Sadraj:

1. to je UNIX .. 3 1.1. Osnovna struktura UNIX operativnog sustava . 3 1.2. Kernel 4 1.3. System calls ( sistemski pozivi ) 4 1.4. Shell 4 1.5. Programi ( software ) . 6 1.6. Jednostavna struktura UNIX datotenog sustava . 7 2. Povijest UNIX-a 8 3. Prednos UNIX-a 12 4. Nedostaci UNIX-a .12 5. Zakljuak 13 Literatura

1. to je UNIX?
UNIX je viekorisniki i viezadani operacijski sustav U kojem moe istovremeno postojati vie korisnika povezanih na sustav u kojem svatko od njih moe imati pokrenuto vie programa. Korisnici velikom prednou Unixa smatraju mogunost istovremenog koritenja vie programa jer tako ne gube vrijeme na ekanje da jedan posao zavre kako bi mogli zapoeti novi. UNIX se koristi na radnim stanicama, viekorisnikim serverima ali i na kunim raunalima. Na X terminalima i radnim stanicama X Window predstavlja grafiko suelje izmeu korisnika i Unixa. Ali ipak za poznavanje Unixa je potrebno poznavati naredbe kojim nije pokriveno grafiko okruenje, ili kad ne postoji X Window sustav kao npr. u telnet sessionu.

Slika 1. Desktop UNIX sustava ( print screen, 19.03.2008.)

1.1. Osnovna struktura unix operativnog sustava

UNIX je operacijski sustav ija se struktura sastoji od 3 dijela, koja je najlake prikazati ovom shemom:

Slika 2 .Struktura UNIX sustava

1.2. Kernel
Kernel je jezgra svakog Unix sustava, koja se uitava pri svakom pokretanju sustava te je vezana uz sam pokretaki dio programa. Kernel upravlja cijelim sustavom te nam ga prezentira zajedno sa spojenim korisnikim sustavom. Glavni zadatak kernela je drati korisnika i procese odvojenima te regulirati pristup hardwareu sustava, ukljuujui procesor, memoriju, disk te druge ulazno izlazne ureaje. Kernel direktno komunicira s hardverom te omoguava koritenje korisnikih programa. Ti korisniki programi ne trebaju znati nita o hardveru. Oni samo trebaju znati na koji nain komunicirati s kernelom i traiti od njega da izvri eljenu operaciju. Oni komuniciraju s kernelom kroz skup standardnih sistemskih poziva (System calls). Ti sistem pozivi trae od kernela da izvri operacije kao to su: otvaranje, zatvaranje, itanje, pisanje, povezivanje, izvravanje, startanje ili promjenu zapisa zbrojeva, mijenjanje vlasnitva nad datotekom ili direktorijem, promjene u novi direktorij, stvaranje procesa, determiniranje procesa, omoguavanje pristupa hardver ureajima i postavljanje granica izvornom sustavu. Kernel na naredbu korisnika ukljuuje i iskljuuje dio sustava. Npr. ako traimo da nam raunalo ispie sve datoteke unutar direktorija naredbom ls, onda kernel nareuje raunalu da s diska uita sve datoteke u traenom direktoriju i ispie ih na ekran.

1.3. System calls (Sistemski pozivi)

Sistemski pozivi su suelje izmeu kernela i korisnikih programa koji se pokreu na vrhu njega. Korisnici koji rukuju samo s shellom, tekst editorima ili drugim aplikacijskim programima nemaju potrebu znati mnogo o sistemskim pozivima, ali pravo poznavanje poziva je najvanije za Unix programere. Sistemski pozivi su jedini nain na koji se moe pristupiti opcijama kernela, kao to je sustav datoteka, mehanizam viezadanosti i meuprocesno komuniciranje. Sistemski pozivi definiraju ono to je UNIX, jer sve ostalo tj. subrutine i naredbe se grade na toj osnovi. Neki od njih su povezani s podacima koje korisnici ne smiju mijenjati.

