Professional Documents
Culture Documents
1
Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt (Mladi Karmela BSI Strmec)
Odluka je pala. Isus je osuđen od vjerskih starješina na okrutnu smrt. Osuđena je Ljubav-
Milosrdni Samaritanac, koji podiže ranjeno čovječanstvo na svoja ramena, svojim ranama liječi
njegove rane i vodi u kuću dobrog Nebeskog Oca.
I danas je Isus nepravedno osuđen u tolikim progonjenim kršćanima; na Bliskom Istoku, ali i
ondje gdje se osporavaju njihova prava, gdje se želi Isusa ukloniti iz ljudskih života i srdaca
pod izgovorom da Bog i vjera koče slobodu i razvoj pojedinca i društva. Krivnja progonjenih
je ta što ispovijedaju svojim životima vjeru u bezuvjetnu Božju ljubav; u Božje milosrđe prema
svakom čovjeku.
Koliko nam teško padaju sitne osude i nepravde. Želimo se pred drugima pokazati veliki, jaki i
dobri i ne posustajemo dok nam drugi ne priznaju da smo bili „u pravu“. Ispričavamo se i
branimo…, a naša braća umiru u šutnji jer vjeruju u nagradu postojanih- „Njihovo je kraljevstvo
nebesko“
Sveta Mirjam od Raspetog Isusa, karmelićanka iz Betlehema, proživljavala je sličnu sudbinu
svoje braće. Kao djevojčica od dvanaest godina čvrsto brani svoju vjeru pred muslimanima koji
ju nagovaraju da prihvati i prijeđe na muslimansku vjeru. Ona govori: „Ja sam katolkinja i
uistinu se nadam da ću i umrijeti u katoličkoj vjeri koja je jedina prava.“ Biva ubijena, ali ju
čudesnim Božjim zahvatom, Blažena Djevica Marija ozdravlja i vraća u život. Isus joj nakon
toga povjerava posebnu zadaću- osnovati Karmel u Njegovoj domovini.
Svojim životom bila je glasnica Božje milosrdne ljubavi. Nastojala je najprije svojim sestrama,
a potom i svima koje je susretala donositi tu Božju ljubav kroz konkretna djela milosrđa, ne
tražeći nagradu, znajući da je Bog jedina nagrada. Njezina poruka je jasna:
„Ljubite puno i budite milosrdni! Onako kako ti pripremaš put za svoga brata, Gospodin ga
priprema za tebe. Ako vidiš kamenje ispred svoga bližnjega, ukloni ga, a da on to ne vidi. Ako
vidiš rupu, napuni je, a da on to ne vidi. Poravnaj njegov put. Ako si žedan i daju ti vode, daj
tu čašu svome bratu koji je žedan; možda si ti žedniji od njega, ali budi siguran da će ti Gospodin
dati piti iz svoje ruke. „
Pomolimo se:
Gospodine Isuse, koliko križnih putova se započinje danas u životima naše braće! Ti, naša Nado
i Utjeho budi njihova snaga i trenucima trpljenja. Ojačaj ih kako bi postojano svjedočili da si
Ti jedini Put, istina i Život kojeg treba slijediti. Sve ostalo su stranputice.
Mučeništvo naše braće neka nas „potrese“ i iščupa iz naše komotnosti i bezbrižnosti te potakne
na iskreno obraćenje života. Otvori oči naših srdaca da prepoznamo njihove potrebe i
pomognemo ih molitvom i konkretnim djelima milosrđa. Oprosti nam što te nismo
prepoznavali, ljubili i pomagali Tebi progonjenom u bližnjima.
2
Druga postaja: Isus prima na se križ (Zajednica ZAMAK – Remete)
Isuse, dosao je taj čas! Tvoj križ, onaj križ, tako težak, a tako spasonosan sada uzimaš na svoja
leđa! Toliko puta smo to čuli, vidjeli kipove, gledali filmove, ali hoćemo li ikada zaista shvatiti
što si učinio za nas?
Osjetio si najgoru moguću bol, odbijanje, grijeh, ružnoću; sve najružnije sakupljeno u Najveći
Križ i Tebi Jaganjcu Božjemu danom da ga nosiš. O Isuse naš, ljubavi naša.... Oprosti nam što
toliki teret nosiš na svojim nevinim leđima. Uzimajući Križ počinje djelo tvoga Milosrđa!...
