s Dioklecijanovom palačom, daleko je manja i skromnija od nje i vjerojat­ je vojska krenut

no je bila izdvojeno sjedište vlasti, možda za južnu Dalmaciju. Znakovit je la Sirmij, a suko
i smještaj takve građevine na otok, i to podalje od kopna, u dubokoj uvali pružali slab ocp
skrivenoj od pogleda s veće udaljenosti. Bit će da je u izboru mjesta važan ni računati na p
kriterij bio i obrambeni element. Kako je Dalmacija ubrzo pala u ruke Ostro­ krajeva. U velja
gota, sigurno se i ostrogotska vlast koristila građevinom u Polačama. Da su prošao Cibale I
Teodorikovi Ostrogoti bili predani nastavljači antičke graditeljske tradicije ne čujućoj bici na
svjedoče samo spomenici u Raveni, njihovu glavnom gradu, već i primjeri iz je sin i nasljedn
Dalmacije, poput palače (vile) u Ostrvici (Oscrovici) kraj Gata u zaleđu Omiša za daljnje putOI
(Poljica), pretpostavljeni ostaci slične građevine u Strožancu kraj Podstrane i stupili i u osmJE
na lokalitetu Mirje kraj Pastira na Braču. nalazimo i na p
Desetljeće Odoakrove vlasti u Dalmaciji nije ostavilo znatnijeg traga, oso­ U istočnoj su
bito zato što je on sve institucije i društvene odnose ostavio netaknutim. želeći se domoc
U oblikovanju svoje vlasti u Italiji snažno se oslanjao na senatorski stalež, Krećući se dalje.
odnosno barem neke grupacije unutar njega, da bi imao potpuni unutarnji lijskim Alpama i
legitimitet, kad je već izostao vanjski, ej. puno priznanje istočnog cara. Na kretao podravsli
širem planu trudio se organizirati učinkovitu vojnu obranu Italije te je sklo­ je preko Dina.ne
pio sporazum sa sjevernoafričkim Vandalima kako bi osigurao mir s juga, a ma odlučio pru
svojemu je kraljevstvu priključio i Siciliju. U Obalnom Noriku ratovao je s je već na Soči (,
germanskim Rugijcima (Anon. Val. 10, 48), koji su sredinom 5. stoljeća činili potom ponovo
dio oscrogocskog saveza u Panoniji, ali su se priključili Odoakru u njegovu bila promjenjiv.3
osvajanju Italije. Od njega su se odmetnuli 485. i dvije godine poslije bili po­ opsjeo Gote u ·
raženi u Prvoj Panoniji kod Vindobone, gdje je zarobljen njihov kralj Feletej. Vizigoti pa se c
Heruli i Skiri i dalje su ostali temeljem Odoakrove vlasti, a preživjeli Rugijci kom svoje vojslc
prišli su Teodorikovim Ostrogotima, koji su također živjeli u Panoniji i odatle Opsada je tra,ai
ugrožavali mezijske provincije. Odoakar je 487. nastavio vojni pohod napa­ bile izvan Odoa
dom na Meziju, želeći podvrgnuti i Oscrogote svojoj vlasti, no to je pružilo rimskim provin<
Zenonu povod da pokuša ponovo zagospodariti Italijom. vlastite ratne m
Zenon je ostrogotskom kralju Teodoriku, kojega je bio proglasio patricijem i veni, kojim se d
dao mu naslov vojnog zapovjednika, dao dopuštenje da u njegovo ime osvoji on je morao pri
Italiju, što je ovaj rado prihvatio. Dogovor je bio da Italiju i Dalmaciju osvoji u početkom 493.
Zenonovo ime i da tim područjem vlada kao kralj Italije. Na taj je način Ze­ u Italiji. Nedugo
non riješio i problem ostrogocske prisutnosti u Meziji, odakle su povremeno koja je priređen
organizirali pljačkaške pohode u susjedne provincije. Krajem 488. Teodorikova srodnike i najbli;

