ODSJEK: MATEMATIKA I INFORMATIKA

PREDMET: OPERATIVNI SISTEMI

OPERATIVNI SISTEM LINUX

SEMINARSKI RAD

SADRŽAJ:

1. Uvod............................................................................................................................................3
2. Povijest obitelji Linux...............................................................................................................4
3. Performanse Linuxa..................................................................................................................6
3.1. Tekstualna i grafička komunikacija sa Linuxom 7
4. Linux distribucije......................................................................................................................8
5. Dizajn, razvoj i upotreba Linuxa...........................................................................................11
 5.1. Autorska prava 14
6. Komandno okruženje i najvažnije Linux naredbe..............................................................15
7. Zaključak.................................................................................................................................18
8. Literatura.................................................................................................................................29

1. UVOD

Linux je operativni sistem i samim tim je i najvažniji program koji računar izvršava.
On upravlja svim drugim programima, dodjeljuje im resurse, izvršava korisničke naredbe
(unesene putem miša ili tipkovnice), šalje izlazne informacijena monitor, upravlja datotekama
i obavlja mnoge druge važne zadatke. Nastao je1991. godine kada je Linus Torvalds pokrenuo
varijantu Unix-a na svom računaru.U to vrijeme Unix se pokretao na velikim radnim
stanicama (jedinicama) uz veliku hardversku zahtjevnost. Ovo je bio prvi slučaj da se je

2
pokrenuo na osobnom računaru. Mnoge institucije u svijetu sada prelaze sa Windows-a na
Linux. Razlog je besplatna cijena, veća sigurnost od Windows-a, stabilniji sistem, nema
virusa itd. Za Linux važi i tvrdnja da je on samo jedna varijanta UNIX-a, jer se i na njemu
zasniva.
Linux se razlikuje od većine operativnih sistema po tome što ga razvijaju programeri
iz cijeloga svijeta. Linux je otvoren (a često i besplatan), ne samo zato što ne mora da ga se
plati (mada se i može, i mnogi to čine), već i zbog toga što je njegov izvorni kod dostupan
svima koji žele da ga pogledaju i/ili mijenjaju. Ta otvorenost izvornog koda omogućava
svakome da isproba Linux i pronađe pogreške.
Jezgra (engl. kernel) je centralni "živčani" sistem Linuxa tj. to je kod operativnog
sistema koji pokreće i održava rad cijeloga računala. Iako neki iskusni korisnici Linuxa rado
mijenjaju kod jezgre na svojim sistemima, početnicima se to ne preporučuje. Međutim važno
je znati da se jezgra Linuxa stalno unapređuje. Pa prema tome kako veliki broj ljudi razvija
Linux, sistem neprekidno napreduje, a problemi se rješavaju vrlo efikasno.
Linux je opći pojam koji je uglavnom vezan za Unix-ove operativne sisteme koji
koriste Linux jezgru. Također Linux je jedan od najistaknutijih primjera slobodnog softvera i
otvorenog koda. Sve leži na otvorenom kodu koji se može slobodno koristiti, modificirati i
davati ga svakome.
Operativni sistem Linux je pretežno poznat po upotrebi na serverima, no također ga se
može instalirati na široku paletu računarskog hardvera. Od digitalnih uređaja preko mobilnih
telefona, pa sve do super – računara. Popularnost na stolnim računarima i prijenosnicima mu
sve više raste zahvaljujući sve prilagođenijim distribucijama ovog operativnog sistema.
Ime Linux dolazi od Linux jezgre (engl. kernel), koju je kao što je i prije navedeno
Linus Torvalds počeo pisati 1991. godine. Sistemski alati i biblioteka uglavnom dolaze od
GNU operativnog sistema, kojeg 1983. godine objavljuje Richard Stallman, zbog čega se
ponekad koristi naziv GNU/LINUX.

2. POVIJEST OBITELJI LINUX

Unix kao začetnik sviju, je operativni sistem zamišljen i proveden 1960-ih i prvi puta
je izdan 1970. Njegova široka dostupnost i prenosivost omogućila mu je da bude
rasprostranjen, kopiran i mijenjan u korist akademskih institucija i poslovnih subjekata, te je
svojim dizajnom uticao na autore drugih sistema.

GNU projekt počinje 1984. godine od strane Richarda Stallmana, sa ciljem potpuno
Unix-kompatibilnog operativnog sistema sačinjenog isključivo od slobodnog softvera. Iduće
godine Stallman osniva Free Software Foundation ipiše GNU General Public Licence (GNU
GPL) 1989. godine. Ranih 1990-ih mnogo programa potrebnih za operativni sistem (kao što

3
su biblioteke, kompajleri, tekstualni editori, Unix školjke-shell i sistem prozora) bilo
završeno, ali elementi " niskog nivoa" kao što su pokretački programi za uređaje (engl.
drivers), daemoni i jezgra nisu bili dovršeni.

Slika 1. Početni izgled desktopa SUSE Linux

MINIX, je Unix-oidni sistem namijenjen akademskoj zajednici, izdan od strane

Andrew S.Tanenbauma 1987. godine. Dok je izvorni kod sistema bio dostupan, modifikacije
i daljnja distribucija bile su zabranjene ( što danas više inije slučaj). Nadalje, MINIX-ov 16-
bitni dizajn nije bio dobro prenesen u 32-bitni koncept jeftinog i popularnog PC- ja
zasnovanog na Intel 386 arhitekturi.

