Professional Documents
Culture Documents
Definicija I Razvoj Montaže
Definicija I Razvoj Montaže
Montaža je odabiranje pojedinih odlomaka i dijelova i sastavljanje u jednu skladnu umjetnicku cjelinu
prema odredenom planu.
Montaža je metod stvaranja osmišljene cjeline iz odvojenih parcadi filma pomocu njihovog poredjenja –
Kulješov (ruski redatelj)
kretanje kamere
Ejzenštejn je reako da je montaža glavno sredstvo pomocu koga je film uspio postici tako visok stepen
sugestivnosti.
POCECI MONTAŽE
U periodu pojave i razvoja filma kada tehnicki nije bilo moguce vršiti montažu snimljenog materijala,
redatelji su nastojali biti racionalni i vodili su racuna o vremenu i trajanju dogadaja kako bi film izražavo
logicku cjelinu.
Pri prvim projekcijama filmova ( braca Limijer) u pauzama filmova ( 1 film je trajao prosjecno 45 sek a
pauza 2 minute dok se drugi film ne bi pripemio za projekciju) projicirani su dijapozitivi - obojeni crteži
na staklu ili su voditelji govorili komentare, muzicari svirali itd.
Prve montaže radene su tako da su filmovi zasebne cjeline jdnostavno lijepljeni jedni za drugi – rolne su
spajane crnim komadom trake u dužini od 1 do 2 sec ( 15 – 30 slicica)
Braca Limijer su napravili i prvu dramataruršku montaznu cjelinu 1896. jednostavnim spajanjem cetiri
zasebne cjeline u jednu pricu
Montaža u smislu kakvom je danas tretiramo nije postojala do 1900. godine i pojavila se prvo u filmskim
aktuelnostima.
U igranom filmu povezivanje nradnje montažom prvi put je zabilježeno u filmu Držte lopova 1901.
godine ( redatelj Vilijamson)
Film Požar istog autora teoreticari smatraju kamenom temeljcem filmske montaže
Prvi film s podjelom jedne scene na više kadrova u istoriji filma smatra se film Bakino uvelicavajuce stako
redatelja Smita.
FI EFEKAT
Fi efekat je iluzija kretanja, to je skrivena dinamika slike dobijena montažom na taj nacin što se jedan
oblik u kadru rezom direktno nastavlja istim ili drugim oblikom u istom ili drugom dijelu površine kadra.
Fi efekt je dinamicki izraz koji nastaje prilikom spajanja dva kadra staticnog ili dinamicnog sadržaja
snimljenih staticnom ili pokretnom kamerom u kojima postoji razlicitost linearne i tonalne kompoticije.
Ima veoma važnu ulogu u stvaranju dinamickih montažnih veza medu kadrovima kao i kod višestrukog
ponavljanja kadrova male dužine.
Prema iluziji kretanja može biti u obliku skoka, fi udara, fi transformacije i fi rotacije.
Fi skok nastaje kada se isti statican ili dinamican sadržaj ili graficki oblik u susjednim kadrovima nalazi u
razlicitim dijelovima kompozicije slike – po horizontali, vertikali ili dijagonali
Fi približavanje i udalajavnje ili fi skok po osi je utisak kretanja gdje su staticni i dinamicni sadržaji
snimljeni u istim dijelovima površine kadra ali u razlicitim planovima po dubini polja slike ( napr. u
srednjem i krupnom planu) ( ovaj se efekt može postici i normalnim postupkom kadriranja
približavanjem ili udaljavanjem po osi objektiva kamere)
Fi udar je vrst utiska kretanja u montažnom rezu izmedu susjednih staticnih i dinamicnih kadrova u
kojima su razliciti sadržaji kadrirani u razlicitim dijelovima slike, u slicnim ili istim planovima. Ovaj se
efekt najcešce koristi jer je redovan pratilac kadriranja dijaloških scena koje su snimljene sa
komplementarnim uglovimaa snimanaja. Stvara utisak zanimljivog, dinamickog izlaganja sadržaja.
Fi transformacija nastaje montažom reza susjednih kadrova razlicitih sadržaja kadrirani u istim
dijelovima slike u slicnim planovima.
