KAKO JE SARAJEVSKO IZDANJE FR ANCUSKOG
ZBORNIKA CRNA KNJIGA KOMUNIZMA
IMA LI NADE
ZA VAS?
(Viktoru Ivančiću, njego-
vim istomišljenicima i finan-
cijerima različitih Ferala)
Besmisleno je kada kakvo ras-
pravljanje o sadržaju tvoga dodvo-
ravajućega (zna se kome!) članka
Literatura nacističke pivnice (F.T.,
broj od 3. svibnja o. g.) zato jer si u
historiografiji, a osobito u proble-
matici nadnaravnoga u povijesti -
anonimus. Za tebe bi bilo veoma
važno da o tome naučiš barem te-
meljne pojmove. Jer: metafizička
istina (više puta ponavljana u No-
vome zavjetu) opominje da čovjek
za svoje grijehe, u koje spada i od-
ređeno pisanje, biva često kažnjen
već na ovoj zemlji, posebno teš-
kom bolešću. Dakako, postoji
opasnost da si osobno zaražen nei-
zlječivom okultnom infekcijom
(pretpostavljam da si svjestan ko-
jom!), a ako je to točno, onda za te-
be jedva ima nade. Treba misliti i o
čitateljima, od kojih neki pričaju da
se plaše uzeti Feral i njemu slične
novine (logično padajuće naklade)
u ruke.
U svakomu slučaju, ne gajim ilu-
ziju da svojim pisanjem mogu dje-
lovati na tebe ili tvoju malobrojnu
duhovnu “braću”, o kojoj i inače ne
razmišljam da ne bih gubio vrije-
me. Koliko, pak, oni za koje stvar-
no pišem cijene moj rad, dokazuje
činjenica da sam, prema naklada-
ma brojnih izdanja mojih djela po-
sljednjih desetljeća, vjerojatno naj-
čitaniji autor među Hrvatima (da-
kako, ako se izuzmu beletristička
izdanja). Hrvati koji se nisu proda-
li, znaju koje štivo mogu čitati, da
bi se očuvali od duhovnoga zagađe-
nja, kojim ih se planirano truje. Na
kraju: u momu uvodnomu dijelu
knjizi O sekti masona (autori: Lav
XIII.-J. J. Strossmayer, izdanje Ma-
tice hrvatske, Split, 1999.) obraz-
ložio sam, između ostaloga, da će
novi (u biti stari naci-fašistički)
svjetski poredak, koji pokušava za-
robiti i Hrvatsku, ubrzo nakon usto-
ličenja, netragom nestati. Bog je je-
dini gospodar povijesti, a ne naj-
moćniji (prečesto i sotonizirani)
ovozemaljski gospodari.
Kada lažeš o “fašizmu Ivana Mu-
žića” zaključujem da time projici-
raš svoju podsvijest na mene. Ili
možda vjeruješ da su svi kršćani fa-
šisti, kako misle neki tvoji istovjer-
ci?
I. Mužić
44 stranica
JUGO-SLAVENKE,
AL-BANCI...
Tražim od vas da - počev od idu-
ćeg broja (10. svibnja 1999.) i in ae-
ternum - skinete moje ime i prezime
(komada dva) s impresuma vašeg
tjednika kao i svih knjiga ubuduće
tiskanih u Feralovoj biblioteci.
Proteklo je - da zaboravimo
ovom prigodom ranije sporove -
previše vremena (tri broja), a da
niste objavili moj interview s fran-
cuskim povjesničarom i akademi-
kom Alainom Besançonom, koga,
doista, ne treba predstavljati niko-
me tko je bar malo iskoračio iz du-
hovnog obzorja na potezu: Bač-
vice-Kozjak-Kutle. Za to vrijeme -
kao i u ranija dva-tri broja, točnije,
u onima koji su uslijedili početku
NATO-ova bombardiranja SR Ju-
goslavije - otvorili ste svoje strani-
ce onoj vrsti proze koja u meni iza-
ziva gađenje: humanitarno-histerič-
nom sviranju u k... jedne jugos-
lavenke drakulićke, klauzevicevsko
totalno-ratnom egzerciranju jednog
iva (al)banca, ili smrtovnicama, na
sreću, dobrano živih “kosovskih in-
telektualaca”...
Budući da ne želim dragovoljno
otići u rezervat “OTVORENO
DRUŠTVO” - (izvođač radova:
NATO) - na ovom se raskrižju ras-
tajemo. Tim putem nastavite sami.
