UNIVERZITET U BANJA LUCI

FAKULTET POLITIČKIH NAUKA

ODSJEK SOCIJALNI RAD

ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA U ZAŠTITI DJECE

RAZVEDENIH RODITELJA

-DIPLOMSKI RAD-

STUDENT: MENTOR:
Tijana Grmuša prof. dr Pejo Đurašinović
Broj indeksa:449/06

Banja Luka, 2016. godine

 SADRŽAJ

Strana:

UVOD....................................................................................................................................3

I DRUŠTVO I PORODICA....................................................................................................6

II BRAK I PORODICA............................................................................................................7
2.1 Pojam, vrste i značaj braka...............................................................................................7
2.1.1 Vrste brakova.............................................................................................................8
2.2 Funkcije porodice..............................................................................................................9
2.2.1 Oblici srodstva..............................................................................................................9
2.2.2 Generacije ili pokoljenja..........................................................................................10
2.3 Oblici porodice...............................................................................................................10
2.4 Porodica kao društvena grupa.........................................................................................12
2.5 Kriza porodice.................................................................................................................13
2.5.1 Moderna porodica....................................................................................................13

III RAZVOD BRAKA..............................................................................................................14

3.1 Uzroci razvoda braka......................................................................................................15
3.2 Reakcija i partnera i djece na razvoda braka...................................................................16
3.2.1 Različite reakcije starosti djeteta za vrijeme razvoda..........................................21
3.3 Prilagođavanje djece na razvod braka.............................................................................22
3.3.1 Kratkotrajni i dugotrajni učinci razvoda..................................................................22

IV POSLJEDICE RAZVODA BRAKA.................................................................................24

4.1 Budući partnerski odnosi i bračna kvaliteta....................................................................25
4.1.1 Psihološka dobrobit djeteta u odrasloj dobi.............................................................25
4.1.2 Polna razlike djece u prilagođavanju na razvod......................................................25
4.2 Manipulacija djetetom.....................................................................................................26
4.3 Stresori vezani za razvod................................................................................................26
4.4 Pretpostavke o mogućim teškoćama u razvoju djece iz razvedenog braka....................27
4.4.1 Odsutnost jednog roditelja.......................................................................................27
4.4.2 Ekonomske teškoće partnera s kojim djeca ostaju..................................................27
V ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD, NJEGOVA OVLAŠTENJA I OBAVEZE
...............................................................................................................................................28
5.1 Uloga centra za socijalni rad kod mirenja bračnih partnera............................................30
Diplomski rad
5.2 Uloga i ovlaštenja centra za socijalni rad kod postupka s djecom pri razvodu braka
roditelja......................................................................................................................................31
5.2.1 Procjena slučaja.......................................................................................................31
5.2.2 Planovi usluga..........................................................................................................32
5.2.3 Stručni nalazi i mišljenja Centra za socijalni rad.....................................................32
5.3 Uloga socijalnog radnika u zaštiti djeteta razvedenih roditelja......................................32
5.4 Posljedice razvoda braka na partnere..............................................................................36
5.5 Posljedice razvoda braka na djecu..................................................................................37

VI ZAKLJUČCI.....................................................................................................................38

LITERATURA...................................................................................................................40

2
Diplomski rad
UVOD

U ostvarivanju socijalne pravde, socijalnih prava, smanjivanju društvenih nejednakosti i

opštoj humanizaciji društva posebnu ulogu imaju socijalna politika i socijalni rad. Ustanove
socijalne zaštite u BiH treba da budu prepoznatljive po svojoj stručnosti, incijativnosti,
kreativnosti, razvoju usluga primjerenih potrebama korisnika i građana, te da budu nosioci
istraživanja, planiranja, realiziranja socijalnih aktivnosti u lokalnim zajednicama za
zadovoljavanje pojedinačnih i zajedničkih socijalnih potreba i razvoja sistema socijalne zaštite.
Centar za socijalni rad u ostvarivanju svoje djelatnosti, treba da sarađuju, razvijaju partnerstva sa
organima države, entiteta, kantona i lokalne zajednice, javnim službama, udruženjima građana i
nevladinim organizacijama, mjesnim zajednicama, vjerskim organizacijama, preduzećima,
ustanovama, medijima, porodicama i pojedincima.

Socijalni rad je profesija, ustanova koja se zasniva na humanističkim idealima i ljudskim

pravima kako su ona koncipirana u najvažnijim međunarodnim dokumentima. Socijalni rad se
primarno bavi ljudskim pravima, a njihovo ispunjavanje je usko vezano uz nivo poštivanja
ljudskih prava u jednom društvu. Centar za socijalni rad je najvažnija ustanova u sistemu
socijalne zaštite, a uvažavajući brojne međunarodne i domaće propise, zaštita prava djece u
sistemu socijalne zaštite ima prioritetno mjesto.

Značaj i uloga koju Centra za socijalni rad imaju u zaštiti prava građana i djece, te
činjenica da nesmetano i efikasno djelovanje Centra za socijalni rad predstavlja stub u razvoju
jednog društva, kao i potreba da se osigura permanentno jačanje kapaciteta Centra za socijalni
rad, predstavljaju osnov i cilj provođenja sveobuhvatne analize Ombudsmena. Izrada specijalnog
izvještaja „Uloga centara za socijalni rad u zaštiti prava djeteta“ ima za cilj ukazati na prednosti i
nedostatke, naročito nedostatke kadrovskih kapaciteta Centra za socijalni rad, te ostale probleme
sa kojima se Centar za socijalni rad susreću u pružanju usluga socijalne zaštite, naročito zaštite
prava djece.

Informacije i statistički podaci prikupljeni provođenjem istraživanja u oblasti socijalne

zaštite i zaštite prava djece, bili su osnov izdavanja preporuka nadležnim nivoima vlasti. Odjel za
praćenje prava djece počeo je sa radom u junu mjesecu 2009. godine i, zahvaljujući saradnji sa
Save the Children, urađen je značajan broj istraživanja koja su rezultirala specijalnim
izvještajima u oblasti prava djeteta (prosjačenje djece, predškolski odgoj i obrazovanje,
zdravstvena zaštita djece, participacija djece i odraslih u školama u interesu djece, mladi i djeca
u sukobu sa zakonom, prava djece sa posebnim potrebama/smetnjama u psihofizičkom razvoju,

3
Diplomski rad
prava djece smještene u ustanovama, djeca razvedenih roditelja i dr.), a urađena je i
sveobuhvatana Analiza o usklađenosti zakonodavstva Bosne i Hercegovine sa Konvencijom o
pravima djeteta.

Pitanje socijalne zaštite regulisano je prvenstveno Ustavom Federacije i Ustavom

Republike Srpske.

Aktuelnost teme

Imajući u vidu položaja pojedinca u društvu, načina življenja te sve težoj materijalnoj
situaciji, sve više smo svjedoci nemogućnosti održivosti braka i porodice kao cjeline. Sam naziv
ovog rada i teme nam ukazuje na ozbiljnost problema te nemogućnosti uspostavljanja drugačijeg
razmišljanja bračnih supriznika, a za uzvrat sve posliedice i nelagodnosti u životu, nažalost, u
najvjećoj mjeri snose djeca razvedenih roditelja. Kroz ovaj rad sam pojasnila problematiku
današnjeg društva u pogledu braka i bračne zajednice, te posljedice razvoda braka na djecu kao i
na roditelje. Objasnila sam koja je uloga Centra za socijalni rad, njihove sveobuhvatne potrebe u
kriznim situacijama, zatim uloga u prevazilaženju nastalog problema sa što manjim posljedicama
po dijete, s ciljem suzbijanja mogućih psihičkih i zdravstvenih trauma na samo djete. Sama tema,
kao i realna situacija u društvu uopšte iziskuje da se posveti jako puno pažnje na djecu koja su
samim razvodom bračnih partnera i najviše pogođena i najviše i ispaštaju. Uloga Centra za
socijalni rad je od presudnog značaja za djecu jer usmjere i pomognu roditeljima kako da se
ponašaju da bi djeca najmanje ispaštala.

Predmet, cilj

Predmet ovog rada je pojašnjavanje na koji način to Centar za socijalni rad utiče na dijete
te istom pomaže u prevazilaženju problema koji su nastali samim razvodom braka roditelja.
Kako to da dijete najbezbolnije shvati novonastalu situaciju te da se bez velikih posljedica
adaptira na novi način života a da u stalnom prisustvu nisu oba roditelja. Kako pomoći samim
roditeljima da što manje svoje nezadovoljstvo, bijes, ljutnju prenose na dijete ili djecu, te da
stvore novi način same ophodnje prema djetetu, da se prilagode obavezama koje su proizašle
samim razvodom braka. Cilj ovog rada je da se prikaže koliko je traumatično, neugodno, te
ozbiljno po pitanju samih djece poslije i za vrijeme razvoda braka roditelja, koje su to situacije
kroz koja će djeca prolaziti, s čim će se suočavati, odnosno na koji način da oba roditelja iako ne
žive zajedno za dobrobit svoga djeteta učine ono najbolje kako bi svojoj djeci olakšali te pomogli
u prevazilaženju problema.

4
Diplomski rad
Zadaci

Zadaci ovog rada su da se pokažu na koji način država, društvo i institucije mogu
spriječiti najnegativniji bilans u statistici održivosti bračnih zajednica te šta se mora učiniti kako
od strane roditelja tako i od strane određenih institucija da bi se zaštitila najmlađa populacija i
izbjeglo snošenje nesagledivih a kasnije i nepopravljivih psihičkih i fizičkih posljedica po djecu.
Vrlo je bitno da se samo društvo uključi u ozbiljnost problema, a ne samo da se očekuje da
određeni pojedinci u određenim ustanovama površno urade svoje stvari s ciljem prevazilaženja
problema, što svakako nije dovoljno kada je riječ o problematici ovog rada. Nadalje, da se
pokažu i objasne najbolji instrumenti i metode u rješavanju problema, te maksimalno pružanje
pomoći najugroženijima prilikom razvoda braka roditelja. Kako se nastaviti ponašati, šta učiniti
a šta ne učiniti, kako djetetu na najbezbolniji način objasniti novonastalu situaciju, na koji način
da se dijete ne osjeća odbačeno i nepoželjno, sve su to situacije i problemi koje društvo mora u
cjelosti da rješava.

Metodologija

Prilikom pisanja ovog rada korištene su uopštene činjenice koje su dobijene kroz rad
Centra za socijalni rad, te na taj način uopšteno su navedeni podaci i problematika koja nastaje s
razvodom braka. Teoretski dio koji govori o traumatskim posledicama koje se odražavaju na
djecu razvedenih roditelja ne može se uzeti u obzir kao pravilo jer svaki razvod ne djeluje isto na
svako djete, sve su to posljedice različite i svaka za sebe specifična i karakteristična, od smrtnih
ishoda do prijateljstva bračnih drugova. Statistički podaci korišteni u ovom radu su dobijeni iz
Centra za socijalni rad, kroz njihove brošure, njihov rad u zajednici te se na taj način okvirno
došlo do određenih podataka koji su prikazani u tekstu. Pri izradi ovog rada korištene su studije
slučaja, odnosno one metode koje se mogu prilagoditi pisanju specifičnosti problematike rada s
osobinama koje su najprihvatljivije i najkorisnije da bi se završni rad s ovakvom temom napisao.
Na taj način ovaj rad je napisan s činjeničnim detaljima koje nastaju prilikom razvoda braka,
odnosno stvarne posljedice koje se dešavaju kod djece razvedenih roditelja, te upravo onaj
postupak koji koriste radnici Centra za socijalni rad u pomaganju djeci za prevazilaženje
nastalog problema i prilagođavanju novonastaloj situaciji.

5
Diplomski rad
I DRUŠTVO I PORODICA

Porodica je temelj društvne zajednice. Značaj porodice za opstanak društva ne može i ne

smije umanjiti važnost ostalih društvenih grupa. Porodica se javlja kao most ili spoj između
pojedinca i društva. Stepen razvijanja datog društva odražava se i na porodicu. Da li će porodica
imati jedno ili više djece zavisi od ekonomskih prilika, kulturnih obrazaca i odnosa društvenih
institucija (podsticanje rađanja socijalnom i zdravstvenom zaštitom majke i djeteta). “Kad je
riječ o vaspitavanju treba istaći da je to najdelikatniji i najznačajnoiji proces u kome se formira
ličnost djeteta kroz usvajanje određenog sistema vrijednosti i odnosa prema drugim članovima
porodice i društva, prema samom sebi i vlastitim obavezama. Tu su veoma bitni sledeći činioci:
roditelji kao vaspitači dolaze iz nekog predhodnog sistema društvenih i kulturnih vrijednosti”. 1
Vaspitavanje djece je “utiskivanje” postojećih obrazaca za neko buduće vrijeme u kome
će se ti obrasci sigurno primjenjivati, a što znači da će u većoj ili manjoj mjeri biti
nepormjenljivi. Vaspitavanje je dvosmjeran proces u kome se ne formiraju samo djeca već i
roditelji. Nespremnost društva da zaštiti porodicu i nespremnost roditelja da se u procesu
vaspitannja i sami mijenjaju u skladu sa promjenjenim porodičnim i društvenim okolnostima su
neke od uzroka porodične i društvene dezintegracije.

