ANTIČKI GRAD
SI. 40. Gradski prostor unutar bedema i ager,
SL 39- Groma: napravu kojom su se služili rimski mjernici;
Frigerio 1933.
'■Paiiotino 1966.. 3i6: Man-
suelli 1965.: 1985.; Sasatelli
1985.: 1989.; Camporeale
2000. s. v. Marzabotto. 392-
150
idealni odnos organizacije: gradsko središte je centar
jedinstvenog sustava; Dilke 1971.
navanja doktrinarne interpretacije njegove kozmogonije i uopće udjela autohtonog
“pogleda na svijet” pri organizaciji naselja (neki su rituali ipak morali postojati), u
Etruščana imamo veoma razrađenu teoriju koja može pružiti dosta jasnu sliku
strukture njihova grada, njegove fizionomije i urbane kulture uopće. Nevolja je u
tome što ima malo konkretnih ostvarenja koja su nastala na temelju navedene teo­
rije i procedure jer istaknuti centri stare Etrurije nisu dovoljno istraženi. Primjerom
prvoga reda smatrao se grad Marzabotto nedaleko Bologne (stare Felsine, Bononia
je keltsko ime) koji je prilično dobro istražen (si. 38). Ali on nije čitav sačuvan, je­
dan dio njegova areala pokrila je rječica Reno koja je promijenila tok. Ostali pozna­
ti centri iz uže Etrurije kao što su bili Caere (Cerveteri), Vetulonia, Populonia, Veii
i dr,, samo su djelomično istraženi. Naprotiv, otkopane su nekropole mnogih grado­
va što je također velika pomoć u studiju etruščanskoga grada.
U gradskoj planimetriji Marzabotta® jasno se uočavaju ona dva temeljna prav­
ca, glavni kardo i glavni dekuman, kao i ostali koji teku paralelno s njima (si. 38).
Unutar jedne gradske inzule smještena su prosječno četiri stambena objekta jedan
do drugoga. Gradska đorninanta s glavnim svetištem izgrađenim u tri odjelite cele
od kojih je svaka posvećena jednom članu etruščanske trijade (Tinia - Zeus, Jupi­
ter; Uni - Hera, Junona i Menrva - Atena, Minerva) koju su prihvatili i Rimljani,
smještena je na brežuljku podno kojega se pruža grad na ravnome.
Postanak Marzabotta treba smjestiti negdje poslije godine 500. pr. Krista, nakon
ekspanzije Etruščana preko Apenina koja koincidira sa slabljenjem njihove prevlas­
ti na moru izazvane dominacijom Sirakuze za Hijeronove tiranide. Prva Hipodamo­
va ostvarenja padaju nakon velikih grčkih pobjeda nad Perzijancima, kad je i Milet
bio oslobođen, dakle oko 475. godine. Prema tome, moguće je postanak obaju gra­
dova smjestiti u približno isti vremenski horizont i povući usporedbu materijalnih
ostvarenja u njima, a isto tako i usporedbu Hipođamovih ideja s onima koje se ra-
zabiru u Marzabottu.
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
Plan Mileta, kao i drugih gradova u kojima je Hipodam djelovao, jednako kao i
plan Marzabotta, izrađen je u ortogonainom sustavu koji nije privilegij nijedne od­
ređene civilizacije jer se mnogo prije bio pojavio u raznih naroda na Istoku. Prema
tome se i Grci i Etruščani, što se toga tiče, uklapaju u shvaćanja koja su odavna pos­
tojala. I izvori su im uglavnom isti. I u Grka i u Etruščana prisutna je u razvitku nji­
hove kulture jedna arhaička faza inspirirana utjecajima s istoka (“orijentalizirajuća”
faza, koja prethodi “helenizirajućoj”). Paralelizam je dakle nezavisan međusobno, za­
visan u izravnim ili neizravnim uzorima (Martin 1970.). Plan Marzabotta prilično se
podudara s planom Olinta u Grčkoj, osobito u uniformiranosti inzula i u tipu nas­
tambi. Marzabotto, naime, nije strukturiran strogo hijerarhijski kako bi se moglo oče­
kivati od etruščanskoga grada i kako to pokazuje strukturiranje etruščanskih nekro­
pola. Po tome on ne može služiti kao model klasičnoga etruščanskoga grada iz et­
rurske matice zemlje, kakvim će se pojaviti naprijed spomenuti gradovi kad budu
dokraja istraženi. On, drugim riječima, nije odraz urbane kulture etruščanske aristok­
racije koja je dala pečat etruščanskoj umjetnosti, materijalnoj i duhovnoj kulturi
uopće. On je bio više trgovački i važan “industrijski” centar, s elementima tadašnje­
ga “srednjeg staleža”, pa je zato i u svojoj strukturi imao određeni demokratski bi­
ljeg. Zbog toga se i očituje onaj paralelizam s grčkim gradovima koji su imali takav
karakter. U Marzabottu, kao i u nekim grčkim gradovima, zapaža se nezavisnost for-
tifikacijskog perimetra od gradskog rastera, u čemu se svi oni udaljavaju od sheme
rimske urbs quadrata. Postoji međutim jedna bitna razlika, a to je totalna linearno­
st u urbanom integritetu Marzabotta, kruti shematički ortogonalni raster, bez preda­
ha i bez artikulacije, bez povezivanja unutrašnjih struktura različite namjene (svetiš­
ta, hramova, javnih građevina uopće) s ostalim dijelovima urbanoga tkiva. Svijet bo-
 ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

