ANTIČKI GRAD
bedema. Uostalom, i sami gramatici predviđaju slučajeve da se limitacija provodi
neovisno o organizaciji gradskog prostora.
Ageri naših primorskih kolonija Parencija, Pole, Jadera, Salone, Ekva, Narone i
Epidaura pokrivaju znatnu površinu od koje se veći dijelovi mogu identificirati kao
njihov ager centuriatus (Suić 1955.; Chevallier 1957.). Polski ager obuhvaćen Imi­
tacijom zaprema čitav dio istarskog poluotoka ispod linije Limskoga zaljeva (i na­
ziv mu potječe od lat. limes; si. 49, 50). Parencijski se na njega nadovezuje i pokri­
va dobar dio ravničarskog terena između Limskoga zaljeva i doline rijeke Mirne,
dok sjeverozapadni dio poluotoka koji je bio podijeljen između parencijske i ter-
gestinske kolonije nije - po svemu sudeći - bio limitiran (Krizmanich 1981.;
Imamović 1987.; Matijašić 1988.). Limitirani dio agera jadestinske kolonije proteže
se na kopnu od sela Diklo do sela Bibinja, a u zaleđu do hrpta Bilog briga (si. 51).
Ager salonitanske kolonije sistematiziran u centurije ide od završetka Kaštela pa do
Unije Stobreča i rječice Žrnovnice, a u zaleđu seže do izdanaka Kozjaka. Naronski
obuhvaća ravničarsko poušće Neretve i dolinu njezina donjeg toka, s dijelom p o
luotoka Pelješca oko Stona. Epidaurski se proteže od mora do Konavala. Salonitan-
ski i jadestinski ager imali su svojih dijelova sistematiziranih u centurije i na otoci­
ma: prvi na otoku Hvaru oko današnjega Staroga Grada (Pharus). U rasteru se pre­
poznaju dvije faze i dva sustava. Stariji bi bio predstavljen mrežom pravilno raspo­
ređenih skamna i striga. Mlađi sustav je kasnijega, rimskog postanka. Povezujemo
ga s novim položajem grada, s preseljenjem urbanoga središta na otoku iz današnje­
ga Staroga Grada u današnji Hvar. Odjelita cjelina centurija veoma je dobro sačuva­
na oko Trogira, ali između nje i salonitanskog agera u Kaštelima postoji velika cezu-
ra. Vjerojatno je tu riječ o sekundarnoj dedukciji i kasnijoj limitaciji, za što bi govo­
rila i Plinijeva vijest da je car Klaudije poslao u mjesto Siculi (kod današnjih Bija-
ća) svoje veterane (in quem locum divus Claudius veteranos misit;Plin. NH III,
141, v. ovdje 420). Možda je ta njegova akcija sinkronizirana s osnivanjem veteran­
ske kolonije u Ekvu nakon ugušenja Skribonijanove pobune. Ostaci limitacije jader-
skog agera na otoku Ugljanu pokazuju da je gotovo polovina otočnog terena (sje­
verna) bila također pokrivena centurijama koje su bile sastavni dio agera, iste ori­
jentacije, iste veličine i istoga sustava. Vjerojatno je južna polovina Ugljana imala
svojstvo agera in soluto, gdje su se prostirale šume i pašnjaci. Ta se podjela jasno
raspoznaje po ravnome pravcu posljednjega limesa koji se pruža duž otoka, a vrlo
se dobro uočava u sjeverozapadnom dijelu Ugljana, posebno u zaseoku Muline. Ta
podjela dugo je bila u funkciji, što se vidi iz rasporeda naselja i na sjevernom i na
južnome dijelu otoka. Sjeverni dio, suprotno od južnoga, bio je kultiviran, prven­
stveno maslinama i vinovom lozom. Na tom dijelu otoka izrastao je centar s općim
nazivom “Selo” (kasnije Ugljan). Na ovakvim terenima on ima istu ulogu kao grad
prema selima. Glavni atributi takvoga naselja i ovdje su u kasnijim vremenima žup­
na crkva, škola i samostan. Zbog takve distribucije kakvoće i takve teritorijalne pod­
jele koje su mogle i duže perzistirati, neka su naselja podignuta izvan odgovaraju­
ćih smještaja, npr. Kali koje je započelo kao važno ribarsko naselje izvan limitiranog
agera i podalje od mora Zadarskoga kanala. Kad je riječ o agerima kolonija u Jade-
ru, Saloni i Naroni, važno je naglasiti da su centurije u odvojenim dijelovima njiho­
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
vih agera orijentacijom, veličinom i sustavom potpuno sukladne s centurijama na
glavnoj površini agera.