Porodica je predmet proučavanja mnogih naučnika. Pa po osnovu toga postoje

mnogobrojne definicije o porodici. Porodica je jedna od najstarijih društvenih grupa. Porodica je
tijesno povezana sa brakom, srodstvom i domaćinstvom, ali se ne može poistovjetiti sa njima. U
većini zemalja dešavaju se znatne promjene pa i u tradicionalnom obliku porodice koji je bio
poznat na našem tlu kao porodična zadruga, čiji je broj veoma mali,a preciznih podataka nema
za poslednje decenije 20 vijeka.

Nuklearna porodica se sastoji od roditelja i djece koji žive u zajedničkom domaćinstvu.

Članovi ove porodice su uključeni u rad i proizvodnju izvan porodice. Između članova porodice
trebalo bi da vladaju odnosi ravnopravnosti, poštovanja i duboke emotivne vezanosti, mada to u
praksi često nije tako.

1
Milosavljević, M., Gavrilović, A., Đurašinović, P.“Preobražaj Porodice“, Banja Luka 2009.godina.,str.95

6
Diplomski rad
II BRAK I PORODICA

2.1 Pojam, vrste i značaj braka

Brak i porodica su mjesto gdje se njeguje ljubav, mjesto moralne i duhovne vrijednosti.
Brak je zajednica od koje zavisi mentalno zdravlje svih njenih članova. To je okrilje sigurnosti i
topline koja se moze osjetiti samo u okviru sretne i složne porodice. Donošenje zajedničkih
odluka i poštivanje tradicionalnih odnosa glavne su karakteristike svakog braka. Tako iz priča
koje se mogu čuti od naših djedova i očeva saznajemo da su neki brakovi nastajali otmicama
djevojaka. Često su se birale one djevojke iz porodica boljeg imovinskog stanja i iz uglednih
porodica. Vodilo se računa o porijeklu roditelja pa čak i djedova što je bilo skoro pa obaveza.
Brakovi su se sklapali i na, “neviđeno“, kada bi se mladić i djevojka vidjeli prvi put tek za
vrijeme prve bračne noći, što za današnje sklapanje braka je apsurdno.

“Pa iako se jedno drugom ne bi dopalo, pa čak i imali neku „manu“ ne bi se prigovaralo.
Morao se poštovati izbor starijih bez pogovora i komentarisanja. Do raskida braka ne bi dolazilo
da se ne bi ukaljala čast ni djevojke ni mladoženje, jer to bi bila ogromna sramota. Mnoga
antropološka istraživanja pokazuju da danas nema društva, društvene zajednice niti plemena bez
ovog osnovnog oblika ujedinjavanja dvoje ljudi različitog pola radi stavaranja potomstva iz
kojeg u pravilu nastaje porodica”.2

“Još možemo reci da je brak je životna zajednica dvije osobe različitog pola koja ima
sociolološke, kulturne, vjerske i pravne posljedice i gledišta. Osnovna funkcija svakog braka je
osnivanje porodice, te zajednički život. Brak i potomstvo, odnosno djeca spadaju u osnovne
potrebe svakog čovjeka na zemlji. Neki sociolozi smatraju porodicu kamenom temeljcem svakog
društva, odnosno srodstvo i brak, koji su u uskoj vezi s njom. Suštinski posmatrano to je tačno,
jer oni stvaraju osnovu društvene organizacije i teško je zamisliti kako bi ljudsko društvo
funkcionisalo bez nje, odnosno bez brakova i porodica”. 3 Da bi mogli govoriti o savremenom
braku, potrebno je prije svega definisati pojmove porodice kao društvene grupe, obratiti pažnju
na njen istorijski razvoj sažet u kratkim crtama, te formulisati pojam i značenje riječi brak,
njegovo današnje stanje, pojmove morala posmatrano komparistički nekada i sada u 21. vijeku,
te probleme koje je on donio sa sobom.

2
Alinčić, M. i Porodično pravo. Zagreb: Narodne novine.2001.god, izvedeni zaključci
3
Milosavljević, M., Gavrilović, A., Đurašinović, P.“Preobražaj Porodice“, Banja Luka 2009.godina,str.99

7
Diplomski rad
"Šta čini brak sretnim? To je pitanje koje svi muškarci i žene upućuju jedni drugima.
Ljudi i žene pokušavaju da pronađu odgovor - za svoj sopstveni brak. Pokušavaju i ne nalaze
odgovor; pokušavaju - i nalaze ga. Ponekad naizgled najnepodudarniji brakovi ispadaju
najuspješniji. Odgovor će biti nađen, mislim, u uzajamnoj potrebi supružnika da budu zajedno, i
zadovoljstvu što ta potreba postoji. Zadovoljstvo, naravno, mora biti uzajamno. Sretan brak ne
može biti izgrađen na žrtvovanju. Čak ni na želji. Mora biti izgrađen na osjećanju radosti.

2.1.1 Vrste brakova

“Suština, i cilj svakog društva je porodica. A da bi se formirala porodica neophodan je

brak, te se opet vraćamo na ranije već pomenuto. Zakonski, moralno i društveno priznata veza
žene i muškarca. Svaki brak spada u instituciju (zbog društvenog priznavanja i zato jer je osnova
porodica)”.4

Istorijski tipovi braka:

 Grupni brak, grupa muškaraca stupa u polne odnose sa grupom žena, bez ograničenja. To
je promiskuitet, neregulisani polni odnosi. U bračnoj vezi mogli su biti oni koji su u
srodstvu-incest- rodoskrvnuće. Horda je najniži stepen razvoja čovjekovog društva (mala
znanja).
 Čovjeku je trebalo dosta da shvati tu bolesnu vezu. I stvara se drugi tip braka, poligamija.
Incest tabu-zabrana rodoskrvnuća, sa najužim članovima porodice. Poli- mnogo, damos
-svadba. Poliandrija, brak žene sa više muškaraca. Poligamija, brak muškarca sa više
žena. Krug srodnika mora i dalje da se ograničava, najniža granica je treće koljeno.
 Monogamija je brak izmedju jednog muškarca i jedne žene. Srodstvo u monogamnom
obliku se vodi po ocu-patrilinearno srdodstvo, i od tada vlada porodicom on se uzima za
glavu porodice-patrijarh. Matrilinearno, ona je prihvatila i neke obazeveze muškaraca
(dok je on bio na polju), ona je bila dominantna do 20. vijeka ali bila je samo mašina za
radjanje djece. Žene su se izborile za prava kada su i same počele da rade, te postadoše
ekonomski nezavisne.

Prema načinu sklapanja i regulisanja braka.

 Običajni- rodjaci ugovaraju brak tek rodjene djece. Osnovni razlog za to je materijalni
(takav odnos, odnos bez emocija reguliše se običajnim normama).
 Gradjanski- pravne norme.
 Crkveni-religijskim postupkom, ali se obavlja po veoma strogim pravilima.
4
Buljan-Flander, G.i Karlović, A. Odgajam li dobro svoje dijete? Savjeti za roditelje. Zagreb: 2004.god, str.26

8
Diplomski rad
 Faktički (konkubinat) vanbračna zajednica nema pravnog legaliteta.

U islamu čovjek može da ima onoliko žena koliko može da izdržava.

2.2 Funkcije porodice

“Riječ “porodica” i danas se odnosi na strogo različite pojmove. U najširem smislu to je

“nerazdvojna cjelina osoba povezanih brakom ili usvajanjem” ili “rađanje pojedinca koji
nasleđuju jedan drugog” - što znači, “loza”, “rod”, “dinastija”. U užem smislu riječ porodica
znači “rodbinsko povezane osobe koje žive pod istim krovom” - ili još uže “oca, majku i djecu”.5

“Porodica je vrlo karakteristična društvena grupa koja se kroz istoriju mijenjala i

razvijala, u kojoj se prepliću društveno- ekonomski, biološki i dr. činioci. Počev od toga da
biološki karakter porodice je jedan od osnovnih i njenih obilježja. Ono obuhvata u potpunosti
dvije vrste međusobno povezanih ali i različitih odnosa u kojima se preklapaju biološki,
psihološki i društveni elementi: zadovoljavanje seksualne potrebe i emotivnih potreba čovjeka, te
rađanje i podizanje djece. Ove kategorije se mogu odvijati i izvan porodice, što nije rijedak
slučaj, one se najvećim dijelom odvija u porodici. Složenost svake porodice kao posebne
društvene grupe i problemi koji se javljaju u njenom proučavanju traže saradnju velikog broja
nauka, kako prirodnih tako i društvenih”.6

2.2.1 Oblici srodstva

Porodica je središte oko koga se uobličava čitav niz srodničkih veza i odnosa. Najvažniji
oblik srodstva je:

 Krvno srodstvo ili prirodno srodstvo koje se zasniva rađanjem,

 Tazbinsko srodstvo ( koj se stvara ženidbom ili udajom),
 Adoptivno srodtvo ( nastaje usvajanjem) i
 Duhovno srodstvo (kumstvo, pobratimstvo).

2.2.2 Generacije ili pokoljenja

5
Gutović, V. „Razvojna psihologija“, od fetusa do zrelosti, Banja Luka, 2005.godine, izvedeni zaključci
6
Milosavljević, M., Gavrilović, A., Đurašinović, P.“Preobražaj Porodice“, Banja Luka 2009.godina, str,104

9
Diplomski rad
“Generacija ili pokoljenje je skup ljudi koji su bliskih po godištima, vremenu i načinu
življenja koja stoji u vezi sa srodstvom ukoliko ovakvo shvatanje nosi podjelu, ne samo na
pretke i potomke, već i na starije i mlađe. Porodični odnosi između oca i sina su generacijski
odnosi. Vremenom sa razvojem društva generacija je uglavnom dobijala društvena obilježja i
razvrstavala se prema starosti, ekonomskoj moći i biološkoj reprodukciji”.7

U današnjim porodicama često žive i po tri generacije, pa se zbog brzih promjena u

društvu događa da nastupe krize u takvim porodicama, odnosno sukobi generacija, iz razloga
različitog tumačenja i shvatanja svijeta. Porodica je i bio-socijalna i psihička zajednica, što znači
da porodica vodi brigu oko podizanja, zaštite i vaspitanja djece. Ovo je jedna od bitnih uloga
porodice. Međutim briga oko podizanja i vaspitavanja djece zavisi mnogo od uslova i
mogućnosti roditelja. Često se događa da zbog loših materijalnih uslova oba roditelja su previše
posvećena poslu, pa brigu o djeci ne preuzima niko i takva djeca se obično prepuštena sama sebi.
Društvena zajednica je oduvijek regulisala krvno-srodničke odnose u porodici. Najranije
uređenje porodice vršilo se pomoću običaja, morala, a naročito religije, a kasnije je ove oblike
zamijenilo pravo.

2.3 Oblici porodice

U zavisnosti od kritrijuma mogu se razlikovati sledeći oblici porodice:

 Prvi oblik porodice je totemskog klana za koje je karakteristično zajedničko ime svih
pripadnika roda, što je simbolizovano znakom i vjerovanjem o zajedničkom porijeklu.
Djeca se u ovoj porodici određuju po materinskoj liniji, jer u njenoj osnovi leži grupni
brak u kojem se ne zna ko je otac, ali kako je rađanje pod zaštitom klana, sva djeca su na
neki način njegova, zajednička. Istorijski posmatrano ovo je doba matrijarhata. Iz
totemske porodice razvoja se porodična kućna zajednica. Pojavu očinske porodice znači
da se krvna veza određuje prema ocu. Istorijski gledano ovaj period kada uloga oca
postaje veoma važna za porodicu naziva se još i period patrijarhata. U patrijahalnoj
konjugalnoj porodici je razvijena dominacija patrijahalnog vođe, starješine koja donosi
određivanje potomstva isključivo po očinskoj liniji. Starješina porodice ima apsolutnu
vlast, nad svim članovima porodice, a naročito nad ženama i odlučuje o udaji, ženidbi, a
često i o začeću i broju djece. Individualna konjigalna porodica obilježava savremeno
društvo. Ova porodica je zasnovana na monogamiji i nju čine samo najbliži srodnici,

7
Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka, str.313

10
Diplomski rad
roditelji sa djecom. Odluke o potomstvu donose supružnici zajednički, a ono se računa po
obe linije očevoj i majčinoj. Uloga oca je uslovljena dijelom iz biološke dijelom iz
društvene aktivnosti. Postoje i drugi kriterijumi za određivanje oblika porodice kao što
su:
 tradicionalna-porodica gdje su uloge raspodeljene prema polu i uzrastu. U
ovakvoj prodici tačno se zna položaj i ulogu koji imaju muški članovi porodice, i
kakva prava i obaveze imaju žene.
 patrijahalna-počiva na vrhovnom neprikosnovenom autoritetu oca “glave
porodice”, u ovakvoj porodici najveći autoritet ima otac koji donosi sve odluke i
njegova riječ je zadnja.
 egalitarna (demokratska)-porodica gdje je raspodela uloga među polovima i
generacijama u skladu sa sklonosti i sposobnostima svojih članova.
 matrilinearna-to je porodica u kome se srodstvo računa po majci.
 patrilinearna-u kojoj se “porodična loza” vodi po ocu i njegovim muškim precima
 bilateralna-srodstvo se računa po obe linije
 nuklearna-ovu porodicu sačinjavaju roditelji i djeca. Ovakav oblik porodice je
karakterističan za savremeno doba.
 proširena-ovu porodicu čine i bliži i dalji srodnici koji žive pod istim krovom i u
zajedničkom domaćinstvu.
 potpuna-to je ona porodica koja se sastoji od supružnika i djece
 nepotpuna-ovo je porodica u kojoj nedostaje jedan supružnik–roditelj (zbog
razvoda, smrti ili iz drugih razloga),
 integrisana-to je porodica gdje postoji čvrsta povezanost članova porodice, gdje
postoji osjećanje uzajamnosti. U ovakvoj porodici njeni članovi se osećaju
sigurno, zaštićeno i oni donose zajedničke odluke koje su integrisane. Kod
članova ove porodice usađen je veliki osjećaj pripadnosti.
 dezintegrisana-karakteriše udaljavanje članova jednih od drugih, odsustvo
zajedničkih vrijednosti i ciljeva, emocionalno “hlađenje” i ravnodušnost,
povlačenje u sebe ili vezivanje za osobe van porodice. Za ovakvu porodicu
možemo reći da ne postoji duboka emocionalna vezanost za svoje članove, tako
da se njeni članovi osjećaju usamljeno i imaju strah da se povjere jedni drugima, a
izlaz iz takve situacije nalaze u drugim porodicama, gdje osjećaju lažnu sigurnost.

