Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologija

Diplomski sveučilišni studij arheologije (jednopredmetni)

Ostavština carskog kulta iz Enone

(seminarski rad iz kolegija Klasična arheologija istočnog Jadrana I.)

Student: Filip Svetec Mentor: Dr. sc.Silvia Bekavac

Zadar, 2017.
Sadržaj

1. Uvod......................................................................................................................................1

2. Carski kult..............................................................................................................................2

3. Carski kult u Enoni.................................................................................................................3

3. Carske skulpture iz Enone......................................................................................................4

4. Ostale skulpture......................................................................................................................5

4. Epigrafska građa.....................................................................................................................6

5. Zaključak................................................................................................................................7
Uvod
Ovaj seminarski rad je posvećen temi o ostavštini carskog kulta u gradu Ninu ili antičkoj
Aenoni. U početku ću opisati sam carski kult, a zatim i carski kult u Enoni, koji je imao svoju
određenu ulogu u provinciji Dalmaciji kroz razdoblje Rimskoga Carstva. Poslije carskog
kulta, posvetit ću pažnju na majstorske skulpture koje su pronađene u današnjem Ninu, i
zahvaljujući Danieliu dio njih se uspio sačuvati sve do danas. Inače antički Nin je bio
značajan rimski grad sa municpijskim statusom. Carski kult se nije dogodio preko noći, nego
je trebalo mnogo promidžbe kroz javni i privatni rimski život da bi zauzeo viši položaj među
domaćim stanovništom. Također ću obraditi pojedine epigrafske spomenike koji su imali
određeni stupanj značaja za rimske uglednike, ali i domaće stanovništvo antičkog Nina.
Carski kult

Carski kult je vrlo složeni fenomen, a služio je kao podloga za vladanje u Rimskom Carstvu.
Njegovi početci sežu u 3. stoljeće prije Krista, kada nije strano da se pojedincima daju
božanske počasti pod određenim stupnjem utjecaja helenizma. 1 Uzrok nastajanja Carskog
kulta je konstantan utjecaj privatne religije aristokracije na rimsku javnu religiju. Možemo
reći da svoj izvor pronalazi u privatnoj religiji, ali je dio političke sfere, a njena realizacija se
pronalazi u Augustovoj politici.2 Oktavijan je nastavio cijeniti raniji kult Julijevaca pod
nazivom Vediovisa koji je zapravo bio bog Julijevaca povezan s Jupiterom, te ga
transformirao u javni kult. Vrlo značajnu poziciju za cijeniti u kultu je zauzela božica Roma
prvo od strane Grka, jer je ona njima bila uzvišeni simbol rimskog naroda. U njezinu čast su
se dali izgraditi mnogi hramovi, kipovi, oltari, te radili festivali pod imenom Romaia. To su u
početku bili provincijski festivali, pa su se nakon nekog vremena proširili sa istoka na zapad.
Božica Roma za vrijeme Carstva dobiva svoj primarni sjaj, a to se vidi po njezinoj pojavi na
novcu i umjetnosti.3 Glavni fragment zbog kojeg se počeo cijeniti carski kult je imao flamen
Iulialis. Nakon što je Oktavijan umro, Tiberije je napravio kolegij sodales Augustales u
kojemu je bio 21 senator. Pomoću tog kolegija se nastojalo štovati božanskog Augusta i
obitelj Julijevaca. Kult je bio namijenjen za rimske građane, oslobođene građane, ali i za
peregrine Rimskog Carstva. Fishwick tvrdi da je uloga carskog kulta na Zapadu bila
kontroliranje teritorija provincija koje su netom osvojene.4

1
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 9.
2
I. JADRIĆ-KUČAN, Ž. MILETIĆ, 2008, 75.
3
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 9-12.
4
I. JADRIĆ-KUČAN, Ž. MILETIĆ, 2008, 77-78.
Carski kult u Enoni