Fi rotacija nastaje kada se u susjednim kadrovima isti statican ili dinamican oblik snimi tako da zadržava
predhodni dio proxstora u kompoziciji slike pri cemu u slijedecem kadru imadrugaciju prostornu
usmjerenost pa izgleda okrenuto ulijevo, udesno, nadole, nagore.Ovaj se nacin rijetko koristi
Na filmu i tv ovo je jedno od najcešce korištenih pravila gramatike pokretnih slika. Kadar u kome neko
nešto netremice posmatra, nišani, pokazuje , sugeriše slijedeci kadar objekta koji se posmatra, nišani ili
pokazuje. To je informacija dinamickog par gdje je posmatrac jedan pol a ono što gledalac doživljava kao
posmatrano drugi pol. To je dodatno izraženo kada osoba u prvom kadru ima pogled usmjeren van kadra
– kada covjek gleda nadole onda je slijedeci kadar snimljen odozgo i obratno, ili lijevo i desno.
Efekt bipolarne organizacije prostora sastoji se u tome da se prvi i drugi kadar u gledaocevoj svijesti
spajaju.
PRAVAC POGLEDA
Pravac pogleda je zamišljena prava linija koja produžava pogled covjeka ili ivotinje van ivice kadra,
posebno na kraju kadra.
Ako u istom kadru dva aktera iste visine gledaju jedan u drugog njihovi pravci pogleda bice horizontalni i
suprotni
Pravci pogleda koji se u pojedinacnim kadrovima koji se medusobno povezuju nazivaju se odgovarajuci
pogledi, uvijek su suprotni cime se stvara osjecaj medjusobnog posmatranja aktera.
Ako akteri gledaju u istom pravcu u oba kadra onda na ekranu izgleda kao da gledaju u istom pravcu
prema nekom trecem objektu.
Bipolarna organizacija prostora upravo pomocu pravaca pogleda gradi logian, specificno ekranski,
dijageneticki prostor, njegovu velicinu, osjecaj lijevo, desno, gor, dole
Trijada je minijaturna scena koja se sastoji iz tri kadra i važna je u sklapanju narativnih scena.
Napr.
Stvara se jedinstvo prostora i vremena mada svaki od kadrova mogu biti snimljeni na razlicitim mjestima
i u razlicitom vremenu.
MONTAŽNI PROSTOR
Realan prostor da bi bio vidljiv mora biti ispunjen i neovisan je o stajne tacke posmatraca. Pomocu
prostora ljudi se orijentišu.
Filmski prostor je ispunjen fragmentima prostora koji stvaraju iluziju realnog prostora.
Filmske slike su staticne i cesto nisu ni oštre, ali smjenjivanjem slika brzinom od 24-25 slicica u sekundi
dobija se oštra slika u pokretu.
U narativnoj strukturi radnja i pokreti nastavljaju se iz kadra u kadar. Poslije svakog skoka u prostoru i
vremnu treba usporiti ritam, ubaciti jedan ili više informativnih kadrova da bi gledalac shvatio gdje je
radnja prenesena, ko u njoj ucestvuje i šta radi.
Montažni prostor je rezultat stvaralackog procesa montaže. Pri ovom procesu grada filmskog ili tv djela
koji se sastoje od dijelova koji imaju svoj prostor i vrijeme, metodom komponovanja (sinteze) stvara novi
prostor i vrijeme.
PROSTORNA IGRA
Filmu i televiziji svojstven je nacin izradavanja koji se sastoji u cestoj promjeni velicine planova – od
krupnog ka opšetm i obratni u takozvanoj prostornoj igri.
Što je veca promjena velicine prostora u susjednim kadrovima jaca je reakcija posmatraca odnosno
vizualno zadovoljstvo geldaoca.
MONTAŽNO VRIJEME
U montiranom prilogu ne psotoji vrijeme vec dogadjaji koji se smjenjuju. Montažom možemo pratiti
dogadaje koji su se, s aspekta relanog vremena, dogodili u razlicitim vremenskim intervalima.
Svaki kadar ima svoje vrijeme ali spojeni oni mogu docarati istovremenost.
