SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK

FAKULTET IFORMACIONE TEHNOLOGIJE U TRAVNIKU

SMJER: INFORMACIONE TEHNOLOGIJE

STATISTIČKO ISTRAŽIVANJE I NJEGOVA PRIMJENA

SEMINARSKI RAD

TRAVNIK, 2020.
SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK
FAKULTET INFORMACIONE TEHNOLOGIJE U TRAVNIKU
SMJER: INFORMACIONE TEHNOLOGIJE

STATISTIČKO ISTRAŽIVANJE I NJEGOVA PRIMJENA

SEMINARSKI RAD

IZJAVA: Ja Bobić Dinno student Sveučilišta/Univerziteta „Vitez“ Travnik, Indeks

broj: 135-19/RIIT odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da
sam ovaj rad izradila potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć
profesora odnosno asistenata.
Potpis studenta: Dinno Bobić

Predmet: Poslovna statistika

Profesor: Doc.dr Ibrahim Obhođaš
Asistent: Mr. Aida Abduzaimović Šunj
Student: Dinno Bobić

Travnik, 2020.
 SADRŽAJ

1.UVOD 1

2. PREDMET, CILJ, ZADACI I METODI STATISTIČKOG ISTRAŽIVANJA 2

2.1.KOMPJUTERSKI PRILAZ-PROGRAMSKA PODRŠKA 3

2.2.IZBOR I VRIJEDNOVANJE PROGRAMSKIH STATISTIČKIH PAKETA

4
2.3.STATISTIČKI SKUP 5

2.4.STATISTIČKA OBILJEŽJA. 6

2.5.STATISTIČKE JEDINICE 8

2.6.VARIJACIJA 9

3.STATISTIČKO POSMATRANJE I PRIKUPLJANJE PODATAKA 9

3.1.CILJ, PREDMET POSMATRANJA I PRIKUPLJANJA 11

3.2.IZVORI PRIKUPLJANJA PODATAKA 11

3.3.NAČINI PRIKUPLJANJA PODATAKA 12

3.4.OBIM I OBLIK OBUHVATANJA JEDINICA POSMATRANJA 13

3.5.SREDSTVA PRIKUPLJANJA PODATAKA 14

3.6.KONTROLA I PROVJERA PODATAKA 14

3.7.GRUPISANJE I SREĐIVANJE PODATAKA 15

4.ZAKLJUČAK 16

LITERATURA 17
 1. UVOD

Pojam statistike mijenjao se kroz historiju. Negdje do 19. Stoljeća on je

podrazumijevao brojčane i ne brojčane podatke koji su bili od izričite važnosti za
jednu državu. Danas sa razvojem medija (radio, TV, internet) postaju dostupne
mnoge informacije, stoga vlada potreba za njihovom selekcijom. U skladu sa jasno
postavljenim ciljem pri komunikaciji vezanoj za različita područja društvenih
aktivnosti: od ekonomije, politike, medicine, sporta i sl., vrši se odabir i analiza
prikupljenih podataka.
Statistika je posebna znanstvena disciplina koja u svrhu realizacije postavljenih
ciljeva istraživanja na organivovan način prikuplja, odabira, grupira, prezentira i vrši
analizu informacija ili podataka, te interpretira rezultate provedene analize.1
Statistička istraživanja odnose se samo na mjerljive elemente, jer mjerenjem,
registracijom, popisom i prebrojavanjem određenih činjenica, statistika kvantitativno
obuhvata obim posmatrane pojave.
Cilj statističke analize je da se na osnovu podataka o promjenama obilježja na
elementima statističkog skupa dođe do pouzdanih informacija potrbnih za
upravljanje složenim dinamičkim sistemima. U ovim sistemima se pod uticajem
sklopa unutrašnjih i spoljnih faktora odvijaju izvjesne promjene preko kojih se
tumači njihovo kretanje, otkrivaju unutrašnje veze, kako između elemenata tako i sa
drugim sistemima iz okruženja i predviđa njihovo ponašanje u budućnosti. U
rješavanju praktičnih zadataka koristimo ograničene empirijske podatke, tako da
rezultat obrade i statističke ocjene nose u sebi element stohastičnosti. Uvećanjem
broja jedinica posmatranja kao i broja ekperimenata, izvedena statistička ocjena na
nivou osnovnog skupa postaje pouzdanija.