Isuse voljeni, pomozi nam po tvome primjeru konačno prihvatiti križ koji toliko dugo
izbjegavamo, odbacujemo. Pokazao si nam da po Križu dolazi spasenje za nas, daj da se
ohrabrimo iz ljubavi prema Tebi uzeti naš križ za sebe i druge.
Brate Lovro moli za nas, posebno u trenucima kada uzimamo križ na leđa u svakodnevnim
malim stvarima koje su tebe učinile svetim. Izmoli od Oca milost da i u tim trenucima budemo
svjesni Božje prisutnosti i Ljubavi poput tebe.
Pomolimo se:
Na ovoj postaju pomolit ćemo se na poseban način za našeg Papu Franju, da izdrži nositi križ
koji njegovo poslanje podrazumijeva.
Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem (zbor Allegro, župa sv. Ivan Nepomuk)
3
Četvrta postaja – Isus susreće svoju svetu Majku (SKAC zbor)
Isuse, Tvoja je Majka odjevena u plašt boli. Pogledaj na svoju Majku, dotakni nježne majčine
ruke koje ti probodene duše pruža, želeći te njima otpratiti sa ovoga svijeta. Ruke su to pune
neizmjerne i nesebične ljubavi, nevine ruke koje su te prve primile na ovaj svijet. Od trenutka
Navještenja, sve do ovoga susreta, Marija je ta koja Te ne napušta. Marijo, pogledaj na svoga
Sina, istim žarom kao pri rođenju, primi Ga sada u svoje toplo naručje i pokaži svoju snagu i
dar suotkupiteljstva.
Isuse, gledajući Te i koračajući uz Tebe onako izmučena, srce joj prožimaju tuga i nemoć, ali
u njezinu pogledu odraz je nježnosti i ljubavi, one majčinske ljubavi koja križni put pretvara u
put pobjede. Pobjeda je to nad grijehom. Svaki naš grijeh, jedna je kapljica Isusove krvi i jedna
Marijina suza. Koliko je samo krvi i suza proliveno zbog ljudske nemarnosti!?
Sjedinjena sa svojim Sinom, koračala si tim trnovitim putem razmišljajući o trpljenju kao daru
kojeg treba prihvatiti. Za tebe je ono bilo dar, ma koliko bolno bilo jer si znala da je krajnji
korak trpljenja, Uskrsnuće i slava.
Pomolimo se:
Oče, daj da uvijek pronađemo Marijin pogled, koliko god bio izgubljen u mnoštvu raznih
ponuda. Neka taj pogled ljubavi i mira prožme naša srca prepuna nemira i straha i obnovi
odnose između roditelja i djece. Marijo, Majko, bdij nad nama i čuvaj duše ovoga vremena,
neka tvoj plašt nade postane zaštita svijetu, a tvoj blagoslov neka vodi svaku dušu Nebeskom
Ocu. Amen.
Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ (sestre juniorke Karmel BSI)
4
Šesta postaja - Veronika pruža Isusu rubac (FRAMA Siget)
Više od izranjavanog i umornog tijela, Isusa je boljela duša dok je osjećao prezir ljudi koje je
svejedno ljubio, te napuštenost jer su se Njegovi učenici već bili razbježali. Tada mu iz mnoštva
prilazi Veronika. Ne može ga spasiti, ne može mu izliječiti fizičke rane niti spriječiti stvaranje
novih. Ali čini jedino što može - zanemaruje svoj strah, pruža mu rubac utjehe i potpore. Koliko
smo se puta i sami našli u situaciji da smo se poput Isusa osjećali odbačeno, prezreno, nevoljeno,
izdano? Nije li nam tada svaki i najmanji znak pažnje značio puno? Nije li nam tada bio
potreban rubac neke naše Veronike? Ali što kada drugi traže Veroniku u nama? Dajemo li mi
jedni drugima rubac utjehe i potpore? Rečeno nam je da ne činimo drugima što ne želimo da
drugi čine nama, ali isto tako što želimo da drugi nama čine, trebamo i mi činiti drugima. Svi
trebamo paziti jedni na druge, pružati potporu, ljubav, prihvaćanje, utjehu. Samo tako, okrenuti
jedni prema drugima, možemo biti povezani, a onda i zajedno djelovati. Zajedno slaviti
Gospodina, privlačiti mu druge ljude i donositi radost ovom svijetu.
