POLITIKA ODRŽIVOG RAZVOJA- 1kolokvij

 Održivi razvoj – potreba i cilj suvremenog društva

 Koristi se od 70-tih godina 20. stoljeća, a intenzivnije ulazi u upotrebu 80-tih godina istog
stoljeća

 Opasnost – postoje tendencije banaliziranja korištenja pojma “održivi razvoj”

 Održivi razvoj treba postati nova sintagma koja povezuje ciljeve boljeg gospodarskog rasta i
razvoja i poboljšanja kvalitete okoliša.

Održivi razvoj nije fiksno stanje harmonije nego proces promjena pri čemu su iskorištavanje resursa,
usmjeravanje investicija, orijentacija tehnološkog razvoja i institucionalne promjene usklađene sa
sadašnjim i budućim potrebama

 Održivi razvoj turizma podrazumijeva koncepciju razvoja turizma koja uspostavlja pozitivan
odnos između ekonomije i ekologije.

Održivi razvoj turizma zahtijeva očuvanje, kako fizičkog tako i društvenog, okruženja. Upravo je za
turizam primjena ove koncepcije u praksi iznimno važna. Poslovanje gospodarskih subjekta iz drugih
djelatnosti ne zavisi direktno o očuvanoj prirodi, dok za turizam prirodni okoliš predstavlja osnovni
resurs i najistaknutiji je motiv turističkih putovanja.

Definicija obuhvaća dva važna pojma:

 ljudske potrebe;

 ograničenja okoliša.

Our Common Future (Brundtland izvještaj) donosi do danas najprihvaćeniju i najčešće citiranu
definiciju:

“Održivi razvoj turizma je razvoj koji zadovoljava sadašnje potrebe turista i lokalne zajednice, dok se
istovremeno čuvaju resursi za njihovo buduće korištenje.”

Koncepcija održivog razvoja nastaje kao svojevrsna reakcija na činjenicu da ljudske aktivnosti
negativno djeluju na prirodne procese i društvene sadržaje, iako se odvijaju s ciljem razvoja
gospodarstva i društva uopće.

 Turizam se u razradi koncepcije održivog razvoja razmatra kao sastavni dio ukupnog
gospodarskog i društvenog sustava, te je implementacija načela održivosti u turizmu
neučinkovita ukoliko je ne prati ukupni gospodarski i društveni sustav.

 Turizam, u tom smislu može biti inicijator primjene održivog razvoja, ali ne može samostalno
djelovati na konačno oživotvorenje koncepcije u praksi.

1
 Ističemo dva pojma koji se intenzivno koriste u literaturi koja obrađuje pojam održivog
razvoja:

 unutargeneracijska jednakost (engl. intra-generation equity),

 međugeneracijska jednakost (engl. inter-generation equity).

Unutargeneracijska jednakost podrazumijeva mogućnost svih pripadnike iste

generacije ljudi da imaju jednake mogućnosti pristupa resursima i da mogu dostići određenu
kvalitetu života.

Međugeneracijska jednakost podrazumijeva mogućnost da pripadnici različitih

generacija ljudi, dakle sadašnje i neke buduće generacije, imaju mogućnosti pristupa
resursima, tj. da ih sadašnje generacije trebaju koristiti na način da ih ne iscrpljuju do kritičnih
granica.

 Rasprava o održivom razvoju intenzivno je nastavljena u okviru konferencije Ujedinjenih

naroda održane u Rio de Janeiro-u 1992. godine – “United Nations Conference on
Environment and Development” UNCED, u literaturi još poznat i pod nazivom Rio Earth
Summit.

 Najznačajniji dokument, koji je proistekao s Konferencije, je poznata “Agenda 21”, plan

akcija za budućnost koje se tiču pitanja zaštite okoliša. Ideja je bila da lokalne vlasti zajedno s
predstavnicima gospodarstva, organizacija i lokalnim stanovništvom donesu plan za 21.
stoljeće na osnovama Deklaracije iz Rija.

Rezultate Konferencije možemo podijeliti u šest dijelova:

 Deklaracija o osnovnim načelima.

