Hispanija

S druge strane, zec nije bila jedina životinja koja je priv-

lačila pažnju po svojoj brojnosti. Grci su nazivali ovaj po-
luotok Ofiousa (Ophioússa), što znači Zemlja zmija, koju
su zamijenili riječju Iberija, jer su tu riječ često čuli od
starosjedilaca. Načelno, ta se riječ odnosi na neki zem-
ljopisni pojam, ali ne može se baš tvrditi da se konkretno
odnosi na rijeku Ebro, jer se ta riječ čula na cijelom te-
ritoriju današnje Andaluzije. Neki lingvisti smatraju da
je ta riječ jednostavno značila “rijeka”, međutim, ništa
Rimsko kazalište Merida se ne može tvrditi sa sigurnošću, jer konkretnih dokaza
nema.
Hispanija (lat. Hispania) je ime koje su Rimljani dali
Iberskom poluotoku. Osvajanje će potrajati puna dva sto-
ljeća, puna krvavih bitaka i surovih epizoda kao i žilavog 2 Povijest
otpora domorodačkog stanovništva, s nekim primjerima
herojstva kao što je Numancija, koji će ostati upamćeni 2.1 Iberija
u povijesti i opjevani od strane samih Rimljana. Među-
tim, kad su Rimljani konačno uspjeli potčiniti nepokorne
stanovnike Hispanije, proces romanizacije će se odvijati
manje više bez problema, jer koliko je Rim doprinijeo
razvoju Hispanije, isto toliko sama Hispanija je doprini-
jela Rimu svojim prirodnim bogatstvima kao i ljudima.
Rimska vladavina će ostaviti neizbrisiv trag kako u kul-
turi, tako i u običajima, i posebno jeziku budućih država
koje će se pojaviti na Iberskom poluotoku.

1 Ime i etimologija
Termin Hispanija dolazi iz latinskog, a termin Iberija je
isključivo grčkog porijekla. Termine španjolski, iberski
i hispanski ne treba miješati, niti koristiti naizmjenično
jedan umjesto drugog, jer svaki od ta tri termina nosi sa Pirinejski poluotok prije dolaska Rimljana
sobom i različite konotacije određenog vremena i pros-
tora u povijesti. U tekstovima koji su se očuvali iz doba U antičko doba znalo se za postojanje teritorija u zapad-
rimske vladavine isključivo se rabi termin Hispanija (pr- nom dijelu Mediterana čije su zemlje bile bogate rudama,
vi put spomenuta oko 200. pr. Kr. u tekstovima pjesnika vodom i ribom. Ni Grci ni Feničani nisu je pokušavali
Kvinta Enija), dok se u grčkim tekstovima uvijek koristi osvojiti; ograničili su se na uspostavljanje trgovačkih od-
termin Iberija. nosa s iberskim plemenima koji su obitavali na tom po-
Pouzdano se zna da su Feničani i Kartažani zvali poluotok dručju.
Span ili Spanija (Span ili Spania), u značenju “skriveno, Na Iberskom poluotoku nije postojalo političko jedins-
tajno”, što bi značilo “skrivena daleka zemlja”. Postoji tvo. Postojalo je mnoštvo plemena koja nisu priznavala
druga verzija porijekla ovog imena, a to je da dolazi od nikakav autoritet van granica svog teritorija. Neki autori
feničanskog termina I-shphanim, što otprilike znači od broje oko stotinu različitih plemena na cijelom teritoriju
svisca (shphanim je množina od shaphán “svisci” - lat. poluotoka, i svako od tih plemena imalo je vlastitu po-
Hyrax syriacus), kako su Feničani nazvali zeca, životinju litičku strukturu. Malo se zna o ovim narodima jer su
koja je njima bila nepoznata, i koju su našli na poluoto- informacije u narativnim izvorima fragmentarne i šture.
ku u izobilju. Druga verzija ove iste etimologije bi bila U grubim crtama, podjela bi mogla ići na Ibere koji su na-
Hi-shphanim, Otok zečeva (to jest, svizaca). seljavali mediteransku obalu i južni dio Atlantske obale.

