https://www.gov.

uk/government/publications/covid-19-ethical-framework-for-adult-social-
care/responding-to-covid-19-the-ethical-framework-for-adult-social-care

https://www.nuffieldbioethics.org/blog/covid-19-and-the-ethical-imperative-of-preparedness

People’s attitudes, beliefs and behaviours play a critical role in how diseases spread. Research that
engages seriously with these social aspects of epidemic transmission and control is going to be
essential both in gaining the necessary understanding, and in ensuring that response measures are
culturally sensitive and appropriate. (See, for example, this thought-provoking blog on why simply
banning ‘wet markets’ may not be the best approach.) Stav, uvjerenja i ponašanje sanovništva igra
veliku ulogu u tome kako se infektivna bolest širi.

https://www.weforum.org/agenda/2020/03/coronavirus-behaviour-covid-19-wuhan-virus-disease-
precautions/

https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/prevent-getting-sick/prevention.html?
CDC_AA_refVal=https%3A%2F%2Fwww.cdc.gov%2Fcoronavirus%2F2019-ncov%2Fprepare
%2Fprevention.html

https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/infection-control/control-recommendations.html

nije pretjerano korisno

http://www.euro.who.int/en/health-topics/health-emergencies/coronavirus-covid-19/novel-
coronavirus-2019-ncov-technical-guidance/who-tool-for-behavioural-insights-on-covid-19 razvijena
strategija ponasanja

https://www.thehastingscenter.org/covid-19-and-the-global-ethics-freefall/

https://www.gov.sg/article/covid-19-spread-caused-by-socially-irresponsible-behaviour
neodgovorno ponasanje oboljelih

https://www.youtube.com/watch?v=WjGClRjKLks&feature=emb_title

https://www.frontiersin.org/research-topics/13561/coronavirus-disease-covid-19-psychological-
behavioral-interpersonal-effects-and-clinical-implication napokon neštooo

naredba o zabranikretanja od 20 do5 http://www.fucz.gov.ba/koronavirus-naredbe/

naredba o prinudnoj izolaciji za pacijente koji nepostuju ..

http://www.fuzip.gov.ba/vijest/direktor-ajdinovi-fuzip-e-protiv-lica-koja-ne-potuju-naloene-mjere-
samoizolacije-pokretati-prekrajne-i-krivine-postupke-397 kazne

https://books.google.ba/books?
id=P3iYDwAAQBAJ&pg=PA344&lpg=PA344&dq=legal+policy+of+public+behaviour+change&source=b
l&ots=ZzNk6rc3Af&sig=ACfU3U1FvKCvwJeOJYokH1-
CEdPa6_tekA&hl=bs&sa=X&ved=2ahUKEwisuPXJicPoAhWt-
ioKHfmoBfkQ6AEwDHoECAsQAQ#v=onepage&q=legal%20policy%20of%20public%20behaviour
%20change&f=false knjiga neka
https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/puar.13109 dobar članak opći načini promjene
ponašanja stanovnika zakonima i sl.

In public health, however, treatment and vaccination may, in addition to the health of the individual,
be important to population health. As such, individual patients are not the only stakeholders whose
interests must be considered. In the context of tuberculosis (TB), coercive treatment is common—in
so far as, in many jurisdictions, patients with active TB are required to undergo (often directly
observed) treatment under threat of confinement if they refuse. While TB treatment usually benefits
those subjected to this kind of coercion, the primary motive for such policies is the protection of
public health rather than paternalism. Because patients with untreated active TB remain contagious,
their treatment is essential to prevent infection of others. Though objections to paternalism are not
as relevant to mandatory treatment in this context, ethical issues remain. Because mandatory
treatment (aimed at protection of others) conflicts with individual liberty, there is a conflict between
legitimate values—i.e., individual liberty versus public health. There are also conflicting rights—i.e.,
the right of coerced individuals to autonomy versus the rights of others to health (or their rights not
to be harmed by being infected). Each of these values and rights is legitimate; and, arguably, none
should be given absolute priority over the others. A key ethical question about mandatory treatment
is, thus, how great the threat to others (and public health in general) would need to be in order for
mandatory treatment to be justified.1 It is noteworthy that TB is relatively exceptional—i.e., there
are not many other cases of infectious diseases for which treatment is routinely required.