11
Diplomski rad
2.4 Porodica kao društvena grupa

Porodica je primarna, parcijalna i univerzalna društvena grupa.

 Ona je primarna zato što je istorijski prvi oblik društvenog grupisanja.

 parcijalna je jer se u njoj ostvaruju samo neke životne funkcije (biološka- reproduktivna i
vaspitna), i
 univerzalna zato što ne postoji nijedan drugi oblik porodičnog organizovanja. Pored ove
podjele možemo napraviti i podjelu porodice na:
 autokratska,
 demokratska, ili
 anarhična,
 referentna (gdje se pojedinac poistovjećuje sa porodicom kojoj pripada, usvajajući
njen sistem vrijednosti).
 formalna gdje je veoma bitno sklapanje braka po običajnom pravu, gdje bračni
parovi žive u legalnom i legitimnom braku.
 neformalna gdje je porodica plod vanbračne zajednice.

“Brak je institucija koja, prirodno i društveno, predhodi porodici. Pod porodicom se

podrazumijeva biološko-društveno zasnovana grupa ljudi, povezani krvnim srodstvom i
zajedničkim životom. Treba napomenuti da je neophodno napraviti razliku između porodice i
kućne zajednice. Porodicu čine roditelji i djeca, dok se pojam kućne zajednice različito tumačio.
Prema nekim autorima kućna zajednica predstavlja prvo od srodničkih i prirodnih stanja čovjeka,
to je građanska zajednica, najprirodnija i najstarija od svih. Porodica je osnov državne zajednice,
jer narodi i države nisu ništa drugo do zajednice sastavljene od više porodica”. 8 “Drugi autori
definišu porodicu kao grupa ljudi koji su krvno povezani i žive pod istim krovom, a posebno
otac, majka i djeca. “Porodica je zajednica polova i djece koja iz te veze nastaju (a mogu biti i
adaptirana), zatim porodica je primarna zajednica u kojoj se razvija ličnost djeteta i to je takva
zajednica koja obezbjeđuje psihosocijalnu povezanost članova”.9

8
Čudina – Obradović, M., Obradović, J. Podrška roditeljstvu: izazovi i mogućnosti, Revija za socijalnu politiku,
2002.godina, izvedeni zaključci
9
Milić, A. „Sociologija porodice“, kritika i izazovi, Beograd 2001.godina, str.56

12
Diplomski rad
2.5 Kriza porodice

Ženska potčinjenost i jednakost

Kroz vijekove za porodicu uopšte vezana je ženska potčinjenost ili nejednakost polova
koja se izražavala u seksualnoj i društvenoj dominaciji sa značajnim posledicama za ljudsku
vrstu. Žena kroz istoriji je bila socijalno i materijalno potčinjena, što je značilo da je u
seksualnim odnosima postojala kao objekat muške volje i htenja. “Dugo vremena, vijekovima,
ona nije mogla samostalno da vrši izbor partnera, a istovremno je prema njoj iskazivna
agresivnost, sila, kako u porodici tako i van nje, koja se ogledala od neželjene trudnoće i rađanja
djece, do rigoroznijih stvari kao što su silovanja i prostitucija. U današnjem savremenom
društvu, zajedno sa težnjom za opštom jednakošću polova, javile su se i ideje za žensku
emancipaciju u čiji centar je u prvo vrijeme stavljena društvena jednakost polova, a kasnije i
seksualna jednakost koja je vezana za slobodni odabir partnera, sprečavanje silovanja u braku i
porodici te izvan nje, pravo na izbor materinastva i prekid trudnoće”.10

Društveno-ekonomska i pravna jednakost je postignuta, ali seksualna nije jer je žena i

dalje predmet manipulacije, što pokazuje ne samo današnja prostitucija koja je tipična za
upravljanje ženskom seksualnošću. U savrmenom društvu porodica, zajedno sa brakom,
doživljava značajne transformacije koje govore o njenoj krizi. Sa društvenom jednakošću raste
broj slobodnih brakova u kojima se djeca uopšte ne rađaju. Osim toga promjene u ukupnom
životu izazivaju mnogobrojne razvode brakova i raspade porodica što sve smanjuje broj djece.

2.5.1 Moderna porodica

“Moderna porodica je rezultat sveopšte industrijalizacije društva, koja je najprije

zahvatila zapadnoevropske zemlje, a potom se proširila na veliki dio savremenog društva. Od
proizvodne porodica se transformisala u potrošačku društvenu grupu”. 11 U savremenoj prodici se
uočava sledeće:

 autonomija u odnosu na ostale oblasti života i rada, viši stepen slobode članova i njihova
sve izražajnija ravnopravnost
 kao i slabljanje porodične solidarnosti i povezanosti njenih članova i jačanje
individualizma, egoizma i patologije.

10
Državni zavod za zaštitu porodice, materinstva i mladeži. Institut pravobranitelja za djecu, Zagreb: Državni zavod
za zaštitu porodice, materinstva i mladeži. 2001.godina, str.11-15
11
Milosavljević, M., Gavrilović, A., Đurašinović, P.“Preobražaj Porodice“, Banja Luka 2009.godina, str.99

13
Diplomski rad
III RAZVOD BRAKA

Zakonsko pravo na razvod braka ima svaka osoba na ovom svijetu, jer je ovo pravo jedno
od najvažnijih prava. Razlozi su veliki ali do razvoda braka dolazi kada su bračni odnosi teško i
trajno poremećeni i narušeni odnosno nepopravljivi. “U teoriji, naučno postoje različite definicije
razvoda braka, ali sve definicije se uglavnom kreću u pravcu da je to trajni postupak raskidanja
bračne veze, odnosno poništenje bračne zajednice zakonskim putem. Tako i u našem pravu
razvod braka se definiše kao način prestanka pravovaljanog braka za života bračnih partnera iz
uzroka i na način predviđen zakonom”.12

Dakle, iz ovoga se uočava da razvodom može prestati samo onaj brak koji je punovažan,
a ne i onaj brak koji je sklopljen pri postojanju bračnih smetnji (u tom slučaju se radi o
poništenju braka). Poništenje nekog braka predstavlja jači pravni osnov za prestanak braka, pa se
tako brak može poništiti iako je već prestao razvodom braka. Iz ove prethodne definicije je
moguće uočiti i to da je razvod braka moguć samo za života bračnih partnera, a u slučaju smrti
jednog od njih, brak prestaje automatski sa smrću jednog bračnog partnera, ne po volji nego po
sili. Razvod braka se izriče kroz sudsku odluku, a postoje dva načina pokretanja postupka za
razvod braka, i to podnošenjem tužbe za razvod braka ili zahtjevom za sporazumni razvod braka.

“Sve više je razvod braka danas masovna pojava, a sve više u ekonomski razvijenim
zemljama i visokourbanizovanim sredinama, i ista ima tendenciju porasta bez obzira na broj
djece stečenih u braku. Ogroman porast broja razvoda može se vidjeti u odnosu broja sklopljenih
i razvedenih brakova u jednoj godini, njihov međusobni odnos. Dakle, većina brakova koja
završe sa razvodom jesu brakovi sa barem jednim djetetom. Svaki razvod braka donosi velike
količine stresa, te tokom i nakon razvoda braka dijete ili djeca imaju mnoga pitanja i mogu se
osjećati neugodno zbog promjena u porodici koje donosi sam razvod braka”.13

Upravo je to tema ovog rada, te će njegov sadržaj prikazati kakve to mogu biti reakcije
djece na razvod, kako ona doživljavaju ovu pojavu, te kako razvod može uticati na formiranje
djetetove ličnosti. Kako za dijete razvod braka može biti stresan, isto tako za roditelje to može
biti jedan jako težak period, kada su u pitanju njihova djeca jer se samim razvodom mijenja
način njihovog ponašanja prema djeci. Roditelji vrlo često dolaze u nezgodnu situaciju zbog toga
što ne znaju kako razgovarati sa svojom djecom o razvodu. Postotak neke djece koja ne žive sa
jednim ili nijednim roditeljima masovno raste. Prema procjenama barem šestero od desetero

12
Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka, str.359
13
Gutović, V. „Razvojna psihologija“, od fetusa do zrelosti, Banja Luka, 2005.godine

14
Diplomski rad
djece će barem neko vrijeme živjeti u domu sa samo jednim roditeljem dok ne navrši 18-tu
godinu života. Isto tako dvije trećine rastavljenih žena i tri četvrtine muškaraca će stupiti u drugi
brak, a stopa razvoda drugog braka je puno veća nego prvog.

3.1 Uzroci razvoda braka

Najčešći razlozi za razvod braka

 Nezrelost jednog ili oba partnera

Ona je uzrok razvoda sama po sebi, a pored toga leži u korijenu svih drugih generatora
sukoba. Upravo nezrelost najčešće dovodi do nevjere, upravo nezrelost ne dozvoljava bračnim
partnerima da pametno riješe svoje probleme, i upravo radi nezrelosti ne znaju razgovarati i tako
otkriti što ih zapravo muči.

 Nevjera

Naravno, pošteno bi bilo napomenuti da prevara ne znači automatski i kraj braka. Imaju li
preljubnici sreću da se njihov partner pokaže spremnim oprostiti, moguće je da će dobiti priliku
da ipak spase brak. Ali čak ih i onda čeka dugotrajno i mukotrpno vraćanje povjerenja. Uporedite
to slobodno s razbijenom vazom: naravno da ju možete zalijepiti, ali će tragovi pada zauvijek
ostati na njoj- i moglo bi se dogoditi da prvi sljedeći udarac ipak označi njezin kraj.

 Nedostatak komunikacije

Nedostatak komunikacije velik je problem, jer sve je probleme moguće riješiti samo kroz
iskreni i otvoreni razgovor. A problema kojih treba rješavati uvijek će biti, u to nema sumnje!
Ponekad će ti problemi biti sasvim objektivne naravi (na primjer loša atmosfera na poslu, bolest,
financijski problemi i slično), a ponekad će biti i subjektivni. Jedna od najčešćih situacija iz ove
druge kategorije je ona kad jednom od partnera postane nepodnošljiva bračna rutina. Tada je
dobra komunikacija ključna za rješenje problema. Frustrirani partner mora otvoreno i jasno
upozoriti na svoje osjećaje, i zajedno sa svojim bračnim drugom potražiti pravo rješenje. Najgore
je u takvoj situaciji međusobno se optuživati za razmaženost ili odmahivati rukom jer to "i nisu
pravi problemi". Brak se ne čuva podsmijehom i ignorisanjem tuđih stavova.

15
Diplomski rad
 Nasilje

Na žalost, porodično nasilje češće je nego to možda izgleda na prvi pogled. Nasilje se ne
smije tolerisati! Ni verbalno, ni fizičko, jer nasilje je neprihvatljivo u bilo kojem svojem obliku.
Bračnom savjetniku je uvijek teško suočiti se sa situacijom u kojoj se žrtva nasilja pomirila sa
svojom sudbinom, a još je teže vidjeti da se nasilje prenosi i na djecu.

 Finansijski problemi

Financijski problemi mogu takođe dovesti do propasti braka. Iako je istina da manje krize
(npr. kod kupovine stana ili gradnje kuće) mogu čak i zbližiti partnere, puno je situacija u kojima
se na kraju pokaže da su oskudica i prisilne mjere štednje bile preoštre i da su trajale predugo-
toliko dugo da je jedan od partnera odlučio sreću potražiti negdje drugdje. U vrijeme recesije
teško je davati strašno pametne savjete; ako vas životne nedaće prisile, naravno da ćete štedjeti i
odricati se sve dok se situacija ne promijeni na bolje! Ali ako ipak ne spadate u kategoriju
socijalno ugroženih građana, dopustite sebi s vremena na vrijeme malo rastrošnosti i počastite se
kakvim lijepim poklonom. Život je kratak i godine prolete u trenu, pa je vrlo vjerovatno da
jednom kad odlučite potrošiti dugo sakupljane novce otkrijete da je zapravo- postalo prekasno.14

 Neslaganje naravi

Ima li tu pomoći? Pa čini se da je vrijeme da se vratimo na nedostatak komunikacije koji

smo ranije spomenuli; ako su razlike u razmišljanju između partnera relativno male, moguće ih
lako riješiti zrelim razgovorom, bez optuživanja i bez nametanja svojeg mišljenja. Ali ako se
pokaže da su partneri zaista otišli predaleko jedan od drugo, pa, recimo da se i onda može nazad,
ali samo ako između njih postoji još dovoljno ljubavi, jer samo će uz ljubav premostiti
nagomilane razlike i pronaći kompromis koji će zadovoljiti oboje.