Realno vrijeme se najjednostavnije produžava kadriranjem radnje u dva kadra, približavanjem ili
udaljavanjem po osi objektiva ili položaja kamere pod pravim uglom.
UGLOVI SNIMANJA
Za filmski i tv zanat iznimno je bitno poznavati principe uglova snimanja i njihovog slaganja jer svaki
kadar mora biti prirodan i nužan nastavak predhodnog.
Cjelinu predstavlja zbir susjednih kadrova koji stvaraju svoje vrijeme i prostor.
Ugao snimanja je položaj kamere koji se ne odreduje nezavisno za za jedan kadar vec uvijek u odnosu na
polodaj kamere (ugao) predhodnog i slijedeceg kadra.
Ako se pri montaži prvo pokaže prostor a zatim raspoloženje covjeka takav nacin kadriranja nazivamo
približavanje.
Važno je pomenuti da glava covjeka ili životinje pred gledaocima na ekranu uvijek gradi jednu nevidljivu
liniju, osu akcije, koja je produžetak pogleda i dijeli tijelo na dvije simetricne polovine.
Pravac pogleda na ekranu ne smije da se mijenja iz kadra u kadar proizvoljnim položajem kamere.
Kamera uvijek treba da snima s jedne strane ove linije (lijeve ili desne) kako bi u susjednim kadrovima
pogled bio usmjeren u istom pravcu. Do promjene može doci unutar kadra a nikada u rezu izmedju dva
kadra. Ovo je jedno od osnovnih pravila filmskog zanata i naziva se pravilo trideset stepeni buduci da
položaj kamere u narednom kadtu ne smije biti veci od 30 stepeni ( u slucaju položaja kamere pod
uglom vecim od 30 stepeni u odnosu na osu objektiva predhodnog kadra, pored promjene pozadine,
mijenja se se pravac pogleda).
OSA AKCIJE
Osa akcije je zamišljena linija ili ravan koja prolazi izemdu dva aktera, najcešce izmedu njihovih glava,
produžava pravac pogleda jednog aktera ili njegov pravac kretanja. Naziva se još i linija interesovanja,
linija radnje, linija pogleda ili rampa.
Svi polodaji kamere ili uglovi snimanja koji se nalaze s jedne strane ose akcije ili na zamišljenim tackama
sferne površine polulopte (gornji i donji rakurs) dopunjavaju se do 179 stepeni i zovu se komplementarni
uglovi snimanja.
OBJEKTIVNI UGAO
Objektivni ugao je položaj kamere u kome kadar izgleda kao da je viden ocima gledalaca.
SUBJEKTIVNI UGAO
Subjketivni uglovi snimanja kao položaj kamere nalaze se na samoj osi akcije koja je i osnovica trougla u
cijim tjemenima su postavljene kamere jedna drugoj okrenute ledima. Kao uglovi snimanja nisu
komplementarni jer se ne dopunju do 179 stepeni.
U procesu kadriranja subjektivni ugao je položaj kamere u kome kadar izgleda kao da je viden ocima
aktera iz predhodnog ili narednog kadra subjektivno.
PRAVILO TROUGLA
Princip trozgla u procesu kadriranja je nacin postavljanja kamere u uglove zamišljenog trougla koji su
medusobno komplementarni i dopunjuju se do 179 stepeni.
Akteri u pravolinijskom ili u položaju u obliku slova L, grade osu akcije koja je paralelna sa osnovicom
zamidljenog trougla na cijim se tjemenima postavlja kamera.
Pravolinijska kompozicija dva aktera kadrira se pomocu pravila trougla na tri nacina:
paralelnim uglovima
PRAVILO TRECINE
U cilju stvaranja skladne kompozicije ekran se zamišljeno dijeli na tri jednaka dijela pomocu dvije
vertikalne linije. Naglašena licnost treba da se nalazi u 2/3 površine ekrana a sporedna u 1/3.
Druga varijanta je korištenje srednje trecine ekrana za komponovanje glavnog aktera (okrenut licem) a
sporedni se akter premješta s jedne na drugu stranu ekrana.
RAZLICIT BROJ
Postupak kadriranja dva ili više aktera kod koga se iz kadra u kadar mijenja broj istovremeno snimljenih
aktera.
