Bruno Milic

Sl. 1. Vukovar dunavska veduta, M. Celestin, 1901. Fig. 1 Vukovar View of the danube, M.
Celestin, 1901
Znanstveni prilozi|Scientific Papers
14[2006] 2[32]
PROSTOR
197
Bruno Mili
Sveuilite u Zagrebu Arhitektonski fakultet HR 10000 Zagreb, Kaieva 26 Pregledni znanstveni lanak UDK 711.4 (497.5) 1800 Tehnike znanosti / Arhitektura i urbanizam 2.01.02 Urbanistiko i prostorno planiranje 2.01.04 Povijest i teorija arhitekture i zatita graditeljskog naslijea lanak primljen / prihvaen: 09.09.2003. / 19.01.2005. University of Zagreb Faculty of Architecture HR 10000 Zagreb, Kaieva 26 Subject Review UDC 711.4 (497.5) 1800 Technical Sciences / Architecture and Urban Planning 2.01.02 Urban and Physical Planning 2.01.04 History and Theory of Architecture and Preservation of the Built Heritage Article Received / Accepted: 09.09.2003. / 19.01.2005.
Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske 19. stoljee Urban Development of Croatian towns in 19th Century
gradovi hrvatski urbanizam povijest urbanizma 19. stoljee
towns urban planning in Croatia history of urban planning 19th century
Devetnaesto stoljee obilje.eno je na politikom i kulturnom planu Hrvatske prodorom ideja prosvjetiteljskog apsolutizma i liberalne graanske demokracije, to je rezultiralo nacionalnim ilirskim pokretom. Znatan ekonomski razvoj u svim privrednim granama, prerastanje cehovske i sitne obrtnike proizvodnje u manufakturnu i industrijsku, a lokalne trgovine u trgovaku privredu. Sva se vea naselja komunaliziraju i penju na vii stupanj urbaniteta, a s time paralelno znatno se poveava i broj gradskoga stanovnitva.
The political and cultural life of the 19th century Croatia was marked by the ideas emerging from the Enlightenment and liberal democracy initiating a strong tide of nation-centred ideas known as the Illyrian Movement. A major breakthrough in economic life was the transformation of the guild and craft-based production into industrial manufacture, whereas local shops evolved into commercial industry. All major settlements developed a better quality municipal service and thus acquired more urban characteristics with a considerable influx of population.
198
PROSTOR
2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske
UVOD1 INTRODUCTION
Navedene injenice kako uvjetovane vanjskim idejno-politikim zbivanjima, tako i onim internim imat e presudan utjecaj na razvoj gradova Hrvatske, to e se odraziti na svakoj urbanoj aglomeraciji specifino njenom prirodno-geografskom toposu, kulturno-povijesnoj batini i gospodarskim mogunostima. Tijekom stoljea Hrvatska bilje.i odreen ekonomski razvoj u svim privrednim granama. Cehovska i sitnozanatska proizvodnja prerasta u manufakturnu i industrijsku, a lokalna trgovina u sve razgranatiju trgovaku privredu. U svim veim gradovima, posebice u Zagrebu, Osijeku i Rijeci, grade se brojni sve vei trgovako-poslovni objekti, a industrijski kompleksi pokrivaju itava gradska podruja. Potkraj stoljea formiraju se ak itava industrijska izvangradska naselja, kao to su drvno-industrijski kombinat u Beliu (1844.) i tekstilni u Dugoj Resi (1884.). Obalno podruje Hrvatske u opoj stagnaciji zaostaje u ekonomskom razvoju zemlje, osim Kvarnera i krajnjega juga s Dubrovakim primorjem, gdje se na stoljetnu tradiciju nadograuju moderna pomorska privreda i brodogradnja.
urbulentno razdoblje na razmei 18. i 19. stoljea obilje.eno je prodorom ideja prosvjetiteljskog apsolutizma i liberalne graanske demokracije. U prvom redu valja spomenuti progresivne reforme cara Josipa II., koje su, iako kratka vijeka, imale odjeka u tadanjim graanskim sredinama Hrvatske usprkos injenici to je apsolutistika dr.avna uprava potom uvela rigidnu centralizaciju i abolirala sve reformske promjene. Francuska okupacija Istre i Dalmacije, te formiranje Ilirskih pokrajina na poetku novoga stoljea jo su sna.nije otvorile protok novih prevratnikih ideja i potresle svijet tadanje kasnofeudalne Monarhije. Potisnute i pod represijom bekog apsolutizma, one e dva desetljea kasnije prerasti u ideje vodilje ilirskoga pokreta. Na unutarnjem dr.avnopolitikom planu potrebno je u ovome uvodu osim centralizacije istaknuti sustavnu i sve agresivniju germanizaciju to su je provodile austrijske birokratske vlasti u svim upravnim tijelima Hrvatske, posebice u Vojnoj krajini, kojom su veliki dijelovi kontinentalne Hrvatske jo uvijek bili izdvojeni od civilne banske vlasti. Germanizaciji i bekom hegemonizmu suprotstavila se, a doskora je uspjeno zamijenila jo radikalnija ugarska politika ekspanzija i mad.arizacija, koja e dominirati politikom povijeu Hrvatske sve do sloma Dvojne monarhije. Istovremeno, Dalmacija s cijelim jadranskim dijelom Hrvatske ulazi u interesni krug talijanske iredente.
Usporedno s privrednim prosperitetom, gradovi se komunaliziraju i s odgovarajuom pravnom, graditeljskom i sanitarnom regulativom penju na vii stupanj urbaniteta. Naravno, sa sve veim brojem stanovnitva i sa sociodemografskim posljedicama, no to izlazi iz okvira ovoga uvodnog teksta. Prikaz gradova u daljnjem tekstu slijedi geografski red od sredinje Hrvatske sa Zagrebom kao njenim sreditem, preko istone podravsko-posavske Hrvatske u prvom dijelu, te Istre, Kvarnera i Dalmacije, do Dubrovnika i Cavtata u drugome dijelu. Ovaj redoslijed i njegova ralamba uvjetovani su tipolokim posebnostima gradova svake od spomenutih regija, a posebice vjekovnom geopolitikom diobom Hrvatske na kontinentalnu i jadransku makroregiju.
KONTINENTALNA HRVATSKA2 CONTINENTAL CROATIA

Barokni je feudalizam 17. i 18. st. obogatio sve nae kontinentalne gradove od Iloka i Vukovara na istoku do akovca i Karlovca na zapadu brojnim sakralnim i profanim zdanjima.
1 Za opi kontekst vremena, drutvene, gospodarske i kulturne prilike u Hrvatskoj 19. st., v.: Gross, 1985.; Karaman, 1972.; Frankovi, 1988./98.; Frankovi, 1983.; Gornii Brdoveki, 1952.; Jurkovi, Mlinari, 2002.; Schneider, 1977.; *** 2000. 2 Odlian sintezni pregled urbanistikih mijena u gradovima kontinentalne Hrvatske, tijekom 19. st., nedavno je objavila Kne.evi, 2004.
Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]
PROSTOR
199
Nakon razornih turskih ratova nastupilo je razdoblje relativnoga mira. Gradovi se uspjeno razvijaju, njihove se stare kue obnavljaju, a drvene zamjenjuju zidanicama. Sve gradske opine dobivaju svoje vijenice, a pratee javne drutvene i kulturne ustanove sve su brojnije. Razvija se trgovina i obrtnitvo s prvim manufakturama. Tako gradovi poput Zagreba i Vara.dina, Osijeka i Karlovca ulaze u 19. stoljee sa svojom novom ili obnovljenom arhitektonskom strukturom kao barokni gradovi. Ovaj opi apelativ potrebno je, meutim, pojasniti jer istovremeno obuhvaa i stare povijesne gradove obogaene barokom, kao i one novoizgraene tijekom baroknih stoljea. U prvoj od navedenih grupa istaknuto mjesto zauzimaju zagrebaki Gradec i Vara.din, koji u punom kontinuitetu viestoljetnoga razvoja nose barokne biljege na svojoj izvornoj srednjovjekovnoj urbanoj matrici. S punim graditeljskim i stilskim znaenjem, obilje.je barokni grad nose samo novoizgraeni gradovi-tvrave nastali na istaknutim vojnostratekim tokama Vojne krajine kao umjetne tvorevine, urbani artefakti koji e postupnim razvojaenjem u 19. stoljeu poprimiti status i habitus civilnih gradova. Uz Karlovac i Osijek-Tvru, u tu grupu uvjetno se mogu ubrojiti Slavonski Brod, Bjelovar i (dijelom) Koprivnica. Nakon krucijalne pretpovijesti, prosvjetiteljskih stoljea baroka i klasicizma, preko ilirizma i defeudalizacije nai e gradovi ui u novo doba kao nositelji modernih progresivnih drutvenih, politikih, gospodarskih i kulturnih zasada, te postati ponovno integralni dio europske urbane kulture, kao to su bili u doba srednjega vijeka. Taj kulturni i urbani kontinuitet svjedoe u prvome redu Zagreb, Vara.din i Osijek.
