s. Odoakar i Ostrogoti, 476. - 535.

romanizirani da p
dati na sličan nać
Odoakar daje u pc
su zaključili da je [
Dok je Julije Nepoc bio živ, u Dalmaciji, Odoakar se nije usudio napasti ga. tvom (res privata)
Zakoniti je car imao vojsku i mornaricu kojom je branio obalne gradove, iako posjed koji je dav.
o snazi njegove vojne sile ne znamo ništa. Zato bi s jedne strane bila moguća vrjedniji posjed na
teza da ga je dao ubici te da je zatim napao i zauzeo Dalmaciju. No napad u Noriku prechodr
je bio usmjeren prema Nepotovim ubojicama, Ovidi i Vijatoru, koji su očito Logična je pove
preuzeli upravljanje provincijom, ili barem njezinom vojskom, pa se napad Mljetu upravo s tir
može shvatiti i kao osveta zbog Nepotove smrti. Iz toga bi onda proizlazila stoljeća, danas je p
da je Odoakar priznavao njegovo vrhovništva u Dalmaciji, odnosno Zeno­ nova građevina u L
novu vlast na širem planu. Dvije su godine trajale borbe između Odoakrove takav položaj dobre
vojske i vojske koju vodili Ovida i Vijator, no podaci o tome malobrojni su Mljeta bio naseljen
i nejasni. Poznato je da je Vijator stradao u borbi već krajem 480., a Ovida koja ima dvije poligt
krajem 482. (Cassiod. Chron. 1309). Prema uobičajenim ritmovima ratova­ pokazuje rezidenci�
nja, Odoakar je vjerojatno kampanju organizirao u više godišnjih pohoda, je aula s apsidom n
- s povlačenjem natrag u Italiju u zimskoj sezoni, a da sam nije cijelo vrijeme po tri nejednake pn
; od dvije i pol godine boravio u Dalmaciji. Krajem 482. Odoakar je konačno reprezentativnu nar
porazio Ovidu u Dalmaciji te zagospodario cijelom provincijom. Ako je, kako nosnika. Precposrn
izgleda, Odoakar u Italiji vladao s naslovom patricija, koji mu je dodijelio Julije krov, a i svi cehrnoci
Nepot uz suglasnost cara Zenona, tada je njegova vladavina bila i pravno grede u zidovima s
legicimirana. On doduše nije imao ovlasti, ni formalne, vladati cijelom zapad­ prozora i vrata s �
nom polovicom Carstva, ali je bio zakonici kralj Italije te je svojoj vlasci 482. koji podupiru stube
pridodao i Dalmaciju, vjerojatno praktički samo obalni rub i bliže zaleđe, dok lači na Siciliji (Piazza
su unutrašnjost Dalmacije i Panonija bile pod stvarnom vlasci Ostrogoca. Oni (kraj 5. stoljeća), u c
su prijetili i sigurnosti mezijskih provincija, tj. području pod izravnom vlasci Giovanni Evangelisr.:
istočnog cara. Takvo je stanje trajalo još desetak godina. Teodorik je najprije barem započeo grad
489. osvojio Dalmaciju, a 493. i Italiju te je na prijevaru ubio Odoakra. već 490. u bici s ost
lako ne znamo pojedinosti, možemo pretpostaviti da se svakodnevni ži­ dan. Adda) u sjevem
vot u Dalmaciji pod Odoakrom nije u osnovi izmijenio. Dalmacija je već od stoljeće jer sama grac
Marcelina funkcionirala kao gotovo samostalna upravna politička cjelina, što točnog vremena gra
je uostalom bio slučaj i s drugim dijelovima onog što je do 476. i formal­ njegov nepoznati pre
no bilo Zapadno Rimsko Carstvo. Vladari poput Odoakra bili su dovoljno slučaju korišten i za ·
166
 romanizirani da preuzmu sve strukture prethodne vlasti i njima nastave vla­
dati na sličan način. Na temelju darovnice datirane 18. ožujka 489. kojom
Odoakar daje u posjed otok Mljet svojem zapovjedniku tjelesne straže, neki
su zaključili da je Dalmaciju smatrao svojim patrimonijem, privatnim vlasniš­
15udio napasti ga. tvom (res privata). Dotični zapovjednik, Pijerije (Pierius), dobio je na Mljetu
tlne gradove, iako posjed koji je davao prihod od 200 solida godišnje, a uz to još i dvostruko
rane bila moguća vrjedniji posjed na Siciliji, vjerojatno kao naknadu za dobro obavljenu zadaću
,aciju. No napad u Noriku prethodne godine, kad su iz Norika evakuirani rimski građani.
oru. koji su očito Logična je povezati kasnoantički graditeljski kompleks u uvali Polače na
om, pa se napad Mljetu upravo s tim podatkom. lako ju se ranije smatralo palačom iz 3. - 4.
: onda proizlazila stoljeća, danas je prevladalo mišljenje da je izgrađena u 5. stoljeću, kao posve
odnosno Zeno­ nova građevina u uvali u kojoj je i prije bilo antičkih struktura. Jasno je da je
neđu Odoakrove takav položaj dobro zaštićene morske uvale na sjeverozapadnom kraju otoka
1e malobrojni su Mljeta bio naseljen tijekom cijele antike, a i poslije. Simetričan tloris palače,
�m 480., a Ovida koja ima dvije poligonalne kule, glavni ulaz i trijem iznad njega okrenut moru,
:movima ratova­ pokazuje rezidencijalnu, protokolarnu namjenu građevine. U glavnoj osi velika
xiišnjih pohoda, je aula s apsidom nasuprot ulazu, a s obje su strane simetrično postavljene
1ije cijelo vrijeme po tri nejednake prostorije. Upravo ta središnja prostorija s apsidom imala je
)akar je konačno reprezentativnu namjenu, dvoranu za službene funkcije nekog visokog duž­
pm. Ako je, kako nosnika. Pretpostavlja se da je glavni korpus zgrade imao križni dvovodni
je dodijelio Julije krov, a i svi tehnički i konstruktivni elementi upućuju na 5. stoljeće: rupe za
ina bila i pravno grede u zidovima s kratkim, debelim kamenovima ispod njih, oblikovanje
ci cijelom zapad­ prozora i vrata s polukružnim lukovima, veliki zidani blokovi s razmakom
svojoj vlasti 482. koji podupiru stube. Analogije načina gradnje nalaze se u kasnoantičkoj pa­
bliže zaleđe, dok lači na Siciliji (Piazza Armerina, poč. 4. stoljeća), u kraljevskoj palači u Raveni
ci Osuogota. Oni (kraj 5. stoljeća), u crkvama 6. stoljeća u Raveni (San Apollinare in Classe, S.
1 izravnom vlasti Giovanni Evangelista). Unatoč hipotezi da je palaču dao sagraditi, odnosno
odorik je najprije barem započeo graditi, comes Pijerije, Odoakrov zapovjednik koji je poginuo
Odoakra. već 490. u bici s ostrogotskim kraljem Teodorikom na rijeci Adui (Addua,
svakodnevni ži- dan. Adda) u sjevernoj Italiji, dataciju ipak treba opreznije proširiti na cijelo 5.
lmacija je već od stoljeće jer sama građevina nema stilskih elemenata za podrobnije određenje
litička cjelina, što točnog vremena gradnje. Objekt je moguće izgradio Marcelin, ili čak neki
fo 476. i formal- njegov nepoznati prethodnik na dužnosti namjesnika Dalmacije, a u tom je
bili su dovoljno slučaju korišten i za vrijeme Julija Nepota. lako se u literaturi uspoređivala

167