SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ VITEZ

FAKULTET INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:

I CIKLUS: II GODINA

SMIJER: INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

HDR Fotografija

Seminarski rad

Travnik, April 2020. godine

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „VITEZ“ VITEZ

FAKULTET INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:

I CIKLUS: II GODINA

SMIJER: INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

HDR Fotografija

Seminarski rad

IZJAVA: Ja Ahmed Kasumović student Sveučilišta/Univerziteta „Vitez“ Vitez, Indeks

broj:078-18/DIT odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad
izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć profesora odnosno
asistenata.

Potpis studenta:

_______________

STUDENT: Ahmed Kasumović

PREDMET: Elektronsko poslovanje

PROFESOR: doc. dr. Siniša Tomić

SADRŽAJ
UVOD..............................................................................................................................................1

1. HDR.........................................................................................................................................2

2. Fotografisanje u HDR............................................................................................................3

2.1. Obrada HDR a................................................................................................................4

2.1.1. Obrada HDR a u Photoshopu.................................................................................5

2.2. Dobivanje HDR a iz jedne fotografije...........................................................................5

3. Greške kod HDR a.................................................................................................................7

ZAKLJUČAK................................................................................................................................9

LITERATURA.............................................................................................................................10
UVOD

HDR fotografija, odnosno, punim nazivom „High Dynamic Range“ ili u prijevodu fotografija
velikog svjetlosnog raspona u novije doba ima sve širu primjenu. Pojavom digitalnih fotoaparata.
Fotografija je počela sticati sve veću popularnost i među amaterima, a digitalni fotoaparati sve su
pristupačniji. Pojavljuje se čak i mogućnosti fotografisanja mobitelima a smanjenje cijena
elektronike omogućava nabavu fotoaparata gotovo svakome, kako kompaktnih tako čak i onih
poluprofesionalnih i profesionalnih. Stoga su danas fotografije pristupačnije nego ikada prije, a
pomoću računala može ih se učiniti mnogo impresivnijim i zanimljivijima o čemu se nekoć
moglo samo sanjati. HDR je jedna od zasigurno najimpresivnijih tehnika kojom je moguće
postići posebnu ljepotu fotografija. Ipak, kako bi se snimilo dobru HDR fotografi ju mora se
baratati nekim pojmovima, znati se služiti digitalnim SLR fotoaparatom i programima za obradu.
Pritom se mora paziti da se ne naprave neke vrlo česte pogreške ili da se ne pretjera i umjesto
impresivne fotografi je dobije kičastu slikovnicu. Danas za izradu HDR fotografi ja postoji
nekoliko programa, a prilično je teško reći koji od njih je najbolji jer su neki s vremenom više
napredovali, a neki manje pa se stanje od prije nekoliko godina bitno promijenilo.

1
 1. HDR

Za HDR fotografiju može se reći da je nastala iz potrebe za zabilježavanjem široke palete tonova
i boja koje nam uživo nude prizori krajolika i pejzaža. Klasična fotografija bez obzira koliko
dobre rezolucije bila nije uspjela zabilježiti sve tonove i količinu svijetla na slici niti postoji
uređaj koji to može ali HDR fotografija nešto je bolja u tome. Trenutno ne postoji uređaj koji
može makar približno reproducirati spektar svjetlosti i boja vidljiv ljudskom oku. To je ustvari
razlog zašto prekrasne slike krajolika i visoko kontrastnih prizora koje smo snimili ne
odgovaraju uvijek onome što smo vidjeli kroz objektiv fotoaparata kada smo snimali. High
Dynamic Range (HDR) snimanje proširuje raspon ekspozicije daleko izvan granica
konvencionalnih Low Dynamic Range (LDR) digitalnih slikovnih tehnika. HDR snimanje može
precizno prikazati široki raspon razina intenziteta nađenih u stvarnim scenama, od izravnog
sunčevog svjetla do najdublje sjene. Tradicionalne ekrani i tehnologije ispisa koriste modele boja
koje ograničavaju dostupne skale boja kako bi se prilagodili trenutnim tehnologijama u
proizvodnji zaslona. HDR eksponiranje cijelo vrijeme koristi puni spektar boja vidljivih
ljudskom oku bez nametanja bilo kakve umjetne granice. Pisači i monitori možda i dalje nisu
sposobni prikazati punu skalu boja s kojima radi HDR način eksponiranja, no ovakav način rada
će osigurati da fotografije snimljene na taj način izgledaju sve bolje i bolje što će se tehnologije
ispisa i proizvodnje monitora poboljšavati. Na jednostavniji se način HDR može objasniti kao
dobivanje vrlo dobre fotografije pomoću nekoliko loše snimljenih fotografija, odnosno spajanje
fotografija različite dinamičke vrijednosti. Tih nekoliko loše snimljenih fotografija razlikovati će
se prema vrijednostima ekspozicije.

