1. Definiraj etiku i moral.

Etika je filozofska disciplina koja istražue podrijetlo, motive, normu i svrhu moralnog djelovanja i
prosuđivanja.
Razlikujemo autonomno gledište po kojem je izvor morala u čovjeku samom i heteronomno prema kojem je
izvor morala izvan čovjeka, zatim različite etike po kojim je svrha moralnog djelovanja sreća, ugoda ili
korist.

Moral je regulativna ideja koja utječe na savjest, ponašanje i karakter pojedinca, grupa i društva. Izražava se
u atributima dobra i zla.

2. Kako definiramo vrijednosti u socijalnom radu i navedi osnovne profesionalne vrijednosti.

Kada govorimo o profesionalnim vrijednostima socijalnog rada, možemo reći da je riječ o nizu osnovnih
moralno-etičkih načela koja omogućavaju odgovorno i djelotvorno zadovoljavanje potreba pojedinca uz
očuvanje psihičkog i fizičkog inegriteta i korisnika i socijalnih radnika
ili niz načela koji nam pomažu da kreiramo i očuvamo što kvalitetniji odnos sa korisnicima.

Dvije osnovne vrijednosti su :

1. jedinstvenost pojedinca i postovanje njegovog dostojanstva očituje se na više načina
 Odnoseći se prema korisniku kao prema pojedincu, izbjegavajući klasifikacije
 Ohrabrujući korisnika da sudjeluje u procesu planiranja promjena
 Otkrivajući i koristeći korisnikove potencijale
 Podržavajući povjerenje korisnika u sebe i u okruženje
 Njegujući korisnikovo dostojanstvo kroz vlastitu komunikaciju

2. pravo korisnika na samoodređenje očituje se u mogućnosti samostalnog donošenja odluka

tokom procesa planiranih promjena.

Comton i Galaway navode još i – prihvaćanje(prihvatiti korisnika kakav jeste i podržati njegove pomake i
omjer pozitivnih ishoda) – povjerljivost (podataka o korisniku, obaveza soc. radnika je da izvjeste korisnike
o vrsti informacija koje će iz razgovora podjeliti s drugima uz objašnjenje razloga).

3. Navedi i objasni područja u kojima se javljaju etičke dileme u socijalnom radu.

a) PODRUČJE INDIVIDUALNIH PRAVA I DOBROBITI KORISNIKA
- obuhvaća pravo korisnika da sami donose odluke i izbore. Klijernt ima pravo kontrole nad vlasstitim
odlukama.Ovo se područje odnosi i na odgovornost socijalnih radnika da unapređuje dobrobit korisnika.
Pritom se predodžba o dobrobiti socijalnih radnika ne mora uvijek poklapati s predodžbom korisnika. Stoga
je odgovornost socijalnih radnika da detaljno razgovaraju sa korisnicima o tome što podrazumijevaju pod
dobrobiti.
b) PODRUČJE OPĆIH INTERESA I DOBROBITI
Odnosi se na prava i interese drugih uključenih strana. To mogu biti različite ustanove ili društvo, čije
vrijednosti socijalni radnik zastupa. Osim toga, odgovornost socijalnih radnika na području općih interesa i
dobrobiti je da unapređuju i učine dostupnima različite usluge i dobra najvećem broju korisnika.
c) PODRUČJE NEJEDNAKOSTI I STRUKTURALNE POTLAČENOSTI
Odgovornost socijalnih radnika se odnosi na to da reagiraju na izazove opresivne politike prema određenim
korisnicima, koji iz različitih razloga ne mogu sami ostvariti svoja prava. Njihova odgovornost se sastoji i u
tome da žele da promijene politike pojedinih ustanova i stavove javnosti u smjeru provođenja
protudiskriminacijske prakse socijalnog rada.
4. Objasni PROFESIONALNI model djelovanja socijalnog radnika.
Njegov fokus je na socijalnom radniku/kao autonomnom profesionalcu koji je svoju stručnost stekao kroz
edukaciju,a u svojoj praksi se rukovodi profesionalnim etičkim kodeksima. Prioriteti u ovom slučaju su
prava i interesi korisnika. Glede socijalnog radnika, na prvom mjestu je njihov profesionalan identitet,
članstvo u profesionalnoj zajednici, a tek kasnije njihov privatni identitet.
Socijalni radnici dobivaju moć na temelju svoje stručnosti.