1.4. Shell
Svaki put kada se ukljuujemo u Unix sistem, program za ukljuivanje provjerava nau ifru i korisniko ime i smjeta nas u program koji se zove shell (ljuska). Shell djeluje kao suelje izmeu korisnika i kernela. Shell je dio korisnikog programa, a ne dio kernela. Shell omoguuje izvravanje nekih procesa u pozadini. Shell je prevoditelj naredbi (command line interpreter (CLI)). Moemo vidjeti njegov pokaziva na ekranu obino u obliku imena raunala na kojem radimo kojeg slijedi znak %. Po elji korisnik sam moe promijeniti taj pokazni znak. Da bismo napravili na eljeni posao unaamo naredbe na mjesto tog pokazivaa odnosno naredbene linije koja se nalazi odmah iza pokazivaa. Shell funkcionira kao prevoditelj naredbi, uzima svaku naredbu i da bi bila obraena prosljeuje ju kernelu. On tada prikazuje rezultat operacija na ekranu. Da bismo saznali koji shell koristimo treba nam informacija koja se nalazi u shell okrunoj

varijabli. Naredba echo $SHELL ispisuje vrijednost te varijable. Da bismo otkrili koji shell upravo koristimo potrebno je znati posljednji dio imena, pa tako postoje sljedee mogunosti: Ime: Shell: /.../sh Bourne shell /.../csh C shell /.../tcsh TC shell /.../ksh Korn shell /.../bash Bourne Again shell

Slika 3. UNIX Terminal ( Print Screen 20.03.2008.)

Najee se koriste dva shella; Bourne shell (sh) i C shell (csh). Moemo koristiti razliite shellove upisivanjem imena shella na mjesto pokazivaa, pa emo tako upisati npr. imeshella% csh da bismo pokrenuli C shell, ili imeshella% sh da bismo pokrenuli Bourne shell. Na shell u koji nas sustav odmah ukljuuje moemo promijeniti koritenjem naredbe chsh. Da bismo napustili odreeni shell koristimo naredbu imeshella% exit. Razliiti shellovi izvravaju razliit broj funkcija. Shell provodi sljedee funkcije: 1. Stvara okruje susretljivo naim potrebama Nae radno okruje je definirano svaki puta kad se spojimo ili zapoinjemo rad s novim shellom. Okruje je definirano vrijednostima koje shell nalazi u inicijalizacijskim datotekama koje se uvijek itaju prilikom pokretanja. Okruje moemo promijeniti promjenom tih datoteka i postavljanjem novih vrijednosti u varijable. Svaki shell rukuje na drugaiji nain sa svojim inicijalizacijskim datotekama. esto koritene varijable za radno okruje su:

OPIS Postavlja editor koji e biti koriten od strane drugih programa. Postavlja pager koji e biti koriten od drugih programa. Odreuje direktorije kroz koje e shell traiti da bi pronaao PATH odreenu naredbu. Direktoriji se pretrauju redom kojim se pojavljuju. Odreuje printer koji e sluiti za ispis svih dokumenata koji e mu biti PRINTER poslani lpr naredbom SHELL Postavlja glavni shell TERM TX Odreuje tip terminala za programe tipa Editor i Pager Postavlja vremensku zonu u kojoj se nalazimo.
Tablica 1. Varijable radnog okruenja

IME EDITOR PAGER

2. Manipulira povijeu naredbi Shell uva listu naredbi koje smo upisivali. Ako trebamo ponoviti naredbu, koristimo strelice da bismo se pomicali gore i dolje po listi. 3. Automatski zavrava linije naredbi Utipkavanjem djela imena naredbe, naziva datoteke ili direktorija i pritiskom na Tab, tcsh shell e zavriti ostatak imena automatski. Ako shell pronae vie od jednog imena koje poinje tim slovima ut e se beep to ukazuje na to da je potrebno utipkati jo nekoliko slova prije ponovnog pritiskanja Taba. 4. Pie shell skripte 5. Definira naredbene 6. Editira zajednike linije

1.5. Programi (Software)

Sve u Unixu je ili datoteka ili proces. Proces je program za izvravanje identificiran jedinstvenim PID-om(Process identifier). Datoteka je kolekcija podataka stvorenih od korisnika koritenjem tekst editora, compilera, itd.