1
Maja Biljan-August,Snježana Pivac,Ana Štambuk „Upotreba statistike u ekonomiji“Rijeka 2009.str.1
 2. PREDMET, CILJ, ZADACI I METODI STATISTIČKOG
ISTRAŽIVANJA

Statistička djelatnost u svojim rudimentarnim oblicima bila je predmetno

vezana za masovne pojave, što znači da je u svom istorijskom razvoju nastala iz
potreba prakse da se varijabilne pojave posmatraju na velikom broju. Masovne
pojave nisu samo predmet statističkog istraživanja, već predmet proučavanja
tehničkih, društvenih i drugih nauka, što znači da je statistika samo komplementarna
naučna disciplina.
Kako je statistika jasno određena po svojim zadacima i ulozi u sklopu ostalih
nauka, proizilazi da je njen predmet istraživanja varijacija obilježja jedinica
posmatrane cjelokupnosti. Varijacija predstavlja specifičan oblik kretanja koje se
ispoljava u raznim oblicima, u zavisnosti od vrste obilježja koje je nosilac te
varijacije, odnosno jedinice koja je nosilac tog obilježja.
Istraživanje masovnih pojava se zasniva na masovnosti i varijabilitetu, kao
opštim svojstvima svih pojava, čije ponašanje nastaje i zavisi od kombinacije niza
faktora koji su i sami varijabilni.
Najmanji varijabilitet individualnih slučajeva ispoljavaju elementarne pojave
u prirodi, pa se kod njih uspješno može primijeniti metod pojedinačnog posmatranja
upotrebom klasičnog eksperimentalnog rada. Sistemsko mijenjanje uticaja faktora,
koji svoj varijabilitet prenose na pojavu, zasnovano je na principima formalne logike,
tako da statistika koristi indukciju, dedukciju, analizu, sintezu, analogiju,
reprezentativnost, grafiku itd, kao metode istraživanja.
Kod pojava koje ispoljavaju veći varijabilitet ispitivanje jednog ili malog
broja slučajeva i generalizacija rezultata ne bi donosilo pouzdane zaključke.
Posmatranje ponašanja ovih pojava u pogledu varijabiliteta na malom broju slučajeva
izgleda bez reda i pravilnosti, skoro haotično i slučajno.
Prava predstava stiče se posmatranjem većeg broja slučajeva, jer tada dolaze
do izražaja određene pravilnosti i periodika zakonitosti koje autentično odražavaju
karakteristike pojave.
 Dakle, zadatak primjene statističkih metoda je da omogući otkrivanje opštih
karakteristika varijabilnih pojava kao i njihove pravilnosti i tendencije koje nazivamo
statističkim zakonitostima. Ilustrativnu statističku zakonitost zabilježio je statističar
Levi posmatranjem i obuhvatanjem velikog broja porođaja.
Proširujući svoje posmatranje na 100 miliona događaja, konstatovao je
stabilan sljedeći odnos: na 81 slučaj rađanja jedinki dolazi 1 slučaj rađanja dvojki; na
84 slučaja rađanja dvojki dolazi 1 slučaj rađanja trojki; na 85 slučajeva rađanja trojki
dolazi 1 slučaj rađanja četvorki i na 85 slučajeva rađanja četvorki dolazi 1 slučaj
rađanja petorki.
Dakle, zadatak statistike je da istražuje te pravilnosti i varijacije, polazeći od
velikog broja slučajeva koje posmatra, upoređuje, grupiše, opisuje, obrađuje,
analizira i praktično provjerava kroz masovnost i varijabilitet.
Predmet statističke analize je kvantitativna analiza masovnih pojava kao
skupova koji se posmatraju sa aspekta teorije sistema složene organizovane globalne
koncepcije.
U ovakve složene organizovane sisteme ubrajamo: privredu zemlje – skup
privrednih preduzeća; zdravstvo – skup zdravstvenih institucija; siromaštvo – svi
građani jedne zemlje, itd. Ako ih uzmemo kao predmet statističkog posmatranja,
postaju osnovni statistički skup ili populacija.
Cilj statističke analize je da se na osnovu podataka o promjenama obilježja na
elementima statističkog skupa dođe do pouzdanih informacija potrbnih za
upravljanje složenim dinamičkim sistemima. U ovim sistemima se pod uticajem
sklopa unutrašnjih i spoljnih faktora odvijaju izvjesne promjene preko kojih se
tumači njihovo kretanje, otkrivaju unutrašnje veze, kako između elemenata tako i sa
drugim sistemima iz okruženja i predviđa njihovo ponašanje u budućnosti. U
rješavanju praktičnih zadataka koristimo ograničene empirijske podatke, tako da
rezultat obrade i statističke ocjene nose u sebi element stohastičnosti. Uvećanjem
broja jedinica posmatranja kao i broja ekperimenata, izvedena statistička ocjena na
nivou osnovnog skupa postaje pouzdanija.2