S uvjerenjem da ovaj moj korak
za vas ne predstavlja ništa više no
jedan usputni “kolateralni gubi-
tak”, primite izraze moga štovanja.
Frano Cetinić-Petris
Pariz
P.S. U slučaju neobjavljivanja u
Feralu, ovaj ću tekst proslijediti na
adrese manje neodvisnih glasila.
...I FRAN-CUZI
Vrsta proze kakvu nam je, evo,
poslao naš bivši suradnik Frano
Cetinić Petris izaziva čuđenje. Čudi
nas što nam gospodin Cetinić pod-
meće suradnju s NATO-paktom, a
pritom se on sam, kao urednik
srpsko-hrvatskog programa Radio
France International (de facto i de
iure službenik francuske Vlade -
aktivne članice NATO-pakta), nala-
zi uhljebljen na formacijskom
mjestu NATO-ovog medijskog
kaplara. Čudi nas, dakle, što gos-
podin Cetinić, principijelan kakvim
nam se želi prikazati, ne povuče
svoj cijenjeni potpis s RFI/NATO-
-ovog platnog spiska.
Čudi nas nadalje što gospodin Ce-
tinić, pokušavajući izvrijeđati njemu
nepoćudne suradnike Ferala, koristi
kovanice Dubravka Horvatića (“ju-
goslavenka drakulić”), jer ipak nis-
mo očekivali da bilo tko iz našega
impressuma može pasti tako nisko.
Čudi nas, na kraju krajeva, što
nama, koji živimo i pišemo hrvat-
sku stvarnost, o duhovnom obzoru
Bačvice-Kozjak-Kutle posprdno
govori netko tko nam iz Pariza šalje
faksove u čijem zaglavlju stoji
“RFI SERBO-CROATES”. Vidiko-
vac inozemni, obzor srpsko-hrvat-
ski - ne podsjeća li to na listu za di-
jasporu?
Kad se sve zbroji, ne čudi nas je-
dino to što se rastajemo od potpis-
nika takvog pisma zbog čijeg obja-
vljivanja i našim prozvanim surad-
nicima i našim čitateljima duguje-
mo veliku ispriku.
Uredništvo Feral Tribunea
10 svibnja 1999
IZAZVALO OŠTRU POLEMIKU O NARAVI
JUGOSLAVENSKOG SOCIJALIZMA
Ivan Lovrenović
v eć smo gotovo zaboravili
vremena u kojima su po-
jedine važne ili provoka-
tivne knjige imale sposobnost
da uzburkaju javnost i izazovu
reakcije, izjašnjavanja i, u bo-
ljim slučajevima, takvu artikula-
ciju različitih i suprotnih stavo-
va, koja bi temeljitošću i traj-
nošću nadilazila vlastiti po-
vod... Za takvo nešto, potreban
je razvijen, slojevit i vibrantan
intelektualni kontekst, kakav na
našim stranama sigurno neće
zadugo biti moguće obnoviti.
Zato je nalik na pravo čudo
kada se pojavi knjiga, kakva se
nedavno pojavila u Sarajevu:
samo dvije godine nakon što je
Robert Lafont u Parizu (1997.)
objavio gigantski zbornik Le liv-
Ilustracija: Mirko ILIĆ
U dijelu sarajevske intelektualne javnosti vlada uvjerenje
kako je Staljina njegov jugoslavenski šegrt Broz uvelike nadmašio
re noir de communisme -
crimes, terreur, répresion,
knjiga je prevedena na bosan-
ski i ovih dana objavljena u Sa-
rajevu. I odmah izazvala neuo-
bičajeno živu pažnju i oprečne
reakcije u javnosti.
Naravno, reakcije se još uvi-
jek ne odnose na samu knjigu,
jer se na prste jedne ruke mogu
izbrojiti oni koji su je uspjeli iš-
čitati. Povod je za sada u nači-
nu na koji je knjiga objavljena i
predstavljena.
DRŽAVA PROTIV
NARODA
Crnu knjigu komunizma iz-
dao je, kao svoj prvi naslov, tek
osnovani nakladnik Bosančica
print, čiji je vlasnik bivši novi-
nar Nedžad Latić, a pogovor bo-
sanskomu izdanju napisao je
njegov poznatiji brat Džemalu-
din Latić - pjesnik, nekadašnji
osuđenik u famoznom procesu
“muslimanskim fundamentalis-
tima” 1983., te sadašnji utjecaj-
ni član Glavnoga odbora Izet-
begovićeve SDA.
