Meditacija za klanjanje – Mk 6,45-52

Gospodine Isuse Kriste, došli smo ovdje pred Tebe, pred Tvoje lice, pred tvoje srce koje nas ljubi
neizmjerno. Želimo tebe bolje upoznati, Učitelju naš. Još nam odjekuju u srcu Tvoje Riječi iz
evanđelja: „Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“

Ti si ušao u lađu apostola i vjetar je utihnuo. Došao si u njihove živote i donio im mir, utjehu,
ohrabrenje. Zato danas Isuse tebi dolazimo i donosimo Tebi sve naše poteškoće, strahove, sumnje,
ograničenja, padove, boli, nemir, tuge, razočarenja, odbačenosti i sve ostale oluje koje prolazimo u
svakodnevnom životu. Daj, molimo te, Gospodine da možemo potpuno dopustiti Tebi da uđeš u te
naše lađe, u naše živote i naše životne teškoće. Tebi Isuse otvaramo vrata svojih srdaca, koje Ti ljubiš i
za koja si Ti umro. Tebe Isuse pozivamo da uđeš u naše životem naše lađe. Šapni i mome srcu: „Ne
boj se! Hrabro samo!“. Poslušaj brate, poslušaj sestro kako ti Isus govori „Ne boj se, ja sam ovdje s
Tobom! Nijedan tvoj grijeh nije veći od mene. Nijedan tvoj strah, nijedna tvoja poteškoća ne mogu te
odvojiti od mene. Ti si stvoren za mene, ti si stvorena za mene. Dopusti mi da ostanem s tobom
stalno, da zajedno putujemo u tvojoj lađi, kroz sve valove i strahove.“

Evanđelist Marko kaže da je apsotolima bilo srce stvrdnuto. O, Isuse. koliko je često moje srce
stvrdnuto, hladno i daleko od tebe. Često te zaboravim, zanemarim, mislim da mogu i sam neke
stvari učiniti. I to ti večeras Gospodine želim predati. Želim ti predati svoje srce! Molim te, učini srce
moje po srcu svome. Ne dopusti mi Bože da više ikada hodam bez tebe u svome životu. Ne daj da mi
srce bude hladno i bez ljubavi za druge, nego ga osposobi za ljubav i praštanje. Daj da mogu slušati u
svome srcu Tvoju Riječ i nositi ju drugima. Nauči me ljubiti kao što ti mene ljubiš. I ne dopusti mi da
zaboravim ove tvoje riječi: „Hrabro samo! Ne bojte se!“, daj da ih uvijek nosim u svome srcu.