1
2 2
Podrijetlo Ibera je nejasno, ali se vjeruje da bi mogli bi-
ti autohtono stanovništvo poluotoka. Oko 1000. pr. Kr.
pridružili su im se Kelti, koji su se nastanili u sjevernom i
zapadnom djelu poluotoka. Između njih, u unutrašnjosti
poluotoka, nalazila su se plemena koja su bila mješavine
ova dva naroda, i nazivali su se Keltiberima.
Nakon Prvog punskog rata 241. pr. Kr., Kartaga se mo-
rala povući sa Sicilije i Sardinije. U potrazi za novim
teritorijima i resursima, brzo ih je našla s druge stra-
ne Gibraltara – na Iberskom poluotoku. Iberija posta-
je ključna točka brzog gospodarskog i vojnog oporavka
Kartage nakon poraza.
2.2 Rimska invazija
Bila su potrebna dva puna stoljeća kako bi se pokorili i
pobijedili stanovnici Iberije koji su pružali nevjerojatno
jak otpor rimskim osvajačima. Ta dva stoljeća karakte-
rizirale su neprekidne borbe, ratovi i pobune koje su iza
sebe ostavile mnogobrojne žrtve, herojske epizode i us-
pomene na važne sudionike događaja.
2.3 Rat s Kartagom
Nakon Prvog punskog rata (264. pr. Kr. - 241. pr. Kr.),
Kartaga i Rim su podijelili Iberski poluotok na zone utje-
caja čija je granica bila rijeka Iber. Spor je nastao oko
grada Sagunta, koji je bio rimski saveznik. Kartaga je
napala Sagunt, braneći interese jedne političke frakcije u
tom gradu. Rim se pozvao na dogovor i zahtijevao pov-
lačenje kartažanskih trupa.
Danas se sa sigurnošću ne zna koja je današnja rijeka od-
govarala rijeci Iber. Najvjerojatnije da je to bila rijeka
Ebro, i u tom slučaju, Sagunt se nalazio duboko u terito-
riju utjecaja Kartage, međutim, također postoje indicije
da se radi o rijeci Júcar, i u tom slučaju, Sagunt je bio
na teritoriju rimskog utjecaja. Bilo kako bilo, Rim ni-
je pritekao u pomoć Saguntu, i dozvolio je da Hanibal
opustoši ovaj grad, kako bi kasnije to mogao iskoristiti
kao izgovor za početak Drugog punskog rata.
Tijekom rata sreća je u početku bila na strani Kartažana,
međutim, dolazak Scipiona Afričkog u Hispaniju 210.
pr. Kr. donosi preokret. Scipion Afrički bio je jedan
od najsjajnijih vojskovođa u rimskoj povijesti. Međutim,
svoju slavu nije zasnivao samo na svojoj vještini vojeva-
nja, nego i na talentu za diplomaciju. Sklapao je saveze s
lokalnim plemenima što je višestruko pomoglo rimskim
snagama. Iberska plemena su kao saveznici i najamni-
ci služili kao pojačanje za rimsku vojsku, a svojim poz-
navanjem terena su doprinijeli borbi s Kartažanima. U
svojoj želji da se oslobode Kartažana, hispanska plemena
su prešla na stranu Rimljana. Drugi punski rat završio je
uvjerljivom pobjedom Rima nakon 16 godina ratovanja.
POVIJEST
2.4 Prvi okršaji
Iako su se lokalna plemena isprva masovno pridružila
Rimljanima, ubrzo je splasnulo početno oduševljenje jer
su shvatili da se nisu oslobodili gospodara, nego samo
jednog zamijenili drugim. Krajem 3. stoljeća pr. Kr.
stvoren je plemenski savez keltiberskih plemena koja su
digla bunu protiv Rimljana. Savez je u svakom trenutku
mogao računati na oko 30.000 pješaka i 4.000 konjanika.
Do sukoba s rimskim legijama prokonzula Lucija Len-
tula i Lucija Manlija Acidita je došlo u okolici današnje
Zaragoze u kojoj su Keltiberi bili potučeni, a sama ple-
mena su pretrpjela krvavu odmazdu.
Rim je odlučio ne napuštati Hispaniju. Rimljani su bi-
li svjesni velikih rudnih i prirodnih bogatstva poluotoka.
Početkom 2. stoljeća pr. Kr. senat je podijelio poluotok
na dvije provincije — Hispaniju Citerior i Hispaniju Ul-
terior. Međutim, kako nije bilo jednog vladara kojega
je trebalo podčiniti, Rim je bio primoran pokoravati jed-
no po jedno pleme, što je bilo veoma teško, s obzirom
da svaki put kad bi se učinilo da je situacija konačno pod
kontrolom, izbila bi nova buna što bi situaciju vraćalo ne-
koliko koraka unatrag.
Mnogi rimski aristokrati bili su poslani u Hispaniju ne
bi li našli načina da pokore keltiberska plemena. Među
mnogima, vrijedi istaknuti dva - Marko Porcije Katon
Stariji i Tiberije Sempronije Grah Stariji.
Kada je Katon stigao u Hispaniju (195. pr. Kr.) cijela
Hispanija Citerior je bila pobunjena, dok je pod kontro-
lom rimskih legija bilo samo nekoliko gradova. Katon
je poduzeo odlučnu borbu protiv pobunjenih plemena, i
uskoro ih je svladao i surovo kaznio. Plijen koji je odnio
u Rim, impresionirao je njegove sugrađane - 25.000 fun-
ti srebra i 1.400 funti zlata, oteto od iberskih plemena u
borbama.
Tiberije Sempronije Grah je također bio odlučan voj-
skovođa, međutim, pored ratničkih, koristio je i svoje
diplomatske vještine. Također je bio poslan kako bi ugu-
šio jedan od ustanaka, međutim, uspio je vještim prego-
varanjem postići sporazume s većinom keltiberskih ple-
mena i time je pacificirao gotovo cjelokupni teritorij pro-
vincija.
2.5 Rat (154. pr. Kr. - 93. pr. Kr.)
Lusitanija (lat. Lusitania; današnji južni dio Portugala
do rijeke Duero, dio autonomne pokrajine Španjolske
Kastilje i Leona i cijela Extremadura) je bila oblast koja
se najviše i najžilavije opirala Rimljanima. Oko 155. pr.
Kr. lusitanski vođa Punik je počeo s upadima na dio teri-
torija Lusitanije koja je bila pod rimskom dominacijom,
i na taj način prekinuo mir koji je trajao više od 20 go-
dina, a koji je sklopio Tiberije Sempronije Grah Stariji.
Keltiberski ratovi predstavljaju krvavu epizodu u povi-
jesti rimskih osvajanja Hispanije. Iako su u početku kel-
2.8 Kantabrijski ratovi i kraj osvajanja 3