Godine 1991. prilikom sudjelovanja na Sveučilištu u Helsinkiju, Torvald je počeo

raditi na ne-komercijalnoj zamjeni za MINIX koji bi eventualno mogao postati Linux jezgra.
Također 1992. godine Tanenbaum je postavio članak na Usenet-u tvrdeći da je Linux zastario.
On je u članku kritizirao operativni sistem kao "monolitni" u dizajnu i kako je usko vezan na
x86 arhitekturu, te je time neprenosiv, te mu je to pripisao kao "temeljnu pogrešku".
Tanenbaum je predložio da oni koji žele izgraditi moderan operativni sistem trebali bi ga
zasnivati na temelju microkernel modela. Iz ovakvog načina razmišljanja razvila se poznata
debata o microkernelskim i monolitnim oblikovanjima jezgara operativnih sistema.

U prvo vrijeme, Linux je bio ovisan o MINIX-ovim korisnicima. Činilo se da bi bilo

korisno za izgradnju operativnog sistema upotrijebiti kod iz GNU sistema koji je slobodno
dostupan. Kod licenciran pod GNU / GPL licencom može se koristiti u drugim projektima,
tako dugo dok su i oni izdani pod istom ili kompatibilnom licencom. U cilju da napravi Linux
jezgru kompatibilnu sa ostalim komponentama operativnog sistema iz GNU projekta,
Torvalds prelezi sa svoje originalne licence (koja zabranjuje komercijalnu upotrebu) na
GNU / GPL licencu. Linux i GNU programeri integrirali su GNU komponente sa Linuxom
i dobili potpuno funkcionalni i slobodni operativni sistem.

Linus Torvalds je svoj novi OS htio nazvati Freax (free + x) koji je tada bio u nazivu
većine Unix baziranih sistema. Međutim, njegov kolega je na serveru helsinškog sveučilišta
projekt spremio pod nazivom Linux (skraćeno od Linuxov Minix). I tako je nastalo ime.
Navodno, Linux ne bi nikada nastao, da zime u Helsinkiju nisu jako hladne. Naime, Linus je
na kampusu sveučilišta, imao računar s instaliranim Minixom. Da ne mora izlaziti iz svog
toplog stana, počeo je raditi na Linuxu. Također postoje mnoge priče o nastanku popularnog
pingvina Tuxa. Jedna je da je Linusa jednom prilikom ugrizao pingvin. Na sreću ova priča
nije istinita, ali i dalje se rado prepričava i širi. Za logo Linux-a su početno postojale dvije

4
verzije, međutim iako je prva verzija dobila većinu glasova poštovalo se volja Linusa
Torvaldsa. Prvobitni logo sam po sebi nije bio loš, ali nije bio zahvalan za buduće preinake.
Pingvin Tux je bio ranije u igri i kada je netko rekao da Linus Torvalds voli pingvine,
jednostavno je ostao kao logo.

Pingvin Tux je trebao biti slatki, mazni i zadovoljni pingvin. Kada su pitali Linusa
Torvaldsa što znači zadovoljan, on je rekao: "kao da se upravo poseksao, ili najeo haringi".
Poslije se ispravio: "Zamislite lagano pretilog pingvina koji sjed inakon što se prejeo i upravo
podrignuo. Sjedi tako s predivnim smiješkom tj. Svijet je dobro mjesto kad si upravo pojeo
nekoliko galona sirove ribe i baš osjećaš da bi se još jednom podrignuo".

I još jedna važna stvar. Pingvina Tuxa se moglo neograničeno modificirati. Ime Tux je
proizvod interne šale. Tux znači Torvaldsov Unix. Isto tako je iskraćenica od "tuxedo", tj.
svečano odijelo koje pingvini "nose". I još jedna zanimljivost prvobitno je bila, te je pao
prijedlog da se pingvin zove Linnie.

Slika 2..Logo Linuxa – pingvin Tux

3. PERFORMANSE LINUXA

Linux potiče od UNIX-a, jednog od najcjenjenijih i najviše korištenih mrežnih operativnih

sistema na svijetu u proteklih tri desetljeća. UNIX je razvijen u laboratorijama Bell kompanije
AT&T, s namjerom da podrži istovremeni rad više korisnika na više računara, koji su
međusobno povezani i dijele informacije i resurse. Na takvom operativnom sistemu, više
osoba može istovremeno da koristi hardver jednog računara za obavljanje većeg broja
zadataka, ili pak jedan korisnik na jednom računaru može da obavlja više poslova odjednom.
Rezultat svega toga je moćniji sistem, kao i efikasnije korištenje računarskih resursa.

Linux podržava veliki broj procesora, uključujući x86, powerPC, DEC Alpha, SUNSparc i
ARM. Kakav god hardver da se posjeduje, Linux će na njemu vjerovatno raditi. Linux je

5
napravljen po POSIX (Portable operating System interface for UNIX) standardu, koji definira
vezu između programa i operativnih sistema. To znači da na Linuxu mogu da se koriste skoro
svi programi pravljeni za druge UNIX sisteme.

Linux je cijenjen i zbog svoje stabilnosti – računara pod Linuxom često rade mjesecima,
čak i godinama, bez ijednog pada sistema. Ovi sistemi su vrlo brzi, jer Linux efikasno
upravlja resursima kao što su memorija, procesor ili prostor na disku. Čak i dobar dio weba
radi na starijim računarima pod Linuxom i Webserverom Apache. Uz to, organizacije kao što
su NASA, Sandia i Fermilabsizgradile su moćna super-računala od grozdova (koncepcije)
Linux računara.

Postoji više razloga zašto treba koristiti Linux:

- Linux osigurava kontrolu na računarskim okruženjem. Tačnije, programi imaju mnogo

opcija za podešavanje, a pošto je većina otvorenog koda, moguće je prepravljati funkcije i
program podešavati svojim potrebama.

