42

FELJTON OSLOBO\ENJE
~etvrtak, 11. decembar 2008. godine

Putopis: Kako sam do`ivio Ameriku (5)

Stjepan BRZICA
Indijanci su starosjedila~ki
narod Amerike, bez obzira {to
je ta zemlja i prije njih bila na-
seljena. Prema nekim istra`iva-
njima prvi stanovnici Sjeverne
Amerike koje su [panjolci na-
zvali Indijancima, do{li su iz
Azije (najvjerovatnije iz Sibira)
prije 20 tisu}a godina. Prate}i
`ivotinje koje su lovili pre{li su
preko Beringovog prolaza u
Aljasku koji je tada spajao a sa-
da razdvaja Aziju od Amerike.
Prije dolaska Europljana Indi-
janci su nastanjivali ve}inu te-
ritorije SAD. Bili su podijeljeni
na {est teritorijalnih cjelina,
ali su ih doseljeni Europljani
postupno tjerali na zapad i ju-
gozapad. Zadnje skupine su
1890. godine smjestili u neko-
liko ra{trkanih rezervata.
Nomadi i lovci
Indijanci u Sjevernoj Ameri-
ci su se tokom svoje historije
postupno razdvajali u razna
plemena, a svako pleme je u re-
lativnoj izolaciji formiralo vlas-
titi jezik. Ipak su me|usobno
komunicirali pomo}u znakova
razumljivih svim plemenima.
Me|u najpoznatijim plemenima
Indijanska zemlja
Bitka kod Little Bighorna 1876. zna~ila je najte`i poraz SAD u sukobima
s Indijancima, ali je ta bitka zauvijek zape~atila i indijansku sudbinu
su Cheyen ne, Co man che i
Siouxi s velikih ravnica. Siouxi
su lovili bizone.
Po borbenim vje{tinama po-
znata su plemena Apache, Na-
vajo (Navaho) i Pueblo. Ova ple-
mena `ivjela su na jugozapadu,
a Iroqueis (Irokezi) Huroni i
Cheroquee na istoku zemlje.
@ene Hopi Indijanaca posjedo-
vale su ku}e i bavile se organi-
zacijom sela. Pueblo Indijanci
su bili mirni, uzgajali su povr}e,
tkali tkanine jarkih boja za
odje}u, a izra|ivali su i glineno
posu|e. Svoje vi{ekatne ku}e
zidali su kamenom ili }erpi}em,
a u njima je `ivjelo po nekoliko
obitelji. Danas mnogi Pueblo In-
dijanci `ive u rezervatima u
Arizoni i u Novom Meksiku.
Od mno{tva indijanskih ple-
mena, danas su pre`ivjela samo
neka. Nije ih lako ni nabrojiti.
Uzmimo, na primjer Indijance
Kickopoo. Bili su poznati kao
skitala~ko pleme koje je prela-
zilo rijeku Mississippi zbog
kra|e konja i jesenjeg lova na
bizone. Odlazili su u zimske lo-
va~ke kampove s nastambama
napravljenim od hasura. Kicko-
poo Indijanci su bili poljoprivre-
dnici i lovci. Kukuruz, tikve i
grah bili su im glavni proizvo-
di. U lov na bizone zapadno od
Chicago iz 1894. godine, ve} tada se razvio u regionalni centar sa jakom
industrijom
Mississppia i{li su na konjima.
Sli~na Shawnee plemena ta-
ko|er su poznavali klansku or-
ganizaciju s linearnim nasli-
je|ivanjem, kao {to su bili kla-
novi Eagle, Bear, Water, Bufa-
lo, Fox i Thunder. Svaka Kicko-
poova grupa bila je autonomna
sa svojim vo|ama, ratnim po-
glavicama i ratnicima. Njiho-
va religiozna vjerovanja po-
znaju Velikog Manitua (stvori-
telja), koji se nalazi na vrhu spi-
ritualne hijerarhije, dok ni`e po-
lo`aje zauzimaju Manitui raznih
stvari i pojava u prirodi. Uz Ma-
nitua postoje i ~etiri vjetra i ve-
oma zna~ajna pramajka zemlja.