SREDI[NJA HRVATSKA CENTRAL CROATIA

Zagreb se u svome novovjekom urbanom razvoju identificira trima izrazito profiliranim gradskim jedinicama srednjovjekovnim povijesnim jezgrama Kaptola i Gradeca te novim Donjim gradom u nastajanju. Zagrebaki Gradec nakon baroknih inovacija spomenutih u prethodnom tekstu postaje tijekom 19. st. najistaknutije politiko i kulturno sredite Banske Hrvatske. Karakter i dinamika njegova urbanoga razvoja razmjerna je rastu njegovih upravnih funkcija. Poetkom stoljea u samome sreditu grada na Markovu trgu pregrauju se stare palae za potrebe Banskih dvora. Analognim postupkom do pedesetih godina izgraena je, odnosno pregraena, Gradska vijenica i .upanij-
ska kua, te brojne gradske i dr.avne ustanove. Izgradnjom novoga kazalita i ilirskoga Narodnog doma, te osnivanjem Kraljevske odnosno Pravoslovne akademije na Katarinskom trgu (1874.), uz niz ostalih kulturnih, umjetnikih, a doskora i gospodarskih institucija, Gradec se potvruje kao dominantno urbano sredite na itavom teritoriju sjeverozapadne Hrvatske. Meutim, njegova pravocrtna, ortogonalna struktura jezgre s organino formiranim obodom uvjetovanim konfiguracijom grike terase i obogaena novovjekim bitno novim sadr.ajima ne mijenja se. Srednjovjekovne zidine zamijenio je na istim temeljima kontinuirani krug graanskih kua i palaa. Kada su s njegove ju.ne strane poruena gradska vrata, Dverce (1812.), nastala je tzv. Ju.na promenada, a dvadesetak godina kasnije uklanjanjem vrata uz Popov toranj i Sjeverna promenada. Grad na Griu je zavrena i u sebe zatvorena urbana cjelina. Zagrebaki Kaptol, crkveni dio grada, bilje.i znatno sporije razvojne procese, a inovacije unutar njegovih povijesnih okvira su skromnije. Doba intenzivnije gradnje nastupit e tek u drugoj polovici stoljea, nakon ujedinjenja Kaptola s ostalim gradskim i prigradskim opinama, a posebice kada je grad zadesio razorni potres 1880. g. Teko oteena katedrala pregrauje se u neogotiku stolnicu, otvorivi se svojim ulaznim proeljem prema Kaptolskom trgu. Uz neke manje intervencije u obnovi jezgre, treba spomenuti linearni rast Nove Vesi prema sjeveru i osebujna podgraa du. potoka Medveak. Po bre.uljcima sjeve-
Sl. 2. Zagreb detalj Regulatorne osnove s prikazom perivojne potkove, 1887. Fig. 2 Zagreb detail of the Town-planning regulation with parks U-shaped, 1887
Sl. 3. Zagreb ortofoto snimka Donjega grada Fig. 3 Zagreb ortophoto of the Lower town
200
PROSTOR
roistone okolice grade se postbarokne kurije i ljetnikovci s bri.ljivo njegovanim vrtovima. Daleko je najznaajniji pothvat izgradnja javnoga perivoja u Maksimirskoj umi kao jedinstvenoga hortikulturnog ostvarenja na jugoistoku Europe. Donji grad3 uz relativno miran i kontinuirani razvoj povijesnih cjelina Gradeca i Kaptola, imao je neusporedivo dinaminiji ritam razvitka. Nekadanje ju.no podgrae, to se stoljeima formiralo du. Ilice kao semiurbano naselje, postaje u 19. st. zona sve intenzivnije urbanizacije, a prostor na sastavu ulica to vode prema Gradecu i Kaptolu, trg Harmica, njenim sreditem. Taj prostor, dotadanje marveno i svakovrsno ostalo sajmite, ve je 1804. g. izgradnjom dvokatne Zakladne bolnice na ulazu u Ilicu dobilo obilje.ja novoga gradskog trga. Doskora se na trgu u nastavku bolnice ni.u nove jednokatne i dvokatne stambene zgrade s duanima, te ugostiteljskim i uslu.nim sadr.ajima u prizemlju. Slina izgradnja s analognim graanskim sadr.ajima nastavlja se du. Ilice sve do kri.anja sa Savskom (danas Frankopanskom) cestom. Pregradnjom, nadogradnjom ili ruenjem starih kua, te gradnjom novih, tu nastaje purgerski Zagreb to se pru.io u du.ini od Petrinjske ulice na istoku do Mesnike na zapadu. Ju.ni dijelovi grada ispod Ilice ekaju svoje prostorno i urbanistiko ostvarenje. Geometrija njegove budue cestovne mre.e odreena je u prvom redu trasom Ilice i na nju nekoliko okomitih poljskih putova to su pratili tokove sljemenskih potoka. Presudna je bila takoer i pravocrtna mre.a izdu.enih poljoprivrednih parcela koje se bez vee potrebe reambuliranja pregrauju u isto tako pravilne graevne parcele gradilita.4 Kada je 1862. g. zacrtana trasa Ju.nih .eljeznica, prostor Donjega grada bio je utvren u svome obuhvatu. Ortogonalni sustav njegovih ulica i gradskih blokova uskoro e biti definiran regulaturnom osnovom iz 1865. godine. Jedino dijagonala koja vodi od Savske ceste prema sreditu grada, Marofska ulica, svojom funkcionalnom logikom remeti taj red i istodobno ga obogauje. Godine 1826. sajmite je preseljeno s Harmice na Novi terg velik izdu.eni pravokutni i prazni prostor to se pru.ao usporedno s Petrinjskom ulicom, a time se te.ita urbanizacije Donjega grada orijentiraju prema jugu. Taj e novi sajmini trg, doskora kao Zrinski trg, u cijelom 19. stoljeu biti izazovno podruje mnogih planerskih vizija i njihovih prostornih ostvarenja. Tu su se od poetka otkrivale i nalazile mogunosti da se oplemeni tura geometrijska shema novoga dijela grada formiranjem irokog pojasa javnog zelenila, praenog eminentnim ustanovama i reprezentativnom arhitekturom.