- Linux je besplatan. Besplatno se instalira i ažurira, za razliku od drugih komercijalnih

sostema.

- Linux se sve više koristi i kao desktop računar. Sve što se može uraditi na Windows

računaru, može se i na Linux računaru. I manje su šanse da vidimo kvarove i bagove
programa.

- Linux je i serverski operativni sistem. On je brz, siguran i stabilan. Aktuelni kernel iako

rukuje sa višeprocesorskim kompjuterima odnosno računarskim strojevima.

- Linux zajednica je sve veća i veća. Danas na internetu se daje sjajna tehnička podrška,

naročito ako i velike kompanije, kao što su recimo Novell ili IBM, stoje iza Linux zajednice.

Za višegodišnjeg korisnika Windows-a, biranje odgovarajuće Linux distribucije može

da bude zbunjujuće. Za razliku od Windows-a, Linux je podijeljen na preko 340 distribucija.
Najpoznatije od njih su zasigurno: Debian, Red Hat, OpenSUSE,Mandriva, Fedora, Gentoo,
Ubuntu, LinuxMint, Kubuntu itd.

Kao i ostali operativni sistemi, i Linux se sastoji iz dva dijela: malog centralnog dijela
koji se zove jezgra (kernel) i većeg dijela koji sadrži aplikacije i upravljačke programe. Sve
Linux-ove distribucije uglavnom imaju istu jezgru, dok im je aplikacijsko-upravljački dio
nešto različit. Upravo zbog toga neke distribucije su lakše za korisnika koji se prebacuje sa
Windows-a, dok su druge teže i kompliciranije. Recimo, distribucije kao što su OpenSUSE,
Linux OS, Mandriva, Fedora su lake za instaliranje, hardverski su dobro podržane i uz njih
ide gomila softvera. Distribucije kao što su Debian, Slackware, Gentoo su kompliciranije
distribucije, sa dosta podešavanja koja se uglavnom odvijaju iz konzole (shell).

SUSE Linux je bio i ostao jedan od najpoznatijih distribucija sa velikom zajednicom

korisnika i odličnom tehničkom podrškom iza koje stoji kompanija Novell. Na stotine
besplatnih programa se isporučuje na instalacijskom DVD-u sa ovom distribucijom. Trenutno
se pojavila nova verzija sa oznakom "openSUSE 11".
U početku se Linux kao i UNIX zasnivao na radu iz komandne linije (konzole). Kasnije je
nastao Xfree86 projekt koji je postao standard za GUI (grafičko korisničko okruženje). Time
je olakšan rad u Linux-u, posebno korisnicima koji se prebacuju iz Windows-a i koji su

6
zaboravili da koriste MS DOS. Danas SUSE Linux dolazi sa dva popularna okruženja: KDE i
GNOME. Korisnik može da bira koja će okruženja koristiti.

Što se tiče programskih paketa, SUSE koristi RPM (Red Hat Package Management
System). Inače, većina programa vezana za Linux upravo se nalazi u ovom formatu. Instaliranje
paketa se vrši na lak način preko YaST-a.YaST (Yetanother Setup Tool) je administracijski alat, za
kojeg je potrebna root privilegija. SUSE se po YaST-u i razlikuje od drugih distribucija, i ona
ga čini jedinstvenim.Ona služi za instaliranje, konfiguraciju i ažuriranje Linux instalacija.
Jednostavno pomoću Suse Linux-a možemo da kreiramo više vrsta sustava: Web server,
mrežni server, DNS server, NFS server, FTP server, server za elektronskupoštu, staru desktop
radnu stanicu (jedinicu) itd.

KDE je grafičko korisničko okruženje. To je softver koji surađuje sa operativnim sistemom,

ali nije njegov integralni dio – on, zapravo, omogućava komunikaciju sa operativnim
sistemom. Može ga se posmatrati i kao posrednika između korisnikai Linux-a.

GNOME je još jedno popularno grafičko okruženje za Linux. Oba okruženja stvorili su veliki
timovi programera. Zbog toga ova okruženja rade odlično, tako da – koje god da se izaberu,
ne može se pogriješiti.

KDE okruženje sadrži preko stotinu programa za obradu slika ili teksta, za rad sa
elektronskom poštom, čitače Weba i igrice.

3.1. TEKSTUALNA I GRAFIČKA KOMUNIKACIJA SA LINUXOM

Jedan od načina za komunikaciju s Linuxom je unos teksta na komandnu liniju što je

slično odzivniku C:> kod DOS-a. Tekstualno radno okruženje zahtijeva da korisnik otkuca
naredbe koje operativni sistem razumije. Računar prikazuje odzivnik (engl. Prompt) što
znači da je spreman da prihvati naredbu. Mjesto za unos naredbne zove se komandna linija.
Mnogi programi se pokreću s komandne linije, što znači da se mora unijeti tekst u prozor
terminala (engl. Terminal windows) umjesto da ih se pokreće mišem. Druga metoda
komunikacije s Linuxom je grafičko korisničko okruženje (engl.graphical user interface,
GUI). Ono se često naziva radna površina i sastoji se od ikonica, prozora, okvira za dijalog,
paleta alata i panoa. Ovaj način rada je mnogo prijatniji, jer se posao obavlja pomoću
vizualnih alata, pa ne treba pamtiti sintaksu naredbi.

