Dionizije Sirakuki

Ako elimo shvatiti kako je tekla grcka kolonizacija otoka Visa u 4. st. p. n. e., vano je prvo
rei neto o ovjeku koji je zauzeo sam otok. Rije je o tiraninu, Dioniziju Starijem Sirakukom
(vladao oko 432. 367. god. p. n. e.). 1 Isprva, on je bio sirakuki plemi koji je 406. god. p. n. e.
izabran za vojnog zapovijednika, da bi nekoliko godina nakon toga poceo vladati samostalno
kao tiranin.2 Ubrzo je vladao cijelom Sicilijom na kojoj su, u njenom zapadnom dijelu, ivjeli
Kartaani. Izmeu Kartaana i Dionizija su se vodili ratovi koji su trajali od 405. do 392. god. p.
n. e..3 Borei se sa jedne strane sa Kartaanima, a sa druge za uvrenje vlasti u Sirakuzi, digao
je postepeno vojnu snagu Sirakuze, da je u razdoblju od 404. do 398. god. p. n. e. postala najjaa
drava cijelog grkog svijeta na kopnu i na moru. Tada je odluio da Kartaane izbaci iz Sicilije i
sa njima vodi rat est godina.4 Dionizije, kao pobjednik, postao je vladar cijelog otoka, uvrstio
je bedeme Sirakuze, za mornaricu je dao izgraditi vie stotina ratnih brodova i tako je uvrstio, a
time je Sirakuza postala najsnanija pomorska sila u srednjem Sredozemlju. 5 Pod njegovim
nadzorom bila je pomorska trgovina od Kartage i Sardinije do sjeverne Afrike, zapadne Grke iI
Otrantskih vrata6 (morski prolaz koji spaja Jadransko i Jonsko more). Kako je rasla njegova mo,
on je htio da je proiri i na ostale dijelove Jadranskog mora stvarajui uporita na jadranskim
obalama i njenim otocima. Njegova djelatnost na Jadranskom moru poinje poslije 398. god. p.
n. e..7 Prvo je postavio posadu u Adriju na uu rijeke Pada, a potom zauzeo Ankonu i Numanu. 8
Nakon toga slijedi i kolonizacija Isse (397. 390. god. p. n. e.).

1 Mesihovi, ai 2015, 136

2 Matijai 2009, 69
3 Isto 2009, 69
4 Novak 1952,8
5 Matijai 2009, 69
6Isto 2009, 69
7 Novak 1952, 10
8 Matijai 2009, 69

O kolonizatorskoj djelatnosti Dioniza Starijeg na Jadranskom moru pisao je Diodor 9 (Diodor

Sicilijanski, grki historiar sa Sicilije, 1. st. p. n. e.). Vana je njegova vijest da je Dionizije
pomogao Paranima da osnuju apoikiju na Faru 385./384. god. p. n. e.. 10 U svom djelu
Bibliotheca historica pie: Uz vojnu pomo Dionizija, u vojsci (2000 ljudi) 500 grkih ratnih
oprema, Iliri su provalili u Epir i doveli Alketasa na prijestolje. Moloani se odluno oduprie
Ilirima, ali u sukobu bijahu pobijeeni; vie od 15 000 Moloana bilo je pobijeno. Tada su
Lakedemonjani poslali Moloanima pomoi te ovi uspijee da odbiju Ilire. Diodor dalje govori
da su Parani tada poslali u Jadransko more jednu apoikiju na otok Faros, a da im je pri tome
pomogao Dionizije koji je nekoliko godina prije toga sagradio grad Issu. 11 To je Dionizije uinio
kako bi mogao vladati trgovinom i na tom dijelu, a to je na neki nain Parane inilo zavisnim
od njega, tj. uradio je zbog svoje koristi. Diodor je takoer pisao o tome kako Dionizije nije
potovao hramove, te je htio opljakati hram u Delfima, to se malo dri za istinito, jer je
Dionizije uzimao bogatsva iz hramova koji su bili u sklopu njegovih apoikija kako bi imao
sredstva kojima bi drao premo nad trgovinom, takoer kako ne bi bogatsvo dospjelo u ruke
neprijatelja ukoliko ih napadnu, ili pak, kako je on smatrao, da bogatstvo koje pripada
Bogovima treba biti na raspolaganju ljudima koji ih slave. U svakom sluaju ovi razlozi ne
opravdavaju Diodorovu tvrdnju da je Dionizije bio bezbonik.
Zanimljivo je napomenuti da je Dionizije, bez obzira na svoju tiraniju, traio za cijelog svog
ivota prizanje svoje pjesnike vrijednosti u Ateni, i pred svoju smrt uspjeva u tome to mu je
bilo vanije nego bilo koja pobjeda na bojnom polju.
Godina smrti Dionizija Sirakukog je 367. god. p. n. e..12