Slika 4.Sun Java (www.java.sun.com ,15.03.2008)

Primjeri datoteka su: dokument ( izvjetaj, esej) tekst programa napisan u nekom viem jeziku instrukcije razumljive direktno stroju i nerazumljive prosjenom korisniku, npr. kolekcija binarnih brojeva (executable ili izvrni file)

direktorij koji sadri informacije o svojem sadraju koje mogu biti skup drugih direktorija ili poddirektorija i obinih datoteka

Okruje aplikacija sastoji se od: shella maila tekst editora (vi, emacs) tekst procesa (TeX, LaTeX) kontrolnog koda za izvorni sustav razvojnih opcija (cpp, c) drugih opcija (who, date, grep, comp)

Slika 5.Emacs (Print Screen, 12.03.2008)

Slika 6.OpenOffice (www.openoffice.org, 13.03.2008)

Programi i naredbe komuniciraju s kernelom kako bi se izvrile funkcije koje je pokrenuo korisnik. Programi su obino grupirani po kategorijama, pa tako npr. imamo programe koje koristimo za pisanje, programe koje koristimo za programiranje ili programe koji slue kao poslovne aplikacije. Sustavni programi su najee binarni i kompajliraju se od C izvornog koda. Smjeteni su na mjesta kao /bin, /usr/bin, /usr/local/bin, /usr/ucb, i dr. Oni izvode funkcije na koje nas asocira sama pomisao na Unix, kao to su sh, csh, date, who,more idr. Sve datoteke su grupirane u strukturu direktorija. Sustav datoteka je ureen prema hijerarhijskoj strukturi, kao izokrenuto drvo. Vrh hijerarhije se tradicionalno naziva root i obiljeava se s kosom crtom /.

1.6. Jednostavna struktura Unix datotenog sustava

Slika 7.Struktura UNIX datotenog sustava

Svaki vor predstavlja ili datoteku ili direktorij datoteka, a svaki sljedei sadri druge datoteke i direktorije. Datoteku ili direktorij odreujemo po njegovu imenu, ili punom ili apsolutnom imenu ili jednom relativnom za lokaciju. Puno ime zapoinje s rootom i zatim slijede grane datotenog sustava svaka odvojena s kosom crtom (/), sve dok ne dosegnemo eljenu datoteku.

2. Povijest UNIX-a

Slika 8. DEC PDP-7 (skenirano, 28.03.2008)

Prvu verziju operativnog sustava UNIX razvio je 1969. godine Ken Thompson, lan AT&T-ove istraivake grupe Bell-ovih Laboratorija (The Research Group at Bell Laboratories) na DEC-ovim raunalima PDP-7 sa ciljem da napravi pogodan timesharing sistem. (Raunalni sustavi tih godina su bili potpuno nekompatibilni, ak i kad su u pitanju razliite verzije sustava istog proizvoaa. Operativni sustavi su izvravali samo ograniene zadatke i to samo na strojevima na kojima su bili napisani. Ako bi tvrtka eljela unaprijediti svoja raunala, to bi znailo instaliranje novog sustava, ali i ponovno unoenje svih podataka. Projektu se uskoro pridruio Dennis Richie, koji je ranije radio na projektu MULTICS1, koji nije bio isplativ za dalje razvijanje. Od MULTICS-a je preuzeto mnogo toga: organizacija datotenog sustava, ideja da se naredbeni interpreter (nazvan shell - ljuska) izvrava kao korisniki proces (a ne sustavni), upotreba razliitih procesa za svaku naredbu, linijsko editiranje i druge.Na UNIX su utjecali i drugi operativni sustavi, pogotovo MIT-ov2 CTSS3, a sam UNIX je uspio u onome to oni nisu - postao je snani operativni sustav.