This case also raises more general issues about the criminalization of infectious disease transmission.
Many argue that there is a moral obligation to avoid infecting others, based on a duty not to harm
others (Harris and Holm 1995). Criminalizing infectious disease transmission involves the legal
enforcement of such a moral duty. Given that HIV transmission usually involves consenting adults
knowingly taking risks, one might question whether criminalization of HIV transmission, in particular,
is necessary. It should be noted, however, that it is usually intentional transmission of HIV that is
criminalized. In any case, criminalization of HIV transmission raises questions about the extent to
which intentional transmission of other diseases should also be criminalized and whether, or why,
negligent transmission (of HIV or other diseases) should also be subject to legal penalties.

The case by Bhattacharya also raises ethical questions about name-based reporting, which is legally
required upon positive diagnosis of numerous diseases of public health importance (Fairchild et al.
2007). As a surveillance measure, the purpose of name-based reporting pertains to contact tracing
and, among other issues, estimations of disease incidence or prevalence, which are used to inform
public health policy and practice (Lee et al. 2010). While mandatory name-based reporting may have
important public health benefits, it conflicts with privacy and informed consent. It may also have
adverse effects upon public health if it ends up driving epidemics underground, when those
especially in need of testing and treatment are reluctant to seek care due to concerns about privacy
or lack of trust in health care providers. What the overall public health consequences of name-based
reporting actually are, with any reportable disease, is ultimately an empirical question.

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK435775/
knjigahttps://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK435775/ knjiga
 Vlada države možeimati kritčno važnu ulogu u
preveniranju i odgovoru na širenje infektivne bolesti
poboljšanjem socijalnih i okolišnih uslova, osiguravanjem
fukcionalnih i dostupnih zdravstvenih sistema i usluga, te
učešćem
bitchu!!!
javno zdravstvenim istraživanjima
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/7488907 bingo Is there a moral obligation not toaktivnostima
infect others https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2551162/pdf/bmj00617-0043.pdf značajno
za prevenciju. Zajedno, ove intervencijemogu
reducirati širenje bolesti koje imaju potencijal prelaska u
epidemije. Vlade imaju etičku obavezu da dugotrajno
obezbijede kapacitete sistema koji supotrebni da iznesu
https://www.apha.org/-/media/files/pdf/membergroups/ethics/ethics_brochure.ashx public health
preventivne mjere za suzbijanje i sprječavanje epidemije.
ethical principles
Ključne obaveze koje imaju vlada i internacionalne
https://publichealthmatters.blog.gov.uk/2020/03/04/coronavirus-covid-19-5-things-you-can-do-to-
zajednice:
protect-yourself-and-your-community/ isaa score bitch
1. Osiguravanj odgovarajućih zakona nacionalnog
https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/250580/9789241549837-
javnog zdrastva. Određene intervencije u
eng.pdf;jsessionid=1659ECC56508E81137553FBC04EDBAAB?sequence=1
zdravstvu moguetička pitanja tokom
biti neophodne tokom izbijanja
infektivnog outbrejka who članak zarazne bolesti (npr. Ukidanje slobode kretanja),g
Governments can play a critical role in te ovise o jasnim zakonskim temeljima/zakonima
preventing and responding to infectious aktima koje vlada države donosi, te sistem koji će
disease outbreaks by improving social biti zadužen za provođenje donešenih mjera. Sve
and environmental conditions, ensuring države trebaju revidira svoje zakone o javnom
well-functioning and accessible health zdravstvu tako da vladidaju dovoljno ovlasti da
systems, and engaging in public health efektivno odgovori na epidemiju
surveillance and prevention activities.
Together, these actions can substantially
reduce the spread of diseases with epidemic
potential. In addition, they help assure that
an effective public health response will be
possible if an epidemic occurs. Governments
have an ethical obligation to ensure the
long-term capacity of the systems necessary
to carry out effective epidemic prevention
and response efforts.