 Sporazumi o specifičnim pravnim mjerama.

 Agenda 21 – plan akcije.

 Novi, dodatni izvori financijskih sredstava.

 Transfer tehnologije.

Jačanje institucionalnog kapaciteta i procesa

(Turner) u kontekstu odnosa između razvoja i očuvanja okoliša navodi 2 ekstremna gledišta:

I. S ovog gledišta eksploatacija resursa shvača se na tradicionalan način- okoliš se

shvaća kao zbroj roba i usluga koji su instrumentalizirani u cilju zadovoljenja isključivo
ljudskih kratkoročnih potreba, unutargeneracijska jednakost eksplicitno se ne spominje u
ovoj paradigmi, kao ni distribucija troškova i koristi razvoja.
II. S drugog gledista u središtu je isključivo potpuno očuvanje resursa,- i u slučaju kada
to podrazumijeva ekonomsku stagnaciju. Ovo glediste ima atribute, isključivo ekološkog
ili ekocentričnog. Ova paradigma sagledava prirodu kao pravu i nedjeljivu vrijednost
samu po sebi. Drugim riječima priroda ne treba traziti nikakve usluge i dobra
čovjecanstvu da bi imala svoju vrijednost..

2
Suština ODRŽIVOG RAZVOJA nalazi se negdje između ova dva navedena stajališta,

Koncepcija OR promovira kontrolirani rast i razvoj uz maksimalno očuvanje i racionalno korištenje
resursa, time bi se ostvario dugoročni ekonomski i društveni razvoj.

NAČELA ODRŽIVOG RAZVOJA

Održivi razvoj kao što je navedeno, je mnogo širi pojam od zaštite okoliša, ekologije.

KONCEPCIJU ODRŽIVOG RAZVOJA MOGUĆE JE RAŠČLANITI :

a) EKOLOŠKA ODRŽIVOST (mora biti prihvaćena kako za lokalne proizvodne pothvate,

tako i za dugoročnu proizvodnju na nivou države).
b) DRUŠTVENA ODRŽIVOST ( proizvodni poduhvati ne smiju ne povoljno remetiti
društvenu zajednicu u kojoj se odvijaju, treba podržati socijalnu mobilnost, da bi se smanjila
društvena nejednakost)
c) TEHNOLOŠKA ODRŽIVOST (primjena tehnologije koja uzima iz prirode i prerađuje na
način da otpada ne bude ili da bude neškodljiv).

Kao osnovni problem o kojem treba voditi računa pri razradi koncepcije OR, najčešće se ističe politika
zaštite okoliša, potrebno je naglasti da je značaj menadzmenta okoliša neupitan, budući da se radi o
zaštiti osnovne resursne osnove u turizmu, PRIRODE I PROSTORA.

Agenda 21” predstavlja plan aktivnosti na svim područjima u svezi održivog razvoja turizma na
Zemlji. Ona ukazuje na potrebu promjena u osmišljavanju razvoja, promjena koje su zasnovane na
novom pristupu i shvaćanju utjecaja ponašanja čovječanstva na okoliš.

 “Agenda 21” usvojena je na Svjetskom summit-u u Rio de Janeiru 1992. godine, gdje se
donosi zaključak da je neophodno uspostaviti globalno partnerstvo na Zemlji kao neophodan
ključ održanja i uspjeha čovječanstva. Aktivnosti je, zaključeno je, potrebno usmjeriti k
uspostavi međunarodnih sporazuma i dogovora u službi očuvanje kvalitete okoliša.

“Agenda 21” – zadaci usmjereni vladama zemalja (vezani uz turizam):

 Unaprijediti i preorijentirati politiku cijena i državnih poticaja, subvencija u području turizma.

 Diverzificirati ekonomiju u planinskim područjima njihovim uključivanjem u turističku

ponudu.

 Unaprijediti mehanizme za očuvanje ugroženih područja, gdje je potrebno poduzeti mjere za

očuvanje životinjskog svijeta, biološke raznolikosti, te takva područja od posebna značaja
uključiti u sustav zaštite.

