VIII.

TRASIRANJE I OBLIKOVANJE CESTA

1
Trasa ceste je prostorna konstrukcija s tri osnovne dimenzije i projekcije:

- horizontalnom projekcijom (tlocrt – situacija ceste)

- vertikalnom projekcijom kroz os ceste (uzdužni profil ceste)
- vertikalnom projekcijom okomito na os ceste ( poprečni presjek ceste)

Trasiranje – je zahtjevan zadatak usklađivanja triju projekcija s dinamičkom

komponentom (Vp i Vr ) pri čemu dolazi do izražaja vještina , iskustvo i
kreativnost projektanta trase.

Uspješno položena trasa osim što udovoljava prometno-ekonomskim

zahtjevima ima još i sljedeće kvalitete:

- uporabno je funkcionalna (udovoljava prometnim zahtjevima)

- građevinski je stabilna
- estetski je oblikovana
- kvalitetno je uklopljena u okoliš

2
1 Osnovna načela vođenja trase

zasnivaju se kroz:
- odnos trase prema naseljima i
- odnos trase prema prirodnoj sredini i okolišu

1.1 Odnos trase prema naseljima

Lokalne ceste (LC) - služe za povezivanje manjih naselja te predstavljaju

osnovne izvore i ciljeve putovanja (povezuju sjedište grada/općine s
naseljima)

Županijske ceste (ŽC) -omogućuju gospodarski i radni promet većega dosega;

takve ceste obilaze seoska naselja, dodiruju veća naselja i prolaze kroz
gradove s više od 20.000 stanovnika (povezuju sjedišta županija s gradovima i
općinskim sjedištima, međusobno povezuju sjedišta gradova i općina)

Komentar: u zagradi navedeno mjerilo razvrstavanja prema Uredbi o mjerilima za razvrstavanje

javnih cesta (NN 57/07)
3
Odnos trase prema naseljima

Državne ceste (DC) - predstavljaju osnovu cestovne mreže s pretežitim

daljinskim prometom. Zbog takve svoje funkcije trebaju obilaziti naselja do
20.000 stanovnika, tangirati gradove s 20.000-50.000 stanovnika te izravno
prolaziti kroz regionalna ili veća središta s preko 50.000 stanovnika
(međusobno povezuju sjedišta županija; povezuju sjedišta županija s većim
regionalnim sjedištima susjednih država)

Autoceste (AC) i brze ceste (BC) - kao najviša tehnička kategorija javnih cesta
dodiruju gradove do 500.000 stanovnika, a opravdanje za eventualni prolaz
kroz tkivo najvećih gradova može se potvrditi za slučajeve s 70-80 % ciljnih
putovanja (obično se taj promet distribuira s pomoću više ulaza s obilazne
autoceste).

4
1.2 Odnos trase prema prirodnoj sredini

Načela:

- izbjegavati narušavanje postojećih ambijentalnih cjelina (povijesni

lokaliteti, šumski kompleksi, vinogradi, izvori vode…)

- izbjegavati neprimjereno visoke nasipe i usjeke te druge neprimjerene

građevine

- u osjetljivim područjima (Gorski kotar, kraški tereni) što manje devastirati

teren, preporuka trasu upustiti ili izdići iznad terena

5
6
1.3 Inženjersko-tehnička načela

Konfiguracija terena jedan je od najvažnijih čimbenika koji utječe na troškove

gradnje i održavanja ceste.

Nizinska trasa - položena je u dolini rijeke, odnosno na mjestu dodira doline i

padine terena
- razlikuju se tri vrste dolina: široke, uske (krivudave) i tijesne
s visokim stijenama
- mogu se pojaviti teškoće s obzirom na donji ustroj ceste ako
je zemljište močvarno i muljevito.

Padinska trasa - položena na poprečno nagnutom terenu.

- najteža i najskuplja trasa, a tipičan oblik njezina zemljanog
trupa je zasjek

7
Inženjersko-tehnička načela

Razvodna (vododjelnička) trasa -položena po najvišim dijelovima terena koji

razdvaja dvije doline
- proteže se pretežito zdravim terenom i na
njoj nema opasnosti od podzemnih voda

Poprečna trasa - polaže se u smjeru nagiba terena.

- izvodi se kad iz jedne doline preko razvođa treba prijeći u
drugu dolinu
- na takvoj trasi su nagibi razvođa (vododjelnice) mnogo veći
od maksimalnih nagiba kojima se smije voditi trasa

8
2 Provedba trasiranja

• Postupak trasiranja se povezuje s izradbom idejnog projekta cesta, premda

se osnovne naznake i elementi provode na studijskoj razini.