The following are key elements of the

obligations of governments and the
international community:
• Ensuring the sufficiency of national
public health laws — As discussed
later in this document, certain public
health interventions that might be
necessary during an infectious disease
outbreak (e.g. restrictions on freedom
of movement) depend on having a clear
legal basis for government action, as
well as a system in place to provide
oversight and review. All countries
should review their public health laws to
ensure that they give the government

sufficient authority to respond
effectively to an epidemic while also
providing individuals with approp
Restrictions on freedom of movement
include isolation, quarantine, travel
advisories or restrictions, and communitybased measures to reduce
people (e.g. closing schools or prohibiting
large gatherings). These measures can
often play an important role in controlling
infectious disease outbreaks, and in these
circumstances, their use is justified by the
ethical value of protecting community wellbeing. However, the ueffectiveness
measures should not be assumed; in fact,
under some epidemiological circumstances,
they may contribute little or nothing to
outbreak control efforts, and may even
be counterproductive if they engender
a backlash that leads to resistance to STRANA25
Restirkcija kretanja uključuje
izolaciju, karantin, zabranu
putovanja, lokalne mjere koje
reduicraju okupljanje većeg broja
osoba (zatvaranje škola i zabrana
javnog okupljanja). Ove mjere mogu
čestoimati važnu ulogu u
kontroliranju infektivnih bolesti i u
ovim uvjetima su njihove mjere
opravdane
contactetičkom
between vrijed nošću
zaštite sveopćeg dobra zajednice.
Međutim, efektivnost ovih mjera se
ne može samopretpostavljati, te u
nekimsituacijama epidemiološkim
mogu doprinijeti vrlo malo ili nimalo
kontroli sirenja infektivne bolesti,
of these
te mogu biti kontraproduktivne
ukoliko prouzrokuju negodovanje
javnosti koja ce voditi ka otporu.

https://publichealthreviews.biomedcentral.com/track/pdf/10.1007/BF03391656?
site=publichealthreviews.biomedcentral.com DOBAR ČLANAK NOCAPS NOT THAT GOOD

https://publichealthreviews.biomedcentral.com/track/pdf/10.1007/BF03391656?
site=publichealthreviews.biomedcentral.com

https://www.nuffieldbioethics.org/publications/covid-19/covid-19-ethics-resources puno linkova za

etiku

https://ricochet.media/en/2986/covid-19-outbreak-in-canada-calls-for-an-ethics-of-collective-care
konkretno altruizam i kolektivna etičnost google altrusim corona virus

Države poput Japana, Singapura, Tajvana su brzoreagovale i izolirale inficirane osobe. Sve ove države
nisu doživjele veliki boj inficirnaih slučajeva odjednom. Udrugim državama poput Italije i irana,
situacija j eznačajno pogoršana. Takva trenutna situacija je rezultat sporog reagovanja, sporog i
nedovoljno opsežnog testiranja, odložavanja ukidanja javnih okupljanja i reduciranja kretanja
stanovništva. Trenutno najvažnija etiči ispravna stvar koju stanovništvo može uraditijeste socijalno
distanciranje koliko je god to moguće.

https://www.forbes.com/sites/fernandezelizabeth/2020/03/13/the-covid-19-coronavirus-is-now-a-
pandemiccan-we-ethically-deal-with-lockdown/#4880be9b3e57

https://www.who.int/ethics/publications/infectious-disease-outbreaks/en/ dokument od 68 strana

There's clearly an indication that a systematic government-led approach using all tactics and all
elements available seems to be able to turn this disease around," he says.
He has been pleading with governments around the world to prepare for the new coronavirus before
it shows up at their door — or to spring into action when it does arrive.

That's what Hong Kong and Singapore did.