Multiplexed Information and Computing Service Massachusetts Institute of Technology Compatible Time-Sharing Service

Slika 9.Dennis Richie i Ken Thompson (skenirano, 27.03.2008)

Druga verzija UNIX-a bila je preneena na raunala DEC PDP-11. Ove verzije UNIX-a bile su programirane u asembleru. Ken Thompson je 1970. godine napisao programski jezik B4 (po ugledu na Martin Richards-ov BCPL), i njega je Dennis Ritchie 1973. godine proirio strukturama podataka, stvorivi programski jezik C u kom e slijedea verzija UNIX-a biti implementirana. Ova verzija je pokazala da postoje mnoge prednosti pisanja operativnog sustava u u visokom programskom jeziku kavav je C (multiprogramiranje, source code sharing, reusability...), tako da su danas sve verzije UNIX-a napisane u C-u. UNIX je ubrzo preao na sustave iji je hardver podravao multiprogramiranje i tako dobio velike mogunosti unapreivanja. Ken Thompson i Dennis Ritchie su 1973. godine na konferenciji o principima operativnih sustava, odranom na Purdue univerzitetu, predstavili svoj rad o UNIX operativnom sistemu, a 1974. godine prvi put je opisan u tehnikom glasilu. Predavanja o UNIX-u koja je Ken Thompson drao na Sveuilitu Berkeley bila su od velikog znaaja za poveanje popularnosti UNIX-a na fakultetima. 1976. je Version 6 UNIX bio distribuiran mnogim fakultetima pod akademskim licencama. Na Berkeley-ju je osnovana grupa za istraivanje, iji je rukovoditelj bio Robert Fabry. Unaprijeenja koja su uinili na UNIX-u nazvana su Berkeley Software Distribution (BSD).Sljedea verzija Version 7 UNIX objavljena je 1978. godine. Ovaj UNIX sustav radio je na PDP-11/70 i Interdata 8/32 raunalima, a uskoro je preneen i na VAX, gdje dobiva oznaku 32V. Version 8 iz 1985. ukljuuje I/O stream sustav (sustav ulazno/izlaznog toka) kojim se omoguuje fleksibilnost kernela u meuprocesnoj komunikaciji (IPC), i ukljuuje se RFS (Remote File System - daljinski datoteni sistem) slian SUN-ovom NFS-u5 koji danas predstavlja standardni nain dijeljenja datoteka izmeu UNIX-ima. Slijedee verzije Version 9 (1986), Version 10 (1989) i Plan 9 (1991), ostale su dostupne samo istraivakoj grupi unutar Bell-ovih laboratorija.

Slika 10. Maskota projekta Plan 9 (Skenirano,16.03.2008)

Zbog svojih osobina i mogunosti UNIX je postao primamljiv i za komercijalnu

4

Pretea programskog jezika C i C++. Uveo revoluciju u programiranju. Network File System