4. LINUX DISTRIBUCIJE

Distibucije bi se mogle nazvati i kompilacijama, jer su upravo to kompilacije

najrazličitijih softvera. Naime, sa samom Linux jezgrom ne bi se moglo napraviti puno toga,
no kada se kernelu (jezgri) doda grafičko sučelje , razni programi, alati i ostalo, nastaje
distribucija Linuxa. Ova distribucija čini cjelokupan i funkcionalan operativni sistem spreman
za korištenje na osobnim, ali i na drugim oblicima računara. Upravo zbog toga mnoge
distribucije i imenuju sebe operativnim sistemom baziranim na Linuxu, a tek iz konteksta se
može zaključiti da se radi zapravo o distribuciji.

Danas postoji više od 300 raznih distribucija i novi korisnik jednostavno mora proći
kroz fazu odabira one distribucije koja će mu najbolje "sjesti". Svaka od njih ima svojstvene

7
sposobnosti, mogućnosti i postavke, te rad sa softverskim paketima. Najbolje je odabir
izvršiti od onih najpopularnijih, a tek onda potražiti one manje popularne.

Najpopularnije distribucije obično karakterizira velika zajednica iz čega proizlazi i dobra

podrška:
- Bogata dokumentacija, posvećeno im je puno web stranica, foruma, portala i sl.,

- Mnogo paketiranog softvera u repozitorijima,

- U pravilu bolja podrška za hardver.

Postoje dakako i iznimka, npr. Gentoo i Arch imaju jako bogatu i kvalitetnu dokumentaciju,
iako ne spadaju u najpopularnije distribucije.
Dio svoje popularnosti neke distribucije mogu zahvaliti i svojim mecenama –velikim
organizacijama ili softverskim korporacijama koje im pružaju infrastrukturu, plaćene
programere, marketing i druge oblike financijske podrške.

Debian – Ovo je veteran u svijetu Linux distribucija, poznat po stabilnosti; podefaultu

uključuje striktno samo slobodan softver, vrlo je popularan na poslužiteljima; podržava ga
ogromna zajednica, ali nije baš prilagođen početnicima.

Fedora – Popularna je distribucija koju sponzorira Red Hat, a karakterizira je najnoviji softver
iz FLOSS svijeta, što često dovodi do nestabilnosti; uključujeuglavnom samo slobodan
softver zbog čega nije najbolji izbor za početnike.

Linux Mint – Ova distribucija je bazirana na Ubuntu, koja je još više prilagođena početnicima
nego originalni Ubuntu jer odmah uključuje i vlasničke kodekse, flash, Sunovu Javu itd. te je
kompatibilna s Ubuntu-ovim paketima.

Mandriva – To je distribucija koju odlikuje jednostavnost upotrebe i KDE kao primarno

grafičko okruženje. Ima dugu tradiciju u pružanju pomoći početnicima prijateljskog
okruženja.

OpenSUSE – Predstavlja slobodnu distribuciju iza koje stoji Novell; pruža jedno od

najkvalitetnijih izdanja KDE4 okruženja; upravljanje sistemom je centralizirano kroz grafičku
aplikaciju XaST.

Ubuntu – Daleko je najpopularnija distribucija danas bazirana na Debianu, iako prvenstveno

namijenjena početnicima, koriste je i iskusniji korisnici, dolazi s grafičkim sučeljem GNOME
ali postoje i službeni derivati Kbuntu (KDE), Xubuntu (XFCE) itd; Canonical podupire i
financira njen razvoj. Iza ovih distribucija možda ne stoji ogromna zajednica ili korporacija,
ali su svojim posebnostima i/ili kvalitetom pridobile mnoge poklonike. Često nakon traganja
među najpopularnijim, korisnici nađu onu pravu baš među ovim, manje popularnim
distribucijama Linuxa.

 Arch – Predstavlja Rolling-release distribuciju koja prati KISS princip. Mnoge distribucije
ubacuju razne Patcheve, nepotrebne module, deamone i ostale stvari kako bi korisnicima
omogućile što jednostavnije out-of-the box korištenje. Arch tone radi, i baš zbog toga je brzi
i manji, ali zato i zahtijeva i više predznanja negoneke popularne distribucije.

8
BackTrack – Ova distribucija je bazirana na Debianu, prilagođena je ispitivanju sigurnosti
računarskih sistema i mreža, ali osim te namjene, koristi se i u ne tako plemenite svrhe; alati
koje se koriste su prvenstveno namjenjeni ljudima koji se profesionalno bave nekim poslom.

Chakra – Chakra live CD je prilagođeni ARCH s grafičkom instalacijom i KDE modom. Ideja
je nastala na KDE mod chatu od strane KDE mod developmenta.Distribucija je još uvijek
u Alpha 3 razvojnoj etapi.

CentOS – Ova distribucija je slobodna kopija komercijalne RHEL.

Damn Small – Predstavlja distribuciju od 50 MB, i namijenjena je starijim računarima.

Gentoo – Dolazi kao konfigurabilna distribucija za naprednije korisnike koja koristi portage
sistem za distribuciju softvera i odlikuje se optimiziranošću.

KNOPPIX – Bila je svojevremeno jedna od najpopularnijih liveCD distribucija. Obično se

koristi kao demonstracijski Cd ili za spašavanje podataka i operativnog sistema, donedavno je
dolazio s KDE3, no sad sadrži LXDE grafičko okruženje, zbog posebne metode kompresije
može sadržavati i do 2 GB softvera na jednom CD-u.

MEPIS – Distribucija bazirana na Mandrake Linuxu (danas Mandriva) namijenjena je

početnicima, mana joj je mala razvijateljska zajednica, ali je ipak popularna zbog
prilagođenosti početnicima.