Issejska drava
Kada se raspadalo Sirakuko carstvo, oko 350. god. p. n. e. Issa i Faros su se osamostalili. Kroz
40 godina od njenog osnivanja Issa, kao glavni grad sirakukih kolonijalnih posjeda, se jako
obogatila i njeni stanovnici su upoznali prilike na Jadranu, jezik i obiaje Ilira i ostalih
9 Novak 1961, 173
10 Mesihovi, ai 2015, 141
11 Novak 1961, 177
12 Mesihovi, ai 2015, 142

starosjedilaca istone Jadranske obale. Issa je na dobrim poloajima naselila svoje graane da bi
dobili novu zemlju za poljoprivredu i zbog lake tragovine sa domorodcima. 13 To su bili
Tragurion (Trogir), Epetion (Stobre) i Salon (Solin). Polovinom i krajem 4. st. se stvara jedna
kulturna drava sa grkim elementima kao glavnim, iji je centar bio u Issi. Ona, sve do 231.
god. p. n. e. je nezavisna, a 231. postaje saveznik Rima i dalje ostajui nezavisna. Na
Jadranskom moru je punih 300 godina postajala nezavisna i slobodna isejska drava koja je, uz
Faros, do njegovog kraja 219. god. p. n. e., a poslije i sama bila vrsta veza izmeu kulturnog
grkog svijeta na Mediteranu i naih obala. 14 Ovakva slobodna republika se uspjela i odrati pod
napadima Ilira koji su je htjeli pokoriti. Sredinom 4. st. p. n. e. na dalmatinskoj obali i otocima
postojali su grki gradovi: Issa, Faros i Herakleja, skupa sa Lumbardijom na Koruli. Grke
kolonije Issa i Faros su se vrlo brzo razvile. Bile su ureene poput slobodnih grkih polisa, imale
su svoj ustav i ile su u korak sa razvojem svoje zemlje matice. 15Od polovine 4. st. kada su bile
potpuno nezavisne, kovale su svoj novac te im je jako bio razvijen politiki i duhovni ivot,
emu svjedoe natpisi i skulpture. Svojim postojanjem preko 120 godina (od 350. do 231. god.
p. n. e.), iji je glavni grad bio Issa, svojim brojnim laama i velikom vojnom snagom i
bogatstvom, ova drava je ulijevala svojim susejdima, barbarima, potovanje. Issa i njeni gradovi
su se razvijali nesmetano, trgovina je cvjetala i bili su u dobrim odnosima sa grkim svijetom na
Mediteranu. 16 Nekoliko natpisa i novaca iskovanih na domaem tlu svjedoe o preivljenosti
grkih naseobina Isse i Farosa, iako je samo Issa zadrala nezavisnot do pojave Rimljana 229.
god. p. n. e..17 Issa je poela padati pod rimski utjecaj oko prve polovice 2. st. p. n. e. i zadrala je
dvije naseobine, Tragurium i Epetium, na kojima su naeni grki ostaci.18

LITERATURA

13 Novak 2004, 42
14 Isto 2004, 42
15 Isto 2004, 43
16 Isto 2004, 43
17 Wilkes 2001, 127
18 Isto 2001, 128

MATIJAI 2009, Robert Matijai, Povijest Hrvatskih zemalja u antici do cara Dioklecijana,
Zagreb, Leykam International
MESIHOVI, AI 2015, Salmedin Mesihovi, Amra ai, Historija Ilira, Univerzitet u
Sarajevu, Sarajevo
NOVAK 1952, Grga Novak, Issa i Isejska drava, VAHD 54,Split
NOVAK 1961, Grga Novak, Stari Grcki na Jadranskom moru, JAZU 332, 145-221
NOVAK 2004, Grga Novak, Prolost Dalmacije I. Od najstarijih vremena do Kandijskog rata,
Slobodna Dalmacija, Split
RENDI MIOEVI 1989, Duje Rendi Mioevi, Iliri i antiki svijet, Split
WILKES 2001, John Wilkes, Iliri, Split, Laus