Enona dobiva municipalni status pred kraj 1. stoljeća prije Krista. 5 To vrijeme je nosilo
najintenzivnije promjene u urbanističkome svijetu antičke Enone, te se poboljšava carska
kiparska umjetnost što potvrđuju kipovi julijevsko-klaudijevske obitelji. 6 Potvrda za
municipalni status može poslužiti epigrafički natpis koji je bio posvećen patronu grada,
prokonzulu Ilirika Publiju Siliju Nervi (P. Sillius Nerva). Nakon nekog perioda Enona stvara
intenzivnu trgovačku vezu sa Iaderom i bližim italskim teritorijom. Na povišenom i dobrom
položaju se podiže forum koji je završavao sa hramom. Postojala su dva perioda izgradnje
hrama, a onaj raniji je sadržavao ante i četiri stupa na samome pročelju (tetrastylium) i bio
manji. Mlađa verzija hrama je bila veličanstvene veličine, te se datira iz doba flavijevaca.
Svetište se nalazilo na zapadnoj strani a ispred njega se nalazio trijem. Na istočnoj strani
odnosno njegovom pročelju se nalazilo šest stupova (hexastylium). Pronađen je i natpis na
zabatu od kojeg se može pročitati slova ....OCC... i ....ESP..., te se stavljaju u vezu s
Vespazijanom (Imperator Caesar Vespasianus Augustus). Mate Suić misli da je ovdje riječ o
Augusteumu, a drugo mišljenje je da je posvećen kultu Kapitolijske trijade (Jupiter, Junona,
Minerva) zbog trodijelne cele. Mate Suić ovaj hram pripisuje Božanskom Vespazijanu, ali
vjerojatno je on bio zaslužan za njegovu izgradnju. Sami kipovi koji su pronađeni u sklopu
hrama mogu poslužiti kao dokaz štovanja carskog kulta. Epigrafska građa ukazuje da je
Enona imala čvrst i poseban odnos sa carem Tiberijem i namjesnikom Dalmacije, Lucijem
Voluzijem Saturninom.7

5
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 149.
6
M. KOLEGA, 1998, 89.
7
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 150-159.
3. Carske skulpture iz Enone

Ovdje je riječ o skupini carskih skulptura koje su pronađene u Ninu ili antičkoj Enoni. Carski
kipovi su bili dio carskog štovanja u sklopu promicanja Enone i julijevsko-klaudijevske
obitelji. Dvanaest skulptura ili možda njih više su nadprirodne veličine napravljene od bijelog
kararskog mramora.8

Povijest istraživanja

Ante Danieli Tommasoni sredinom 18. stoljeća ostvaruje najveću privatnu arheološku zbirku
u Dalmaciji. O toj vrijednoj privatnoj zbirci pišu mnogi putopisci 18. stoljeća, a jedan od
prvih ju opisuje Alberto Fortis u Viaggio in Dalmazia. Danieli počinje financijski ulagati u
prva arheološka istraživanja koja su se izvršila 1768. godine na području vrta Josipa Đurovića
u Ninu. Tamo je uspješno otkriveno osam carskih kipova, te ih otkupljuje sam Danieli.
Sredinom 19-og. stoljeća dr. Casimiro Pellegrini Danieli prodaje privatnu zbirku plemiću
Pietru Cernazaiu u Udine, a kasnije ona završava pod krovom Sjemeništa u Udinama.
Sjemenište zatim prodaje tu zbirku na aukcijama, pa tako nalazi dospijevaju u muzeje
Akvileje, Venecije, Milana, Beča, Kopenhagena i dr. Dok je građa bila u Udinama ona se
obradila i publicirala od strane J. Banka i P. Sticottia, te se došlo do ukupnog broja od 70
različitih djela antičke kamene plastike. Godine 1902. Otto Bendorf je za muzej u Zadru
nabavio 21 komad antičke kamene plastike. Od ukupno osam carskih skulptura iz zbirke
Danieli u muzej je dobavljeno njih četiri i to 1928. godine.9