tiberska plemena odnosila pobjedu za pobjedom, ipak su sobnim borbama samih Rimljana.
se na kraju morala pokoriti Rimu. Rim je vodio bespo- Godine 83. pr. Kr. u Hispaniju kao namjesnik stiže
štednu borbu u kojoj nije birao sredstva. Lucije Lucinije Kvint Sertorije, koji je u to vrijeme već dvije godine
Lukul isticao se svojom surovošću i beskrupuloznošću. bio na popisu za proskripcije diktatora Sule. Digao se
Od 152. pr. Kr. do 151. pr. Kr. u opsadi grada Cauce, na oružje protiv diktatora i nakon prvog poraza pobjegao
došlo je do pregovora o predaji. Kad su stanovnici grada je u Mauritaniju gdje je stekao iskustvo u gerilskoj borbi.
otvorili gradska vrata, Lukul je naredio da se svi pobi- Zatim je prihvatio ponudu Lusitanaca da dođe na čelo lu-
ju. Procjenjuje se da je u tom pokolju život izgubilo oko sitanskih snaga i digne novi ustanak. Ubrzo je kontrolirao
30.000 osoba. Pretor Galba je 150. pr. Kr. ponudio pre-
gotovo cijeli teritorij poluotoka. Uspostavio je neovisan
govore Lusitancima zahtijevajući da ovi prethodno spus- sustav vladavine sa sjedištem u Osci i vladao poluotokom
te oružje na zemlju. Kada su ovi to i učinili, naredio je
sve dok senat nije poslao Pompeja. Sukobi su trajali iz-
juriš kojeg su rijetki preživjeli. Jedan od njih bio je i među 76. pr. Kr. i 71. pr. Kr. Sertorije je završio slično
Virijat, pastir koji je 147. pr. Kr. podigao novi ustanak
kao i Virijat – ubili su ga njegovi ljudi u Osci.
protiv rimskih legija i vodio veoma uspješan gerilski rat
u kojem Rimljani nisu mogli pobijediti. Na kraju su mo- Protagonisti idućeg sukoba bila su dva najdarovitija ge-
rali pribjeći lukavstvu - potkupili su trojicu Virijatovih nerala i najutjecajnija političara Republike: Julije Cezar
velikodostojnika koji su ga na kraju 13. pr. Kr. ubili. i Pompej Veliki. Na tlu Hispanije vođene su dvije veli-
ke bitke u sukobu između Cezara i Pompeja: bitka kod
Nakon Virijatove smrti, nestaje i posljednji trag organizi- Ilerde (30. ožujka 49. pr. Kr.), južno od današnje Leri-
ranog otpora Lusitanaca. Rimljani sve više osvajaju teri- de, i bitka kod Munde (17. ožujka 45. pr. Kr.). Mjesto
torij Lusitanije o čemu svjedoči i Ploča iz Alcantare (lat. bitke je neodređeno: zbila se vjerojatno nedaleko od gra-
Tabula Alcantarensis) iz 104. pr. Kr. da Osune ili Montille u španjolskoj provinciji Sevilla. U
bitci kod Munde pompejevci su teško poraženi i računa
se da su gubitci bili 30.000 ljudi na Pompejevoj strani i
2.6 Opsada i uništenje Numancije 1.500 na Cezarovoj. U istoj bitci, poginuo je i Pompejev
stariji sin i imenjak. Nakon bitke kod Munde Cezar je
Numancija (lat. Numantia; šp. Numancia) je postala
nastavio s pacifikacijom Hispanije i zatiranjem i posljed-
simbol otpora osvajaču u španjolskoj povijesti po svom
njeg traga podrške Pompeju.
stoičkom otporu prilikom opsade grada 133. pr. Kr.
Početkom 2. stoljeća pr. Kr., Numancija je bila glav-
ni grad keltiberskog plemena Arevacosa. Nalazila se u 2.8 Kantabrijski ratovi i kraj osvajanja
centru Hispanije i brojala je oko 30.000 stanovnika. Od
samog početka neprijateljstava, Numancija je bila na me-
ti Rimljana. Budući da su pretrpjeli poraz 153. pr. Kr.,
Rimljani su prvi put sproveli opsadu Numancije. Opsa-
de će se periodično ponavljati, međutim, Rimljani neće
imati mnogo uspjeha, sve dok 134. pr. Kr. senat ni-
je poslao Scipiona Emilijana (usvojenog unuka Scipiona
Afričkog), da po tko zna koji put pokuša osvojiti ne-
pokornu Numanciju. Scipion je opkolio grad, nadaju-
ći se da će glad natjerati Numantince na predaju. Me-
đutim, Numantincima je bila draža smrt nego predaja i
ropstvo. Kada su Rimljani ušli u grad, suočili su se sa
stravičnim prizorom — Numantinci su izvršili masovno
samoubojstvo. Scipion je jedva uspio sakupiti oko pede-
set preživjelih od kojih je nekoliko odveo u Rim da bi
prikazao svoju pobjedu. Preostali su prodani u roblje.
Hispanija nakon Kantabrijskih ratova
Herojstvo Numantinaca je između ostalih, opjevao i
Cervantes u jednoj od svojih klasičnih tragedija, Opsada Tijekom vladavine prvog rimskog cara Oktavijana
Numancije (šp: El cerco de Numancia). Augusta (27. pr. Kr. - 19. n.e.) Rim je bio primoran
Krajem 1. stoljeća pr. Kr., ratovi između keltiberijskih voditi surovu borbu protiv kantabrijskih i asturskih ple-
plemena i rimskih legija su završeni. mena, ratničkih naroda u Hispaniji koji su se uporno opi-
rali rimskoj okupaciji, i koji su se nalazili na sjeveru da-
našnje Španjolske, manje više na teritorijima današnjih
2.7 Građanski ratovi autonomnih pokrajina Kantabrije, Asturije i provincija
Leona, Orense i Lugo. Sam car je osobno sudjelovao u
Nakon završetka keltiberskih ratova, Hispanija postaje ovom ratu koji je trajao deset godina (29. pr. Kr. - 19.
poprište još jednog sukoba - ovog puta se radi o među- pr. Kr.). Njegov vodeći vojskovođa, Agripa, priveo je
4 3 GRADOVI, INSTITUCIJE I INFRASTRUKTURA