2.1. Kompjuterski prilaz – programska podrška

2
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.9
 Programska podrškastatističke obrade podataka sastoji se iz određenog paketa
programa, kao niza logički povezanih instrukcija, za rješavanje određenog zadatka.
Sistemski program, koji se stalno nalazi u operativnoj memoriji računara, omogućava
korisniku da izvrši svoje praktične aplikativne programe.
Znači, programska podrška podrazumijeva izradu i ekploataciju sopstvenih
aplikativnih programa koji se obično pišu na nekom od programskih jezika
prilagođenih konkretnom problemu. Takođe, postoji veliki broj gotovih paketa
statističkih programa, a u zavisnosti od složenosti zadatka pojedini programi mogu
da sadrže i potprograme, s tim što određeni broj potprograma pojedinačno
korespondira s osnovnim upravljačkim programom.
Ovakvi programi su univerzalni tj. Mogu da se koriste za rješavanje šireg
spektra zadataka. Problem različitih n podataka lako se može prikazati kao statistički
niz od n nivoa, gdje ne „n“ ulazna konstanta koju korisnik unaprijed zadaje, ili se do
nje dolazi prebrojavanjem preko računara.
Za rješavanje standardnih zadataka koriste se softverski kapaciteti koji čine
programski paket, a neki od značajnih paketa statističkih programa su sljedeći:

 STATISTICA – moćan paket namijenjen statističkoj analizi sa veoma

razvijenim grafičkim interfejsom,
 SPSS – statistički paket namijenjen analizi podataka iz oblasti društvenih
pojava,
 MINITAB – namijenjen studentima koji izučavaju početni kurs statistike i
dr.
 BMDP – prilagođen novoj tehnici i statističkoj metodologiji.3

2.2. Izbor i vrednovanje programskih statističkih paketa

Izbor i primjena određenog paketa zavisi od vrste i prirode problema. Svaki

paket programa oslobađa korisnika rutinskih računskih zadataka, s tim što analiza i
interpretacija rezultata i dalje ostaju na njegovom znanju i iskustvu. Svaki
programski paket nameće sljedeće zahtjeve korisniku:
3
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.10
  da prilagodi svoje potrebe uslovima pod kojim se koristi odgovarajući
paket, kao i da prema uputstvima koristi dobijene izlazne informacije,
 da prihvati računske metode date u programu, iako one ponekad nisu
najefikasnije za date probleme,
 paketom programa nisu naznačene sve moguće izlazne informacije, tako
da neki programi daju konačne ocjene statističkih parametara bez
intervala pouzdanosti,
 po pravilu paketi primjenjuju standardne statističke metode što im
omogućava komercijalnost, dok korišćenje nestandardnih metoda
podrazumijeva izradu vlastitih programa.

Ocjena i vrednovanje paketa statističkih programa vrši se na bazi stepena

njegove praktične provjere u primjeni. U principu optimalan program u jednoj
situaciji nije optimalan u drugog, tako da korisnik procjenjuje statistički paket, sa
pozicije svojih zahtjeva u odnosu na dati problem, na bazi sljedećih kriterija:

 razumljivost za korisnika
 statistička efektivnost i
 podobnost za eksploataciju.4

2.3. Statistički skup

Ispitivanje ponašanja masovne pojave, koja jepredmet statističkog

istraživanja, podrazumijeva obuhvatanje njene manifestacije tj. registrovanje svih
njenih individualnih slučajeva. Skup svih slučajeva tj. elemenata na kojima se pojava
statistički posmatra, naziva se osnovni skup ili populacija. Osnovni statistički skup
(masovna pojava, populacija) jeste određen skup elemenata, individua, slučajeva, itd.
Koji istovremeno postoje ili se ponavljaju, koji se nalaze jedni do drugih ili se
mijenjaju, koji se odlikuju nizom istovrsnih ali varirajućih obilježja, po kojima se svi
elementi mase razlikuju ili su slični i koji su vezani nekom opštom vezom koja
omogućava da se otkrivaju zakonitosti ponašanja pojave.