STVARANJE PROSTORA
Kadar snimljen bilo kojom velicinom plana nikad ne predstavlja krajnju velicinu prostora. Poslije krupnog
plana može doci još krupniji plan, poslije total, kadar sa još vecim prostorom. Prostor nikada ne može
biti odreden samo jednim kadrom, potrebno ga je izraziti u više kadrova
MEÐUKADAR
Medukadar je vrsta umetnutog, obicno kraceg kadra koji za trenutak prekida akciju da bi dopunom,
analogijom, poredenejm itd objasnio radnju i povezao je u logicnu cjelinu. Po karakteru može biti opisan
i neutralan. Opisan medukadar obogacuje glavni tok radnje trenutno prikazujuci reakcije ucesnika
stavrajuci iluziju kontinuirane radnje.
Neutralan medukadar se ne ukljucuje direktno u radnju vec svojim sadrdajem ravnopravno ucestvuje u
gradenju montažne strukture.
REZ
Rez je iznenadan, trenutan, potpun i direktan prekid jednog kadra i isto takav pocetak slijedeceg. Kao
mjesto spajanja kadrova rez nevidljiv prelaz, jer na projekciji traje svega pedeseti dio sekunde ali je
vidljiv njegov efekt – direktno sastavljanje ili sukobljavanje dva kadra.
Kada se pomocu rezova spajaju pokreti rez imzemdu kadrova istog objekta izvodi se po pravilu u toku
pokreta.
Gladak rez doprinosi iluziji neprekidnosti radnje. Da bi se ovakvi rezovi obezbjedili potrebno je
obezbjediti
- tehnicke uslove
- dramaturške uslove
Tehnicki uslovi su: kontinuitet pravca i brzine kretanja u kadru i kamere, postepena promjena velicine
planova, upotreba komplementarnih uglova snimanja, pravilan raspored objekata snimanja po površini i
dubini slike i kontinuitet osvjetljenja.
Dramaturpki uslovi su: nastavljanje zapocetog toka radnje iz kadra u kadar unutar jedne scene,
prenošenje zvuka preko reza iz kadra u kadar.
Vožnja kamere (far) najbliža je vizualnoj percepciji stavrnosti dok panorama (švenk) i zumiranje
objektivom djeluju neprirodno.
Pop pravilu kamera se uvijek krece prema nekom audio-vizualnom akcentu sadržaja.Pocetak i kraj su
najcešce staticni kadrovi
Pokreti kamare moraju biti pažljivo odabrani a zatim montirani s namjerom stavranja specificnog
doživljaja.
Da bi se postigao kontinuitet u montaži pokreti akmaere u susjednim kadrovima moraju biti istog pravca
i brzine.
ANALIZA
Sredstvo umjetnickog djelovanja u umjetnosti pokretnih slika jeste montaža koju omogucuje specificna
analiza likovnog i dramskog sadržaja.
Americki redatelji su razvili vec u prvoj polovini 20.stolejca nacin da prikažu složene sadržaje snimajuci
samo onaj trenutak bez kojeg bi oni izgubili svoj smisao. (amerikanizam)
Jedno od osnovnih pravila kadriranja u jednom istom prostoru jeste snimanje kadrova iz razlicitih tacaka
posmatranja (uglova snimanja)
Cjelopkupna radnja jedne scene najcešce je rašclanjena na veliki broj veoma jednostavnih pokreta i
radnji, a svaki od ovih dijelova cjeline snima se iz razlicitih uglova i planova.
Analiza je proces specificnog oslobadanja djelica vizualno-dinamicke energije izdvojenih iz cjeline
dogadaja same realnosti koja se na ovaj nacin pretvara u stvaralacku interpretaciju autora.
OVERLAPING
Overlaping nastaje kada se jedna akcija ili jednostavno kretanje djelimicno ponovi u jednom broju
sukcesivnih kadrova na jedan ritmican nacin.
DUŽINA KADRA
Minimalno vrijeme koje je potrebno da bi gledalac percipirao sliku na ekranu jeste ono u trajanju dužine
jedne do dvije slicice.
Postupak odredivanja dužine kadrova nije mehanicki vec spada u stavralacki proces montaže.