Pomolimo se:
Isuse, daj nam snage i hrabrosti da i mi poput Veronike činimo djela ljubavi prema Tebi, ali i
prema svojim bližnjima. Nauči nas nesebično pružati ljubav, utjehu i pomoć svima oko sebe.
Također, pomozi nam u svima oko nas pronaći Tvoje lice koje si otisnuo na Veronikin rubac –
kako bi vidjeli da smo po Tebi svi braća i sestre. Ujedini Gospodine, mlade ove nadbiskupije,
da zajedno širimo Tvoju radosnu vijest, da zajedno donosimo svjetlost ovome svijetu punom
tame, te da jedni drugima pomažemo izvršiti ono za što si nas poslao u ovaj svijet.
Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem (Mladi Karmela BSI Hrvatski Leskovac)
SVEĆENIK: Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
SVI: Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Isuse, opet padaš.
Grijeh je ponovljen i teret je stvarno pretežak. Bol Te baca na zemlju. Gledaš svjetinu oko sebe,
svjetinu koju ljubiš, a koja te pljuje, gura, ruga Ti se, ismijava Te i naslađuje se Tvojim
ponovnim padom. A Ti i dalje ljubiš, dobri moj Isuse, ljubiš i tražiš tko bi i Tebe ljubio, nekog
tko bi Ti barem pogled ljubavi uputio. O, Isuse naš, kolika je Tvoja ljubav prema nama! Noseći
najstrašnije mučilo – križ, Ti pod njim padaš, ali Ljubav Srca Tvog Te diže. Jer tvoja je Ljubav
veća od našega grijeha, od našega ropstva. Tvoja je milosrdna Ljubav najveća i ona nas
oslobađa!
Pomolimo se:
Isuse, svi mi padamo. Svi smo grešni, no Ti se ne umaraš u opraštanju dok se mi umaramo
tražeći oprost. Molimo Te na poseban način za obraćenje svih onih duša koje su skroz odlutale
od Tebe, koje su Te zaboravile, koje te vrijeđaju...hvala Ti što od nikog ne odustaješ. Pomozi i
nama prihvaćati jedni druge u Tvojoj Ljubavi bez obzira na prošlost i padove.
SVEĆENIK: Smiluj nam se, Gospodine!
SVI: Smiluj nam se!
5
Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene (Ekipa iz inicijative 40 dana za život)
SVEĆENIK: Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!
SVI: Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet!
Isus nosi teški križ, ali bez obzira na svu bol On tješi jeruzalemske žene.
Svaka trudnica nosi život pod svojim srcem. To je dar Oca nebeskog. Majka mora biti svjesna
da je Isus uz nju i da nije ostavljena i kada misli da se nalazi u bezizlaznoj situaciji. Isus ju ne
napušta, On budnim okom pazi na nju i dijete u njezinoj utrobi. Ženo, ne boj se prihvatiti vlastito
dijete. Ono je tvoja radost i sreća. Zaista nešto prekrasno u tvom životu. Ne boj se straha da nisi
spremna na majčinstvo i da ne možeš uspjeti. Isus je tvoja snaga. On te ljubi do kraja i za njega
ne postoji nerješiva situacija, koliko se god nekada činilo da je sve protiv tebe. Kad primiš svoje
dijete u ruke osjetiti ćeš radost jer je u tvojim rukama život, tvoje ljubljeno dijete.
Isus se okrenu prema njima pa im reče: „Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego
plačite nad sobom i nad djecom svojom.“(Lk 23.28.)
Gospodin je prepun ljubavi, pa se On i u teškim trenutcima nepodnošljive agonije i boli od
bezbrojnih rana na tijelu i svih patnji koje podnosi na putu prema Golgoti, obraća ženama i
opominje ih puninom svoje ljubavi o težini situacije u kojoj se nalazi čovjek okovan grijehom.
Isus, čista žrtva odlazi na križ, na smaknuće jer čovjek okovan grijehom ne prihvaća Istinu,
odlazi na put kojim će poći i milijuni nerođrenih duša, koje čovjek zbog zavedenost duše i
okorjelosti srca ne može vidjeti kao čovjeka i kao jedinstveno ljudsko biće satkano od Boga.