168
nje i v jerojat­ je vojska krenula iz Mezije, ušla je u Drugu Panoniju, gdje je Gepidima preoce­
J. Znakovit je la Sirmij, a sukobili su se vjerojatno i na drugim mjestima u Srijemu. Gepidi su
dubokoj uvali pružali slab otpor, vjerojatno nisu imali dovoljno vlastitih snaga, a nisu mogli
mjesta važan ni računati na pomoć svojih sunarodnjaka ili drugih naroda iz prekodunavskih
u ruke Oscro­ krajeva. U veljači 489. Teodorik je nastavio putovanje od Sirmija na zapad,
ačama. Da su prošao Cibale i ondje se, između Cibala i Murse, sukobio s Gepidima u odlu­
ke tradicije ne čujućoj bici na rijeci Vuki (U/ca), u kojoj je poginuo i gepidski kralj, a njegov
� i primjeri iz je sin i nasljednik s Oscrogocima sklopio mir. Oni su si cime osigurali zaleđe
zaleđu Omiša za daljnje putovanje prema Italiji. Gepidi su ostali u Srijemu, a neki su poslije
aj Podscrane i stupili i u oscrogocsku vojnu službu pa njihove materijalne ostatke mjestimice
nalazimo i na području Dalmacije.
eg traga, oso­ U istočnoj su Slavoniji Teodorikove Ostrogoce napali Sarmaci (Ennod. 7, 35),
, netaknutim. želeći se domoći zaliha hrane koje su ovi nosili sa sobom, no bili su odbijeni.
atorski stalež, Krećući se dalje, u Podravini su mu se pridružili Rugijci te su se ljeti približili Ju­
>Uni unutarnji lijskim Alpama i prolazu prema Italiji. Nije poznato je li se južnom Panonijom
:nog cara. Na kretao podravskim pravcem ili posavskim, ali jedan dio njegove vojske krenuo
�ije ce je sklo­ je preko Dinarida u Dalmaciju te ju zauzeo. Odoakar je prvi otpor Oscrogoci­
> mir s juga, a ma odlučio pružiti na izlazu iz Julijskih Alpa u nizinu sjeveroistočne Italije, ali
1 ratovao je s je već na Soči (lsontium) glavnina ostrogotske vojske porazila Odoakrovu, a
stoljeća činili potom ponovo kod Verone (kolovoz - rujan 489.). Nakon toga ratna je sreća
:ru u njegovu bila promjenjiva. Odoakar je 490. zauzeo Milana i Kremonu (Cremona) te je
)()Slije bili po­ opsjeo Goce u Ticinu. Međutim, tada su na Teodorikovoj strani intervenirali
v kralj Feletej. Vizigoci pa se odlučujući bitka odigrala na rijeci Adui. Odoakar se s ostat­
�ivjeli Rugijci kom svoje vojske morao povući u Ravenu, koju je Teodorik blokirao s kopna.
noniji i odatle Opsada je trajala gotovo tri godine tijekom kojih su Panonija i Dalmacija već
pohod napa­ bile izvan Odoakrova domašaja. Teodorikovi Oscrogoti u tim su nekadašnjim
, to je pružilo rimskim provincijama uspostavili svoju vlast, koju su iskoristili za ustrojavanje
vlastite ratne mornarice, s pomoću koje su 492. blokirali i morski prilaz Ra­
.io pacricijem i veni, kojim se dotad Odoakar nesmetano opskrbljivao. Poslije šest mjeseci,
'NO ime osvoji on je morao pristati na pregovore, uz posredovanje ravenskog biskupa, pa je
,aciju osvoji u početkom 493. postignut dogovor da će Teodorik i Odoakar podijeliti vlast
y je način Ze­ u Italiji. Nedugo nakon toga Teodorik ga je na prijevaru ubio tijekom večere
u povremeno koja je priređena da se proslavi dogovor, a potom je likvidirao sve njegove
,. Teodorikova srodnike i najbliže suradnike (Anon. Val. 11, 55-56).

169