Knjiga je zamišljena i ostvare-
na kao ogromni, iscrpno doku-
mentirani pano, cjelovita eviden-
cija zločina komunizma u dvade-
setomu vijeku, na cijelom Plane-
tu. Djelo je šestorice renomira-
nih historičara i istraživača, od
kojih su neki i sami svojevreme-
no pripadali komunističkomu
pokretu: Stéphane Courtois, Ni-
colas Werth, Jean-Louis Panné,
Andrzej Packowski, Karel Bar-
tošek i Jean-Louis Margolin.
Prvi i najveći dio knjige nosi
naslov Država protiv svog naro-
da. U njemu je kronološkim slije-
dom obrađena potpuna tipologi-
ja oblika nasilja, represije i tero-
ra u Sovjetskom Savezu od Ok-
tobra do poststaljinističke epo-
he. Drugi dio, Svjetska revoluci-
ja, građanski rat i teror, bavi se
međunarodnim akcijama i prak-
som Kominterne, ulogom Sovje-
tskoga Saveza u španjolskom
građanskom ratu, te vezama iz-
među komunizma i međunarod-
noga terorizma, sve do najnovi-
jih vremena famoznoga Carlosa.
Treći dio, Druga Evropa - žrtva
komunizma, panorama je komu-
nističkoga nasilja, posebno u
Poljskoj, te u ostalim zemljama
srednje i jugoistočne Evrope,
gdje svoje mjesto nalazi i bivša
Jugoslavija. Naslov četvrtoga
dijela je Komunizmi Azije: iz-
među “reedukacije” i masakra.
Tu se pred čitateljem odvija fas-
cinantna, još uvijek najmanje
poznata, panorama užasa u Ki-
ni, Tibetu, Sjevernoj Koreji, Lao-
su, Vijetnamu, Kambodži... Ko-
načno, peti dio posvećen je ta-
kođer manje poznatoj bilanci
komunizma u trećemu svijetu -
Latinska Amerika, Kuba, Nika-
ragva, Peru, Etiopija, Angola,
Latićev i Izetbegovićev suženi etničko-vjerski
partikularizam na jednoj, i Filandrin kritičko-
-znanstveni diskurs i principijelna impostacija
problema na drugoj strani, prilično dobro daju
naslutiti postojanje najmanje dvaju, ako i ne
sasvim oprečnih, sigurno veoma različitih i
intelektualno udaljenih stajališta o važnim
ideološkim i političkim pitanjima među
bošnjačkom nacionalnom inteligencijom i
političkom elitom
Mozambik, Afganistan...
Knjiga je opremljena neop-
hodnim kartama, mnogim do-
kumentima i izvornim tekstovi-
ma, te dokumentarnim fotosi-
ma, od kojih se mnogi objav-
ljuju prvi put i svojom jezovi-
tošću staju u red sa crtežima
Jacquesa Callota ili Goyinim
Strahotama rata.
Umjesto uobičajenoga pred-
stavljanja, izdavač je povodom
izlaska knjige priredio okrugli
stol o totalitarizmu, i već je na
njemu započela polemička dis-
kusija, koja u medijima još uvi-
jek traje.
Na okruglom stolu sudjelova-
li su i dvojica autora, Stéphane
Courtois i Karel Bartošek. Cou-
rtois, urednik revije Komuni-
zam, jedan od voditelja istraži-
vanja u pariškomu CNRS, iz-
ložio je svoje osnovne teze o
porijeklu i o tri glavna tipa zlo-
čina u komunizmu: politička
ubojstva i masovne fizičke lik-
vidacije “kontrarevolucionara”,
individualna ubojstva i depor-
tacije u logore na prisilni rad, te
masovna ubijanja glađu. “Uto-
pija je u komunizmu postala
vladin program, a kada je to ta-
ko, blizu smo katastrofi”, rezi-
mira Courtois.