upotrebu. Nakon Verzije 7 formirana je posebna grupa, UNIX Support Group (USG), u okviru AT&T sa zadatkom da se brine o UNIX sustavu. Njihova prva distribucija bila je System III (1981. god.). Ona je imala ugraene mogunosti iz Version 7, 32V, real time UNIX/RT i Programmer's Work Bench (PWB) sustava. USG je 1983. god. objavio System V, System III derivat, zatim se preformirao u UNIX System Development Laboratory (USDL), i 1984. god. objavio UNIX System V Release 2 (V.2). Slijedea verzija - UNIX System V Release 2, Version 4 (V.2.4), donijela je implementaciju virtualne memorije s paging-om tipa kopiraj-pri-upisu i dijeljenu memoriju. USDL se transformirao u AT&T Information Systems (ATTIS), koji je 1987. god. distribuirao System V Release 3 (V.3). SVR3 je adaptirao implementaciju I/O stream sistema iz V8 (nazvanu STREAMS) i ukljuio je RFS. ATTIS 1989. godine postaje UNIX Software Organization (USO) i razvija UNIX System V Release 4 (SVR4), kombinirajui mogunosti iz SVR3, 4.3BSD, Microsoft Xenix i SunOS operativnih sustava. Predstavlja skoro potpuno prekodiran System V kernel i podrava procesiranje u realnom vremenu, process scheduling klase, signale i IPC, dinamino alociranje struktura podataka, upravljanje virtualnom memorijom, virtualni datoteni sistem i kontrolu poslova (job control). SVR4 radi kako na 32-bitnim mikroprocesorima tako i na superraunalima i u potpunosti je usuglaen sa POSIX standardom. SVR4 je razvijan tako da postane jedinstvena platforma za komercijalni razvoj UNIX-a, a na njemu su radili kako komercijalni tako i akademski projektanti. Oni su u tome svakako i uspeli, tako da SVR4 predstavlja moda i najznaajniju varijantu UNIX-a, poto je objedinio sve najznaajnije mogunosti UNIX-a koje su razvijene. Poslije izdavanja SVR4 postaje dio Novell-a6 1993. godine.

Slika 11.Sun Solaris (http://www.sun.com/software/solaris/index.jsp, 19.03.2008)

Najvei doprinos UNIX-u donio je University of California at Berkeley (UCB). Prvu zvaninu distribuciju UNIX-a (3BSD) napravio je 1978. god. Bill Joy, ovjek koji je znaajno unapredio tadanji pascal interpreter, jedan od osnivaa Sun Microsystems-a, autor programskog jezika JAVA i jedan od najveih UNIX programera svih vremena. Ta distribucija predstavljala je VAX UNIX 32V, kome je dodana virtualna memorija, stranienje na zahtjev (demand paging) i zamjena stranica (page replacement). Virtualna memorija je omoguila da se UNIX koristi za razvoj velikih programa. Paralelno sa razvojem na VAX raunarima, BSD se razvija i na raunalima PDP-11, ali je manja cijena VAX raunara doprinijela irenju BSD i u drugim akademskim okruenjima. 4BSD je nastao DARPA-inim7 finansiranjem Berkeley-a za razvijanje standardnog UNIX sustava za vladine potrebe. 4.2BSD je osigurao rad u mrei po DARPA-inom Internet mrenom protokolu (TCP/IP), tako da je osigurana uniformna komunikacija meu razliitim elementima, ukljuujui lokalne mree (kao to je Ethernet) i mree raunala (Arpanet i NSFNET). Berkeley-eva implementacija TCP/IP protokola se distribuirala na trakama kao "Net/1" trake. Slijedea verzija, 4.3BSD, donijela je mnoga
6

2007. godine sud u Americi u sluaju SCO protiv Novella je presudio da je Novell vlasnik branda UNIX
7

Defense Advanced Research Projects Agency

unapreenja i poboljanja performansi mrene komunikacije. Berkeley je dozvoljavao distribuiranje 'Net/2' traka korporacijama koje su licencirale AT&T-ov UNIX, pod uvjetom da one u svojim distribucijama priznaju da koriste Berkeley-eve trake. Ovo je omoguilo proirenje Interneta od 60 povezanih mrea (1984), do preko 8000 mrea i 10 milijuna korisnika u 1993. Na Berkeley-u su razvijeni mnogi driveri za terminale, novi korisniki interface (C shell), novi tekst editor (ex/vi), kompajler za Pascal, interpreter za Lisp, kao i mnogi drugi sustavni programi. Posljednje Berkeley-evo izdanje UNIX-a 4.4BSD, dovreno je 1993. godine i ispunjava sve uvjete koje zadaje POSIX standard. Pored toga sadri radikalno novu organizaciju datoteka sustava koja omoguava lagano dodavanje novih mogunosti. Ukljuena je poboljana sigurnost i unapreenja struktura kernela. Izdavanjem verzija 4.4BSD i 4.4BSD Lite Berkeley je obustavio daljnji razvoj.