3.2 Reakcija i partnera i djece na razvoda braka

“Posljedice razvoda braka prije svega obuhvataju reakcije i roditelja i njihove djece na
novonastalu situaciju, koje obično traju duže te se mijenjaju kroz procese prilagođavanja. Većina
djece doživljava razvod svojih roditelja kao stresan događaj, iako su reakcije naravno različite.
Dječija reakcija na razvod roditelja povezana je sa načinom na koji ih roditelji informišu o odluci
da se razvedu. Zbog toga je važno da roditelji pažljivo promisle o tome kako će reći djeci i što će
im reći. U nekim porodicama, muževi i žene vode žestoke svađe pred djecom i na taj im način
14
Milić, A. „Sociologija porodice“, kritika i izazovi, Beograd 2001.godina, izvedeni zaključci

16
Diplomski rad
pokazuju da nešto nije u redu”.15 U drugim porodicama djeca ne moraju ništa znati jer roditelji
tiho razgovaraju o svojim nesuglasicama i razlikama. Postoje i porodice u kojima roditelji
ponekad vode žustre svađe ali ponekad znaju i tiho rješavati svoje nesuglasice. Nezavisno o tome
na koji način roditelji rješavaju probleme i nesuglasice, a time i interakciju s djecom, kada se
roditelji odluče razvesti, djeca to moraju znati. Neka djeca pokazuju veliku otpornost i
dugoročno čak mogu profitirati od suočavanja s takvom promjenom, u nekih se javljaju razvojne
poteškoće, a neka pak pokazuju odgođene rezultate koji se često pojavljuju u adolescenciji.

Pozitivni učinci razvoda nađeni su samo kod djevojčica, i to samo pod umjerenim, ne pod
visokim ili niskim stepenovima stresa i uz prisutnost bliske ibrižne odrasle osobe. Uobičajene
reakcije djece i adolescenata na razvod roditelja uključuju kontinuiranu želju da se roditelji
pomire, strah od napuštanja, osjećaje krivice, regresiju naprethodna razvojna razdoblja,
poremećaje spavanja i tjelesne simptome.

Postoje velike razlike u prilagođavanju djece na razvod roditelja. Dok većina djece
uspješno savlada to krizno razdoblje, dio djece doživljava emotivne teškoće veće od uobičajene
uznemirenosti i tuge, a posljedice razvoda prate ih i u odrasloj dobi. Rezultati istraživanja o
uticaju razvoda braka roditelja na dječiji razvoj nisu jednaki. Brojna istraživanja pokazala su da
djeca razvedenih roditelja imaju slabije rezultate na mjerama školskog postignuća, ponašanja,
psihološke prilagodbe, samopoštovanja i društvene kompetentnosti.

Iako se radi o malim razlikama između njih i djece iz dvoroditeljskih porodica, zaključuje
se da razvod uopšteno nepovoljnije djeluje na psihosocijalnu prilagođavanju djece. Druga
istraživanja pokazuju da je sukob među roditeljima rizični faktor za dječji razvoj. U tom slučaju
razvod za dijete predstavlja bijeg iz nepovoljnog stanja, pogotovo ako je bilo nasilja u porodici.
Međutim, kako su samo u manjem dijelu brakova obuhvaćenih pregledanim istraživanjima
razvodu prethodili intenzivni i česti sukobi, opšti je zaključak da razvod pomaže manjem, a
povrijedi veći broj djece. Uz porodičnu strukturu postoji i niz drugih rizičnih faktora za razvoj
djece.

Longitudinalna istraživanja pokazala su da je u dosta nekvalitetnih brakova bilo djece s

problemima u ponašanju već i prije razvoda. Osim kvalitete porodične odnosa prije razvoda na
prilagođavanju djeteta na razvod utiče i priroda značajnih odnosa nakon razvoda. Neki autori
ističu sledeće uticaje:

 kvalitete djetetovog odnosa s roditeljem s kojim živi,

15
Milić, A. „Sociologija porodice“, kritika i izazovi, Beograd 2001.godina

17
Diplomski rad
 intenziteta sukoba između roditelja i način na koji se on izražava,
 materijalne situacije porodice i
 kvalitete djetetovog odnosa s drugim roditeljem, tj. učestalosti i kvalitete susreta i
druženja.

Djeca se teže prilagođavaju na razvod roditelja ako su uz to izložena i ostalim

nepovoljnim događajima, poput pogoršanja materijalnih uslova života, promjeni škole te
preseljenju u lošije i rizično mjesto. Bolje prilagođavanje pokazuju djeca koja imaju aktivne
načine suočavanja sa stresom i podršku među svojim vršnjacima te ona djeca koja krivnju za
razvod roditelja ne pripisuju sebi.

Većina istraživanja pokazuje da je za djecu najteže razdoblje upravo vrijeme razvoda

roditelja, a da nakon približno dvije godine, kada porodica uspostavi stabilnu dnevnu rutinu,
mnogi problemi nestaju. Neki autori su razradili faze neposrednih reakcija na razvod kroz koje
mogu prolaziti djeca od trenutka kad su saznala da im se roditelji razvode, pa do trenutka kada
prihvataju razvod kao nešto na što oni ne mogu uticati.

 Prvu fazu obilježava negiranje realnosti razvoda. Djeca se povlače u svoj svijet u kojem
sanjare o roditeljima, o tome kako su svi sretno živjeli dok nisu saznali da tako neće biti u
budućnosti.
 Drugu fazu obilježava bijes. Karakteristični su vrlo često emotivni ispadi, sukobi s
vršnjacima ili s odraslima, naročito s odraslima koji imaju odgojnu funkciju (npr.
nastavnici, odgojitelji).
 Treću fazu autori nazivaju nagodbom. Kad prođu fazu negiranja i bijesa, djeca često
pokušavaju naći rješenje u nagodbi sa samim sobom. Često misle da će ponovo sve biti u
redu ako oni budu bolji, poslušniji, marljiviji. Kad svi prethodni oblici ponašanja ne
pomognu, javlja se depresija. Djeca sebe okrivljavaju za razvod roditelja, pretjerano
naglašavajući svoje loše ponašanje u prošlosti. Prihvaćanje predstavlja petu fazu
neposrednih reakcija na razvod braka roditelja: djeca prihvaćaju objektivnu realnost,
nezavisnu o njihovim željama.

Promatrajući reakcije djece, mogu se uočiti različiti tipovi neposrednih reakcija na razvod
roditelja. Njihova tipologija sadrži sljedeće emotivne reakcije:

 Strah od napuštanja. Prema istraživanjima, 75% djece se nakon razvoda boji za

budućnost, a neki rezultati pokazuju i strah da će ih roditelji napustiti.

18
Diplomski rad
 Zabrinutost za roditelje. Djeca su zabrinuta kako će roditelji dalje živjeti. Starija su
zabrinuta i za osiguravanje materijalnih sredstava za život, zbog preseljenja u novi stan,
promjene škole, itd.
 Osjećaj tuge, snuždenosti. Djeca su žalosna i osjećaju veliki gubitak. Više od trećine
djece pokazuje simptome depresije: nesanice i razne tjelesne tegobe, preko polovine
djece mašta o ponovnom pomirenju roditelja.
 Osjećaj usamljenosti. Razvod roditelja često za djecu znači razdoblje usamljenosti.
Roditelji su obično zauzeti sami sobom ili međusobnim sukobom, te nemaju vremena za
djecu, pa su ona prepuštena sama sebi.
 Osjećaj odbačenosti. Djeca često smatraju da ih je roditelj koji odlazi iz doma odbacio, i
pitaju se da li zavređuje njihovu ljubav.
 Konflikt lojalnosti. Razvod je za djecu razdoblje sukoba lojalnosti koji roditelji svojom
međusobnom borbom za dijete mogu pojačati.
 Bijes i agresija. Kod više od 30% djece istraživanja pokazuju agresiju kao glavnu
reakciju na razvod, dok više od četvrtine djece usmjerava agresiju na roditelja koji
pokreće razvod.

“I dok su djeca vrlo mlada oni su već svjesni emocionalne klime u njihovoj porodici i
mogu osjetiti tugu, uznemirenost ili nezadovoljstvo. Kako će djete da shvati razvod svojih
roditelja zavisi od njihove starosti odnosno uzrasta. Ali, prilagođavanje može zavisiti i od toga
koliko su roditelji spremni i koliko se ulažu da ublaže potencijalno loše stanje samog razvoda na
djecu”.16

Djeca u doba dojenja kod roditelja primjećuju promjene u količini energije, primjećuju
njihov emocionalni status kao i to da jedan roditelj više ne živi u kući. Uznemirenija su, sklona
promjenama ritma spavanja i ostale dnevne rutine, a ako se nova odrasla osoba doseli u kuću,
mogu postati nervozne i plašljive. Roditelji im mogu pomoći tako da se drže uobičajene rutine i
rasporeda, da im pruže podršku tjelesnim dodirima i riječima ljubavi, da djetetove omiljene
predmete drže na dohvat ruke, te da starije bebe postupno upoznaju s novim odraslim osobama.
Mala djeca primjećuju da jedan od roditelja više ne živi u kući; te prema roditelju koji je
tužan mogu pokazati empatiju, ali i ljutnju. Mogu se teško odvajati od roditelja, pokazivati neka
regresivna ponašanja, promijeniti rutinu dnevnog i noćnog spavanja, te imati i noćne more.
Roditelji im mogu pomoći tako da osiguraju više vremena kada se pripremaju na razdvajanje, da
neverbalno i verbalno potvrđuju svoje ljubav i brigu, pokazuju brigu i razumijevanje djetetovih

16
Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka, str.367

19
Diplomski rad
osjećaja; te da razgovaraju sa ostalim važnim odraslim osobama u cilju podržavanja djeteta u
tom prelaznom razdoblju.

Djeca predškolske dobi i nižih razreda osnovne škole znaju da jedan roditelj više ne živi u
istom domu, počinju razumjeti da razvod znači da njihovi roditelji više neće biti u braku i živjeti
zajedno te da se roditelji više ne vole. Za razvod često krive sebe, brinu o promjenama u
svakodnevnom životu, mogu imati noćne mora, pokazivati znakove tuge i žalosti zbog odsustva
jednog roditelja, biti agresivni i ljutiti prema roditelju kojeg “optužuju”. Potrebno je da roditelji
djeci prenesu poruku da ona nisu odgovorna za razvod, da će njihove potrebe biti zadovoljene i
da im objasne ko će se o njima brinuti. Važno je s djecom razgovarati o njihovim osjećajima i
mislima, biti osjetljiv prema dječijim strahovima, planirati raspored vremena predviđenog za
posjete drugog roditelja, te podržavati djetetov odnos s drugim roditeljem (osim ako ne ugrožava
dobrobit djeteta).

Djeca koja pohađaju više razrede osnovne škole i srednjoškolci razumiju što znači
razvod, ali mogu imati poteškoća s prihvaćanjem promjenama koje razvod donosi u njihovu
porodicu. Uz to, neki mogu i dalje optuživati sebe za razvod.

Adolescenti mogu osjećati da su ih roditelji koji više ne živi s njima napustili, mogu se
povući od prijatelja i omiljenih aktivnosti, osjećati se ljuti ili nesigurni u svojim mislima i
osjećajima ljubavi, braka i porodice, imati osjećaj da prebrzo odrastaju. Adolescenti često
reaguju intenzivno, te se kao reakcija na razvod javlja bijes, agresivnost, konflikt lojalnosti, a u
nekim slučajevima i depresija. Za roditelje i dijete je bitno održavati otvorene komunikacijske
veze, emocionalni odnos i odnos podrške; oba bi roditelja trebala ostati uključena u djetetov
život, a svakako treba izbjegavati postavljanja tinejdžera u ulogu povjerenika; te dijete pripremiti
ukoliko se u njegov život planira uvesti novi partner.

Roditelji često misle da njihova djeca neće razumjeti šta je to razvod, pa o tome uopšte ne
razgovaraju s njima.Ali djeca se lakše prilagode novoj situaciji ako znaju što se događa i ako
imaju podršku ljudi koje vole. Dijete treba biti zaštićeno od sukoba odraslih, znati unaprijed šta
će se dogoditi te imati kontakt s oba roditelja osim ako je to suprotno njegovoj dobrobiti.

Direktna pitanja o tome s kojim bi roditeljem željela živjeti dovode djecu u konflikt
lojalnosti. Djeci je sve do sazrijevanja potrebna zaštita od njima preteških odluka i odgovornosti,
te se roditelji trebaju o takvim odlukama dogovoriti. Kada taj dogovor ne uspijevaju postići,
uključuju se stručnjaci.

