I 2 Jusufmulic PDF

JUSUF MULI]
(Sarajevo)
DRU[TVENI I EKONOMSKI POLO@AJ VLAHA

I ARBANASA U BOSNI POD OSMANSKOM VLA[]U*
UVOD
Nakon raspada Zapadnog rimskog carstva po~etkom druge polovine V
vijeka, na dana{njem podru~ju Rumunije ostala je historijska oblast Vla{ka,1
koju su prete`no naseljavali Vlasi.2 Po{to su ostali bez vojni~kih pla}a i lena,
mnogi od njih su se posvetili nomadskom sto~arenju i, u potrazi za pa{njaci-
ma, njihovi su se katuni3 sa stadima stoke kretali ~itavim Balkanskim poluos-
trvom. Manji dijelovi postepeno su od nomadskih sto~ara postajali zemljorad-
nici i kao takvi, u zemljama u kojima su se zaticali, trajno se nastanjivali. Pos-
tepeno su napu{tali ime Vlah i, u raznim historijskim okolnostima, od starosje-
dilaca prihvatali njihovu vjeru i narodnost.
* @alostan sam {to velikan na{e osmanistike i moj iskreni prijatelj rahmetli Adem Handì} ni-
je do~ekao objavljivanje ovoga rada, jer me je on potaknuo da ovu temu obradim i znam da
bi se tome radovao. Ostalo mi je samo da mu ovaj rad posvetim i poèlim vje~ni mir u nje-
mu toliko voljenoj bosanskoj zemlji.
Tako|er se osje}am obaveznim da izrazim svoju neizmjernu zahvalnost dr. Ahmedu Ali~i}u
na podr{ci u naporima na obradi ove teme, na nesebi~noj pomo}i koju mi je pruìo tokom
njegove izrade, na ustupljenim jo{ neobjavljenim podacima iz vla{kih deftera, koje je preveo
za potrebe obrade teme o stanovni{tvu Bosne u vrijeme osmanske vladavine i na vrlo stro-
goj recenziji, koja je napisana sa punom nau~nom odgovorno{}u, {to se danas u nas moè
smatrati rijetko{}u.
1 O oblasti Vla{ka podrobnije vidjeti u natuknici pod istim naslovom, OE JLZ, Sveska 8 1982,
555-556.
2 O Vlasima podrobnije vidjeti u natuknici pod istim naslovom, OE JLZ, Sveska 8 1982, 553.
3 Katun je vla{ka ili arbana{ka zajednica, u na~elu srodnika iz istog bratstva, a sastojao se od
od 20 do 50 ku}a. Na ~elu katuna stajao je starje{ina koji se zvao katunar. Titula katunara
bila je nasljedna i prenosila se sa oca na sina, odnosno na potomke iz prve srodni~ke linije
oba pola. Katunari su nestali onda kada su se Vlasi i Arbanasi teritorijalizirali. Tada su na ~e-
lu njihovih sela stajali primi}uri.
112 Jusuf Muli} Dru{tveni i ekonomski poloàj Vlaha i Arbanasa...
Arbana{ki nomadi sa svojim katunima i stokom u ve}im su skupinama

na podru~je ju`noslavenskih zemalja po~eli pristizati iz mati~nih oblasti od
kraja XII ili po~etka XIII vijeka. I oni su od nomadskih sto~ara postajali zem-
ljoradnici i trajno se nastanjivali u zemljama u kojima su se zaticali. Postepe-
no su napu{tali ime Arbanas, neki i katoli~ku vjeru, prihvataju}i temeljne vje-
roispovijesti i narodnosti zemalja doma}ina. Njihovi katuni su u najve}em bro-
ju slu~ajeva bili izmije{ani sa vla{kim.4 Po svome dru{tvenom poloàju bili su
izjedna~eni sa Vlasima.
Neposredno pred osmansko osvojenje Bosne, odigrale su se dvije ma-
sovne selidbe stanovnika geografske Bosne:5 prva, u periodu 146l-1463. go-
dine iz oblasti Kraljeva zemlja6 u Hercegovinu, u okviru prinudnog istjeriva-
nja pripadnika Crkve bosanske koje su provodili prokleti kralj Stjepan Toma{
i njegov sin, nasljednik na prijestolju, Stjepan Toma{evi}7 i, druga, pred os-
mansko zaposjedanje 1463. godine ili neposredno nakon toga, pripadnika Ka-
toli~ke crkve, iz geografske Bosne, ali i iz zapadne, jugoisto~ne i ju`ne Herce-
govine, u susjedne katoli~ke zemlje (susjedne oblasti hrvatskih zemalja u sas-
tavu Ugarsko-hrvatskog kraljevstva, Austrije i Mleta~ke republike), iz straha
od neizvjesnosti koju je donosila nova osmanska vlast.8 Kada su od kraja druge
polovine XIV vijeka Osmanlije po~eli uspostavljati privremenu ili trajnu vlast
u ju`noslavenskim zemljama, zaticali su manje ili vi{e brojne skupine Vlaha i
Arbanasa,9 a na teritoriji biv{eg Bosanskog kraljevstva samo u feudalnoj ob-
lasti Hercegovina. Ukoliko se navod Franza Babingera moè smatrati ta~nim,
sultan Mehmed II Osvaja~ sa sobom je neposredno nakon osvojenja geograf-
ske Bosne odveo 100 hiljada njenih stanovnika u ropstvo, koje su naselili u Is-
tanbul i u druge azijske pokrajine, jo{ oko 30 hiljada mladih Bo{njana uzeto je
u osmansku vojsku.10 Tako su brojna sela i zemlje ostali pusti. Nakon osman-
skog zaposjedanja, na svoja ognji{ta vratio se preteàn dio preìvjelih pripad-
nika Crkve bosanske i dio pripadnika Katoli~ke crkve, ali je jo{ uvijek bilo
dosta pustih sela i zemalja. Osmanlije su tu doseljavali Vlahe i Arbanase iz ob-
lasti Hercegovine (u sastavu Bosanskog sandàka do kraja 1469., odnosno kao
4 Tipi~an primjer predstavljaju arbana{ki katuni koji su bili izmije{ani sa vla{kim u okviru tzv.
grupacije Donjih Vlaha na potezu izme|u Dubravske visoravni i Trebinja u Hercegovini.
5 Geografska Bosna je samo uslovno skra}eni naziv za ozna~avanje podru~ja Bosne koja nisu
bila u okviru Hercegova~kog sandàka i nema nikakvo drugo zna~enje. Time sam htio izbje-
}i poistovje}enje sa Bosnom kao politi~ko-administrativnom teritorijom, odnosno dràvom.
6 [ira oblast Bosanskog Kraljevstva u porje~jima Rame, Neretve, Bosne, Vrbasa, Une, Sane i
Save, kojom je neposredno upravljao kralj.
7 O tome podrobnije vidjeti u radu Peje ]o{kovi}a, “Toma{ev progon sljedbenika Crkve bo-
sanske”, Zbornik Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1990., 43-48.
8 Do dolaska Osmanlija, na podru~ju geografske Bosne nije bilo pripadnika Pravoslavne crkve
(P. Slijep~evi}, Srpsko-pravoslavna crkva II, M®nchen 1962, 497).
9 U osmanskim popisima i zakonima Vlaha Arbanasi se izrijekom ne spominju.
10 Franz Babinger, Mehmed Osvaja~ i njegovo doba /prijevod/, Beograd 1968, 192.
Jusuf Muli} Dru{tveni i ekonomski poloàj Vlaha i Arbanasa... 113
samostalni Hercegova~ki sandàk od kraja 1469. ili po~etka l470. godine), Cr-
ne Gore (Crnogorski vilajet u sastavu Skadarskog sandàka, odnosno Crnogor-
skog sandàka), Brda, odnosno Malesije (u sastavu Skadarskog sandàka) i iz
posljednje srpske Despotovine (u sastavu Skopskog kraji{ta, Vidinskog i Sme-
derevskog sandàka). Zahvaljuju}i do danas prona|enim katastarskim i drugim
popisima pojedinih oblasti (vilajeta) i sandàka, mogu}e je utvrditi ishodi{ta i
odredi{ta Vlaha i Arbanasa, pa ~ak i njihovu pripadnost pojedinim geografskim
grupacijama, plemenima, katunima, a u nekim slu~ajevima bratstvima i rodovi-
ma. Postepenim osvajanjem pojedinih dijelova Bosanskog kraljevstva, Osman-
lije su otvarali prolaze za Vlahe i Arbanase u dubinu geografske Bosne,11 a za-
tim u Liku, Dalmaciju, na Kordun i Baniju, u Slavoniju, Srijem i Baranju.
Osim ovih, Osmanlije su nakon uspostave trajne vlasti, Vlahe i Arbanase pre-
mje{tali iz jednih u druge dijelove Hercegovine.12
Neke od vla{kih skupina, koje je sa sobom u zapadnu Bosnu (okolina
Ostro{ca na Uni) doveo Hasan-pa{a Predojevi} 1592. godine,13 kasnije su pre-
bjegle na austrijsku stranu i trajno se naselili u okolini @umberka.14 Nakon pa-
da posljednje srpske Despotovine l459. godine,15 Srbi su u tri velike seobe
(1479-1483, 1683-1693. i 1739) naseljavali ju`nu Ma|arsku (dana{nja Vojvo-
dina). Prema navodima Jovana Cviji}a, nakon tre}e seobe, [umadija je bila
skoro pusta i u njoj nije ostalo vi{e od 20% Srba starosjedilaca. Njihovo mjesto
11 Etape preseljavanja Vlaha iz njihovih ishodi{ta u geografsku Bosnu, u nekoliko svojih rado-
va izvanredno je opisao Adem Handì} (v. M. Bav~i}, Bibliografija radova dr. Adema Han-
dì}a, POF 47-48, 191-199).
12 O tome ima dosta podataka u Zbirnom popisu Bosanskog sandàka iz 1468/1469. godine (u
~ijem sastavu je bio i vilajet Hercegovina), BOA, TD No. O-76 (popis je preveden sa tur-
skog na bosanski jezik, rukopis u OIS); v. Ahmed S. Ali~i}, Poimeni~ni popis vilajeta san-
dàka Hercegovina, Monumenta turcica, Tomus sextus, Serija II Defteri, Knjiga 3, OIS, Sa-
rajevo 1985.
13 Hasan-pa{a, alijas Nenad Predojevi}, sin Koj~inov bio je uzet u adàmi oglane. Dostigao je
~in pa{e (generala) i poloàj bosanskog begler-bega (1591-1593). Osvojio je Biha} i Biha}ku
krajinu 1592. godine. Nakon pada Banije u osmanske ruke, osnovao je varo{ Petrinju. Pogi-
nuo je u bici pod Siskom 22. juna 1593. godine, zajedno sa sedam hiljada pripadnika bosan-
ske spahijske vojske (o Hasan-pa{i vidjeti u radovima Jefte Dedijera: Stare srpske porodice
u Hercegovini, GZM XIX 1907, 3:392-393) i Behije Zlatar, “O nekim muslimanskim feudal-
nim porodicama u Bosni u XV i XVI stolje}u”, PIIS XIV 1978, 14-15:131, te u knjigama
Safvet-bega Ba{agi}a: Kratka uputa u pro{lost Bosne i Hercegovine (od 1463-1878), Saraje-
vo, l900, 46-48 i Radoslava Lopa{i}a: Biha} i Biha}ka krajina, mjesto, pisma i povjesne crte,
Zagreb, 1890, 87.
14 Karoly, A., Vlasi koji su iz okolice biha}ke iselili koncem XVI vijeka, GZM II, 1890, 3:241-
251; V. Skari}, Odakle su ùmbera~ki uskoci, GGD 10, l924, 46-66.
15 Neutvr|eni broj Srba i pripadnika drugih ju`noslavenskih naroda, me|u kojima su bili i broj-
ni Bo{njani koji su se u Kosovskom boju 1389. borili na strani despota Lazara Hrabljeno-
vi}a, bio je zarobljen i otpremljen u Malu Aziju. Tamo su prihvatili islam, trajno se nastanili
i stvorili porodice.
zauzimali su Vlasi iz Hercegovine,16 sa Kosova i iz Crne Gore.17 Preseljavanje

manjih grupa i sporadi~no preseljavanje Vlaha iz jednih u druga podru~ja ju`-
noslavenskih zemalja trajalo je sve do samog kraja osmanske vladavine.
Do danas su se Vlasi i crni Vlasi (tur. Karavlasi)18 pod svojim izvornim
nazivom kao zatvorena cjelina zadràli u Timo~koj krajini, odnosno u onom di-
jelu Srbije koji je bio u sastavu Vidinskog sandàka, a Karavlasi u Bosni19 i u
ostalim dijelovima ju`noslavenskih zemalja, ali samo sporadi~no i u manjem
broju sela. Manje skupine biv{ih Vlaha, koji jo{ uvijek govore mje{avinom ru-
munskog i hrvatskog jezika, zadràle su se u Istri (]i}arija) i na nekim dalma-
tinskim otocima.20
Vode}i ra~una o svojim strate{kim i ekonomskim interesima, Osmanlije
su Vlasima i Arbanasima od samog po~etka u zaposjedanim ju`noslavenskim
zemljama nametali svoj sustav odnosa, koji je za njih bio povoljniji od zate~e-
nog, kao {to su to ~inili i kod ostalih narodnosnih skupina u tim zemljama, uk-
lju~ivali su ih u svoj vojni ustroj: vla{ke starje{ine (knezove, vojvode, katuna-
re) u timarsko-spahijski sustav, a u nekim slu~ajevima na po~etku svoje vlasti
i u upravnu organizaciju, a vla{ku raju (eflakiye reiyeti)21 u vojni ustroj na na-
~elu dobrovoljnosti i kao vojne obveznike temeljem zakona Vlaha, te u pomo}-
ne vojne redove temeljem carskih naredbi.
Kao nagradu za njihovu slu`bu, Osmanlije su onim vla{kim starje{ina-
ma koji su se uklju~ivali u spahijsko-timarski sustav dodjeljivali prihode od ti-
mara i ~ifluke, 22 a svim ostalim Vlasima priznavali sva ste~ena prava teme-
ljem vla{kog obi~aja (eflakiye adeti) ili zakona Vlaha (kanun-i eflakiye), koji
su preuzeli od posljednje srpske Despotovine i nazvali ga Despotov zakon. Ti-
16 Najve}i dio doseljenih Vlaha naselio se u Ma~vi i u biv{im okruzima Uìce, â~ak i Valje-
vo, gdje su poznati kao (H)Ere, {to je deminutiv od (H)Ercegovac. Mnogi od njih jo{ uvi-
jek govore ijekavskim narje~jem bosanskog jezika, ~istog hercegova~kog izgovora.
17 J. Cviji}, Metastati~ka kretanja, njihovi uzroci i posledice, SEZ SKA XXIV, NA Knjiga l2,
l922, 1-96.
18 Prvi pomen o Karavlasima (ozna~enim kao Maurovlasi) na ju`noslavenskom prostoru nala-
zi se u studiji iz 1879. godine Konstantina Jire~eka: Vlasi i Maurovlasi u dubrova~kim spo-
menicima /prijevod/, ZKJ, PI SAN I 1959, 193-204.
19 Vrijednu studiju o Karavlasima u Bosni napisali su Teodor Filipescu i Tomo Dragi~evi}: Ka-
ravla{ka naselja u Bosni. Etnografsko-antropografsko prou~avanje, GZM XIX 1907, 1:77-
101, 2:215-241, 3:359-389.
20 Najvi{e elemenata rumunskog jezika zadràli su Boduli (Bodulovi}i) koji ìve u selu Pitve
iznad Jelse na otoku Hvaru.
21 Jo{ i prije dolaska Osmanlija, u Vlaha su se obrazovala dva dru{tvena sloja: povla{teni sloj
vla{kih starje{ina (vojvode, knezovi i katunari) i podre|eni sloj Vlaha sto~ara, koji se slobod-
no mogu nazvati vla{kom rajom.
22 O tome vidjeti u radovima Nedima Filipovi}a, “Pogled na osmanski feudalizam (s naro~itim
osvrtom na agrarne odnose)”, GDIBiH IV 1952, 5-146; “O nastanku feudalnih posjeda mu-
slimanskog bosanskog plemstva”, PRE, 1953, 386-393; Vlasi i uspostava timarskog sistema
u Hercegovini (I), GOD ANUBiH Knjiga XII, CZBI Knjiga 12, 1970, 127-221.
me je vla{ka raja do{la u osjetno povoljniji poloàj od onoga koji je imala ze-
mljoradni~ka, bez obzira na njenu vjersku pripadnost. Osim toga, Osmanlije su
Vlasima od samog po~etka njihove teritorijalizacije priznali i pravo na mjesnu
samoupravu u vidu vla{kih kneìja, pa su i time bili u povoljnijem poloàju u
odnosu na zemljoradni~ku raju. O sprezi Vlaha sa Osmanlijama, Vasa ûbrilo-
vi} kaè slijede}e:
[tavi{e, njegovi (vla{ki o.p.) sto~ari, jo{ otporni i ekspanzivni, u isto vre-
me prilagodiljivi, napravi}e sa Turcima kompromis i sluì}e i njihovoj
vojsci kao martolosi. Zato }e sa~uvati povlastice srednjovekovnih katu-
na, pro{iriti na doline i na ru{evinama nekada{njih ùpa izgraditi ple-
menske i kneèvske autonomije.23
Ve} je istaknuto da Vlasi sa Osmanlijama nisu pravili nikakav kompro-
mis, nego su Osmanlije Vlasima nametali svoj sustav odnosa.
Pa i pored historijskog zna~aja Vlaha i Arbanasa, do danas su na podru-
~ju ju`noslavenskih zemalja odràna samo dva nau~na skupa o Vlasima: prvi
196l. godine u organizaciji NDBiH pod nazivom Srednjovjekovni vla{ki ka-
tun,24 a drugi 1973. godine u organizaciji ANUBiH pod nazivom Vlasi u XV i
XVI vijeku.25 Na oba skupa o Vlasima se raspravljalo kao o nekom izumrlom
narodu, bez bilo kakvog pomena o njihovom kasnijem etni~kom preustroju.
O Vlasima26 u ju`noslavenskim zemljama pod osmanskom vla{}u do da-
nas je napisan veliki broj radova, ali je u njima pitanje njihovog dru{tvenog i
ekonomskog poloàja nedovoljno obra|ivano. Imaju}i to u vidu, zadatak ovo-
ga rada je da doprinese boljem poznavanju tih pitanja u Bosni pod osmanskom
vla{}u.
OSMANSKI ZAKONI ZA VLAHE