Pomolimo se:
Isuse tebi je sve moguće. Daj snagu svakoj majci i ocu da svoje vlastito začeto dijete prepoznaju
kao istinski dar sa neba i da po Tvojoj milosti svladaju sve prepreke koje im stoje na putu pa da
svako začeto djete bude i rođeno. Isuse, blagoslovi ih!
SVEĆENIK: Smiluj nam se, Gospodine! SVI: Smiluj nam se!
Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem (Dehonijanska mladež)
Sv. Faustina Kowalska, posrednica poruke o neizmjernom Božjem milosrđu u svome Dnevniku
piše: „Jednoga dana ugledala sam dva puta: jedan je put bio širok, posut šljunkom i cvijećem,
pun radosti i glazbe i raznih užitaka. Ljudi su hodali tim putem, plešući i zabavljajući se.
Dolazili bi do kraja ne primjećujući da puta više nema. A na kraju tog puta bio je strašan bezdan,
ponor pakleni. Te su duše slijepo upadale u taj ponor; kako su dolazile tako su i padale. A bio
ih je tako velik broj da nije bilo moguće izbrojiti ih. I vidjela sam drugi put, bolje reći, stazicu,
jer je bila tako uska i posuta trnjem i kamenjem i raznim mukama. Ljudi su padali po tom
kamenju, ali su odmah ustajali i išli dalje. Na koncu toga puta nalazio se predivan vrt ispunjen
silnom radošću, i onamo su ulazile sve te duše. Isti bi tren zaboravljale sve svoje muke.“ (Dn
153) Isuse, na putu prema Golgoti i ti si posrtao i padao, pokazao si nam kojim nam je putem
poći – onom uskom stazicom trpljenja, muka i boli, kako bismo na zalazu svoga života ugledali
– Nebo, postigli vječnu radost Uskrsnuća.
Pomolimo se:
Gospodine koji si nam u neizmjernoj velikodušnosti svoga Premilosrdnog Srca ostavio utjehu
Božjega milosrđa, milostivo pogledaj na našu Domovinu, na sve ljude koji u njoj žive, na
obitelji, djecu, stare i mlade. Neka hrabro prihvaća sva trpljenja i muke i boli i nikada ne
6
zaboravi svoje kršćanske korijene i svoju pripadnost Tebi. Neka u njoj budu sloga, mir, radost,
blagostanje, poštivanje života od začeća do prirodne smrti i vjernost Tvojoj svetoj volji! Daj,
Gospodine da naša Domovina bude sveta!
U desetoj postaji križnoga puta u središte našeg promišljanja stavljamo Krista s kojega su
vojnici svukli odjeću prije raspeća. Svi evanđelisti spominju ispunjenje riječi koje nalazimo u
drevnom psalmu: „Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.“ Isus je
lišen svega, žele ga u potpunosti poniziti i izvrgnuti sramoti. Tako stoji bez odjeće pred križem
kojeg je svim srcem prigrlio. No, ne zaboravimo da su naši grijesi oni koji su doista Isusa
razgolitili i izvrgli ruglu njegovo prečisto tijelo. Kolikim se samo grijesima protiv čistoće našeg
tijela, Hrama Duha Svetoga, svakodnevno ogrješujemo! No, Isus podnosi tu nepravdu i ruglo.
Sjetimo se da su prvi ljudi, Adam i Eva, bili goli i nisu se stidjeli toga. Tek nakon pada u grijeh
oni se skrivaju i stide. Biblijska slika govori nam da biti gol pred Bogom znači biti u potpunom
zajedništvu s njime. Stojim pred Bogom onakav kakav jesam, ne sramim se i ne skrivam ništa
pred njim jer me on poznaje kakav jesam. Grijeh i krivnja proizvode osjećaj ranjivosti i stida
pred Bogom, zato čovjek bježi i skriva se. Prvi ljudi otkrili su da su goli nakon što su pokušali
biti kao Bog. I zastidjeli su se svojih golih tijela. Pa kako je moguće da se toga prije nisu stidjeli?
Prije pada bili su sveti i besprijekorni pred Bogom, a nakon pada se skrivaju jer otkrivaju da su
ranjivi, da ih je grijeh ranio i da okaljani grijehom ne mogu opstati pred Božjim pogledom.
