Osnovni Pojmovi Cestovne Rasvjete

Razvojem cestovne mreže Hrvatske, poglavito autocesta, cestovna rasvjeta postala je

izuzetno dominantan potrošač električne energije. Razvojem tržišta svjetiljki, upravljanja
potrošnjom, ali i sve strožim preporukama i zakonima vezanih uz ekologiju i učinkovitost,
ovaj segment potrošnje postaje sve interesantniji za energetsku i ekonomsku analizu.
Cestovna rasvjeta postavlja se prema projektu, preporukama Međunarodne komisije za
rasvjetu CIE (Commission Internationale de l\’Eclairage) No. 88/90, No. 115/95 i Nacrtu
europske norme CEN/TC 169/WC 6/9.

Cestovna rasvjeta postavlja se u zonama povećane opasnosti pa se cestovnom rasvjetom

opremaju:

• dionice cesta i autocesta

• mostovi, tuneli i galerije
• prometna čvorišta u dvije i više razina
• granični prijelazi
• prometno-uslužni objekti autocesta i brzih cesta
• prometne površine centara za održavanje i kontrolu prometa.

Područja cestovne rasvjete

Razine rasvjete (od najviše M1 do najmanje M5) odabiru se prema funkciji prometnice,
gustoći prometa, prometnoj složenosti, odvojenosti prometa i postojanju ili nepostojanju
signala za kontrolu prometa. Kod razreda rasvjete M1 (najviši) srednja iluminacija iznosi 2
cd/m2 i uzdužna jednolikost 40%, a kod razreda rasvjete M3 (srednji) srednja iluminacija
iznosi 1 cd/m2 i uzdužna jednolikost 40%.
Cestovna rasvjeta tunela obuhvaća tunelsku cijev i prilazne ,odnosno odlazne zone. Tunelska
cijev može biti razreda rasvjete od A1 do C3, ovisno o iluminaciji prilazne zone tunela, brzini
i gustoći prometa. Prilazne i odlazne zone su srednje iluminacije 1 cd/m2 i uzdužne
jednolikosti 40%.
Rasvjeta obuhvaća glavni prometni pravac sa zonama adaptacije i cijelu prometnu površinu
objekta. Razred rasvjete je najviši, tj. sa srednjom iluminacijom od 2 cd/m2 i uzdužne
jednolikosti od 40%.
Rasvjeta obuhvaća glavni prometni pravac sa zonama adaptacije i cijelu površinu objekta.
Srednja iluminacija glavnog pravca iznosi 2 cd/m2, a uzdužna jednolikost od 40%. Srednja
iluminacija prometnih površina objekta iznosi 1 cd/m2 i uzdužne jednolikosti od 40%.
Rasvjeta obuhvaća prilazne ceste i prometne površine objekta. Srednja iluminacija iznosi 1
cd/m2 i uzdužne jednolikosti 40%.

Konstrukcija i oznake stupova i nosača

Rasvjetni stupovi proizvode se od Al-lima i Če-lima. Zaštita od korozije izvodi se vrućim

pocinčavanjem ili osnovnim zaštitnim premazima. Za objekte uz morsku obalu i u
industrijskim područjima s jako zagađenom atmosferom preporučuje se zaštita od korozije
vrućim pocinčavanjem. Stupovi se izrađuju iz kvalitetnog čeličnog lima koji se strojno
oblikuje u određene segmente, a zatim se zavaruje pomoću stroja za automatsko zavarivanje.
Na ovaj način proizvedeni stupovi imaju dobre mehaničke karakteristike, vrlo su lagani i
svojim estetskim oblikom udovoljavaju zahtjevima suvremene javne rasvjete. Zaštita stupova
od atmosferskih utjecaja riješena je za tropske i normalne uvjete rada, kao i za objekte uz
morsku obalu i industrijska područja s jako zagađenom atmosferom. Sidreni vijci i matice
također se zaštićuju od korozije vrućim pocinčavanjem.

Oznaka u imenu stupa, odnosno znamenka 1 (2) ili 3 određuje područje za koje se mogu
primjenjivati rasvjetni stupovi:

• zona 1 – zona umjerenih i jakih vjetrova

• zona 3 – zona jake bure.