5. Objasni BIROKRATSKI model profesionalnog djelovanja u socijalnom radu.

- postavlja socijalne radnike na prvo mjesto kao zaposlenike ustanove ili organizacije, čija je dužnost da
obavlja svoj posao u skladu sa opisom posla, i u skladu ds pravilima koje određuje ustanova.
Njihov vodič u profesionalnoj praksi je pravilnik o radu ustanove i propisani postupci. Moć socijalnih
radnika u sklopu ovakvog modela prakse proizilazi iz njihovog položaja u hijerajhiji ustanove.
Dobra strana oovg modela je relativna predvidivost postupaka i poštovanje pravila. No, upravo se to može
pretvoriti u slabost ako zbog rigidnog pridržavanja pravila zanemarimo pojedinca, jedinstvenost njegove
priče i kreativnost koja zahtjeva pronalaženje rješenja.

6. Objasni RADIKALNI model / model OSOBNE PREDNOSTI profesionalnog djelovanja u

socijalnom radu.
On pretpostavlja socijalne radnike kao osobe koje odabiru obavljati taj posao s obzirom na svoju
osobnost, uvjerenja, a radi omogućavanje promjene. Osnovni motiv je onaj za promjenom na bolje i on je
na prvom mjestu.
Zastupanje ovog modela prakse za socijalne radnike katkad znači traženje načina da se zaobiđu pravila ili da
se se pokaže neposlušnost nadređenima ili politici ustanove, kako bi se zaštitila prava i interesi korisnika.
Takvi socijalni radnici možda nisu oličenje zaposlenika kakva bi željeli ravnatelji i voditelji ustanova, ali su
zasigurno netko tko osobnom uvjerenošću i predanošću može potaknuti nadu kod korisnika.
Jednaka se važnost, stoga, pridodaje profesionalnom i osobnom identitetu socijalnih radnika, jer se
pretpostavlja da osoba u svom privatnom životu također poštuje i zastupa načela i vrijednosti prema kojim
obavlja posao.

7. Objasni etiku pravde

- predstavlja domintan način moralnog razmišljanja, koji obilježava strukturu moći u nekom društvu.
Zloupotreba „etike prvade“ u krajnjem slučaju može pridonijeti marginalizaciji pojedinih grupa s manje
moći, npr. pripadnike etničkih manjina, žena, osoba s invaliditetom, djece itd.
Etika pravde se poziva na vladajuća načela , potiče odvojenost profesionalnog i osobnog „ja“, a usmjerena
je na hijerarhijski poredak, dužnost, socijalni ugovor te ličnu slobodu.

8. Objasni etiku skrbi

- u fokusu ima međuljudske odnose, a osnovna njena vrijednost je bliskost i povezanost. Usmjerena je na
skrb, pažnju i njegu, dakle na terapijski učinak nekog odnosa. Ona predstavlja njegujući, terapijskih dio
uloge socijalnog radnika, a čiji je osnovni cilj dobrobit korisnika. Poziva se na odnose među ljudima,
odnosno na međusobnu suradnju, komunikaciju, skrb...
9. Objasni mit o savršenosti.
Ovaj mit je povezan sa profesionalnim pomagačima, odnosno s onim od kojih se očekuje da nema
obiteljskih ili osobnih kriza, da uravnoteženo fukcionira na svim razinama postojanja, da nema predrasuda,
da ima odgovarajući odgovor ili recept za svaku novu situaciju.
Svojedobno je postojalo i snažno uvjerenje da ''studentima s problemom'' nije mjesto na fakultetu socijalnog
rada, psihologije, pedagogije i sl. jer svrha edukacijskog procesa je prventsveno edukacijska, a ne terapijska,
mada ne mora značiti da određeni sadržaji kroz koje studenti prolaze ne mogu imati terapijske učinke.
Važno je shvatiti da su i pomagači prije svega ljudi sa vlastitim poteškoćama, koje rješavaju katkad s više,
katkad manje uspjeha, što ističe njihovu ljudsku dimenziju u pomažućem odnosu. Na taj način njihov odnos
s korisnikom dobiva na bliskosti.