 Promovirati ekološki osviještene turističke aktivnosti.

Svjetski summit za održivi razvoj koji se održao od 02. kolovoza – 04. rujna 2002. godine u
Johannesburgu zbog značaja teme izazvao je izuzetnu pažnju svjetske političke i društvene javnosti, te

3
se smatra jednim od ključnih događaja u svijetu te godine, budući bi trebao determinirati buduća
svjetska kretanja. Komisija za održivi razvoj koja je sudjelovala u pripremi Svjetskog summita za
održivi razvoja donijela je izvješće na temu “Održivi razvoj turizma”.

Održivi razvoj zahtijeva interdisciplinarni pristup.

Pretpostavlja različita znanja kako iz područja društvenih (ekonomija, sociologija, pravo…), tako i
prirodnih znanosti (ekologija, biologija, kemija, tehnologija…) i upravo iz te činjenice proizlazi
iznimna složenost primjene i ograničenja koja se nameću ovoj koncepciji.

Koncepcija održivog razvoja promovira kontrolirani rast i razvoj uz maksimalno očuvanje i

racionalno korištenje resursa.

Time bi se ostvario dugoročni ekonomski i društveni razvoj. Razvoj koji bi u dužem periodu
posljedično znatno narušio ekonomsku, društvenu i ekološku osnovu nije razvoj temeljen na načelima
održivosti.

 Koncepcija održivog razvoja reflektira i zahtijeva značajni preokret naših vizija i predodžbi o
odnosu funkcioniranja ekonomskih aktivnosti i prirode.

 Koncepcija održivog razvoja u prvi plan ističe kvalitativno unapređenje u odnosu na

kvantitativni rast.

Održivi razvoj sačinjavaju tri usko povezana pitanja o kojima gospodarstvo mora voditi računa:

• Okoliš je potrebno vrednovati kao integralni dio ekonomskog procesa.

• Potrebno je voditi računa o jednakosti. Jedna od prijetnji čovječanstva je da danas nerazvijene

zemlje žele pod svaku cijenu dostići životni standard razvijenog Zapada.

• Koncepcija održivog razvoja stavlja pred društvo, poslovne subjekte i pojedince drugačije
ciljeve koji trebaju biti usklađeni s budućim potrebama čovječanstva.

Međuzavisnost turizma i okoliša u cilju dostizanja održivog razvoja

uključuje:
a) povezivanje razvojne politike s menadžmentom prirodnih resursa na temelju projekata,
planova i programa;

b) povezivanje razvoja turizma i politike menadžmenta prirodnih resursa na lokalnoj, regionalnoj

i državnoj razini;

c) povećanje lokalnih kapaciteta u skladu s realnim mogućnostima okoliša (posebno u

područjima gdje se ostvaruju intenzivna turistička kretanja).

 Kvaliteta okoliša, njegova atraktivnost i očuvanost, odnosno ekološka vrijednost turističkog

proizvoda značajno pridonosi kvaliteti turističkog proizvoda i povećanju njegove
konkurentnosti na zahtjevnom turističkom tržištu.

4
  Razine odgovornosti subjekata za očuvanje ekoloških vrijednosti

svj
ets
ka
zaj
ed
nic
država
a
lokalna zajednica

gospodarski subjekti

pojedinci

Zadatak pojedinaca i lokalnog stanovništva, tako i turista, jest da svojim ponašanjem djeluju kao
uzor, jer je očuvanje prostora njihov interes, strategija malih koraka, odnosno pojedinačne akcije,
najbolji su put do uspjeha.

Gospodarski subjekti- trebaju usvojiti tehničko-tehnološke procese kojima se smanjuje zagađenje i

količina otpada,

Lokalna zajednica- njena uloga se ogleda, u pokretanju i koordiniranju aktivnosti za očuvanje

ekoloških vrijednosti i mora prva reagirati u slučaju ekoloških incidenata ili aktivnosti koje mogu
dovesti do njih. Na toj razini moguće je donositi lokalne mjere u zavisnosti od ekološke situacije u
tom području.