Sredinom stoljea na suprotnoj, zapadnoj strani Donjega grada drugi e, takoer prazan, prostor postati drugi pol njegove urbanizacije. Izgradnjom monumentalne zgrade za buduu Zemaljsku bolnicu (1857.), uz samostan Sestara milosrdnica na tadanjoj Savskoj cesti, otvoren je prostor nesluenih urbanih mogunosti. I ovaj se prostor, usporedno s rastom i razvojem grada, sve vie otvarao prema jugu. Kada je u prvoj regulatornoj osnovi grada 1865. g. ucrtan novi gradski perivoj du. budue .eljeznike pruge, zamisao o monumentalnom okviru to e opasati jezgru Donjega grada postala je nezaobilazna realnost. Zrinski, novi veleliepi trg, uokvirile su potkraj sedamdesetih i tijekom osamdesetih godina historicistike palae, kao palaa O.egovi (1874.), zagrebaka Opa tedionica i zalagaonica (1877.), palaa Buratti, danas Vrhovni sud (1877.), Sudbena palaa (1878.), palaa D. Vranyczanyja, danas Arheoloki muzej (1879.), palaa Akademije sa Strossmayerovom galerijom (1879.), te palaa Lj. Vranyczanija, danas Moderna galerija (1883.). Palaom Akademije Zrinski se trg produ.ava kao zeleni pojas s novom zgradom Kolodvora (1892.) na zaelju. U tome pojasu nai e mjesto Kemijski laboratorij Sveuilita (1884.) i Umjetniki paviljon (1898.) reprezentativni izlo.beni prostor. Zapadni trg, prostor ispred nesuene Ope bolnice, neko vrijeme tvornica duhana i napokon sjedite Sveuilita, mjesto va.nih gospodarskih izlo.aba, od 1882. Sveuilini trg, s ju.ne strane 1874. dobiva klizalite, a potom na njegovu mjestu zajedniki dom portskoga drutva Sokol i pjevakoga Kolo (1883./84.); s istone strane palau Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga gospodarskog drutva (1878.) i Uiteljskoga doma (1888.). S monumentalnom palaom Obrtne kole s muzejom (1888.-1892.) i raskonom zgradom srednjih kola (1895.), u neposrednoj je blizini formiran reprezentativni prostor kojemu e centralno postavljeno kazalite (1895.) dati sna.an biljeg novoga kulturnog i prosvjetnog sredita Zagreba. U nastavku prema jugu bit e poetkom iduega stoljea izgraena monumentalna secesijska Sveuilina i nacionalna biblioteka (1913.), tik do Botanikoga vrta. Tako e biti ostvaren davni san o zagrebakom ringu, zelenom okviru donjogradskog sredita tzv. Zelena potkova. Unutar istonoga zelenog pojasa u produ.enju Zrinjevca i zapadnoga, u produ.enju Sve-
3 Cvitanovi, 1978.; Dobroni, 1983.; Frankovi, 1981.; Frankovi, 1988.; Kne.evi, 1992.; Kne.evi, 1994.; Kne.evi, 1996.; Maruevski, 1986.; Szabo, 1940. 4 V. plan Declinatio geometriae territoriae liberae regiae civitatis Zagrebiensis iz 1766. g. 5 Horvat, R., 1993.; Lenti-Kugly, 1977.b; Lenti-Kugly, 2001.
PROSTOR
201
uilinoga trga, bit e izgraeno sredite Donjega grada s brojnim javnim ustanovama, poslovnim i stambenim viekatnicama stilskih obilje.ja historicizma i nadolazee secesije. Do kraja stoljea grad se iri van tih okvira, osobito prema zapadu. Prvi je iskorak izgradnja pravocrtnih ulica na podruju Ciglane do Ju.noga, danas Zapadnoga kolodvora (otvoren 1862.). Prema istoku grad se tek neznatno proiruje i sve do kraja stoljea ne prelazi Drakovievu ulicu. Nakon premjetanja potoka Medveaka i izgradnje kanalizacije potkraj stoljea i taj se dio grada otvara razvoju. Regulatornim osnovama od 1904. do 1909. Milan Lenuci, glavni planer u tome razdoblju, zahvatit e podruje sve do Maksimira. Na ju.noj strani grada, preko .eljeznike pruge i sredinjega kolodvora, planirala se luka, a tu je dijelom realizirana i industrijska zona 19. stoljea. Zavravajui ovaj sumarni prikaz urbanoga razvoja grada u 19. stoljeu, potrebno je navesti nekoliko osnovnih numerikih podataka koji dokumentiraju taj razvoj. Poetkom stoljea grad je s predgraima brojio samo oko 8000-10.000 stanovnika, 1850. godine oko 25.000 stanovnika, da bi u prvom desetljeu dvadesetoga stoljea dosegao broj od 80.000 stanovnika, tj. poveao se gotovo deseterostruko. Usporedno s brojem stanovnika rastao je i gradski teritorij, no taj je rast, koji je nedvojbeno razmjeran porastu stanovnitva, teko prikazati preciznim brojkama, pa stoga donosimo samo pribli.ne veliine. Prema planovima i katastarskim kartama Gradec i Kaptol u okvirima svojih povijesnih zidina i kula pokrivali su tada povrinu od 22,95 hektara. Urbanizirani dio Donjega grada poetkom 19. st. imao je pribli.no desetak hektara, tj. cijeli je grad pokrivao maksimalno 40 hektara odnosno 0,4 km2. Potkraj stoljea, 1880. g., grad je, tada ve jedinstvena opina, pokrivao teritorij od 3,3 km2 da bi se pedeset godina kasnije proirio na povrinu od 6,43 km2, tj. na 640,37 hektara, zahvaljujui pripajanju susjednih opina.
Podatci o ekonomskim potencijalima grada koji su posebice porasli potkraj stoljea o njegovoj industriji, trgovakom i bankarskom poslovanju te ostalim tercijarnim i kvartalnim djelatnostima bit e prikazani kao polazni u prikazu razvoja Zagreba u 20. st. Vara.din.5 Na bogato i visokoprosperitetno razdoblje urbanoga razvoja do polovice 18. st., obilje.enoga raskonim baroknim crkvama, samostanima, plemikim palaama i zidanim katnicama uglednih graana, nastavlja se razdoblje relativne stagnacije. Grad bogate kulturne tradicije ak kratkotrajno sjedite Banske vlade i Hrvatskoga kraljevskog vijea do katastrofalnoga po.ara 1776. g., kada je u zgaritima nestao vei dio grada teko se i sporo oporavlja. U burnim i revolucionarnim godinama na prijelazu i poetku novoga stoljea grad .ivi na skromnim prihodima svojih vodenica, gradske pivovare, tkalake i ostale obrtnike proizvodnje. Od znaajnih graditeljskih zahvata toga doba treba spomenuti zgradu Ilirskoga doma (1838.) i gradnju prvoga (drvenog) mosta preko Drave kao vezu s Meimurjem, a s njim u vezi i prve hidrotehnike radove na obrani grada od poplava. Jarci oko gradskih bedema zapoinju se zatrpavati jo 1810. g., a etrdesetak godina kasnije na ju.nim grabitima zasaeno je zelenilo i ureeno gradsko etalite. Sredinom stoljea gradu je administrativno pripojen feudalni Stari grad. Znaenje Vara.dina kao upravno-politikog i gospodarskog sredita svoje .upanije i nadalje je zanemarivo. To potvruje osobito injenica da je .eljeznika pruga Budimpeta-Trst 1859. g. prola akovcem, a mimoila je Vara.din. Sva nastojanja oko prikljuka na Ju.nu .eljeznicu ostala su bezuspjena. Tek je 1886. g. izgradnjom Zagorske vicinalne .eljeznice povezan s akovcem, a preko Zapreia i sa Zagrebom. Doskora e proraditi lokalne pruge prema Golubovcu i Koprivnici. Potkraj stoljea u znatno povoljnijim okolnostima Vara.din ulazi u novo prosperitetno razdoblje, to se oituje u izgradnji niza zgrada javne kulturne i gospodarske namjene, kao to
Sl. 4. Zagreb panorama istone perivojne osi Donjega grada, prijelaz 19./20. st. Fig. 4 Zagreb view of the eastern park axis of Lower town, turn of the 19th and the 20th century
202
PROSTOR
Sl. 5. Vara.din plan grada, A. Kiesswetter, 1860. Fig. 5 Vara.din city plan, A. Kiesswetter, 1860
Sl. 6. Koprivnica katastarska karta, 1854. Fig. 6 Koprivnica cadastral plan, 1854
su: Velika gimnazija (1867.), kazalite (1873.), palaa Vara.dinske tedionice (1894.), palaa Pote suelice kazalitu (1898.-1912.), nova Gradska bolnica (1893.), a od privatnih zgrada u gradu nastaje jednokatnica grofa J. Drakovia i dvokatna zgrada na glavnom trgu nasuprot Gradskoj vijenici. U gradu uspjeno djeluje drutvo za njegovo poljepavanje, obnavljaju se barokne crkve i palae, ureuju javni zeleni prostori, ulice, trgovi i kupalita na Dravi. Od graevina s privrednim znaenjem istie se nova elektrina centrala (1895.), novi .eljezniki most na Dravi (1898.), tvornica stolaca 1893. i tekstilna tvornica Tivar na kraju Duge ulice (1901.), te niz manufaktura i obrtnikih radionica. Grad je na poetku novoga stoljea brojio vie 13.000 stanovnika. Dotad je daleko preao okvire svoje srednjovjekovne i barokne jezgre. Okolna predgraa pripojena su gradu i okru.ila su ga sa svih strana. Ruenje bedema i zatrpavanje grabita nije ugrozilo njegovu urbanu homogenost. Po etverokutu nekadanjih glacija grad je sada uokviren javnim i privatnim zelenilom, a krug novih ulica po obodu jezgre preuzima gotovo sav interni kolni promet. Planimetrija povijesnoga grada sauvana je gotovo u svim pojedinostima. Tek su monumentalne historicistike zgrade kazalita i njoj nasuprotne pote prekoraile mjerilo grada, no istovremeno sna.no obilje.ile glavni ulaz u povijesni Vara.din. akovec.6 Na fizikoj strukturi, kao i na njegovoj planimetriji, izgradnji i prostornoj organizaciji, 19. stoljee nije ostavilo veih vidljivih tragova iako je kao upravno privredno i kul-
turno sredite Meimurske .upanije ve sredinom stoljea brojio vie od dvije i pol tisue stanovnika. Prikljuak na .eljezniku prugu Budimpeta-Trst 1859. takoer nije bitno utjecao na njegov mirni i kontinuirani razvoj. akovec nekadanje podgrae feudalne tvrave Zrinskih, sada kao prosperitetno regionalno tr.ite proiruje svoj teritorij du. prilaznih putova prema Vara.dinu, Prelogu i Nagykanizsi. Jezgra grada u predjelu oko glavnoga trga ispred franjevakoga samostana, s nizom prizemnih i jednokatnih zidanica, dobiva gradski karakter. Grad potkraj stoljea broji oko 5,5 tisua .itelja. Koprivnica,7 stara vojna utvrda u podbre.ju Bilogore s ju.ne strane i Drave sa sjeverne, postupno gubi karakter fortifikacija i kako jenjava turska opasnost, prima unutar svojih etverokutnih bedema i bastiona sve brojnije civilno stanovnitvo. Kada je 1765. g. izdvojena iz sastava Vojne krajine, Koprivnica kao civilni grad na raskri.ju prometnih tokova uz dravsku magistralu i odvojka prema Zagrebu postaje sve znaajnije gospodarsko sredite koprivnike Podravine. Od kraja 18. st. do sredine 19. st. grad je s oko 3000 stanovnika bio ravan tadanjem akovcu i Kri.evcima. Njegov se teritorij proirivao na prostore izvan okvira staroga obrambenog sustava, s brojnim semiurbanim naseljima te prvim trgovakim i proizvodnim sadr.ajima. Iako se sredinom 19. st. u neposrednom podgrau formira novo funkcionalno sredite
Zriny, 1902.