10. Objasni mit o plemenitosti.

Oduvijek se pomaganje drugima povezivalo sa plemenitošću, dobrotom, velikodušnošću. U tom je kontekstu
biti pomagač a priori podrazumjevalo posjedovati i određene kvalitete koje su bile protivteža sticanju
materijalnih dobara, gramzivosti, sebičnosti. S druge strane od korisnika se očekivala zahvalnost i
razumijevanje plemenitosti dobročinitelja.
Želja za pružanjem pomoći, činjenem dobra, ispravljanje socijalne nepravde i sl. najčešće su formulacije
koje profesionalni pomagači koriste kad definišu vlastite motive odabira profesije. Stoga, jako je važno da
svaki profesionalni pomagač pokuša sebi definirati ove motive na što specifičniji i konkretniji način.

11. Objasni pristup socijalnog rada usmjerenog na patologiju.

U sklopu ove kocpecije, zadatak stručnjaka je da koriste svoja znanja i iskustva, kako bi klasificirali
patološke pojave u ponašanju i ličnosti pojedinca, obitelji, grupe ili zajednice.

12. Objasni profesionalni pristup usmjeren na rješenje.

Ova koncepcija se fokusira na probleme je oduzimalo i stručnjaku i korisniku previše dragocjene energije, a
da bi se mogli djelotvorno usredočiti na njegovo rješavanje. Stoga se ovaj pristup temelji na procesnosti i
kreiranju vizije izlaska iz poteskoća.

13. Koja su očekivanja javnosti od socijalnog radnika i kako to može biti poticaj ili izvor frustracije
za socijalnog radnika?
Kontroverzni stavovi javnosti o kompetentnosti i ovlaštenjima socijalnih radnika nerijetko pridonose
pritisku i osjećaju krivice pomagača nakon donošenja relevantnih odluka, naročito na području rada zaštite
djece i mladih. Zajednica je često skolna okriviti socijalnog radnika ukoliko se npr, izdvajanje djeteta iz
porodice pokaže nepotrebnim ili ukoliko, zbog neizdvajanja zlostavljanog člana u porodici, dodje do teških
posljedica.
Također i na području socijalne zaštite, mnoge odluke su prepuštene direcijskoj ocjeni socijalnog
radnika, što iziskuje dodatnu pripremljenost i obrazovanost.
Od socijalnog radnika se očekuje da provodi socijalnu skrb i kontrolu nad onim članovima društva za
koje se smatra da su ,,lijeni, devijantni, nevrijedni pažnje,'' i tamo gdje su zatajili obitelj, zajednica ili sam
pojedinac, pri čemu se socijalnom radniku ne praštaju greške u radu s njima.
Donošenje odluka u socijalnom radu, temelji se u mnogočemu na kontradiktornim vrijednostima, kao
npr: briga o klijentu s jedne strane i kontrola nad njegovim devijantnim ponašanjem s druge strane.
To je nerijetko značajan izvor stresa za socijalne radnike, budući da preuzimaju odgovonost za nepovoljne
posljedice birajući između dvije, jednako nepoželjne alternative koje se tiču dobrobiti korisnika.
Odgovor je u profesionalnoj kompetentnosti i vlastitoj savjesti pojedinca. Stoga je važno da socijalni
radnici razumiju sadržaj svojih uloga i ograničenja koja im nameće društvo s obzirom na obavljanje tih
uloga, kako bi izbjegli narušavanje svog profesionalnog i osobnog integriteta.
14. Objasni područje individualnih prava klijenta i dobrobiti kao izvor etičkih dilema.
Odnosi se na pravo klijenta da on sam donosi odluke i izbore. Klijent ima pravo kontrole nad vlastitim
odlukama, odnosno njegov je izbor hoće li prihvatiti ponuđenu pomoć ili neće.
Ovo se područje odnosi i na odgovornost socijalnog radnika da unapređuje dobrobit korisnika.
Također, predodžba o dobrobiti koja ide iz svijeta kvalitete pomagača ne mora odgovarati predodžbi koju
ima pojedini klijent. Stoga je odgovornost pomagača da detaljno ispita klijentovo viđenje dobrobiti, da
zajedno s njim utvrdi o kojim je željama riječ i koje nezadovoljene potrebe stoje iza njih.