Wisoka, sin Manituov stvorio je
zemlju i sve stvari a i same Kic-
kopoose. Wisoka im je dao sve-
te zave`ljaje. [aman je jedna od
najzna~ajnijih osoba svake gru-
pe, a sposoban je komunicira-
ti s duhovima; proricao je bu-
du}nost i lije~io bolesne. Prema
nekim podacima populacija Kic-
kopooa 1759. godine imala je
oko 3.000 ljudi. Kasnije, 1817.
godine im je broj pao na oko
2.000, a 1825. godine popeo se
na 2.200. Nad Indijancima je
bijeli ~ovjek doslovno izvr{io
genocid.
To je po~elo jo{ u vrijeme en-
gleskog kolonijalizma u Ameri-
ci u XVI vijeku da bi bilo nas-
tavljeno jo{ masovnije ubrza-
nim doseljavanje Evropljana u
Ameriku po~etkom XVIII vije-
ka pa sve do po~etka dvadese-
tog stolje}a, naro~ioto se to
doga|alo u vrijeme osvajanja
„divljeg zapada“ i tzv. „zlatne
groznice“.
Uni{tavanje Indijanaca
Mnoga plemena su naprosto
uni{tena. Indijanci su ubijani,
nji ho va ze mlja pri sva ja nja.
Oduzeta im je priroda s kojom
su do tada `ivjeli u svojevrsnom
skladu. Oni malobrojni pre`ivje-
li bili su otjerani u rezervate.
^ak i tu zemlju nezaja`ljivi bi-
znismeni nastoje oduzeti ako to
podru~je eventualno krije neko
rudno bogatstvo, naftu ili neki
plemeniti metal. Dosta Indija-
naca od tada do danas napus-
tilo rezervate i pomije{alo se s
ameri~kim gra|anima. Ostale
su samo legende i filmovi koji
Indijance prikazuju kao divlja-
ke i ubojice, {to je neistinito. Ni-

VREMEPLOV Historija Bosne i Bo{njaka (28)

Slom muslimanskog plemstva

Omer-pa{a Latas od avgusta 1850. do juna 1851. godine u brojnim oru`anim sukobima sa
bosanskim ustanicima uspio je skr{iti njihov otpor i brojne begove poslati u izgnanstvo
Mehmedalija BOJI]
Oru`ani otpor bosanskih prvaka tur-
skim nastojanjima da sprovedu reforme u
Bosni naro~ito su se intenzivirale krajem
1849. i po~etkom 1850. godine.
Da bi umirio Bosnu i slomio otpor bosan-
skih begova, sultan je odredio ve} dokaza-
nog seraskera (vrhovnog komandanta) cje-
lokupne vojske u evropskom dijelu Osman-
skog carstva (Rumelije) Omer-pa{u Latasa.
On je od sultana bio naimenovan za spe-
cijalnog emisara za pacifikaciju i pro-
vo|enje reformi u Bosni.
Omer-pa{a Latas (Mihajlo Latas) jedan je
od najve}ih otomanskih vojskovo|a u XIX
vijeku. Ro|en je u srpskoj porodici (1806)
u Lici, Ogulinu. Otac mu je bio podoficir-gra-
ni~ar habsbur{ke Vojne krajine. Postav{i i
sam grani~ar, poru~nik Mihajlo Latas je bio
primoran da 1827. bje`i zbog kockarskih du-
gova i neke ljubavne avanture u Bosnu. Na-
kon raznih do`ivljaja, uspio je da napredu-
je u vojni~koj karijeri Otomanske imperije
gu{e}i brojne oru`ane ustanke u Carstvu.
Latas je dobio instrukcije od Porte kako
da slomi otpor bosanskog begovata refor-
mama tanzimata. Skupio je oko 10.000 voj-
nika - nizama i 2.000 Albanaca. U pratnji
Knjigu Historija Bosne i Bo{njaka
(VII-XX vijek), autora Mehmedalije
Boji}a, mo`ete kupiti u knji`arama
[ahinpa{i} ili naru~iti na tel. 033-
771-180, fax. 033-771-188. Cijena je
30 KM bez PDV-a.
35 oficira, uglavnom Ma|ara i Poljaka ko-
ji su nakon revolucionarnih potresa u nji-
hovim zemljama prebjegli u Tursku, po~et-
kom augusta 1850. godine stigao je u Sa-
rajevo.