PROSTOR
203
grada, njegov stari tvravni dio jo je uvijek homogena, prostorno i sadr.ajno jasno individualizirana cjelina.8 No doskora, u razdoblju od 1863. do 1892. g. cjelokupan fortifikacijski sustav Koprivnice je razoren. Njeni barokni ravelini raskopani su i sravnjeni sa zemljom, a nekadanji anci zatrpani. S njima je nestao gotovo svaki trag koprivnike zvijezde. Ostao je, meutim, ortogonalni sustav ulica sa sredinjim trgom, stara Gradska vijenica, .upna i franjevaka crkva, te krnji nizovi stambeno-trgovakih i obrtnikih zgrada. No, sve se .ivotne funkcije grada sada nalaze u nekadanjim predgraima, dok povijesna jezgra stagnira. Kada je 1870. g. Koprivnica prikljuena na .eljezniku prugu Budimpeta-Zagreb-Rijeka, grad bilje.i do kraja stoljea sna.an gospodarski razvoj. Broj stanovnika popeo se na oko osam tisua. Nekadanja predgraa, posebice ona sjeverna i zapadna u smjeru ceste za Vara.din, intenzivno se urbaniziraju i izgrauju brojnim jednokatnicama. Otvaraju se nove trgovine, a obrtnici prerastaju u manufakturiste i industrijalce. Uz malograansku stambenu arhitekturu, na tim prostorima, osobito u novom gradskom sreditu, grade se dvokatnice s javnim odnosno gospodarskim i kulturnim sadr.ajima s historicistikim stil7 Horvat, A., 1960.; Plani-Lonari, 1986.; Slukan Alti, 2005. 8 V. Katastarski plan iz 1859. 9 Bedenko, 1975.; Bedenko, 1993.; Fischer, 1993.; Horvat, A., 1982.; Maruevski, 1993. 10 Gross, 1985.
skim obilje.jima: sinagoga (1875.), gradska tedionica (1904.), .eljezniki kolodvor (1904.). Kri.evci.9 Na jugoistonom rubu Kalnikoga prigorja, srednjovjekovni utvreni Cris kojega poetak se.e u daleka, ak prapovijesna vremena, nastavlja tijekom 19. st. svoj mirni urbani .ivot. Osobito nakon to je grad izdvojen iz sastava Vojne krajine, sve vie poprima karakteristike civilnoga grada s trgovakom, cehovsko-obrtnikom i manufakturnom gospodarskom osnovom (svilarstvo, keramika). Naravno, uz poljoprivredu. Prosvjetiteljsko doba Marije Terezije i Josipa II. donosi raskid sa srednjovjekovnim tradicijama, te ujedinjenje njegova Gornjeg i Donjeg dijela grada (1752.). Porueni su gradski bedemi i bastioni bez vidljivih ostataka. Skromni razvoj Kri.evaca tijekom prve polovice 19. stoljea potvruje spori rast njegova stanovnitva. Godine 1805. grad imao oko 1200 stanovnika, 1857. 2100 stanovnika, a 1900. dosegao je ak 3581 stanovnika.10 Gospodarski je razvoj bio takoer polagan i spor, no stalan. Izdu.ena struktura grada na transverzali sjever-jug, uvjetovana konfiguracijom terena i starim cestovnim prometnicama, jo je sna.nije uvrena izgradnjom .eljeznike pruge Zagreb-Budimpeta na koju je grad prikljuen 1870. Godine 1861. donesen je graevinski red (po uzoru na etiri godine stariji zagrebaki), a est godina kasnije Pregledni nacrt o regulaciji grada Kri.evacah. Dotrajale drvene kue zamjenjuju sada jednokatne i dvokatne zidanice provincijalnih
Sl. 7. Bjelovar plan proirenja grada, 1894. Fig. 7 Bjelovar plan of the city expansion, 1894 Sl. 8. Sisak plan regulacije grada, I. Fistrovi, 1822. (1829.) Fig. 8 Sisak town-planning regulation, I. Fistrovi, 1822 (1829)
204
PROSTOR
neorenesansnih obilje.ja. Najznaajnija arhitektonska ostvarenja, uz brojne intervencije na spomenikim sakralnim i profanim zgradama, jesu izgradnja Gospodarsko-umarskog uilita (1860.) i sinagoge (1895.). Na kraju stoljea, odnosno na samom poetku iduega, izgraena je puka kola istaknutih stilskih kvaliteta (1901.) i Hrvatski narodni dom na mjestu Kasina odnosno stare itaonice iz 1839. g. Osim parkovno oblikovanoga trga uz nekadanja ju.na vrata i trga na nekadanjem jugozapadnom gradskom bastionu, te ureenja glavnih ulica i sadnje drvoreda nita se znaajnije nije dogodilo na planu urbanizma toga slikovitoga grada to ga je netko nazvao ladanjskim.