4
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.11
 Pojedinasčni elementi od kojih se statistički skup sastoji mogu biti razni
predmeti, objekti, institucije, događaji, slučajevi, živa bića, subjekti itd, što zavisi od
prirode pojave. Kod formiranja statističkog skupa mora se zadovoljiti kriterijum da
skup bude relativno homogen, tj. da mnoštvo jedinica koje ga sačinjavaju imaju
barem jednu zajedničku osobinu. Znači, jedinice koje ga čine moraju biti istovrsne, a
razlike mogu da pokazuju samo u pogledu ispitavanih osobina, tj. statistički skup je
relativno homogen ali i diferenciran s obzirom na odabrana svojstva čiji se
varijabilitet ispituje. Statističi skup mora biti određen suštinski, prostorno, vremenski
i pojmovno. Svojstva po kojima se jedinice posmatranog statističkog skupa
međusobno razlikuju, nazivaju se statističkim obilježjima, a njihovi pojavni oblici –
modalitetima.5

2.4. Statistička obilježja

Svojstva po kojima se razlikuju ili su slične statističke jedinice osnovnog

statističkog skupa predstavljaju njihova obilježja koje ih označavaju (obilježavaju).
Statističke jedinice mogu imati veći broj obilježja koja variraju, a promjene obilježja
predstavljaju varijaciju kao predmet statističkog istraživanja. Sve moguće varijante
ili potklase svojstva jednog obilježja koje se mogu jasno uočiti i rasporediti
nazivamo modalitetima tog obilježja. Npr. ako posmatramo boju kao obilježje, njeni
modaliteti su crna, bijela, plava itd.
Postoji više principa i šema podjele obilježja, a na osnovu logike njihove
prirodne diferencijacije, proizilazi sljedeća podjela:
1. Obilježja prema sadržini:
 Numerička – izražavaju se brojem (cifrom), a razlikujemo:
- kontinuelna – mogu uzimati cijele i razlomljene vrijednosti
- diskontinuelna – mogu uzimati samo cjelobrojne vrijednosti
 Atributivna – izražavaju se riječima (opisno)
 Stalna – karakterišu nepromjenljivo stanje
 Promjenljiva – karakterišu promjenljivo stanje
 Faktorijalna – karakterišu faktore bitne za nastajanje pojave
 Rezultativna – karakterišu konačan rezultat dejstva faktorijalnih

5
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.12
 2. Obilježja prema tipu:
 Rodovska – karakterišu vrstu kojoj pripada neka statistička jedinica
 Tipična – značajna za identifikaciju statističke jedinice
 Prostorna (geografska) – prikazuju mjesto očitovanja statističke
jedinice
 Vremenska – prikazuju vrijeme očitovanja statističke jedinice
 Stvarna (sadržinska) – suštinski određuju statističku jedinicu

3. Obilježja prema nastansku:

 Objektivna – karakterišu stanje po prirodi stvari
 Subjektivna – nastaju po volji subjekta
 Mješovita – objektivna obilježja koja su pod određenim uticajem
postala subjektivna.

Promjena veličine i značaja obilježja statističkih jedinica čini pojam

varijacije, kao specifičan oblik kretanja, čije stanje u određenoj periodizaciji
iskazujemo empirijskim podacima. Dobijeni podaci su rezultat pojedinačnih
opažanja i mjerenja varijabiliteta obilježja jedinica posmatranja statističkog skupa.
Ovo mjerenje ima za rezultat dodjeljivanje odgovarajućeg broja, simbola, znaka,
klase ili kategorije, odgovarajućem stanju osobine statističke jedinice.
Empirijskim podacima mogu se označavati klase ili kategorije ili izražavati
određene algebarske veličine, s tim što se u prvom slučaju ne mogu primjenjivati
algebarske operacije, dok je u drugom slučaju aritmetika dozvoljena. Jedinice, kao i
skale mjerenja i vrednovanja, mogu biti sasvim različite. Razlikuju se četiri vrste
mjernih skala i to:nominalna skala, skala poretka,intervalna skala i skala odnosa.
Posmatrana obilježja, na bazi čijeg varijabiliteta nastaju numerički podaci,
mogu biti (diskretna) prekidna i (kontinuelna) neprekidna. U tom smislu
identifikacione oznake i oznake poretka uvijek su diskretne veličine, a intervalne
oznake i oznake odnosa mogu biti i diskretne i kontinuelne. Danas postoji brojni i
raznovrsni metodi i tehnička sredstva koja nam omogućavaju brza izračunavanja i
izvođenje raznih aritmetičkih operacija u realizaciji većih statističkih akcija. Ovo
podrazumijeva uključivanje savremene računarske tehnike velike memorije i brzine
računanja sa različitim mogućnostima predstavljanja izlaznih informacija. Znači,
svako konkretno statističko istraživanje pojave procesa ili događaja transferira se u
nizove empirijskih podataka, uređene prema zadanim kriterijumima, koje nazivamo
empirijskim distribucijama,odnosno statističkim serijama.6