zemljopisnim odlikama terena, stupnjem povezanosti i

Hispanija pod Dioklecijanom (293. g.)
neprijateljstva kraju nakon krvave bitke u kojoj su pogi-
nuli gotovo svi Kantabri sposobni nositi oružje. Sam je
Rim vodio surovu politiku prema ovim plemenima koja
je na kraju dovela do gašenja predromanske kulture na
Iberskom poluotoku.
Završetkom Kantabrijskog rata, okončano je rimsko
osvajanje Pirinejskog poluotoka i započinje jedno dugo
razdoblje političke i gospodarske stabilnosti na teritoriju
Hispanije.
udaljenosti od metropole, kao i stupnjem ratobornosti
osvojenih plemena i strateškom i gospodarskom važnoš-
ću određenog dijela teritorija za same Rimljane. Tako su
na primjer iberska plemena mediteranske obale, današ-
nje Katalonije, Valencije, Murcije i Andaluzije, kuda su
već prošli Feničani, Grci i Kartažani, bili podložniji rim-
skim uticajima i prije su se prilagodili i prihvatili rimski
način života. Rimski utjecaj je bio slabiji u centralnom
dijelu današnje Španjolske i Portugala gdje su se nalazi-
li Keltiberi i Lusitanci. Plemena sa sjevera, kao Asturi i
Kantabri, pružali su veliki otpor rimskom utjecaju i goto-
vo ništa od rimskog načina života nisu prihvatili, dok su
Vaskoni (današnji Baski), bili potpuno van bilo kakvog
rimskog utjecaja, što zbog prirodne teritorijalne izolira-
nosti, što zbog potpunog manjka zanimanja Rimljana za
te krajeve.
3 Gradovi, institucije i infrastruk-
tura