15. Objasni kada se od socijalnog radnika može tražiti odgovornost.

Prema MacDonald socijalnog radnika možemo smatrati krivim ukoliko je propustio slijediti zakonsku
proceduru ili neke specifične profesionalne dužnosti vezane uz određeni slučaj, te je došlo do povrede
klijenta ili oduzimanja nekog njegovog prava.
Holis i Howe se ne slažu sa tim. Oni smatraju da je socijalni radnik odgovoran za nepovoljne posljedice,
te da ga s pravom možemo smatrati krivim ukoliko je „ činio najbolje što je znao“, ali se to pokazalo
nedovoljno dobrim. Ovi autori naglašavaju da je takva odgovornost dio profesionalne uloge koja uključuje
vrlo visok nivo moralnog rizika, te je socijalni radnici trebaju prihvatiti kao dio svog profesionlanog
identiteta.
Nagel – odluke socijalnog radnika naziva odlučivanjem u neizvjesnosti, po čemu se opći moralni sud
može mjenjati od pozitivnog do negativnog, ovisno o ishodu odluke.
Holis i Howel – povezuju socijalnog radnika koji donosi odluku s vozačem automobila, koji zna da su
mu kočnice ne ispravne. Ukoliko takav vozač pregazi dijete, možemo ga s pravom okriviti. Preuzeti posao
soc radnika prema tim autorima znači i preuzeti odgovornost za vožnju neispravnog auotmobila, što znači i
moralnu krivnju ako dođe do nezgode.
Banks – ona smatra da posao pomagača nije da servisira automobil i održava kočnice ispravnim, što
znači da u vožnji ne sudjeluje samo pomagač nego i drugi sudionici u prometu koji mijenjaju brzine i smjer
kretanja.