Prema temeljnom na~elu {erijatskog prava, sve ono {to od davnina posto-
ji a ne kosi se sa normama toga prava, u takvom stanju treba i da ostane. Vode-
}i o tome ra~una, Osmanlije su pitanje prihvatanja zate~enih obi~aja ili zakon-
skih normi u pokoravanim ju`noslavenskim zemljama rje{avali na dva na~ina:
prvo, primjenom neizmijenjenih normi zaticanog obi~ajnog ili pisanog
prava i,
23 V. ûbrilovi}, Poreklo muslimanskog plemstva u Bosni i Hercegovini, JI^ I 1935, 1-3: 371.
24 Referati sa ovoga skupa objavljeni su dvije godine kasnije u izdanju NDBiH, PI Knjiga II,
OFIN Knjiga l, l963.
25 Samo pet referata sa ovoga skupa objavljeno je ~ak deset godina kasnije u izdanju ANUBiH,
RAD Knjiga LXXIII, ODN Knjiga 22, l983.
26 Ni u jednom od ovih radova ne spominju se Arbanasi.
drugo, izdavanjem carskih uredbi sa zakonskom snagom (tur. kanun), u

kojima su nalazile svoga odraza kao prilago|ene mnoge pravne norme
tih naroda.27
Osmanlije su prihvatile pisani zakon za Vlahe,28 kakav su zatekli u po-
korenoj srpskoj Despotovini i nazvali ga Despotov zakon. Taj Zakon svoje po-
rijeklo nalazi u nemanji~kom Zakonu Vlahov koji je bio ugra|en u Svetoarhan-
gelovsku hrisovulju iz 1348. godine29 i u oba izdanja Du{anovog zakona: iz
1349. i 1354. godine.30 O tome Petar Skok kaè slijede}e:
Turci su nakon okupacije preuzeli vla{ko ure|enje, kakvo je bilo u srpskoj
dràvi. Nastavili su kolonizirati stanovite krajeve s pomo}u Vlaha, bilo
u vojni~ke svrhe, bilo u svrhe obra|ivanja tla. Stanovito kr{}ansko sta-
novni{tvo obavlja im neke vojni~ke slu`be, sluè im knezovi itd. Oni ga
nazivaju eflakan (Vlah).31
Osmanlije su od samog po~etka uspostave svoje trajne vlasti u pokore-
nim ju`noslavenskim zemljama po~eli primjenjivati Despotov zakon u koji su,
zavisno od strate{kog i privrednog zna~aja podru~ja na kojemu su Vlasi obita-
vali, unosili odgovaraju}e izmjene. To je bit prilago|avanja vla{kog obi~aja
(zakona) iz kojega su kasnije i proiza{le razlike u sadràju zakona Vlaha za po-
jedine vilajete ili sandàke. O tome Milenko S. Filipovi} kaè slijede}e:
Kao {to vlasi kao pojava i ustanova predstavljaju kontinuitet u toku
mnogo stole}a, vaskrsne u punoj snazi, iako ne uvek na istoj teritoriji,
nego u raznim delovima Balkana, tako i vla{ko ure|enje i poloàj, zakon
vla{ki, pisani i nepisani, predstavljaju kontinuitet svoje vrste, jer nadìv-
ljava propale i ulazi u nove dràvne i dru{tvene formacije. Pojavio se u
nemanji~koj Srbiji (ukoliko ga i ona nije preuzela od Vizantinaca i Bu-
gara), sklonio se posle u Hrvatsku,32 da vaskrsne u punoj snazi i na ~i-
tavoj ju`noslavenskoj teritoriji pod Turcima, po{to su Turci ovladali tim
zemljama i uveli Vlahe u svoju slu`bu.33
27 M. Begovi}, Tragovi na{eg srednjovekovnog prava u turskim pisanim spomenicima, IÎI

SAN III, (1951-1952), 1952, 67-84.
28 Isto onako kako je bilo u srednjevjekovnim ju`noslavenskim zemljama, tako se ni u osman-
skim zakonima Vlaha Arbanasi izrijekom ne spominju, iako su bili zastupljeni velikim bro-
jem svojih katuna i, skoro u pravilu, izmije{ani sa Vlasima, pa je Zakon Vlaha i na njih prim-
jenjivan. Zbog toga }u u nastavku rada govoriti samo o Vlasima, a nagla{avati da se radi o
Arbanasima samo ukoliko to bude neophodno.
29 Novakovi}, St.: Zakonski spomenici srpskih dràva srednjeg veka, SKA Knjiga V, Beograd
1912, 682-701.
30 A. Solovjev, Du{anov zakonik iz 1349. i 1354. godine, Beograd 1929.
31 P. Skok, ê{ka knjiga, GZM XXX 1918, 1-4:300.
32 Misli se na Cetinski zakon Vlaha iz 1436. godine.
33 M. Filipovi}, Diskusija na drugom nau~nom skupu o Vlasima, 108.
Neizmijenjeni Despotov zakon Osmanlije su primijenili na Vlahe vilaje-

ta Sjenica (Stari Vlah) i Nik{i}i u sastavu Skopskog kraji{ta l455.godine,34,
odnosno na po~etku svoje stalne vlasti, a izmijenjeni u okviru Zakona Vlaha,
koje su osmanski sultani donosili od 1459-1468/1469. godine do njegovog
stavljanja van snage 1528. godine, te od njegovog ponovnog vra}anja na snagu
krajem ~etvrte ili po~etkom pete decenije XVI vijeka pa sve do kraja vladavine
u ju`noslavenskim zemljama.
U zakonima Vlaha bile su propisivane njihove obaveze prema osman-
skoj dràvi:
a) Nov~ana obaveza pla}ana je pau{alno a zvala se filurija (dukat). Ona
je predstavljala zamjenu za dìzju (glavarinu) i porez na sitnu rogatu stoku
(resm-i ganem), budu}i su se Vlasi bavili sto~arstvom kao osnovnom privred-
nom djelatno{}u. Po tome bi se dìzja mogla podvesti pod jednu od vrsta pore-
za svih podanika koji se zovu hukuk-i {eriye. Svi ostali porezi u koje spadaju i
porez na katastarski prihod od poljoprivrednog posjeda (ispence) i porez mla-
|arina (resm-i arusane) uslovni su, odnosno zakonski a ne {eriatski.
b) Naturalne obaveze,
c) Radne obaveze i
d) Vojnu obavezu.
Naturalne obaveze mogle su biti pla}ene i u nov~anoj protuvrijednosti
po utvr|enim cijenama, dok su se radne obaveze sastojale u odre|enom broju
dana rada u toku godine na ~iflucima timarlija.
Vojna obaveza vla{ke raje bila je ure|ivana na dva na~ina:
a) na na~elu dobrovoljnosti (martolosi)35 i
b) na na~elu vojne obaveze temeljem odredbi Vla{kog zakona.
Du`nosti i prava martolosa bili su ure|ivani po tzv. propisima za marto-
lose, koji su uno{eni u kanun-name (zakonike) za pojedine sandàke. Oni koji
nisu bili nadni~ari (ulufedìje), uglavnom su pla}ali sve poreze u jedinstvenom
iznosu, koji je odstupao u {irim granicama, vjerovatno, u zavisnosti od vojnih
du`nosti koje su obavljali (sudjelovanje u ratnim pohodima i u pratnji trans-
porta sa vojnim potrebama do boji{ta i tvr|ava, ~uvanje tvr|ava, kula, planina,
derbenda i dr.). Njihovi sinovi i bra}a, tako|er su uìvali razli~ite povlastice.
34 Podaci o tome bi}e dati na odgovaraju}em mjestu.

35 Do ukidanja Zakona Vlaha 1528. godine, martolosi su sudjelovali u ratnim pohodima kao
konjanici i sa vlastitim naoruànjem, pod komandom svojih ~elnika (martolos-ba{a), a na-
kon toga kao konjanici ili pje{aci na ~uvanju planina, puteva, tvr|ava i dr., te kao pratioci
karavana koji su prenosili hranu i druge vojne potrep{tine posadama tvr|ave ili vojsci na bo-
ji{tima. O martolosima podrobnije vidjeti u slijede}im radovima: Du{an J. Popovi}, O mar-
tolosima u turskoj vojsci, PKJIF SKA VIII l928, 216-229; Milan Vasi}, Martolosi u periodu
uspona osmanske dràve, GDIBiH XIV 1964., 11:65 i Martolosi u jugoslovenskim zemlja-
ma, Sarajevo l967.
Ukoliko su bili pla}eni kao nadni~ari (ulufedìje), pla}ali su sve poreze po Za-
konu Vlaha, kao i ostala vla{ka raja.36
Vojna obaveza vla{ke raje bila je normirana brojem obveznika na odre|eni
broj ku}a i kao takva ugra|ivana u zakone Vlaha pojedinih vilajeta i sandàka.
Vlasi koji su po carskoj naredbi obavljali slu`bu ~uvara tvr|ava, morali
su ispunjavati sve obaveze po zakonu Vlaha, uklju~uju}i i odlazak u ratne po-
hode.37
Sultan je svojom naredbom (fermanom) mogao odrediti i stanovnike
vla{kih sela za obavljanje poluvojnih slu`bi ~uvanja planinskih prijevoja i kla-
naca (derbendìje), uzgoja sokolova (dogandìje) i pasa (sekbandìje). Za raz-
liku od zemljoradni~ke raje, koja je obavljala tu slu`bu i poreske obaveze iz-
mirivala po tzv. derbendìjskom obi~aju ili derbendìjskom zakonu, Vlasi u
ovim slu`bama poreske obaveze izmirivali su po Zakonu Vlaha i, u zavisnosti
od brojnih okolnosti, po svim njegovim odredbama ili samo po odredbi koja se
odnosila na filuriju. Me|u onima koji su pla}ali samo filuriju, moglo je biti i
nagla{enijih razlika u njenom iznosu po ku}i: u na~elu, derbendìje su pla}ali
manje iznose filurije od dogandìja i sekbandìja, ali je bilo ~ak i osjetnijih raz-
lika me|u derbendìjama pojedinih derbenda, {to je zavisilo od zemlji{nog po-
loàja derbenda i njihovog strate{kog zna~aja. Ukoliko su obra|ivali rajinsku
zemlju, sa isklju~ivim pravom posjeda (hak-i tesarruf), svi su oni na prihode
od nje pla}ali desetinu (u{r).
Osim poreskih obaveza predvi|enih Zakonom Vlaha, vla{ka raja nije bi-
la du`na pla}ati nikakve druge poreze, uklju~uju}i tu i vanredne namete (ava-
riz-i divaniye).
Zakoni Vlaha, njihove izmjene i dopune, dono{eni su za pojedine vilaje-
te i sandàke, ali nisu dono{eni sa va`no{}u za ~itavo Osmansko carstvo. Za-
koni su ugra|ivani u popise pojedinih vilajeta i sandàka, u okviru kojih su po-
pisivani i Vlasi, ali i u posebne popise Vlaha. Svi vilajeti i sandàci nisu imali
svoje zakone Vlaha, pa su i na njih primjenjivane odredbe zakona iz susjednih
vilajeta ili sandàka.38
36 U Propisima o martolosima nahija Banja i Crna Rijeka, koji su bili ugra|eni u Poimeni~ni
(op{irni) popis Vidinskog sandàka iz 1586. godine, bez podataka o oznaci i u Propisima o
martolosima smederevske i beogradske tvr|ave, koji su bili ugra|eni u Poimeni~ni (op{irni)
popis Smederevskog sandàka iz perioda vladavine sultana Murada III (1571-1595), TKKA,
TD No. 420/166, date su podrobne odredbe o martolosima koji su ~uvali planine, odnosno
tvr|ave u tim sandàcima (D. Bojani}, Turski zakoni i zakonski propisi za Vlahe iz XV I XVI
veka za smederevsku, kru{evsku i vidinsku oblast, IIB ZIIKG Knjiga 2 1974, 81-82 i 87-88).
37 A. S. Ali~i}, Poimeni~ni popis sandàka vilajeta Hercegovina, 153.
38 Do danas nije prona|en nijedan zakon Vlaha Zvorni~kog i Kli{kog sandàka, pa su na Vlahe
u ovim sandàcima, vjerovatno, primjenjivani zakoni Vlaha susjednih sandàka (Smederev-
skog, odnosno Bosanskog).
Prema rezultatima mojih istraìvanja, Osmanlije su za podru~je ju`no-

slavenskih zemalja izdali ukupno dvadeset zakona za Vlahe, od kojih 18 prije
stavljanja van snage zakona za Vlahe i ukidanja povla{tenog poloàja vla{ke u
odnosu na zemljoradni~ku raju l528. godine, a dva, samo obnovljena, nakon
ponovnog stavljanja zakona Vlaha na snagu i vra}anja njihovog povla{tenog
poloàja, najvjerovatnije, krajem prve polovine XVI vijeka. To, me|utim, ni-
kako ne zna~i da nisu izdati i drugi zakoni za Vlahe, napose u drugom perio-
du, ali oni do danas nisu prona|eni. Temeljni okvir osmanskih zakona Vlaha
bio je tzv. Despotov zakon, koji su Osmanlije preuzeli iz srpske Despotovine u
cjelini ili su u njemu neke odredbe izostavljali, a druge dodavali. Te su se iz-
mjene skoro isklju~ivo odnosile samo na obaveze vla{kih katuna i na vojnu
obavezu. U prvom periodu zakone su izdali slijede}i sultani: {est - sultan Meh-
med II Osvaja~ (l450-l481), tri - Bajazid II (148l-1512), jedan - Selim I (1512-
1520) i dva - Sulejman I Zakonodavac (1520-1566). U drugom periodu do da-
nas su prona|ena samo dva zakona koji je izdao sultan Sulejman II (1687-
1691). Od toga ih je za sandàke sa sjedi{tem u Bosni doneseno samo ~etiri ili
pet, o ~emu }e biti vi{e rije~i.
Primjena Despotovog zakona u vilajetima