2.5. Statističke jedinice

Elementi osnovnog statističkog skupa koji imaju bar jedno zajedničko

obilježje, koje ih međusobno razlikuje ili izjednačava, nazivaju se statističke jedinice.
Statističkim jedinicama se vrši mjerenje i iskazivanje obima, karakteristika i
strukture posmatrane pojave. Statističke jedinice su varijabilne (promjenljive)
veličine, jer statistika istražuje mnoštvo različitih pojava, tako da se njihov pojam ne
može shvatiti statično. Upravo u nejednakosti statističkih jedinica u određenom
periodu ispoljavaju se varijacije njihovih obilježja. Varijaciju, kao specifičan oblik
kretanja, statistika prati sa tri osnovne vrste jedinica:

 Statističke jedinice za obim pojave, u koje spadaju jedinice posmatranja

(događaji i slučajevi) i uslovne statističke jedinice,
 Statističke jedinice za obavještavanje i
 Statističke jedinice za mjerenje varijabiliteta, u koje spadaju varijansa,
standardna devijacija i disperzija.

Zbirne promjene koje se dešavaju u statističkim skupovima manifestuju se

preko pojedinačnih promjena, tj. jedinica skupa i njihovih uzajamnih odnosa.
Dimenzionalnost skupa određuje se brojem elemenata – jedinica, a složenost brojem
i raznovrsnošću uzajamnih veza. Sa aspekta statističke analize nisu relevantna
individualna svojstva, jer promjene karakteristične za jedan element (jedinicu)
statističkog skupa ne mogu se uopštiti, dok se promjene koje su karakteristične za
sve jedinice mogu smatrati opštim. Znači, statističke jedinice su osnovni izvori
informacija kvalitativnih i kvantitativnih karakteristika osnovnog statističkog skupa
što ih čini bazom za dalju statističku analizu i zaključivanje. Statističke jedinice treba
da ispunjavaju sljedeće preduslove:

6
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.12
  da su varijabilnost karaktera,
 da su precizno definisane,
 da su međusobno uporedive,
 da se mogu svoditi na kvantitativni izraz.7

2.6. Varijacija

Varijacija kao specifičan oblik kretanja se ispoljava u vidu promjena veličine

ili značaja obilježja statističkih jedinica. Do konkretnog pojma varijacije dolazimo
upoređivanjem podataka o veličini ili značaju nekog obilježja u vremenu ili prostoru
za jednu jedinicu ili za više jedinica u posmatranom trenutku. Rezultat upoređivanja
može da se posmatra kao različita dva uzastopna stanja istog obilježja – varijacija
kao razlika i kao odnos dva uzastopna stanja – varijacija kao količnik.
Varijaciju kao razliku iskazujemo u aritmetičkom obliku što znači da nas
interesuje njen predznak, a ne samo apsolutna vrijednost.
Ukupnost svih varijacija tokom nekog perioda (1 godine) izražavaju bilansne
jednačine u vrijednosnom obliku, a balansne jednačine u naturalnom obliku.
Bilansne i balansne jednačine svode se na to da izračunavamo sadašnje stanje na
osnovu poznatog početnog stanja i zbira varijacija koje su se desile.8

3. STATISTIČKO POSMATRANJE I PRIKUPLJANJE

PODATAKA

Statističko posmatranje je osnova za nastajanje i prikupljanje statističkih

podataka koji treba da budu tačni, potpuni i podesniza obradu. Statistički podatak
nije bilo kakav podatak, već onaj koji je rezultat statističke obrade, tj. koji je rezultat
mjerenja, prebrojavanja, upoređivanja itd, tako da nosi u sebi određenu količinu
obavještenja u vidu neraspakovane informacije. Pripremaposmatranja obuhvata