Puppy – Mala distribucija posebno pogodna za Live izvođenje bilo s CD-a, bilo sa USB-a.
Mnogi ju koriste za administriranje ostalih operativnih sistema svog računara. Krasi ju osim
toga i iznimna brzina.

Sabayon – Sabayon Linux bi se ukratko mogao okarakterizirati kao jednostavan Gentoo koji
dolazi u LiveDVD izdanju, kao i Gentoo, Sabayon koristi sistem paketa portage što ga
razlikuje od većine drugih distribucija Linuxa.

Scientific – Distribucija koja je bazirana na komercijalnom Red Hat Enterprise Linuxu

prilagođena korištenju u znanosti (sadrži pakete za upravljanje klasterima, za numeričke
izračune itd.); razvili su je zajedno Fermilab i CERN.

Slackware – Distribucija s dugom povješću koju prati slogan da se jedino uz nju može uistinu
naučiti kako funkcionira Linux.

Slax – Mala distribucija koja se progurava na minimalizam i jednostavnost; odlična je za stara

računala ili kao prijenosna USB distribucija.

Xandros – Komercijalna je distribucija bazirana na Debianu koja često dolazi predinstalirana

na Netbook-u i prijenosnim računarima.

Zenwalk – Predstavlja jednostavnu distribuciju baziranu na Slackware distribuciji. Glavni

ciljevi Zenwalka su jednostavnost i funkcionalnost. Ostale se distribucije mogu podijeliti u
dvije skupine:
a) Derivati, spinovi ili mixevi popularnijih distribucija koji ispravljaju neke nedostatke
osnovnih distribucija i/ili imaju posebnu namjenu,

9
 b) Distribucije napravljene "od nule" s ciljem postizanja nekog posebnog cilja
(ponekad poznatim samo samim autorima).

Popis svih (aktivnijih) distribucija Linuxa, ali i BSD-a može se naći na stranicama
DistroWatch.com. Ima ih preko 300.

Slika 3. GNU/Linux distribucija

5. DIZAJN, RAZVOJ I UPOTREBA LINUXA

Linux je modularan, Unixu sličan operativni sistem, koji potiče od osnovnih načela

dizajna iz Unixa tijekom 1970-tih i 1980-tih godina. Linux koristi monolitni Linux kernel,
koji obrađuje procesne radnje, umrežavanje, upravljanje perifernim uređajima i datotečnim
sistemima. Upravljački programi su integrirani izravno u kernel.

Većinu Linux-ovih funkcionalnosti višeg stepena osiguravaju odvojeni projekti koji

surađuju s kernelom. GNU korisnička okolina (koja nije dio samog kernela) je važan dio
većine Linux-ovih sistema, pružajući shell i Unix korisničko sučelje pokretano od strane X
Window sistema.

Linuxom se može upravljati na jedan ili više načina. Putem tekstualno baziranog
naredbenog retka (CLI – command line interface), grafičkog korisničkog sučelja (GUI –

10
graphical user interface) koji je uobičajen za stolna računala ili putem upravljanja od uređaja
samih ( uobičajeno za digitalne uređaje).

KDE, Gnome i Xfce su najpopularnija korisnička sučelja na stolnim računarima iako

postoji i niz drugih. Ona rade koristeći X Window sistem kao bazu, a koji osigurava mrežnu
okolinu, omogućavajući time da se grafički programi pokretani na jednom stroju mogu
prikazivati i kontrolirati od strane drugih.

Ostali GUI-i uključuju i X Window upravljačke programe poput FVWMa,

Enlightenmenta i Window makera. Ti upravljački programi pružaju mogućnosti kontrole
položaja i prikaza pojedinačnih aplikacijskih prozora i interakciju sWindow sistemom.

Linux sistem uobičajeno pruža CLI preko ljuske (shella), koji predstavlja tradicionalni
način interakcije s Unix sistemima. Linux distribucije specijalne namjene za posluživanje
mogu koristiti CLI kao jedino sučelje. "Bezglavi sistem", npr radi bez monitora i tastature, a
kontrolira ga se putem naredbenog retka koristeći mrežne protokole kao što su SSH i Telnet.

Većina nisko razinskih Linux komponenti, uključujući GNU korisničku okolinu,koristi

isključivo CLI. CLI je posebno prilagođen za izvršavanje automatiziranih zadataka koji se
periodički ponavljaju ili im je početak njihovog izvršavanja posebno zadan i nudi vrlo
jednostavni sistem interne komunikacije. Grafički program za oponašanje terminala često se
koristi za pristup naredbenom retku direktno iz grafičkog sučelja.

Osnovna razlika između Linuxa i ostalih popularnih operativnih sistema je u tome što
su Linuxsova jezgra i ostale komponente napravljene na bazi slobodnog softvera i otvorenog
koda. Linux nije jedini operativni sistem građen po tim načelima, ali je najpoznatiji i
najrasprostranjeniji. Neke licence slobodnog softvera i otvorenog koda bazirane su na
principima slobodnog kopiranja (eng. Copyleft), vrsti reprociteta. Bilo koji rad proistekao iz
dijela copylefta mora i sam po sebi biticopyleft. Najuobičajena slobodno softverska licenca –
GNU gpl je oblik Copylefta ikorištena je za Linux jezgru i velik broj komponenata iz GNU
projekta.Kao operativni sistem od kojeg se ne očekuje da će pobijediti vodeće operativne
sisteme, Linux se ne može osloniti na monopolističke prednosti. U tom smislu, Linux se trudi
biti što prikladniji za korisnike, nudeći interoperatibilnost sa drugim operativnim sistemima i
računarskm standardima kao što su POSIX, SUS; ISO i ANSI.
Projekti slobodnog softvera, iako razvijeni unutar skupnog okruženja često se
proizvedu neovisno od drugih. Međutim, kako softverske licence eksplicitno dozvoljavaju
redistribuciju, to stvara bazu za veliku lepezu projekata koji obuhvataju i grupiraju nezavisno
razvijane softverske proizvode, te ih daju na korištenje u obliku Linux distribucija.