Skopskog kraji{ta 1455. godine
U vilajetima Skopskog kraji{ta,39 godine l455.40 popisane su dvije gru-
pacije Vlaha: u vilajetu Sjenica (Stari Vlah) sa 14 katuna (dèmata) i 400 {ato-
ra (~ergi)41 i u vilajetu Nik{i}i sa ~etiri sela i 35 ku}a.
Vlasi vilajeta Sjenica svoje su obaveze izmirivali, najvjerovatnije, po
odredbama Despotovog zakona. Do ovoga zaklju~ka do{ao sam na osnovu dvi-
je va`ne ~injenice: p r v o, {to su izmirene obaveze skoro podudarne sa onim
koje proisti~u iz Despotovog zakona i, d r u go, {to do pojave osmanskih zako-
na Vlaha vilajeta Vidin i Brani~evo iz l467/l468. i Smederevskog sandàka iz
perioda l476/l477. godine, nijedan drugi zakon Vlaha za sandàke na ju`nosla-
venskom prostoru do danas nije poznat.
39 Tada je Skopsko kraji{te u svome sastavu imalo slijede}e vilajete: Skoplje, Kalkandelen (da-
nas Tetovo), Veles, Sjenica, Ras, Jele~, Zve~an, Nik{i}i i Hodidid (Hodidjed).
40 Godine 1455. vilajeti Skopskog kraji{ta popisani su u okviru dva popisa: prvi je Popis car-
skih hasova u vilajetima Zve~an i Nik{i}i i hasova velikog vezira i rumelijskog begler-bega
u viljatima Skoplje, Jele~, Vuk (tur. Vlk), Bistrica (Prizren), a drugi je Zbirni popis vilajeta
Skoplje, Kalkandelen (Tetovo), Veles, Sjenica, Ras, Jele~, Zve~an, Nik{i}i i Hodidid (Hodi-
djed), BBA, MD No. 54l; v. H. [abanovi}, Bosansko kraji{te – Popis vilajeta Hodidjed iz
1455. godine, GDIBiH IX, l957, l77-l20; isti, Kraji{te Isa-bega Ishakovi}a – Zbirni katas-
tarski popis iz 1455. godine, OIS, MTHSMI Tom II, Serija II Defteri Knjiga l, l964.
41 Prilikom popisa, ova je skupina Vlaha o~ito zate~ena u pokretu, pa je i popisana po {atori-
ma. [ator je odgovarao ku}i (doma}instvu) kod ostalih popisanih Vlaha.
Izraène zbirno, sve zakonske obaveze Vlaha vilajeta Sjenica iznosile su

ukupno 24.950 ak~i,42 {to u prosjeku po jednom {atoru (ku}i) iznosi 62,4 ak~e
(=24.950:400).
Vlasi vilajeta Nik{i} svoje su obaveze pla}ali odsjekom u iznosu od
4.277 ak~i, {to u prosjeku po jednoj ku}i iznosi 122,2 ak~e (=4.277 ak~i:35 ku}a).
Razlika u nov~anim davanjima Vlaha vilajeta Sjenica i vilajeta Nik{i}i
po {atoru, odnosno ku}i, vrlo je visoka i iznosi 59,8 ak~i na {tetu Nik{i}a. Do
ovoga je do{lo radi toga {to su Vlasi Sjenice ~uvali klance i prolaze, pa su uì-
vali povlastice derbendìja.
OSMANSKI ZAKONI VLAHA ZA SAND@AKE BOSNE

Zakon Vlaha Bosanskog sandàka ili vilajeta Pavlovi}i
i Hercegovina iz 1468/1469. godine
U Zbirnom popisu Bosanskog sandàka iz 1468/1469. godine,43 Vlasi su
u vilajetima Pavlovi}i (tur. Pavli) 44 i Hercegovina (tur. Hersek) 45 popisani kao
skupine.46 U dva vilajeta popisano je ukupno 5.064 vla{kih ku}a i 1.128 odra-
sla neoènjena mu{karca, od ~ega u Vilajetu Zemlja Pavlovi}a 448 ku}a ili
8,8% i 130 odraslih neoènjenih mu{karaca ili 11,5% i u Vilajetu Hercegovina
4.616 ku}a ili 9l,2% i 998 odraslih mu{karaca ili 88,5%.
Prije nego pre|em na prikaz izmirenih obaveza Vlaha u vilajetima Pav-
lovi}i i Hercegovina prema rezultatima popisa Bosanskog sandàka iz
1468/1469. godine, smatram da je neophodno u~initi osvrt na pitanje postoja-
nja Zakona Vlaha Bosanskog sandàka kao cjeline, koji je vaìo za oba vilaje-
ta, odnosno dvaju posebnih zakona: Zakon Vlaha Vilajeta Pavlovi}i i Zakona
Vlaha Vilajeta Hercegovina iz 1468/1469. godine.
Odsustvo teksta Zakona Vlaha Bosanskog sandàka ili zakona dvaju vi-
lajeta u popisu toga sandàka iz l468/l469. godine, dalo je povoda Branislavu
\ur|evu da uporedi obaveze vla{ke raje u vilajetu Brani~evo iz l467/l468. go-
42 Ak~a, aspra ili jaspra (tur. ak=bijel) je sitan srebrni novac koji se po~eo kovati u vrijeme vla-
davine sultana Orhana (1326-1358), a jedna ak~a je sadràvala 64 pule. Prve kovane ak~e te-
ìle su 0,334 drama (l dram=3,2 gr), odnosno l,07 gr ~istog srebra, ali su tokom vremena mi-
jenjale sadràj srebra. Krajem XVII vijeka u opticaju su bile zdrave (sag) i bolesne (}uruk)
ak~e. U XVIII vijeku mijenjane su za gro{e (l gro{=40 para) po kursu tri zdrave ili {est bo-
lesnih ak~i za jednu paru, odnosno 120 ili 240 ak~i za jedan gro{.
43 Ovaj popis nosi oznaku BOA, TD No. O-76.
44 Zbirni popis Bosanskog sandàka iz 1468/1469. godine, 37v.
45 Zbirni popis Bosanskog sandàka iz 1468/1469. godine, 36r.
46 U svim kasnijim popisima, Vlasi su u Bosanskom sandàku popisivani po katunima (dèma-
tima), katunima i selima ili samo po selima. Vlasi u Hercegova~kom sandàku popisivani su
po vla{kim nahijama (plemenima i grupacijama), ali samo sa navodima sela u kojima su ima-
li svoja zimi{ta.
dine47 i u vilajetima Pavlovi}i i Hercegovina u sastavu Bosanskog sandàka iz

1468/1469. godine i da na osnovu toga izvede slijede}a dva zaklju~ka:
Prvi, prema kojemu se radi o preuzetom zate~enom zakonu i o poveza-
nosti prvih zakona Vlaha me|u vilajetima i sandàcima na ju`noslavenskom
prostoru, koji je ovako obrazloìo:
Turske zakonske odredbe o Vlasima preuzete su kao ve} davno ustaljeni
odnosi i kao takvi su se odràvali, pa se za dva do tri decenija nisu mogli
iz osnova izmeniti. 48
Drugi, koji proizlazi iz prvog, prema kojemu l468/1469. godine nije pos-
tojao Zakon Vlaha Bosanskog sandàka, odnosno zakoni za vilajete Pavlovi}i
i Hercegovina.
Dok se prvi zaklju~ak kao osnovan moè prihvatiti, za drugi nije dao ni-
kakvo obja{njenje. Zbog toga opovrgavanje ovoga mi{ljenja, ali i mi{ljenja ne-
kih drugih autora, zahtijeva ne{to {ire obrazloènje.
Na~in na koji je izvr{en obra~un poreskih obaveza u vilajetu Brani~evo,
temeljem odredbi Zakona Vlaha vilajeta Brani~evo u sastavu Vidinskog san-
dàka iz l467/1468. godine49 i u vilajetima Pavlovi}i i Hercegovina u sastavu
Bosanskog sandàka iz l468/1469. godine, pokazuje da me|u njima postoji po-
dudarnost samo u obavezama po jednoj ku}i (filurija, dvije ovce, od kojih jed-
na sa janjetom i jedan ovan), ali postoje i vrlo bitne razlike koje proizlaze iz
broj~anog sastava katuna, obaveza po katunu i norme za vojne obveznike. U
vilajetu Brani~evo jedan katun se sastojao se od 20, a u vilajetima Pavlovi}i i
Hercegovina od po 50 ku}a. U sva tri vilajeta Vlasi su po katunu bili obavezni
dati jedan {ator (~ergu) i jednog ovna. Zbog razlike u broj~anom sastavu katu-
na, obaveza davanja jednog {atora (~erge) i jednog ovna, svedena na jednu ku-
}u, u vilajetu Brani~evo je bila dva i po puta ve}a. Vlasi vilajeta Brani~evo bili
su obavezni na katun davati jo{ jedan krug (kolut) sira, tri konopca, {est ulara
i jednu mje{inu masla. Kada se obaveze po katunu svedu na jednu ku}u, pro-
izlazi da su Vlasi vilajeta Brani~evo bili u nepovoljnijem poloàju od onih u vi-
lajetima Pavlovi}i i Hercegovina. Vojna norma u vilajetu Brani~evo iznosila je
jedan obveznik na pet ku}a, dok u vilajetima Pavlovi}i i Hercegovina ona nije
izrijekom navedena. Budu}i da su sve druge obaveze Vlaha u vilajetima Pav-
lovi}i i Hercegovina bile istovjetne sa onim u Zakonu skupine Vlaha vilajeta
47 V. Mom~ilo Stojakovi}, Poimeni~ni popis pokrajine Brani~evo iz 1467. godine, ZIIKG IIB
Knjiga 3, Beograd 1987.
48 B. \ur|ev, Zna~aj podataka o Vlasima u popisu kraji{ta Isa-bega Ishakovi}a iz 1455. godi-
ne, GDIBiH XV, l966, 65.
49 Tekst ovoga Zakona nalazi se u radovima Branislava \ur|eva, Ispisi iz deftera za Brani~evo
iz XV veka, IGB 3-4 1951, 97-98 i Du{anke Bojani}: Vlasi u severnoj Srbiji i njihovi kanu-
ni, IÎIB XVIII 1971, 1; Turski zakoni i zakonski propisi iz XV i XVI veka za smederevsku,
kru{eva~ku i vidinsku oblast, ZIIKG IIB Knjiga 2 1974, 12.
Hercegovina (Hercegova~kog sandàka) iz 1477. godine i u Zakonu skupine

Vlaha vilajeta Pavlovi}i (Bosanskog sandàka) iz l485. godine, sasvim je iz-
vjesno da je i vojna obaveza u ova dva vilajeta 1468/1469. godine bila isto-
vjetna i da je, vjerovatno, iznosila jedan vojni obveznik na deset ku}a. Prema
tome, drugi zaklju~ak Branislava \ur|eva ne bi se mogao prihvatiti kao mate-
rijalno utemeljen.
U vezi sa pitanjem postojanja Zakona Vlaha Bosanskog sandàka iz
l468/1469. godine ili zakona Vlaha dvaju vilajeta, veliki korak naprijed u~inio
je Nedim Filipovi}.50 Nakon {to je utvrdio da ne postoji podudarnost u odred-
bama Zakona Vlaha vilajeta Brani~evo iz 1467/1468. i Zakona skupine Vlaha
vilajeta Hercegovina (Hercegova~kog sandàka) iz 1475-1477. godine,51 upo-
redio je obaveze Vlaha u dva vilajeta u popisu Bosanskog sandàka iz l468/
l469. godine sa onim u Vilajetu Hercegovina iz 1475-l477. godine i utvrdio nji-
hovu podudarnost. To ga je u~vrstilo u uvjerenju da je morao postojati Zakon
Vlaha Bosanskog sandàka iz 1468/1469. godine i da je morao biti ugra|en u
poimeni~ni (op{irni) popis toga sandàka iz iste godine.52 Odsustvo teksta toga
zakona u zbirnom popisu, pripisao je mogu}em nemaru popisiva~a. Mo`da bi
ispravniji zaklju~ak bio da zakon Vlaha jednostavno nije ugra|en u zbirni popis.
Navedene ~injenice predstavljaju dovoljnu osnovu za potvrdu iznesenih
pretpostavki prema kojima je postojao Zakon Vlaha Bosanskog sandàka iz
l468/1469. godine ili dva zakona: jedan za vilajet Hercegovina (Hercegova~ki
sandàk) i drugi za vilajet Pavlovi}i (Bosanski sandàk). Imaju}i u vidu nazive
kasnije donesenih zakona za dva vilajeta: Zakon za skupinu Vlaha vilajeta Her-
cegovina iz 1475-1477. godine, koji se odnosio na ~itav Hercegova~ki sandàk
i Zakon Vlaha vilajeta Pavlovi}i iz l485. godine,53 koji se odnosio na ~itav Bo-
sanski sandàk, osnovanije bi bilo pretpostaviti da su, ipak, postojala dva zako-
na. Ovo, pak, smatram manje va`nim od pitanja postojanja zakona Vlaha u Bo-
sanskom sandàku l468/1469. godine uop}e.
Odsustvo podataka o vojnoj obavezi Vlaha u popisu Bosanskog sandà-
ka iz 1468/1469. godine navelo je Filipovi}a da izvede pogre{an zaklju~ak pre-
ma kojemu ona u ovaj Zakon uop}e nije bila ni unesena i da je bila ugra|ena
tek u Zakon skupine Vlaha vilajeta Hercegovina iz l477. godine. Ovu bi pret-
postavku bilo te{ko prihvatiti, jer se ta obaveza unosila samo u zakone Vlaha,
ali Zakon Vlaha Bosanskog sandàka ili dvaju vilajeta iz 1468/1469. godine u
50 N. Filipovi}, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I), l33.

51 Vidjeti N. Filipovi}, Kanuni za Bosnu i Hercegovinu iz XV vijeka: Kanun-nama o Vlasima
Hercegova~kog sandàka iz 1477. U: Kanuni i kanun-name, 12 i A. Ali~i}, Poimeni~ni popis
vilajeta sandàka Hercegovina, 26.
52 Postojanje toga oblika popisa potvr|eno je navodom na strani 44v njegovog zbirnog izdanja,
koji glasi: Ima sela, ako bude potrebno, neka se pogledaju u op{irnom (poimeni~nom) popisu.
53 V. N. Filipovi}, Kanuni za Bosnu i Hercegovinu iz XV vijeka: Kanun-nama o vlasima oblasti
Pavlovi}a iz 1485. godine. U: Kanuni i kanun-name, l1-13.
navedenom popisu nije objavljen. Osim toga, te{ko bi bilo povjerovati da su se

Osmanlije odrekli vojnih usluga Vlaha.54
Ukupne obaveze dviju vla{kih skupina koje su svoje obaveze izmirili po
odredbama zakona Vlaha, izraène u novcu, iznosile su 380.848 ak~e (=Vilajet
Pavlovi}i 33.696 ak~i i Vilajet Hercegovina 357.152 ak~e), odnosno u prosjeku
po ku}i 75,2 ak~e (380.848:5.064).
Vlasi vilajeta Hercegovina platili su na ime globa i kazni jo{ iznos od
10.000 ak~i odsjekom, odnosno u prosjeku po jednoj ku}i iznos od 2,2 ak~e.
Ako se iznosu zakonskih obaveza dodaju globe i kazne, onda ukupne obaveze
Vlaha vilajeta Hercegovina po jednoj ku}i iznose 77,4 ak~e (=357.152: 4.616).
Sre|eni podaci o obavezama Vlaha Bosanskog sandàka u 1468/1469. go-
dini, preuzete iz Zbirnog popisa i iskazane po vilajetima, dati su u Tabeli l.
Tabela 1.
Obaveze Vlaha Bosanskog sandàka u 1468/1469. godini

iskazane u novcu po vilajetima i zbirno za ~itav sandàk
Iznosi obaveza u ak~ama
Vilajet Pavlovi}i Vilajet Hercegovina Bosanski

sandàk
svega
Obaveze Vlaha koji su ih izmirivali po Zakonu Vlaha u cjelini
a) Obaveze po
jednoj ku}i
filurija 448 x 45 = 20.160 4.616 x 45 = 207.720 227.880
ovca sa janjetom 448 x 12 = 5.376 4.616 x 12 = 55.392 60.768
ovan 448 x 15 = 6.720 4.616 x 15 = 69.240 75.960
Svega 32.256 332.352 364.608
b) Obaveze po
jednom katunu od
50 ku}a
{atori (~erge) 9 x 100 = 900 92,5 x 100 = 9.250 10.150
ovnovi 9 x 2 x 30 = 540 92,5 x 2 x 30 = 5.550 6.090
Svega 1.440 14.800 16.240
10.000 10.000
c) Globe i kazne
33.696 357.152 390.848
Ukupno (a+b+c)
54 Ukoliko se kao osnovano prihvati da je norma vojne obaveze iznosila jedan obveznik na de-
set ku}a, onda su 5.064 ku}e trebale dati 506 vojnih obveznika.
Napomene: U vilajetu Hercegovina bilo je 92,5 katuna (dèmata) po 50 ku}a i

sa tim brojem se u{lo u obra~un, iako u popisu stoji da ih je bilo 92 zaokruèno,
a u vilajetu Pavlovi}i 9,76 , ali se u obra~un u{lo sa devet. U vilajetu Pavlovi}i
globe i kazne nisu navedene i, s tim u vezi, nije dato nikakvo obja{njenje.
Prihodi od Vlaha pripadali su hasu sandàkbega Bosanskog sandàka.
Ako se pojedina~ne obaveze po vla{koj ku}i preuzmu iz navedenog obra-
~una datog u Tabeli l, a obaveze po katunu od 50 ku}a svedu na jednu ku}u, do-
bi}e se slijede}i njihovi pojedina~ni iznosi i ukupan iznos svih obaveza po ku}i:
Priroda obaveze Iznos u ak~ama
a) Obaveze za jednu ku}u

filurija (dukat) 45
jedna ovca sa janjetom 12
jedan ovan 15
Svega 72
b) Obaveze po jednom katunu (dèmatu) od 50 ku}a