Zadatak je Države- da donese propise i standarde prema kojima će se rigorozno kontrolirati i

kažnjavati eventualni prekršitelji, uz to je potrebno primjenjivati stimulativne mjere državne
intervencije, preporuča se kombinirani pristup zaštiti (regulatorni i ekonomsko-tržišni instrumenti),
poreznom politikom potrebno je stimulirati ekološki prihvatljive prijekte, kako u turizmu, tako i u
cjelokupnom gospodarstvu.

Svjetska zajednica- možemo navesti kao peti čimbenik, budući da ekološki incidenti u jednoj državi
mogu i najčešće imaju posljdice na ekosustav druge susjedne države ili šireg područija, u svijetu
veliku zabrinutost izazivaju klimatske promjene (nastale zbog rupa u oznoskom omotaču, ovakve
promjene bitno će utjecati na razvoj gospodarstva, a posebno na razvoj i trendove u turizmu).

Održivi razvoj ( Inskeep) se razmatra kao menadzment svih resursa na način da su ostvarene
ekonomske, društvene i estetske potrebe, istovremeno održavajući kulturni integritet,osnovne
ekološke procese, biološku raznolikost, i sustave za održavanje života).

Održivi razvoj (Vukonić) više je od zaštite prirode, a pooogotovo njene konzervacije, to je aktivan
odnos prema prirodi, čovjekovu nasljeđu i prema cjelokupnom čovjeeekovom okrrružju,
cjelokupnom tur. Resursu.

The Federation of Nature and National Parks in Europe; definirali su ODRŽIVI RAZVOJ

Kao sve oblike razvoja, upravljanja i djelatnosti vezanih za turizam koji omogućuju dug zivot kulturnoj
djelatnosti, koju nazivamo turizmom (što uključuje niz tur. Proizvoda koji su usklađeni sa stalnim

5
održavanjem zaštićenih resursa, prirodne, kulturne ili izgrađene baštine, čime se omogućuje razvoj
turizma).

Udruženje ističe 3 područja koja zahtjevaju posebnu brigu:

 KULTURNA DEGRADACIJA
 DEGRADACIJA PRIRODNOG OKOLIŠA
 EKONOMSKI POREMEĆAJI

CILJEVI ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA

 Zadovoljenje potreba i unapređenje kvalitete života lokalnog stanovništva

 Očuvanje socio-kulturnog identiteta lokalne zajednice

 Razvijanje visoko kvalitetnog turističkog proizvoda

 Unapređenje kvalitete doživljaja turista

 Očuvanje resursa kako bi ih i buduće generacije mogle koristiti

 Doprinos blagostanju stanovništva

PROBLEMI IMPLEMENTACIJE ODRŽIVOG RAZVOJA:

Koncepcija održivog razvoja reflektira i zahtijeva značajni preokret naših vizija i predodžbi o
odnosu funkcioniranja ekonomskih aktivnosti i prirode.

Koncepcija održivog razvoja u prvi plan ističe kvalitativno unapređenje u odnosu na

kvantitativni rast

Procesu implementacije održivog razvoja turizma u praksi nameće se nekoliko

prepreka:

 Fizička, prirodna ograničenja – teško je precizno procijeniti limite tolerancije prirode

i prostora, budući dolazi do stalnih promjena.

 Kompleksnost odnosa – turistički razvoj nije moguće promatrati kroz

pojednostavljeni odnos uzrok-posljedica između dva ili više čimbenika, već je to
kompleksan odnos između različitih čimbenika koji su međusobno u različitim
vezama.

 Vremenski odgođeno javljanje posljedica – postoje efekti čiji uzroci sežu u prošlost,
te koji su se pojavili nakon proteka dužeg vremenskog perioda (npr. pojava ozonskih
rupa).

6
  Asimilacijski period – potrebni je protok određenog vremena da bi se priroda i čovjek
prilagodio novoj situaciji. Često se nužnost proteka asimilacijskog perioda zanemaruje
kod razvojnih projekata, što izaziva negativne posljedice.