7
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.14
8
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.15
izradu plana i programa posmatranja i organizacije istraživanja kao logički složenog
reda rješenja pod kojim se podrazumijeva cjelokupna statistička akcija.
Smisao prikupljanja podataka je pribavljanje obavještenja o odabranim obilježjima
posmatranog skupa jedinica. U tu svrhu koriste se određena statistička sredstva –
statistički formulari (upitnik), hardverska i softverska rješenja koja moraju biti
jednoobrazna i sastavljena prema posebnim standardima. Podaci, kao registrovane
činjenice utvrđene posmatranjem, pokazuju objektivno stanje dobijeno uzastopnim
mjerenjem ili prebrojavanjem, kao npr. Podaci o vodostaju, temperaturi, informacije
o zaradi radnika, kretanju produktivnosti itd.
Za uspješno posmatranje potrebno je, pored određivanja pojma jedinice,
odrediti i koje će se karakteristike, tj. obilježja, odabrati za posmatranje. Posmatrano
obilježje može imati istu numeričku vrijednost kod više jedinica, pa se zato broj koji
pokazuje koliko se puta ista vrijednost obilježja pojavljuje naziva frekvencija, a
raspodjela statističkog skupa prema vrijednostima datog obilježja naziva se raspored
frekvencija.
Kao preduslov prikupljanja podataka neophodno je da se izvrši prethodno
izviđanje i probno snimanje, kako bi se dobro upoznali sa pojavom koju ćemo
ispitivati, kao i da se provjeri podesnost raznih sredstava koja smo planom
predvidjeli. Takođe, tokom posmatranja vrše se potrebne korekcije plana
istraživanja, određuju optimalne kombinacije svih elemenata i postupaka, te
kontroliše i provjerava izbor cilja, izbor obilježja jedinica skupa, izbor statističkih
sredstava i drugih instrumenata, regularnost uputstava za rad, podobnost izvora itd.
Dakle, priprema programa posmatranja i prikupljanja podataka obuhvata
utvrđivanje i unošenje planskog reda i sadržaja posmatranja kao i metodoloških
rješenja pod kojima podrazumijevamo:

 cilj, predmet, jedinicu i obilježje posmatranja,

 izvore prikupljanja podataka,
 načine prikupljanja podataka,
 metode obuhvatanja tj. obim i oblik jedinica posmatranja,
 sredstva prikupljanja – izrada baze podataka,
 kontrola i provjera podataka.9

9
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.18
 3.1. Cilj, predmet, jedinica i obilježja posmatranja i prikupljanja

Cilj posmatranja proizilazi iz praktičnih ili naučnoistraživačkih potreba i

mora da bude postavljen jasno i određeno kako bi bio odrednica za ostale elemente.
Na osnovu konkretno formulisanog cilja mogu se jasno odrediti svi aspekti
prikupljanja podataka o karakteristikama pojedinačnih slučajeva posmatrane
masovne pojave.
Predmet posmatranja (statistički skup) je masovna pojava ili statistička
cjelokupnost o čijim obilježjima jedinica se prikupljaju podaci. Osnovni statistički
skup mora biti stvarno (sadržinski) vremenski i teritorijalno definisan. Popisom
jedinica posmatranja i izborom izvještajne jedinice konačno se definiše i formalno
ustanovljava statistički skup. Jedinica čini elementarni dio skupa, a određuje se
izborom osobina ili uslova koje treba da ima pojedinačni slučaj da bi postao
statistička jedinica.
Statističke jedinice posmatranja prema prirodi postojanja mogu biti: realne,
koje vremenski duže postoje (stanovnik, učenik, preduzeće, škola...) i momentne, tj.
događaji koji se dešavaju u trenutku (rođenje, udes, krađa...)
Obilježja su karakteristike statističkih jedinica prema kojima se one
međusobno razlikuju ili su slične, a definišu se stvarno (sadržinski), prostorno i
vremenski.10

3.2. Izvori prikupljanja podataka

Statistička teorija i praksa koriste podatke iz sljedećih izvora, i to pojedinačno

ili kombinovano:
Primarni izvori – predstavljaju neposredno posmatranje i prikupljanje, tj.
organizovanje samostalnog snimanja podataka koje je pouzdano, ali je često
komplikovano i zahtjevno.

Sekundarni izvori:
10
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.19
 - posredni – predstavljaju posredno uzimanje podataka ispitivanjem lica; ovaj
izvor se oslanja na odgovore izvještajnih jedinica (starješina domaćinstva
daje podatke za člana),
- neposredni – predstavljaju postojeću dokumentaciju i druge zapise; podaci su
ovdje već prikupljeni, samo nad njima treba izvršiti inspekciju u smislu
zvaničnosti i odgovarajuće upotrbe (matične knjige, zemljišne knjige,
poslovne kjnige i registri, itd).

Podaci iz primarnih izvora su tačni, pouzdani i aktuelni, ali često veoma skupi i
vremenski zahtjevni, dok podaci iz sekundarnih izvora imaju zadovoljavajući stepen
tačnosti i aktuelnosti, a relativno su jeftini i dostupni u kratkom roku.
Pojedinačno ili kombinovano korištenje navedenih izvora najčešće je uslovljeno
ciljem i planom istraživanja.11

3.3. Načini prikupljanja podataka

Na bazi primarnih i sekundarnih izvora, podaci se mogz prikupljati različito, a

izbor zavisi od cilja i prirode same pojave, tako da prikupljanje može da bude
organizovano na sljedeće načine:

- Ekspedicioni: Popisivač na licu mjesta prikuplja podatke, a primjenjuje se

najčešće kod popisa stanovništva; podrazumijeva mrežu popisivača i
instruktora koji istovremeno tumače pitanja i kontrolišu tačnost odgovora što
obezbjeđuje dobar kvalitet ulaznih podataka.
- Prijavni: Statističke jedinice dolaze po pozivu ili zvaničnoj obavezi u
određeni centar statističkog organa i daju potrebne podatke (službe narodne
odbrane, bezbjednosti itd.).
- Samoregistracija: Popisivači donose izvještajnim jedinicama formulare
(upitnike) da ih popune, daju uputstva za nejasna pitanja, kontrolišu
ispravnost odgovora i ispravljaju vidljive greške.