Sl. 9. akovo Strossmayerova katedrala u mjerilu grada, K. Rsner, F. Schmidt, 1866.-1882. Fig. 9 akovo Strossmayer's cathedral in urban scale, K. Rsner, F. Schmidt, 1866-1882
Sredinom stoljea, kada se Sisak 1851. g. oslobaa kaptolske i vojne vlasti, te postaje samostalna opina, nastupa razdoblje njegova sve dinaminijeg razvoja. Grad bilje.i nagao rast trgovine i robnog tranzita, a obrti prerastaju u manufakture, kao prethodnice novih i sve veih industrijskih pogona. Stanovnitvo grada u naglom rastu prelazi etiri tisue, prete.ito doseljenika iz susjednih seoskih opina. Trgovaku va.nost Siska potvruje i potie izgradnja pruge Ju.nih .eljeznica, koja je ve 1861. g. povezala grad s Trstom i Beom, a izgradnjom .eljeznike stanice u osi srednje gradske ulice formirano je novo te.ite grada kao protute.a onomu na ju.nom dijelu. Kada je 1875. g. izgraena .eljeznika magistrala Zagreb-Rijeka, koja je preorijentirala sav robni promet Podunavlja i Posavine za Jadran preko Budimpete, Sisak gubi znaenje velike tranzitne luke. No, grad tada svojim ekonomskim potencijalom i dalje uspjeno reagira na sve promjene i izazove to ih donosi novo doba. Do kraja stoljea Sisak prelazi okvire Fistrovieva plana, osobito u njegovu sjevernom dijelu. Karlovac,14 grad na etiri rijeke Kupi, Korani, Mre.nici i Dobri, nastao je 1579. kao vojnika utvrda u obrani ju.nih austrijskih pokrajina. Planiran i graen u obliku pravilne esterokrake zvijezde po uzoru na sheme idealnih gradova renesansnih traktatista, Karlovac je jedno od najranijih analognih ostvarenja na tlu Europe. Tijekom 17. i 18. st. na renesansnu jezgru nadograen je sna.an okvir obrambenih bedema i aneva vaubanovskoga tipa. Nakon to je prola turska opasnost Karlovac postaje sve va.nije trgovako i posredniko sredite. Njegov geoprometni polo.aj na sustavu vodenih i kopnenih putova, koji vode iz Slovenije sa zapada te Podunavlja i Bosne s istoka, iskoriten je osobito nakon izgradnje triju kolnih cesta to su ga u 17. i 18. st. povezale s lukama sjevernoga jadranskog primorja. Karlovac je 1777. g. izdvojen iz krajike uprave i kao slobodni kraljevski grad postaje glavna pretovarna luka te najvee posredniko-trgovako sredite na tlu kontinentalne Hrvatske. Grad prelazi okvire svojih renesansnih utvrda i iri se prema obali Kupe, gdje se grade brojna skladita s odgovarajuom lukom opremom. Na velikomu .itnom trgu pretovaruje se i uskladitava vojvoansko .ito, slavonska hrastovina i ostala roba to dolazi
Sl. 10. Kri.evci prijedlog regulacije grada, J. Augutin, 1867. Fig. 10 Kri.evci proposal of the town-planning regulation, J. Augutin, 1867
Bjelovar,11 novoplanirani vojniki grad, izgraen je na Marija-Terezijskoj planimetriji. Nakon to je 1772. g. demilitariziran, postaje prosperitetno opinsko sredite, a od 1874. sjedite Bjelovarsko-kri.evake .upanije. Nekadanji vojniki dio grada, s baroknom arhitekturom te sredinjim javnim i drutvenim sadr.ajima, ostaje jezgra sada ve znatno proirene gradske aglomeracije koja u svome spontanom rastu ne slijedi njegovu geometrijsku osnovu. Krajem stoljea grad prelazi desetak tisua stanovnika. Sisak,12 skromno naselje na utoku Kupe u Savu, razvija se nakon Karlovakoga mira 1699. g. u sve va.nije regionalno upravno trgovako sredite. Iako podijeljen na vojni, krajiki dio na lijevoj obali rijeke, i civilni, kaptolski na desnoj povezuju ga zajedniki privredni interesi na velikom rijenom prometnom putu koji se iz Slavonije preko Karlovca nastavlja na kolne ceste prema Jadranu. Sisak je na toj prometnici va.na luka postaja za pretovar roba s velikih savskih brodova na manje teretne brodove na Kupi. Poetkom 19. st. Sisak ima status trgovita sa .upnom crkvom (1765.), Velikim i Malim Kaptolom na desnoj obali rijeke, te skladitima na njenim objema obalama. Prema urbanistikom planu geometra Ivana Fistrovia iz 1822. izrauje se kaptolski Sisak u zaudnoj gradograditeljskoj disciplini pravocrtnih i ortogonalno polo.enih ulica, s isto tako pravilnim sredinjim trgom.13 Nizovi istovjetnih parcela izgrauju se u prvoj fazi drvenim, no doskora i sve brojnijim zidanim obiteljskim kuama, posebice u ju.nim dijelovima na mjestu prijelaza preko Kupe. Izdu.eni eliptiki obrisi grada i cijela njegova planimetrija respektira arheoloke tragove antike Sisciae. Nasuprot tome, dio grada na lijevoj obali pod vojnom upravom sve do kraja 19. st. nepravilno je spontano formirana aglomeracija, izrasla na trasama seoskih putova i cesta to se lepezasto slijevaju prema .itnomu trgu i drvenomu mostu na Kupi.
11 Geri, 1990.; Horvat, A., 1961.; Slukan Alti, 2003. 12 Maroevi, 1998.; Slukan Alti, 2004. 13 Fistroviev eleptini plan, vrlo zanimljiv u svojoj jasnoj i preciznoj planimetriji, skromno je obraen u strunoj literaturi, jednako kao i neto stariji kvadratini plan Bjelovara. 14 Cvitanovi, 1979.; Lipovak, 1979.; Vrbeti, Szabo, 1989.
PROSTOR
205
brodovima Savom i Kupom, da bi kolonama konjskih zaprega nastavila put do Jadrana. Prosperitet grada oituje se, meu ostalim, porastom njegova stanovnitva: do sredine stoljea poveao se etverostruko, tako da je 1857. g. brojio gotovo deset tisua.15 U ovu su brojku ukljuena i okolna predgraa koja su u svome brzom i neplaniranom rastu opkolila grad i protegla se du. desne obale Kupe. Gospodarski prosperitet i prostorni rast grada bitno je usporen kada je Karlovac 1873. prikljuen na .eljezniku prugu Budimpeta-Zagreb-Rijeka. Trgovako-prijevoznika privreda grada nala se u tekom polo.aju jer je cjelokupan robni promet prebaen s rijenih i cestovnih prometnica na .eljeznike. Skromna industrijalizacija ograniava se sada na preradu drva i poljoprivrednu proizvodnju. Do kraja stoljea grad raste sporijim ritmom i 1900. g. ima 15.442 stanovnika. Povijesna jezgra Karlovca njegova renesansno-barokna zvijezda, uokvirena sve brojnijim predgraima s prete.ito drvenim kuama nije do.ivjela vee graevinske intervencije. Do kraja stoljea uklonjeni su barokni ravelini, nivelirani bastioni i bedemi, a anevi se poinju zasipavati zemljom radi zatite od malarinih epidemija. Ostao je ipak zvjezdoliki vijenac zelenila koji titi povijesnu jezgru od sve eih agresija iz vanjskih dijelova grada.
vrednih blokova s pravilnim parcelama, iri se prema zapadu i preuzima vodeu ulogu civilnoga sredita sa sve sna.nije istaknutim upravnim, kulturnim i drutvenim obilje.jima. Do kraja stoljea u njegovu e u.em centru oko trokutno formiranoga glavnoga trga nastati nova .upanijska palaa (1846.), Sudska palaa (1898.), sinagoga (1869.), realna i klasina kola (1883.), gradska kua Poglavarstvo (1896.), te monumentalna neogotika .upna crkva sv. Petra i Pavla (1898.), uz brojne historicistike javne i privatne graevine. Donji grad na istonoj strani Tvre, s velikim sajmitem, tr.nicom i rijenom lukom, preuzima funkciju prete.ito prometno-poslovnog i manufakturno-industrijskog sredita. Od javnih objekata istiu se uz raniju crkvu sv. Marije velika zemaljska bolnica (1874.) i Uiteljska kola (1883.). Na Donji grad nadovezuje se prema jugu Novi grad s gradskim perivojem kao etvrta gradska jedinica. Kada je osamdesetih godina Osijek prikljuen na .eljezniku prugu prema Budimpeti, ona je presjekla zatitnu zonu Tvre. Time su se otvorile mnoge opasnosti za njezin integritet. Okru.ena sa sviju strana novovjekom izgradnjom, postupno gubi svoje raskone barokne okvire, sve do unutarnjih zvjezdolikih zidina. Od Osjeke zvijezde ostala je samo njezina jezgra opasana zelenilom na zasutim bedemima i ancima, koje ne slijedi niti simulira nekadanje obrise barokne tvrave. Poetkom 20. st. Osijek je uz Zagreb najrazvijeniji industrijski grad tadanje Hrvatske. Prema raspolo.ivim statistikim podatcima brojio je 1900. g. vie od 27.000 stanovnika. Vinkovci,17 upravno, gospodarsko i kulturno sredite na razmei dvaju gorja, u ravnici gdje se savski i dunavski rijeni slijev meusobno najvie pribli.avaju, nalaze se na raskri.ju cestovnih i rijenih komunikacija koje su od pradavnih, posebice rimskih, vremena (Cibalae) stimulirale naseljavanje i razvoj naselja.