16. Navedi temeljna načela socijalnog rada.

1. Svako ljudsko biće ima jedinstvenu vrijednost, što zahtjeva moralne obzire prema toj osobi.
2. Svaki pojedinac ima pravo na samoispunjenje do one mjere u kojoj ne zadire u to isto pravo drugih, a
dužnost mu je pridonositi dobrobiti društva.
3. Svako društvo treba pružati maksimalnu dobrobit svojim članovima.
4. Socijalni radnici imaju obavezu prema načelima socijalne pravde.
5. Socijalni radnici dužni su koristiti objektivno i teorijski struktuirano znanje i vještine, da pomognu
pojedincima, grupama u njihovom razvoju i rješavanje osobnih društvenih sukoba i njihovih posljedica.
6. Socijalni radnici moraju pružiti pomoć bilo kome, tko im traži pomoć i savjet, bez diskriminacije.
7. Socijalni radnici moraju poštovati osnovna ljudska prava pojedinca i grupa.
8. Soc radnici obraćaju pažnju na načela privatnosti, povjerljivosti i odgovorne upotrebe informacija u
svom profesionalnom radu.
9. Socijalni radnici trebaju potpuno surađivati sa svojim klijentima, raditi u njihovu najbolju korist, ali uz
dužnu pozornost i na interese drugih.
10. Socijalni radnici očekuju od klijenta da u suradnji s njima preuzima odgovornost za određen način
djelovanja koji utječu na njihov život.
11. Socijalni rad je u suprotnosti sa podupiranjem pojedinca, grupa, politčkih snaga ili struktura moći koje
ugnjetavaju druga ljudska bića koristeći terorizam, mučenje ili slična brutalna sredstva.
12. Socijalni radnici donose etički opravdane odluke i stoje iza njih.
17. Kako socijalni radnik može riješiti etičku dilemu?
a) Različite nacionalne organizacije socijalnih radnika imaju obavezu baviti se etičkim
pitanjima/problemima tako da se oni mogu sagledati i pokušati rješiti u kolektivnim forumima unutar
organizacije. Takvi bi forumi trebali omogućiti socijalnom radniku raspravljanje, analiziranje i razmatranje
etičkih dilema u saradnji sa kolagama, drugim grupama stučnjaka i strankama na koje utiču pitanja o kojim
se raspravlja. Etička analiza i diskusija bi uvijek trebale nastojati stvoriti nove mogućnosti.
b) Udruge članice moraju stvoriti i/ili prilagoditi etičke standarde za različita područja rada- da ne bi
etička pravila došla u sukob sa zakonima određene zemlje.
c) kada se etički temelji postave kao smjernice za djelovanje unutar prakse socijalnog rada, dužnost je
udruga pomagati pojedinačnim socijalnim radnicima u analiziranju i razumjevanju etičkih dilema, na
temelju: etičkog i moralnog konkteksta djelovanja, motiva, prirode i posljedica djelovanja na različite grupe.

Udruge – članice su odgovorne za promicanje rasprave, obrazovanja i istraživanja vezanih uz etička pitanja.

18. Navedi standarde socijalnog rada u odnosu na klijente.

1. Preuzimati primarnu odgovornost prema klijentu, ali uzimati u obzir ograničenja postavljena zbog
etičkih zahtjeva prema drugima.
2. Čuvati pravo na privatnost klijenta, povjerljivost i odgoovrnu upotrebu informacija
3. Prepoznavati i poštivati individualnost ciljeva, odgovornost razlike između klijenata
4. Pomagati klijentu - pojedincu, grupi, zajednici ili društvu - u postizanju samoispunjenja i
maksimalnog potencijala izvan granica pojedinačnih prava drugih

19. Navedi opće standarde etičnog postupanja.

1. pokušati razumjeti svakog pojedinog klijenta i njegov sistem, kao i elemente koji utječu na
njegovo ponašanje, te usluge koje su mu potrebne
2. prepoznavati osobna i profesionalna ograničenja
3. održavati i unapređivati vrijednosti, znanje i metodologiju profesije, suzdržavajući se od bilo
kakvog ponašanja koje ugrožava funkcioniranje profesije
4. prepoznavati osobna i profesionalna ograničenja
5. poticati upotrebu cjelokupnog relevatnog znanja i vještina
6. primjenjivati relevantne metode u razvijanju i potvrđivanju znanja
7. pridonositi svojim profesionalnim znanjem razvijanju politika i programa koji poboljšavaju
kvalitetu života u društvu
8. identificirati i interpretirati socijalne potrebe
9. idetificirati i interpretirati rad profesije socijalnog rada
10. razjašnjavati jesu li javne izjave ili akcije učinjene u ime pojedinaca ili u ime profesionalne
udruge, službe, organizacije ili neke druge grupe
11. identificirati i interpretirati osnove i prirodu socijalnih problema na individualnom i grupnom
planu, na planu zajednice, te na nacionalnom i internacionalnom planu