Linux distribucija, poznata i pod terminom "distra" je projekt kojim upravlja

udaljeniskup Linux baziranog softvera olakšavajući instalaciju Linux operativnog sistema.
Distribucije su održavane od strane pojedinaca, timova, volonterskih organizacija i tvrtki.
Uključuju sistemski i aplikacijski softver u obliku paketa (eng. Packages) te specifični softver
za izvršavanje prvobitne instalacije i konfiguracije kao i za kasnije održavanje i instalaciju
pojedinih paketa. Distribucija se brine za uobičajenu konfiguraciju i instalaciju Linux
operativnog sistema, sigurnosti sistema i ostalu integraciju različitih programskih paketa u
jedinstvenu cjelinu.

Linux je u velikoj mjeri upravljan od strane korisnika i njegove zajednice razvojnih

timova. Neki izdavači razvijaju i finansiraju svoje distribucije na osnovu volonterizma, kao

11
npr. Debian. Drugi održavaju slobodne verzije njigovih komercijalnih distribucija, kao što
to rade Red Hat sa Fedorom.U mnogim gradovima i regijama, lokalne udruge poznate kao
grupe Linux korisnika žele promovirati Linux i proširenje slobodnog softvera. Oni drže
sastanke i demonstracije, radionice, tehničku podršku i tečajeve instalacija operativnog
sistema za nove korisnike. Tu su i mnoge internetske zajednice koje nastoje pružiti podršku
Linux korisnicima i razvojnicima (npr. HrOpenWiki ima istu takvu namjenu). Većina
distribucija i Open Source projekata ima IRC chatrooms ili Newsgrupe. Web forumi su opet
jedno od sredstava za podršku. Iako je Linux općenito dostupan besplatno, nekoliko velikih
korporacija ima uspostavljene poslovne modele koji uključuju prodaju i podršku, pridonoseći
tako Linuxu i slobodnom softveru. Postoji i nekoliko tvrtki koje su izgradile svoje cjelokupno
poslovanje oko Linuxa, osobito Red Hat.

Licence slobodnog softvera na kojima leži Linux eksplicitno privlače i ohrabruju

komercijalizaciju. Jedan od osnovnih poslovnih modela komercijalnih davatelja usluga jest
davanje podrške, posebno za poslovne korisnike. Brojne kompanije izdaju posebne poslovne
verzije svojih distribucija, što uključuje podršku za vlasničke pakete i alate za
admninistriranje većeg broja instalacija ili pojednostavljenje administracijskih zadaća. Drugi
oblik poslovnog modela je davanje softvera u korist prodaje hardvera.

Većina Linux distribucija ima podršku za desetke programskih jezika. Najčešće zbirka
alata za izgradnju Linux aplikacija i programa operativnog sistema nalazi se unutar GNU
toolchaina i uključuje GNU Compiler Collectio (GCC) I GNU build system. Među ostalima,
GCC nudi kompajlere za ADA-u, C,C**, Java i Fortran. Sam Linux kernel je pisan i
kompajliran sa GCC. Vlasnički kompajleri za Linux uključuju Intel C++ Compiler i IBM XL
C/C++ compiler.

Sve veći broj distribucija također uključuju podršku za Perl, Ruby, Python i druge
dinamičke jezike. Primjeri jezika koji su manje uobičajni, ali još uvijek dobro podržani su C#
preko mono projekta, sponzoriran od strane Novella i Scheme. Mnoge Java Virtual Machines
i razvojni kompleti rade na Linuxu, uključujući originalnu Sun Microsystems JVM (Hotspot) i
IBM-ovu J2SE RE, kao i mnoge projekte otvorenog koda poput Kaffe. Dva glavna okvira za
razvoj grafičkih programa su GNOME i KDE. Ovi projekti se temelje na GTK + Qt widget
toolkits. Oba podržavaju široku paletu jezika. Postoji niz dostupnih razvojnih okruženja
uključujući Anjuta, Code::Blocks, Eclipse, Kdevelop, lazar, MonoDevelop, NetBeans,
i Omnis Studio dok editori kao Vim i Emacs i dalje zadržavaju svoju popularnost.

Iako su u osnovi zamišljene da rade na stolnim računarima i serverima, distribucije

mogu biti specijalizirane za različite namjene kao što su: podrška pri kreiranju kompjuterskih
arhitektura ,za digitalne uređaje, stabilnost, zaštita, lokalizacija za specifična područja ili
jezike, specifične grupe korisnika, podrška za real- time aplikacije. Nadalje, neke distribucije
uključuju isključivo slobodni softver. Trenutačno, preko 300 distribucija je trenutno u
opticaju, od kojih su desec inamijenjeni općoj upotrebi. Linux je široko rasprostranjen
operativni sistem. Linux jezgra radi na velikom rasponu kompjutorskih arhitektura: u ručnim
ARM-baziranim računalima iPAQ i mainframe IBM systemu z9, na uređajima od mobitela do
superračunla. Posebne distribucije postoje za manje poznate arhitekture. ELKS fork kernel
može raditi naIntel 8086 ili 80286 16-bitnim mikroprocesorima, dok μClinux kernel fork
može raditi na sistemima koji nemaju memorijsku upravljačku jedinicu. Kernel također radi
na arhitekturama za koje postoje kreirani operativni sistemi od strane proizvođača, kao što su:
Machintosh računala, PDA uređaji, igračke konzole, mobilni muzički playeri i mobilni
telefoni. Iako postoji određeni nedostatak programa iste namjene za Mac OS X i MS