Strašne li spoznaje! No, kao što su nekoć prvi ljudi, prije pada u grijeh, hodili u punini
zajedništva s Bogom, u punini onoga što su kao ljudi bili pred Bogom, tako sada imamo Krista,
pravog Boga i pravog čovjeka koji u savršenosti svoje božanske i ljudske naravi stoji na
pozornici povijesti kako bi i svojim golim tijelom, u cjelini svoje muke i smrti, uspostavio odnos
Boga i čovjeka koji je grijehom narušen. Stvoreni smo za zajedništvo ljubavi Presvetog Trojstva
u kojem sudjelujemo oprani od grijeha po krvi Kristovoj. Kao otkupljeni ponovno možemo
„goli“ tj. u cjelovitosti naše ljudske naravi hoditi s Bogom. Stoga, poklonimo se onome koji
poradi nas trpi izrugivanje, gledajmo u njemu ono što smo grijehom izgubili i puninu ljudske
naravi koju po njemu ostvarujemo. Odrecimo se svakog grijeha, osobito grijeha protiv čistoće
i uputimo se radosni za Kristom, veličajući njegovo djelo otkupljenja.
Pomolimo se.
Isuse Kriste, za nas sramotno ogoljeni, daj da cijela Karmelska obitelj prepozna u Tvojoj muci
i ogoljenju, Tvoju ljubav i spremnost da nas zauvijek otkupiš i daruješ nam puninu života.
Pomozi nam da svoja svakodnevna poniženja, i nepravedno nanesene uvrede, koje ogoljuju
naše ljudsko dostojanstvo, znamo ucjepljivati u Tvoju muku za potrebe cijele Crkve i za
spasenje svih duša. Uroni naša srca u bezdan svojega milosrđa i preobrazi nas u one koji će ti
ostati vjerni do kraja. Amen.
„Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio svoja usta. Silom ga se i sudom riješiše ; tko se
brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova na smrt
ga izbiše.“ (Iz 43, 7-8)
Gospodine Isuse Kriste na Tvoje Svete ruke i noge probiše čavle i razapeli te na križ , koliku si
bol trpio, patio i to sve radi nas, radi našega spasenja osuđen na smrt. Naš Kralj ne umire od
bolesti ili starosti već od mučenja ruke čovjekove, sve da bi nas spasio, a mi i dalje slijepi. Pitam
se da danas dođeš što bi ti učinili, trnci me prolaze od same pomisli.
Kako ti danas zahvaljuješ Gospodinu jer je umro za tebe na križu na daru života koji ti je
poklonio uz Njega, ljubiš li bližnjega svoga, poštuješ li svoje roditelje, moliš li, ideš li redovito
na Svetu Misu, ispovijed - taj sveti trenutak ponovnog sjedinjenja s Njim, ili koračaš kroz život
misleći da je tebi najteže i da su tvoji problemi nerješivi, zadaješ li rane osobama koje susrećeš,
osuđuješ li, ogovaraš, ne ljubiš iz srca već iz koristi, izgovaraš psovke, živiš u bludu…Jesi li
svjestan da svakim svojim grijehom ponovo zabijamo čavle na Isusa.
Probudi se čovječe, osvijesti se da je život patnja, ali Isus je došao da bi ona uz njega bila lakša,
svatko ima svoj križ, nemoj gledati druge i misliti kako je drugima lako, ljepše... „E da mi je
biti kao on /ona“...Uzmi svoj križ i nosi ga i koračaj kroz život s Isusom. Iskoristi milost koju
ti Gospodin daruje kroz svetu ispovijed, očisti se dopusti da On izlijeći tvoje rane.
Pomolimo se:
Ponizno te molimo otvori naša srca, posebno srca mladih koji lutaju koji te ne poznaju, ne
vjeruju da si Ti put istina i život. U ovoj posebnoj godini tvoga Milosrđa, a milosrđe Tvoje je
čista ljubav i oprost, udijeli nam čvrstu vjeru, novo srce da se uzdamo u Tebe da znamo oprostiti
i ljubiti kao što Ti ljubiš. Neka naš život bude Tebi na slavu, a nama na spasenje, oslobodi nas
grijeha da zavolimo svoj križ i nosimo ga ponosno.