PARS VLTRATA P o rta P ra e fo ria

SD DD
VKj
ji___ r
SINISTRATA

SD I DD I DD II
<
l_
VK I VK I VK I <
o:
h
K — j— |V| X
O
SD I DD i DD II
KK I KK I KK l (J) SI. 42. Ortogonalni raster karda i dekumana:
ce
PARS

sustav označavanja užih površina; središte je u sje­

< cištu g»avnog ucicumana {ctecunuznus f}iuXi!HU3y
[ glavnog karda (kardo >naximus)\ sve Sto je lije­
SD l DD I DD II
vo od glavnog dekumana je pars sinistrata, a des­
SD DD
K K II K K II K K II no pars dextrata\ ono što je preko linije glavnog
C K CK
karda je pars ultrata, a što je ispod a je (s ove stra­
ne mjerniku koji gleda na istok) pars citrata; tako
se dobivaju točne oznake svih Četiriju kvadranata:
sinistra decutnani ultra kardinem (SD-VK). dex-
tra deeumani ultra cardinem (DD-VK), sinistra
deeumani citra kardinem (SĐ-CK), dextra deeu­
PARS CITRATA mani citra kardinem (DD-CK); parcele se nume­
riraju progresivno od karda i od dekumana
gova npr. potpuno je odijeljen i isključen iz sustava, smješten na brijegu uz naselje,
riješen monotonom jukstapozicijom triju odjelitih cela. U grčkim gradovima ti su
elementi uključeni i organski povezani u cjelinu. Promatrajući grčki grad, stječe se
dojam da su bile posebno prostudirane pojedine zone koje se u planu mogu identi­
ficirati. U Marzabottu toga nema. Mnogo više divergencija ustanovilo bi se kad bi
nam bile poznate arhitektonske mase u svojemu volumenu, ono što, nažalost, vrlo
često nedostaje u proučavanju povijesnoga grada. Tek će helenistička strujanja u 2.
i u 1. st. pr. Krista ukloniti tu krutost etruščansko-rimskoga grada, ali je neće potpu­
no dokrajčiti. Te razlike ostaju, i u njima se nesumnjivo odražavaju razlike u politič­
kim i socijalnim strukturama Grka i Etruščana, a kasnije i Rimljana.
Rim je dugo vremena bio u vlasti Etruščana, posljednja dinastija njegovih kra­
ljeva bila je etruščanska. Od njih su Rimljani mnogo toga primili i naučili, mnogo
toga asimilirali, posebno iz sfere etruščanske discipline. Prve urbane elemente dali
su Rimu Etruščani, pa i zdanje kapitolijskoga hrama s kraja 6. st. pr. Krista. Tu se ne
očituje samo strogi stil tuskanske klasike nego i koncepcija koju su Etruščani tako­
đer nametnuli Rimu: tri odjelite cele, po jedna za svakoga člana kapitolijske trijade,
obuhvaćene jedinstvenom arhitektonskom masom. Već od 6. st. pr. Krista osjeća se
u njihovoj civilizaciji jaki utjecaj helenskoga duha, s kojim su oni nakon svoje ek­
spanzije na tlo Kampanije u neposrednom dodiru u Velikoj Grčkoj (Magna Grae-
cia) u južnoj Italiji (Giuliano 1966., 19 i d.). U Kampaniji su prihvatili i jedan od gr­