Hongkong i Singapur su organizirali sisteme za identifikaciju i tretiranje svakog slučaja na njihovoj

teritoriji. Razvilidijagnostičke estove i rapidno rasporedili u sve dostupne laboratorije velikih bolnica.
Premijer lade Singapura je donio odluku da će svi medicinski tretmani vezani za koronavirus biti
besplatni.

https://www.npr.org/sections/goatsandsoda/2020/03/12/814522489/singapore-wins-praise-for-its-
covid-19-strategy-the-u-s-does-not

Socijalno distanciranje je ključna faza u narednim danima i sedmicama. Termin se odnosi na

izbjegavanje bliskog kontakta sa drugimindviduama u cilju izbjegavanja infekcije virusom ,te
izbjegavanja prenošenja virusa na druge. Socijalno distanciranje je trenutno najvažniji faktor koji se
može kontrolirati u pandemiji COVID-a. Brojni faktori doprinose takozvanom reproducirajucem broju
novog koronavirusa, koji pokazuju ugrubo koliko ljudi prosječno zarazi jedna osoba/ima potencijal da
zarazi smaojeda osoba. Trenutačno se smatra da je taj broj osoba koje u prosjekuzarazi jedna
zaražena osoba od 1.4 do 6.5, u prosjeku 3.3. (refrence)
Št je veći ovaj broj, brže će se i virus širiti. Faktori kojiutiču na broj ljudi koje jedna osoba u prosjekiu
zarazi uključuju tokoliko je virus zarazan/virulentan, koliko su podložni ljudi infekciji, broj kontakta
među ljudima, te trajanje tih kontakta (refrenca)

Socijalno distanciranje je sada jedna od najvećih pokazatelja altruizma!!!<3

JEFF MARTIN, MD, MPH

Nismo u stanju da modificiramo prva dva faktora ponašanje samog virusa i podložnost osoba infekciji,
ali svi mi možemo smanjiti kontakte i trajanje tih kontakta koje imamo sa drugim ljudima.

Socijalno distanciranje s emože efektivno proširiti i na okolišne mjere kao što su dezinfekcija
predmeta i poršina koje se često dotiču i putem kojih s emože prenijeti virus.
Šta socijalno distanciranje predstavlja u svakodnevnom životu – nogi gradovi su podržali socijalno
distanciranje ukidanjem velikih javnih skupova, i podržavanjem rada i školovanjaod kuće, te
izbjegavanje i ukidanje javnog prijevoza.
Još preciznije, mjere koje će se poduzimati vezano za socijalno distanciranje ovise i o tome u koju
grupu stanovništva osoba spada – ukoliko spada u visokorizične kategorije predlaže se stržija mjera
potpune izolacije, a ukoliko su u pitanju zdrave i mlađe osobe, potrebna je dodatna briga za osobe
koje su imunokompromitirane jer upravo mladi i pokretni ljudi mogu zaraziti veliki broj starijih i
imunokompromitiraanih osoba.

https://www.ucsf.edu/news/2020/03/416906/why-experts-are-urging-social-distancing-combat-
coronavirus-outbreak ovo iznad
In some situations a number of agents each have the ability to undertake an initiative that would
have significant effects on the others. Suppose that each of these agents is purely motivated by an
altruistic concern for the common good. We show that if each agent acts on her own personal
judgment as to whether the initiative should be undertaken, then the initiative will be undertaken
more often than is optimal. We suggest that this phenomenon, which we call the unilateralist’s curse,
arises in many contexts, including some that are important for public policy. To lift the curse, we
propose a principle of conformity, which would discourage unilateralist action. We consider three
different models for how this principle could be implemented, and respond to an objection that
could be raised against it. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4959137/

U nekim slučajevima postoji odredjeni broj individua koje imaju mogućnost poduzimanja inicijative
koja bi imala značajan efekat na ostale individue. Pretpostavimo da je svaka od ovih individua
motivirana isključivo alturizmom i brigom za opće dobro. Vidimo da ukoliko svaka od individua radi i
postupa prema svojim ličnim stavovima/predrasudama ili ubjeđenjima o tome da li treba ili ne treba
preduzeti inicijativu, ta će inicijativa biti poduzeta ili zvršena u većoj mjeri nego što je to optimalno.
Ovaj fenomen, koji se zove unilateralistička kletva, se javlja u brojnim situacijama i kontekstima,
nekim koji su od važnosti za donošenje javnih odredbi i zakona. Da bi se uklonila pojava ovog
fenomena, predlaže seprincip konformiteta, koji bi obshrabrio unilateralni pristup/akciju.

