Zenonov nasljednik, car Anastazije I. (na prijestolje je stupio 491.

), formalno njihovihpc
je Teodoriku 497. poslao znakove kraljevske časti, ali pod uvjetom da prizna sukoba ok
carsku vlast kao nadređenu. Tako se u pravno-formalnom smislu Teodori­ Vojno-rod
kovo kraljevstvo može smatrati podređenim dijelom Rimskog Carstva koje procese. s
je sjedište imalo u Konstancinopolu, iako je on vladao praktički samostalno. ona naslije
Između 493. i 504. Teodorik je učvrstio svoju vlast u Italiji i proširio područje Oscrogoti
oscrogocske države, tako da je ona naposljetku obuhvaćala i alpsko područje drugi gern
(nekadašnja Recija), južnu Galiju te Dalmaciju i Savsku Panoniju. Godine 504. radnje spc
Oscrogoci su napali Sirmij Uord. Get. 300; Ennod. 12, 62, 69; Cass. Chron. 504) i (u manjoj r
zauzeli cijeli Srijem, a potom su zbog podrške jednom gepidskom vojskovođi zemljoposj
koji je djelovao na području Mezije gotovo zaratili s Anascazijem. No otvoreni svojim pos
su pregovori, koji su 510. završeni sporazumom po kojemu je istočni Srijem ću reformi
podijeljen tako šćo je Carstvu pripao jugoistočni dio s Basijanom, a Ostrogo­ na zemlja i
tima sve ostalo. Drži se da im je tada bila priznata i vlast nad Dalmacijom i sam Teodc
Savskom Panonijom, pokrajinama kojima su vladali već od 489. godine. i Picen na.
Oscrogoti su - poput Odoakra - netaknutima ostavili institucije i druš­ TeodorikO'
tvene odnose koje su zatekli u Italiji i na naknadno stečenim područjima. etnički ider
Teodorik je bio vojni i civilni upravitelj Italije i kralj Oscrogoca, a njegova je je kralj, koj
vlast obuhvaćala kako Dalmaciju, tako i (od 504.) nekadašnje provincije Saviju kao vladar
i Drugu Panoniju. Nekadašnje su provincije Valerija i Prva Panonija bile možda i umjetnos
formalno dijelom njegove države, no upitna je koliko je u njima mogla biti On je pa
učinkovita vlast Oscrogoca. Dok je Saviju i Drugu Panoniju Teodorik morao odnosu na
nadzirati zbog kopnene veze s istokom, područje između Drave i Dunava jem. Tome
nije imalo takvu važnost pa nije ni postojala jaka potreba da se na njemu u svojoj dr
osigura stabilna vlast. Ono je bilo naseljeno potomcima različitih barbarskih takva kom
zajednica, a već odavno nitko nije nadzirao prijelaze preko Dunava, tako da posve jasne
su se na bivše rubno carsko područje infiltrirali i drugi narodi. Nekada važni sti istočno:
rimski gradovi na Dunavu bili su već posve zapušteni, gotovo sve stanovniš­ drugom di
tvo je izbjegla, a ostaci potomaka Rimljana postali su manjina u moru novih (quaestor s
doseljenika germanskog i azijskog podrijetla. To je područje do početka 6. nika dvors�
stoljeća bilo za rimsku civilizaciju i njezine nasljednike neopoziva izgubljeno. ostrogotski
Oscrogotska vlast u Dalmaciji, koja je trajala gotovo pola stoljeća, ostavila nika Atalar
je znatnijeg traga u historiografskim, materijalnim i duhovnim izvorima, iako ci, kronike.
Teodorik nije provodio politiku potpune integracije Ostrogoca i Rimljana, ej. konteksta (
170
1.), formalno njihovih potomaka. Njegova se politika svodila na miran suživot, izbjegavanje
m da prizna sukoba oko životnih pitanja svakodnevnice. Oscrogoti su činili vladajući sloj.
slu Teodori­ Vojno-rodovska aristokracija oblikovana tijekom 5. stoljeća nadzirala je sve
:arscva koje procese, s naglaskom na sigurnosti i održavanju privilegija. Može se reći da je
samostalno. ona naslijedila sličan takav društveni sloj iz vremena Odoakrove vlasti te su
rio područje Oscrogoti dobili onu zemlju kojom su se prije toga koristili herulski, skirski i
ko područje drugi germanski naseljenici. Kako je Teodorik i u Italiji nastavio politiku su­
Godine 504. radnje s potomcima senatorskog staleža, tako je njegova vlast i u Dalmaciji
:hron. 504) i (u manjoj mjeri vjerojatno i u Panoniji) vodila računa o interesima autohtonih
1 vojskovođi zemljoposjednika (possessores), koji nisu bili izvlašteni, već su se i dalje koristili
No otvoreni svojim posjedima. No osnovano je posebno povjerenstvo koje je imalo zada­
točni Srijem ću reformirati zemljišne odnose u cijelom kraljevstvu tako što se neobrađe­
,. a Oscrogo­ na zemlja dodjeljivala Gotima, a sve posjede carskog patrimonija preuzeo je
>almacijom i sam Teodorik. Glavnina oscrogotskog naseljavanja zahvatila je sjevernu Italiju
godine. i Picen na zapadnoj obali Jadrana, a mnogo manje Dalmaciju i Panoniju. No
ucije i druš­ Teodorikovi su Ostrogoti unatoč podložnosti romanizaciji sačuvali vlastiti
područjima. etnički identitet do kraja Ostrogotskog Kraljevstva sredinom 6. stoljeća. I sam
a nJegova Je je kralj, koji je u dvama navratima bio talac na dvoru istočnog cara Lava I.,
ilincije Saviju kao vladar u Italiji preuzeo sve vanjske značajke bizantskog protokola, kulture
1 bile možda i umjetnosti.
a mogla biti On je pažljivo održavao i sve vanjske značajke svog podređenog položaja u
forik morao odnosu na istočnog cara, dugo izbjegavajući sukobe i nesuglasice s Anastazi­
ve i Dunava jem. Tome je pridonosila i činjenica što je na najvažnijim upravnim mjestima
.e na nJemu u svojoj državi ostavio, pa i dalje postavljao, isključivo Rimljane. Održavanje
1 barbarskih takva kontinuiteta bilo je temelj Teodorikove vladarske strategije jer je bilo
ava, tako da posve jasno da bez podrške italske aristokracije i bez kakve-takve suglasno­
iekada važni sti istočnog cara ne bi mogao dugo opstati na prijestolju Italije. Tako je u
e scanovniš­ drugom dijelu Teodorikove vladavine (507. - 526.) glavni pravni savjetnik
moru novih (quaestor sacri palatii) bio Kasiodor, koji je potom bio promaknut u načel­
> početka 6. nika dvorskih službi (magister officiorum) na dvoru u Raveni, glavnom gradu
, izgubljeno. oscrogotske države, a poslije 526. i prefekt pretorija za Teodorikova nasljed­
eća, ostavila nika Atalarika (526. - 534.) i Vitigisa (536. - 537.). Njegovi tekstovi (panegiri­
vorima, iako ci, kronike, teološki tekstovi, pisma) važan su izvor za poznavanje povijesti i
Rimljana, ej. konteksta Oscrogotskog Kraljevstva, osobito zbirka pisama (Variae epistulae)
171