Sl. 11. Osijek plan grada, V. F. Borst, 1893. Fig. 11 Osijek city plan, V. F. Borst, 1893
SLAVONIJA SLAVONIA
Osijek,16 kao nasljednik rimske Mursae, u prvom se redu prepoznaje po njegovoj Tvri koja je uz onu u Petrovaradinu najsna.nija barokna utvrda na jugoistoku Europe. Izgraena na desnoj obali Drave 1712.-1719., gotovo istovremeno dobiva dva predgraa, Gornji i Donji grad, s kojima e Osijek kao trolana urbana aglomeracija 1809. g. dobiti status slobodnoga kraljevskoga grada. U toj opinskoj zajednici Tvra ima i nadalje dominantno mjesto kako po svome vojno-politikom znaenju i va.nosti, tako i po svojoj marcijalnoj monumentalnosti s nizom javnih, upravnih i politikih sadr.aja. Na planovima do sredine stoljea Tvra je prikazana u raskonom okviru svojih bastiona, ravelina, kontragarda, veduta i luneta kao samostojna cjelina. Njezin prostorni integritet titi neprobojna topometna zona irine 700 hvati, unutar koje je zabranjena svaka izgradnja. Gornji grad, izrastao na pravocrtnim linijama nekadanjih seoskih putova i velikih poljopri-
15 Vranje-oljan, 1991. 16 Ambru, 1988./89.; Gaina, 1999.; Ma.uran, 1971.; .ivakovi-Ker.e, 1996. 17 Korda, 1954.
206
PROSTOR
U sastavu Vojne krajine, no bez veih vojno-stratekih znaajki, naselje se razvijalo prete.ito kao agrarna aglomeracija, te sauvalo gotovo sve do danas autohtone slavonske posebnosti, osobito u narodnom stvaralatvu u kojem ima tragova i ruralnoga baroka. Tijekom 19. st., sada kao gradska opina, Vinkovci se uspjeno razvijaju. Uza staru vijugavu cestu, na sjevernoj okuci rijeke Bosut formira se gradska jezgra s baroknom .upnom crkvom sv. Eusebija i Polina. Na etverokut sredinjega trga nadovezuje se isto takav etverokutni sustav blokova na kojima do kraja stoljea sve vie prevladavaju graanske zidanice. U gradu nastaju brojne javne, osobito kulturne i odgojno-obrazovne ustanove. U geografskom sreditu jedinstvenih krajikih uma, u gradu se zarana razvila vrlo uspjena drvna industrija, uz mlinarsku, ciglarsku i ko.arsku. Godine 1900. Vinkovci su brojili vie od 8,5 tisua .itelja. Vukovar,18 barokni grad na Vuki, sastavljen od dvije zasebne prostorne i upravne cjeline, nastavlja u 19. st. svoj mirni razvojni put unato poetnim krizama u prvim desetljeima. Stari grad na desnoj strani Vuke, koji se razvio u podruju srednjovjekovne tvrave du. stare kraljevske ceste, dominira kao trgovite, a Novi se grad na lijevoj strani, s prete.ito koloniziranim njemakim stanovnitvom, istie obrtnikom i manufakturnom djelatnou. Regulacijski plan iz 1822. g. uklanja ostatke ruevnih i naputenih kua iz prethodnoga kriznog vremena, te predvia irenje grada s probojima novih ulica i uoravanjem starih. Sredinom stoljea Vukovar je sjedite Srijemske .upanije, sredite kotara i samostalne opine, s upravom velikoga vukovarskog vlastelinstva Eltz, no jo je to uvijek podvojeni grad-trgovite. Kao jedinstvena opina bit e formiran 1871., a status grada dobit e tek 1919. g. Grad na Dunavu, sa stalnom brodarskom (od 1840. g. i parobrodskom) linijom Po.un-Budimpeta-erdap, postao je najvea rijena luka u Hrvatskoj. Trgovaki promet s Bosnom (osobito nakon aneksije), Srbijom, Vlakom i Moldavijom obilje.io je krajem stoljea zlatno doba privrednoga razvoja Vukovara. Izgradnja .eljeznike pruge nije imala veeg utjecaja na daljnji rast i razvoj grada. Koliko je aktivirala neke privredne sektore, toliko je istovremeno smanjila rijeni promet i znaenje Vukovara kao dunavske luke. Na planu prostornoga razvoja potrebno je istaknuti regulaciju korita rijeke Vuke i izgradnju sredinjega bloka novih zgrada na nasipu njena desnog rukavca. Na rubnim dijelovima Staroga grada trasirani su novi ulini potezi s rahlom, prete.ito tipiziranom stambenom izgradnjom. Istim tipom rijetke izgrad-
nje produ.uje se Novi grad prema zapadu u nastavku ju.ne paralele, usporedno sa .eljeznikom prugom. Od reprezentativnih i javnih historicistikih zgrada 19. st. istiu se jo klasicistika zgrada magistrata (1817.-1818.), bolnica s ubo.nicom (1857.), palaa Kotarske oblasti (1886., 1892.), sinagoga (1889.), .eljezniki kolodvor (1891.) i palaa Kotarskoga suda (1902.), te brojne srednje i ni.e (puke) kole. Od privatnih spominjemo zgradu Grand hotela, palau Jirkovsky, te niz kurija i kua uglednih vukovarskih obitelji. U to doba, na prijelazu stoljea Vukovar ima oko 10.000 stanovnika. Slavonski Brod19 na plovnoj Savi, na prirodnom ravniarskom koridoru izmeu Save i planinskog masiva Dilja, razvijao se od rimskih vremena (Marsonia) kao va.no prometno i trgovako vorite. Nakon burnih stoljea ratnih razaranja, turskih osvajanja i konanog osloboenja 1691. g., na tlu dananjega grada nastaje novoplanirani grad, tada nazivan Donja Varo. Kako je vidljivo na topografskim kartama iz 1699. i 1715., novi je grad s tri pravocrtne ulice usporedne s obalom rijeke opasan pravokutnikom bedema i bastiona. Markantna etverokutna tvrava vaubanovskog tipa sjela je na zapadni dio grada poetkom 18. stoljea. Nakon formiranja gradskog magistrata 1751. g. Brod se uspjeno razvija i toliko je ve gusto naseljen i izgraen da prelazi svoje obrambene okvire te se proiruje nizovima drvenih kua du. izlaznih cesta prema istoku i sjeveroistoku. Procesi uspona i rasta nastavljaju se i u iduem stoljeu, tako da na u.im prostorima grada izmeu franjevakog samostana na istonoj strani, do glavnoga trga uz tvravu na zapadnoj strani sve vei broj drvenih kua zamjenjuju zidanice. One pak to okru.uju glavni etverokutni trg, kao zgrade uglednih graanskih obitelji, nose stilske oznake provincijalnoga baroka. U stalnom suprotstavljanju vojnim vlastima Brod postaje slobodnim gradom tek 1873. g., kada je ukinuta Vojna krajina. Za njegov daljnji razvoj presudna je austrijska aneksija Bosne 1878. g. s otvaranjem trgovakih putova prema jugoistoku, a isto tako i prikljuak grada na .eljezniku mre.u. Tako povezan sa Zagrebom i Rijekom, Osijekom i Budimpetom, a doskora i uskotranom prugom sa Sarajevom, Brod se naglo poveava i prostorno i brojem stanovnika. Grad je od sredine do kraja stoljea porastao s 3 tisue na oko 8,5 tisua stanovnika. U gradu niu nove javne i privatne katnice ureene bogatom historicistikom ikonografijom (dekoracijom). To se po-
18 19
Kara, Z., 1994.a; Kara, 1994.b Markovi, M., 1994.; Petrovi, 1972.; Rem, 1983.