2.9 Romanizacija poluotoka

U vojnom smislu, proces romanizacije je počeo još od

pobjede nad Kartažanima u Drugom punskom ratu, na
mediteranskoj obali i u dolinama Ebra i Guadalquivira, i
proširio se do lusitanskih teritorija i preko tragične opsade
Numancije u 2. stoljeću pr. Kr. stigao do kantabrijskih
vrhova s pobjedom Augusta krajem 1. stoljeća pr. Kr. Bedemi grada Luga, Galicija
Što se civilizacijskog aspekta tiče, proces romanizacije je
odigrao odlučujuću ulogu u pacifikaciji poluotoka koji je
pomagao sam car Oktavijan August kao i demilitarizacija
poluotoka 68. godine nove ere što je bio dokaz o tijesnoj
vezi postignutoj između metropole i provincije, u kojoj
je ostala samo jedna legija od tada pa do kraja rimske
vladavine na poluotoku sredinom 5. stoljeća. Ipak i ta
jedna legija, Legija VII Gemina (lat. Legio VII Gemina),
bila je dovoljna da omogući kratkotrajan uspon lokalnog
namjesnika Galbe na carsko pijestolje 68. godine (vidi
Godina četiri cara).
Jedan od najvažnijih trenutaka u procesu romanizacije
Hispanije je bio kada je car Vespazijan dodijelio rimsko
građansko pravo hispanskim gradovima 74. godine, i na
taj način im omogućio da dobiju status rimskih općina.
Ta činjenica je također omogućila kasnije Trajanu i nje- Rimski forum u Méridi
govom nasljedniku Hadrijanu rođenima u Italici ( danas
Santiponse u provinciji Sevilla, Španjolska) da postanu Rimski način života se zasniva na urbanim jezgrama, ta-
rimski carevi. ko da su se Rimljani od samog dolaska na Iberski polu-
Međutim, proces romanizacije Hispanije nije bio otok naseljavali ili u već postojećim većim urbanim cje-
ujednačen na cijelom teritoriju. Bio je uvjetovan linama ili su osnivali nove gradove. Rimski civitas (lat:
 5

su veoma olakšali kretanje ljudi, komunikaciju između

gradova i promet robe. Krajnji cilj ovog građevinskog
pothvata je bio vojne i gospodarske prirode: osiguranje
brzog evenutalnog kretanja vojnih trupa, kao i poveziva-
nje produktivnih i trgovačkih centara provincije s ostat-
kom carstva, a naročito s metropolom.

4 Građanstvo i društvena organi-

zacija
Tijekom rimskih osvajanja, hispansko društvo se sastojalo
od dvije osnovne skupine ljudi - robova i slobodnih ljudi.
Most preko rijeke Trebejana, izgrađen u vrijeme cara Trajana Među slobodnim ljudima, razlikovale su se tri grupe:

• Oni koji nisu imali građansko pravo i u toj skupini

civitas), po ugledu na metropolu, Rim, imao je senat koji se nalazilo uglavnom autohtono stanovništvo.
je upravljao gradom sljedeći specifične gradske zakone.
Život u gradu je bio dobro organiziran, i predstavljao je • Oni koji su imali latinsko građansko pravo, latinski
trgovački i poslovni centar u kojem se koncentriralo sta- građani - saveznici metropole.
novništvo. Na ovaj način, gradovi u Hispaniji su postali • Oni koji su imali rimsko građansko pravo, osobe ko-
glavna pokretačka snaga romanizacije. je su bile rođene u Rimu.
Novi gradovi su se u početku osnivali za smještaj ranjenih
legionara u osvajačkim ratovima ili kao nagrada za vete- Od svih ovih, samo je treća skupina - rimski građani -
rane kojima se dodjeljivao komad zemlje na kraju vojne imala pravo na kandidiranje i glasovanje na izborima za
karijere. S vremenom, kako je teritorij sve više pacifi- magistrate. Također su uživali značajne fiskalne i pravne
ciran, gradovi su se osnivali kako bi se udomili držav- povlastice.
ni službenici poslani iz Rima kao i doseljenici iz Italije Tijekom Republike, autohtono stanovništvo Hispanije je
koji su se uglavnom naseljavali u dolinama rijeka Ebra uglavnom pripadalo prvoj skupini - oni koji nisu imali
i Guadalquivira, privučeni prirodnim izobiljem i bogat- građanska prava. Međutim, s dolaskom carstva i konač-
stvima Hispanije. nim svršetkom etape osvajanja, broj građana se poveća-
Neki od gradova koje su osnovali Rimljani: vao zahvaljujući mjesnim aristokratima i ljudima kojima
je rimsko građansko pravo bilo dodijeljeno kao nagrada
za zasluge. Nasljedni karakter građanskog prava je do-
• Tarraco - današnja Tarragona, osnovana 218. pr.
prinjeo stalnom povećanju broja rimskih građana među
Kr.
stanovnicima Hispanije. Konačno, car Vespazijan je 74.
• Italica - nalazio se u današnjoj oblasti Santiponse u godine dodjelio rimsko građansko pravo svim slobodnim
provinciji Sevilla (Andaluzija, Španjolska), osnova- stanovnicima Iberijskog poluotoka. Zahvaljujući tome,
na oko 206. pr. Kr. mnogi Hispanci su se našli u senatu, pa čak i da se uzdignu
sve do mjesta rimskog princepsa, kao što su to uspjeli Tra-
• Emerita Augusta - današnja Mérida, osnovana 25. jan i Hadrijan. Konačno izjednačavanje rimskih građana
pr. Kr. i slobodnih stanovnika ostalih dijelova carstva izvršeno
je 212. godine, kada je car Karakala dodijelio rimsko
Izgradnja infrastrukture odigrala je veoma važnu ulo- građansko pravo svim slobodnim stanovnicima carstva.
gu u romanizaciji Hispanije. Ceste, mostovi, vodovod, Osim građanskog prava, opće rimsko pravo je umnogo-
kanalizacija, sustav za navodnjavanje polja i isušivanje me doprinjelo stabilizaciji i ujedinjenju hispanskog druš-
močvara vidljivo su poboljšali kvalitetu života na polu- tva i njegovom sve većem približavanju rimskom načinu
otoku. Grad, sa svojim kupaonicama, kazalištima i dru- života. Prije osvajanja, društvena organizacija authtonog
gim javnim institucijama bio je vrlo prihvaćen novitet od stanovništva je bila raznovrsna. Autohtoni narodi Hispa-
strane autohtonog stanovništva. nije su se nalazili na razini napredne plemenske zajedni-
Od svih noviteta koje su donijeli Rimljani na Iberski po- ce u kojoj je osnovno načelo bilo kolektivizam. Rim je
luotok, najbitniji čimbenik romanizacije bila je velika sa svojim visoko razvijenim administrativnim i sudskim
mreža cesta. Imala je nekoliko glavnih cesta od kojih su aparatom potpuno promijenio tu situaciju - mnogobrojne
se granale sporedne ceste, sve propisno označene putoka- različite narode ujedinio je u pravnom smislu u jedan na-
zima na svakih 1.470 metara. Mnoge od cesta pratile su rod, a s druge strane, također je potpuno promijenio javni
riječne tokove, kao Guadalquivir, ili plovne dijelove rije- život, jamčeći prava pojedinca, kao na primjer, pravo na
ka Minjo, Duero, Tajo ili Ebro. Na ovaj način, Rimljani privatno vlasništvo.
6 7 GOSPODARSTVO