Kadrovi jednostavne kompozicije u krupnom planu ispunjeni jednostavnom radnjom brže se percipiraju
od onih složenijih.
Odredivanje dužine kadra je stalno utvrdivanje mjesta na kome se režu. U montaži postoji tendencija da
se kraci kadrovi gupišu u kontinuirane ritmicke nizove koji približno odgovaraju scenama ili sekvencama..
Isto je i s dužim kadrovima. Ponvljeni kadar mora biti kraci od dužine kada je prvi put bio montiran.
Montaža je veoma važna u stvaranju ritma – sporu radnju može ubrzati i obratno. U scenama koje
želimo ubrzati treba koristiti što više medukadrova – kratkih krupnih planova. Ako se želi spor ritam
kadrovi trebaju imati maksimalnu dužinu a montažna struktura da sadrži što manje medukadrova. Što je
sadržina dinamcnija i plan širi kadar izgleda kraci i obratno.
spora montaža
brza montaža
U sporoj montaži kadrovi su dugi i sporo se smjenjuju a u brzoj su kratki i brzo se smjenjuju.
sadržaju kadra
dramske težine
rasporeda sekvenci
Prosjecna dužina kadra 5-8 sekundi Žan Lik Godar je u filmu do posljednjeg daha imao prosjecno trajanje
kadra od 15 sek Hickok je u Konopcu imao svega 10 kadrov koji su trajali po 10 minuta.
Filmska naracija je postupak kadriranja, razlaganja stvarnosti na veci b roj sasatvnih dijelova (kadrova)
organizovanih montažom kojom se omogucava logicko i jasno gradenje fabule.
Objektivna naracija je vrsta izlaganja sadržaja nekog dogadaja koji publici prenosi nevidljivi i sveznajuci
autor pripovjedac.Gledaoci imaju utisak da sami prate dogadaj.
Subjektivna naracija je vrsta izlaganja u kojoj dogadaj publici prenosi vidljivi pripovjedac – glavni ili
sporedni lik.
dofadaj koji se pred kamerom neprekidno ponavlja na isti nacin – rad mašine, kucanje daktilografa i sl.
Dogadaj koji se ponavlja na slican nacin – ljudi ulaze u prodavnicu, automobili u saobracaju i sl.
Iznenadan dogadaj – snimanje bez pripreme ( snima se jedan a ulovi drugi dogadaj
Na montažu se mora misliti i prije samog snimanja – u trenutku pisanja scenarija ili knjige snimanja.
Analiza podrazumijeva kadriranje – razlaganje radnje na kadrove ( jedna scena u trjanju od 30 sec znaci
da nam je potrebno 13,5 m 35mm trake ili 6 m 16mm trake ) kadrove treba isplanirati prilikom snimanja.
U montaži cemo izabrati samo dio kadra (montažni dio) a izbaciti suvišno.
Kod filma se koristi snimanje jednom kamerom a kod tv simultano snimanje više kamera.
Onako kako se montiraju kadrovi jedne scene montira se i citav film koji se satoji od scena i sekvenci.
Montaža je sastavljanje po odredenom redoslijedu odvojenih dijelova radnje u cjelovito filmsko djelo.
VRSTE MONTAŽE
linearna montaža
paralelna montaža
retrospektivna montaža
kreativna montaža
Linearna montaža
Paralelna montaža
Paralelna montaža podrazumijeva naizmjenicno nizanje dva ili više tokova radnje. Ovi tokovi moraju biti
uzrocno povezani, sastavni dijelovi jedne cjeline.
Retrospektivna montaža
Retrospektivna montaža podrazumijeva vracanje u prošlost jednog od junaka price ili njenog
komentatora. Momenat prelaska u prošlost mora biti vidljiv – zatamnjenje ili odtamnejnej u sporom
ritmu ( po 2 – 3 sec) . Može se koristiti i pretapanje. Retrospektivi predhodi usporenje radnje a krupni je
plan veoma pogodan tza prelazak iz sadašnjeg u prošlo vrijeme.
Fleš-bek (flash back) je kratkotrajno ili višestruko vracanje u prošlost, kao prisjecanje aktera. Postiže se
direktnim rezom koja spajaju dva vremena (dvije radnje).