Kvaliteta okoliša – element koji doprinosi:

 Kvaliteti turističkog proizvoda turističke destinacije

 Kvaliteti doživljaja turista

 Dugoročnom opstanku turističke destinacije na turističkom tržištu

Ekološki očuvane destinacije privlače 2 skupine turista koji se različto odnose prema
okolišu: a) one koje visoko vrednuju očuvani okoliš (ponašaju se prema njemu odgovorno i
svoje aktivnosti prilagođavaju u svrhu njegovog očuvanja)

b) one koje visoko vrednjuju očuvani okoliš pri odabiru tur. destinacije , ali se ne ponasaju
odgovorno prema njemu, te svoje ponasanje nisu spremne prilagodit radi očuvanja.

Eko-marke, certifikati, nagrade koriste se kao instrumenti za poticanje zaštite okoliša o

kvaliteti kojeg bitno ovisi turistička industrija.

 Prema Middletonu i Hawkinsu turistička industrija koristi eko-marke kao određenu

vrstu zaštitnog znaka ili logotipa u komunikaciji s tržištem, u nadi da će to utjecati na
pozitivne stavove potrošača prema proizvodima i uslugama koje se nude. Time se,
dakle, nastoje steći prednosti pred konkurencijom.

 Eko-marke u turizmu dodjeljuju nevladine organizacije, privatne zaklade ili udruženja,

strukovna udruženja, javne vlasti. One se mogu dodjeljivati na međunarodnom,
regionalnom, nacionalnom i sub-nacionalnom nivou.

Namjera je uvođenja i korištenja eko-marki da:

 djeluje na smanjenje negativnih utjecaja na prirodnu resursnu osnovu destinacije na

način da potiče turistička poduzeća da dostignu visoke ekološke standarde;

 educira turiste u svezi utjecaja njihovih aktivnosti i odluka vezanih uz turizam, te ih

time potakne da djeluju u skladu s ekološki prihvatljivim ponašanjem;

 razvijanje standarda za ekološki prihvatljive turističke proizvode i usluge.

7
Nedostatak nagrada u odnosu na certifikate i trajne eko-marke je u tome što se one
dodjeljuju jednokratno na bazi natječaja, te se stoga intenzivno u marketingu mogu koristiti
samo jedne godine.

One također ne potiču destinacijski menadžment da očuvaju kvalitetu okoliša kako bi trajno
očuvali i eko-marku

Norme iz serije ISO 14000 za upravljanje okolišem pripadaju dvjema glavnim skupinama
normi:

 Norme usmjerene na organizacije – osiguravaju uspostavljanje, održavanje i procjenu

sustava za upravljanje okolišem

 Norme usmjerene na proizvode – bave se određivanjem utjecaja proizvoda i usluga

na okoliš tijekom njihovog životnog ciklusa te označavanjem i deklariranjem
proizvoda glede njihove prilagođenosti okolišu.

Sveukupni cilj normi ISO 14000 jest pomoć u zaštiti okoliša i sprječavanju onečišćenja, te
postizanje usklađenosti s društveno-gospodarskim potrebama

Poslovni sustavi koji su implementirali ISO 14000 razvili su, uz politiku i određena pravila
za unapređenje ekološkog menadžmenta koja se odnose na:

Kadrove, Zaštitu okoliša, Zbrinjavanje otpada, Biološku različitost, Održivo korištenje

prirodnih resursa, Racionalno korištenje energije, Smanjenje rizika, Naknadu štete,
Istraživanje i razvoj, Informiranje i edukacija javnosti, Sudjelovanje u ekološkim udrugama,
Procjena ekološke politike

8
POLITIKA ODRŽIVOG RAZVOJA -2 kolokvij

Menadžment u skladu s načelima održivosti može, dakle, pružiti niz prednosti u poslovanju i
boljem pozicionirajem na tržištu:

 povećati konkurentnost;

 stvoriti preduvjete za osvajanje rastućeg tržišnog segmenta ekološki osviještenih

turista;

 poboljšati imidž;

 smanjiti količinu otpadnog materijala i emisija zagađenja u okoliš;

 racionalnim korištenjem resursa smanjiti troškove poslovanja;

 osigurati bolje uvjete (čistiji okoliš) zaposlenima, lokalnom stanovništvu i turistima i

višu kvalitetu života.