5 Jezik Stanovništvo Hispanije je također vrlo lako asimiliralo i

religiju u svom procesu prihvaćanja rimskog načina ži-
vota. Iako prethodna božanstva nisu nestala, u mnogim
slučajevima su se stopila s rimskim panteonom, a preko
njega i s helenskim. Neki su se održali uglavnom u sjever-
nim dijelovima poluotoka, međutim glavno načelo je bilo
sinkretizam. U Hispaniji bili su poznati Jupiter, Junona
i Minerva, kao i Dijana, Mars, Venera, Merkur, Eskulap,
koji su polako zauzimali mjesto mjesnih božanstava i u
isto vrijeme preuzimali mnoge od njihovih osobina. Ovaj
proces je bio brži u urbanim centrima, a osobito na obali
Mediterana.
Međutim, nisu se samo bogovi rimskog panteona doselili
Pločice iz Botorrite u Hispaniju. Pojavila su se božanstva i iz drugih krajeva
svijeta u kojima su Rimljani ratovali, i koje su i oni sami
Jezik je također imao veoma bitnu ulogu u romaniza- polako prihvaćali. Iz Egipta su stigli Izida i Serapis, Mitra
ciji Hispanije. Latinski jezik se munjevitom brzinom iz Perzije, Atargatis iz Sirije, Kibela iz Male Azije.
proširio na sve osvojene hispanske teritorije. Međutim,
I na kraju, iz Judeje, stići će prvi nagovještaji kršćanstva.
utjecaj nije bio ujednačen u svim dijelovima poluoto-
ka. Podložniji su bili oni krajevi koji su inače brzo
prihvatili romanski način života - istočna i meridional-
na mediteranska obala, kao i veći gradovi. Ruralni kra- 7 Gospodarstvo
jevi, unutrašnjost kao i sjeverni dio poluotoka su duže
vrijeme zadržali autohtone jezike. Ovo objašnjava kas- Hispanija je zadovoljavala potrebe Rima u mnogim po-
nije postojanje romanskih jezika kao što su kastiljanski gledima. Od sirovina do zanatskih proizvoda, provincija
(španjolski), katalonski i galicijski zajedno s drugim je- je bila bogat izvor proizvoda koji su bili traženi u metro-
zicima koji nisu imali veze s jezikom osvajača, od kojih poli.
je jedino uspio preživjeti baskijski jezik.
Stanovništvo Hispanije je veoma brzo shvatilo značaj
poznavanja latinskog jezika. Iako je do uspostavljanja 7.1 Poljoprivreda
carstva bio potican bilingvizam (dvojezičnost), bilo je
jasno da je poznavanje latinskog jezika automatski do- Kao mediternaska zemlja, Hispanija je bila pogodno tlo
nosilo i društveni napredak - latinski je bio službeni je- za razvoj poljoprivrede. Najzastupljeniji hispanski poljo-
zik koji je olakšavao komunikaciju s vlastima, i također privredni proizvodi su bili žitarice, grožđe i masline, kao
je bio lingua franca u trgovini kako na samom teritoriju i raznovrsno voće i povrće. Od žitarica, žito kao osnova
poluotoka tako i u čitavom civiliziranom svijetu. za kruh koji se djelio plebsu i vojsci, je bilo najviše zas-
tupljeno na hispanskim poljima. Iako je metropola kon-
zumirala žito iz Egipta i sa Sicilije, u kriznim razdobljima
hispansko žito se često izvozilo u Rim i Italiju.
6 Kultura i religija
Vinogradi i maslinici su također bili veoma rasprostra-
njeni na poluotoku. Andaluzija i katalonska obala su bi-
li glavni hispanski proizvođači vina koje nije bilo toliko
kvalitetno kao talijansko i grčko (zato su mu se dodavali
začini), ali je također bilo i jeftinije. Potrošnja ovog vina
se ograničavala na poluotok i na druge provincije carstva,
kako bi se zaštitili italski proizvođači, osim vina iz Gade-
sa (današnjeg Cadiza) koje nije bilo podvrgnuto tolikim
ograničenjima u izvozu.
Jedna od osnova hispanskoga gospodarstva bile su pro-
izvodnja ulja i konzerviranje, zajedno s eksploatacijom
metala i uzgojem žita. Poznati proizvodi su bili hispan-
ski garum — riblji umak koji se u Rimu smatrao afrodi-
zijakom, usoljena riba (uglavnom tunjevina), smokve iz
Sagunta ili maslinovo ulje iz Andaluzije koje se po kva-
liteti moglo natjecati s talijanskim, i koje je svoj vrhunac
doživjelo u 2. stoljeću, da bi kasnije opala potražnja zbog
Rimski hram u Vicu pojave sjevernoafričkog koje je bilo jeftinije.
8.1 Intelektualci i umjetnici 7