11
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.19
 - Korespodentni: Na terenu se organizuje mreža korespodenata koji u
određenom vremenu prikupljaju podatke, unose ih u bazu podataka i u
naznačenom roku dostavljaju nosiocu statističke akcije.
- Poštansko – telegrafski: Materijali za unošenje podataka, zajedno sa
uputstvima, šalju se elektronskom ili običnom poštom statističkim jedinicama
koje trebaju da daju podatke i na isti način vrate u sjedište statističke službe.12

3.4. Obim i oblik (metode) obuhvatanja jedinica posmatranja

Statistička istraživanja mogu se vršiti prikupljanjem podataka o svim jedinicama

koje čine osnovni skup ili samo o jednom dijelu, što zavisi od prirode pojave, brzine
koju žeilimo postići, sredstava, stepena tačnosti i naučnosti rezultata i zaključaka itd.
U teoriji i praksi često se pojavljuje zahtjev da se informacije pribave brže i
ekonomičnije, ali na nivou aproksimacije. Prema obuhvatnosti jedinica posmatranja
razlikujemo slijedeće dvije metode prikupljanja: potpuno i nepotpuno prikupljanje:
Potpuno (totalno) prikupljanje, ovaj metod daje vrlo pouzdane rezultate, ali je
dosta skup i spor, a može da se organizuje u vidu popisai tekućih registracija.
Nepotpuno (djelimično) prikupljanje podataka, izborom jednog dovoljno
selektivnog broja jedinica iz statističkog skupa ekspeditivno dolazimo do sudova i
zaključaka o cijelomstatističkom skupu, a taj broj je uvijek obrnuto proporcionalan
homogenosti masovne pojave koju istražujemo.
Uzorak predstavlja određeni broj jedinica osnovnog skupa, odabran po principu
slučajnosti, tako da sve jedinice imaju istu vjerovatnoću izbora.
Anketa je posmatranje određenog broja namjerno ili slučajno odabranih tipičnih
jedinica statističkog skupa, a da bi se taj izbor izvršio potrebno je dobro poznavati
karakteristike jedinica pojave koju istražujemo.
Procjena je poseban metod djelimičnog posmatranja i prikupljanja podataka gdje
se na osnovu jednog dijela, koji nas u određenom momentu zadovoljavajuće
informiše, donose aproksimativni sudovi i zaključci o svim jedinicama osnovnog
skupa. Procjena može da bude:

12
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.20
  prosta ( od oka ): zasniva se na iskazima i podacima koje daju stručna lica ili
se oslanja na iskustvo;
 sračunata: zasniva se na mjerenju i izračunavanju, kako bi se rezultat
proporcionalno prenio na cjelokupnu masu, a možemo je posmatrati po
srazmjeri i analogiji.
Monografija predstavlja najuži oblik statističkog istraživanja, gdje se posmatranje
svodi na jednu ili mali broj statističkih jedinica koje predstavljaju primjere osobina tj.
nose karakteristike sličnih jedinica.13

3.5. Sredstva prikupljanja podataka

Upitnik je relativno praktično sredstvo za prikupljanje podataka o

varijabilitetu obilježja posmatranih jedinica. Sačinjen je u vidu obrasca tj. štampane
ili elektronski distribuirane liste pitanja na osnovu kojih se dolazi do odgovora koje u
slijedečoj fazi statističkog postupka pretvaramo u brojeve za dalju obradu.
Redakcija i sastavljanje upitnika podrazumijeva kreiranje sadržinske i
formalne strane, pri čemu se respektuje cilj istraživanja i kriterijum adekvatne
formulacije pitanja.
Upitnik može biti individualan, kada se popunjava pojedinačno za svaku
jedinicu i kolektivan kada se popunjava za svaku jedinicu posmatranja.14