Dva ovna sa cijenom od po 30 ak~i
1,2
= 60 ak~i:50 ku}a
Jedna ~erga ({ator) po cijeni od
2,0
100 ak~i:50 ku}a
Svega 3,2
75,2
Ukupno (a+b)
Upore|uju}i obaveze vla{ke raje po ku}i u vilajetu Brani~evo iz 1467/

1468. godine, koje su iznosile 83 ak~e i u Bosanskom sandàku iz 1468/1469.
godine, koje su bez kazni iznosile 75,2 ak~e i normu za vojnu obavezu, koja je
u vilajetu Brani~evo iznosila jedan vojni obveznik na pet ku}a, a u Bosanskom
sandàku, vjerovatno, jedan vojni obveznik na deset ku}a, kako je bilo i u kas-
nije donosenim svim zakonima Vlaha za sandàke u Bosni, lahko je zaklju~iti
da se radilo o povla{tenom poloàju Vlaha Bosanskog sandàka i to iz strogo
strate{kih razloga. Tada je vilajet Brani~evo bio duboko u unutra{njosti Os-
manskog carstva, a Bosanski sandàk se najve}im dijelom svojih granica nas-
lanjao na neprijateljske zemlje.
U okviru hasova bosanskog sandàkbega Isa-bega Ishakovi}a, u tri sela
nahije Dre`nica: Strièvo, Vrhpolje i Knezluk, popisane su 143 ku}e i 34 neo-
ènjena mu{karca, koji su poreze platili odsjekom (maktu) u iznosu od 6.600
ak~i 55, odnosno u prosjeku po jednoj ku}i 46,l ak~i (=6.600 ak~i:143 ku}e). Za
njih nije navedeno ni kojem dru{tvenom sloju pripadaju, a ni koju slu`bu obav-
55 Zbirni popis Bosanskog sandàka iz 1468/1469. godine, 32r.
ljaju. Iz kasnijih popisa Hercegova~kog sandàka pouzdano se zna da su to bi-

li Vlasi. To potvr|uje i iznos poreskih optere}enja po jednoj ku}i, koja su kod
zemljoradni~ke raje u susjednoj nahiji Mostar iznosila 177,6 ak~i, ali i iznosa
filurija od 45 ak~i, kao protuvrijednost jednog frana~kog dukata. Neznatna ra-
zlika, koja se pojavljuje izme|u stvarno pla}enog iznosa od 46,l ak~u i iznosa
filurije od 45 ak~i, nastala je, vjerovatno, kao rezultat pogre{no izvedenog pro-
izvoda izme|u broja ku}a iznosa filurije od 45 ak~i po ku}i, pa je umjesto
6.600, ukupan iznos filurije trebao iznositi 6.435 ak~i (=143 ku}e x 45 ak~i).
Zakon Vlaha vilajeta Hercegovina iz 1477. godine

U Poimeni~nom (op{irnom) popisu Hercegova~kog sandàka iz 1475-
1477. popisano je 6.772 ku}a i 748 oènjenih mu{karaca.56 Me|u njima su i
stanovnici sela Zgura i Domovina (nije se moglo ubicirati) u nahiji Rudine iz
dèmata (katuna) Heraka sina Prkovca u sastavu od 2l ku}e i sedam neoènje-
nih mu{karaca, koji su ~uvali planinski prijelaz ili klanac (derbend) izme|u
planine êmerno i rijeke Sutjeske, a svoje poreske obaveze ispunjavali po od-
redbama zakona Vlaha.57
Za podru~je Hercegova~kog sandàka bio je donesen samo Zakon sku-
pine Vlaha vilajeta Hercegovina iz l477. godine,58 iako je poslije popisa toga
sandàka iz 1475-1477. godine, u koji je ovaj zakon ugra|en, bilo vi{e namjen-
skih popisa Vlaha. Tekst toga Zakona glasi:
Zakoni skupine Vlaha vilajeta Hercegovina jesu ovo {to se navodi:
Na dan koji je po imenu poznat kao dan Hizr Ilijasa (\ur|evdan o.p.)
daju oni svake godine s ku}e na ku}u jednu filuriju, po jednu ovcu s ja-
njetom ili njenu vrijednost od 12 ak~i i po jednog ovna ili njegovu vri-
jednost od 15 ak~i.
Dalje daju na svakih 50 ku}a dva ovna ili njihovu vrijednost od 60 ak~i,
te po jednu ~ergu ({ator) ili njenu vrijednost od 100 ak~i.
Kada je rat, izdvajaju na svakih deset ku}a po jednog e{kindìju (vojni-
ka), koji tako|er ide u rat.59 Nakon {to izmire sve {to je navedeno, opro-
{teni su i oslobo|eni ostalih nameta.
Nedostaju podaci o globama i kaznama, {to ne zna~i da ih nije ni bilo.
56 U Poimeni~nom (op{irnom) popisu Hercegova~kog sandàka iz 1475-1477. godine, Vlasi su

popisani u okviru carskog hasa, a podaci o njima dati su u posebnom odjeljku na stranama
l0-a do 63-b (Ali~i}ev prijevod, 26-16l)
57 Vidjeti A.S. Ali~i}, n. dj., 26-161.
58 Podaci o ovome Zakonu ve} su navedeni u napomeni 52.
59 Ovo zna~i da su vla{ki vojni obveznici pozivani samo kada su Osmanlije i{li u ratne poho-
de i to sa svojim konjima i naoruànjem.
Ovakva struktura obaveza, njihova pojedina~na i ukupna visina po ku}i

(75,2 ak~e), podudarna je sa onom kakva je bila u Vlaha vilajeta Pavlovi}i i
Hercegovina u 1468/1469. godini.
U Poimeni~nom (op{irnom) popisu Hercegova~kog sandàka iz 1475-
1477. godine nije dat nikakav obra~un poreskih obaveza Vlaha, ali sam sma-
trao potrebnim da ga uradim. Na ukupan broj vla{kih ku}a (doma}instava), ko-
je su bile poreski obveznici, primijenio sam odredbe Zakona Vlaha Hercego-
va~kog sandàka, te izra~unao iznose pojedina~nih obaveza i njihov ukupan
iznos. Podaci o poreskim obvezama Vlaha Hercegova~kog sandàka u 1475-
1477. godini dati su u Tabeli 2.
Tabela 2.
Poreske obaveze Vlaha Hercegova~kog sandàka u 1477. godini
Priroda obaveza Iznos u ak~ama
a) Obaveze po jednoj ku}i

filurija 6.772 x 45 304.740
ovca sa janjetom 6.772 x 12 81.264
ovnovi 6.772 x 15 101.580
svega 487.584
b) Obaveze po jednom dèmatu (katunu) od 50 ku}a

ovnovi 135,4 x 2 x 30 8.124
{atori (~erge) 135,4 x 2 x 100 13.540
svega 21.664
509.248
ukupno (a+b)
Napomena: Nedostaju podaci o globama i kaznama koje su napla}ene od Vlaha.
Ukupne poreske obaveze Vlaha, koje su izmirivane po odredbama Zako-

na Vlaha, iznosile su 509.248 ak~i, {to u prosjeku po jednoj ku}i daje iznos
75,2 ak~e, dakle, ta~no onoliko koliko su iznosile i u vilajetu Hercegovina u
popisu Bosanskog sandàka iz l468/l469. godine. Do ovoga je do{lo radi toga
{to su u oba popisa izvjesno primijenjene norme istovjetnog zakona Vlaha, a
filurija od jednog dukata u oba popisa iznosila po 45 ak~i. Rezultat ovog pore-
|enja daje osnovu za izvo|enje zaklju~ka da je Zakon Vlaha Hercegova~kog
sandàka iz l477. godine istovjetan sa Zakonom Vlaha Bosanskog sandàka ili
sa zakonima Vlaha vilajeta Pavlovi}i i Hercegovina iz l468/l469. godine.60 To,
60 Tada je Bosanski sandàk imao pet vilajeta: Kraljeva zemlja (vilayet Kiral), Pavlovi}i
(vilayeti Pavli), Kova~evi}i (vilayeti Kova~), Sarajevsko Polje (vilayeti Saray ovasi) i
Herceg (vilayeti Hersek), odnosno Hercegovina.
uostalom, potvr|uje i slu`beni naziv zakona iz l477. godine, koji doslovno gla-
si: Zakon dèmata (skupine) Vlaha v i l a j e t a Hercegovina, {to zna~i da se
radi o preuzetom Zakonu Vlaha Bosanskog sandàka ili Zakona Vlaha vilaje-
ta Hercegovina iz l468/l469. godine.
U okviru carskog hasa dati su podaci o stanovnicima sela Rabina u na-
hiji Blagaj u sastavu od 82 ku}e i tri oènjena mu{karca61 i selima Strièvo,
Vrhpolje i Knezluk u nahiji Dre`nica u sastavu od 203 ku}e.62 Za njih izrije-
kom nije navedeno kojem dru{tvenom sloju stanovni{tva pripadaju, a ni koju
slu`bu obavljaju. Navedeno je samo da od svih poreza pla}aju filuriju odsje-
kom (maktu), a za stanovnike sela Rabina jo{ i da na zemlju koju obra|uju
pla}aju desetinu.
Iznad sela Rabina u nahiji Blagaj, stajala je slijede}a zabilje{ka:
Daju filuriju odsjekom. Oslobo|eni su i opro{teni hara~a, ispendè i po-
reza na sitnu stoku. Oslobo|eni su i od svih drugih nameta (avariza).
Me|utim, sa zemlje koju obra|uju daju desetinu.
I u zabilje{ci iznad sela u nahiji Dre`nica stajao je istovjetan tekst, ali
bez navoda o obavezi pla}anja desetine od prihoda sa zemlje koju obra|uju.
Ako su obra|ivali rajinsku zemlju, pla}ali su desetinu.63
Ostalo je jo{ pitanje o tome koje slu`be su ovi Vlasi obavljali. [to se sta-
novnika sela Rabina u nahiji Blagaj ti~e, za njega se iz brojnih kasnijih izvora
pouzdano zna da su bili derbendìje. Za stanovnike sela Strièvo, Vrhpolje i
Knezluk u nahiji Dre`nica, Ahmed S. Ali~i} je utvrdio da su u XVI vijeku bili
sokolari (dogandìje).64
Za stanovnike iz sela Rabina u nahiji Blagaj, osnovicu za obra~un filu-
rije ~inile su 82 ku}e i tri odrasla neoènjena mu{karca, odnosno ukupno 85
obveznika. I kod ovoga sela navedeno je da su poreske obaveze odmjerene od-
sjekom, a ukupan iznos derbendìjskih obaveza iznosio je 85 frana~kih duka-
ta, odnosno 3.825 ak~i (=82 dukata x 45 ak~i). Kad se navedeni iznos razdije-
li na 85 obveznika filurije, dobi}e se upravo filurija po obvezniku od 45 ak~i.
I kod sela Strièvo, Vrhpolje i Knezluk u nahiji Dre`nica, filurija je od-
merena odsjekom u visini od 300 frana~kih dukata, odnosno protuvrijednosti
toga iznosa u ak~ama od 3.825 ak~i, ra~unaju}i dukat po kursu od 45 ak~i.
61 Poimeni~ni (op{irni) popis Hercegova~kog sandàka iz 1475-1477. godine, 7a-7b (Ali~i}ev

prijevod, 12-13).
62 Poimeni~ni (op{irni) popis Hercegova~kog sandàka iz 1475-1477. godine, 6b-7a (Ali~i}ev
prijevod, 10-12).
63 Vlasi koji su obra|ivali rajinsku zemlju uìvali su samo pravo posjeda (hukuk-i tesarruf), pa
su je uz obavezu pla}anja desetine mogli obra|ivati, ali nisu uìvali pravo stalnosti na zem-
lji (hukuk-i karar), sve dok im ona ne bi bila dodijeljena uz tapiju kao ba{tina.
64 Ali~i}, S.A.: Nahija Dre`nica pod osmanskom upravom, GZM NS (E) 37 1982, 3-14.
O~ito je da se radilo o nekoj obra~unskoj ili {tamparskoj gre{ci, jer protuvri-

jednost 300 dukata u ak~ama iznosi 13.500 ak~i (= 300 dukata x 45 ak~i), od-
nosno po jednoj ku}i 66,5 ak~i (=13.500 ak~i : 203 ku}e). Da je na 203 ku}e
obra~unata filurija po ku}i od 45 ak~i, onako kako je to u~injeno za derbendìje
iz sela Rabina, dobio bi se iznos od 9.135 ak~i (=203 ku}e x 45 ak~i). To zna~i
da se izme|u stvarno napla}enog iznosa filurije (66,5 ak~i) i onoga kakav je
bio za derbendìje sela Rabina (45 ak~i), pojavila razlika u iznosu od 21,5 ak~e.
Budu}i da je nagla{eno da su stanovnici oba sela od svih vla{kih poreza bili
du`ni pla}ati samo filuriju odsjekom, za razliku po ku}i izme|u dvaju derben-
da, moglo bi se pretpostaviti da razlika proizlazi iz pove}anog iznosa filurije
po obvezniku u nahiji Dre`nica. Ova pretpostavka sasvim je osnovana, zato {to
je slu`ba sokolara bila lak{a od slu`be derbendìja.
Zakon Vlaha vilajeta Pavlovi}i iz 1485. godine

Godine 1485. Vlasi u Bosanskom sandàku jo{ uvijek su se nalazili is-
klju~ivo u vilajetu Pavlovi}i, a bili su raspore|eni u 14 katuna sa 393 ku}e i
133 odrasla neoènjena mu{karaca.65 U odnosu na l468/1469. godinu, do{lo je
do smanjenja broja ku}a, jer se u me|uvremenu 55 razi{lo u nepoznata odre-
di{ta, dok je broj odraslih neoènjenih mu{karaca porastao za tri. Koliko je
Vlaha bilo u drugim vilajetima Bosanskog sandàka te godine, nisam mogao
utvrditi, jer bi to zahtijevalo mnogo istraìvanja. To bi, bez sumnje, rezultiralo
novim otkri}ima.
Zakon Vlaha vilajeta Pavlovi}i iz 1485. godine66 bio je ugra|en u zbirni
popis Bosanskog sandàka iz te godine. On je vaìo za sve Vlahe u Bosanskom
sandàku. Tekst Zakona podudaran je sa onim za Hercegova~ki sandàk iz 1477.
godine. U njega je unesena odredba o neoènjenim mu{karcima, koja glasi:
Oni od njih koji su neoènjeni, ne daju ni{ta. Po{to se oène i oni daju
svoje pristojbe onako kako je navedeno (za oènjene o.p.).
Nisam vr{io obra~un poreza Vlaha na osnovu podataka o broju ku}a i
normi iz odredaba Zakona Vlaha Pavlovi}i iz 1485. godine, ali se on moè ura-
diti po obrascu koji je primijenjen za Hercegova~ki sandàk.
Zakon Vlaha nahije tvr|ave Maglaj iz 1488/1489. godine

Vlasi koji su l485. godine bili u vilajetima Pavlovi}i i Kova~evi}i u vre-
menu do popisa Bosanskog sandàka iz l488/l489. godine, 67 pomjerili su se,
65 Ovi su podaci sadràni u ve} navedenom Zbirnom popisu Bosanskog sandàka iz 1485. godine.
66 Podaci o ovome Zakonu ve} su navedeni u napomeni 54.
67 Ovaj popis nosi oznaku BOA, TD No. 24, ali nije ni transliteriran sa osmanskog na tursko
latini~no pismo. Podaci iz toga popisa, koji su navedeni u ovome radu, preuzeti su iz rada
Adema Handì}a, “O kretanju stanovni{tva u regionu srednjeg toka rijeke Bosne od druge
zajedno sa drugim Vlasima koji su im se priklju~ili, u tvr|avsku nahiju Maglaj.