Na temelju broja centurija u agerima naših kolonija, koje se mogu raspoznati
na zračnim snimkama, a onda i unutrašnje raspodjele unutar njih, moguće je utvr­
diti agrarnu ekonomsku moć pojedinih naseobina, a detaljnijim proučavanjem i
broj kolonista. Ali, dok ne bude moguće konkretizirati barem jedan slučaj koji bi
mogao služiti kao model (odnosno dok se ne otkrije kakva lex colonias ili mapa
nekog agera), sve će te komputacije biti suviše aproksimativne.
Evo broja centurija po kolonijama (Suić 1955.;Wilkes 1969.226; Dilke 1971..
150 i d.):
Parentium (Poreč) oko 450 centurija,
Pola (Pula) oko 650 centurija,
Iader (Zadar), bez otočnih, oko 50 centurija,
Salona (Solin), bez otočnih i onih do Trogira, oko 80 centurija,
Epida.urum (Cavtat) oko 50 centurija.
Iz ovoga se vidi da su histarske kolonije bile mnogo opsežnije i da su imale
znatno više kolonista, dakle izrazito agrarnog stanovništva. U dalmatinskim koloni­
jama broj je mnogo skromniji pa već iz toga proizlazi da je bilo manje kolonista i
da je agrar bio samo jedna komponenta njihove ekonomike, dok su u istoj mjeri,
ako ne i više, važnu ulogu imale ostale privredne djelatnosti. To se još bolje uočava
ako se usporede veličine gradskih areala s agerskim. Salona je npr. gotovo tri puta
veća od Parencija, a ima pet puta manji broj centurija!
Ostaje, napokon, još jedan društveni sloj koji se ne može zanemariti u prouča­
vanju elemenata što su pridonijeli urbanističkom razvitku centara na našoj obali.To
su vojnici i veterani (Vittinghoff 1952., 123); ne samo oni u kolonijama (samo za
onu u Ekvu može se pouzdano utvrditi da je bila veteranska). Na tlu provincije pos­
tojala su dva legijska okola, jedan u Ivoševcima kod Kistanja u istočnoj Bukovici,”
a drugome je sjedište bilo u Gardunu u Dalmatinskoj zagori (Sanader 1998.; 1998a;
2000,). Ovi okoli, kako sve pokazuje, nisu, za razliku npr. od Emone (Ljubljane), ni­
kada bili pretvoreni u civilna naselja. Naprotiv, za onaj u Burnu znamo da je ostao
vojni centar sve do izmaka antike i do ratova za istjerivanje Istočnih Gota u 6. st., a
civilno naselje nalazilo se do njega. Ali ono je starije od okola. Uz vojne okole obič­
no se formiraju civilna naselja kako se to najbolje vidi na području podunavskoga
i rajnskog limesa. U nas su ta naselja bila pretežno epihorskoga karaktera, iako va­
lja pretpostaviti snažne utjecaje iz okola jer su mnogi vojnici, legionari i pripadni­
ci pojedinih pomoćnih jedinica (auxilia), tu dugo boravili i sklapali brakove s do­
maćim ženama. Osim otpuštanja cijelih veteranskih grupa uz dodjelu zemlje (mis-
sio agraria), što se obavljalo dedukcijom kolonija, prakticirao se i individualni ot­
pust veterana pojedinih jedinica. Nakon što bi odslužio vojsku (u prosjeku je rim­
ski vojnički staž iznosio oko 25 godina), isluženi vojnik je dobivao časni otpust (ho-
nesta missio) i uza nj redovito zemlju kao naknadu za službu i kao izvor daljnje eg­ " Bulič. 1893.: 1900.: fcisđi
1913a; Abramić 1924.:
zistencije u civilu. Vojni su okoli raspolagali dijelovima državnog zemljišta (prata Zaninović 1968.: Suić 1971.:
167
ANTIČKI GRAD
legionis) gdje su veterani dobivali male parcele. Oni također ne žive trajno na se­
lu, na svojemu imanju, već se smještaju u obližnji gradski centar.Tako se i oni ukla­
paju u široku skalu društvenih kategorija koje su pridonosile urbanizaciji našega
obalnog prostora. Ne treba, naravno, isključiti ni vojnike u službi koji su javnim gra­
đevinama također dali svoj prilog unapređenju pokrajine i njezinih centara. U naj­
ranijem Carstvu bili su to uglavnom legionari regrutirani na teritoriju sjeverne Ita­
lije, iz Briksije (Brixia, Brescia), Parme (Parma), Verone (Verona), Arecija (Are-
tium, Arezzo), Florencije (Florentia, Firenca), Bononije (Bononia, Bologna), Patavi-
ja (Palaviuni, Padova), Kremone (Cremona) i dr., dakle odreda iz gradskih centa­
ra koji su se urbanizirali i stekli konstituciju prije naših primorskih gradova.