STRASTI I RAZUM
Motivaciju za svoje istupanje
Karel Bartošek našao je u po-
govoru Džemaludina Latića, u
kojemu ovaj, odajući generalno
priznanje autorima Crne knjige,
ipak vidi veliki propust u njoj -
blag tretman i minimiziranje
zločina jugoslavenskoga komu-
nizma i Josipa Broza Tita. Evi-
dentirajući poznata (Bleiburg,
marševi smrti, Goli otok) i ma-
nje poznata (KPD Zenica, na
primjer) stratišta režima, Latić
ustvrđuje da je Broz “po ko zna
koji put, čak i kao pokojnik, na-
digrao svoje žrtve i zapadnu de-
mokraciju”. On je, smatra Latić,
nadmašio Staljina u vještini
skrivanja svojih zločina, pa to
stavlja i u naslov svojega pogo-
vora: Šegrt bolji od učitelja.
Bartošek, koji je i sam u
svojoj domovini Češkoj bio žrt-
va komunističkoga režima,
upozorava Latića da se “o proš-
losti mora razmišljati s manje
strasti a s više razuma”. “Bivša
Jugoslavija je”, tvrdi on, “za vri-
jeme komunizma bila puno
slobodnija od SSSR-a. Šezde-
setih godina, kad sam ovdje bo-
ravio, bio sam začuđen slobo-
dom štampe i slobodom štam-
panja knjiga. Jugoslavija je bila
mjesto gdje sam se sastajao i
sa svojom sestrom, jer mi je u
Češku bio zabranjen ulazak.
Bio sam jako tužan zbog načina
na koji se Jugoslavija raspala.”
Sudjelujući u diskusiji za ok-
ruglim stolom, i to izričito u
svojstvu žrtve komunističkoga
sistema, i Alija Izetbegović je
apostrofirao ono što u knjizi nije
našao: stradanje “antikomunis-
ta islamske provenijencije”. Naj-
manje tisuću njih, ustvrdio je,
provelo je ukupno 7.000 godina
u zatvorima u bivšoj Jugoslaviji.
VELIKE IDEJE I
MALI STALJINI
Izetbegović je izopačenja komunizma u odnosu na “dobre namjere plemenitih
ljudi” pokušao objasniti time što je “ideja
socijalizma bila povezana s ateizmom”. Ja ne
tvrdim, kaže on, “da su ateisti nemoralni
ljudi, ali je ateizam s one strane morala.
Ako nema Boga, sve je dozvoljeno”
G “Jugoslavija je bila polukomunistička
država, jer smo mi kao građani uživali
određena prava, koja građani drugih
komunističkih zemalja nisu imali”, izjavio
je u anketi Oslobođenja Šaćir Filandra,
predavač na Fakultetu političkih nauka u
Sarajevu
Izetbegović je izopačenja ko-
munizma u odnosu na “dobre
namjere plemenitih ljudi” poku-
šao objasniti time što je “ideja
socijalizma bila povezana s ate-
izmom”. Ja ne tvrdim, kaže on,
“da su ateisti nemoralni ljudi,
ali je ateizam s one strane mo-
rala. Ako nema Boga, sve je
dozvoljeno”.
MANJE ZLO
U anketi, koju je povodom
ovih pitanja otvorilo sarajevsko
Oslobođenje, vrlo diferenciran
pogled iznio je dr. Šaćir Filan-
dra, predavač na Fakultetu poli-
tičkih nauka u Sarajevu i autor
zapažene studije o bošnjačkoj
politici u XX. stoljeću.
“Stupanj ljudskih prava i slo-
boda u jugoslavenskom komu-
nističkom sistemu bio je neus-
poredivo veći nego u drugim ko-
munističkim režimima u svijetu.
U tom smislu, Jugoslavija je bila
polukomunistička država, jer
smo mi kao građani uživali odre-
đena prava, koja građani drugih
komunističkih zemalja nisu ima-
li”, kaže Filandra. Važno je, uz to,
i njegovo zapažanje da je jugos-
lavenski komunizam bio “načel-
ne naravi i podjednako je potis-
kivao i progonio sve svoje ideo-
loške neprijatelje među svim na-
rodima”. Što se tiče Bošnjaka-
-muslimana, smatra Filandra, oni
jesu u komunizmu doživjeli veli-
ku duhovnu destrukciju, ali se ne
smije zaboraviti da je etabliranje
komunizma u Jugoslaviji poslije
Drugoga svjetskog rata za Boš-
njake bilo neusporedivo manje
zlo od pobjede srpskih i hrvat-
skih velikonacionalnih koncepa-
ta: “Da su 1945. pobijedili četnici
i ustaše, Bošnjaka i Bosne sigur-
no ne bi bilo i tu činjenicu treba
imati na umu. Vidjeli smo to na
primjeru iz 1992. godine.”