Kultivacija konoplje i eksploatacija šumskih resursa je bi-

la izuzetno važna u brodogradnji.

7.2 Stočarstvo i ribolov

Rimski mozaik koji prikazuje ribu

Asturijski i galicijski konji su bili na visokoj cijeni u me-

tropoli. Ekstremadura se isticala uzgojem svinja. U Me-
Marcijal
zeti, bilo je više zastupljeno ovčarstvo, koje je predstav-
ljalo dobru osnovu za tekstilnu proizvodnju zahvaljujući
visokoj kvaliteti vune. vema cijenjen kapital. Rimljani su iskoristili stanovniš-
Bogatstvo mediteranskih i atlanskih, kao i riječnih voda tvo Iberskog poluotoka nakon završetka osvajanja na dva
ribom bila je osnova proizvodnje usoljene ribe u Hispa- načina - pretvarali su ih u robove ili u vojnike. Robovi su
niji, veoma cijenjene u metropoli. bili ključni motor u rudarstvu i zemljoradnji. Svi hispan-
ski ratni zarobljenici pretvoreni u robove su bili odvođeni
u druge dijelove carstva dok su u Hispaniju dovođeni ro-
bovi - ratni zarobljenici iz drugih provincija, kao mjera
7.3 Rudarstvo i zanatstvo
predstrožnosti.
Zlato, srebro, bakar, željezo i drugi metali u kojima je Ita- Mnogi rimski vojnici su se ženili hispanskim ženama i
lija oskudijevala sačinjavali su osnovni gospodarski inte- osnivali hispanoromanske obitelji, što je bilo poticano od
resi Rima u Hispaniji. Kamenolomi su također bili eks- strane države, jer se miješanje s autohtonim stanovniš-
ploatirani u javnim radovima. Na primjer, za čuveni ak- tvom vidjelo kao element pacifikacije i osnova stabilnosti
vadukt u Segoviji se iskoristilo 240.000 granitnih blokova carstva.
koji dolaze iz kamenoloma planine Guadarame. Također su mnogi sportaši, političari, intelektualci i
Tkanine iz Hispanije su bile na cijeni, usprkos činjenici da umjetnici Rimskog carstva bili podrijetlom iz Hispanije.
nisu bile toliko fine kao talijanske ili istočnjačke, no bile
su daleko jeftinije i zato su bile veoma tražene na cijelom
Iberskom poluotoku. Izuzetak su bile sage (lat: sagum), 8.1 Intelektualci i umjetnici
keltiberski ogrtači od vune koji su bili visoko cijenjeni
• Seneka stariji (54. pr. Kr. - 39.)
čak i u samom Rimu.
Proizvodnja usoljene ribe je zahtijevala zdjele u kojima • Seneka mlađi (4. pr. Kr. - 65.)
će se čuvati hrana, što je potaklo razvoj proizvodnje am- • Lucije (39. - 65.)
fora. Što se keramike tiče, isticale su se zdjele pravljene
tehnikom Terra sigillata iz Riohe, kao i staklo iz doline • Marcijal (40. - 104.)
Guadalquivira.
• Pomponije Mela, geograf