Tu ih je popisano 29 katuna sa 894 ku}a i 180 odraslih neoènjenih mu{kara-
ca, {to zna~i da je u prosjeku po svakom katunu bilo po 30 ku}a. U to vrijeme
tvr|avska nahija Maglaj bila je neka vrsta sabirnog sredi{ta za Vlahe, gdje su
bili na ~ekanju za prodor ka sjeverozapadnoj Bosni (Bosanska krajina) i dijelu
srednje Bosne. U l5 sela sa 165 ku}a nahije Bira~ (tur. Bir~e) Vlasi su bili u
postupku teritorijalizacije.
Za Vlahe koji su se prilikom popisa Bosanskog sandàka iz l488/l489.
godine zatekli u tvr|avskoj nahiji Maglaj, obnarodovan je poseban Zakon Vla-
ha nahije tvr|ave Maglaj, 68 koji je bio ugra|en u taj popis. Odredbe ovoga za-
kona, primjenjivane su na sve Vlahe Bosanskog sandàka koji su svoje oba-
veze prema dràvi izmirivali po odredbama zakona Vlaha.
O ovim Vlasima napisano je slijede}e:
To su Vlasi koji su do{li s vana, naselili se i daju pristojbu po vla{kom
obi~aju. Prihod od njih upisan je na sandàkbega. Oni spadaju u skupi-
nu Vlaha Kraljeve zemlje i has su mirilive (sandàkbega) Bosne (Bosan-
skog sandàka o.p.).
Tekst ovoga zakona istovjetan je sa tekstom Zakona Vlaha vilajeta Pav-
lovi}i iz l485. godine.
Ovo je bio posljednji do danas poznati zakon Vlaha koji je vaìo za pod-
ru~je biv{eg Bosanskog sandàka, odnosno u sandàcima koji su imali sjedi{te
na teritoriji biv{eg Bosanskog kraljevstva.
Iz onoga {to je o vla{kim zakonima re~eno, proizlazi da je za sandàke
koji su imali sjedi{te na podru~ju biv{eg Bosanskog kraljevstva, doneseno
ukupno ~etiri ili pet zakona Vlaha: Zakon Vlaha vilajeta Pavlovi}i i Zakon Vla-
ha vilajeta Hercegovina, odnosno Zakon Vlaha Bosanskog sandàka iz 1468/
1469. godine, Zakon skupine Vlaha vilajeta Hercegovina iz 1477. godine, Za-
kon skupine Vlaha vilajeta Pavlovi}i iz l485. godine i Zakon Vlaha nahije tvr-
|ave Maglaj iz l488/1489. godine
UKIDANJE I PONOVNO VRA]ANJE NA SNAGU ZAKONA VLAHA

Vo|enjem dugih i skupih ratova, napose oko osvajanja Ugarske, Osman-
sko carstvo je do{lo u vrlo teàk finansijski poloàj. U cilju popravljanja toga
polovine XV do kraja XVI st.”, Zbornik Migracije i Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1990,
57-66. Te godine u Bosanskom sandàku bile su l.764 vla{ke ku}e sa 310 odraslih neoènje-
nih mu{karaca. Od ukupnog broja ku}a, samo ih je 30 bilo muslimanskih ili svega 1,7%.
68 Tekst ovoga Zakona nalazi se u radu Nedima Filipovi}a, Kanuni za Bosnu i Hercegovinu iz
XV vijeka: Kanun o vlasima Kraljeve zemlje iz 1489. godine, U: Zbornik Kanuni i kanun-na-
me, 13-14.
stanja, po naredbi velikog vezira Ibrahim-pa{e Grka (l524-l536), godine 1528.

ukinute su hassa zemlje i zakupi,69 te zakon Vlaha.70 Time su Vlasi u pogledu
poreskih i drugih obaveza izgubili povla{teni poloàj i bili izjedna~eni sa ne-
muslimanskom zemljoradni~kom rajom (zimmi). 71 Veliki vezir je stavio ha-
rad` 72 i druge pristojbe na Vlahe. Odredbe o porezima iz naredbe velikog ve-
zira odnosile su se na ~itavo Osmansko carstvo. Koliko se iz dostupnih izvora
moglo saznati, naredba velikog vezira o ukidanju Zakona Vlaha i povla{tenog
poloàja vla{ke raje u odnosu na zemljoradni~ku nosila je naslov Rje{enja o
Vlasima, a njen cjeloviti tekst, zajedno sa tekstom Zakona o primi}urima i kne-
zovima, o ~emu }e biti rije~i u poglavlju o vla{koj samoupravi, bili su ugra|eni
u Zbirni popis Smederevskog sandàka iz l536. godine.73 Samo neke odredbe
iz ove naredbe bile su unesene i u Kanun-namu Bosanskog sandàka iz l528-
1530. godine,74 koja je ugra|ena u Popis hasova Bosanskog sandàka iz iste
godine.75 Iako je Kanun-nama donesena prije po~etka toga popisa, u njoj nisu
izrijekom navedene odredbe o ukidanju Zakona Vlaha. Me|utim, iz na~ina ob-
ra~una poreskih obaveza za vla{ku raju, koji je bio istovjetan kao i za ostalu
nemuslimansku zemljoradni~ku raju, vidi se da su i na njih primijenjene odred-
be iz naredbe velikog vezira. U Kanun-namu je unesen samo Zakon o primi}u-
rima i knezovima (bez naslova), 76 o ~emu }e biti rije~i u poglavlju o vla{koj
69 Od tada su se i na ~ifluke morale pla}ati tapijske pristojbe, koje nisu bile male, a poreske
obaveze od biv{ih zakupa (mukata) morali su se obra~unavati prema stvarnim prihodima.
70 Odredbe iz naredbe velikog vezira nisu bile su ugra|ene u popis Vlaha Smederevskog
sandàka iz l527/1528. godine, jer je obavljen izme|u 20. i 29. maja, odnosno prije obnaro-
dovanja naredbe. Nekoliko autora pozvalo se na ovaj popis, koji je ozna~avan kao popis Vla-
ha iz te iste godine, ali o njemu nisu dali nikakve bliè podatke. Hamid Hadìbegi} (Porez
na sitnu stoku i ispa{u, POF VIII-IX (l968-l969), l969, 63-109) zauzeo je stanovi{te da se
radi o poimeni~nom (op{irnom) katastarskom popisu u okviru kojega su Vlasi popisani u po-
sebnom odjeljku (sli~no kao {to je to bio slu~aj i u Hercegova~kom sandàku 1477. godine)
i ozna~io kao BOA, TD No. 978, {to se pokazalo pogre{nim. Me|utim, njegovo stanovi{te
o postojanju toga popisa, ipak, pokazalo se ispravnim, jer je u njega bio ugra|en Zakon Vla-
ha Smederevskog sandàka, ali je popis nosio oznaku APVI, TD 1011 (Du{anka Bojani}:
Turski zakoni i zakonski propisi za Vlahe u XV i XVI veku, 33).
71 Podatke o tome saop{tio je Adem Handì} u diskusiji na drugom nau~nom skupu o Vlasima,
n. dj.163.
72 Odnosi se na glavarinu (cizye).
73 Du{anka Bojani} je prva objavila Re{enje o Vlasima Smederevskog sandàka u navedenom
radu Zakoni i zakonski propisi za Vlahe u XV i XVI veku za smederevsku, kru{eva~ku i vidin-
sku oblast i navela da je ugra|eno na strane l5-18 Poimeni~nog (op{irnog) popisa Smederev-
skog sandàka iz 1536. godine. Na ovaj se popis pozvala i Snjeàna Buzov u radu Vlasi u
Bosanskom sandàku i islamizacija, POF 41 1991, l02), ali ni ona o njemu nije dala nikakve
bliè podatke.
74 Tekst ovoga Zakona nalazi se u radu Branislava \ur|eva Kanun-nama Bosanskog sandàka
iz godine 1530, GZM NS III 1948, 189-200 i u Zborniku Kanuni i kanun-name, 34-47.
75 Ovaj popis nosi oznaku BOA, TD no. 157. Popis je preveden sa turskog na bosanski jezik,
rukopis u OIS.
76 Popis hasova Bosanskog sandàka iz 1528-1530. godine, 47.
samoupravi.77 Tom prilikom bila je ukinuta zakonima Vlaha normirana vojna

obaveza vla{ke raje, ali su zadràni martolosi i derbendìje, pa su propisi i od-
redbe o njima donoseni i nakon 1528. godine. Me|utim, nisu bile ukinute pov-
lastice vla{kih starje{ina,78 tako da su u ovom i u narednim popisima sandàka
na snazi ostali zakoni o primi}urima i knezovima. Upravo poslije obnarodova-
nja fermana, brojni knezovi dobili su podru~ja svojih kneìja kao timare.
U popisu Vlaha Hercegova~kog sandàka iz 1529/1530. godine,79 Vlasi
su u pogledu poreskih obaveza bili izjedna~eni sa zemljoradni~kom rajom.
U Kanun-nami Bosanskog sandàka iz 1539. godine80 bile su ugra|ene
dvije odredbe koje su se odnosile na vla{ku raju. Prvom odredbom odre|ena je
naplata zamjene za filuriju (filuriye bedeli) od onih Vlaha koji su radili na va-
kufskim imanjima, a drugom naplata boravi{ne takse (resmi tutun). Zamjena za
filuriju utvr|ena je na iznos od 70 ak~i po ku}i.81 Da se radilo o vrlo neznat-
nom iznosu, potvr|uje podatak da je u isto vrijeme glavarina (dìzja) za nemu-
slimansku zemljoradni~ku raju u Bosanskom sandàku iznosila i do 300 ak~i.82
Boravi{na taksa je odre|ena na iznos od {est ak~i po ku}i, ali se pla}ala samo
pod uslovom da je boravak Vlaha na nekom mjestu trajao punu godinu dana.
Kao rezultat ukidanja Vla{kog zakona, odnosno povla{tenog poloàja
vla{ke u odnosu na nemuslimansku i muslimansku zemljoradni~ku raju, do{lo
je do masovnog bjeànja Vlaha u susjedne, Osmanskom carstvu neprijateljske,
zemlje. Koliko je vla{kih ku}a i neoènjenih odraslih mu{karaca prebjeglo u
neprijateljske zemlje iz dostupnih izvora nije se moglo utvrditi, ali se u svakom
slu~aju radi o ve}em broju. To potvr|uju podaci o smanjenom broju vla{kih
ku}a i odraslih neoènjenih mu{karaca u popisima sandàka koji su uslijedili
nakon ukidanja vla{kog zakona. Nakon bjeànja Vlaha, napose iz sandàka ko-
ji su obuhvatali dijelove teritorije biv{eg Bosanskog kraljevstva (Bosanski,
Hercegova~ki, Zvorni~ki i Kli{ki), velike povr{ine zemlji{ta ostale su puste
(hali), jer ih nije imao ko obra|ivati. O tome su sandàkbezi, koji su stajali na
~elu sandàka sa velikim brojem Vlaha, izvje{tavali sredi{nju vladu (Portu) u
77 Nakon ukidanja zakupa odsjekom (mukata) sa ~ifluka, uìvaoci ~ifluka morali su pla}ati de-
setinu od uroda i salariju (poseban vid poreza koji se napla}ivao u naturi ili u novcu 3% na
desetinu). Vidjeti u: ]iro Truhelka, Histori~ka podloga agrarnog pitanja u Bosni, GZM
XXVII 1911, l65-l66.
78 Sada su to bili samo knezovi i primi}uri ili lagatori i tekli}i kao njihovi zamjenici.
79 Ovaj popis nosi oznaku BOA, TD No. 174. Popis je sa turskog na bosanski jezik preveo
Ahmed S. Ali~i}; rukopis kod prevodioca.
80 Kanuni i kanun-name, 48-58.
81 Vlasi koji su radili na vakufskim imanjima smanjeni iznos filurije pla}ali su i nakon vra}a-
nja na snagu Zakona Vlaha. Ta odredba bila je ugra|ena u kanun-name Bosanskog sandàka
iz 1565. i 1604. godine. Vidjeti: Adem Handì}, “Gazi Husrev-begovi vakufi u te{anjskoj na-
hiji u XVI stolje}u”, AGHB II-III 1974, 161-174.
82 O tome vidjeti u: Milan Vasi}, “Etni~ka kretanja u Bosanskoj krajini u XVI vijeku”, GDIBiH
XIII, l962, 232-250.
Carigradu, traè}i da se ponovo na snagu vrati ukinuti Zakon Vlaha, a time i

povla{teni poloàj vla{ke u odnosu na nemuslimansku i muslimansku zemljo-
radni~ku raju.
Zahtjevi sandàkbegova urodili su plodom, pa je po naredbi sultana Su-
lejmana I Zakonodavca Zakon Vlaha ponovo vra}en na snagu. To je svakako
ura|eno pre{utno i bez pisanih tragova, jer nije prona|en nijedan pisani spome-
nik u kojemu je o tome bilo {ta zabiljeèno. Kada je ta odluka donesena i prak-
ti~no otpo~eo postupak ponovne primjene Zakona Vlaha iz dostupnih izvora
nije se moglo utvrditi, ali je to moralo biti krajem ~etvrte i po~etkom pete de-
cenije XVI vijeka. Na to upu}uju podaci iz katastarskog popisa Bosanskog san-
dàka koji je obavljen u periodu 1540-1542. godine i popisa Vlaha Hercego-
va~kog sandàka, koji je obavljen izme|u 1540-1545. godine. 83
U katastarskom popisu Bosanskog sandàka iz 1540-1542. godine84 za-
biljeèn je zahtjev Vlaha kadiluka Koba{, kojim su traìli da se na njih vi{e ne
primjenjuje rajinski zakon, odnosno zakon o poreskim obavezama zemljorad-
ni~ke raje, nego Despotov zakon, odnosno Zakon Vlaha. Tom njihovom traè-
nju je udovoljeno, pa su ve} u tom popisu na njih ponovo primijenjene odredbe
Zakona Vlaha.85
U popisu Vlaha Hercegova~kog sandàka iz perioda l540-l545. godine86
na vla{ke ba{tine obra~unata je filurija u iznosu 117 ak~i, bez obzira na njihov
broj, a to zna~i i na povr{inu. Filurija je, osim {eriatskih i ne{eriatskih poreza
temeljem Zakona Vlaha, osim njenih temeljnih sastojnica, sadràvala jo{ porez
polja~inu (resmi pola~ina) i tapijsku pristojbu (resmi tapu) na ba{tine. Ukoliko
su Vlasi obra|ivali zemlje nemuslimanske raje (hara~ke), pla}ali su hara~
(dìzju) i sve ostale poreze koje je pla}ala nemuslimanska zemljoradni~ka ra-
ja. Vla{kim vojvodama i knezovima dato je pravo da drè rataje,87 ~ija su dje-
ca bila izvan deftera, a bilo im je zabranjeno da se mije{aju u rajinske poslove.
U Poimeni~nom (op{irnom) popisu Kli{kog sandàka iz 1550. godine,88
na Vlahe su primijenjene odredbe Zakona Vlaha, koji su pla}ali jedinstveni
iznos po ku}i od 150 ak~i. Ali, nije isklju~eno da je Zakon Vlaha u ovom san-
dàku na snagu vra}en i prije toga prvog poznatog popisa ovoga sandàka od
83 Budu}i se radi o {irim vremenskim rasponima u kojima su ova dva popisa nastala, nije bilo
mogu}e utvrditi koji je od njih vremenski prije obavljen. Ali, sa stanovi{ta vremena ponov-
nog vra}anja na snagu Zakona Vlaha, to nema nikakvog posebnog zna~aja.
84 Ovaj popis nosi oznaku BOA, HD No. 211, a njegov zbirni oblik 201.
85 N. Filipovi}, Diskusija na drugom nau~nom skupu o Vlasima, n.dj. 155.
86 Ovaj popis nosi oznaku BOA, TD No. 951. Popis je sa turskog na bosanski jezik preveo
87 Rataji su bili nemuslimani koji su kao najamni radnici radili na posjedima vla{kih starje{ina.
Oni su nakon pet godina ratajenja sticali pravo na vla{ki status.
88 Ovaj popis nosi oznaku BOA, TD No. 284. Popis je preveden sa turskog na bosanski jezik;
rukopis u OIS.
njegovog osnivanja 1537. godine i da je to bilo istovremeno kada se to desilo

