1.

1 Izravna strana ulaganja: i pregled

FDI se smatra vrlo važnim elementom ekonomske integracije u cijelom svijetu. FDI se često smatra
faktorom od velikog značaja za tehnološko unapređenje, poput prijenosa tehnologije znanja i
financijske stabilnosti između ekonomija investitora i primatelja. Pored toga, to je vrsta
prekograničnog ulaganja gdje je cilj zemlje ulaganje uspostavljanje trajnog interesa za poduzeće u
drugoj zemlji. Prema tome, trajni interes ukazuje na značajan utjecaj na upravljanje poduzećem u
drugoj zemlji. Prema UNCTAD-u (2007., str. 245), „izravna strana ulaganja (FDI) definiraju se kao
ulaganja koja uključuju dugoročnu vezu i odražavaju trajni interes i kontrolu rezidenta u jednom
gospodarstvu (izravni strani ulagač ili matično poduzeće ) u poduzeću s prebivalištem u gospodarstvu
koje nije ono izravnog stranog ulagača (FDI poduzeće ili povezano društvo ili inostrano
podružnica). Vlasničko vlasništvo nad bodom točka je razlike između SDI i drugih vrsta ulaganja
poput stranog portfelja ulaganja (u daljnjem tekstu: FPI). deMooij i Ederveen (2003) objašnjavaju da
FPI obično označava 8
 
Ulaganje u financijsku imovinu poput dionica i obveznica uglavnom se usmjerava kroz uzajamne i
mirovinske fondove.
Tijekom posljednjeg desetljeća, izravna strana ulaganja značajno su utjecala na ubrzani gospodarski
razvoj i povećani gospodarski rast tranzicijskih ekonomija. FDI ima tendenciju da donosi više
prednosti nego nedostataka društveno-ekonomskom razvoju zemlje domaćina (primatelja). Njegova
važnost leži u trajanju iu prirodi ulaganja što čini ključnu di ff uputa koja od ostalih vrsta kapitalnih
investicija (Barrell & Holland, 2000). Cilj FDI je iskoristiti menadžerski utjecaj koji ima na
inozemno poduzeće, kao i stvoriti pane-komercijalne odnose. Silajdžić i Mehić (2016) utvrdili su da
u razdoblju između 2000. i 2011. godine, izravne inozemne investicije zapošljavaju pozitivne učinke
na gospodarski rast u deset zemalja srednje i istočne Europe (u daljnjem tekstu: CEE) koje su
uključene u njihovu studiju. Kako pokazuje njihova studija, izravna strana ulaganja imaju veći utjecaj
na ekonomski rast u zemljama primateljicama, s zadovoljavajućim sposobnostima apsorpcije. U
svojim prethodnim istraživanjima koja su obuhvaćala sedam zemalja jugoistočne Europe u razdoblju
od 1998. do 2007. godine, Mehić , Silajdžić i Babić-Hodović (2013) dokazali su da SDI imaju
statistički značajan i pozitivan utjecaj na gospodarski rast u zemljama u kojima se istražuju.
Prema UNCTAD-u (2015), ulaganja izravnih stranih ulaganja u tranzicijske ekonomije, a posebno
ulaganja u Rusku Federaciju i Kazahstan, bila su najmanja u posljednjih deset godina. U 2015. godini
ulaganja u tranzicijska gospodarstva iznosila su samo 35 milijardi USD, što znači da su se tokovi
izravnih stranih ulaganja smanjili za 38%. Tokovi izravnih stranih ulaganja nejednako su raspoređeni
u tranzicijskim podskupinama koje uključuju: JIE i Zajednica neovisnih država (u daljnjem tekstu:
ZND) koje uključuju bivše sovjetske zemlje. U odnosu na poboljšane makroekonomske rezultate i
ulagački uvid u rizik zbog pristupanja EU, priljevi SDI u jugoistočnu Europu porasli su za 6 posto i
iznosili su 4,8 milijardi USD, dok su u zemljama ZND pala direktna ulaganja na 30 milijardi USD ili
42%. Povećanje izravnih stranih ulaganja u jugoistočnu Europu povezano je s povećanjem ulaganja
uglavnom iz zapadnoeuropskih zemalja. Ti su tokovi izravnih stranih ulaganja bili uglavnom
distribuirani prema prerađivačkoj industriji poput kemijske industrije, prehrambene i duhanske,
tekstilne, automobilske i farmaceutske industrije. Prema UNCTAD (2015) Izvješću o svjetskim
ulaganjima, količina tokova izravnih stranih ulaganja za Albaniju ostala je iznad milijarde dolara, u
Makedoniji se smanjio, dok su tokovi izravnih stranih ulaganja u Srbiju i Crnu Goru zabilježili
porast. Glavni ulagači za JI regiju su Austrija, Nizozemska, Italija i Grčka, zajedno s Kinom i
Ujedinjenim Arapskim Emiratima koji su nedavno povećali svoje investicijske aktivnosti. UNCTAD
(2015) predviđa da će se priljevi SDI prema tranzicijskim ekonomijama tijekom 2016. povećati u
rasponu između 37 i 47 milijardi USD nakon doživljenog pada u 2015., isključujući moguće
političke tenzije i sukobe u regiji. Očekuje se da će priljev SDI biti povećan nakon intenziviranja
regionalne integracije i procesa pristupanja EU. U 2015. godini, povećanje greenfield ulaganja
potaknulo je projekcije oporavka SDI u sljedećih nekoliko godina. 9
 
Prema UNCTAD-u (2015), priljev SDI u razvijene zemlje u 2015. iznosio je 962 milijardi USD i gotovo
se udvostručio. Nakon tri uzastopne godine smanjenih investicija, razvijene zemlje su u 2015. godini
iskusile najvišu razinu ulaganja od 2007. godine. U Europi je zabilježen veliki porast unutarnjih
tokova izravnih stranih ulaganja. U skladu s tim, udio priljeva izravnih stranih ulaganja među
razvijenim gospodarstvima porastao je s 41% u 2014. na 55% u 2015. u ukupnim globalnim izravnim
izravnim inozemnim investicijama. Suprotno tome, kao što je prethodno napomenuto, tranzicijske
ekonomije zabilježile su pad priljeva SDI. Razloge takvog smanjenja ekonomija jugoistočne Europe
dijelom bi se moglo objasniti oslabljenim domaćim tržištima i rastućim političkim napetostima u
regiji. Nizozemska ima vodećeg uloga kao najveći ulagač u Europi s iznosom odliva od 113 milijardi
dolara, a slijedi Irska koja je odljevima iznosila 102 milijarde dolara. Njemačka se i dalje smatra
glavnim ulagačem bez obzira na pad odljeva izravnih stranih ulaganja od 11%, što iznosi 94 milijarde
dolara odljeva. Ostali glavni europski ulagači su Švicarska, Luksemburg, Belgija i Francuska
(UNCTAD, 2015).