Trinaesta ostaja- Isusa skidaju s križa (Mladi Karmela BSI Hrvatski Leskovac)
Gospodine, Ti koji si bio pribijen na križ, ni u jednom trenutku nisi dvojio hoćeš li žrtvovati
svoj život za svoju djecu. Prikovan i okovan, a ipak slobodan, nisi gubio nadu u spasenje od
Oca. Dok su se znoj i krv cijedili niz tvoje obraze, ljubavlju si izgarao za nas. Dok je tvoje tijelo
klonulo, duh je bio neuništiv. Ismijan i umanjen od naroda, no ipak na vrhu i iznad svih. Gledaš
nas dok stojimo pod križem. Ostavljaš nam svoju Majku koja te neizmjerno ljubila, a njoj daješ
sve nas. Dok te gledamo, bol je neopisiva. Ne možemo ti nikako olakšati, ali straha nema. Suze
teku, no ti nam daješ snagu. Gospodine, naši grijesi pribili su te na križ, a ne ljudska ruka. Riječi
su te naše ranile, a ne koplje. Iako je to bilo davno, svakim dolaskom pod križ i pogledom na
Tebe te rane ožive. Gledajući te tako na križu, naša duša žeđa za Tobom, a sam si rekao tko će
piti s tvog izvora neće nikad ožednjeti. Daj da žeđamo za tobom Gospodine! Tvoja majka s
nestrpljenjem čeka da te spuste u njeno naručje, kao i onog trenutka kada te rodila i ljubavlju
zakrilila, kada te tješila i rane cjelivala, tako ti i sada pruža rame da odmoriš. Ona te najbolje
poznaje, to krhko, ranjeno i nemoćno tijelo. Tvoje trpljenje ovdje prestaje, a njeno počinje. Al
zato tvoja ljubav nema kraja. Nitko ne može tako voljeti kao Marija. Hvala ti Gospodine što
nam daruješ svoju MAJKU. Blažena Marija Terezija od svetog Josipa je rekla: „Nebo ima
svega, samo trpljenja nema.“ Imati udjela u Isusovu križu znači imati udjela u njegovu djelu
spasenja. Zato daj Gospodine da prepoznamo svoj križ, da ga se ne odričemo, već da ga
prihvatimo i nosimo zajedno s tobom. I kada nam bude teško, i oči se ispune suzama, uprimo
pogled u Njega na križu, govorimo mu, a On će svojim sjajnim očima preuzeti naše teškoće i
zaboraviti na svoje kako bi nama ublažio muke.
Pomolimo se:
Molimo te Isuse, pomozi nam na našem putovanju nositi križ. Putovanje u Krakov nosi puno
lijepih trenutaka, novih poznanstava, ali i žrtvi…odricanja, strpljenja, nadilaženje samih sebe.
Zato te molimo pouči nas nesebično ljubiti druge u svim susretima, nauči nas vrednovati patnju,
ljubiti druge i njihove križeve. Ti nam pokazuješ pravu vrijednost križa. Ne daj da potratimo
9
vrijeme i ne osmislimo križeve smatrajući ih teretom i beskorisnim. Posluži se nama i na ovom
putovanju u Krakow kako bismo mogli ljubavlju djelovati pa kada i naš križ završi da mirno
možemo doći k Tebi.
Klanjamo Ti se, Gospodine, i blagoslivljamo Te, jer si svojim svetim križem otkupio svijet…
Gospodine, položili su te u grob Josipa iz Arimateje. Kažu pisma: baš novi grob – kako se i
dostoji židovskom Mesiji! U novi grob kanili su zakopati savršenu ljubav i novo sunce koje je
zasjalo čovječanstvu: mislili su da se Boga može ubiti i ljubav zakopati iako su svi u srcu znali
– dobri i zli – da je Tvoja ljubav beskrajna, nedostižna, velika u malenom i velika u velikom.
Velika u srcu, velika u obitelji, velika u zajedništvu… Uvijek ista i, dostojanstvena,
veličanstvena… velika i kad je na koljenima – ljubav koja uvijek ima istu dimenziju.
Gospodine, naš ljudski vijek je put u neizvjesnost, hod po ranama i tminama, radostima i
ushitima – jednostavno otvorena knjiga… čiji završetak izabiremo sami!