Za rasvjetu prometnica, čvorova, mostova i ostalih cestovnih površina mogu biti:

• stožasti rasvjetni stupovi, u pravilu izrađeni od Al-lima, visine 3-6 m,

• stožasti osmerokutni rasvjetni stupovi, najčešće izrađeni od Če-lima, visine 3-6 m i 7-12 m
• cijevni rasvjetni stupovi, najčešće izrađeni od Če-lima, visine 3-6 m i 7-12 m
• poligonalni limeni stupovi, najčešće izrađeni od Če-lima, visine 14-20 m.

Za rasvjetni stup visine 3-6 m temelj stupa izvodi se od betona klase C 16/20, a dubina iskopa
temelja kreće se 70-100 cm. Za rasvjetni stup visine 7-12 m temelj stupa izvodi se od betona
klase C 20/25, a iskop temelja kreće se 70-125 cm. Za rasvjetni stup visine 14-20 m (veliki
stup) temelj stupa izvodi se od betona klase C 25/30, a dubina iskopa temelja kreće se 120-
210 cm.

Prema vrsti svjetiljke i njezinim montažnim dimenzijama odabire se tip i vrsta nosača. Pod
vrstom nosača podrazumijeva se njegov broj krakova (jednoluk, dvoluk itd.). Prema zahtjevu
je moguće ponuditi i drugo rješenje nosača. Nosači se izrađuju od istog materijala kao i
stupovi, a isto tako i zaštićuju od korozije.

Funkcije i parametri cestovne rasvjete

Osnovna uloga cestovne rasvjete (rasvjete prometnica):

• Dobra rasvjeta smanjuje broj nesreća i povećava sigurnost na cesti te osigurava vidljivost
sudionicima u prometu
• Povećava zaštitu i sigurnost ljudi i objekata
• Omogućuje pravodobno uočavanje opasnih i novonastalih situacija na cesti
• Položaj svjetiljaka pokazuje putanju ceste, odnosno djeluje kao \”vodič\”
• Omogućuje orijentaciju, tj. izbor pravoga puta
• U gradovima rasvjeta naglašuje rezidencijalnu vrijednost i stvara urbanu atmosferu
• Predstavlja važan element kvalitete ljudskoga života.

Pri projektiranju cestovne rasvjete najvažniji je pojam luminacija (osjećaj svjetloće koji
stvara osvijetljena ili svjetleća površina). Svjetlost iz svjetiljke pada na cestu te se reflektira
od njezine površine u oko promatrača koji je doživljava kao svjetlost. Ovo se naziva
luminacija prometnice – L (cd/m²). Zbog reflektivnih svojstva ceste, luminacija i
rasvijetljenost se bitno razlikuju (ne postoji direktna veza kao kod unutarnje rasvjete gdje je
refleksija difuzna).

Svjetlotehnički zahtjevi koji se postavljaju pri projektiranju sustava cestovne rasvjete

postavljeni su u DIN 5044. Pri tome se uzimaju sljedeći kriteriji :

• Razina i jednolikost luminacije

• Razina i jednolikost rasvijetljenosti
• Ograničenje bliještanja
• Porast praga
Kontrast ima veoma važnu ulogu u percepciji. Kontrast u boji i svjetlini omogućuje
uočavanje objekata u našem vidnom polju.

Zbog toga je potrebno osigurati da:

• određena razina luminacije (ovisno o situacijama u prometu) omogući percepciju slabijeg

kontrasta i sitnih detalja
• rasvjeta bude što jednoličnija kako bi se izbjeglo postojanje tamnih točaka s mogućim
opasnostima
• da se izbjegne direktno bliještanje iz svjetiljaka.

Polje promatranja, definirano u DIN standardu, predstavlja osnovu za projektiranje cestovne

rasvjete. Budući da je pažnja vozača za vrijeme vožnje uglavnom usmjerena prema naprijed,
onda polje promatranja počinje 60 m ispred promatrača i dugo je 100 m. Za proračun se
koristi manje polje, obično između prve dvije svjetiljke. Za položaj promatrača uzima se
pozicija u sredini desnog kolničkog traka u smjeru vožnje, na visini od h=1,5 m. Kolnik se
promatra pod kutom između 0,5º i 1,5º stupnja ispod horizontale.