20
Diplomski rad
3.2.1 Različite reakcije starosti djeteta za vrijeme razvoda

“Nisu iste sve reakcije djece na nastalu situaciju razvoda braka roditelja i zavise o starosti
djeteta, njegovoj zrelosti, prije svega odnos sa roditeljima, odnosu između roditelja prije samo
razvoda i u toku razvoda. Postoje velike individualne odnosno lične razlike, ali i neke sličnosti u
reakcijama djece određene dobi iako se ne može podvesti pod pravilo ili određenom formom i
definicijom navesti, jer je svaki slučaj za sebe specifičan i jedinstven”.17

Pa tako naprimjer:

 Djeca u dobi do dvije godine trebaju konzistentnost i rutinu, a umiruje ih poznato. Tada
su posebno osjetljiva na separacije. Djeca su osjetljiva i na promjene u emocionalnom
stanju roditelja i primjećuju kad jedan roditelj napusti njihov dom. Signali kojima dijete
nesvjesno pokazuje da nešto nije uredu mogu biti veća razdražljivost, više plakanja ili
promjene u navikama ishrane ili spavanja. U tom periodu djeca zapravo nisu sposobna da
razumiju koncept razvoda, pa samim tim ta promjena je za njih zastrašujuća,
nepredvidiva i zbunjujućaa to dovodi do separacijske anksioznosti, regresije u razvoju,
ljutnje, straha i povlačenja.
 Djeca u dobi od dvije do šest godina je takođe potrebna konzistencija ali razvijanjem
njihovih intelektualnih sposobnosti, ona shvataju djelimično koncept razvoda te se dijete
ne može više osloniti na sebe. Tako djeca primjećuju da jedan roditelj ne živi više kod
kuće patako može izgraditi empatiju prema roditelju koji je tužan. Moguće je da kod
djece predškolske dobi u situaciji razvoda dođe regresivnog ponašanja. Pa tako neke
vještine koje su savladale odjednom zaboravljaju što se i očituje sisanjem palca,
mokrenjem u gaćice, treptanjem i na druge načine.
 Djeca starije školske dobi vještija su u korištenju odbrambenih mehanizama kao što su
poricanje, potiskivanje emocija te tjelesni simptomi poput umora, glavobolje ili bolova u
stomaku. Takođe oni češće pokazuju intenzivnu ljutnju na roditelje zbog razvoda, a
ostale uobičajene emocije su usamljenost, žaljenje, anksioznost i osjećaj nemoćnosti.
 U dobi adolescenta razvod vrlo teško pada jer je to još jedan težak zadatak kojim se oni
moraju suočiti u tom ionako teškom periodu. Bilo da se razvod dogodio nedavno ili su ga
proživjeli kad su bili mlađi u njihovom ponašanju se očituju učinci razvoda. Adolescenti
su skloni unutrašnjim konfliktima kao što su konfliktne emocije prema roditeljima
(ljubav i ljutnja) te konflikt odanosti prema oba roditelja. Isto tako dešava se da su

17
Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka, str.209

21
Diplomski rad
pozitivne emocije prema roditeljevim novim partnerima u konfliktu sa anksioznošću
zbog intimnosti tih veza.
 U adolescenciji pogođenost razvodom može rezultirati potencijalno opasnim ponašanjem,
poput zloupotrebe alkohola i droga, preranog stupanja u seksualne odnose i
promiskuiteta, nasilja i delikvencije. Dosadašnje male razlike nađene u ponašanju,
adaptaciji i životnoj situaciji između djece čijisu se roditelji razveli dok su bili u
adolescenciji i djece koja su razvod roditelja proživjela u odrasloj dobi sugerišu da uzrast
djeteta u vrijeme razvoda roditelja ima ograničeni učinak na kasniju dobrobit djece.

3.3 Prilagođavanje djece na razvod braka

3.3.1 Kratkotrajni i dugotrajni učinci razvoda

Kratkotrajni učinci obuhvataju one posljedice razvoda koje se jave unutar dvije godine
neposredno nakon razvoda, a dugoročni nakon više od deset godina. Kratkotrajno djeca pokazuju
različite tjelesne i emocionalne probleme kad im se roditelji razvode. Tako npr. u nekim
porodicma u kojima je bilo zlostavljanja ili intenzivnih i konstantnih sukoba, razvod može biti
više kao olakšane nego traumatsko iskustvo. Međutim kratkotrajni učinci su većinom negativni,
jer će razvod vrlo vjerovatno prouzrokovati krizu kod djeteta, ali ona će se obično i riješiti u
prvih šest do dvanaest mjeseci.

Slika o sebi:

“Razvod braka roditelja mijenja sliku koju djeca imaju o sebi. Skoro uvijek djeca
razvedenih roditelja imaju niže samopoštovanje od onih djece koja žive s oba biološka roditelja.
Vršena su neka poređenja rezultata starijih i novijih istraživanja te su novija istraživanja
potvrdila manju razliku u kvaliteti slike o sebi između djece razvedenih roditelja i djece koja žive
s biološkim roditeljima”.18

Socijalno prilagođavanje:

Socijalno prilagođavanje odnosi se na odnose i ponašanje djece prema drugoj djeci i

prema odraslima koji nisu članovi porodice. Socijalno prilagođavanje obuhvata i društveno
neprihvatljivo ponašanje, odnosno mladenačku delikvenciju. Smatra se da je dijete socijalno
prilagođeno nakon razvoda roditelja ako nisu zapažene promjene u ponašanju prema vršnjacima
i odraslima, te ako djeca ne pokazuju društveno neprihvatljivo ponašanje. Poznato je da su
18
Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka, str.211

22
Diplomski rad
mnoga djeca rastavljenih roditelja manje društvena, imaju manje prijatelja i provode s
njimamanje vremena od djece koja žive s oba biološka roditelja. Moguća je pojava društveno
neprihvatljivog ponašanja djece razvedenih roditelja pri čemu muška djeca češće pribjegavaju
delikventnom ponašanju, a ženska djeca konzumaciji droga.

Kognitivni razvoj:

Nepovoljne posljedice razvoda više će osjećati ona djeca čije se majke (ili očevi) nisu
mogle nositi s ekonomskim padom i povećanim obvezama, te su se pogoršali uslovi
opremljenosti kuće ili stana i roditeljske uključenosti u odgoju. Uticaj razvoda najpogubnji je za
djecu koja su u vrijeme razvoda mlađa od šest godina. Što se školskog uspjeha tiče, postoji
tendencija da školski uspjeh djece iz razvedenih roditelja bude niži od onog djece iz skladnih
brakova (ulogu imaju mnogi zaštitni faktori poput majčinog obrazovanja i njezine uključenosti u
školske aktivnosti djece, ekonomske sigurnosti, bliskosti s ocem injegov autoritativni odnos). U
adolescenciji djeca rastavljenih roditelja postižu lošije rezultate u školi, a i rano napuštanje škole
znatno je češće u razvedenim porodicama u kojima je majka glava porodice.

S druge strane dugotrajni faktori povezani su više sa dječijim stepenom razvoja, polom,
temperamentom, kvalitetama doma i odgoja, kapacitetima suočavanja i sistemom podrške
dostupne roditeljima i djeci.

Socijalni položaj djece u društvu:

“Radi slabijeg školskog uspjeha ili uopšte prekida školovanja, djeca razvedenih roditelja
često su u najnižoj obrazovnoj i socio-ekonoskoj skali od djece iz nerazvedenih brakova. Mnoga
djeca postižu visoko obrazovanje i dobar socio-ekonomski položaj u društvu, ali u tim
slučajevima često postoje dobri zaštitni faktori koji umanjuju negativne posljedice roditeljskog
braka”.19

19
Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka, str.227

23
Diplomski rad
IV POSLJEDICE RAZVODA BRAKA

U današnjem vremenu dominira trend razvoda brakova i to je očigledna činjenica koju

nije potrebno potvrđivati statističkim podacima niti primjerima. Naime, prilikom bračnih
nesuglasica mnogi ljudi ”zaobilaze” bračne propise, neki zbog neznanja, a neki zbog strasti,
postupajući po svom nahođenju i nanoseći tako nepravdu kako sebi tako i bračnom drugu i
potomstvu. “U trenucima ljutnje čovjek reaguje ishitreno i izgovori riječi kojima se rastavlja
brak, a kasnije zažali zbog toga. Ovakvo postupanje dovelo je mnoge žene i djecu u nezavidnu
poziciju, razrušilo domove, prekinulo rodbinske veze i razdvojilo voljene! Te riječi su brze i lake
za izgovor, ali njihove su posljedice jake i teške. Da, upravo riječi rastave braka izazivaju ovako
nesagledive posljedice”.20

Jedna od temeljnih postavki u prevazilaženju bračne krize nalazi se u razumjevanju u

povjerenju. Otuda je potrebno ne usmjeravati se na svaku grešku i propust supružnika, naročito u
trenucima ljutnje i afekta. Opraštanje i prelaženje preko grešaka osnova je izgradnje skladnog
bračnog života, a u tome će svakako pomoći i činjenica da na ovome svijetu ne postoje
bezgrješni ljudi ili ljudi koji čine samo dobro.

Razvod je jedan od najstresnijih događaja u životu svake osobe. Neki čak smatraju da je
stresniji od smrti bračnog druga. To je složen proces sa mnogim fazama i podfazama. Razvod
braka ima mnoge aspekte, pa tako možemo govoriti o emocionalnom razvodu (emocionalno
udaljavanje supružnika, gubitak osjećaja, povjerenja i sl.), psihičkom razvodu, pravnom razvodu
(formalni proces koji završava službenim završetkom na sudu), ekonomskom razvodu (podjela
bračne stečevine). Za neke pojedince psihički ili emocionalni razvod još nije završen proces,
iako je sam brak u formalnom tj. pravnom aspektu već završio.

Za osobu koja je značajan broj godina provela u vezi/braku, raspad takve zajednice od nje
zahtijeva da sebe kao pojedinca na neki način „rekreira“. Kada smo u vezi, kada smo dio bračnog
para, sebe percipiramo kao dio tog para. Kao ljudi, naučeni smo razmišljati u socijalnim
kategorijama. Činjenica da smo nečiji muž/žena važan je dio našeg identiteta, načina na koji
percipiramo sami sebe, a preko toga i na ono što predstavlja smisao našeg života. Za osobu koja
je veći dio života provela kao dio jednog para, biti odjednom sam predstavlja veliki izazov.
Upravo je to ono što se odnosi na psihički razvod braka- ta mogućnost da otpustimo propali brak,
da se „pozdravimo“ sa njim. To znači da osoba treba prihvatiti da je brak gotov i razviti novi

20
Milosavljević, M., Gavrilović, A., Đurašinović, P.“Preobražaj Porodice“, Banja Luka 2009.godina

24
Diplomski rad
osjećaj cjelovitosti kao individua, ne percipirati se više kao dio para. Razvijanje osjećaja
jedinstvenosti i postizanje unutrašnje ravnoteže predstavlja veliki izazov.

Kada su bračni partneri ujedno i roditelji, postoji više načina na koji mogu nakon razvoda
braka nastaviti komunicirati i ispunjavati svoju zajedničku roditeljsku ulogu oko djeteta ili djece.
Razvod će imati najmanje negativni uticaj po razvoj djeteta ako roditelji nastave sarađivati u
svojim roditeljskim ulogama, ako drugog roditelja tretiraju kao partnera u odgoju djeteta.
Ukoliko nemaju poteškoća u razdvajanju partnerske i roditeljske uloge, roditelji će nastaviti
funkcionisati kao saradnici. Takvi roditelji postižu dovoljan stepen kooperacije, njihova
komunikacija je kvalitetna, umjerena i usmjerena isključivo na dijete.

4.1 Budući partnerski odnosi i bračna kvaliteta

Djeca razvedenih roditelja imaju više problema u romantičnim odnosima i u komunikaciji

s partnerom, kritična su prema partneru i u odnosu s partnerom često pokazuju negativne
emocije. Ti se pojedinci teže odlučuju na sklapanje braka, a spremniji su izgubiti brak. Njihovo
bračno zadovoljstvo ili bračna kvaliteta su manji nego u pojedinaca čiji se roditelji nisu razveli.
Uzrok ovome može biti ponašanje roditelja koje su djeca gledala tokom djetinjstva i
razvoda, a kasnije su prihvatili njigove stavove i ponašanje. Kad su ostvarili partnerske odnose
ili brak, ponašaju se slično kao i njihovi roditelji nekada.

4.1.1 Psihološka dobrobit djeteta u odrasloj dobi

Sukobi i razvod roditelja slabe psihološku dobrobit djeteta u odrasloj dobi što je
neposredna posljedica narušenih odnosa između djeteta i roditelja (roditeljski sukobi razaraju
emocionalnu povezanost s majkom, a razvod i sukobi djeluju razorno na povezanost s ocem).
Dobri emocionalno odnosi s oba roditelja su važan faktor za buduću psihičku stabilnost u
odrasloj dobi

4.1.2 Polna razlike djece u prilagođavanju na razvod

Neka istraživanja pokazuju da razvod roditelja više utiče na dječake nego na djevojčice, s
druge strane neka istraživanja pokazuju da razvod jednako pogađa i djevojčice i dječake, samo se
to očituje na drugačiji način. Pa su tako na primjer djevojčice sklonije internaliziranim
problemima a dječaci eksternaliziranim. Dječaci su manje anksiozni i povučeni nego djevojčice
uz niski stepen stresa, a pod visokim stresom te razlike nestaju. Samo je agresivnost naglašenija
kod dječaka nego kod djevojčica.

25
Diplomski rad
4.2 Manipulacija djetetom

U konfliktim partnerskim odnosima nerijetka je manipulacija djecom za vrijeme i nakon

razvoda braka. Neki roditelji do te mjere ne mogu razdvojiti roditeljsku od partnerske uloge da
su spremni na sve da povrijede bivšeg partnera, pa čak i na način da mu „oduzmu“ djecu. Tada
roditelj počinje „ispirati mozak“ djetetu te ga okretati protiv drugog roditelja što dovodi do
sindroma „otuđenja“ roditelja. Rezultat je taj da je roditelj uspio uvjeriti dijete da onaj drugi
roditelj nije dobar roditelj.