20. Navedi standarde socijalnog rada u odnosu na agencije i organizacije.

1. raditi i/ili surađivati s onim službama i organizacijama čije su politike, procedure i operacije
usmjerene na odgovarajuće pružanje usluga i poticanje profesionalne prakse u skladu s etičkim
načelima IFSW-a.
2. odgovorno izvršavati zadane ciljeve i funkcije službe ili organizacije, pridonositi razvoju dobre
politike, procedura i prakse, kako bi se postigli najviši mogući standardi
3. potpuno se odgovorno ponašati prema klijentu pokretanjem poželjnih promjena politike,
procedura i prakse koristeći sve primjerene kanale službe ili organizacije
 4. jamčiti profesionalnu odgoovrnost prema klijentu i zajednici periodičkom revizijom
učinkovitosti i djelotvornosti procesa pružanja usluga
5. Koristiti sva etična sredstva za prekidanje neetične prakse kada su pravila, procedure i praksa u
direktnom sukobu sa etičkim principima socijalnog rada.

21. Navedi standarde socijalnog rada u odnosu na kolege.

1. priznavati obrazovanje, trening i djelovanje kolega socijalnih radnika i profesionalaca iz drugih
disciplina pružajući im svu potrebnu suradnju, kako bi se poboljšala učinkovitost pružanja usluga
2. prepoznavati razlike u mišljenjima i praksi kolega socijalnih radnika, izražavajući kritike na
odgovoran i prikladan način
3. braniti kolege od nepravde
4. promicati i razvijati mogućnosti za stjecanje znanja , iskustva i ideja sa svim kolegama
socijalnim radnicima i profesionalcima iz drugih disciplina
5. Skrenuti pažnju odgovornih tijela unutar i izvan profesije na kršenje profesionalne etike i
standarada, te osigurati da klijenti na pravi način budu uključeni u taj postupak

22. Navedi standarde socijalnog rada u odnosu na profesiju.

1. čuvati vrijednosti, etička načela , znanja i metodologije profesije i pridonositi njihovom
razjašnjavanju i poboljšanju
2. održavati profesionalne standarde prakse i raditi na njihovom unapređivanju
3. braniti profesiju od nepravednih kritika i raditi na ojačavanju uvjerenja o potrebi profesionalne
prakse
4. konstruktivno kritizirati profesiju
5. ohrabrivati nove pristupe i metodologiju potrebnu za ispunjavanje novih i postojećih potreba