u Bosanskom i u Hercegova~kom sandàku.
Me|utim, u popisu Zvorni~kog sandàka iz 1548. godine,89 na sve ne-
muslimane (geberan) obra~unati su uobi~ajeni {eriatski i ne{eriatski porezi po
rajinskom zakonu. Ni u kanun-nami za ovaj sandàk iz te godine,90 koja je bi-
la ugra|ena u taj popis, Vlasi nisu nigdje izrijekom spomenuti, ali je potvr|eno
da je raja, koja ima svoje primi}ure, upisana na hara~. Imaju}i u vidu ~injeni-
cu da je, u okviru svoje samouprave, samo vla{ka raja imala seoske starje{ine
koji su se zvali primi}uri, bez dvoumljenja se moè zaklju~iti da se radilo o
vla{koj raji. Hara~ (dìzja) je uveden i na derbendìje, koji su, osim toga, bili
obavezni pla}ati jo{ i ispendù i ostale namete po derbendìjskom obi~aju ili
derbendìjskom zakonu. Martolosima konjanicima priznata su sva ranija prava,
odnosno da ne daju hara~, desetinu, ispendù i da ne pla}aju divanske namete.
U kanun-namu su unesene i odredbe o primi}urima i knezovima, ali }e o tome
biti rije~i u poglavlju o vla{koj samoupravi.
Iz ovih navoda proizlazi da je vra}anje Vla{kog zakona na snagu stupilo
prvo u Bosanskom (1540-1542), zatim u Hercegova~kom (1540-1545), nakon
toga, vjerovatno, u Kli{kom, pa tek onda u Zvorni~kom sandàku (1548). Pro-
izlazi da je od ukidanja Zakona Vlaha (1528), pa do njegovog ponovnog vra-
}anja na snagu (1540-1542. godine), pro{lo samo ne{to vi{e od jedne decenije.
Ovakvo rje{enje o postupnom vra}anju na snagu Zakona Vlaha u pojedi-
nim sandàcima moè se tuma~iti isklju~ivo njihovim strate{kim zna~ajem za
odbranu granica Osmanskog carstva. U to vrijeme Bosanski, Hercegova~ki i
Kli{ki sandàk naslanjali su se na neprijateljske zemlje kopnenim, morskim i
rje~nim granicama, dok je jedino Zvorni~ki sandàk, okruèn Bosanskim i
Smederevskim sandàkom, bio u unutra{njosti Osmanskog carstva.
U kanun-nami Bosanskog sandàka iz l565. godine,91 koja je ugra|ena
u Poimeni~ni (op{irni) popis toga sandàka iz iste godine,92 na vla{ku raju bi-
la je upisana filurija. U kanun-namu je bila unesena i odredba o rajetinima ko-
ji su upisani i kod spahije i na filurijskoj zemlji manje od deset godina. Oni su
bili obavezni da za te zemlje dràvnoj kasi (carskoj hazni) daju filurijsku pri-
stojbu po vla{kom obi~aju (adet-i eflakiye).
89 Poimeni~ni popis Zvorni~kog sandàka iz l548. godine nosi oznaku BOA TD 260. Popis je
preveden sa turskog na bosanski jezik; rukopis u OIS.
90 Tekst ovoga Zakona u: Nedim Filipovi}, Jedna kanun-nama Zvorni~kog sandàka, GZM NS
III, 1948, 223-224; isti: Kanuni i kanun-name, 93-121.
91 Tekst ovoga Zakona u: Hamid Hadìbegi}, Bosanska kanun-nama iz 1565. godine, GZM
NS III, 1948, 201-222; isti: Kanuni i kanun-name, 7l-92.
92 Poimeni~ni (op{irni) popis Bosanskog sandàka iz l565. godine nosi oznaku BOA TD 379.
Popis nije ni transliteriran sa osmanskog na tursko latini~no pismo.
U Kanun-nami Kli{kog sandàka iz 1574. godine,93 koja je bila ugra|e-

na u poimeni~ni popis toga sandàka iz iste godine,94 ima odredba po kojoj se
raji upisanoj na filuriju omogu}ava njena isplata u dvije jednake rate u istoj ka-
lendarskoj godini: prva na \ur|evdan (Il’jas Hizir), a druga na Mitrovdan (Ka-
sim Hizir).95
U popisu nekih Vlaha Bosanskog beglerbegluka iz l623/1624. godine,96
Vlasi su pla}ali filuriju u razli~itim iznosima, koji se kretali od 100 do 163 ak~e
po ku}i (ba{tini).
U kanun-nami za Bosanski i Hercegova~ki sandàk iz 1637/1638. godi-
ne,97 za koju nije utvr|eno u koji je popis ovoga sandàka bila ugra|ena, jer do
danas za ovaj sandàk nije prona|en nijedan popis poslije l585. godine, ima
jedna odredba koja se odnosi na puste zemlje rajinskih sela naseljene Vlasima.
U toj odredbi kaè se da su neki od tih Vlaha zavedeni u starom popisu (defter-
i atik),98 a neki u vrijeme samog popisa. Oni su bili du`ni pla}ati filuriju i de-
setinu. Ova odredba o desetini o~ito se odnosila na vla{ku raju koja je
obra|ivala pustu rajinsku zemlju sa isklju~ivim pravom njenog posjedovanja
(hukuk-i tesarruf), ali ne i stalnosti na zemlji (hukuk-i karar).
OSVRT NA NEKA MI[LJENJA VEZANA ZA EKONOMSKI POLO@AJ

VLA[KE U ODNOSU NA ZEMLJORADNI^KU RAJU
Svi histori~ari koji su se bavili istraìvanjem poloàja Vlaha na ju`no-
slavenskom prostoru u vlasti Osmanlija bili su saglasni da je poreski sustav bio
naklonjeniji vla{koj nego zemljoradni~koj raji, iz ~ega je proizlazio i njen po-
voljniji ekonomski poloàj. Ali, nijedan autor to nije potkrijepio i materijalnim
dokazima. Od toga op}e rasprostranjenog mi{ljenja, za koje }e se vidjeti da je
ispravno, svojim mi{ljenjem odstupaju Du{anka Bojani} i Snjeàna Buzov. I
dok je Du{anka Bojani} ustvrdila da odsustvo poreza na sitnu rogatu stoku za
Vlahe ne predstavlja neku posebnu pogodnost u odnosu na zemljoradni~ku ra-
93 Tekst ovoga Zakona objavljen je u radovima ]ire Truhelke: Histori~ka podloga agrarnog pi-
tanja u Bosni i Hercegovini, GZM XXVII 1915, 156; Vladislava Skari}a, Turski agrarni za-
konici za sandàke Bosnu i Hercegovinu od godine 1047., GZM XLVI 1934, 2:107-111; Bra-
nislava \ur|eva, Sarajevski kodeks kanun-nama i Hamida Hadìbegi}a, Kanun-nama za
Hercegova~ki sandàk iz 1637-38. godine, u: Kanuni i kanun- name, 141-150.
94 Poimeni~ni (op{irni) popis Kli{kog sandàka iz l574. godine, BOA, TD No. 533., a ima i
svoj zbirni oblik, koji nosi istu oznaku. Popis je samo transliteriran sa osmanskog na tursko
latini~no pismo.
95 Kanuni i kanun-name, 140.
96 Ovaj popis nosi oznaku BOA, TD. No. 746. Popis je za sa turskog na bosanski jezik preveo
97 Kanuni i kanun-name, 14l-l50.
98 Ovdje se, vjerovatno, misli na Poimeni~ni (op{irni) popis Hercegova~kog sandàka iz l585.
godine, koji nosi oznaku TKKKA, TD No. 484 (8) i 485 (7).
ju,99 Snjeàna Buzov je oti{la mnogo dalje, pa je ustvrdila da vla{ka raja uop-
}e nije bila u povla{tenom poloàju u odnosu na zemljoradni~ku.
Du{anka Bojani} je svoju tvrdnju ovako obrazloìla:
Odredbe o nepodleganju ov~arini100ne treba komentarisati kao povoljne
za Vlahe, jer bi to bilo suvi{no s obzirom da su ovce, konji, pa ~ak i gove-
da,101 predstavljali njihovo osnovno bogatstvo. Turci nisu oporezovali
po glavi102 stoku niti brojali u svrhu oporezivanja. Smatrali su da svako
vla{ko doma}instvo ima stado ovaca. Oporezovalo se stado \ur|evdan-
ska ovca-zimovanje stada u torovima-boì}ni ovan, izvo|enje stada na
katune i ba~ije, ali se nije uzimao porez na glavu stoke, kao {to se uzi-
mao kod raje. 103
Temeljem odredbi Vla{kog zakona, vla{ka raja je bila obavezna po ku}i
(doma}instvu) davati dvije ovce (od kojih jedna sa janjetom) i jednog ovna, te
po jednom katunu, koji se sastojao od 20 do 50 ku}a (doma}instava), jednog ili
dva ovna. U svim zakonima Vlaha uno{ene su cijene ovaca i ovnova, pa su se
te obaveza mogle izmiriti i u novcu. Ako se obaveza davanja jednog, odnosno
dva ovna po katunu svede na jednu ku}u (doma}instvo), to bi bilo svega 0,05,
odnosno 0,02 ovna. Cijene ovaca po grlu kretale su se od 15 do 20 ak~i, a ovno-
va od 25 do 30 ak~i. Da mi se ne bi moglo ni{ta prigovoriti, uzeo sam najvi{e
norme davanja ovaca i ovnova, odnosno dvije ovce i jednog ovna po jednoj
ku}i (doma}instvu), te dva ovna po jednom katunu od 20 doma}instava,104 ali
i najvi{e cijene od 20 ak~i po ovci i 30 po ovnu. Ako se ove broj~ane norme i
cijene primijene na jednu vla{ku ku}u (doma}instvo), dobi}e se slijede}e nji-
hove protuvrijednosti u novcu: za dvije ovce po ku}i iznos od 40 ak~i (=2 ovce
x 20 ak~i) i za jednog ovna 30 ak~i, odnosno ukupno 70 ak~i, a odgovaraju}i
dio od obaveze za jednog ovna po katunu, svega l,2 ak~e (= 0,05 ovnova x 30
ak~i). To sve skupa iznosi 71,2 ak~e. Porez na sitnu rogatu stoku (ovce i koze),
koji je pla}ala zemljoradni~ka raja, iznosio je 0,5 ak~i po jednom grlu. Proizla-
zi da su obaveze jedne vla{ke ku}e, sa najmanjim i sa najve}im brojem ovaca,
koji se moè kretati zaokruèno od 38 do l.000 ili vi{e grla ovaca, iznosile sa-
mo 71,5 ak~u. To odgovara broju od l43 ovce (71,5 ak~a x 2 ovce) kod rajin-
skih ku}a (doma}instava). Svaki broj ovaca rajinskih ku}a (doma}instava)
iznad ovoga, vodio bi osjetnijem pogor{avanju njihovog ekonomskog poloàja
u odnosu na vla{ke. Za 200 ovaca rajinska bi ku}a (doma}instvo) platila 100
ak~i poreza, odnosno za 39,8 indeksnih poena vi{e od vla{ke, za 500 ovaca 250
99 Zemljoradni~ka raja pla}ala je jednu ak~u na dva grla ovaca ili koza.
100 Ov~arina je odoma}eni naziv za porez na sitnu rogatu stoku.
101 Po tradiciji, nisu oporezivani kopitari (konji, mazge, mule, goveda i bizoni), jer su bili rad-
na stoka.
102 Kod stoke je umjesto po glavi (per capita) uobi~ajena upotreba rije~i po grlu.
103 D. Bojani}, Vlasi u severnoj Srbiji i njihovi kanuni, IÎIB XVIII, l97l, 264-265.
104 Norma za 50 ku}a iznosi samo 0,02 ovna po ku}i (doma}instvu).
ak~i, odnosno za 249,6 indeksnih poena vi{e, a za l.000 ovaca 500 ak~i, odnos-
no za 599,3 indeksnih poena vi{e. Pa kako se onda moè tvrditi da su u pogle-
du pla}anja poreza na sitnu rogatu stoku Vlasi bili u istom poloàju u kojemu
je bila i zemljoradni~ka raja?
Snjeàna Buzov je tvrdnju o izjedna~enom ekonomskog poloàju vla{ke
sa zemljoradni~kom rajom, izraènu poreskim obavezama, ovako obrazloìla:
Dok je u periodu osvajanja Balkana, naro~ito u periodima unutra{njih
kriza i kriza i ratova na isto~nim granicama (borbe za prijesto po~etkom
15. st., unutra{nje bune, podvrgavanje osmanskoj vlasti anadolskih emi-
rata, borbe sa dràvom Akkoyunlu, Mamlucima, Safavidima) osmanska
vlast trebala podr{ku svake vrste me|u balkanskim vazalima i svim ~ini-
ocima koji su mogli biti od pomo}i, sada Osmanlije na Balkanu ne traè
ni{ta vi{e od lojalnosti koju su mogli posti}i bez posebnih ustupaka. Ako
bi ovakvim razlozima objasnili ukidanje posebnog poloàja Vlaha i po-
luvojni~kih organizacija na Balkanu time bi bila dovedena u pitanje po-
ja{njenja tog statusa koja su ranije data, naro~ito kada su u pitanju Vla-
si. Naime, ako su Vlasi snabdijevali dràvu prihodima u skladu sa svo-
jim na~inom privre|ivanja, koji pored toga {to nisu bili mali, nisu ovisi-
li o varljivim uvjetima poljoprivredne proizvodnje ili, pak, ratnog stanja,
iako su vojnuci i martolosi i dalje vr{ili slu`be potrebne Carstvu, onda
se njihov pravni poloàj ne moè smatrati ustupkom.105
Kao {to se iz ovih navoda moè vidjeti, Snjeàna Buzov svoju tvrdnju
nije potkrijepila ni jednim materijalnim dokazom.
Takvo svoje stajali{te ona je zadràla i u radu koji je objavila dvije godi-
ne kasnije, ali je sada bila mnogo odre|enija:
Iako se Vlasi u historiografiji ~esto spominju kao nosioci povla{tenog
poloàja, treba naglasiti da njihov poloàj de iure nije bio povla{ten: bi-
li su raja ~iji je pravni status jednostavno bio druk~ije rije{en, ali ne i
povla{ten, jer oni nisu bili opro{teni od davanja. U vla{kim kanunima
navedeno je da su oni opro{teni (mu’af) od hara~a, ispendè, u{ura i
svih drugih davanja, ali se odmah u idu}em stavku navodi {to su umje-
sto toga du`ni davati.106
Autorica je ispravno zaklju~ila da je povoljniji pravni, odnosno dru{tve-
no-ekonomski poloàj Vlaha proisticao iz potreba osmanske dràve za njiho-
vim uslugama, ali nije dodala da su i Vlasi u tome na{li svoju korist. Da se ni-
je radilo upravo o ustupku osmanske vlasti, Vlasi ne bi nikada pristali da za tu
istu vlast obavljaju usluge koje su obavljali. Osim toga, ona nije navela sve po-
105 Snjeàna Buzov, Vlasi u Bosanskom sandàku i islamizacija, OIS, POF 4l, l99l, l03.
106 Snjeàna Buzov, Vla{ko pitanje u osmanlijskim izvorima, PP ISPZ, ll, l992, 50.
reze koji su bili uklju~eni u vla{ku filuriju, nego samo {eriatske. A me|u njima
je izostavljen i porez na sitnu rogatu stoku. A taj je porez za Vlahe bio od po-
sebnog ekonomskog zna~aja, jer su imali i po vi{e stotina grla ovaca i koza.
Mi{ljenje autorice, prema kojemu su Osmanlije poslije sre|ivanja svojih unut-
ra{njih pitanja privrènost Vlaha mogli osigurati i bez posebnih ustupaka, nema
nikakvog osnova. To opovrgavaju dvije me|usobno usko povezane ~injenice:
prva, {to su Vlasi prostore u vlasti Osmanlija masovno po~eli napu{tati
i prelaziti u susjedne neprijateljske zemlje upravo zato {to im je bio uki-
nut povla{teni dru{tveni, a time i ekonomski poloàj i
druga, {to su im Osmanlije taj povla{teni poloàj obnovili vrlo brzo na-
kon njihovog ukidanja upravo zato {to njihovu privrènost nisu mogli na
drugi na~in osigurati.
Za otklanjanje svake sumnje u ~injenicu da je vla{ka raja bila u povolj-
nijem ekonomskom poloàju u odnosu prema zemljoradni~koj, izveo sam po-
re|enja ukupnih poreskih obaveza za nemuslimansko selo Struji}i sa 42 ku}e
(doma}instva) u nahiji Dabri u Hercegova~kom sandàku iz 1477. godine.107
Da su u ovom selu bili nastanjeni Vlasi ili da se radilo o vla{kom katu-
nu sa 47 ku}a (doma}instava) i dva neoènjena mu{karca, na koje bi bio pri-
mijenjen Zakon Vlaha Hercegova~kog sandàka iz iste godine, oni bi po ku}i
platili 45 ak~i filurije, odnosno ukupno 2.115 ak~i, zatim na ime obaveze da-
vanja jedne ovce na ku}u ili njenu protuvrijednost od 12 ak~i, {to predstavlja
iznos od 564 ak~e (= 47 ovaca x 12 ak~i), jednog ovna na ku}u ili njegovu pro-
tuvrijednost od 15 ak~i, {to predstavlja iznosi 705 ak~i (=47 ovnova x l5 ak~i),
te dva ovna na katun od 50 ku}a ili njihovu protuvrijednost od 60 ak~i =2 ovna
x 30 ak~i), {to po ku}i iznosi l,2 ak~e (=60 ak~i : 50 ku}a), odnosno ukupno
564 ak~e (=47 ku}a x 1,2 ak~e). Ovdje sam uklju~io i obavezu davanja jednog
{atora (~erge) na 50 ku}a, koju zemljoradni~ka raja nije imala. Protuvrijednost
od 100 ak~i za jedan {ator, tako|er je uzeta iz Zakona Vlaha Hercegova~kog
sandàka, {to po jednoj ku}i iznosi 2 ak~e (=l00 ak~i: 50 ku}a), odnosno ukup-
no 94 ak~e (=47 ku}a x 2 ak~e). Sveukupne poreske obaveze Vlaha, koje se od-
nose na sitnu rogatu stoku i davanje {atora, iznosile bi 3.948 ak~e, a svedeno
na jednu ku}u (doma}instvo) svega 84 ak~e.Vlasi su, vjerovatno, platili i neki
iznos na ime globa i kazni, ali to ne moè imati nikakvog bitnijeg utjecaja na
zaklju~ak do kojega èlim do}i, jer se radilo o malim iznosima po ku}i.
Porezi koje je platila nemuslimanska zemljoradni~ka raja sela bili su sli-
jede}i: porez na sitnu rogatu stoku 300 ak~i ({to zna~i da je imalo 600 ovaca),
porez na svinje 30 ak~i ({to zna~i da je imalo isti broj svinja), na ime desetine
(lan, ìto, mo{t i ko{nice p~ela) 7.230 ak~i i na ime globa i kazni (niyabet) 38
107 Poimeni~ni popis Hercegova~kog sandàka iz 1475-1477. godine, 202a (Ali~i}ev prijevod,
462).
ak~i. Glavarina (hara~) i ispendà nisu bili iskazani u popisu. Obra~un glava-
rine izvr{en je za 47 ku}a u iznosu od 30 ak~i po ku}i,108 a ispendà na 49 ob-
veznika =47 ku}a + 2 neoènjena mu{karaca) u iznosu od 25 ak~i po obvezni-
ku. Tako je dobijeno da je glavarina iznosila l.410 ak~i (=47 ku}a x 30 ak~i), a
ispendà l.225 ak~i (=49 obveznika x 25 ak~i). Ukupne poreske obaveze za 47
ku}a sela iznosile su 10.233 ak~e, a svedeno na jednu ku}u 217,72 ak~e.
Da je selo bilo muslimansko, platilo bi sve poreze koje je platila i nemu-
slimanska zemljoradni~ka raja, osim poreza na svinje (38 ak~i), koji muslima-
ni nisu pla}ali, jer ih nisu ni dràli 109 i, donekle, poreza na vinovu lozu.110 Kao
muslimani, tako|er ne bi platili globe i kazne (niyabet), a ni glavarinu po ku}i
(hara~). Umjesto ispendè, za svaki ~ift (ku}u) bi platili porez na ~ift (resmi
~ift) u iznosu od 22 ak~e, a na svakog neoènjenog mu{karca porez na neoè-
njene mu{karce (resmi mucerred) u iznosi od 6 ak~i po osobi. Porez na ~ift izno-
sio bi l.034 ak~e (=47 ku}a x 2 ak~e), a porez na neoènjene mu{karce 12 ak~i
(=2 osobe x 6 ak~i). Iznos poreza na sitnu rogatu stoku i desetine ostao bi isti,
odnosno 300 i 7.230 ak~i. Tako bi ukupan iznos poreza iznosio 8.576 ak~i, a sve-
deno na jednu ku}u l82,47 ak~i. Razlika u poreskim obavezama po jednoj ku}i
(doma}instvu) izme|u istog sastava nemuslimanskog i muslimanskog sela zem-
ljoradni~ke raje iznosi 35,25 ak~i ili 18,2 indeksnih poena u korist muslimana.
Ostalo je da se na osnovu ovih podataka vidi u kakvom su stvarnom eko-
nomskom poloàju bili pripadnici vla{ke u odnosu prema nemuslimanskoj i
muslimanskoj zemljoradni~koj raji. To se najbolje vidi iz slijede}eg uporednog
pregleda obaveza u l477. godini:
Raja kao poreski obveznici Iznos po ku}i u ak~ama Vla{ka raja=100
a) Vla{ka 84,0 100, 0