Međutim, dijete je tu samo sredstvo, a krajnja meta je onaj drugi roditelj koji se na taj
način kažnjava. U takvim situacijama dijete je zapravo indoktrinirano, te se s vremenom
uništavaju emotivne veze između ciljanog roditelja i djeteta. Naposljetku roditelj koji
indoktrinira dijete više ne mora ništa ni činiti, u nekom trenutku dijete samo to nastavlja raditi i
okreće se od ciljanog roditelja; dijete preuzima emocije, reakcije i ponašanja roditelja koji ga
indoktrinira. Kod roditelja koji na takav način manipuliše djetetom često se radi o nesvjesnim
reakcijama, te oni stoga djeluju vrlo uvjerljivo i iskreno u nastojanjima da zaštite dijete od
drugog roditelja. Stoga sindroma „otuđenja“ roditelja nije lako prepoznati niti iskusnim
stručnjacima.

4.3 Stresori vezani za razvod

“Treba napomenuti da stresori za dijete postoje i prije samog razvoda. Skoro pa uvijek
svađe između roditelja traju i po nekoliko godina prije nego što se odluče rastati. Svaka
izloženost roditeljskom sukobu je stresno za dijete pa je u takvim situacijama razvod povoljan i
koristan ishod. Iako to za dijete znači prestanak svjedočenju roditeljskih svađa, to ne čini razvod
nimalo manje stresnim”.21

Budući da se vrlo velik broj rastavljenih osoba ponovno odluči udati/oženiti, djeca se
moraju pomiriti s činjenicom da će neka nova osoba postati dijelom njihovog života. To donosi
niz novih životnih promjena s kojima se dijete mora suočiti, što može dodatno otežati djetetovo
prilagođavanja. Istraživanja pokazuju da djeca roditelja koji su sklopili novi brak imaju više
problema nego djeca koja su ostala živjeti samo s jednim roditeljem. U razumijevanju dječjeg
prilagođavanjana razvod, uz promjene u porodičnoj strukturi i promjene u porodičnom
funkcionisanju, važno je uzeti u obzir i stresore i sistem podrške izvan same porodice. Lako je

21
Milosavljević, M., Gavrilović, A., Đurašinović, P.“Preobražaj Porodice“, Banja Luka 2009.godina

26
Diplomski rad
moguće da će se osim odnosa s roditeljima promijeniti i odnos djeteta s članovima šire porodice.
Takođe, vršnjaci, učitelji i ostale osobe izvan porodice mogu promijeniti odnos prema djeci
rastavljenih roditelja.

Neka istraživanja pokazuju da čak i kada se ponašanje dječaka ponovno popravi, vršnjaci
i učitelji vide ih i obraćaju im se negativnije nego djevojčicama razvedenih roditelja i djeci
nerazvedenih roditelja nezavisno o polu.

4.4 Pretpostavke o mogućim teškoćama u razvoju djece iz razvedenog braka

Većina objavljenih radova polazi od pretpostavki o mogućim teškoćama u razvoju djece

izrazvedenog braka.

Njih je moguće svrstati u tri skupine:

 odsutnost jednog roditelja

 ekonomske teškoće roditelja sa kojim ostaju djeca
 sukob među roditeljima i prije razvoda

4.4.1 Odsutnost jednog roditelja

Polazni temelj je pretpostavka da je za normalan razvoj djeteta nužna cijela porodica

i/iliprisutnost i briga oba roditelja. Ako je jedan od roditelja iz bilo kojeg razloga odsutan iz
porodice, nastat će deficit u odgoju. Ovo se naziva modelom deficita. Dakle, uzrok mogućim
problemima djece nakon razvoda nije sam razvod, već odustnost jednog roditelja (uglavnom oca)
u brizi za djecu. Prema ovom modelu zbog razvoda roditelja djeca ne dobivaju dovoljno
roditeljske pažnje i podrške, roditelji im često nisu dostupni, a djeca često nisu u doticaju s
roditeljem s kojim žive. U modelu deficita naglasak je napažnju i angažovanosti oba roditelja u
odgoju i to se smatra najpoželjnijim.

4.4.2 Ekonomske teškoće partnera s kojim djeca ostaju

Predstavnici ovog pristupa smatraju da je glavni izvor problema djece razvedenih

roditelja ekonomsko siromaštvo i bijeda u koju često nakon razvoda upada roditelj (uglavnom
majka) s kojim dijete ili djeca ostaju živjeti nakon razvoda (prihodi se u nekim slučajevima
smanjuju čak 50%). Smatra se da samohrane majke moraju raditi da bi uzdržavale sebe i djecu
zbog čega manje vremena provode s djecom te često ne mogu nadzirati njihovo ponašanje.

27
Diplomski rad
V ULOGA CENTRA ZA SOCIJALNI RAD, NJEGOVA OVLAŠTENJA
I OBAVEZE

 Koja su ovlašćenja centra za socijalni rad u slučaju pojave nasilja u porodici?

“U situacijama pojave nasilja u braku, uloga organa starateljstva (tu ulogu od pedesetih
godina, vrše centri za socijalni rad), je savjetovanje bračnih drugova, obavezivanje roditelja na
liječenje ako je uzrok problema alkoholizam, kao i stalni nadzor (preventivne mjere). Centri za
socijalni rad imaju pravo/obavezu da u slučajevima dolaska do nasilja u braku, podnesu i
krivičnu prijavu protiv nasilnika. Iz generalnog ovlašćenja vršenja nadzora nad djetetom oni
mogu da preduzmu mjere za zaštitu ličnosti djeteta. Kada dijete ostaje u porodici, preduzimaju se
preventivne mjere upozoravanja roditelja na nedostatke u podizanju i vaspitanju djeteta i
pružanje savetodavne, stručne pomoći”.22 Centri za socijalni rad u ulozi organa starateljstva
imaju autoritet vlasti i ako roditelj ne postupi po nalozima izlaže se opasnosti preduzimanja
drugih, ozbiljnijih mjera, kao što su:

 stalni nadzor nad roditeljima,

 pojačani nadzor,
 stalni kontinuirani nadzor,
 kontrola roditelja,
 uključujući i određene zabrane (npr. da odvodi dijete na neka/određena neprikladna
mjesta),
 davanje naloga kako da postupa sa djetetom u određenim situacijama, koje se mjere
donose rješenjem.

 Da li se dijete može oduzeti od nasilnika, tj. da li se on može lišiti roditeljskog prava?

U najtežim situacijama, dijete se može i oduzeti od roditelja, uz povjeravanje djeteta

drugom licu na čuvanje i vaspitanje, što je oblik ograničavanja roditeljskog prava. Kada dijete
ispoljava neke poremećaje u ponašanju, može se uputiti u specijalnu ustanovu za vaspitanje, uz
pokretanje postupka za lišenje roditeljskih prava. Centri za socijalni rad mogu donijeti rješenje o
oduzimanju djeteta, koje izvršava organ uprave nadležan za opšte poslove uz asistenciju organa
unutrašnjih poslova-neposrednom prinudom, iako brak nije razveden. Dijete se može oduzeti od
roditelja i kada postoji ozbiljna opasnost za pravilno podizanje djeteta. Tu se ne traži obavezno

22
Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka, str.238-239

28
Diplomski rad
krivica i nesavjestan odnos roditelja kao osnov. To može da bude npr. i bolest roditelja usljed
koje nastupa njegova nemogućnost da obavlja svoje roditeljske dužnosti.

Za postupak za lišavanje roditeljskog prava u slučaju zloupotrebe roditeljskog prava, ili

grubog zanemarivanja roditeljskih dužnosti, nadležan je vanparnični sud koji pribavlja mišljenje
centra za socijalni rad. Organ starateljstva pokreće postupak za lišavanje roditeljskog prava, a taj
postupak mogu da pokrenu i drugi roditelj ili javni tužilac. To su slučajevi zlostavljanja djece,
seksualna zloupotreba, navođenje na prostituciju, vršenje krivičnih djela, narkomaniju.

 čije interese štite centri za socijalni rad i koja je njihova uloga?

Osnovno je znati da centri za socijalni rad, u ulozi organa starateljstva, imaju zadatak da
štite interese djece. Pored nadležnosti o djeci bez roditelja i staranja o punoljetnim licima bez
poslovne sposobnosti, imaju i funkciju opšteg nadzora nad vršenjem roditeljskog prava. To
konkretno znači potencijalno ovlašćenje za preduzimanje svih mogućih mjera u pogledu zaštite
interesa djeteta, kada roditelji zanemaruju ili zloupotrebljavaju ili neadekvatno vrše svoja
roditeljska prava, ili u bilo kakvom slučaju faktičke ugroženosti djeteta.

Nezavisno od načina postupanja sa imovinom, organ starateljstva daje odobrenje roditelju

za preduzimanje akata raspolaganja imovinom djeteta. Ugovor zaključen bez te saglasnosti je
ništavan. Roditelj može da podiže samo kamatu za gotov novac koji je na štednji, a ako hoće da
diže glavnicu, mora imati za to odobrenje organa starateljstva.

 Kada centar za socijalni rad donosi odluku o tome gdje (s kim) će dijete živjeti

Ako roditelji žive odvojeno, oni se sporazumjevaju gdje će živeti dijete. Ako oni ne mogu
da se sporazumiju, odluku donosi organ starateljstva, izuzev u slučaju razvoda ili poništenja
braka, kada odluku donosi sud. Ako se roditelji o ovome nisu sporazumjeli ili ako njihov
sporazum ne odgovara interesima djece, sud će, pošto pribavi mišljenje i prijedlog organa
starateljstva i ispita sve okolnosti odlučiti da se djeca ostave na čuvanje i vaspitanje kod jednog
roditelja, ili da neka od njih ostanu kod majke, a neka kod oca, ili da budu povjerena nekom
trećem licu ili organizaciji.

29
Diplomski rad
 5.1 Uloga centra za socijalni rad kod mirenja bračnih partnera

U slučaju razvoda, centri za socijalni rad, prije svega, imaju ulogu da sprovedu postupak
mirenja. To nije nikakva pravna procedura, niti vrsta upravnog postupka. Pokušaj mirenja je po
svom karakteru stručni tretman. U centru za socijalni rad se primjenjuju stručni metodi
savjetodavnog rada. Taj postupak se primjenjuje samo u slučaju da se radi o brakovima sa
maloljetnom djecom.

U toku postupka mirenja, centar za socijalni rad može da reguliše neke odnose kao što je
kontaktiranje roditelja sa djecom, da predlaže sudu da donese privremenu mjeru povjeravanja
djeteta jednom od roditelja (od pokretanja postupka, o čemu odluku donosi sud), ili privremenu
mjeru za izdržavanje.

Mirenje može da traje najduže tri mjeseca, sem u slučaju kada se oba bračna druga
saglase da se postupak produži. Tim limitom se štiti pravo na razvod, i onemogućuje se centar za
socijalni rad da osujećuje to pravo odugovlačenjem. Ako se bračni drugovi pomire, centar za
socijalni rad dostavlja sudu o tome izveštaj koji onda obustavlja brakorazvodni postupak.

Ako mirenje ne uspije i brakorazvodni postupak se nastavi, uloga centra za socijalni rad
je davanje mišljenja i prijedloga sudu o povjeravanju djeteta jednom od roditelja na čuvanje i
vaspitanje, o čemu odluku donosi sud, na predlog centra za socijalni rad, kao i o načinu
održavanja ličnih odnosa sa djetetom, ukoliko se roditelji o tome ne sporazumiju.

“Taj prijedlog se zasniva na timskom ispitivanju okolnosti s obzirom na sve elemente

situacije, koji ukazuju na to koji od roditelja ispunjava više uslova. Ispituju se sve okolnosti koje
su od značaja za emocionalne potrebe i želje djeteta, pri čemu se pribavlja mišljenje stručnjaka
koje uzima u obzir prvenstveno interese djeteta”.23

Dijete ne daje formalnu izjavu, nezavisno od svog uzrasta. Ranije je djete starije od 10
godina davalo formalnu izjavu, ali sada to nije slučaj. Djetetova želja dakle, nema karakter
formalne izjave, već se dijete ispituje psihološkim metodama. Takođe se ispituje kvalitet
emocionalnih veza između roditelja i djece. Sud je obavezan da pribavi ovo stručno mišljenje.

Organ starateljstva ima proceduralnu ulogu učesnika u sudskom postupku. To znači da

sud mora da ga obavještava o svim ročištima, on ima pravo da predlaže izvođenje dokaza,
preduzimanje pojedinih parničnih radnji, ulaže pravne lijekove. Centar za socijalni rad se ne

23
Stanojlović, D., Borislav, „Porodica i vaspitanje djece“, Beograd 1997.godina

30
Diplomski rad
javlja u ulozi vještaka iako daje ekspertizu, ali se ne zadržava samo na davanju stručnog
mišljenja, već se bori za interese djeteta, kao poseban procesni učesnik.

5.2 Uloga i ovlaštenja centra za socijalni rad kod postupka s djecom pri razvodu braka
roditelja

Centar za socijalni rad ima pravo i dužnost da samostalno interveniše u slučaju nasilja u
porodici, pogotovo kada su žrtve djeca. U svim slučajevima porodičnog nasilja Centar za
socijalni rad može da prijavi slučaj policiji, podnese krivičnu prijavu protiv nasilnika i pokreće
sporove za utvrđivanje mjera zaštite od nasilja u porodici.