PROSTOR
207
sebice oituje na sve raskonijem izgledu glavnoga trga i Sredinje ulice, gdje su se nale gotovo sve znaajne upravne, kulturno-prosvjetne i drutvene ustanove. Usporedno s intenzivnim razvojem prometa, trgovine i zanatstva, Brod dobiva i prve vee industrije: novu ciglanu i pivovaru (1870.), parni mlin i parnu pilanu s preradom drva, a do kraja stoljea i vinariju, tvornicu alkohola i dr. Tvrava je u to doba ve izgubila sve vojne funkcije. Opasana .icom i vojnom stra.om, zatiena je od vanjskih agresija, no nije se mogla oduprijeti .eljeznikoj pruzi koja je odsjekla zapadni dio njenih glacija. U svojoj masivnoj grai odolijeva eroziji i zubu vremena, te sve do danas ostaje najbolje sauvani kompleks baroknoga vojnoga graditeljstva u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Po.ega20 staro .upanijsko sredite plodne kotline podno Papuka i Krndije, koja se u rimsko doba nazivala Valis Aurea razvila se podno srednjovjekovne tvrave du. longitudinalne stare ceste u smjeru istok-zapad. Nepravilne trase njenih ulica i trokutni oblik glavnoga trga vjerojatno imaju ishodita u vremenima kada je grad tijekom 150 godina (1537.-1688.) bio carska kasaba i va.no upravno sredite turskoga sand.aka (brojio je tada, navodno, 500-800 kua, tj. oko 4000-6000 stanovnika). Vie puta paljena i ratom pustoena, Po.ega nije sauvala gotovo nita iz svoje srednjovjekovne i turske faze. Predturska povijest gradova kontinentalne Hrvatske oskudno je obraena, posebice razdoblje pod turskom vladavinom. Prilikom njihova oslobaanja razoreni su svi tragovi prethodnih razvojnih faza. Povijest gradova, meu njima i Po.ege, poinje tek potkraj 17. st., gotovo ni od ega. Barok je donio brojne sakralne i profane graevine te sklopove graanskih katnica sa slikovitim trijemovima u prizemlju. Kada je Po.ega 1765. dobila status slobodnoga kraljevskoga grada, nastavilo se razdoblje njena intenzivnog razvoja. Grad se tijekom 19. st. iri prema zapadu i rijeci Orljavi na sjeveru, te izgrauje obiteljskim kuama du. starih nepravilnih putova i ulica koje prema periferiji imaju prete.ito ruralne karakteristike. Oko glavnoga trga formira se jezgra grada s odgovarajuim upravnim, trgovakim i uslu.nim sadr.ajima. Na istonomu rubu te eliptine jezgre, podno nekadanje citadele izgraen
je novi gradski trg, jedini pravokutni prostor barokne Po.ege. Krajem stoljea Po.ega je vicinalnom .eljeznicom povezana sa Siskom. Proiruje se prema kolodvoru i pruzi trima pravocrtnim ulicama koje su, dakako, in.enjerski trasirane. Grad je tada brojio oko 5 tisua stanovnika, tj. od 1857. g. porastao je gotovo dvostruko. * * * Iz ovoga prikaza gradova kontinentalne Hrvatske izostavljeni su brojni mali i manji gradovi koji, veim dijelom, nisu jo imali pravni status ni fiziki habitus gradova, kao i oni s veom ili skromnijom kulturno-povijesnom batinom, koji su stagnirali i nisu sudjelovali u procesima razvoja urbanizma tijekom 19. stoljea. To se odnosi u prvom redu na manja naselja Vojne krajine, a posebice ona na podruju Like i Ogulinske pukovnije.21
Sl. 12. Slavonski Brod plan proirenja grada, 1831. Fig. 12 Slavonski brod plan of the city expansion, 1831
JADRANSKA HRVATSKA22 ADRIATIC CROATIA

ISTRA ISTRIA
Istarski poluotok na krajnjem zapadu Hrvatske, podruje izuzetne urbane batine, s bezbroj gradina (katelira), vjenih malih grado-
20 Bedenko, 1978.; Kempf, 1910.; Lenti-Kugly, 1977.a 21 Za manje gradove v.: Virovitica (Fischer, 1996.; Horvat, A., 1958.), Nova Gradika (Fischer, 1998.; Horvat, A., 1955.), Naice (Majstorovi, 1973.), Otoac (Petrinec, 1992./93.), Kostajnica (Visin, 1992.), Kutina (Kara, V., 2002.), itd. 22 Markovi, J., 2002.; Maroevi, 2000.
208
PROSTOR
va, kako ih naziva Ana Deanovi, i desetak isto tako vjenih, no veih povijesnih gradova, zaostaje u 19. st. u svome privrednom i demografskom razvoju. Austrijske vlasti, jednako kao i one onemoale Venecije, nisu poticale proizvodne mogunosti novodobivene pokrajine. Rasapom feudalnih latifundija i poljoprivrednoga kolonata unutranjost vinogradarske i ratarske Istre pada u ekonomsku depresiju, a s njom i svi unutarnji gradovi. Obalni gradovi, zahvaljujui lokalnom trgovakom prometu i sitnom obrtnitvu, posebice ribarstvu, nalazili su mogunosti skromnoga, no stabilnoga razvoja. Na hrvatskome dijelu Istre, od polovice 19. st. prosperitetni razvoj pokazuju Rovinj i Pore, te osobito Pula kao nova i najvea vojna luka Austro-ugarske Monarhije. Pore,23 poput mnogih povijesnih gradova na Jadranu, gradi svoju novu obalu i proiruje luku ruenjem srednjovjekovnih zidina i kula. Na njihovoj liniji nastaje novo lice grada otvorenog prema moru. No, jezgra grada s autentinom antikom planimetrijom i svim kulturno-povijesnim slojevima koji su se na nju natalo.ili ostaje i dalje nedirnuta. Do kraja stoljea grad je daleko preao povijesne okvire, posebice du. prilaznih cesta, a na trgu uz kopnena vrata i baroknu crkvu Gospe od Anela formirao je svoje novo sredite. Rovinj,24 najvei grad na zapadnoj obali hrvatske Istre, s oko 9000 stanovnika, sredinom stoljea ak gubi svoje puanstvo forsiranom izgradnjom Pule kao vojnoindustrijskoga sredita. Slikovit gusto izgraeni grad na otoku, to ga kruni sakralni kompleks barokne crkve sv. Eufemije, spojen je jo u 18. st. s kopnom. Na nasutom tlu izmeu Staroga grada i starih predgraa, s monumentalnim franjevakim samostanom nastat e novo sredite. Kada je Rovinj 1873. g. dobio .eljezniku vezu s Trstom, a s njim i prvu veu industriju, zapoinje novo razdoblje sve uspjenijeg razvoja grada u 20. st. u punom kontinuitetu njegovih vjekovnih tradicija. Pula25 je nakon kratke francuske vladavine odlukom Bekoga kongresa 1815. g., zajedno s Istrom, pripojena Austrijskoj Monarhiji. Ve je 1820. izraen urbanistiki plan postojeega stanja s naznakom predvienih planskih zahvata koji e se dogoditi sredinom stoljea, kada je Pula postala glavna ratna luka Austrije. Godine 1856. zapoinje izgradnja vojnoga brodogradilita na otoiu Uljanik pred gradom i arsenala neto ju.nije na nasutom pliaku. Zatvoreni u svoje strogo uvane vojnike okvire kao zasebne cjeline, ti veliki indu-
strijski kompleksi nisu dirali cjelinu povijesnoga grada koji je tada jo bio opasan antikim i srednjovjekovnim zidinama du. cijeloga svojeg oboda. No, izazivali su nagao porast novoga stanovnitva (samo u arsenalu i brodogradilitu radilo je oko 7000 radnika, tj. dvostruko vie od broja stanovnika grada poetkom stoljea), a usporedno s time i proirenje na vanjske prigradske prostore. Do 1876., kada je Pula povezana .eljeznikom prugom s Trstom i Beom, izgraena je itava obala pred gradom, a na ulazu u Pulski zaljev 1300 m dugaak valobran na Podstinama pretvorio je cijeli zaljev u luki bazen, branjen brojnim vojnikim utvrdama i topnikim baterijama na okolnim bre.uljcima. Na istonoj strani grada, uz njegove zidine i glavna gradska vrata, izgraeni su novi dijelovi grada koji se du. starih ulica i novih, polo.enih na trasama rimske centurijacije, pru.aju prema sjeveru preko rimske Arene sve do .eljeznike postaje. Ve je formirano i novo drutveno sredite nove Pule neposredno uza zidine i Sergijev slavoluk. Do kraja stoljea grad se nezadr.ivo iri i izgrauje povrinu koja, zajedno s predgraima, viestruko premauje staru povijesnu jezgru. Pula je tada brojila vie od 36.000 stanovnika, to je ak deseterostruko vie u odnosu na stanje s prvog popisa 1857. g. Povijesna Pula, uza sve to to je do kraja stoljea poruen najvei dio njenih zidina, sauvala je ipak svoj fiziki i kulturno-povijesni integritet, te je uz neke manje unutarnje intervencije ostala i dalje .ivotno te.ite grada, njegov najvitalniji dio. * * * U unutarnjem dijelu Istre, tako bogatom povijesnim gradovima i prapovijesnim gradinama (castelieri), u ovome letiminom pregledu treba barem spomenuti tri akropolna grada: Buzet, Motovun i Labin. Kao sredita svojih u.ih regija Buzet se razvija na stoarsko-poljoprivrednoj osnovi, Motovun umarskoj i vinogradarskoj privredi, a Labin na ugljenim rudnicima. Tijekom 19. st. sva tri grada prelaze okvire svojih srednjovjekovnih zidina i pru.aju se du. prilaznih cesta, zapravo sputaju se s vrhova svojih bre.uljaka i formiraju nova podgraa u podno.ju.