Razina luminacije je najvažniji pokazatelj kvalitete rasvjetnog sustava. Luminacija se uvijek

računa samo za kolnik. Budući da razina luminacije utječe na kontrastnu osjetljivost, poželjno
je da luminacija bude što veća. Ispitivanja su pokazala da je optimalna luminacija za cestovnu
rasvjetu 2,0 cd/m², ali ona je opravdana samo za brze ceste i autoceste, pa se ovisno o tipu
ceste preporučuje luminacija od 0,5 cd/m² do 2,0 cd/m². Za ocjenjivanje se koristi prosječna
luminacija kolnika Lm.
Pješački prijelaz nije potrebno posebno rasvjetljavati ako je postignuta prosječna luminancija
kolnika od min. 2,0 cd/m² u području 50 m ispred i iza prijelaza, te ako su zadovoljeni
preporučeni uvjeti jednolikosti

Luminacija ovisi o:

• fotometrijskim karakteristikama svjetiljke

• položaju svjetiljaka u odnosu na cestu
• refleksnim svojstvima kolnika
• položaju promatrača (definiran)
Za rasvjetne sustave definiraju se klase cestovne rasvjete npr. M1 (autoceste i brze ceste) –
M5 (lokalne ceste s malom brzinom prometa). Preporučaju se sljedeće vrijednosti
luminacije :

• M1 – 2,0 cd/m², • M2 – 1,5 cd/m², • M3 – 1,0 cd/m², • M4 – 0,75 cd/m², • M5 – 0,5 cd/m²,
DIN 5044 definira dva tipa jednolikosti luminacije.

Uzdužna jednolikost luminacije Ul = Llmin/Llmax

Budući da vozači uglavnom promatraju cestu ispred sebe, Ul označava omjer minimalne i
maksimalne luminacije u ravnoj liniji ispred definirane točke promatranja. Zahtjevi za
uzdužnom jednolikosti luminacije povećavaju se s maksimalnom brzinom kretanja na cesti,
gustoćom prometa i mogućim opasnim situacijama. Prema DIN 5044 postoje četiri
kategorije: 0,4 – 0,5 – 0,6 – 0,7.

Opća jednolikost luminacije Uö = Lmin / Lm

Opća jednolikost luminacije odnosi se na cijelu širinu kolnika te izražava omjer minimalne i
prosječne luminacije u proračunskom polju. Uö ne bi smio biti manji od 0,4, čime se
izbjegavaju mračne zone i osigurava da vozač može pravodobno vidjeti npr. pješaka koji
ulazi u njegovu liniju kretanja.
Bliještanje izaziva vidnu nelagodu te ga je potrebno što više ograničiti.

Stoga razlikujemo:

• Psihološko bliještanje – smanjuje vidnu udobnost zapažanja vozača zbog zamora oka,
uzrokovanog trajno prisutnim bliještanjem izvora svjetlosti. Oznakom G, na temelju iskustva
u praksi utvrđena je mjera kontrole psihološkog bliještanja na skali od 1 (neprimjetno) do 9
(nepodnošljivo). Iako postoji i način proračuna za G, iskustvo je pokazalo da je psihološko
bliještanje zadovoljavajuće ako su zadovoljeni kriteriji za ograničenje fiziološkog bliještanja.

• Fiziološko bliještanje – smanjuje vidnu sposobnost, utječe na smanjenje kontrastne

osjetljivosti (razlika luminacije između objekta i pozadine) i smanjenje brzine percepcije.
Vrednuju se preko relativnog porasta praga TI. Za raspoznavanje objekata potrebno je
osigurati razliku luminacije između objekta i pozadine, i što je ona veća, objekt je bolje
vidljiv. Pri većim vrijednostima luminacije pozadine, i kontrast (razlika luminacije) mora biti
jači. Minimalni kontrast, pri kojem je kod određene vrijednosti luminacije pozadine objekt
vidljiv, naziva se prag razaznavanja luminacije (∆Lmin).