2
 2. Fotografisanje u HDR

HDR je kombinacija nekoliko (najčešde tri) različito eksponiranih fotografija istog motiva, kako
bi se stvorila jedna HDR fotografija proširenog dinamičkog raspona.

Rade se 3 fotografije od kojih je prva za probu pod automatskim optimalnim vrijednostima,

potom je potrebno s istog mjesta snimiti jednu s ekstremno dugom, jednu sa srednjom i jednu s
ekstremno kratkom ekspozicijom. Prva fotografija je namjerno preeksponirana kako bi se moglo
vidjeti detalje koji su inače skriveni u sjeni, druga je normalno eksponirana uz dobar balans viših
i nižih vrijednosti, a treda je namjerno podeksponirana kako bi presvijetle dijelove dovela u sjenu
i istakla detalje na njima. Moguće je snimiti i više od tri fotografija, HDR opcija u Photoshopu
prihvata 20 fotografija, a tri je minimum.

Kao i za sve ostalo, kako bi se uopće moglo snimiti kvalitetnu HDR fotografiju potrebno je prije
svega posjedovati specijalizirani set opreme i poznavati korištenja iste. Što se tiče samog
fotoaparata, potrebno je da kamera nije potpuno automatizirana, odnosno da posjeduje
mogućnost ručnog namještanja elemenata ekspozicije. To može biti kompaktni fotoaparat ili
DSLR koji pruža najbolje mogućnosti zahvaljujući izmjenjivim objektivima, veličini senzora i
većoj kvaliteti. Kompaktni aparati su pak jeftiniji i jednostavniji za rukovanje. DSLR aparati
funkcioniraju na principu zrcala koje pomiče kako bi propustilo svjetlo na senzor te optičkog
tražila s kojim se gleda kroz sam objektiv i vidi točno ono što vidi i sam fotoaparat.

3
Promjenjivost objektiva omogućava korištenje specijalnih objektiva za određenu prigodu, npr.
onih širokokutnih, a time i odgovarajućih filtera. Osim toga, najnoviji DSLR-ovi sposobni su
snimati pri visokim ISO vrijednostima uz minimalni šum. Kompaktni fotoaparati su mali i
lagani, s ugrađenim objektivom i LCD zaslonom na kojem kao i kroz tražilo SLR-a vidimo točno
ono što i sam fotoaparat, stoga su također pogodni za HDR fotografiranje.

2.1. Obrada HDR a

Kao što je spomenuto, HDR je više od samog snimanja fotografija. On svakako započinje tamo,
ali završava u carstvu računara. Dakle, nakon obavljenog snimanja, napravljeno je tek pola posla.
Druga polovica sastoji se od spajanja snimljenih fotografija u nekom od za to predviđenih
programa. Nekoć je najjači program na tom području bio Photomatix, dok je ono što je nudio
Photoshop bilo u krajnju ruku zanemarivo. S izlaskom novog CS5 paketa neke su se stvari bitno
popravile pa je Photomatix dobio snažnog konkurenta. Među programima a obradu HDR-a našao
se i ne baš poznati HDR Expose, no njegove mogućnosti za sada nisu zadovoljavajuće a sam
program je prilično spor i stoga nepogodan za rad. Danas je među najpopularnijim naravno
Photoshop koji dolazi iz porodice Adobe programa, trenutno je najnovija verzija CC 2020.