b) Zemljoradni~ka
nemuslimanska 217, 7 259,2
muslimanska 182,5 220,5
Rezultat ovih izra~unavanja i izvedena pore|enja pokazuju da su pores-

ki obveznici iz reda nemuslimanske zemljoradni~ke raje imali preko dva i po
puta ve}a poreska optere}enja (259,2 indeksnih poena), a muslimanske ne{to pre-
108 Ovaj iznos uzet je na osnovu podataka koje je dao Hamid Hadìbegi} u radovima: Dìzja
(hara~), POF III-IV (1952-1953) 1953, 55-136 i Glavarina u Osmanskoj dràvi, OIS, Sara-
jevo 1985.
109 Po{to se, vjerovatno, radilo o pripadnicima Crkve bosanske, nisu dràli svinje pa nisu plati-
li porez na svinje adet-i hinzir ili resm-i hinzir). Ina~e, to bi bilo dodatno optere}enje na
ukupan iznos pla}enih poreza.
110 Nemuslimanska zemljoradni~ka raja pla}ala je desetinu (u{r) na proizvedeni mo{t, a musli-
manska zemljoradni~ka raja porez na povr{inu vinograda (dunum ak~e ili resm-i bag), ali bi
na istu povr{inu razlika u porezu obra~unatom na dva na~ina bila neznatna.
ko dva puta (220,5 indeksna poena) u odnosu na vla{ku raju. Treba imati u vidu
da sa ovim nije zaklju~eno pitanje poreza koje je pla}ala samo zemljoradni~ka ra-
ja, jer ovdje nisu obuhva}eni svi njeni porezi. Me|u njima su posebno veliko
optere}enje predstavljali tzv. izvanredni dràvni nameti (avariz-i divaniye), ko-
ji su zbog ~estih ratova stalno pove}avani i dopunjavani novim stavkama.111
Ovo su vrlo ubjedljivi dokazi o povla{tenom ekonomskom poloàju
vla{ke raje u odnosu na nemuslimansku i muslimansku zemljoradni~ku, a ujed-
no i najbolje obja{njenje razloga bjeànja Vlaha iz Osmanskog carstva u nepri-
jateljske zemlje, odnosno ponovnog vra}anja na snagu Zakona Vlaha.
Kona~no, ako je poloàj zemljoradni~ke raje bio povoljniji od vla{ke,
zbog ~ega su onda upu}ivali molbe da se i njima umjesto poreza koje su pla}ali
nametne filurija? Tako je nastao i manji sloj povla{tenika iz reda zemljoradni-
~ke raje koji su pla}ali poreze na filurijske zemlje (filuristi). Uvo|enjem ove
nove kategorije poreskih obveznika u klasi raje, nastale su tri potklase: vla{ka
raja, zemljoradni~ka raja koja je ispunjavala sve zakonske obaveze po rajin-
skom zakonu i zemljoradni~ka raja u povla{tenom poloàju (filuristi) koja je,
kao i Vlasi, umjesto {eriatskih i drugih poreza pla}ala samo filuriju.
VLA[KA MJESNA SAMOUPRAVA

Postepenom teritorijalizacijom Vlaha gasili su se njihova katunska voj-
na organizacija i vojvode kao vojni starje{ine grupacija katuna ili plemenskih
organizacija. Na samom po~etku njihove teritorijalizacije, Osmanlije su Vlasi-
ma priznavali pravo na katunsku organizaciju u okviru tzv. vla{kih nahija, a na-
kon zavr{ene teritorijalizacije i pravo na samoupravu u vidu kneìja. Broj sela
koja su ~inila jednu kneìju unaprijed je bio utvr|ivan sa osmanskim vlastima.
Sela koja su ~inila jednu kneìju nisu neminovno morala biti u sastavu samo
jedne upravne nahije. Na ~elu kneìja stajali su njihovi knezovi (knezler) koje
su, na prijedlog teritorijalno nadle`nih kadija, imenovali sultani svojim berati-
ma, pa su nazivani knezovi-beratlije. Na ~elu sela stajali su primi}uri koje su,
tako|er na prijedlog teritorijalno nadle`nih kadija, imenovali sandàkbezi svo-
jim teskerama, pa su nazivani primi}uri-teskeredìje. Primi}uri su imali svoje
zamjenike tekli}e ili legatore, koje su na njihov prijedlog imenovale vilajetske
vojvode. Kao nagradu za njihovu slu`bu, knezovi su dobijali timare (knezovi
timarlije) i ~ifluke, bili su oslobo|eni od svih poreskih nameta, a pripadala im
je i jedna desetina od ukupnog iznosa napla}enih globa i kazni (niyabet), koje
su spadale u sandàkbegov has. Primi}uri i njihovi zamjenici kao nagradu za
111 O tome vidjeti u radovima Avde Su}eske: Promjene u sistemu izvanrednog oporezivanja u
Turskoj u XVII vijeku i pojava nameta tekalif-i šakka, POF X-XI (l960-l96l), l96l, 75-112;
Novi podaci o nastanku i visini taksita u Bosni, PIIS l0/2, l974, l36-l37; Ekonomske i dru-
{tvene posljedice poja~anog oporezivanju u Osmanskom carstvu u XVII i XVIII stolje}u,
GPFS XIII, l965, 223-239; Poloàj raje u Bosni u XVIII stolje}u, Dijalog, Sarajevo, 6, l978.
svoj rad dobijali su ba{tine koje su bile oslobo|ene svih poreskih i drugih na-
meta. Ukoliko su obra|ivali rajinsku zemlju, pla}ali su desetinu. Onda kada su
se ènili i osnivali svoja doma}instva, podmirivali su sve obaveze kao i ostala
vla{ka raja. Knezluk i primi}urluk bili su nasljedni (odàkluk) i prenosili su se
prvo na sina, a ukoliko nisu imali mu{kog potomstva, na njihovu bra}u. 112
Dok su vla{ke kneìje na podru~ju srpskih despotovina bile uspostavlje-
ne jo{ u vrijeme vladavine Nemanji}a, pojava kneìja u Bosni pod osmanskom
vla{}u prvo je zabiljeèna u nahiji La{va l470. godine, na ~ijem ~elu je stajao
knez Sjepan Brankovi}. O tome je Hazim [abanovi} zabiljeìo slijede}e:
Sredi{te nahije (La{va o.p.) postao je Travnik, koji je od 1463. do 1475.
godine bio nenastanjen, pa je dat kao kneìna nekom Stjepanu Branko-
vi}u, sa zadatkom da ga ~uva i naseli, naravno vlasima.113
Nakon {to su Osmanlije ukinuli jednu svoju upravnu tvorevinu pod na-
zivom Bosansko kraljevstvo, 114 i to podru~je pripojili Bosanskom sandàku,
vlast bosanske vlastele i njenu ulogu u toj oblasti preuzeli su vla{ke vojvode i
knezovi.
Iz ovih navoda vidi se da su Osmanlije, prakti~ki, uporedo sa naseljava-
njem Vlaha u geografsku Bosnu, otpo~eli i sa osnivanjem vla{kih kneìja. Sa
pove}avanjem broja Vlaha u postupku teritorijalizacije na nekom podru~ju, ra-
stao je i broj kneìja. Tipi~an primjer je nahija Visori u Zvorni~kom sandàku,
koja je 1530. imala jednu, a ve} l548. godine ~ak pet kneìja.
Najvi{e podataka o vla{kim kneìjama za podru~je sjeveroisto~ne Bosne
sa~uvano je u poimeni~nom popisu Vlaha Zvorni~kog sandàka iz l528. godi-
ne. Iz tih podataka vidi se da je od ukupno 2.742 vla{ke ku}e njih 2.294 ili
83,7% bilo obuhva}eno vla{kim kneìjama, a kod neoènjenih mu{karaca, ko-
jih je bilo ukupno 3.425, njih 2.191 ili preko dvije tre}ine (64%). Ova je razli-
ka posljedica prelaènja na islam ve}eg broja odraslih neoènjenih (27,4%)115
nego oènjenih mu{karaca (20,9%).
112 O vla{koj samoupravi i kneìjama op{irnije vidjeti u radovima Branisalava \ur|eva: Ne{to
o vla{kim stare{inama pod turskom upravom, GZM LII 1940, Historija i etnografija I: 49-
67; O knezovima pod turskom upravom, IÎI SANU I 1948, 1-2: 132-166; R. Guzine:
Kneìna i postanak srpske buròaske dràve, Beograd l955.; Milana Vasi}a: Kneìne i kne-
zovi timarlije u Zvorni~kom sandàku, GDIBiH X (l949-l959), l959, 247-278.
113 H. [abanovi}, Bosanski pa{aluk, 149.
114 Iz strogo politi~kih razloga, Osmanlije su 1463. godine na jednom uèm grani~nom podru~-
ju prema Srebreni~koj banovini (Maglaj-Novi [eher-Te{anj-Doboj) osnovali Bosansko kra-
ljevstvo kao neku zasebnu samoupravnu jedinicu na ~ijem je ~elu bio izdanak bosanske vla-
darske loze Kotromani}a sa titulom “bosanski kralj”. Kada su Osmanlije utvrdili da kralj
{uruje sa Ma|arima, ovu su tvorevinu 1475. raspustili, dok su kralja spasili Ma|ari. (H. [a-
banovi}, Bosanski pa{aluk, 149)
115 Sve vla{ke ku}e imale su veliki broj odraslih neoènjenih mu{karaca. U jednom doma}in-
stvu nahije Spre~a bilo ih je ~ak devet.
Odredba o primi}urima bila je unesena u Bosansku kanun-namu iz 1530.

godine, a glasi:
Po{to je zapovje|eno da oni koji su pomenutom sandàku primi}uri sa
svojim ba{tinama koje obra|uju, neka budu slobodni i opro{teni (od
da`bina) i da ne daju sami ni njihovi sinovi ni ara~, ni ispendè, ni dese-
tinu od ìta, ni ov~arinu (porez na sitnu rogatu stoku o.p.), niti ostale po-
reze i namete, nego da pomaù hara~lijama pri sakupljanju carskog do-
bra. A kada oni umru, na njihova mjesta dolaze njihovi sinovi.
Odredbe o primi}urima i knezovima skoro podudarnog sadràja bile su
ugra|ene i u Zvorni~ku kanun-namu iz 1548. godine. 116 Prema navodu Nedi-
ma Filipovi}a,117 osim ove kanun-name, za ovaj sandàk izdate su jo{ dvije:
jedna za neku godinu izme|u l548. i 1604. i jedna iz 1604.godine, koje su bile
ugra|ene u popise toga sandàka iz navedenih godina.118 Prema navodu ovoga
autora, izme|u sadràja kanun-nama iz 1548. i 1604. godine nije bilo nikakve
razlike.
Ina~e, ima dosta sa~uvanih pisanih spomenika o naslje|ivanju knezluka
i primi}urstva.
Tipi~an primjer je kneìja Doj~ina sina Stefanovog iz nahije Spre~a u
Zvorni~kom sandàku l528. godine. Doj~ina je l533. godine naslijedio sin Sa-
van, a Savana l548. godine sin Milija.119
Jedan zanimljiv berat o naslje|ivanju kneèvstva, koji je na prijedlog bo-
sanskog sandàkbega Hasan-bega Sokolovi}a (l566-l574) izdao sultan Selim II
(l566-l574) potje~e od 5. rebiul-evvela 980., odnosno od l5. avgusta l572. go-
dine.120 Tekst toga berata glasi:
Kao povod pisanja, neka se zapi{e ovo: Biv{i bosanski sandàk-beg Ha-
san-beg poslao je mom visokom dvoru izvje{taj i napisao ovo:
Umro je {ti}enik po imenu Vuksan, koji je bio knez mjesta Srednje Ru-
di{te i Jumni{te u bir~anskoj nahiji Bosanskog sandàka, te je na njego-
vo mjesto postavljen {ti}enik po imenu Klisura. Iako mu je podaren ~as-
ni berat, on mu je nestao. Po{to je spomenuti vrijedan u svakom pogle-
116 U izvornom tekstu kanun-name, odredbe o primi}urima i knezovima su izmije{ane. Zbog

bolje preglednosti, ja sam prvo izloìo odredbe o primi}urima, a zatim o knezovima.
117 Kanun-nama Zvorni~kog sandàka iz l548. godine, 118.
118 Nakon l548. godine, obavljena su jo{ tri popisa Zvorni~kog sandàka: Poimeni~ni (op{irni)
iz 977/978., odnosno l570. godine, BOA, TD No. 379 (sveska I) i 415 (sveska II), a posto-
ji i njegov zbirni oblik, koji nosi broj 395; Zbirni popis iz 933., odnosno 1585. godine,
BOA, TD No. 655; Poimeni~ni (op{irni) iz 1012/1013., odnosno 1604. godine, BOA, TD
No. 346.
119 M. Vasi}, Kneìne i knezovi timarlije u Zvorni~kom sandàku u XVI vijeku, 267.
120 B. \ur|ev, M. Vasi}, Jugoslavenske zemlje pod tuskom vla{}u (do kraja XVIII stolje}a),
Zagreb 1962., 89.
du i marljiv u prikupljanju dràvnih prihoda, to je predloèna njegova

molba za drugi ~asni berat. S obzirom na to, umjesto {ti}enika po ime-
nu Vuksan, postavio sam za kneza pomenutog Klisuru, izdao mu ovaj no-
vi berat i zapovjedio ovo:
Neka do|e i bude knez u navedenom mjestu, te neka vr{i kneèvsku
slu`bu po utvr|enom obi~aju i zakonu. Dokle god on bude radio na podi-
zanju i oìvljavanju navedenih mjesta i dolazio na prikupljanje dràvnih
prihoda, te ako bude trebalo pomagao povjerenicima i bio u slu`bi mar-
ljiv i koristio u kupljenju mojih prihoda, a ne bude u tome imao manjka-
vosti, neka i on bude knez isto onakav kakav je prije, prema vilajetskom
popisu, kneèvsku slu`bu obavljao njegov otac. A kad na|e nomade iz-
van popisa (neupisane o.p.), ima pravo na ~etiri rajetina121 Tako da znate.
U fermanu sultana Murata IV (l623-l640) iz l632. godine, koji je bio za-
veden u sidìlu mostarskog kadije, stoji da su knezovi imenovanja dobili na
osnovu beglerbegovih berata i da su ih prilikom provjere du`ni imati kod sebe,
zatim izvod iz timar-defterhane kojim mogu dokazati pravo uìvanja timara, te
ostale potrebne isprave.122
U drugoj polovini XVI vijeka, broj kneìna i knezova osjetno je opadao.
U Zvorni~kom sandàku bile su 1528. godine samo tri kneìje, u l548. 43, a
l585. opet samo tri.123 Od po~etka XVII vijeka, vla{kim knezovima vi{e nisu
bili dodjeljivani timari.124 U sandàcima ~ija su sjedi{ta bila u geografskoj Bo-
sni, kneìne i knezovi-beratlije su do kraja XVII vijeka skoro potpuno nesta-
li.125 U Hercegova~kom sandàku zadràli su se sve do XVIII vijeka, ali se nji-
hova vlast i odnos prema osmanskoj dràvi bitno izmijenio. Oni su od tada bili
i suvi{e podvrgnuti osmanskom feudalizmu i osmanskoj feudalnoj dràvi.
SKRA]ENICE
AGHB Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu

AK (BK) Atat®rk K®t®phanesi, ranije Belediye k®t®phanesi, Istanbul -
Zbirka Cevdet Yazmalar™
ANUBiH Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine
BOA Bašbakanl™k Osmanl™ Aršivi, Istanbul
121 Ovo se zacijelo odnosi na rataje.