The Unilateralis curse: a model

Unilterlana kletva je blisko vezana za problem u teoriji aukcije koji je poznat kao pobjednikova kletva.
Pobjednikova kletva je fenomen koji pobjednikova ponuda u aukciji veća od same vrijednosti
predmeta koji se prodaje. Svaki učesnik aukcije napravi ličnuprocjenuvrijednosti stvari koja je na
aukciji i onaj koji ima najvecu ponudu, dobija predmet. Ali, ukoliko je prosječna procjena najbliža ili
približna tačnoj vrijednosti te stvari – tada onaj koji osvaja tu stvar plati više nego što je njena stvarna
vrijednost. Što je veći borj učesnika u akciji veća je vjerovatnoća da će bar jedan od njih precijeniti
sam predmet za koji se nadmeću.
Razlika između unilateralnne i pobjednikove kletve jeste to što ove individue imaju različite ciljeve i
prirodu odlučivanja. U slučaju pobjednikove kletve , svaki učesnik se nadmeće za stvar zato što je
smatra vrijednom isključivo za sebe. U uniletralitsičkom slučaju, individua donosi odluku da li
poduzeti akciju ili ne, a sve s moticavijom za sveopće dobro – poduzet će inicijativu samo ukoliko je
ona za sveopće dobro.
U nedostatku intervencije lijekovima tj farmakoloske intrevnecije, jedina strategija u borbi protiv
COVID 19 jeste spriječiti miješanje zaraženih osoba i osoba na koje se sumnja da su zaražene sa
zdravim osoba ranimotkrivanjem slucajeva i ukidanjem fizičkog kontakta. U ovoj studijisu Joe Koo i
saradnici ispitali potencijalni efekat koji je socijalno distanciranje imalo na širenje sars cov i covida
U singapuru. Upravo je singapur jedna od država koje su prijavili sve pozitivne slucajeve, te je
uspjesno zaustavila sirenje covid 19medju svojim stanovnistvom.
Tokom širenja infekcije sars cov virusom 2003 godine u Singapuru, bile su preduzete brojne
nefarmakološke mjere uspješno, uključujući efekivnu trijažu i mjere kontrole u zdravstvenim
ustanovama, izolaciju, karantin pacijenata sa SARS CoV injihovih kontakataa, masivno tesitranje djece
školskog uzrasta na febrilnubolest.
Svaka od ovih mjera je predstavljala eksalaciju tipičnih javnozdravstvenih akcija imjera. Ipak nivo ovih
disruptivnih mjera uvedednih u Singapuru se prema bimu nije mogao poreditisa mjerama uvedenim
ukineskom gradu Wuhan, a koje su uključivale zatvaranje škola, radnih mjesta, puteva i sistema
transporta, ukidanje javnih okupljanja, obavezni karantin nezaraženih osoba koje nisu imale ni
kontakt sa zaraženim, te testiranje velikog broja osoba.
Iako su ove akcije imjere bile pohvaljene od strane WHO, mogućnost uvođenja sličnih mjera u drugim
držžava postavlja brojna pitanja. Populacije u kojima je uvedeno socijalno distanciranje zahtijevaju i
zaslužuju sigurnost tj. Osiguranje da su te mjere poduzete na osnovu informaciji baziranih na
najboljim dostupnim dokazima.

Kada je u pitanju novi patogen kao sto je sars cov 2, jedina efikasna metoda za dobijanje takvih
dokaza jesu matematicki modeli prenosenja zaraze u ralicitimsituacijama. Koo i kolege su prilagodili
postojeci influenza model simulacije epidemijem koristeci podatke o rasporedu i principima
ponasanja populacije singapura, kako bi dobili rezultat tj potencijalne posljedice koje ima specificno
socijalno distanciranje i dinamika prenosenja infekcije. Autori su u obzir uzeli tri razlicita scenarija:
karantin sa i bezzatvarnaja skola i distanciranje na radnom mjestu.
Kombinirani model gdje su karantin, zatvarnaje skola i disstanciranje na javnom mjestu bili iskoristeni
je bio najefektivniji, u poredjenju sa polaznim scenarijem bez ikakvih intervencija.