Taktiziranja begova
Odmah po dolasku serasker i mu{ir
Omer-pa{a Latas je sazvao sve prvake eja-
leta (pa{aluka), me|u kojima je bilo i 12 bo-
sanskih pa{a. Pro~itao im je sultanov fer-
man o svome imenovanju za vrhovnog voj-
nog poglavara zemlje. Pozivu su se odazva-
li svi prvaci osim Ali-pa{e Rizvanbegovi}a,
hercegova~kog mutesarifa, koji je neogra-
ni~eno upravljao ovom pokrajinom jo{ od
1832. godine. Bosanski velika{i su pa{in fer-
man primili i obe}ali podr{ku provo|enju
reformi. Me|utim, na podsticaj Mahmud-
pa{e Tuzli}a i Fazli-pa{e [erifovi}a, dvoji-
ce najbogatijih ljudi u Bosni, kao i Ali-pa-
{e Rizvanbegovi}a, bosanski begovi su
tajno odlu~ili da proslavljenom mu{iru i se-
raskeru osmanske vojske pru`e oru`ani
otpor.
Na putu za Bosansku krajinu, koju je prvu
trebalo pokoriti, Omer-pa{i Latasu delega-
ti sa toga podru~ja do{li su u susret,
obe}ali pokornost i prihvatanje svih refor-
mskih uredbi. Vratio se krajem septembra
1850. u Sarajevo, koje je umjesto Travni-
ka pretvorio u sjedi{te ejaleta.
Me|utim, dok je u Sarajevu provodio re-
forme i bez otpora obavljao regrutaciju
omladine, sredinom oktobra 1850. su izbi-
li oru`ani ustanci u Hercegovini i Posavi-
ni. Povod su im bili upravo regrutovanje
omladine u nizam, ~ije su jedinice djelova-
le i izvan Bosne, {irom Carstva. Ustvari, ovi
ustanci su bili organizirani jo{ ranije ba{ u
Sarajevu. Poveli su ih Ali-pa{a Rizvanbego-
vi}, Sarajlije Mustafa-pa{a Babi} i Fazli-pa-
{a [erifovi}, posavski begovi Mahmud-pa-
{a Tuzli}, Mahmud-pa{a Zvorni~ki i kraji-
{ki Mehmed-pa{a Bi{~evi}. Ustanku su se
priklju~ili i “svi Muslimani od Drine do bi-
ha}ke kapije“.
Iskusni vojskovo|a Omer-pa{a Latas,
uprkos brojnoj nadmo}i ustanika, vodio je
dvomjese~ne neprekidne borbe ~esto i ju-
ri{ima “prsa u prsa“ i veoma surovo. Pri to-
me su paljena ~itava sela i vr{ene masovne
egzekucije zarobljenika i naroda. Latas je
sredinom decembra ugu{io ustanak. Zaro-
bljene vo|e vezane lancima doveo je u Sa-
rajevo i, zatim, njih oko 60 uputio na su|enje
u Istanbul. Uhva}en je i vo|a ustanika Ma-
hmud-pa{a Tuzli}.
Nakon poraza ustanika u Posavini Omer-
pa{a je sve snage usmjerio na gu{enje us-
tanka u Hercegovini. Hercegova~ke velika-
{e je podr`avalo muslimansko seosko i grad-
sko stanovni{tvo, a Ali-pa{u Rizvanbego-
vi}a i crnogorski vladika Petar II Petrovi}
Njego{ li~no. U toku vi{e bojeva vo|enih de-
cembra 1850., januaru i februaru 1851. go-
dine i ovdje su ustanici pora`eni. Mostar je
osvojen 10. februara, a u bici za ovaj grad
uhva}eno je 50-ak organizatora koji su svi
upu}eni na su|enje u Istanbul. Ubrzo, 17.
februara, bio je uhap{en i Ali-pa{a Rizvan-
begovi}, zajedno sa svojim sinovima. Nje-
gova porodica je svrgnuta sa vlasti i li{ena
svih ~asti, a imovina konfiscirana. Kolika je
bila pokazuje i to da je, prema zvani~noj oto-
manskoj optu`nici, mogao izdr`avati oko
15.000 vojnika.