Kat-bek ( cut back) je vrsta kadra kojim se vracamo u neposrednu prošlost tekuce scene postupkom
paralelne montaže. To je potpuno isti kadar koji se dijeli na dva ili više dijelova koji ce se montirati
ponavljajuci se u toku jedne scene. Ovi kadrovi mogu imati manje izmjene u velicini plana ili ugla
snimanja
Fleš-forvard (flash forward) je specifican oblik vremenskog rasporedivanja sadržaja koji je suprotan fleš-
beku i predstavlja skok u buducnost i prelazak u dogadaje koji predstoje
Kreativna montaža
Kreativna montaža je postupak spajanja kadrova kojim se predstavljaju filmski prostor i vrijeme cime se
postiže utiska kontinuiranosti radnje koja se odigrava u specificnom prostoru i vremenu. Fizicle radnje
koje treba da djeluju cjelovito u prostorno-vremenskom smislu grade se pomocu komplementarnih
uglova snimanja, medukadrova i inserata, kadrova reakcija (posmatraci, nijemi svjedoci, detalji
predmeta itd).
-montaža a posteriori – montaža materijala koji je sniman bez priprem, bez knjige snimanja
- montaža po obliku – povezivanje susjednih kadrova u kojima se objekti snimanja nalaze komponovani u
istim dijelovima površine kadra ili u trenutku reza imaju slican likovni oblik i kompoziciju
-montaža po suštini – sažimanje nekog složenog dogadaja prikazivanjem fragmenata pri cemu se kadrovi
kombinuju u jednu jedinstvenu ideju
SCENA
Scena je narativna cjelina sastavljena od najmanje dva kadra a cešce od više kadrova u kojoj je postignut
kontinuitet radnje, prostora i vreman.
Scena je važan dio scenarija – to je dramski blok radnje – ona ob avještava gledaoca šta se to dešava
(radnja) gdje (prostor) i kada (vrijeme).
Scena se sastoji od niza kadrova koji se nadovezuju jedan na drugog prema zakonim ajedinstva vremena,
prostora i radnje.
Po pravilu jedna scena ne može biti sastavljena od kadrova koji prikazjuju razlicit prostor jer je svaka
promjena prostora prelazak na drugu scenu.
dijaloške
akcione
psihološke
Sekvenca
Glavno obilježje sekvence je dramaturška cjelovitost i ritmicka organizacija elemenata sadržaja. Može
biti sastavljena od više kadrova ili scena .
uvodne
opisne
akcione
retrospektivne
zgusnute
dokumentarne
finalne
Znaci interpunckije
Znaci interpunkcije su sredstva za povezivanje ili razdvajanje vecih cjelina – scena i sekvenci. To su
najcešce:
zatamnjenje
odtamnjenje
pretapanje
napliv
pretapanje
POSTUPCI U MONTAŽI
U umjetnostiu nema pravila pa ni u montaži. Medutim dosadašnja su iskustva pokazala da postoje neki
postupci kojih se treba pridržavati. To su:
Ako izmedu dva aktera povucemo zamišljenu liniju – osa akcije – svi položaji kamere moraju biti sa iste
strane ove linije a njihovi komplementarni uglovi dopunjavace se do 179 stepeni
Pravilo 30 stepeni
Kada se snima kater u sceni obavezno je premještanje kamere u drugi položaj za oko 30 stepeni u
odnosu na položaj u predhodnom kadru.
Ostala su pravila:
-ako akter a izade iz kadra nadesno treba u slijedecem kadru da ulazi s lijeve strane ako se pravac
kretanja nastavlja
- sve vožnje i panoramski snimci kamere snimaju se i montiraju u istom pravcu i istom brzinom
Greške u montaži
prostorne – usljed nekorištenja orijentacionih opštih planova, usljed prevelike upotrebe krupnih
planova, usljed nepravilnih pravaca pogleda aktera u kadrovima, nepravilnog kretanja kamere i objekta u
kadru , usljed prevelike upotrebe istih ili slicnih planova
greške u ritmu – usljed nesklada izmedu ritma montaže i tempa sadržaja, usljed nesklada brzine pokreta
kamere u susjednim kadrovima