8
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 151-152.
9
M. KOLEGA, 1989, 4-6.
Kip cara Augusta

Ovaj Augustov kip (Sl. 1) je predstavnik skupine carskih kipova koji su otkriveni u Ninu
tijekom 18. stoljeća.10 On pripada tipu Prima Porta, te nastaje poslije 27. god. pr. Kr.,
preciznije nakon što Oktavijan dobiva titulu Augustus. Taj tip Augustovih portreta je brojčano
najbogatija skupina carevih portreta, te je riječ o količini od 170 replika i njezinih verzija na
prostoru Rimskoga Carstva.11 Nedostaje nekoliko dijelova toga kipa, a to su: lijeva ruka,
podlaktica desne ruke i obje noge. Na glavi se nalaze oštećenja. Kip Augusta stoji oslonjen na
desnoj nozi, dok je lijeva pomaknuta malo unazad. Odjeven je u plašt koji se proteže preko
lijevog ramena, a ostatak gornjeg dijela tijela je slobodan. Glava je malo okrenuta prema
udesno, a ukrašena je vijencem od hrastovog lišća i žirevima. Samo lice je prilično lijepo
izvedeno, a kosa se blago spušta i pritom ostavlja uši vidljive oku. Davne 1895. godine J.
Banko i P. Sticotti dali su prvi kataloški opis ovoga kipa. U to vrijeme je bila sačuvana cijela
desna ruka u kojoj se nalazio neki okrugli predmet,
pretpostavlja se da je riječ o pateri. Frizura je
tipična za tip Prima Porta, a njene odlike su tzv.
kliješta u kosi i pramenovi koji kreiraju lastavičji
12
rep. Oba ta faktora su povezana središnjim i
zajedničkim pramenom.13

Slika 1. Kip cara Augusta (N. Cambi, 1998, 47.)

10
M. KOLEGA, 1989, 9.
11
M. KOLEGA, 1998, 86-87.
12
M. KOLEGA, 1989, 9-12.
13
M. KOLEGA, 1998, 86.
Kip cara Tiberija

Ovaj kip je dobro poznat arheološkoj znanosti, a nekad se smatralo da je možda riječ o
Klaudiju.14 Temeljitom ikonografskom analizom se ipak potvrđuje da je riječ o caru
Tiberiju.15 Nedostaju oba dvije podlaktice, te noge koje su odlomljene iznad gležnja. Kip
Tiberija stoji oslonjen na lijevoj nozi, a desna je malo savinuta u koljenu i pomaknuta unatrag.
Desna nadlaktica je podignuta, a lijeva je bliže tijelu. Odjeven je u tuniku s rukavima koja se
proteže kroz cijelo tijelo. Ovdje je riječ o togi s velatio capitis.16 Radi se o prikazu cara (Sl. 2.)
s prekrivenom glavom da bi izgledao kao augur, što je tipično za političku propagandu
julijevsko-klaudijevskog vremena. Glava je minimalno okrenuta u lijevo, a nos je zavinut
prema dolje s naglašenim borama. Brada se ističe, a vrat je anatomski izveden. Frizuru čini
17
ravno počešljana kosa koja je jednako svugdje valovita. Sama glava pripada tipu
Kopenhagen 624 ili Lf, kako tvrdi D. Boschungu. 18 Poznato je oko 25 primjera takvog
Tiberijevog portreta. Tiberijevi portreti su tipološki i kronološki utemeljeni, a to se postiglo
pomoću stilističke analize pojedinih skupina portreta. Utvrđeno je šest stilskih srodnih tipova.
Možemo reći da je za vrijeme Tiberija augustovska umjestnost i dalje prisutna, te na neki
način ta klasicističko-idealistička osnova predstavlja svojevrsno razdoblje krize samoga stila u
carskoj portretnoj umjetnosti.19 Ovaj kip datiramo u razdoblju od 40. do 50 godine.20

14
M. KOLEGA, 1998, 87.
15
N. CAMBI, 2000, 37.
16
M. KOLEGA, 1989, 17.
17
M. KOLEGA, 1998, 87-88.
18
N. CAMBI, 2000, 37.
19
M. KOLEGA, 1998, 88.
20
M. KOLEGA, 1989, 17.
Slika 2. Kip cara Tiberija (N. Cambi, 1998, 47.)