23. Koji su mogući odgovori socijalnih radnika u situacijama zlostavljanja djece od strane roditelja
Postoje brojni argumenti koji govore u prilog stavu da je potrebno omogućiti djetetu održavanje ličnih
susreta i druženja sa roditeljem zlostavljačem (kako bi se omogučilo djetetu stvaranje realne slike o roditelju
zlostavljaču ili pak da to posluži kao prilika za terapijsku komunikaciju i razrješavanje djetetovih negativnih
osjećaja). Naravno da je pritom kroz insitut nadzora ili neku drugu mjeru porodičnopravne zaštite dijete
treba zastititi od mogućnosti ponovnog zlostavljanja.
Na drugoj strani stoji veliki broj argumenata koji idu u prilog tezi da kontakte ne bi trebalo održavati – npr.
da dijete stavljamo u situaciju potencijalnog zlostavljanja, ponovnog otvaranja traume i žalovanja, itd.
Tretman zlostavljane djece svakako se treba temeljiti na sljedećim aktivnostima:
 pomoć djetetu i pružiti mu podršku u suočavanju s doživljenom situacijom
 smanjiti djetetov unutrašnji haos
 smanjiti djetetov osjećaj krivice
 pomoći djetetu da tuguje i suočava se sa stresom
 pomoći djetetu u razvijanju komunikacijskih vještina i uspostavljanju novih odnosa s drugim ljudima
da ne bi ponavljalo naučene obrasce.
U tretmanu zlostavljajujuće obitelji vrlo je važno zaštitit dijete od daljnjeg zlostavljanja, što možemo postići
primjenom različitih mjera – od savjetovanja, do izricanja pismenih ili usmenih upozorenja roditeljima u
kojima ih podsjećamo na pripuste vršenja roditeljskih obaveza i dužnosti, te o mogućim sankcijama.
Dakle, suvremeni pristup zlostavljanju temeli se na principima osnaživanja klijenata za suočavanje i
razrješavanje traumatskog događaja, usmjeravanja na pozitivno, pomoći do samopomoći i aktivnog
sudjelovanja. Pritom je važno brinuti o zaštiti interesa djece, stalno ih pratiti i spremno reagirati, ukoliko se
za tim pokaže potreba.
24. Da li je socijalnom radniku dozvoljeno intimiziranje s klijentom? Argumentiraj.
Granica profesionalnog odnosa socijalni radnik – klijent je problem koji treba biti riješen. U trenutku kada je
problem riješen, ovaj odnos prestaje, jer to nije primarni odnos kao što je ljubav ili prijateljstvo, nego on
nastaje u okruženju u kojem je glavni cilj rješavanje problema.
Kulturna obilježja su važan čimbenik u uvjetovanju odnosa između socijalnog radnika i klijenta. Jedan od
glavnih etičkih problema na ovom produčju je u porastu svaki put kad socijalni radnik ustanovi da pomoć
koja je potrebna klijentu prelazi tradicionalno definiranje, koje profesionalna veza dopušta. Socijalnim
radnicima je zabranjeno ulaziti u intimne i seksualne odnose sa svojim korisnicima i nije im dozvoljeno
primanje materijalnih darova i usluga u profesionalnom odnosu.

25. Da li je i kada prihvatljiv fizički kontakt s klijentom?

Klijenti koji su uspostavili neki ''dodir kontakt'' sa svojim socijalnim radnikom, rezultirali su puno
pozitivnijim odnosom, no naravno da taj kontakt ne bi ni u kojem slučaju smio indicirati na seksualni odnos.

Kodeks za fizički kontakt predviđa da se treba načisto postaviti sam kontakt prema kulturnim i osjećajnim
granicama koje vode taj kontakt, te da se ne bi trebao ostvarivati nikakav fizički kontakt s osobama kojima
bi to prozročilo neku psihičku štetu.

26. Treba li socijalni radnik uvijek reći istinu klijentu? Kada da/ne?
Socijalni radnik ne bi smio biti saučesnik u bilo kakvoj neistini ili prevari. Glavna etička obaveza je govoriti
istinu i izbjegavati bilo koji oblik laži, mada iskrenost nije uvijek najbolji izbor za socijalnog radnika jer
ponekad može izgledati kao napad.
Sitne laži dozvoljene su u rijetkim slučajevima, ali ne bi se smjelo ući u konstantni proces zavaravanja, nego
samo ako se radi o utjesi ili podizanju raspoloženja depresivne osobe. To je znak ne moralne čistoće, nego
diskrecije; ne moramo uvijek sve reći. Dakle, tolerira se prešućivanje istine.
Socijalni radnik odlučuje kada će reći istinu – onda kada zna da će to biti za dobrobit klijenta.
Razlozi zbog kojih bi socijalni radnik prešutio istinu:
- kako bi klijentov cilj učinio manje poželjnim
- kako bi mu ponudio nove ciljeve
- kako bi zatamnio njegove opcije, a pojačao druge
- kako bi promijenio vrijednost opcija
- kako bi zaštitio klijentov strah
- kako bi povećao ili smanjio klijentovu nesigurnost
- kako bi zaštitio klijenta od razarajuće istine
- kako bi zaštitio treću stranu
- kako bi se klijenta zaštitilo od etiketiranja preko pogrešaka koje čini