4
 2.1.1. Obrada HDR a u Photoshopu

Koristi se opcija „Merge to HDR Pro“ koja fotografije ubaci preko adobeovog Bridgea. Ovdje je
dodano više mogućnosti za dorađivanje iako ih još uvijek ima dosta manje nego u Photomatixu.
Ipak, moguće je pojačati kontraste i detalje i još par opcija, a program nudi i sam svoje verzije
HDR-a koje je moguće primijeniti na fotografiju ili ih čak malo i prilagoditi vlastitom ukusu.
Ipak, nije dovoljno koristiti konverter, za sve dodatne intervencije i poboljšanje fotografije, baš
kao i u predhodnim verzijama ovog programa, potrebno je poslužiti se standardnim photoshop
alatima. Ova opcija je zadovoljavajuća za fotografe koji od svojih HDR snimaka očekuju
fotorealističnu fotografiju s jednakim osvjetljenjem na svim dijelovima i nudi mogudnost
naknadne dorade u Photoshopu bez međukoraka kao što su spremanje i ponovno otvaranje
fotografije.

2.2. Dobivanje HDR a iz jedne fotografije

Pri snimanju ljudi ili prostora s jednim ili mnogo pokretnih objekata snimanje HDR fotografije
nema pretjeranog smisla. Naime, s obzirom da je potrebno snimiti najmanje 3 fotografije pri
čemu neke od njih treba i dulje eksponirati, da bi se snimilo HDR potrebno je neko, dulje ili
kraće, vrijeme. Kroz cijelo to vrijeme i fotoaparat ali i motiv moraju biti u potpunosti mirni i ne
smiju se pomaknuti niti za milimetar. U suprotnom se dobiva neželjeni „ghosting“ efekt. S
obzirom da je teško za očekivati da će, recimo model biti miran poput kipa 10-15 sekundi ili pri
snimanju nekog trga da onuda 10-ak sekundi nitko neće proći, u takvim bi situacijama bilo
najbolje snimiti samo jednu fotografiju. No, želi li se da ta jedna fotografija ipak izgleda kao
HDR, i tu se može nešto učiniti. Za stvaranje HDR-a iz jedne fotografije od koje smo umjetno
napravili 2 ili 3 fotografije različite ekspozicije preporučljivo je koristiti fotografije snimljene u

5
RAW formatu. Naime, pri umjetnom mijenjanju ekspozicija postaje vidljiv šum koji se u RAW-
u može djelomično ukloniti. Osim toga RAW datoteke sadrže više informacija nego JPEG (kojije
sam po sebi neki oblik kompresije), a time i veći dinamički raspon koji je u HDR-u jako dobro
vidljiv. Jedna od tehnika za izradu HDR-a iz jedne fotografi je je rad u samom Adobe Camera
Rawu što se zove „double processing“ (dvostruka obrada) ili čak triple processing (trostruka
obrada). Od jedne datoteke je moguće napraviti dvije ili tri slike koje zajedno pokrivaju cijeli
dinamički raspon scene. Nakon toga je potrebno te slike u Photoshopu spojiti u jednu pomoću
„layera“ (slojeva) za što je potrebno malo više vremena i to samo u slučaju da dinamički raspon
nije jako velik, u protivnom, bit će potrebno upotrijebiti pravi program za HDR pri spajanju
fotografija, a to je ujedno i puno brža i jednostavnija alternativa. Drugi način za dobivanje HDR
efekta iz samo jedne fotografije je HDR toning. To je ujedno i puno jednostavnija metoda za
dobiti fotografiju koja djeluje kao HDR nego umjetno mijenjanje ekspozicije i njihovo stapanje u
jednu fotografiju, no i rezultati su slabiji. HDR toning kao opcija postoji i u samom Photomatixu,
ali i u Photoshopu, a postoje i posebni programi koji se bave isključivo time kao što je Topaz
Adjust. Radi se o simulaciji HDR-a u kojoj program pokušava stvoriti tonski raspon iz jedne
slike i umjetno ga povećati kao da se radi o spajanju najmanje 3 bracketing fotografije. Topaz
Adjust je program koji funkcionira kao svojevrstni dodatak Photoshopu, odnosno, iako je riječ o
potpuno različitim programima potpuno različitih proizvođača, ovaj program nakon instalacije
postaje jedan od photoshop filtera i pri njegovom odabiru u filter izborniku otvara se program u
obliku novog prozora gdje možemo po želji i ukusu mjenjati svojstva fotografiji ili odabrati neku
od ponuđenih kombinacija. Slično funkcionira i opcija HDR Toning od samog Photoshopa. Kako
bi rezultati bili zadivljujući i djelovali prirodno, ne smije se pretjerivati ni sa jednom od
mogućnosti. Ponekad je potrebno uložiti i više vremena u isprobavanje pojedinih opcija kako bi
rezultat bio zadovoljavajuć. HDR toning nije prigodan za svaku fotografiju, odnosno na nekima
od njih neće odgovarati nikako dok će na drugima bitno popraviti situaciju. Ukratko, za uspješno
korištenje ove opcije potrebno je i spretnosti, ali i sreće.