Istraživanje gotovo 50 nacionalnih izvještaja koji su podneseni Ujedinjenim narodima u svezi

politike i pristupa promoviranju održivog razvoja, uključujući turizam dovodi do slijedećih
zaključaka: [world-tourism.org]

 Definicija globalne politike zaštite okoliša i s tim u svezi strategije na nacionalnoj

razini predstavlja u većini zemalja osnovni čimbenik za osiguranje održivog razvoja
turizma.

 Ipak, treba naglasiti da nacionalna administracija mnogih zemalja zaboravlja

činjenicu da je donesena politika zaštite okoliša, uključujući zakonsku regulativu
najčešće formulirana bez značajnog uvida u potrebe i specifičnosti turističkog
sektora.

 Turizam nije uvijek integriran u nacionalni razvojni plan.

 Politika održivog razvoja turizma, strategije i/ili dugoročni master planovi turizma
koji uključuju načela održivosti donose se uz razvijene i u zemljama u razvoju i u novo
proglašenim neovisnim državama. U nekim slučajevima takvi planovi doneseni su na
sub-nacionalnoj razini (npr. provincije, regije, županije ili sl.)

 Većina zemalja naglasila je u svojim izvješćima veću svijest o potrebi održivog razvoja
kod najmanje dva bitna čimbenika turističkog procesa: javni i privatni sektor.

9
 Uočava se ubrzani proces decentralizacije, koji se odvijao tijekom devedesetih godina
prošlog stoljeća, pri planiranju i donošenju odluka u svezi turizma.

 Prethodno navedeni proces je pridonio procesu uključivanja određenih

zainteresiranih skupina u razvoj turizma i njegov menadžment, te u nadziranje
njegovih utjecaja. Interese određenih skupina često zastupaju i nevladine
organizacije.

 Privatni sektor u turizmu redovno se konzultira od strane nacionalnih turističkih

organizacija i institucija sustava u svezi specifičnih planskih i regulatornih pitanja. Pri
tome se naglašavaju pitanja vezana uz održivost.

 Planovi i vodiči najčešće se koriste kod razvoja ekoturizma, što je dobro, ali je greška
što se ne izrađuju i za ostale oblike turizma.

 Priobalna područja, otoci i nacionalni parkovi imaju u mnogim zemljama poseban

tretman i pažnju.

 Hotelijeri u većem broju usvajaju i uvode menadžment okoliša (engl. environmental

management) u svoje poslovanje. Hotelska industrija prihvatila je primjenu načela
menadžmenta okoliša i bez potrebe da ih na to prisili pravna regulativa, već su tržišna
kretanja ukazala na nužnost takvog poslovanja (posebno prednjače veliki hotelski
lanci).

 Samo je nekoliko zemalja ili regija, uglavnom u razvijenom svijetu, definiralo i

kontinuirano promatra indikatore za mjerenje napretka prema uspostavljanju
održivosti u turizmu.

 U velikom broju zemalja podupiru se certifikati u turizmu kojima se podupiru projekti

i programi koji imaju za cilj očuvanje okoliša i unapređenje općih uvjeta života s tim u
svezi. Nema pouzdanih istraživanja o značenju kojeg takvi certifikati imaju za krajnje
korisnike, turiste. Ipak, treba imati u vidu da su turisti sve više ekološki osviješteni i
upoznati s priznatim certifikatima.

 Ulažu se znatni napori za uvođenje problematike održivosti u programe obrazovanja

za turizam i programe permanentnog obrazovanja.

 Nažalost, relativno je mali broj zemalja i destinacija uočio i iskoristio važnu vezu
između ponude turističkog proizvoda u skladu s načelima održivog razvoja i tržišne
konkurentnosti.