On je ubrzo iz Mostara krenuo sa pet
bataljona pje{adije, ~etiri konji~ka eska-
OSLOBO\ENJE ~etvrtak, 11. decembar 2008. godine FELJTON 43

Poraz Custera na Little Bighornu: Jedna od najve}ih pobjeda Indijanaca
su oni tra`ili sukobe nego dose-
ljenici koji su nastojali istrijebi-
ti Indijance kako bi se dokopa-
li njihove zemlje. Indijanci su
bili miroljubiv narod koji je u
po~etku i pomagao bijele dose-
ljenike koji su im zlom uzvrati-
li. Oni su u nu`di bili hrabri i
dostojni ratnici. To se o~ituje u
vi{e slu~ajeva od kojih je naj-
zna~ajniji poraz Ameri~ke voj-
ske pod komandom Georga
Custera koja je bila poslata
protiv njih da ih uni{te.
Bitka kod Little Bighorna
1876. zna~ila je najte`i poraz
SAD u sukobima s Indijancima,
ali je ta bitka zauvijek zape~ati-
la i indijansku sudbinu. Svi
dotada{nji mostovi suradnje
bili su poru{eni, a vojska je
tra`ila kona~an obra~un s Indi-
jancima. Petnaestak godina ka-
snije, 1891. godine Indijanci
vi{e nisu pru`ali oru`ani otpor.
Bili su pokoreni i stavljeni u re-
zervate.
Omer-pa{a Latas skr{io je mo} bosanskih begova i
konfiscirao im imovinu
drona i jedanaest topova prema Bosanskoj kra-
NA DANA[NJI DAN
Umro car Mihailo VIII, osni-
1282. va~ posljednje vizantijske di-
nastije Paleologa (1259) i obnovitelj carstva
nakon 57 godina latinske okupacije. Pre-
mjestio je prijestonicu iz Nikeje u Carigrad,
koju je osvojio 1261. i uspje{no se odupirao
namjerama Karla An`ujskog i Mle~ana da us-
postave Latinsko carstvo. Naslijedio ga je sin
Robert Koh
Andronik II.
1843. Ro|en
Ro|en italijanski sve}enik
1475. \ovani de Medi~i, papa Lav X
od 1513. do smrti 1521. Kao veliki za{titnik
njema~ki ba-
kteriolog Ro-
bert Koh, je-
umjetnosti, u~inio je Rim centrom evropske dan od osni-
kulture. Uprkos naporima, uklju~uju}i eksko- va~a bakteri-
munikaciju osniva~a protestantske crkve u ologije, dobi-
Njema~koj Martina Lutera, nije uspio suzbiti tnik Nobelove
“jeres“ - pokret vjerske reformacije zapo~et nagrade za
tokom njegovog pontifikata, te sprije~iti stva- medicinu
ranje protestantske crkve. 1905. Otkrio
Ro|en francuski pisac Alfred je 1882. bacil
Prostor na kojemu se nalazi
dana{nji grad Chicago u pro-
drugoj polovini 17. stolje}a, a
1804. godine tu je podignuta
1810. de Mise. Nesretna ljubav s
knji`evnicom @or` Sand inspirirala ga je za
tuberkuloze
(Kohov bacil).
{losti je bio gotovo nenastanjen. tvr|ava Dearborn. Prvo naselje
pjesme “No}i“, a u autobiografskom romanu
Indijanci su ovim prostorom je izgorjelo 1812. godine u bor-
“Ispovijest jednog djeteta ovog vijeka“ opi-
krstarili, lovili i koristili jezero bi s Indijancima, a obnovljeno je
sao je “bolesti vijeka“ i sumrak ideala. Njego-
Michigan za plovidbu svojim 1816. godine, a 1830. godine
vim najboljim dramskim djelima smatraju se
kanuima. Lovili su ribu. Pros- Chicago je imao svega 350 sta-
“Marijanine }udi“ i “Ne {ali se s ljubavlju“.