Behind these statistics lie the human costs of the pandemic, from the deaths of friends and family to
the physical effects of infection and the mental trauma and fear faced by almost everyone. Not
knowing how this pandemic will play out affects our economic, physical and mental well-being
against a backdrop of a world that, for many, is increasingly anxious, unhappy and lonely.

Fear of the unknown can often lead to feelings of panic, for example when people feel they are being
denied life-saving protection or treatment or that they may run out of necessities, which can lead to
panic buying. Psychological stress is often related to a sense of a lack of control in the face of
uncertainty.

In all cases, lack of information or the wrong information, either provided inadvertently or
maliciously, can amplify the effects. There is a huge amount of misleading information circulating
online about COVID-19, from fake medical information to speculation about government responses.
People are susceptible to social media posts from an apparently trustworthy source, often referred
to as an “Uncle with a Masters”-post, possibly amplified and spread by “copypasta” posts, which
share information by copying and pasting and make each new post look like an original source, as
opposed to posts that are “liked” or “shared” or “retweeted”. The blend of half-truths and nonsense
in these posts makes it hard for social media firms to filter them out.
https://www.weforum.org/agenda/2020/03/this-is-the-human-impact-of-covid-19-and-how-
business-can-help/
+
The downside of self-isolation or social lockdown are symptoms of traumatic stress, confusion and
anger, all of which are exacerbated by fear of infection, having limited access to supplies of
necessities, inadequate information or the experience of economic loss or stigma. This stress and
anxiety can lead to increased alcohol consumption, as well as an increase in domestic and family
violence. In Jingzhou, a town near Wuhan in Hubei province, reports of domestic violence during the
lockdown in February 2020 were more than triple the number reported in February 2019.

https://www.gov.uk/government/publications/coronavirus-covid-19-and-domestic-abuse

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12956177 a score bish

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16025849

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/32219845 a gooood one link za članak

https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1002/hast.1090

Social distancing in public means people:Konkrentni primjeri

ponašanja!!

stay at home and only go out if it is absolutely essential

keep 1.5 metres away from others
avoid physical greetings such as handshaking, hugs and kisses
use tap and go instead of cash
travel at quiet times and avoid crowds
avoid public gatherings and at risk groups like older people
practise good hygiene.
Households
shopping for food
exercising — in a public space such as a park, limited to no more than 2 people
going out for medical appointments or to the pharmacy
providing care or support to another person in a place other than your home
going to work if you cannot work from home.

Steps for social distancing in all homes include:

keeping visitors to a minimum

regularly disinfecting surfaces that are touched a lot, such as tables, kitchen benches, hand rails and
doorknobs
increasing ventilation in the home by opening windows or adjusting air conditioning
If someone in your household is sick, you should:

care for the sick person in a single room, if possible

keep the number of carers to a minimum
keep the door to the sick person’s room closed. If possible, keep a window open
wear a surgical mask when you are in the same room as the sick person. The sick person should also
wear a mask when other people are in the same room
protect at-risk family members by keeping them away from the sick person. At-risk people include
those aged over 65 years or people with a chronic illness. If possible, find them somewhere else to
live while the family member is sick
at work
stop shaking hands to greet others
consider cancelling non-essential meetings. If needed, hold meetings via video conferencing or
phone call
put off large meetings to a later date
hold essential meetings outside in the open air if possible
promote good hand, sneeze and cough hygiene
provide alcohol-based hand rub for all staff
eat lunch at your desk or outside rather than in the lunch room
regularly clean and disinfect surfaces that many people touch
open windows or adjust air conditioning for more ventilation
limit food handling and sharing of food in the workplace
avoid non-essential travel
promote strict hygiene among food preparation (canteen) staff and their close contacts

https://journalofethics.ama-assn.org/article/ethics-quarantine/2003-
11
Posotjili moralna obaveza zaražene osobe da ne zarazi drugu osobu?