Kada su žrtve djeca, centar može i da upozori roditelje ako su oni nasilnici, a nasilje je u
blažem obliku i početnoj fazi, da ih uputi u savjetovalište, ali može i da privremeno izdvoji djete
iz porodice, smjesti ga kod rođaka, u hraniteljsku porodicu ili socijalnu ustanovu i postavi
mu privremenog staratelja. Osim toga, može da podnese tužbu za zaštitu prava djeteta
ili lišavanje roditeljskog prava.

Kada je žrtva odrasla osoba, Centar za socijalni rad može da je smjesti u prihvatilište,

neku od socijalnih ustanova kada je riječ o starijim osobama ili osobama sa smetnjama u razvoju,
ili u neku odsigurnih kuća za žrtve nasilja u porodici.

Sud će pozvati Centar za socijalni rad da se uključi u svaki slučaj nasilja u porodici,

bilo da je riječ o krivičnom postupku ili građanskoj parnici koja se tiče porodičnih odnosa, kao
što su sporovi za zaštitu prava djeteta, lišenje roditeljskog prava, razvod. Sud tada traži pomoć
od centra u pribavljanju dokaza, kao i stručno mišljenje centra.

5.2.1 Procjena slučaja

Voditelj slučaja, tj.stručnjak centra koji je preuzeo slučaj od prijemnog radnika, treba što
je prije moguće da obavi početnu procjenu. Na osnovu toga, on će zatim isplanirati kako sve
Centar za socijalni rad treba da pomogne žrtvi, to se naziva „plan usluga“. Procjena
podrazumijeva prikupljanje informacija od same žrtve, njene porodice i okruženja, zdravstvenih,
obrazovnih i drugih ustanova koje su imale kontakat sa žrtvom, kao i konsultacije sa
stručnjacima. Rok za okončanje početne procjene je sedam radnih dana.

Cilj je procijeniti rizike kojima je žrtva izložena, njenu bezbjednost, njene potrebe i
okruženje u kojem živi. Već u ovom stadijumu voditelj može početi rad s porodicom i

31
Diplomski rad
omogućavanje pristupa žrtve nekim od usluga socijalne zaštite, ako procijeni da za tim postoji
potreba.

O rezultatima procjene voditelj slučaja piše izveštaj na posebnom obrascu, a s tim

rezultatima moraju biti upoznati žrtva (ako je žrtva dijete, onda i roditelji, staratelji, odnosno
onaj ko se neposredno stara o njemu) i svi organi i službe koji su uključeni u rješavanje tog
konkretnog slučaja. U određenim slučajevima, posebno ukoliko je dijete izdvojeno iz porodice ili
se takvo nešto planira, mora se sprovesti detaljnija procjena, takozvana usmjerena procjena.

5.2.2 Planovi usluga

“Prvi plan usluga koje će biti pružene korisniku, takozvani početni plan usluga, Centar za
socijalni rad mora da donese u roku od 15 dana od početka rada s korisnikom. Precizniji i
dugotrajniji plan mora biti sačinjen u roku od 60 dana. To, u principu, treba da bude plan za
trajno rješavanje problematične situacije. On treba da utvrdi ko će se sve uključiti u sprečavanje
daljeg nasilja i rješavanje egzistencijalnih problema korisnika (zdravstvene, socijalne, obrazovne
ustanove, članovi porodice, policija, pravosuđe) i koje su tačne obaveze svakog od učesnika”.24

Kada je dijete izdvojeno iz porodice, plan usluga, takozvani plan stalnosti, mora se
preispitivati svakih 12 mjeseci.

5.2.3 Stručni nalazi i mišljenja Centra za socijalni rad

Nalaz i stručno mišljenje sačinjava voditelj slučaja u pismenom obliku kada je potrebno
dostaviti rezultate procjene sudu ili nekoj ustanovi, ili kada je potrebno uputiti korisnika u drugu
ustanovu. Osim detaljnih podataka o korisniku, njegovoj situaciji i problemima, kao i opisa
usluga koje su mu pružene, nalaz i stručno mišljenje moraju sadržati i mišljenje samog korisnika.

5.3 Uloga socijalnog radnika u zaštiti djeteta razvedenih roditelja

Roditeljska obaveza od trenutka rođenja djeteta do njegove punoljetnosti pripada majci i

ocu zajedno budući da roditelji ravnopravno, zajednički i sporazumno vode računa o svojoj djeci
nezavisno o tome žive li zajedno ili odvojeno. Naime, u nekim slučajevima život djece s oba
roditelja nije moguć zbog čega djeca žive s jednim roditeljem, dok se drugi roditelj često stavlja
u podrednu ulogu nekoga ko samo povremeno ima obavezu o djetetu i djelomično učestvuje u
njegovom odgoju i životu. Takva situacija ne pogoduje djetetu jer ono ima ne samo prirodnu

24
Stanojlović, D., Borislav, „Porodica i vaspitanje djece“, Beograd 1997.godina

32
Diplomski rad
potrebu za oba roditelja već i pravo da oba roditelja o njemu u potpunosti vode računa i to
nezavisno o njihovim međusobnim odnosima često narušenim negativnim emocijama, inatu ili
čak ravnodušnosti prema učestvovanju u djetetovom životu.

Kad roditelji nisu u sukobu i kada se pri prekidu porodične zajednice mogu dogovoriti što
je u najboljem interesu djeteta, tada intervencija nadležnih institucija nije potrebna. No, ako je
vanbračna zajednica prestala ili ako porodična zajednica nije niti uspostavljena unatoč rođenju
zajedničkog djeteta, a roditelji se ne mogu sporazumjeti oko zajedničke obaveze, vanparnični sud
donosi odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti te kako će se, kada i hoće li se uopšte dijete
susretati i družiti s odvojenim roditeljem, a ponekad i o drugim sadržajima roditeljske pažnje.
Kod razvoda braka parnični sud obavezno osim o razvodu odlučuje i o tome s kojim će od
roditelja dijete živjeti i o susretima i druženju s drugim roditeljem. Ovlaštenja nadležnih tijela da
donesu odluku o određivanju mjesta prebivališta djeteta kad roditelji žive odvojeno te o
održavanju osobnih odnosa i neposrednih veza djeteta s oba roditelja proizlazi iz člana 9.
Konvencije o pravima djeteta.

Odluku o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i kontaktima s drugim roditeljem sud bi
trebao donijeti prosuđujući što je najbolje za dijete i to nezavisno o tome postoji li prethodni
sporazum roditelja, budući da on ne mora uvijek biti u najboljem interesu djeteta. Dakle, sud
može prihvatiti takav sporazum, a može prije donošenja odluke zatražiti provjeru porodičnih
prilika što zapravo znači uključivanje centra za socijalni rad u postupak. Susreti i druženja su
pravo djeteta, a sud određuje način i vrijeme njihova odvijanja. Način podrazumijeva hoće li
roditelj s djetetom biti sam, u prisutnosti treće osobe, na tačno određenim mjestima i sl., a
vrijeme dane u sedmici, sate u danu, neprestano duže vrijeme (praznici), povremeno (blagdani).
Precizno rješenje potrebno je radi pravne sigurnosti djeteta i svakog roditelja, jer nerijetko
roditelji ne sarađuju u roditeljskoj pažnji pa ili zanemaruju svoju dužnost kontaktiranja s
djetetom ili onemogućavaju susrete i druženja odvojenom roditelju.

Osim toga, sudsku odluku ne bi bilo moguće izvršiti kad ne bi bilo toačno određeno kako
i kada se susreti i druženja trebaju odvijati. Kontakti ponekad mogu biti štetni za dijete pa je sud
ovlašten donijeti rješenje o ograničenju i zabrani takvih odnosa. U praksi postoje brojne
poteškoće bilo kod određivanja kvalitetnog načina i vremena održavanja susreta i druženja bilo
kod njihove realizacije. Osim samih roditelja, često i nadležne institucije pridonose potenciranju
ili nedovoljno efikasnom rješavanju ovog problema. Naime, centri za socijalni rad imaju veliku
ulogu u zaštiti djece u postupku razvoda i nakon njega, pogotovo kod problematičnih odnosa
roditelja, no veliki broj centara nema dovoljno vremenskih, stručnih i materijalnih resursa.

33
Diplomski rad
Iako je većina roditelja zainteresovana i motivisana za pomoć o svojoj djeci te se
uglavnom uspijeva međusobno dogovoriti, zabrinjavajuće je da prema nedavno objavljenim
podacima oko 50% majki s kojima djeca žive priznaje da sprječavaju kontakte kako bi kaznile
očeve, što ne znači da su tome sklonije od njih, već to mogu češće činiti jer su djeca nakon
razvoda većinom dodijeljena njima. Majke kao razloge svog nezadovoljstva u međusobnom
odnosu najčešće ističu očevo neplaćanje doprinosa za uzdržavanje djeteta ili neredovno plaćanje,
određivanje sudskom odlukom više kontakata ocu nego što one smatraju da je dobro za dijete,
odlaženje oca u školu/vrtić izvan termina dodijeljenog odlukom, ogovaranje majke od strane oca.
Očevi se žale zbog toga što uopšte ne viđaju ili rijetko viđaju svoju djecu, a prije razvoda
su s njima bili vrlo bliski, majčina porodica ih vrijeđa i ponižava kad dođu po dijete, majka traži
veći doprinos i to postavlja kao uslov za viđanje djeteta, nadležne institucije su neprijateljske,
nekorisne i svojim radom podržavaju otuđenje djeteta, centar je unaprijed sklon podržati majku
iako i oni imaju sve uslove da dijete živi s njima te mogućnost i motivaciju za češće kontakte.

Ponekad problemi u odnosima roditelja počinju kod davanja mišljenja koji je roditelj
podobniji da dijete s njim živi. Naime, u postupcima koji se tiču maloljetnog djeteta, sud traži
mišljenje i prijedlog centra za socijalni rad, koje iako za sud nije obavezujuće, sudovi ga u
pravilu prihvaćaju. Već u davanju mišljenja stručnjaci centra ili vještaci (ako se provodi
vještačenje), trebaju se izjasniti koji je roditelj vredniji od drugog, podobniji da dijete s njim živi,
dijete mu je privrženije i sl., pa čak i u slučajevima kada su oba roditelja podjednako za to
sposobna, što posljedično može uzrokovati sukob među njima ili produbiti već postojeći.
Također ne pomažu niti predrasude da je majka bolji roditelj odnosno uopšteno
stereotipni stavovi o ulogama žena i muškaraca te percepcija o njihovoj vrijednosti i ulozi u
odgoju djeteta.

Sud, centri i vještaci često nemaju povratnu informaciju o kvalitetu svojeg rada i
posljedicama njihovog mišljenja i uticaja odluka na sudbinu djece i njihovih porodicama i
uglavnom ne prate poštuju li se njihove preporuke, zbog čega teško mogu poboljšati kvalitetu
vlastitog rada.

Veliki problem predstavljaju i neosnovane prijave (nasilje u porodici) koje roditelji u

razvodu (ili nakon razvoda) koriste kao sredstvo u međusobnom sukobu i koje predstavljaju
oblik manipulacije djecom i njihovim pravima te ih dodatno opterećuju u stresnom periodu
roditeljskog razdvajanja. Ovdje treba naglasiti, da se u slučajevima manipulativnih, neosnovanih
i lažnih prijava, koje prati i prekid odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne živi, radi o psihičkom i
emocionalnom nasilju nad djecom, koje na njih može ostaviti negativne posljedice.

34
Diplomski rad
Ako jedan roditelj onemogućava kontakte djeteta s drugim roditeljem, a u toku je
postupak razvoda, do donošenja presude kojom će se odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti
i na koji će se način odvijati susreti i druženja s drugim roditeljem (a koji postupak nekad može
potrajati i godinama) ili ako je u toku postupak izmjene odluke o susretima i druženju, sud može,
ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke, donijeti privremenu mjeru koja vrijedi do
pravosnažnosti sudske odluke i stoga ima samo regulacijsku funkciju sadržanu upravo u
ovlaštenju suda da privremeno uredi sporni odnos među strankama. Isto tako, centar za socijalni
rad može odrediti mjeru nadzora nad susretima i druženjem ako procijeni da je roditeljima
potrebna takva vrsta pomoći.

Kad pravosnažna sudska odluka već postoji, ali roditelji ne postupaju prema njezinim
odredbama, tada jedini način za ostvarivanje kontakta s djetetom može biti na drugi način, iako u
nekim slučajevima roditelji unaprijed odustaju od postupka predviđenim zkonom radi predaje
djeteta i radi susreta i druženja, jer znaju da su takvi postupci često neefikasni i ne žele dijete
izložiti stresnom događaju.

Mnogi roditelji koji ne uspijevaju stupiti u kontakt s djetetom ili imaju druge poteškoće u
odnosu s bivšim supružnikom koje ne mogu riješiti sami, nakon nekog vremena odustaju,
smatrajući svako nastojanje beznadnim, prihvaćajući stanje ograničenog učestvovanja ili čak
potpunog neučestvovanja u životu svojeg djeteta. Iako roditelji često smatraju da dobivaju
premalo ili nimalo istinske podrške i pomoći institucija te da su u nastojanju da na primjeren
način vode računa o djeci prepušteni sebi i da ih institucije sistema ponekad čak u tome ometaju,
treba naglasiti da svatko snosi svoju odgovornost za vlastito postupanje i biranje pozitivnih
rješenja te da upornošću, optimizmom i promjenom stava roditelji mogu bitno uticati na smjer i
kvalitet rješavanja njihovih problema.