tor dana{njeg grada, koji se {i- novnika, ali se sedam godina ka-
Svetoandrejska skup{tina iz-
ri po valovitom podru~ju bez
ve}ih uzvisina bio je uglavnom
pod {umom. U blizini se nala-
snije ubraja me|u gradove sa
4.000 stanovnika. Od tada ras-
te va`nost Chicaga zbog svog
1858. vr{ila smjenu dinastije u Srbi-
ji zbaciv{i kneza Aleksandra Kara|or|evi}a. A. Sol`enjicin
zi vi{e manjih jezera i rijeka od polo`aja na obali velikog jezera Na prijesto je vra}en Milo{ Obrenovi}, a za 1918.
kojih je najve}a Chicago river. pa je 1852. godine povezan njegovog nasljednika progla{en je njegov sin Ro|en ruski
`eljeznicom. Napredak grada Mihailo. pisac Ale-
nije zaustavio ni veliki po`ar ko-
Veliki po`ar U Parizu otvorena prva svjet- ksandar
I danas se u pojedinim {umo-
ji je 1871. godine uni{tio najve}i
dio tog tada drvenog grada, a
1894. ska automobilska izlo`ba, na
kojoj se predstavilo devet proizvo|a~a auto-
Sol`enjicin,
koji je, zbog
vitim dijelovima grada mogu vi- oko 90.000 ljudi je ostalo bez o{tre kritike
mobila.
djeti divlje `ivotinje koje se krova. Po jednoj pri~i po`ar je staljinizma u
Njema~ka i Italija objavile rat
slobodno kre}u. Ta divlja~ je za-
{ti}ena, a najvi{e ima srna,
ze~eva. Chicago river prolazti
po~eo tako {to se krava u jednoj
{tali, dok ju je `ena muzla uz
svijetlo fenjera, ritnula nogom,
1941. SAD-u, a Kongres SAD-a is-
tog dana objavio rat tim dvjema zemljama.
svojim djeli-
ma, postao
najpoznatiji
kroz sredi{te grada i ulijeva se prevrnula fenjer koji je zapalio Poljska je objavila rat Japanu, a Kuba, Kosta- sovjetski disi-
u jezero Michigan. najprije {talu a onda se po`ar {i- rika, Nikaragva, Dominikanska Republika i dent. Emigri-
Ina~e, malo se zna o daljoj rio na sve strane dok gotovo Gvatemala Njema~koj i Italiji. rao je 1974. a
pro{loti ovog podru~ja na koje su ~itav grad nije uni{tio. u Rusiju se
Generalna skup{tina UN-a os-
prvi stigli francuski kolonisti u (Sutra:Regionalni centar)
1946. novala UNICEF - Me|unaro-
dni fond UN za pomo} djeci u zemljama ra-
vratio poslije
dvije deceni-
zorenim ratom. je. Dobitnik je
Nobelove na-
Ameri~ki astronauti iz broda
banu taktiku opkoljavanja protivnika sa vi{e prava-
ca, za nekoliko dana u vi{e bojeva porazio je usta- 1972. Apollo 17 Eugen Kernon i Ha-
rison Smit spustili se na Mjesec, u posljed-
grade za
knji`evnost
nike. Tako su se oni, izgubiv{i pri tom veliki broj ljud- 1970. godine
stva i vo|a, razbje`ali po planinama i povukli u unu- njoj misiji u okviru programa Apollo. (“Odjel za
tra{njost Krajine. rak”, “U
Zapadnonjema~ki kancelar Vi-
Omer-pa{a je, zatim, napustio u borbama razore-
no i spaljeno Jajce. Krajem marta se uputio preko Var- 1973. li Brant i ~ehoslova~ki premi-
jer Lubomir [trougal potpisali ugovor kojim
prvom kru-
gu“, “Arhipe-
car-Vakufa i Sitnice ka Banjoj Luci. Na tom putu lag gulag“).
“slu~ajno“ je poginuo Ali-pa{a Rizvanbegovi}, koji je je formalno poni{ten Minhenski pakt iz
trebalo da bude upu}en na su|enje u Istanbul. Sti- 1938, kojim su Velika Britanija i Francuska
gav{i u Banju Luku bez ikakvog otpora, surovo je po- prepustile nacisti~koj Njema~koj oblast Su-
ka`njavao predstavnike vlasti, a svojim albanskim tru- deta u ^ehoslova~koj.
pama dozvolio da posjednu i oplja~kaju sve ku}e iz U Mastrihtu potpisan Spora-
kojih je bilo ko u~estvovao u ustanku.