Pojava HIV-a i AIDSa je pokrenula brojna pitanja o odgovrnosoti koju sa sobom nosi
infektivna bolest i prenošenje virusa na druge osobe. Postavljaju se tri pitanja: Postoji li opća
dužnost svake osobe da ne ne prenosi zarazu na druge osbe? Posotje li posebne obaveze
osoba da ne spominju svojeoboljenje na radnom mjestu? I Da li način prenošenja bolesti
utiče na etičke principe svake osobe koja ima zaraznu bolest, te ukoliko da – u kojoj mjeri
utiču? Postoji nepisano pravilo i obaveza da osoba ne smije dovesti drugu osobu u opasnost
tako što će je zraziti bolešću od koje ona već bluje, ukoliko je to moguće, te obaveza da se
zaaznoobljenje ne spominje na radnom mjestu važi i za običnu pehladu kao i za bolesti
popout AIDSa.
Upravo je epidemija AIDSa pokrenula brojna pitanja koja se tiču zaraznih bolesti. Ova pitanja
su se pojavila u vrijeme kada većina zaraznih bolesti nisu imala lijek odnosno adekvatan
tretman, te je kontroliranje širenja virusa bilo jedini način borbe protiv bolesti i eventualno
smrti. Odgovornost zaraženih i oboljelih osoba i odnos javnosti prema zaraznim bolestima je
ponovo došao u fokus, ali ovog puta postoje brojna otkrica ovisno o samoj vrsti zarazne
bolesti.
Ova pitanja se mogu primijeniti za širok dijapazon zaraznih bolesti, pored infekcije HIVom, te
se trebaju analizirati po principureciprociteta od strane zajednice, što podrazumijeva to da
teret i žrtva koju podnosi osoba koja je zaražena ili boluje od infektivne bolesti mora biti
recipročan i uzvraćen odnosno nadokađen voljom inaporima zajednice da obezbijede
adekvatan tretman i njegu zaraženih pacijenata, zaštite ih od diskriminacije te unekim
slučajevima kompenziraju za štetu koju je pacijentima donijela ova svojevrsna žrtva u cilju
sprječavanja širenja zaraze i zaštite stanovništva od bolesti i eventualno smrti.

Etika karantina Dvije su stvari koje se trebaju razmotriti: Da li je kocept karantine etički
opravdan i da li je efektivan u datoj situaciji. Također je važno napraviti razliku između
karantina i izolacije. Karantin se odnosi na odvajanje osoba koje su u kontaktu sa osobama
koje još uvijek nemaju simpotkme – na odredjeno vrijeme – koliko traje inkubacija za
određeni patogeni organizam), kako bi se vidjelo da li će osoba razviti simptome. Na taj način
se prekida lanac prenošenja jer je manje moguće zaraziti druge osobe, te dozvoljava
indentifikaciju osoba za koje se sumnjada su zaražene, kako bi dobili efikasno adekvatnu
zdravstvenu njegu ukoliko se za to ukaže potreba. Karantin je veoma važan pri suzbijanjiu
širenja virusa i prilikom izostanka simptoma bolesti. Izolacija je odvajanje osoba koje imaju
simptome bolesti od ostatka stanovništva.