U pogovoru knjizi
Džemaludin Latić
optužuje autore
četka ovoga teksta, da je riječ o
važnom pothvatu, ali jednos-
tavno moraju biti izrečene.
Šteta je, naime, što ovakvu
knjigu prate sasvim tipično na-
ši provincijalni i neprofesional-
ni propusti i traljavosti. Prijevod
je vrlo nesiguran, često neto-
čan, pa i nesuvisao, a uređenje
zbog blagog
tretmana
teksta amatersko. Primjera ima
Josipa Broza
na svakoj stranici; možda je
najeklatantniji onaj koji otkriva-
Tita te već u samom naslovu. Fran-
cuski podnaslov je: crimes, ter-
reur, répresion (zločini, teror,
represija). Na naslovnoj stranici
knjige to glasi: kriminal, teror,
represija, a u impresumu na
drugoj stranici knjige: zločin (u
jednini!), teror, represija. Po-
sebna su priča imena. Ante Ci-
liga ovdje je Cilinga, Solženjicin
- Solženitsyn, Varlam Šalamov -
Chalamov, Ivan Denisovič - Da-
nissovič, Louis Aragon je - ona
(ženski rod!), itd., itd.
Ako se Bartošekova korekcija
Latićevoga subjektivizma i sa- Evidentirajući poznata
ma izlaže sličnom prigovoru
(dok se on mogao viđati sa (Bleiburg, marševi smrti,
svojom sestrom u Jugoslaviji, Goli otok) i manje poznata
kao da čujem jedak komentar,
mnogi jugoslavenski politički (KPD Zenica, na primjer)
izopćenici i osuđenici nisu se stratišta režima,
ni s kim svojim mogli viđati u
vlastitoj zemlji), Filandrina ela-
Džemaludin Latić
boracija se potpuno izdiže iz- ustvrđuje da je Broz “po
nad toga afektivnog nivoa.
Ova dva načina, Latićev i Izet-
ko zna koji put, čak i kao
begovićev suženi etničko-vjer- pokojnik, nadigrao svoje
ski partikularizam, na jednoj, i žrtve i zapadnu
Filandrin kritičko-znanstveni
diskurs i principijelna impos- demokraciju”. On je,
tacija problema, na drugoj smatra Latić, nadmašio
strani, prilično dobro daju
naslutiti postojanje najma- Staljina u vještini
nje dvaju, ako i ne sasvim skrivanja svojih zločina,
oprečnih, sigurno veoma
različitih i intelektualno
pa to stavlja i u naslov
udaljenih stajališta o svojega pogovora: Šegrt
važnim ideološkim i po-
litičkim pitanjima među
bolji od učitelja
bošnjačkom nacional-
nom inteligencijom i Konačno, strože gledano,
političkom elitom. ni pogovor Džemaludina
Latića ne bi se mogao naći u
PALANAČKA ovakvoj respektabilnoj edici-
ji, i to ne zbog političkih raz-
VIZURA loga. Alija Izetbegović je dobro
Te će se razlike rekao na spomenutom okrug-
sigurno još bolje lom stolu, da je komunizam bio
izoštriti u nastavku globalna pojava, pa su zbog to-
ove diskusije. Bit će, ga i njegovi zločini globalni. La-
na primjer, veoma za- tićev pogovor nije ni lokalistič-
nimljive već najav- ki, u onom smislu riječi, u koje-
ljene oštre reakcije mu lokalizam znači, sasvim
na Izetbegovićevo pozitivno, svijest o važnosti
stavljanje ateizma “s konkretnoga okruženja i svo-
one strane morala”, jega svijeta. Ovaj tekst ide is-
kao i dalja sporenja o pod te razine, u palanački
povijesnomu mjestu skučenu vizuru, a osim toga
Josipa Broza Tita. napisan je tako, da je očevid-
Na kraju, nekoliko no kako nije odležao ni jedne
neizbježnih nevoljnih noći, niti je prošao i jedno
opaski o izdavačkom kritičko čitanje. Ova knjiga i
pothvatu Bosančica svaki njezin čitatelj traže i
printa. One neće da zaslužuju mnogo više i strože
umanje ocjenu s po- kriterije.
45