3.6. Kontrola i provjera podataka

Sa obzirom na mnoštvo podataka i učešće većeg broja lica i sredstava,

objektivno postoji mogućnost greške, pa je neophodno predvidjeti kontrolu koja
moze da se organizuje preventivno i neposredno nakon prikupljanja.
Kontrola u toku prikupljanja je preventivna i obavljaju je popisivači, a
primjenjuje se kod ekspeditivnog načina i samoregistracije gdje se neposredno vrši
uvid u tačnost odgovora. Za punu efikasnost kontrole u pogledu identifikacije i

13
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.21
14
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.22
otklanjanja grešaka potrebno je da razlikujemo slučajne i namjerne greške. Slučajne
greške nastaju bez svjesne namjere da se na taj način utiče na ishod i u masi se one
anuliraju. Namjerne greške nastaju kao posljedica namjere tj. pod dejstvom
sistematskog uzroka da se utiče an konačan rezultat i one se u masi umožavaju.15

3.7. Grupisanje i sređivanje podataka

Rezultat prve faze postupka statističkog istraživanja je amorfna i haotična

sirova statistička građa koju treba dalje sortirati, grupisati i sređivati, odnosno
obrađivati. Statistički podaci u izvornom obliku predstavljaju gomilu prikupljenog
materijala i izvještaja u tvrdoj ili elektronskoj formi, koji su kao takvi neupotrebljivi
direktno, niti je moguće na osnovu njih bilo šsta zaključivati. Ovakvu masu
statističkog materijala je potrebno određenim tehnikama obrade, zasnovanim na
statističkim principima, učiniti podesnom za statističku analizu. Sređivanjem i
grupisanjem, kao sinhronizovanim poslovima, nastaju podaci grupisani po
obilježjima jedinica posmatranja.
Satavljanje šeme grupisanja predstavlja oblik ili šablon grupisanja podataka
po jednim vrstama obilježja,pa prema tom kriteriju razlikujemo sljedeće vrste
grupisanja:

 prema vrsti grupnog obilježja : stvarno, vremensko i prostorno,

 prema obimu : prosto i kombinovano,
 prema cilju : tipološko, varijaciono i analitičko,
 prema atributivnim modalitetima; u obliku nomenklatura i klasifikacija kao
službeno propisanih i zvaničnih šema koje predstavljaju sistematizovane
spiskove svih modaliteta u kojima se posmatrano obilježje parametarski
konkretizuje.

Prema šemi grupisanja i cilju istraživanja prikupljeni statistički materijal

tehničko-metodološki se sređuje rasporedom u serije i tabele koje predstavljaju
sintaksu statističkog jezika.16

15
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.23
16
Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006, str.24
 4. ZAKLJUČAK

Statistika je posebna znanstvena disciplina koja u svrhu realizacije postavljenih

ciljeva istraživanja na organizovan način prikuplja, odabira, grupira, prezentira i vrši
analizu informacija ili podataka, te interpretira rezultate provedene analize.
Predmet proučavanja statistike su određene zakonitosti koje se javljaju u
masovnim pojavama. Mogli smo shvatiti da je zadaća statistike da uoči zakonitosti u
masovnim i slučajnim pojavama, te da ih iskaže brojčano.
Osnovne faze statističkog istraživanja su: statističko promatranje, grupiranje
(tabelarno i grafičko prikazivanje statističkih podataka) i statistička analiza i
interpretacija rezultata provedene analize.
Statističko promatranje je organizirano prikupljanje statističkih podataka. Nakon
precizne definicije zadatka, cilja i predmeta istraživanja pristupa se organiziranom
prikupljanju statističkih podataka. Uspješnost prvog koraka uvjetuje kvalitetu
rezultata ostalih faza statističkog istraživanja.nepotpune i neistinite prikupljene
informacije do kojih bi se došlo u ovoj fazi značile bi da konačan rezultat statističkog
istraživanja sadrži pogrešku. Pogreška može biti sistematska i slučajna. Sistematsku
pogrešku je lakše uočiti, dok je slučajnu pogrešku teže identificirati jer se ona ne
javlja kod svakog mjerenja i ne javlja se istim intezitetom.
Mogli smo zaključiti kako je statistika izuzetno važna nauka u životu čovjeka, jer
je prisutna u skoro svim aspektima života. Ona nam je u velikom obimu olakšala
život, prikazivanjem statističkih podataka pomoću tabela, grafikona, dijagrama i sl.
Tačnije rečeno, danas je skoro pa nemoguće zamisliti život bez nje.
LITERATURA

1. Dr. Đuro Mikić, „Statističke metode u menadžmentu, Prijedor, 2006.

2. Dr.Maja Biljan-August,Dr.Snježana Pivac,Dr.Ana Štambuk „Upotreba
statistike u ekonomiji“Rijeka 2009