Akefalni carski kip

Ovaj akefalni carski kip (Sl. 3.) s plaštom koji ide preko bokova je najveći u ninskoj skupini
kipova, te se vodi kao kolosalni tip u tipologiji kipova. 21 Kipu nedostaje glava, lijeva ruka i
skoro cijela desna ruka. Noge su bile slomljene, ali su nakon nekog vremena spojene. 22
Težište figure je na desnoj nozi koja je pomaknuta malo prema naprijed. Uz desnu nogu se
nalazi palmino drvo koje se spaja sa odjećom. Kao što je već spomenuto, odjeven je plaštom
koji je prebačen preko lijevog ramena, te pokriva bokove. Prema odjeći pripada tipu
Hüftmantel. Možemo samo pretpostaviti koga prikazuje ovaj kip, ali po karakteristikama
vremenski odgovara Klaudijevom razdoblju.23 S obzirom da je kip prikazan u nagosti
možemo pretpostaviti da se radi o liku posthumne osobe. Akademik Nenad Cambi ističe
21
M. KOLEGA, 1998, 88.
22
M. KOLEGA, 1989, 20.
23
M. KOLEGA, 1998, 88.
mogućnost da se radi o prikazu Cezara, jer po logici jedino bi on mogao biti viši od Augusta
ili Tiberija. Također treba napomenuti da je on osnovao julijevsko-klaudijevsku dinastiju s
toga mogao je biti dio Tiberijeve grupe. 24

Slika 3. Akefalni carski kip (Cezar?) (I. Jadrić-Kučan, 2010, 152.)

Akefalni carski kip u togi

Ovaj kip (Sl. 4.) je odjeven u togu, a nedostaje mu glava i oba dvije podlaktice. Težište kipa je
na lijevoj nozi.25 Također je lijeva noga ispružena, a desna malo savinuta i pomaknuta
unatrag.26 Odjeću čini jedna tunika s dugim rukavima koja prekriva cijelo tijelo, te tvori
bogate nabore uz tijelo. 27 Nabori su plastičnije i mekše modelirani. 28 Tunika pada sve do
gležnjeva, a niže se mogu vidjeti noge sa sandalama koje imaju križno postavljeno remenje.
Kip je dobro sačuvan i obrađen s prednje i stražnje strane.29

24
N. CAMBI, 1998, 48-49.
25
M. KOLEGA, 1989, 21.
26
M. KOLEGA, 1998, 88.
27
M. KOLEGA, 1989, 21.
28
M. KOLEGA, 1998, 88.
29
M. KOLEGA, 1989, 22.
Slika 4. Akefalni kip u togi (I. Jadrić-Kučan, 2010, 155.)

Glava Domicijana/Nerve

Godine 1989. u Ninu je pronađena glava starijeg muškarca koja vjerojatno pripada grupi
flavijeske obitelji. Glava je pronađena 60-ak metara od hrama, gdje su pronađeni kipovi
julijevsko-klaudijevske obitelji. Pomoću komparativne i stilske analize se smatra da je riječ o
Nervi, ali je ponovno izrađena od II. tipa Domicijanovog portreta. Ovim je dokazano da je
carska osoba iz flavijevske obitelji bila prisutna u antičkom Ninu.30