 Razvijene zemlje učinile su bitan napredak i unaprijedile saznanja s područja održivog

razvoja i menadžmenta u turizmu. Istraživanje provedeno od strane Svjetske
turističke organizacije između članica pokazalo je da je posljednjih godina provedeno
preko 100 istraživačkih projekata u 47 zemlje svijeta na temu održivog razvoja

10
 turizma, većinom u Europi i Americi. Drugo je istraživanje bibliografija pokazalo da je
gotovo 500 naslova knjiga i časopisa napisano krajem devedesetih godina prošlog
stoljeća na temu održivog razvoja turizma, prihvatnog potencijala u turizmu, utjecaju
turizma na prirodni okoliš i socio-kulturno okruženje, planiranje održivog razvoja i
slično.

 U mrežama regionalne i međuregionalne suradnje održivi razvoj ima značajno mjesto,

bilo da se radi o projektima vezanim neposredno uz turizam ili onima koja tretiraju
opća gospodarska pitanja. (Npr. Mediteran, Baltičko more, Karibi, Europska unija itd.)

 Sve gore navedeno kazuje o promjeni orijentacije u poimanju turističkog razvoja.

Načela održivosti sve su više prihvaćena i od strane zainteresiranih subjekata u
turizmu (engl. stakeholders) i od strane vlada pojedinih zemalja.

PRIHVATNI POTENCIJAL U TURIZMU

Problematika prihvatnog potencijala osnova je na kojoj se bazira koncepcija održivog razvoja

turizma.

 Prihvatni potencijal turističke destinacije predstavlja njenu sposobnost da prihvati

turiste i razvoj turizma, a da se pri tome u većoj mjeri ne narušava ukupno okruženje
- prirodno, izgrađeno i socio-kulturno.

Ono podrazumijeva prisutnost turista, što u svakom slučaju ima utjecaja na okruženje, ali
koje je prihvatljivo za lokalno stanovništvo i turiste, te koje je održivo i u budućnosti

 Od sredine osamdesetih godina 20. stoljeća shvaćanje prihvatnog potencijala razvilo

se od gledišta da se nalazi optimalni broj korisnika (turista) do kompleksne metode
koja uključuje resursni menadžment i fizičke parametre resursa, te analizu očekivanja
i preferencija turista.

 U dokumentima Programa za okoliš Ujedinjenih naroda (United Nations Environment

Programme - UNEP) i Svjetske turističke organizacije (World Tourism Organization -
WTO) prihvatni potencijal definira se kao “maksimalni broj turističkih korisnika koji
simultano posjećuju turističko mjesto bez neprihvatljivih poremećaja fizičke,
ekonomske i socio-kulturne okoline, kao i bez neprihvatljivog smanjenja kvalitete
zadovoljstva posjetilaca”

Aspekti (tipovi) prihvatnog potencijala:

 fizički

 psihološki

11
  biološki

 sociološki

 ekonomski.

Određivanje razine prihvatnog potencijala

 Prihvatni potencijal predstavlja menadžersku odluku donesenu na nivou turističke

destinacije nakon provođenja opsežnog i interdiscipinarnog istraživanja.

Po utvrđivanju optimalnog razvojnog scenarija pristupa se definiranju prihvatnog potencijala,

budući da njegova veličina nije jednaka za različite razvojne scenarije

CC = f(Q,T,N,Ut,DM,AB)

 CC - prihvatni potencijal (engl. carrying capacity)

 Q - fizička veličina (prostranstvo) resursa (engl. quantity of the park’s resources)

 T - tolerancija prema korištenju resursa (engl. tolerance of its resources to use)

 N - broj posjetitelja (engl. number of visitor)

 Ut - tip korištenja resursa (engl. type of use)

 DM - izgradnja i management objekata turističke ponude (engl. design and

 managament of the visitor facilities)

 AB - stav i ponašanje posjetitelja i menadžera (engl. attitude and behaviour of

 visitors and managers)

TCC = f (Ecol, Phys, Econ) (TC,RA,Pol)

 Ecol - ekološkog sustava (engl. ecological systems in a destination)

 Phys - fizičke infrastrukture i razvijenosti objekata za turizam (engl. physical

infrastructure and tourist facility development)