6
3. Greške kod HDR a

1. Previše boja

2. Šuma

7
U ovakvim uslovima često dolazi do HEAVY područja oko drveća te fotografija ne izgleda kako
smo željeli

Jedini primjeri kada se uspjevaju dobiti važeće „tree-heavy“ fotografije jest u slijedećim
uvijetima:

 Kada se izdvoji jedno ili dva najzanimljivija drveta

 Kada prizor ne izgleda prenatrpan
 Kada boje izgledaju prirodne i stvarne.
 Kada se koristi sunce u pozadini ili u prednjem planu, ili se koristi sunčevo svijetlo na
interesantan način

3. „Prljavo cvijeće“

Možemo HDR-irati cvijeće, ali ne na dijelovima cvijeta koji su bijeli, sjajni ili svilenkasti.
Predlaže se maskiranje, jer je to proces u kojem se može kominirti remiks HDR rezultata zajedno
s originalnom fotografijom. HDR ima tendenciju ugroziti bijelo-roza cvijetove trešnje

8
potamnjivanjem i izostatkom boje. Preporućuje se remiks sa originalnom fotografijom kako bi
elementi izgledali čisto i bez primjesa kod boje i tona.

ZAKLJUČAK

Iako je riječ o na prvi pogled jednostavnom postupku u 2 faze, HDR fotografi ja je mnogo više
od toga. Kako bismo došli do zadivljujućih fotografi ja potrebno je znanje, trud, kreativnost,
upornost, a pomalo ulogu igra i sreća. Nije svaki motiv “rođen” za ovu vrstu fotografije, ponekad
rezultati neće biti onakvi kakve smo željeli ili očekivali, no uvijek se možemo još malo više
potruditi. Poznavanje Photoshopa i ulaganje vremena u isprobavanje ali i pravilan izbor motiva
ključ su ka boljim rješenjima. Ponekad su vremenske prilike takve da HDR nije niti potreban,
već je dovoljno “klasično” snimljenu fotografiju samo malo doraditi. Pri obradi svakoj novoj
fotografiji treba pristupiti na drugačiji način, primjeniti drugačije efekte, jer svaki motiv a time i
svaka HDR fotografi ja - je drugačija, odnosno ne postoji jedinstveni “recept” koji vrijedi za
svaku fotografiju jednako.

9
LITERATURA

 Trey Ratcliff - Top 10 mistakes in hdr processing and how to fi x them - 2010.
-StuckInCustoms.com/eBook
 4. D. Barić, HDR magija, VIDI, 141/2007.
 https://en.wikipedia.org/wiki/High_dynamic_range
 https://en.wikipedia.org/wiki/High-dynamic-range_rendering

10