8 Poznate osobe 8.2 Državnici

• Trajan (53—117)
Doprinos Hispanije metropoli nije se ograničio samo na
poljoprivredu, rudarstvo i zanatstvo. Ljudi su također bili • Hadrijan (76—138)
8 11 DRUGI PROJEKTI WIKIMEDIJE

• Teodozije I. Veliki (347—395)

9 Izvori
• Tarín, S. Dosier: Hispania Romana: Dos siglos de
guerra. Historia y Vida 2004; Nº435:32-41

• Elliot, J. Dosier: Hispania Romana: De Iberia a His-

pania. Historia y Vida 2004; Nº435: 43-51
• Tarín, S. Dosier: Hispania Romana: La aportación
de la colonia. Historia y Vida 2004; Nº435:52-59
• Blázquez Martínez, JM. Nuevos estudios sobre la
romanización. Madrid, Istmo, 2000
• Cebrián, JA. La aventura de los romanos en Hispa-
nia. Madrid, Esfera de los Libros, 2004
• Díaz Plaja, F. La vida cotidiana en la España roma-
na. Madrid, Edaf, 1999
• Richardson, JS. Hispania y los romanos. Barcelona,
Crítica 1998
• James Grout: 'Numantia,' part of the Encyclopædia
Romana
• J.M. Blázquez Martínez: El impacto de la conquista
de Hispania en Roma (154-83aD)

10 Poveznice
• Rimsko Carstvo

• Španjolska

• Povijest Španjolske

11 Drugi projekti Wikimedije

Predložak:Link FA Predložak:Link FA
 9

12 Text and image sources, contributors, and licenses

12.1 Text
• Hispanija Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hispanija?oldid=4130685 Suradnici: Dnik, Argo Navis, Sauly, Roberta F., MayaSimFan,
Flopy, Tycho Brahe, Suradnik13, Escarbot, Thijs!bot, JAnDbot, CrniBot, PerkaBot, Croautor, VolkovBot, TXiKiBoT, SieBot, Alleborgo-
Bot, Man Usk, Blek Stena, Loveless, CrniBot2, BodhisattvaBot, Domjanovic, Luckas-bot, Muro Bot, Xqbot, EmausBot, PS2801, Wikita-
nvirBot, Lyon-St-Clair, VodomarBot, MaGaBot, Addbot i Anonimno: 5

12.2 Images
• Datoteka:Botorrita_1.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/82/Botorrita_1.jpg Licencija: Public domain Pri-
nositelji: Proviene de w:en:Image:Botorrita 1.jpg dónde se encuentra una explicación sobre los derechos de imágen. Ellos de http:
//titus.uni-frankfurt.de/didact/idg/kelt/keltibbs.htm Originalni umjetnik: Nepoznat
• Datoteka:Commons-logo.svg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/4a/Commons-logo.svg Licencija: Public do-
main Prinositelji: This version created by Pumbaa, using a proper partial circle and SVG geometry features. (Former versions used to be
slightly warped.) Originalni umjetnik: SVG version was created by User:Grunt and cleaned up by 3247, based on the earlier PNG version,
created by Reidab.
• Datoteka:Foro_municipal_mérida.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/92/Foro_municipal_m%C3%
A9rida.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Hispania1.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d1/Hispania1.jpg Licencija: Public domain Prinosi-
telji: ? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Hispania2.JPG Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/4/40/Hispania2.JPG Licencija: Public domain Prino-
sitelji: ? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Lenguas-prerromanas.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/a/a8/Lenguas-prerromanas.jpg Licenci-
ja: CC BY 2.5 Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Ecelan
• Datoteka:Martialis.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/93/Martialis.jpg Licencija: Public domain Prinositelji:
? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Merida_Roman_Theatre1.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d2/Merida_Roman_Theatre1.jpg
Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Mosaico_Pez_Casa_Anfiteatro_Mérida.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/9/91/Mosaico_Pez_
Casa_Anfiteatro_M%C3%A9rida.jpg Licencija: CC-BY-SA-3.0 Prinositelji: ? Originalni umjetnik: ?
• Datoteka:Muralla.Lugo.Galicia.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/38/Muralla.Lugo.Galicia.jpg Licencija:
CC BY-SA 2.0 Prinositelji: Flickr Originalni umjetnik: Rosa Cabecinhas & Alcino Cunha (Rosino)
• Datoteka:PuenteromanoriveraTrebejana.JPG Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/7b/
PuenteromanoriveraTrebejana.JPG Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Caligatus
• Datoteka:Templo_romano_de_Vic_-_001.jpg Vrelo: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d3/Templo_romano_de_
Vic_-_001.jpg Licencija: Public domain Prinositelji: Vlastito djelo postavljača Originalni umjetnik: Mutari

12.3 Content license

• Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0