12
Windows sisteme u domenama izdavaštva i profesionalne obrade zvuka, podrška za većinu
aplikacija koje su jednako dostupne za Mac-a i Windowse postoji i za Linux.Večina Linux
distribucija pruža program za pregledavanje liste hiljada slobodnih aplikacija koje su već
istestirane i konfiguirane za specifičnu distribuciju. Ti slobodni programi mogu se skinuti i
instalirati sa jednim klikom miša, a digitalni potpis garantira da nitko u njih nije postavio
virus ili spyware.

Dvije glavne okoline za razvoj grafičkih aplikacija su GNOME i KDE. Ti su projekti

bazirani na GTK+ i Qt widget toolkits, koji pak također mogu biti korišteni nezavisno unutar
većih okruženja. Oba podržavaju široki raspon jezika. Mnogi naslovi iz svijeta slobodnih
softvera koji su popularni na Windowsima, kao što su Pidgin, Mozilla Firefox, Open office.
Org i GIMP, postoje i za Linux. Sve veća količina vlasničkih aplikacija je također podržana
pod Linuxom. Crossover je komercijalno rješenje bazirano na Wine-u koji je otvorenog koda
koji omogućuje izvršavanje starijih Windows aplikacija. Osim adekvatnog rješenja putem
Winea, mnoge distribucije nude dual Bootrješenje i X86 virtualizaciju za podizanje Linux i
Windows operativnih sistema na istom stroju. Linuxova otvorenost dozvoljava timovima koji
održavaju distribucije mogućnost lokalizacije na druge jezike, što posebno dolazi do izražaja
onda kada to nije isplativo u slučajevima komercijalnih sistema. Povijesno gledano, Linux se
uglavnom koristio kao poslužiteljski operativni sistem, te je postao istaknut na tom području.
Netcraft objavljuje u septembru 2006. Da osam od deset najpouzdanijih internet hosting tvrtki
"vrti" Linux na svojim web serverima (prema podacima izjuna 2008., Linux predstavlja pet od
deset,freeBSD tri od deset, i Microsoft dva od deset). Ovo dolazi iz činjenica Linuxove
stabilnosti, te da je grafičko korisničko sučeje za poslužitelje često nepotrebno. Na serverima
možemo naći komercijalne i ne-komercijalne distribucije Linuxa. Linux je baza za LAMP
server-sofver kombinaciju (Linux, Apache, mySQL, Perl/PHP/Python), koji je postigao
popularnost među razvijateljima, te je jedna od najučestalijih platformi za web hosting. Linux
se obično koristi kao operativni sistem za super-računala. Prema podacima iz avgusta 2008.,
od 500 najjačih sistema, 423 (84,6%) pokreće Linux.

Zbog niske cijene i mogućnosti da se lako mijenja, ugrađeni Linux često se koristi u
digitalnim uređajima. Linux je postao glavni konkurent vlasničkom Symbian OS-u koji se
nalazi u većini smartphone uređajima. Oko 16,7% smartphonea prodanih širom svijeta tokom
2006. pogonjeni su Linuxom. Također, on je alternativa vlasničkim Windows CE i Palm OS
operativnim sistemima za mobilne uređaje. Sve je više mobitela i PDA uređaja koje pokreće
Linux, odnosno onih koji su izgrađeni na platformama otvorenog koda (npr. Nokia N810,
Openmoko's Neo 1973, Motorola RAZR2 V8, Motorola ROKR E8, Motorola Mingserija,
Motorola Zine i Google Android). Popularni TiVo digitalni video recorder koristi Linux
interno. Korg OASYS i Yamazha XS motiv glazbene radne stanice su pod Linuxom.

13
 Slika 4. Primjena Linuxa kod mobilnih telefona

5.1 AUTORSKA PRAVA

Linux kernel i većina GNU softvera licencirani su pod GNU General Public Licence
(GPL). GPl zahtijeva da svatko tko distribuira Linux kernel mora isporučiti i izvorni kod (kao
i bilo koje izmjene) pod istim uvjetima. U 1997., Linus Torvalds je naveo, "Prebacivanje
Linuxa na GPL je definitivno najbolje što sam ikad učinio". Druga ključna komponenta Linux
sistema je mogućnost korištenja drugih licenci; mnoge biblioteke koriste GNU Lesse
General Public License (LGPL), slobodniju varijantu GPL-a, a X Window System koristi
MIT License. Torvalds je javno rekao da on želi prebaciti Linux kernel (trenutno licenciran
pod GPL verzijom 2) na verziju 3GPL-a, objavljenu u sredinom 2007., izričito navodeći neke
odredbe u novoj licenci koje zabranjuju korištenje softvera za "Upravljanje digitalnim
pravima": Većina koda (71%) pisana je u C programskom jeziku, ali i u mnogim drugim
uključujući i C++, asemblerski jezik, Perl, Python, Fortran i različite shell skripte. Nešto više
od polovine cjelokupnog koda licencirano je pod GPL licencom. Linux kernel ima sam 2,4
miliona kodnih linija,ili 8% od ukupnog materijala.

U kasnijoj studiji, ista analiza izvršena je za Debian GNU/Linux verziju 4.0.