Slika 12. Logo BSD-a (http://www.capeta.net/images/freebsd-logo.gif, 15.03.2008)

Kako je popularnost UNIX-a rasla, razliite korporacije, organizacije i sveuilita su prenijeli UNIX na mnoge platforme raunala, tako da je stvoren veliki broj UNIXslinih operativnih sustava. UNIX je danas dostupan na svim raunalima ope namjene, PC radnim stanicama, miniraunalima, mainframe raunalima i super raunalima. Veina ovih sustava je bazirana na Version 7, System III, 4.2BSD i System V UNIXima. Kako UNIX nije bio razvijan od strane samo jednog proizvoaa, niti za samo jednu vrstu raunala, postao je najportabilniji i najzastupljeniji operativni sustav. Ovo bi moglo omoguiti korisnicima da imaju jedinstveno okruenje na svim raunalima bez obzira na proizvoaa. Ali je veliki broj implementacija sustava doveo do znaajnih razlika u programiranju i korisnikom interfaceu ovih sustava. Da bi se korisnicima pruilo jedinstveno okruenje, mora postojati jedinstveno programsko okruje, tako da se sve UNIX aplikacije koje potuju to okruenje mogu izvravati na svim UNIX sustavima. Standardizacija UNIX-a je veoma teak zadatak i to zbog vie faktora. Naime, Ken Tompson-ov prvobitni cilj pisanja prvog UNIX kernela bilo je poboljanje performansi igre zvane Space Travel, on nije ni razmiljao potovati bilo kakve standarde. Daljnji razvoj i koritenje UNIX-a bilo je samo u okviru AT&T-a, tako da nije bilo potrebe za nekim standardom. Kada je UNIX izaao iz AT&T-a, poeo je njegov brzi razvoj u raznim pravcima, to je vodilo do pojave velikog broja varijanti UNIX-a i nemogunosti pojave bilo kakvog standarda. Prvi pokuaj standardiziranja UNIX operativnih sistema bio je osnivanje nekomercijalne organizacije /usr/group u 1980. god, a 1984. god. IEEE8 je iskoristio nacrt ovog standarda za POSIX9 standard, koji bi trebalo da obuhvaa 20 standarda, ali su do sada u potpunosti dovrena i objavljena samo dva - POSIX 1003.1 koji opisuje sustavne pozive i POSIX 1003.2 koji opisuje shell. POSIX ustvari predstavlja opis okruenja, ali ne i implementaciju, to znai da i nije pravi standard. Ali, on predstavlja generalizaciju UNIX sustava, tako da
8

Institute of Electrical and Electronics Engineers Portable Operating System Interface for UNIX

10

su ga druge organizacije koristile kao osnovu za svoje standarde. Otprilike u isto vrijeme AT&T je objavio System V Interface Definition (SVID), a X/Open je objavio X/Open Portability Guide (XPG). 1988 god. Open Software Foundation objavljuje OSF/1 verziju UNIX-a kompatibilnu sa POSIX-om i Motif - grafiko okruenje koji danas predstavlja standardno korisniko grafiko okruenje.1993. godine Novell je kupio UNIX System Laboratory od AT&T-a, a zatim objavio sljedeu verziju UNIX-a pod imenom UnixWare. Kako UnixWare nije stekao veliku popularnost, Novell je shvatio da ukoliko ne doe do ozbiljne standardizacije UNIX-a, nijedan komercijalni UNIX sustav nee preivjeti. Zbog toga je ve 1994. god. Novell javno dao pravo koritenja imena UNIX organizaciji X/Open i tako zapoeo najuspjeniji pokuaj unifikacije UNIX-a do danas. X/Open je utvrdio specifikaciju "Spec 1170 ", koja predstavlja nacrt vie od 10 000 API-ja10 kojima se opisuju UNIX-slini operativni sustavi, a 1995. god. objavljuje konanu specifikaciju - "Single UNIX Specification". UNIX sustavi koji su usklaeni sa ovom specifikacijom nazivaju se "UNIX 95". Ujedinjenjem organizacija X/Open i OSF 1996. god. nastala je organizacija Open Group koja je objavila drugu verziju standarda "Single UNIX Specification, Version 2", a usklaeni sustavi se nazivaju "UNIX 98". U ovoj specifikaciji ukljueno je procesiranje u realnom vremenu, thread-i i 64-bitni (i vie) procesori. Specifikacija je besplatna i moe se dobiti preko weba.2001. godine objavljena je i trea verzija specifikacije "Version 3 of the Single UNIX Specification". Trenutno najpopularniji UNIX je Mac OS X koji je tek od svoje verzije 10.5 certificiran od OpenGroup-a kao punokrvni Unix, drugi popularni Unix-i su Sun Solaris, IBM AIX,