Dakle, roditelji ne bi smjeli prenositi roditeljsku odgovornost na institucije sistema

budući da su sami odgovorni za međusobnu komunikaciju, prihvaćanje razlika u pristupu odgoja
djeteta, saradnju vezanu uz vrtić, školu, slobodne aktivnosti i informisanje drugog roditelja o
zdravstvenom stanju djeteta te redovno plaćanje doprinosa za uzdržavanje, ali ako se ne mogu
usaglasiti, trebaju se obratiti za pomoć institucijama ili stručnjacima. Stručnjaci bi trebali pružiti
roditelju pomoć u prevladavanju negativnih stavova prema roditelju s kojim dijete ne živi kako
bi naučio odvojiti svoje potrebe za kažnjavanjem bivšeg partnera od potreba djeteta za roditeljem
te staviti potrebe djeteta iznad svojih.

35
Diplomski rad
5.4 Posljedice razvoda braka na partnere

Osim što ima stresne i traumatske posljedice za bračne partnere, još su ozbiljnije
posljedice razvoda braka za djecu. No vrlo je važno naglasiti da intenzitet i dalekosežnost tih
posljedica u najvećoj mjeri zavisi od načina kako su se partneri razveli:

 moguće je da se razvedu civilizovano,

 a moguće je da je razvod braka tek početak višegodišnjeg “rata” u kojem se ne biraju
sredstva.

“Naime, vrlo rijetko se dogodi da je kod oba partnera istovremeno sazrela odluka da se
brak razvede, najčešće jedan partner donese takvu odluku, a drugi partner se onda s time treba
pomiriti i prihvatiti. Npr. onaj partner koji već ima novu vezu, on je okrenut svojoj novoj
budućnosti, i za njega je brak već prošlost i on je taj koji želi da se što prije razvede, ali onome
ko je ostavljen, tek predstoji emocionalno proživljavanje gubitka i navikavanje na nove situacije
i na nove životne okolnosti”.25

Razvod braka stvara negativnu sliku o sebi kod djeteta, dijete se osjeća krivim, osjeća
tugu. Djeca mogu plakati, postati tiha i odsutna, postati zabrinuta da će izgubiti i tog roditelja s
kojim žive. Brinut će i za onog roditelja s kojim ne žive, je li sam ili usamljen, pa će i zbog njega
biti tužna i zabrinuta. Neka djeca mogu početi ponovno mokriti u krevet, ili sisati palac, ili tepati,
tj. početi se regresivno ponašati, a neka mogu početi pokazivati bijes i prkos. Mogu se početi
povlačiti iz društva vršnjaka, ili pokazivati probleme u vrtiću ili izvršavanju školskih obaveza.
Dijete u svojoj ljutnji može reći “Ne želim živjeti ni s jednim od vas!”, ili “Zašto ste me
uopšte htjeli imati?”. Prilagođavanje na razvod braka roditelja dug je i bolan proces i može trajati
puno godina. Učestalost i intenzitet ovih poteškoća zavisi od toga kako su se roditelji razveli i
koliko je roditelj s kojim dijete živi, omogućio djetetu da dio njegovog života bude i onaj drugi
roditelj.

Ako razvod izgleda kao ratni sukob, partneri ne biraju sredstva u obračunu, pa im djeca
služe kao sredstvo obračuna i ucjene. Ne dozvoljavaju djetetu komunikaciju s drugim roditeljem,
iznose brojne nepovoljne podatke i na taj način ruše pozitivnu sliku o njemu. Roditeljska
manipulacija može biti tih razmjera da dijete razvija brojne psihosomatske reakcije u blizini
drugog roditelja. Dijete vrlo brzo nauči šta želi čuti jedan roditelj a šta drugi, a što pred kojim
roditeljem treba ispričati a što prešutjeti, što će kojeg roditelja povrijediti.

25
Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka, str.251-253

36
Diplomski rad
5.5 Posljedice razvoda braka na djecu

Važno je ne zaboraviti da razvodom braka onaj drugi roditelj ne postaje djetetov

neprijatelj: nikome nije toliko stalo do djeteta kao ocu i majci, pa na to treba misliti svaka osoba
koja se razvodi, koliko god se ljutila na svojeg partnera. Isto tako, dijete treba i oca i majku, a
ima i potrebu o svojim roditeljima dobro misliti, jer su mu oni u godinama odrastanja najbliže
osobe i izvor sigurnosti.

Neki bračni parovi uspiju nakon razvoda ostati u prijateljskom odnosu, ne smeta ih što je
onaj drugi u novoj vezi ili braku. U takvim slučajevima djeci život može postati i bogatiji: mogu
naprimjer dva puta ići na more, ili na skijanje ili dva puta slaviti svoj rođendan. Takvi se roditelji
lako dogovore da na majčin rođendan dijete bude s njom, a na očev s njim, da dijete Božić
provede s jednim, a Novu godinu s drugim roditeljem, da pola ljeta provede s ocem a pola s
majkom i itd.

Ali ako partneri nakon razvoda više uopšte ne razgovaraju, svoje će dijete pretvoriti u
poštara koji će prenositi poruke. Ima li opravdanja da dijete na ovaj način bude
opterećeno? Sprečavanje djeteta u komunikaciji s drugim roditeljem najozbiljnije je kršenje
djetetovih životnih prava. Važno je naglasiti da svako ima pravo, koje mu niko ne može osporiti,
da s nekim više ne želi živjeti, da se želi razvesti, i to je odluka koji svaki muškarac ili žena
donosi samostalno. No ako imaju djecu, uvijek će toj djeci biti roditelji, i kao roditelji se u stvari
ne mogu razvesti.

Emocionalni učinci

Svako dijete snažno i emocionalno reaguju na razvod s povećanom agresijom i

depresijom što se ogleda na različite načine i u različitim situacijama. Takođe, snaga
emocionalne reakcije zavisi od nekih preduslova (rod i dob djeteta, s kime dijete živi nakon
razvoda, itd). Za svako dijete bi bilo najprikladnije zajednička briga roditelja, tako da mogu dio
vremena provoditi s majkom, a dio s ocem. Takva postavka roditelja smanjuje niz problema i
uopšteno je prihvaćeno mišljenje da zajednička briga olakšava prilagođavanje i dobrobit djece u
poređenju s djecom koja žive samo s majkom ili samo s ocem.

37
Diplomski rad
VI ZAKLJUČCI

U današnje vrijeme razvod braka je sve češća pojava. Za vrijeme procesa samog razvoda,
pa inakon njega, najviše pate upravo djeca. Nema sumnje da je razvod braka velike promjena
uživotu svakog djeteta, a kako će se on odraziti na djetetov budući život, zavisi prvenstveno
odtoga u kakvim će odnosima roditelji ostati nakon razvoda, ali isto tako kako će se svako
dijetepostaviti u novonastaloj situaciji u kojoj se nije našlo svojom voljom. Razvod
uključujemnogo faktora koji mogu ali i ne moraju stvoriti trajne posljedice po dijete. Ipak jedan
odnajvažnijih faktora u tome da li će dijete imati trajne posljedice zbog razvoda ili ne, jesteodnos
roditelja prema tom djetetu, te način daljeg usmjeravanja njihovog djetata nakonrazvoda. S tim da
je razvod toliko stresna situacija za dijete, roditelji su ti koji moraju daosiguraju svom djetetu
dovoljnu količinu pažnje i sigurnosti, te moraju svom djetetu ukazatina to da nije ono krivo za
njihov razvod. Još jedna bitna stvar na koju roditelji moraju obratitipažnju jeste daljnji odgoj
djeteta, kao i njegova budućnost. Oni moraju stalno nadzirati ponašanje svoga djeteta kako bi
uočili bilo kakvu promjenu koja nije normalna, moraju pazitina djetetov emocionalni status te
redovno komunicirati s njim kako bi se uvijerili da senjihovo dijete normalno razvija unatoč tako
jednom stresnom događaju kao što je razvod.
Vidjeli smo da je porodica osnov svakog savremenog društva, da je to nešto za čim se teži
od najranijeg čovjekovog postojanja, te kao takva činjenica treba težiti ka što savršenijoj porodici
jer vremenom bi se trebalo da savladaju svi problemi koji pogoduju razaranju porodice, a da se
njeguju svi aspekti koji utiču na sklapanje i održavanje porodice zajedno. S zdravom i porodicom
prez problema nastaje i zdravo potomstvo koje je stub postojanja i same porodice i osnov za
sklapanje uopšte porodice.
Brak je, kao što smo vidjeli iz ranijih izlaganja, spoj muškarca i žene, kako bi to trebalo
makar da bude iz moralnih obaveza. Međutim, sve više smo svjedoci da je brak u današnje vijeme
postao više obaveza, biznis ili korist, a sve manje ozbiljna potreba da bi se stupanjem u brak
stvarala porodica i potomstvo. Sve više je razvedenih brakova, a sve manje je brakova koji dožive
duboku starost. Statistike na svjetskom novou koje govore o razvodima brakova je poražavajuća i
ni malo zavidna. Brakovi su najjača pravna obaveza svakog pojedinca koji odluči stupiti u brak
jer se na taj način stvaraju velike obaveze i potrebe da bi se taj brak održao te da bi u zdravom
braku rasla djeca, što u današnje vrijeme ni malo nije lako postići.
Razvod braka je sve više zastupljeniji u današnje vrijeme jer danas mladi razvod braka
vide kao jedini izlaz iz bilo kakvog bračnog problema. Sam razvod braka stvara velike posljedice
i po bračne partnere i po djecu nego što to i sami bračni partneri mogu predvidjeti. Kao što je

38
Diplomski rad
ranije navedeno preljuba, nezrelost itd..su možda i glavni faktori za razvod braka jer se sve više ka
tome bračni partneri i opredjeljuju. Razvod braka ima ozbiljne pravne i moralne posljedice, za
dijete diskriminaciju i lošu reputaciju u društvu, makar što se tiče našeg podneblja, jer dijete
razvedenih roditelja drugačije je prihvaćeno u društvu sa pretpostavkom niže vrijednosti.
Posljedice razvoda braka najupečatljivije se odražavaju na djecu, na njihov položaj, na
njihovo mentalno i fizičko sazrijevanje, te neshvatanje novonastale situacije. U slučajevima
razvoda braka gdje se roditelji mogu dogovarati i dalje za dobrobit djeteta ti djete lakše savladava
sam razvod roditelja, jer se oba roditelja i poslije razvoda trude da dijete ne osjeti toliko
nedostatak jednog roditelja, ali u situacijama kada se roditelji toliko posvađaju da za rad
nanošenja štete jedno drugome koriste sva raspoloživa sredstva pa čak i zloupotrijebe dijete, e
tada onda nastaju ozbiljni problemi za djete, tada se dijete gubi u vrtlogu među roditeljima i tada
djete bude prepušteno samo sebi što se najčešće ogleda u mnogim neuspjesima djeteta pa čak i
uvlačenje u kriminalni milje, što i nije toliko rijedak slučaj. Zaključak je ma kako roditelji
sarađivali poslije razvoda braka da tu dijete ili djeca najviše ispaštaju.
Uloga Centra za socijalni rad je od višestrukog značaja kako za djete što im je i prioritet
tako i za roditelje da ih usmjere na koji način da se ponašaju kako bi olakšali život njihovom
zajedničkom djetetu. Centar za socijalni rad je institucija bez koje bi djeca razvedenih roditelja u
ogromnoj mjeri proživljavali haotičan način života, bez apsolutne ikakve pravne zaštite, bez
mogućnosti da ih bilo ko zaštiti od nasilnih roditelja, od roditelja kojima prioritet nisu djeca, itd.
Znači, Centar za socijalni rad je od ogromne koristi za dijete, za zaštiti djeteta i da se pobrine za
dobrobit djeteta u budućnosti.

39
Diplomski rad
LITERATURA

1. Alinčić, M. i sur. Porodično pravo. Zagreb: Narodne novine.2001.god

2. Buljan-Flander, G. i Karlović, A. Odgajam li dobro svoje dijete? Savjeti za roditelje.

Zagreb: 2004.god

3. Čudina – Obradović, M., Obradović, J. Podrška roditeljstvu: izazovi i mogućnosti,

Revija za socijalnu politiku, 2002.godina

4. Državni zavod za zaštitu porodice, materinstva i mladeži. Institut pravobranitelja za

djecu, Zagreb: Državni zavod za zaštitu porodice, materinstva i mladeži. 2001.godina

5. Gutović, V. „Razvojna psihologija“, od fetusa do zrelosti, Banja Luka, 2005.godine

6. Maleš, D. i sur., Živjeti i učiti prava, Filozofski fakultet sveučilišta u Zagrebu.

Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo. 2003.godina

7. Milić, A. „Sociologija porodice“, kritika i izazovi, Beograd 2001.godina

8. Milosavljević, M., Gavrilović, A., Đurašinović, P.“Preobražaj Porodice“, Banja Luka

2009.godina

9. Obradović, J. Uvod u psihologiju. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske. 1991.godina

10. Raboteg – Šarić, Z., Pećnik, N., Josipović, V. Jednoroditeljske porodice: lični doživljaj i
stavovi okoline. Zagreb: Državni zavod za zaštitu porodice, materinstva i mladeži.
2002.godina

11. Sociologija porodice i društva, Drugi dio, Banja Luka

12. Stanojlović, D., Borislav, „Porodica i vaspitanje djece“, Beograd 1997.godina

13. Ujedinjene nacije. Konvencija o pravima djeteta. 2005.godina

14. Vučić, M. „Zdravi odnosi u braku“, Izdavačko preduzeće Rad, Beograd 1959.godina

40