122 Muji}, M.: Sidìl mostarskog kadije 1632-34., Mostar 1987.
123 Vasi}, M.: Kneìne i knezovitimarlije u Zvorni~kom sandàku u XVI vijeku.
124 U piopisu Bosanskog sandàka iz l604. godine nema nijednog vla{kog kneza-timarlije.
125 Gli{a Elezovi} je prona{ao pet berata o imenovanju knezova u Hercegovini iz perioda l638-
l776. godine (Turski spomenici, I/l-2, ZIIKG 1-2 1940).
CZBI Centar za balkanolo{ka istraìvanja NDBiH

DIBiH Dru{tvo istori~ara Bosne i Hercegovine
FFS Filozofski fakultet u Sarajevu
GDB Geografsko dru{tvo, Beograd
GDIBiH Godi{njak Dru{tva istori~ara Bosne i Hercegovine, Sarajevo
GGD Glasnik Geografskog dru{tva, Beograd
GHBS Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu
GOD Godi{njak NDBiH i ANUBiH
GSUD Glasnik Srpskog u~enog dru{tva, Beograd
GZM Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo
IÎIB Istorijski ~asopis Instituta za istoriju, Beograd
II SANU Istorijski institut Srpske akademije nauka i umetnosti
IIB Istorijski institut u Beogradu
IZC Istorijski zapisi, Cetinje
JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti
JI^ Jugoslovenski istorijski ~asopis, Beograd
JLZ Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb
MD Maliye defteri
MGZ Muzej grada Zenice
MTHSMI Monumenta turcica historiam slavorum meridionalium illustrantia
MUD Muhimme defteri
NA Naselja
NDBiH Nau~no dru{tvo Bosne i Hercegovine
ODN Odjeljenje dru{tvenih nauka
OE JLZ Op}a enciklopedija JLZ
OFI Odjeljenje za filologiju i istoriju
OIS Orijentalni institut u Sarajevu
PIIS Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu
PP IZSHP Povjesni prilozi Instituta za suvremenu hrvatsku povijest, Zagreb
PKJIF Prilozi za knjièvnost, jezik, istoriju i folklor SKA, Beograd
POF Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo
RAD Radovi ND BiH i ANUBiH
SAN Srpska akademija nauka
SANU Srpska akademija nauka i umetnosti
SEZ Srpski etnografski zbornik SKA
SKA Srpska kraljevska akademija
SUD Srpsko u~eno dru{tvo u Beogradu
TAH Tahrir defteri
TD Tapu defteri
TKKKA Tapu-Kadastro Kuyud-i Kadime Aršivi, Ankara
VMB Vojni muzej u Beogradu
VVMB Vesnik Vojnog muzeja u Beogradu
Z^LJ Zgodovinski ~asopis, Ljubljana
ZIIG Zbornik za isto~nja~ku istorijsku gra|u IIB

ZKJ Zbornik Konstantina Jire~eka SAN
DRU[TVENI I EKONOMSKI POLO@AJ VLAHA I ARBANASA U BOSNI

POD OSMANSKOM VLA[]U
Saètak
Osmanlije su u svim pokoravanim ju`noslavenskim zemljama zaticale
brojne skupine Vlaha i Arbanasa, a u Bosanskom kraljevstvu samo u feudalnoj
oblasti Hercegovina. Oni su im sluìli u vojnom i gospodarskom ustroju, a na-
pose za naseljavanje onih dijelova Bosne koji su ostali pusti kao posljedica nji-
hovog napu{tanja od strane izvornog stanovni{tva: pripadnika Crkve bosanske
iz oblasti Kraljeva zemlja u Hercegovini i bjeànja pripadnika Katoli~ke crkve
pred Osmanlijama u susjedne katoli~ke zemlje ili odvo|enja starosjedila~kog
stanovni{tva nakon osmanskog zaposjedanja u Malu Aziju.
Vla{ke starje{ine uklju~ivani su u osmanski timarsko-spahijski sustav, a
vla{ka raja u vojne redove na na~elu dobrovoljnosti (martolosi) ili na na~elu
zakonske vojne u vojne redove ili temeljem carskih naredbi u pomo}ne vojne
redove (~uvari klanaca i planinskih prijelaza ili derbendìje i sokolari ili do-
gandìje i psetari i dr.). Kao nagradu za slu`bu u spahijskoj vojsci, vla{kim
starje{inama su dodjeljivani prihodi od timara i ~ifluci, a vla{koj raji koji su bili
martolosi poreske olak{ice ili pla}a (ulufedìje). Vla{koj raji, iz ~ijih su redova
regrutovani vojni obveznici, napla}ivani su porezi koji su im osiguravali po-
voljniji dru{tveni i ekonomski poloàj u odnosu na zemljoradni~ku raju. Te su
obaveze bile ure|ivane temeljem tzv. vla{kog obi~aja ili vla{kog zakona, koji
su Osmanlije preuzeli od posljednje srpske despotovine (Despotov zakon Vla-
ha) i, uz odre|ene preinake i nadopune, primjenjivali ga u svim biv{im srednjo-
vjekovnim ju`noslavenskim zemljama. Zakoni su dono{eni za pojedine vilajete
(oblasti) a primjenjivani su na ~itav sandàk kojemu je taj vilajet pripadao. Svi
sandàci nisu imali svoje zakone Vlaha, pa su na njih primjenjivani oni iz sus-
jednih sandàka. Vla{ka raja koja je obavljala slu`be derbendìja, sokolara i
psetara, poreze je pla}ala po svim odredbama Zakona Vlaha ili samo filuriju,
{to je zavisilo od brojnih okolnosti.
Prva primjena vla{kog obi~aja ili vla{kog zakona, odnosno Despotovog
zakona Vlaha na podru~ju ju`noslavenskih zemalja bila je u Skopskom kraji{tu
1455. godine, prvi pisani osmanski zakon Vlaha bio je izdat za vilajet Brani~e-
vo u sastavu Vidinskog sandàka i za Smederevski sandàk izme|u 1459. i
1467/1468. godine, za Bosanski sandàk, u ~ijem sastavu je bio i vilajet Her-
cegovina, 1468/1469. godine, a posljednji za Smederevski sandàk 1527/1528.
godine. Odmah nakon toga, vla{ki zakon bio je ukinut, ali je zbog bjeànja
Vlaha u neprijateljske zemlje, koji su time izgubili svoj povla{teni dru{tveni i
ekonomski poloàj, ve} od kraja ~etvrte decenije XVI vijeka otpo~elo njegovo
pre}utno vra}anje na snagu. Uz neke promjene u smislu objedinjavanja obave-
za i njihovog napla}ivanja u novcu, Vla{ki zakon ostao je na snazi do samog
kraja osmanske vladavine u Bosni i u drugim ju`noslavenskim zemljama.
Pored povoljnijeg dru{tvenog i ekonomskog poloàja, Osmanlije su Vla-
sima od po~etka postupka teritorijalizacije priznali i njihovu mjesnu samoupra-
vu u vidu vla{kih kneìja. Time su Vlasi do{li u jo{ povoljniji dru{tveni poloàj
u odnosu na nevla{ku raju.
SOCIAL AND ECONOMIC POSITION OF WALLACHIANS

AND ALBANIANS IN BOSNIA UNDER THE OTTOMAN RULE
Summary
The Ottomans found many groups of Wallachians and Albanians in all
conquered South-Slavic countries, and in the Kingdom of Bosnia only in the
feudal region of Herzegovina. The latter served in their military and economic
system, especially for populating the parts of Bosnia which had been deserted
by the indigenous population. This forced the followers of the Bosnian Church
in the King’s territories in Herzegovina and the Catholic Church followers to
flee from the Ottomans into adjacent Catholic countries, or the displacement of
the indigenous population to Asia Minor upon the Ottoman occupation.
Wallachian chiefs were included in the Ottoman timar-spahi system, and
the Wallachian population in the military ranks according to the principle of
voluntarism (martolosi), or the principle of legitimate army in the military
ranks, or on Imperial orders in the auxiliary military ranks (gorges and moun-
tain passages guards or derbendìje and falconers or dogandìje and dog
guides, etc.). As remuneration for service in the spahi army, Wallachian chiefs
were awarded proceeds from timars /feudal lands, property/ and ~ifluci /agrar-
ian land/, and the Wallachian population who were martolosi, some tax relief
or salaries (ulufedìje). The Wallachian population, from whose ranks the con-
scripts were recruited, paid the taxes which ensured them a more favourable
economic and social position compared to the agricultural population. Those li-
abilities were defined by the so-called Wallachian custom or Wallachian law,
which the Ottomans took over from the last Serb Despotate (Despot’s law on
the Wallachians) and, with certain amendments and additions, they applied it
to all former medieval South-Slavic countries. Laws were passed for particular
vilejets (regions) and were applied to the whole sanjak (province) to which that
particular vilajet belonged. Not all sanjaks used to have their Wallachin laws,
so that those laws from the neighbouring sanjaks were applied to them. The
Wallachian population carrying out the services of gorges and mountain pas-
sages guards, falconers and dog guides, used to pay taxes in accordance with
all provisions of the Wallachian law, or only filuria, depending on the circum-
stances.
The first application of the Wallachian custom, or the Wallachian law,
i.e., the Despot’s law on Wallachians in the territory of the South-Slavic coun-
tries was on the Skoplje Border in 1455. The first written Ottoman Wallachian
law was issued for the vilajet of Brani~evo within the Vidinski sanjak and for
the Smederevski sanjak between 1459 and 1467/1468, then for the Bosnian
sanjak within which also was the vilajet of Hercegovina, in 1468/69, and the
last one for the Smederevski sanjak in 1527/1528. Immediately after that the
Wallachian law was abrogated, but due to the flight of Wallachians into enemy
countries, who then lost their privileged social and economic position, its tacit
restoration to power started as of the end of the fourth decade of the 16th cen-
tury. With some changes in terms of integrating liabilities and their collection
in cash, the Wallachian law remained in force until the very end of the Ottoman
rule in Bosnia and other South-Slavic countries.
In addition to the more favourable social and economic position, the
Ottomans recognised local self-governance for the Wallachians in the form of
Wallachian princedoms as of the beginning of the process of territorialization.
In that way the Wallachians came to an even more favourable social position
in comparison to the non-Wallachian population.

I 2 Jusufmulic PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

I 2 Jusufmulic PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

JUSUF MULI]

DRU[TVENI I EKONOMSKI POLO@AJ VLAHA

Arbana{ki nomadi sa svojim katunima i stokom u ve}im su skupinama

zauzimali su Vlasi iz Hercegovine,16 sa Kosova i iz Crne Gore.17 Preseljavanje

OSMANSKI ZAKONI ZA VLAHE

drugo, izdavanjem carskih uredbi sa zakonskom snagom (tur. kanun), u

27 M. Begovi}, Tragovi na{eg srednjovekovnog prava u turskim pisanim spomenicima, I^II

Neizmijenjeni Despotov zakon Osmanlije su primijenili na Vlahe vilaje-

34 Podaci o tome bi}e dati na odgovaraju}em mjestu.

Prema rezultatima mojih istra`ivanja, Osmanlije su za podru~je ju`no-

Primjena Despotovog zakona u vilajetima

Izra`ene zbirno, sve zakonske obaveze Vlaha vilajeta Sjenica iznosile su

OSMANSKI ZAKONI VLAHA ZA SAND@AKE BOSNE

dine47 i u vilajetima Pavlovi}i i Hercegovina u sastavu Bosanskog sand`aka iz

Hercegovina (Hercegova~kog sand`aka) iz 1477. godine i u Zakonu skupine

50 N. Filipovi}, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini (I), l33.

navedenom popisu nije objavljen. Osim toga, te{ko bi bilo povjerovati da su se

Obaveze Vlaha Bosanskog sand`aka u 1468/1469. godini

Vilajet Pavlovi}i Vilajet Hercegovina Bosanski

Napomene: U vilajetu Hercegovina bilo je 92,5 katuna (d`emata) po 50 ku}a i

Priroda obaveze Iznos u ak~ama

a) Obaveze za jednu ku}u

b) Obaveze po jednom katunu (d`ematu) od 50 ku}a

Upore|uju}i obaveze vla{ke raje po ku}i u vilajetu Brani~evo iz 1467/

ljaju. Iz kasnijih popisa Hercegova~kog sand`aka pouzdano se zna da su to bi-

Zakon Vlaha vilajeta Hercegovina iz 1477. godine

56 U Poimeni~nom (op{irnom) popisu Hercegova~kog sand`aka iz 1475-1477. godine, Vlasi su

Ovakva struktura obaveza, njihova pojedina~na i ukupna visina po ku}i

Priroda obaveza Iznos u ak~ama

a) Obaveze po jednoj ku}i

b) Obaveze po jednom d`ematu (katunu) od 50 ku}a

Ukupne poreske obaveze Vlaha, koje su izmirivane po odredbama Zako-

61 Poimeni~ni (op{irni) popis Hercegova~kog sand`aka iz 1475-1477. godine, 7a-7b (Ali~i}ev

O~ito je da se radilo o nekoj obra~unskoj ili {tamparskoj gre{ci, jer protuvri-

Zakon Vlaha vilajeta Pavlovi}i iz 1485. godine

Zakon Vlaha nahije tvr|ave Maglaj iz 1488/1489. godine

zajedno sa drugim Vlasima koji su im se priklju~ili, u tvr|avsku nahiju Maglaj.

UKIDANJE I PONOVNO VRA]ANJE NA SNAGU ZAKONA VLAHA

stanja, po naredbi velikog vezira Ibrahim-pa{e Grka (l524-l536), godine 1528.

samoupravi.77 Tom prilikom bila je ukinuta zakonima Vlaha normirana vojna

Carigradu, tra`e}i da se ponovo na snagu vrati ukinuti Zakon Vlaha, a time i

njegovog osnivanja 1537. godine i da je to bilo istovremeno kada se to desilo

U Kanun-nami Kli{kog sand`aka iz 1574. godine,93 koja je bila ugra|e-

OSVRT NA NEKA MI[LJENJA VEZANA ZA EKONOMSKI POLO@AJ

Raja kao poreski obveznici Iznos po ku}i u ak~ama Vla{ka raja=100

a) Vla{ka 84,0 100, 0

Rezultat ovih izra~unavanja i izvedena pore|enja pokazuju da su pores-

VLA[KA MJESNA SAMOUPRAVA

Odredba o primi}urima bila je unesena u Bosansku kanun-namu iz 1530.

116 U izvornom tekstu kanun-name, odredbe o primi}urima i knezovima su izmije{ane. Zbog

du i marljiv u prikupljanju dr`avnih prihoda, to je predlo`ena njegova

AGHB Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu

121 Ovo se zacijelo odnosi na rataje.

CZBI Centar za balkanolo{ka istra`ivanja NDBiH

ZIIG Zbornik za isto~nja~ku istorijsku gra|u IIB

DRU[TVENI I EKONOMSKI POLO@AJ VLAHA I ARBANASA U BOSNI

SOCIAL AND ECONOMIC POSITION OF WALLACHIANS

You might also like