Tokom aprila, nakon vi{e borbi, paljenja mno-
1991. zum o monetarnoj i politi~koj
uniji ~lanica Evropske zajednice (EZ).
gih sela i nekih gradova, Omer-pa{a Latas je slo-
mio i ustanak u Biha}koj i Cazinskoj krajini. De- Vije}e sigurnosti Ujedinjenih
vetog maja se vratio u Travnik. Tamo mu je pri-
re|ena pobjedni~ka parada. Doveo je u lancima i
1992. nacija, na zahtjev Makedonije,
odobrilo upu}ivanje 800 vojnika UN-a u tu
Franjo Tu|man

preko 500 zarobljenih kraji{kih begova. Kasnije su 1999. Umro

jini da ugu{i tamo{nju bunu. Sa sobom je poveo
pohap{eno i u lance okovano hercegova~ko mu-
slimansko plemstvo sa Ali-pa{om Rizvanbego-
vi}em na ~elu, da ih pokazuje i njihovom sudbi-
nom zastra{uje narod u Krajini.
Otpor Kraji{nika
Oslobodiv{i se otomanskih vlasti i vojnih posada
u Krajini, ustanici su krajem februara osvojili i Ba-
nju Luku, a zatim krenuli ka Jajcu, kojeg su osvoji-
li po~etkom marta. Odatle su namjeravali da prodru
u Travnik, a onda i u Sarajevo. Ustani~ke vo|e su
smatrale da imaju za to dovoljno snage. Njima se sre-
dinom marta pridru`io i Alija Kedi} sa svojih 5.000
pje{aka i 2.000 konjanika iz Cazinske krajine.
Ali, u susret ovoj vojsci ubrzano je mar{irao seras-
ker Omer-pa{a Latas, sa oko 10.000 vojnika - niza-
ma i hercegova~kim zarobljenicima. Primijeniv{i opro-
biv{u jugoslovensku republiku. Franjo
uhva}eni jo{ mnogi drugi, koji su zajedno sa os-
U Kjotu, poslije maratonskih Tu|man,
talim bosanskim i hercegova~kim begovima i nji-
hovim porodicama prognani u Malu Aziju, dok su
njihova imanja konfiscirana. Njih oko 150 iz ~ita-
1997. pregovora, potpisan Protokol
o za{titi `ivotne sredine, koji predvi|a i sma-
predsjednik
Hrvatske od
ve Bosne i Hercegovine poslato je u lancima na njenje proizvodnje ugljendioksida i drugih aprila 1990.
su|enje u Istanbul. {tetnih gasova za koje se smatra da izazivaju nakon prvih
Tako je Omer-pa{a Latas najzad slomio otpor bo- efekte “staklene ba{te“ i globalno zagrijava- vi{estrana~kih
sanske feudalne oligarhije i nakon toga mogao je da nje. SAD nisu stavile svoj potpis na ovaj spo- izbora u SFRJ
se posveti provo|enju reforme. razum, uz obja{njenje da bi to nanijelo {tetu i prvi predsje-
Me|utim, prije nego {to }e to u~initi, serasker njihovoj privredi. dnik nezavi-
Omer-pa{a okrenuo se protiv kr{}anskih podanika. sne Hrvatske.
Etiopljanin Haile Gebrselasije
Zbog bojazni da se kr{}ani ne dignu na ustanak i uz
pomo} susjednih zemalja ne ugroze osmansku vlast
u Bosni i proglase je samostalnom, Omer-pa{a La-
2002. postavio novi svjetski rekord
u uli~noj trci na 10 kilometara i osvojio na-
Pod njegovim
vodstvom
Hrvatska je
tas je naredio da vlasti pokupe sve oru`je od kr{}an- gradu od milion dolara. U trci odr`anoj na 25. juna 1991.
ske raje. Ali, pri provo|enju ove mjere vr{ene su ra- ulicama glavnog grada Katara, Etiopljanin je proglasila sa-
zne zloupotrebe i nasilja. 10 kilometara istr~ao za 27 minuta i jednu mostalnost.
(Sutra: Ratovi sa Crnogorcima) sekundu.