čkih alfabeta, prilagodivši ga svojoj fonetici. Svoja božanstva približili su grčkima i
zajedno s personifikacijom dali im atribute članova grčkog Olimpa. Prema tome,
Rim je na svom tlu u mnogim domenama prihvaćao sintezu helensko-etruščanske
civilizacije. Poznata je sklonost rimskog duha praktičnome, njegova sposobnost da
bira ono što mu odgovara i da to dalje razvija. Taj prakticizam i taj eklekticizam doš-
152
SL 43- Rimski vojni okol (castra) \ tlocrt: pravokut­
nik (oko 560 x 430 m) je utvrđen sustavom opkopa (fos-
sa) s vanjske strane i nasipa (vallum, agger) s unut­
rašnje; uz vrata se nalaze kule stražarnice; središte okola
je na sjecištu dviju glavnih unutrašnjih komunikacija:
via principalis i via praetoria\ a) principia, centar sa
svetištem okola; b) praetorium, zapovjednikov stan; c)
oružamica; d) lazaret za vojnike; e) forum , trg i tržnica
okola; f) konjušnice i lazaret za konje; g) časnički stano­
vi; h) učionica; i) smještaj za zarobljenike; ostalo cana-
bae, barake za vojnike
li su do izražaja i u oblikovanju rimskoga grada. Narod težaka i pastira kakav su bi­
li Rimljani dugo je ostao izvan velikih kulturnih strujanja. Širenjem svojega teritori­
ja širili su i horizonte dok ih nije “pobijedila" pobijeđena Grčka, na sličan način ka­
ko ih je nekoliko stoljeća prije “pobijedila” pokorena Etrurija.
Međutim, praktični rimski duh dao je i svojih originalnih ostvarenja na ovom
polju, posebno u planiranju i organizaciji vojnog okola (castra). U tome su Rimlja­
ni imali svojih vlastitih iskustava iz starijih vremena, jer su u mnogobrojnim rato­
vima što su ih vodili redovito smještali legije u posebno organizirane i osigurane
prostore, pogotovo kad su se nalazili na teritoriju neprijateljskih naroda. Sustav
kastrametacije (od castra - okol i Tristivi - prcnijcntO oni su doveli do savršen-
stva. Koliko je to bilo perfektno i dobro organizirano (a ujedno koliko se uklapa u
naša razmatranja), pokazuje činjenica da su se iz mnogih vojnih okola razvili gra­
dovi na području limesa i drugdje. Za to pruža lijepi primjer planimetrija i pros­
torna organizacija antičke Emone (Ljubljana; Šašel 1968.; Plesničar-Gec 1999.), ko­
ja je bila okol XV legije Apollinaris do cara Tiberija kad je postala kolonijom (si.
141).Takvih gradova - nekadašnjih kastra - bilo je mnogo pa se to odrazilo i u to­
ponomastici, npr. na tlu Britanije u imenima gradova s dočetkom -chester (Silches-
ter i đr.).
U okolu je uspostavljena potpuna podudarnost i međuzavisan odnos utvrđe­
nog perimetra sa sustavom organizacije unutrašnjeg prostora (si. 43). Fortifikacije.
153