Obitelji ovog vremena teško se nose s izazovima života… Sa svih strana nude se lažni idoli:
kroz riječ, sliku, pjesmu, film... Egoizam i hedonizam nude se kao put prema sreći. Pobijediti
sebe – postaje rješenje – skočiti i poskočiti u potrebama života, prema djetetu, starcu, bližnjemu
- iskazati milosrđe, poput Tebe, Gospodine! Gdje naći snagu pobijediti sebe? Vjerujemo i
znamo da je naša snaga u Tebi, da ti treba povjerovati, u Tebi zrcaliti svoje dane, misli, riječi i
djela.
Ti nam s četrnaeste postaje poručuješ: Ljubav se ne može zakopati! I dodaješ: Ljubite se
međusobno, služite jedni drugima. Primjer je to i lijek, baki i djedu, ocu i majci i svakom
djetetu…
Pomolimo se:
Gospodine, prigibamo koljeno pred ovom najtužnijom postajom i molimo te:
Djecu našu obdari vjerom i nadom. Roditelje ojačaj mirom, snagom i strpljivošću.
Svoje službenike i službenice – svećenike, redovnike i redovnice učvrsti u radosnom
svjedočenju obiteljima. Osnaži majke, očeve i djecu, koji će se davati u ljubavi, vjeri i nadi -
sve do Križa.
10
15. Postaja: Uskrsnuće (Novakinje Karmela BSI)
Svojom mukom i uskrsnućem, uskrsli Isus nam daruje život u vječnom zajedništvu ljubavi s
Presvetim Trojstvom… Cijeli naš život od krštenja do odlaska u vječnost je put postupnog hoda
prema Presvetom Trojstvu. Presveta Trojica nas ljube neizmjerno. Oni čeznu da i mi potpuno
odgovorimo na Njihovu ljubav. No, kakav će biti taj život uskrsnule duše koju je Božja ljubav
preobrazila. Kakav će biti susret s Njima? Tvoja preobražena duša radovat će se susretu s
božanskom ljepotom. Kada se završi ovaj zemaljski život, kako ćeš biti sretan/sretna da možeš
provesti svoju vječnost na Srcu Trojstva. To ćeš moći, ako se surađujući s Božjom milošću,
dopustiš preoblikovati ovdje na zemlji kako bi tvoj život mogao odražavati Isusov lik. Dopusti
Bogu Trojstvene ljubavi da te ljubi i preoblikuje.
Duša govori NEBESKOM OCU:
Oče, prigni se nada mnom, svojim stvorenjem i zakrili me svojom sjenom. Sačuvaj me posve
za sebe. Zato te molim postavi između mene i zemaljskih zavodljivosti oblak zaklona. Udijeli
mi snagu da te mogu ljubiti ljubavlju jakom kao smrt.
Duša govori KRISTU:
O moj ljubljeni Kriste, raspeti i uskrsli iz ljubavi. Htjela bih te obasuti slavom i provesti svoj
život slušajući Tebe; No, osjećam svoju nemoć i molim te da me obučeš u sebe, u svoju ljepotu,
kako bi moj život bio ižaravanje tvoga života… Želim te ljubiti sve do smrti iz ljubavi… Želim
da moja duša bude zaručnica tvoga Srca ….
Duša govori DUHU SVETOM:
Duše Presveti, Duše ljubavi, Ognju koji sažižeš! Siđi nad mene, da se u mojoj duši ostvari jedno
novo utjelovljenje Isusa, da On u mom životu može ponoviti svoj život ljubavi, milosrđa - život
svetosti. Amen!
Pomolimo se:
Ljubljeno Presveto Trojstvo! Ti si naše Blaženstvo! Neka nam ovo korizmeno vrijeme i svaki
dan našega života posluže tome da se dublje ukorijenimo u Tebe. Učini našu dušu svojim
dragim boravištem. Udijeli nam milost da na tvoju neizmjernu ljubav i mi uzvratimo puninom
ljubavi našega srca i našeg života. To molimo tebe koji nas ljubiš od vječnosti i koji živiš i
kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
ZAVRŠETAK
SVEĆENIK: Izmolit ćemo na nakanu sv. Oca: Oče naš...Zdravo Marijo...Slava Ocu...
Hvaljen budi Isuse...
(Sastavljeno u svrhu 4. križnog puta S Karmela na Golgotu koji se održao 14. 02. 2016. u
Hrvatskom Leskovcu kod sestara Karmelićanki BSI. Svaka postaja je original proizašao iz srca
i molitve mladih. Kod svake postaje u zagradi se nalazi zajednica koja je osmislila dotičnu
postaju.)