Opravdanost karantina i zakona koji nalažu karantin temelji se na moralnoj obavezi svakog
pojedinca da ne našteti drugome. Harris J, Holm S. Is there a moral obligation not to infect
others? BMJ.1995;311(7014):1215-1217, te iako se karantin smatra svojevrsnim
narušavanjem ljudske slobode,opravdan je ukoliko ispunjavaodređene kriterije.
Prema analizama (referenca) postoje 4 principa koja moraju biti zadovoljena kako bi javno
zdravstveni autoriteti implementirali ovu strategiju.
Principi za uvođenje karantene kao obaveze – zakonski principi
Prvo, mora postojati mogućnost nanošenja štete drugoj osobi – jasna i mjerljiva šteta
nanošenja štete drugome ukoliko se mjera ne implementira – kod infektivnih bolesti, bolest
mora biti prenosiva sa čovjeka na čovjeka.
Drugo, potrebno je započeti sa mjerama koje su najmanje restriktivne i istovrmeeno
zadovoljavaju ciljeve koji supostalvjeni prema trenutnoj epidemiološkoj situaciji. Najprije se
uvodi karantin kao doborovljna aktivnosti, te ukoliko se ukaže potreba za restirktivnijim
mjerama – uvodi se ograničavanje kretanja tokom određenog dijela dana, i potpuna zabrana
kretanja za određene grupe stanovništa, te za cjelokupno stanovništvo na određenom
području. (ubaciti zakone o zabrani kretanja djece i starih i ostalo), kao i praćenje poštivanja
naredbi od strane vlade putem kontrolisanja lokacije osobe pomoću policije ili preko nekog
tehnološkog uređaja – telefona ili narukvice (postavlja se pitanje da li je to etički, obzirom na
potpuno narušavanje privatnosti).
Treće, mora postojati reciprocitet. Ukoliko zajendica zahtijeva od pojedinaca da ograniče i
žrtvuju svoje slobode i dobrovoljno se odreknu nekih svojih prava radi dobrobiti drugih,
postoji recipročna obaveza same zajednice da učini napor i tim pojedincima adekvatno
nadomjesti njihovu žrtvu zarad dobrobiti drugih, što podrazumijeva osiguravnaje potrebne
medicinske njege, objezbjeđivanje hrane, lijekova, te odgovarajuća nadoknada za
ekonomsku štetu koju pacijenti u izolaciji pretrpe.
Četvrto, potrebno je zadovoljiti princip transparentnosti – javnozdravstveni autoriteti imaju
obavezu da transparentntno obavijeste zajednicu o opravdanosti uvođenja restriktivnih
mjera. TRANPARENTNOST I EVIDENCE BASED >NEMA NEIZVJESNOSTI>NEMA STRAHA I
HOARDINGA>NEIZJVENOST, TEŠKA SITUACIJA, STRAH PASUS
Ukoliko su navedeni principi ispunjeni – postoji apsolutna opravdanost uvođenja
restriktivnih mjera.

Postavlja se pitanje koliko su restriktivne mjere koje će ograničiti ljudske slobode i

neminovno nanijeti ekonomsku i socijalnu štetu zajednici, efektivne – što utiče nai na
tokoliko su opravdane. Prilikom uvođenja restriktivnih mjera tokom epidemije SARS CoV,
bilo je poželjno imati uvid u to koliko će mjere koje s euvode i štete koje će nastati biti
efikasne. S druge strane, nedjelovanje u ovom smjeru samo zato što nemamo jasne dokaze o
efektvnosti restriktivnih mjera, značajno bi kompromitiralo odgovor javnog zdravstva na
prisutnu epidemiju i pogoršalo stanje, rezultirajući većim brojem zaraženih i umrlih osoba.
Na koncu, lakše je braniti se od posljedica nastalih uvođenjem nepotrebnog karantina, nego
od posljedica koje bi nastale ukoliko bi izostanak odgovora na hitno stanje prouzrokovao
bolest i smrt većeg broja ljudi. Važno je da se odgovor javnozdravstvenih autoriteta i
uvođenje restirktivnih mjera prilagodi trenutnom stanju – ukoliko se zajednica suočava sa
nepoznanicom, najbolji odgovor na situaciju jeste uvođenje restriktivnih mjera, poput
karantina. Javnozdravstveni autoriteti, međutim, imaju obavezu da kontinuirano provode
istraživanja i nadopunjuju informacije o uzročniku bolesti, kako bi određeni kriteriji bili
poznati i revidirala odredba o restriktivnim mjerama, tako da se ljudi ne drže u karantini
nepotrebno.

https://journalofethics.ama-assn.org/article/ethics-quarantine/2003-11