Ovadistribucija sadrži preko 283 miliona izvornog koda, a procjenjuje se da bi cijena takvog
posla, kada bi se on radio preko konvencionalnih sredstava, bila 5,4 milijardi eura. U
Sjedinjenim američkim državama, naziv Linux registrirani je zaštitni znak od Linus
Torvaldsa. U početku, nitko ga nije registrirao, ali je 15. jula 1994. William R. Della Croce,
Jr. podnio zahtjev za zaštitni znak Linuxa, te je potom zahtijevao honorar od Linux
distributora. Za licenciranje zaštitnog znaka zadužen je Linux Mark Institute. Torvalds je
naveo da je zaštićen samo naziv kako bi se spriječilo njegovo korištenje za druge namjene,
ali je ipak bio dužan 2005. prema zakonu o zaštitnim znakovima (brendovima) poduzeti mjere
za aktivnu zaštitu znaka. Kao rezultat toga, LMI je poslao niz pisama izdavačima distribucija i
distributerima od kojih traži naknadu koja se plaća za korištenje imena, što veliki broj
kompanija poštuje i primjenjuje. Free Software Foundation pregledava Linux distribucije koje
koriste GNU softver, i to da li ga koriste u skladu s GNU licencom i varijantama.
Međutim,mediji i populacija u cjelini odnose se prema ovoj obitelji operativnih sistema kao
prema Linuxu, kao što to čine i mnoge velike Linux distribucije (npr. SUSE iUbuntu Linuxa).
Neke distribucije koriste i termin GNU/Linux (takav primjer je i Debian GNU/Linux). Spor o

14
imenovanju ovog operativnog sistema (Linux ili GNU/Linux) ostaje i dalje izvor konfuzije
velikom broju novih korisnika.

Slika 5. GNU/Linux okruženje

6. KOMANDNO OKRUŽENJE I NAJVAŽNIJE LINUX NAREDBE

Slika 6. Komandno okruženje desktopa Linuxa

Komandno okruženje je program koji tumači unesene naredbe i poziva odgovarajuće

programe da bi izvršio postavljene zadatke. Drugim riječima,komandno okruženje olakšava
komunikaciju s programima. Njegove funkcije su:

- Rad s komandnom linijom i upravljanje unosom znakova.

- Upravljanje poslovima. Upravljanje većim brojem programa unutar jedne sesije komandnog

okruženja (njihovo pokretanje, zaustavljanje i prekodanje).

- Upravljanje ulaznim i izlaznim datotekama. Program obično čita podatke s tastature

(tipkovnice) i ispisuje rezultate na ekran. Komandno okruženje može preusmjeravati ove
podatke prema drugim programima ili datotekama računarskog sistema.

15
- Povijest naredbi. Poziva prijašnje naredbe, radi s njima i izvršava ih.

Linux sistemi sadrže veći broj komandnih okruženja, od kojih svaka ima određene prednosti i
nedostatke. Na primjer, neki programeri vole alate komandnog okruženja csh (C
shell). Nekima se sviđa kompaknost komandnog okruženja ash, a drugima standardizirana
priroda okruženja ksh (korn shell) koja olakšava prelazak s Linuxa na druge UNIX platforme.
Među korisnicima Linuxa, najpopularnije komandno okruženje je Bash (Bourne Again Shell).
Prvo komandno okruženje koje je imalo vlastiti programski jezik (tj. mogućnost donošenja
upravljačkih odluka unutar zadanog skupa naredbi, zasnovanih na uslovima koji se mogu
ispitati) napisao je Steven Bourne, u to vrijeme zaposlen u kompaniji AT&T. Bash je
poboljšana verzija okruženja Bourne Shell. Kompletna priča o komadnim okruženjima
zahtjevala bi cijelu knjigu a ne jedan seminar, tako da bih sada nabrojalo važnije naredbe
Linuxa i dala njihovo značenje.

Slika 7. Linux i tražilica Google

Najvažnije naredbe Linuxa jesu:

ls – listanje sadržaja direktorija

cp – kopiranje datoteka
mv – promjena imena i premještanje datoteka
rm – uklanjanje datoteka
mkdir – pravljenje direktorija
rmdir – brisanje direktorija
lpr – štampanje datoteke
chmod – izmjena ovlaštenja za pristup
chgrp – promjena vlasničke grupe
file – određuje tip datoteke
man – opis ugrađene dokumentacije naredbi

16
grep – traženje zadanog teksta u datotekama
find – pronalaženje i pretraživanje datoteka
locate – brže pronalaženje datoteka
ps – status procesa
top – interaktivni prikaz procesa
df – prikaz slobodnog prostora na disku
du – prikazuje iskorištenost diska

6. ZAKLJUČAK

Prelazak s Windowsa na Linux mnogima se čini dosta prihvatljivo jer su Linux programi
besplatni i stalno se ažuriraju od mnogih vrhunskih programera. Što više i nema mnogo
virusa, crva, trojana i ostalih zaraznih programa koje mogu uništit iprograme i usporiti rad
računara koji radi na Linuxu, jer su ti "zarazni programi"uglavnom usmjereni na Windowse.

17
Pošto već trećina svjetskih operativnih sistema za servere koristi Linux, očekuje se da će taj
trend i rasti, tako da će Linux svake godine uzimati dio kolača koje sada posjeduje Microsoft
odnosnoWindowsi. U BiH su prelazak s Windowsa na Linux učinile mnoge tvrtke upravo
zbog sigurnosti Linuxa.

7. LITERATURA

1. BUG ONLINE link
2. Linux in the Workplace, Specialized Systems Cosultants, Inc (SSC) 2002.
3. Linux – Wikipedija
4. <Linux> - Google Search

18
19