To su dakle elementi, i to su socijalne grupacije, koji su u prtim dodirima utje­
cali na proces urbanizacije našeg primorja i na izgradnju našeg antičkoga grada.
Posve nove formacije poput kolonija za autohtoni svijet i za njegov grad bile su mo­
del koji treba nasljedovati i dostići. To je većinom i uspjelo, kako će se vidjeti. No
to nisu ipak svi strani kulturno-etnički faktori koji su djelovali na ovom planu. An­
tički grad uopće, a pogotovo grad ranog Carstva, nezamisliv je bez staleških ozna­
ka i onoga donjeg društvenog sloja na kojemu je počivala gotovo sva proizvodnja
tadašnjeg društva, ne samo na selu nego još više u gradu. U ranom Carstvu robovi
su u urbanim familijama fenomen posebnog značenja i znatna demografska olina.
Između njih se izdvajaju društveni fermenti koji će izazvati korjenite transformaci­
je u društvu na svim sektorima, počevši od carske kancelarije i dvora do sitnog tr­
govca i obrtnika u provinciji.To su gotovo odreda elementi naoko orijentalnog pod­
rijetla, često visokih kvalifikacija, bez kojih je privredni život nezamisliv. Budući da
su robovi istočnjačkoga podrijetla imali reputaciju školovanoga kadra, događalo se
da trgovci robovima u zapadnome dijelu Carstva povoljno nabavljaju Gale i druge
poslovične barbare, školuju ih i prodaju povoljnije kao helenske ili helenizirane is-
točnjake. Sustavom manumisije (oslobađanja od ropstva) oni vrlo često stječu ne
samo slobodu već i posjed, odnosno kapital, a nerijetko su bili i zakoniti nasljedni­
ci patrona za kojega su kao robovi radili.Taj sustav prinove visokokvalificirane rad­
ne snage u korijenu je ugušio provedbu rimskoga zakonodavstva o reprodukciji
rimskih obitelji. Mnogi se rimski građani nisu ženili, a svoje su seksualne porive bez
ikakvih zakonskih zapreka zadovoljavali s robinjama, javnim ženama i ljubavnica­
ma. U mnogim gradovima najimućniji sloj su skorojevići, bivši robovi, kojima je ne­
dostajala društvena afirmacija jer nisu imali tradiciju i krvne pretke s ugledom. Afir­
miraju se ponajčešće munificijencijama - darežljivošću, javnim gradnjama na vlas­
titi trošak, snošenjem troškova za javne službe ili za potrebe kulta, pa su se iz nji­
hovih redova gotovo uvijek regrutirali članovi kolegija augustala (Augustales) ili
sevira augustala (VI viri Augustales) koji su se brinuli za oficijelni kult i za štova­
nje carske osobe. U mnogim centrima, osobito u onima uz obalu, oni će stvarati po­
sebnu atmosferu koja će se odraziti na planu materijalne i još više duhovne kultu­
re, oni će često, kao sinovi dalekoga helenističkog Orijenta, biti nosioci i propaga­
tori novih ideja u sferi kultova, umjetnosti i dr. Kad se govori o tom etničko-kultur-
nom supstratu, valja uzeti u obzir i onaj naš domaći grčki element koji je preživio
u nekim primorskim centrima. Ovaj stariji urbani sloj nakon dolaska pod rimsku
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
vlast brzo se uklopio u novu situaciju. Njega je na neki način i Rim respektirao, što
bi se moglo zaključiti po činjenici da su sva istaknutija grčka naselja ili naselja in­
filtrirana grčkim elementom postala u najranijem Carstvu municipiji rimskih građa­
na (oppida civium Romanorum), kao Isa,Tragurij, Rizinij, Butua i Olcinij.