Razina rasvijetljenosti – budući da je rasvijetljenost proračunska svjetlotehnička veličina koja

ovisi samo o položaju svjetiljaka, njihovom svjetlosnom toku i udaljenosti od površine, a pri
tome ne uzima u obzir položaj promatrača i refleksijska svojstva kolnika, što je važno pri
proračunu dinamičkih uslova vožnje i udobnosti, može se koristiti samo pri proračunu manje
zahtjevnih prometnica (spore ceste), odnosno pri proračunu urbane i reflektorske rasvjete.
Vizualno vođenje je skup mjera koje vozaču nedvosmisleno pružaju trenutačnu jasnu sliku
toka ceste i njezina smjera. Ovo se postiže rasvjetnim sustavom koji slijedi tok ceste, odnosno
rasporedom niza stupova.

Razlikujemo rasporede svjetiljaka (stupova):

• aksijalni raspored (nosive žice)

• jednostrani raspored
• dvostrani raspored (izvori paralelno)
• centralni raspored.

Kod križanja se mora postići luminacija najbolje rasvijetljene ceste koja ulazi u križanje. Kod
zavoja veliku ulogu ima i vizualno vođenje (određivanje smjera ceste). Svjetiljke se obično
postavljaju na vanjsku stranu zavoja, a ako zbog širine ceste treba koristiti dvostrani raspored,
onda se izbjegava naizmjenično postavljanje.

Na temelju brojnih mjerenja u praksi, utvrđeno je da je moguće sistematizirati refleksijska

svojstva kolnika u nekoliko klasa. Određena klasa tako pokriva niz cestovnih površina sličnih
refleksijskih svojstava, što olakšava svjetlotehnički proračun

Rasvjeta pješačkih prijelaza

Pješački prijelaz nije potrebno posebno rasvjetljavati ako je postignuta prosječna luminacija
kolnika od min. 2,0 cd/m² u području 50 m ispred i iza prijelaza, te ako su zadovoljeni
preporučeni uvjeti jednolikosti. Ako to nije slučaj, pješački prijelaz se mora posebno
rasvijetliti, tako da se postigne pozitivni kontrast između pješaka i kolnika (luminacija
pješaka je veća od luminacije kolnika), što se obično postiže upotrebom svjetiljke posebnih
fotometrijskih karakteristika koja se postavlja ispred pješačkog prijelaza (gledano iz smjera
vožnje) sa svake strane.
Refleksijska svojstva površine kolnika u bitnoj mjeri utječu na raspodjelu i razinu luminacije
na kolniku.
Refleksijska svojstva kolnika određuju: materijal, izvedba i zrnatost površine, habanje,
stupanj onečišćenja, vlažnost, temperatura.

Postoje dvije vrste refleksija:

1.Usmjerena – prisutna kod glatkih površina, gdje se reflektirajuća zraka odbija pod istim
kutom kao i upadna.
2. Difuzna – kod hrapavih površina, gdje se upadna zraka reflektira u svim smjerovima.
3. Potpuno difuzna – upadna zraka reflektira se jednoliko u svim smjerovima.
Refleksija cestovne površine je miješana, što znači da se sastoji od usmjerene i difuzne
refleksije. Refleksijska svojstva takve površine opisuju se koeficijentom luminacije q = L/E;
L – luminacija u točki T proizvede izvor svjetlosti Q radi raspršenog odsjaja na površinu A
koju promatrač vidi iz točke B; a E – rasvijetljenost koju u točki T proizvede izvor svjetlosti
Q.

Osim o vrsti materijala, koeficijent luminacije ovisi o položaju izvora svjetlosti i promatrača,
odnosno o kutovima q=f (α, β, γ, ν):

α – kut promatranja
β – kut između ravnina položaja izvora svjetlosti i ravnine promatranja
γ – upadni kut svjetlosti
ν – kut između ravnine promatranja i uzdužne osi prometnice.

Na temelju brojnih mjerenja u praksi, utvrđeno je da je moguće sistematizirati refleksijska

svojstva kolnika u nekoliko klasa. Određena klasa tako pokriva niz cestovnih površina sličnih
refleksijskih svojstva, što olakšava svjetlotehnički proračun. Svaka klasa određuje vrijednosti
triju karakterističnih parametara: srednjeg faktora luminacije gö i zrcalnih faktora S1 i S2.