1

R. Marinković, Kiklop
 O piscu:
-1913. – 2001.
-bio je esejist, romanopisac, dramatičar te suvremeni hrvatski pripovjedač
-djetinjstvo je proveo u rodnom gradu Visu na istoimenom otoku gdje je završio i pučku školu
-gimnaziju je pohađao prvotno u Splitu, ali ju je završio u Zagrebu. Nakon toga upisao je studij na
Filozofskom fakultetu
-pisanjem se bavio već u gimnaziji, a proslavio se kao dramatičar i to 1939. godine kada je u
Hrvatskom narodnom kazalištu prikazan “Albatros”, njegova prva drama groteska
-za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata uhićen je u Splitu te je vrijeme proveo u logorima. Kada je
rat završio, odlazi u Zagreb te se bavi kulturom i književnošću
-bio je zaposlen u Hrvatskom narodnom kazalištu kao direktor Drame, a osim toga intenzivno se bavi
pisanjem

 O djelu:
-Kiklop je moderan roman te vrlo kompleksna književna tvorba koja istovremeno ujedinjuje nekoliko
formi: roman ideje, svijesti, filozofski roman ali i pomalo trivijalni zbog elemenata karakterističnih za
krimić ili ljubić
-Marinković se služi, osim linearnim oblikom naracije, i digresivnim oblikom kojim nastoji brojne
asocijacije, refleksije i citate smjestiti u pravi kontekst.
-autor je u ovom romanu nastojao aktualizirati ideje jednog vremena te mu dati dijagnozu kroz tri
kronološki povezane dramske kompozicije koje se događaju od jeseni 1940. do proljeća 1941.
-radnja se događa u predratnom Zagrebu na zagrebačkim ulicama i u kavanama
-u zapletu glavni lik, Melkior, odlazi u vojsku odnosno u bolnicu, a u raspletu se vraća u građanski
život
-fabula je dvoplanski organizirana te sadrži realistične i mitološko-simboličke elemente
-osnovne asocijacije atmosfere romana su: strah, društveni kaos, ratno stanje, društvena patologija,
otuđenje

 Likovi:
Melkior Tresić – glavni je lik djela. Mlad i obrazovan intelektualac, novinar po zanimanju. Emotivan je
i cijeli njegov život pun je razmišljanja, kompliciran je i pun strepnje. Jako se boji nasilja i užasava se
moći koja bi mogla zavladati nad životima malih ljudi. Psihički je nestabilan, a to još više dolazi do
izražaja kada čeka poziv za vojsku. Ne voli neizvjesnost te se brine oko toga kako preživjeti u životu.
On živi dan za danom, a sve s strepnjom oko odlaska u vojsku. Zaljubljen je u Vivijanu koja ne gaji iste
osjećaje prema njemu, a često odlazi do ljubavnice Enke. Iako pokušava na sve načine izbjeći vojsku
(čak i gladujući) dobiva poziv i završava u vojarni koje se toliko užasavao. Ne snalazi se u grubim
uvjetima vojničkog života te završava u bolnici pa u ludnici. Ipak, uspije se spasiti, ali njegov život više
nema smisla. Osjeća strah i tjeskobu, kao da nigdje ne pripada. Pokušava ponovo pronaći bit svog
života, a čak se prijavljuje i u vojsku. Kada biva odbijen, to ga još više obeshrabruje. Na kraju je
potpuno slomljen i četveronoške puže prema zoološkom vrtu te tako nastoji prikazati koliko nisko
čovjek može pasti, od humanog čovjeka do onog koji je sposoban samo za preživljavanje

 Kratak sadržaj:
Kazališni kritičar Melkior Tresić anksiozan je intelektualac koji dane provodi iščekujući poziv u vojsku
te se odlučuje na post i prisilno izgladnjivanje ne bi li izbjegao vojnu službu. Uglavnom se kreće po
zagrebačkim ulicama i kavanama te razmišlja o vlastitoj sudbini zarobljenoj u društvenom kolapsu
predratnog stanja. Melkior se kreće u boemskom društvu novinara, a njegovi su prijatelji Ugo,
Maestro, Fernando, likovi koji u velikoj većini dominiraju dok je Melkior tek pasivni promatrač.
Okupljaju se u kavanama “Dajdamu” i “Ugodnom kafiću”, a prate ih groteskne i crnohumorne
 2

situacije, pijane rasprave, skandali, promjene raspoloženja i tučnjave. Osim Uga, Mestra i Fernanda
Melkior je zaljubljen u fatalnu Vivijanu. Ostali sporedni likovi su: ljubavnica Enka, Atme, don Kuzme.
Središnja svijest glavnog lika Melkiora stup je radnje i smisla teksta, on je nezanimljiv, beživotan i
hladan simbol koji se provlači kroz roman. Melkior je zaljubljen je u fatalnu Vivijanu koja nikako ne
postaje njegova. Mizeran i nesretan ima mazohistički poriv iživljavati se na svima koji mu prilaze, a
istovremeno se opterećuje pitanjima o budućnosti, krivnji i kanibalizmu. Melkior završava u bolnici pa
zatim u ludnici nekoliko dana nakon poziva u vojsku te naposljetku biva oslobođen vojničke dužnosti.
Kada se riješio svog straha od vojske, obuzima ga još veće nezadovoljstvo i praznina. Maestro počini
samoubojstvo, a Melkior se, premda sasvim rastrojen, pokušava vratiti u vojsku. Rat uzima zamah, a
Melkior odlazi iz grada, shrvan i izbezumljen četveronoške puže u zoološki vrt. Autor jednostavnu
događajnu shemu produbljuje iznimnim digresivnim narativnim dijelovima koji obiluju analitičkim
insertima do već gotovih novelističkih cjelina. Radnja romana isprepletena je sjećanjima, snovima,
umetnutim pričama, razmišljanjima, citatima, analogijama koje ponekad gotovo zaustavljaju radnju,
ali i obogaćuju temu. Autor se vješto služi inverzijama kojima dramu preobražava u humor, patetiku u
banalnost, a sve to prate bizarni prizori puni erotskih detalja, osjećaja neizvjesnosti i straha od smrti.
U romanu se pojavljuje umetnuta priča o kanibalizmu, rascjepkana na nekoliko dijelova, a
karakterizira Melkiorov psihogram. Jednom pojavljen kao fiziološki poticaj, kanibalizam se kasnije
pokušava racionalizirati. Odakle naziv romana “Kiklop” povezuje se sa snovima glavnog lika Melkiora
koji nadolazeću opasnost zamišlja u obliku jednookog Kiklopa koji vreba i proždire sve oko sebe što je
ujedno i mitološki element. Kako bi se Melkior spasio od ovog modernog i novovjekovnog čudovišta,
on se spušta na razinu životinje i predaje se u ruke Kiklopu. Ranko Marinković miješajući mitološke i
realistične elemente stvorio je modernu epopeju u kojoj ideje jednog vremena izlaže ironiji i crnom
humoru, a istovremeno iz jedne kulture izvlači najcrnje demone.