Za upotpunjenje demografske slike pojedinih gradova i ocjenu uloge što su je u
procesu urbanizacije imali pojedini slojevi, od goleme bi važnosti bilo poznavati za­
nimanja gradskog stanovništva. Jer bez obzira na to je li grad bio središte agrarne ko­
lonije, emporij na položaju zgodnom za trgovinu ili autohtoni centar s naslijeđenom
tradicionalnom ekonomikom, sastav stanovništva bio je kompleksan s obzirom na ak­
tivnosti pojedinaca: u svakom od njih bilo je pomalo zemljoposjednika, trgovaca, ob­
rtnika, pomoraca, slobodnih zanimanja i intelektualnih zvanja. O njima znamo toliko
koliko se spominju u natpisima (Novak 1948.).Tako se npr. u Saloni susreće trgovac
vinom (negotiator vinarius, CIL 3-2131) i trgovac građevnim materijalom (negotia-
tor materiarius, CIL 3-12924), u Jaderu trgovac uljem (negotiator olearius, CIL
3.2936), u Saloni vitrarius (trgovac staklom vjerojatnije negoli tvomičar stakla, CIL
3-9542), u Naroni lapidarius (klesar, kamenar, CIL 3-1777; 3-1829), u Saloni tokar
(CIL 3 8839), voštar (ceriolarius, CIL 3 .2112), ljevač u radionici olova (plumbari(a),
CIL 3-2117) itd. Od kolegija najčešće se susreće collegium fabrum (CIL 3.8824;
3.8829) i centonarium (tkača, CIL 3-8843). Od intelektualnih zvanja najčešći su
pravnici, učitelji i liječnici. U Jaderu je registriran jedan student prava (iuris studio-
sus, CIL 3.2936) koji je bio brat trgovca uljem (olearius). Dvojica su braće bila idea­
lan poslovni par: stručnjak za pravno poslovanje mogao je s pravne strane pomagati
poslovima svojega brata. U Saloni je zabilježen pravnik (magister iuris, CIL 3-2163).
Liječnici (medici) više se puta spominju u Saloni (CIL 3-6203; 12925; 14727), a u Ri-
ziniju i jedan nadliječnik (arkhiatros kleinikos, Šašel 1986., ILJug 25, 1855A). Učite­
lje, gramatike i čak retore, imali su mnogi gradovi. Jedan se retor (rhetor - učitelj go-
vomištva) susreće u Riziniju, pedagog dvaput u Saloni (paedagogus, CIL 3-2111;
3-14731), a u Dokleji je djelovao gramatik “koji je bio veoma verziran u grčkoj gra­
matici”: artis Graecae grammaticae peritissimus! Odreda su to bili elementi orijen­
talnog podrijetla, a po svojoj društvenoj provenijenciji libertini, ali su bili cijenjeni i
dobro nagrađeni. Bilo je sigurno i mnogo drugih zvanja i zanimanja ali ih natpisi ne
registriraju pa tako izmiču našoj evidenciji.
O ulozi i položaju domaćeg svijeta već je bilo govora. Valja samo ponoviti mi­
sao da su pojava i nazočnost gore navedenih urbanogenih faktora vanjske proveni­
jencije snažno utjecale na stanovništvo autohtonih centara ne samo prema romani-
zaciji već i u prihvaćanju višeg stupnja urbane kulture, što se onda odrazilo u bržoj
urbanizaciji tih centara. Na taj način, asimilacijom tekovina civilizacije, i domaći svi­
jet postaje važan aktivan urbanogeni čimbenik.
Uz faktore koji su djelovali pozitivno i stimulirali urbanizaciju, bilo je i onih ko­
jih se djelovanje odrazilo u negativnom smislu. Već smo spomenuli kakvu je ulogu
pri tome imao agerpublicus na teritoriju agrarne kolonije. Stvaranje većih teritori­
jalnih cjelina blokiralo je urbani i municipalni razvitak mnogih naselja koja su već
bila na putu da se razviju u prave gradove, kao što su u Istri bili Rovinj, Umag, Pi-