Ostale skulpture

30
M. KOLEGA, 1998, 89.
Akefalni kip božice Izide(?)

Ovome kipu (Sl. 5.) nedostaje glava, ali N. Cambi i B. Kuntić-Makvić smatraju da je riječ o
kipu carice ili članice carske obitelji u Izidinim haljinama. Svjetski primjeri potvrđuju da su se
određene carice ili princeze prikazivale kao Izidine svečenice, a kao primjer možemo
spomenuti Agripinu Mlađu.31 Osim te teorije postoji i mogućnost da ako je prethodno
spomenuti akefalni carski kip uistinu predstavljao Cezara možda se ovdje radi o prikazu
Kleopatre kao božica Izida.32

Slika 5. Akefalni kip božice Izide (I. Jadrić-Kučan, 2010, 155.)

Akefalni kip božice Junone(?)

Kip božice Junone se nalazi u Ny Carlsberg Gliptoteci u Kopenhagenu, a prije toga je bio dio
zbirke Danieli. Visina kipa iznosi 180 cm i izgrađena je od bijelog mramora. Nedostaje joj
31
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 156.
32
N. CAMBI, 1998, 49.
glava i desna ruka. Težište figure je na lijevoj nozi, a desna noga je uvučena malo unatrag.
Odjevena je u hiton i himation, te na nogama ima sandale. Pretpostavlja se da je u lijevoj ruci
imala pateru a sa desnom rukom je bila naslonjena na žezlo. J. Banko, P. Sticotti i K. Giunio
smatraju da ovaj kip predstavlja božicu Junonu. K. Giunio ju stavlja u vremenski okvir od 41.
godine do 54. godine.33 M. Kolega za ovaj kip tvrdi da nije Junona nego već neka carska
osoba.34

Fragment muške glave

Sačuvana je lijeva strana i stražnji dio glave, a nedostaje desna strana lica, usta, brada i nos.
Na čelu su urezane bore, a lijevo oko ispod duge obrve je ostalo neoštećeno i naglašeno
kapkom. Uho je dobro vidljivo i ne zaklanja ga kosa. Ostatak fragmenta je bez oštećenja.
Ovaj fragment je bio dio većeg carskog kipa. Na temelju izgleda može se pretpostaviti da se
radi o portretu cara Vespazijana. Kosa uz glavu i raspored pramenova slične glavi
Vespazijana koja je pohranjena u Cleveland Museum of Art. Otprilike ga datiramo predkraj 1.
stoljeća. Također je važno napomenuti da ona pripada flavijevskoj grupi. 35

Glava Marka Agripe

Za ovu glavu se ne zna sigurno da li je ona pronađena u Enoni, ali se vodi kao dio zbirke
Danieli. Glava je sačuvana do vrata, te je pripadala nekome većem kipu. Oštećenja se mogu
primjetiti na nosu, usnama i bradi. Ističe se izduženim licem i jakom čeljusti. Kosa je također
bitan faktor, a ističu se pramenovi koji stvaraju kliješta i lastavičji rep. Ovdje je riječ o tipu
Gabii, a zbog isklesane corone muralis na glavi ona se datira prije 12. godine prije Krista. 36
Ako se zaista nalazila u Enoni onda bi ona predstavljala najraniji dio carske skupine.
Specifično je i to da po stilu odstupa od ostalih skulptura.37

Glava cara Klaudija

33
K. A. GIUNIO, 1992, 53 – 57.
34
M. KOLEGA, 2003, 56.
35
M. KOLEGA, 1989, 24-25.
36
M. KOLEGA, 2003, 26-28.
37
N. CAMBI, 1998, 49.
Za ovu glavu se također ne zna da li je izvorno bila u Enoni ili Akvileji, ali je bila dio Danieli
zbirke. Glava je sačuvana s vratom i predstavlja mlađeg muškarca koji je bio član julijevsko-
klaudijevske obitelji. Oštećenja su malena i to samo na nosu, bradi i ustima.Kosa je prilično
plitko isklesana i uz glavu.38