• Zbog složenosti i raznolikosti utjecaja, trasiranje se provodi u koracima i

ovisno o fazi projektiranja, značenju ceste i mjerilu podloge.

• Programski uvjeti trasiranja proizlaze iz studije, a definiraju se preko

parametara:
- razred ceste (značaj ceste AC/BC, DC, ŽC, LC)
- mjerodavno prometno opterećenje (količinsko) Qmjer
- prometni uvjeti (struktura prometnog toka, neravnomjernosti
prometnog toka, fns, fvs …)
- Vr po dionicama i njene granične vrijednosti (najmanja i
najveća)
- razmještaj raskrižja
- izbor kolničke konstrukcije
- konfiguracija terena
9
2.1 Prostorno vođenje linije

Pod vođenjem linije razumijeva se određivanje trase u tlocrtu i određivanje

visinskog toka ceste.

Pravila:

• situaciju i uzdužni presjek treba rješavati zajednički, vodeći računa o

međusobnom usklađivanju elemenata trase

• najpovoljnija je ona linija koja zahtijeva najmanje troškove građenja,

održavanja i eksploatacije, a udovoljava i zahtjevima zaštite okoliša

• pri vođenju linije i odabiru projektnih elemenata treba voditi računa o

značenju ceste (DC, ŽC, LC), prometnom opterećenju (AC, razred) i strukturi
prometa (motorni, mješoviti) te konfiguraciji terena

•trasu važnije ceste treba voditi izvan naselja, a veza s naseljem ostvaruje se
priključnim cestama
10
Prostorno vođenje linije

Pravila, nastavak:

• uzdužni nagib treba biti po mogućnosti stalan i bez protunagiba ako nisu
uvjetovani posebnim razlozima

• križanja državnih i županijskih cesta sa željezničkim prugama treba izvesti

izvan razine (na ostalim cestama takva izvedba ovisi o gustoći željezničkog ili
cestovnog prometa)

• trasu treba nastojati voditi terenom na kojemu će se dobiti dobar materijal

za građenje te izbjegavati nepotrebno uništavanje šuma, obradivih zemljišta
i njihovo parceliranje na male površine nepovoljne za obradu

11
3 Skladnost i harmonizacija trase

Razvitak trasiranja prolazio je u povijesti cestogradnje različite faze, što je

ponajviše povezano s razvitkom motorizacije i s povećanjem brzina na
cestama.

12
Skladnost i harmonizacija trase

Smjernice kod oblikovanja

- izbjegavati primjenu minimalnih horizontalnih elemenata (Rmin, uvjetno Lmin)

- izbjegavati primjenu graničnih vertikalnih elemenata ( smax , minimalnih
konveksnih i konkavnih zaobljenja…)
- smišljenom kombinacijom elemenata horizontalnog i vertikalnog vođenja
linije postići optimalno prostorno vođenje linije
- trasu prilagoditi terenu, postojećoj vegetaciji i postojećoj izgradnji
- pažljivo oblikovati kosine usjeka i nasipa, kao i građevine na trasi i uz trasu
- temeljno načelo prostornog vođenja linije jest stalnost elemenata odnosno
postupan prijelaz s većih elemenata na manje ili obratno

13
14
Primjeri trasiranja

15
Nepovoljna rješenja trasiranja

16
Provedba trasiranja na primjeru zaokretnica (serpentine)

- izvode se u brdovitom i planinskom terenu gdje je teško polagati trasu u

granicama dopuštenog uzdužnog nagiba
- grade se na mjestima gdje cesta mijenja smjer za više od 1800 te je pri
razvijanju trase potrebno svladati velike visinske razlike
- polumjer kružnog luka zaokretnice ovisi o terenskim prilikama, a mora biti
najmanje 1,5 puta veći od najmanjeg polumjera koji uvjetuje konstrukcija
mjerodavnog vozila (autobus, teretno vozilo s prikolicom)
- za ceste 1. i 2. razreda polumjer zaokretnice ne smije biti manji od 20 m, a za
ostale 12,5m (najmanji polumjer unutarnjeg ruba kolnika R= 5,30m)
- polumjeri priključnih (susjednih) kružnih lukova moraju biti dva do četiri
puta veći od polumjera glavnog luka
- uzdužni nagib kolnika u glavnom luku zaokretnice iznosi:
3% na cestama 1. i 2. razreda
5% na cestama 3, 4. i 5. razreda
- proširenje kolnika u zaokretnici određuje se iz uvjeta provoznosti
mjerodavnog vozila i izvodi s vanjske strane

17
18
19