 Econ - ekonomskih karakteristika (engl. economic characteristics of tourist

investment and expenditure)

 TC - karakteristika turista (engl. tourists’ characteristics in social-cultural and

behavioural terms)

12
  RA - prihvatljivosti razvoja turizma za lokalno stanovništvo (engl. residetns’
acceptance of tolerance of tourism activity)

 Pol - politike donošenja menadžerskih odluka (engl. politcal capability and authority
to take effective management decisions)

Menadžment turističke destinacije može djelovati na povećanje prihvatnog potencijala

turističke destinacije, prvenstveno djelujući na smanjenje sezonalnosti i koncentraciju turista
oko/u pojedinih turističkih atraktivnosti, dok ostale zanimljivosti (koje bi trebale, bar dio njih,
prerasti u atrakciju) ostaju neposjećene i neotkrivene turistima.

 Sezonalnost umnogome utječe na određivanje prihvatnog potencijala. Najveći broj

turista posjećuje određenu turističku destinaciju tijekom glavne sezone, dok ostalih
mjeseci broj turista mnogo manji. Za određivanje prihvatnog potencijala relevantan
je podatak o broju turista u vrijeme glavne sezone, kada je njihov broj najveći, dakle
vršno opterećenje. Tom opterećenju potrebno je prilagoditi sve funkcije prostora i
infrastrukturnu opremljenost turističke destinacije.

 Analitičari turizma nastojali su definirati okvirne prihvatne potencijale, standarde, za

pojedina prirodna područja, a koje je naravno potrebno korigirati i prilagoditi
specifičnostima konkretnog primjera.

Utvrđivanje prihvatnog potencijala u načelu se može odvijati u četiri osnovne faze:

1. faza prikupljanja dokumentacije i izrade karata,

2. faza analize,

3. opcije razvitka turizma,

4. faza formulacije prihvatnog potencijala.

Osnovna načela metodologije prihvatnog potencijala:

1. Prihvatni potencijal za određeno područje može biti definiran samo u skladu s

ciljevima menadžmenta. Mora postojati definirano zemljopisno područje i istaknuta
njegova obilježja da bi se određivanju prihvatnog potencijala moglo pristupiti.

2. Mogu se koristiti razni okviri za planiranje prihvatnog potencijala. Pri tome treba
uvažavati sve indikatore i standarde, te pratiti uvjete na odabranom području.

13
3. Prikupljanje mišljenja i preferencija turističkih korisnika (i onih koji to nisu) može
pomoći pri formuliranju ciljeva i sugerirati moguće promjene u dosadašnjoj turističkoj
politici.

4. Na raspolaganju korisnicima mora biti cijeli niz rekreacijskih sadržaja s ciljem

zadovoljenja njihovih potreba, a koji trebaju biti vođeni na način da trajno bitno ne
narušavaju prirodni okoliš.

5. Mora biti odabrana menadžerska tehnika za upravljanje turističkom destinacijom u

skladu s njenim prihvatnim potencijalom, te ciljevima turističkog razvoja i značenjem
samog područja.

6. Menadžment nakon niza konzultacija i analiza mora donijeti odluku o optimalnoj

razini korištenja određenog područja u turističke svrhe (prihvatni potencijal u
turizmu).

Teškoće pri utvrđivanju prihvatnog potencijala prihvatnog potencijala:

1. Mulitidimenzionalnost.
2. Teško je identificirati kritični limitirajući resurs kao osnovu za procjenu prihvatnog
potencijala.
3. Broj posjetitelja koje može prihvatiti određeno područje zavisi o tipu i intenzitetu
turističke aktivnosti i tehnološkim faktorima.
4. Uobičajeno postoji više različitih objašnjenja za degradaciju okoliša, a jedan od njih
može biti utjecaj turizma.

RAZVOJNI SCENARIJ
1. Scenarij potpuno slobodnog razvoja bez ograničenja
2. Scenarij intenzivnog turističkog razvoja
3. Scenarij razvoja alternativnog ili ekoturizma
4. Scenarij održivog turističkog razvitka

14