Bista Kaligule

Bista je napravljena od mramora, te sačuvana s vratom i fragmentom poprsja. Oštećenja su

vidna na čelu, licu, nosu i bradi. Ona je prerađena od nekog drugog kipa i loše je kvalitete.
Kao podloga za tvrdnju da ona prikazuje Kaligulu mogu poslužiti pramenovi kose koji su
plitko urezani.39

Epigrafska građa

Natpis Druza Cezara – Germanikova sina

Natpis glasi: Druso Caesari / German(ici) Caesaris f(ilio) / Ti(berii) Caesaris n(epoti) / divi
Aug(usti) pro(nepoti).40
38
M. KOLEGA, 2003, 45.
39
M. KOLEGA, 2003, 52.
40
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 156.
Ovaj natpis (Sl. 6.) možemo povezati sa julijevsko-klaudijevskom grupom carskih skulptura.
Uklesan je u veliki kameni blok, najvjerojatnije na postamentu Druzova kipa. Datiramo ga za
vrijeme Tiberija, preciznije između 23. godine i 33.godine.41

Slika 6. Postament s natpisom posvećen Druzu Cezaru (M. Kolega, 1998, 90.)

Natpisi Lucija Voluzija Saturnina

Prvi natpis glasi: [L. Volusio L. f(ilio) Saturnino / ............. / leg(ato) pr(o) pr(aetore) Divi
Augusti, / leg(ato) pr(o) pr(aetore) Ti. Caesaris Aug(usti) ] / [et. C] Caesaris Au[g(usti)
Germ(anici)] / praefecto Urbis, / patrono, d(ecreto) d(ecurionum).42

Natpis datiramo u polovicu 1. stoljeća. Lucije Voluzija Saturnin je bio namjesnik provincije
Dalmacije, a natpis pokazuje da je nakon završetka te uloge ostao patron enonske zajednice.

41
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 156.
42
CIL 3, 2976, I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 160.
Bio je njihov utjecajni patron sveukupno 20 godina, a on se zalagao za njihovo dobro i
interese na dvoru rimskog cara.43

Drugi natpis glasi: L. Volusio [L. f(ilio) Saturnino] / co(n)s(uli), aug(uri), so[dali
Augustali,] / sodali Titio, [leg(ato) pro pr(aetore) Divi Aug(usti),] / leg(ato) pro pr(aetore)
Ti. C[aesaris Augusti] / [----------].44

Treći natpis glasi: L. Volusio [L. f(ilio)] / Saturni[no] / co(n)s(uli), auguri, [sodali] /
August(ali), s[odali] / Titio, / leg(ato) Divi Aug[usti, leg(ato)] / Ti. C[aesaris] / [Divi
Aug]usti f(ilio), / [pa]trono.45

Drugi i treći natpis Lucija Voluzija Saturnina(Sl. 7.) datiramo od 29. do 40. godine. Na
natpisima možemo vidjeti da je Lucije bio sodalis Augustalis i sodalis Titii. Što znači da je
bio pripadnik svećeničkih kolegija kojima je bio cilj se zalagati za štovanje cara Augusta i
julijevskog roda.46

Sli
ka 7. Natpisi Lucija Voluzija Saturnina (I. Jadrić-Kučan, 2010, 160.)

Stela bračnog para

43
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010,160.
44
CIL 3, 2974, I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 160.
45
CIL 3, 2975, I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 160.
46
I. JADRIĆ-KUČAN, 2010, 161.
Imenovanje ove stele glasi: C. Ennius Oepli f. Aetor i Ennia C. f. Ceuna. Ovaj natpis datiramo
u kraj 1. stoljeća. Na temelju odjeće muškarca zaključujemo da je riječ o vojnome veteranu, a
za ženu se pretpostavlja da je rimska građanka druge generacije. Oba dvoje nose isti gentilicij
Ennius. Ovdje je riječ o pripadnicima domaćeg stanovištva t.j. Liburnima.47