SGI IRIX, te HP-UX.

Slika 13.Novell logo (Skenirano, 20.03.2008)

3. Prednosti UNIX-a
Glavna prednost dananjih Unix operativnih sustava je njihova stabilnost i napredni kernel koji bolje raspodjeljuje memoriju i procesor u zahtjevnim programima u odnosu na NT jezgru dananjih Windows sustava. Jedna od velikih prednosti u odnosu na Windows je rukovanje mreom, mrenim resursima i protokolima koji su u 95% sluajeva razvijani na UNIX-u ili UNIX Like sustavima. Unix je visoko modularan operativni sustav koji je puka suprotnost MS Windowsima sa svojim otvorenim kodom i slobodom mijenjanja koda i resursa. Takoer jedna od najveih prednosti koritenja UNIX-a je njegova cijena zbog koje postaje sve popularniji kod poslovnih korisnika koji koritenjem otvorenih rjeenja poveavaju svoju konkurentnost na globalnom tritu. Grafiko okruenje na veini UNIX-a je u tolikoj mjeri User Friendly da se na njemu moe obaviti bilo koja zadaa bez otvaranja Terminala.

4. Nedostaci UNIX-a
Kao glavni nedostatak UNIX-a bi uvjetno naveo nedostatak popularnih aplikacija, no to
10

Application Programmer Interfaces

11

ovisi o vrsti UNIX-a, npr. Za Mac OS X su portane gotovo sve popularne aplikacije koje postoje i u Windows svijetu ukljuujui i Microsoftova programska rjeenja dok u drugim vrstama UNIX-a postoje kvalitetni supstituti npr. OpenOffice za Microsoft Office ili za gamere aplikacije Cedega i Cider koje omoguavaju kvalitetno igranje nativnih Windows igara na UNIX-u ili UNIX Like sustavima.

5. Zakljuak
Potrebito je biti napredni korisnik Unix sustava i Window sustava kako bi se uvidjele dobre i loe strane oba sustava. Ipak malu prednost dajem UNIX-u jer prognoze govore da e u iduih nekoliko godina tiho osvojiti naa raunala! I na kraju misao Kena Thompsona: Kako biste doista ivjeli prema filozofiji Unixa, to miljenje morate imati (ili ga obnoviti). Mora vam biti stalo. Morate se igrati. Morate biti spremni istraivati.

12

Literatura: 1. Prof.dr.sc. Mario agar., UNIX i kako ga koristiti, Drutvo za razvoj

informacijske pismenosti DRIP, Zagreb, 1992.

2. Peter Dyson., UNIX COMPLETE, Algoritam, London, 1999. 3. The Unix System., http://www.unix.org/what_is_unix/history_timeline.html,
28.03.2008 4. INFORMATIKA- Informatika abeceda., http://www.informatika.buzdo.com/s770.htm, 25.03.2008 5. The Unix System., http://www.unix.org/license-plate.html, 24.03.2008

13