Natpis na bazi konjaničkog kipa

Iz natpisa se vidi da je riječ o mlađemu gradskom pontifiku i članu viteškog reda (M. Cassius
Q.f. Serg. Rufus), a ovaj spomenik podiže majka Sestia M. f. Ravonila. Ovaj vitez nosi česti
gentilicij Cassius. Nomen Sestius od majke je vrlo raširen po Italiji, a u Dalmaciji ga nose i
domaći stanovnici.48

Natpis nadgrobne ploče

Na ovome natpisu se spominju braća L. Barbius Crispus i Q. Barbius Rufus, koji pripadaju
obitelji Barbii, a njezini korijeni su iz Akvileje. Znanstvenik G. Alfoldy misli da je ovdje riječ
o oslobođenicima akvilejskih Barbia. Kognomen Rufus je vrlo drag Liburnima, te ga puno
koriste, s toga može vjerovati da se radi o domaćem stanoviništvu.49

Zaključak

Antički Nin je bilo bitno mjesto municipalnog karaktera, gdje se postepeno počeo štovati
Carski kult, a to vidimo preko julijevsko-klaudijevskih i flavijevskih carskih skulptura.
Pojedinca kojega je potrebno spomenuti bi bio namjesnik provincije Dalmacije Lucija
Voluzija Saturnina. U njegovo vrijeme je i nastala skupina carskih skulptura julijevsko-
klaudijevske dinastije. Važne su nam skulpture Augusta i Tiberija koje jedino sa sigurnošću
možemo točno pripisati. Flavijevska dinastija koja podiže velečanstveni hram je nasljednik

47
M. DUBOLNIĆ-GLAVAN, 2015, 221.
48
M. DUBOLNIĆ-GLAVAN, 2015 234.
49
M. DUBOLNIĆ-GLAVAN, 2015, 235.
julijevsko-klaudijevske i to vidimo iz portreta cara Dominicijana/Nervu. Nikako ne smijemo
zaboraviti spomenuti i vjerojatni portret Agripe čime bi se dokazalo da julijevsko-
klaudijevskoj dinastiji prethode skulpture iz Augustovog doba vladanja. Epigrafska građa nam
pak govori o raznolikosti statusa pripadnika Rimskog Carstva. Nažalost, zbog slabe
istraženosti imamo pojedine činjenice koje ostaju upitne tvrditi tako da su potrebna daljnja
istraživanja na prostoru antičke Enone.

Literatura

CAMBI, N., 1998. – Skupine carskih kipova u rimskoj provinciji Dalmaciji, Histria Antiqua
(4), 45 – 61

CAMBI, N., 2000. – Imago animi: antički portret u Hrvatskoj, Split: Književni krug

DUBOLNIĆ GLAVAN, M., 2015. – Civitas Aenona, primjer romanizacije liburnske općine,

Doktorski rad, Sveučilište u Zadru, Zadar

GIUNIO, K. A., 1992. – Junona, od Nina do Kopenhagena, Diadora 14, Zadar, 53 – 59

JADRIĆ – KUČAN, I., MILETIĆ, Ž., 2008. – Liburnski carski kult, Archeologia Adriatica,
2(1), 75 – 90

JADRIĆ – KUČAN, I., 2010. – Carski kult u rimskoj provinciji Dalmaciji, Doktorski rad,
Sveučilište u Zadru, Zadar
KOLEGA, M., 1989. – Rimska portretna plastika iz zbirke Danieli, Arheološki muzej Zadar,
Zadar

KOLEGA, M., 1998. – Carski kipovi julijevsko-klaudijevske dinastije u Enoni, Histria

Antiqua(4), 85 – 91

KOLEGA, M., 2003. – Antička kamena plastika u Liburniji od 1. do 4. stoljeća, Doktorski

rad, Sveučilište u Zadru, Zadar