KVARNER KVARNER
Kvarner je, nasuprot zaokru.enoj i geografski homogenoj Istri, disperzna regija i s brojnim
23 Prelog, 1957. 24 Rubbi, 1993.; Tadi, 1982. 25 Rubbi, 1995.
PROSTOR
209
otocima irom otvorena prema moru. U povijesnom slijedu ope privredne depresije Jadrana otoci i otona naselja stagniraju usporedno sa stagnacijom Venecije. Ni 19. stoljee austrijske vlasti nije Rabu, Krku, Cresu i Loinju, kao ni njihovim povijesnim gradovima, donijelo bitnijih promjena. Kopneni pojas Kvarnera, s masivom Velebita u zaleu, aktiviran je tijekom 18. st. tek probojem prvih kolnih cesta.26 Na uskomu obalnom pojasu, od brojnih starih gradova i gradia izdvajaju se Rijeka, Bakar i Senj, koji na tim novim prometnicama grade svoj novovjeki razvoj i prosperitet. Rijeka27 se u to doba nala u te.itu politike i privredne ekspanzije Austrije i Maarske. Razdoblje prosvjetiteljskog apsolutizma i privrednog merkantilizma donijelo je Rijeci, istovremeno kada i Trstu, status slobodnoga lukoga grada 1719. godine. Kako je ve reeno, odluujui su pritom bili imperijalni ciljevi Habsburke Monarhije i njene sustavne penetracije prema Jadranu i istonome Sredozemlju. Kada je dvije godine nakon carske povelje Rijeka dobila i prvu kolnu vezu sa zaleem tzv. Karlovom cestom, zapoelo je razdoblje sve sna.nijeg razvoja grada na uu Rjeine. Blagodati ove nove prometnice osjetili su i susjedni obalni gradovi, posebice Bakar i Kraljevica. Taj povoljni razvoj nije mogla usporiti ni izgradnja Jozefinske ceste koja je
26 Strohal, 1935. 27 Maga, 1997./98.; Mateji, 1985.; Stra.ii, 1971.; .ic, 1998.; *** 2001.
potkraj stoljea povezala konkurentnu luku u Senju s Karlovcem. Kada je, meutim, 1809. stavljena u promet i trea kopnena cesta Lujzijana, rivalitet luka na kvarnerskom podruju bio je okonan u korist Rijeke. Pod stalnim protektoratom Bea i Budimpete, Rijeka je uz Trst postala najvea luka na istonoj obali Jadrana. Godine 1873. grad je povezan i .eljeznikom prugom preko Zagreba s objema prijestolnicama. Tada zapoinje trea etapa eksplozivnoga razvoja Rijeke. Grad se jo u 18. st. poeo otvarati prema uu Rjeine i svojoj ju.noj obali, zamijenivi stare zidine i kule kontinuiranim slijedom graanskih kua s proeljima orijentiranim prema rijeci i moru. Sredinom stoljea ureena je obala i na njoj se gradi prvi red stambenih blokova u punoj du.ini ju.ne fronte Staroga grada, formirajui pritom pred gradskim vratima izdu.en trg Veliku Kontradu (Corso) koji e doskora postati novo drutveno sredite grada. Prema planu iz 1796. g. nastavlja se nasipavanje mora i gradi nova obala, no sada u dvostrukoj irini i du.ini. Na njoj se poetkom idueg stoljea di.u novi redovi prete.ito etverokatnih blokova, usporednih s onima iz prethodne faze. Formirana je tako poznata panorama Rijeke kao grada koji se nizom reprezentativnih zgrada, prete.ito javne namjene, irom otvorio prema moru. Tridesetak godina kasnije zapoela je izgradnja golemog lukobrana koji e svojom impozantnom du.inom od gotovo 2 km zakriliti cijeli grad, a njegovu reprezentativnu obalu ukljuiti u velik luki bazen povrine vee od 50
Sl. 13. Pula plan proirenja grada, 1886. Fig. 13 Pula plan of the city expansion, 1886 Sl. 14. Pula ortofoto snimka sredita grada s blokovima 19. stoljea Fig. 14 Pula ortophoto of the city center with blocks from the 19th century
210
PROSTOR
Grad se tijekom stoljea gradio, razvijao i rastao onako kako se gradila njegova luko-prometna trgovaka, poslovna i industrijska obalna zona, te je paralelno s njom poprimao izrazito longitudinalnu planimetriju. .eljeznika pruga koja je povezala grad s Budimpetom, a doskora i Beom i Trstom (1873.), takoer je nametnula linearni rast Rijeke. Zapadno od Staroga grada sve do kolodvora, a posebice na Dolcu, Brajdi i Zagradu, nastaju itave nove gradske etvrti moderne Rijeke. Grad, meutim, nema regulatorne osnove. Cjelokupnu izgradnju prati i regulira Pravilnik iz 1859. g. Na osnovi parcijalnih planova izgraen je cijeli komunalni sustav grada: plinifikacija (1850.), kanalizacija (1882.), vodovod (1895.), elektrina rasvjeta (1895.), te uveden tramvaj (1899.) i dr. U toj toliko dinaminijoj fazi razvoja Rijeke raspisan je 1873. natjeaj za plan grada, ali bez rezultata ni jedan prijedlog nije bio prihvaen. Konano je urbanistiki plan donesen nakon dvadesetak godina usuglaavanja tek 1904. odnosno 1917. g. kao crveni plan.29 Uza sve to i brojne unutarnje suprotnosti, Rijeka je u 19. st. izrasla u visokoprosperitetan moderni grad. Gospodarsko, materijalno blagostanje ostavilo je neizbrisive tragove na njenu urbanitetu. Uz vrhunska in.enjerska ostvarenja, osobito ona na izgradnji luke (generalni rukovodilac, in.. A. Hajnal, 1837.-1907.), Rijeka je zablistala remek-djelima klasicistike i postklasicistike arhitekture. Da nabrojimo samo ona najznaajnija: Vojna akademija (1852.) i neto kasnije Trgovaka i Nautika akademija, Gradska vijenica, velika Dr.avna gimnazija, otmjena palaa Modelo (staro Adamievo kazalite do 1855.), zgrada Filharmonije (1890.), ve spomenuto novo kazalite (1885.), kolodvor (1891.), Guvernerova palaa, uz brojne poslovne zgrade, privatne palae i luksuzne vile. Svojim monumentalnim volumenom, reprezentativnim habitusom i historicistikim duhom te ikonografijom te su zgrade potisnule skroman graanski bidermajer iz prve polovice stoljea. U njihovoj sjeni Stari je grad stagnirao i usporedno s vrtoglavim rastom novih gradskih predjela sve je vie socijalno i fiziki degradirao.30 Sa sjeverozapadne strane Rijeke svi povijesni gradovi i gradii jednako oni u njenu zaleu Kastav i Grobnik, kao i oni podno Uke od Veprinca, Lovrana, Moenice i Brsea sve do istarskoga Plomina nastavljaju svoj razvoj temeljen na sitnoj stoarskoj poljoprivredi i vi28 Planovi iz toga doba predviali su nastanak obale s analognom izgradnjom preko delte Rjeine sve do Peina u Suaku (v. plan iz 1796. g. u: *** 1953: 41). 29 Mateji, 1985. 30 Mateji, 1988.
Sl. 15. Rijeka plan grada, A. Pirisi, 1852. Fig. 15 Rijeka city plan, A. Pirisi, 1852
ha. Kao pristanite za sve brojnije i sve vee putnike i teretne brodove te parobrode, ta e reprezentativna obala grada postati poslovna, trgovako-prometna, luko-industrijska zona koja e odvojiti grad od mora i potisnuti ga u drugi plan. Kada je potkraj stoljea nasut i izgraen krajnji istoni dio obale do ua Mrtvoga kanala i na njoj novo kazalite i gradska tr.nica s nizom novih stambenih blokova, bio je to posljednji izlazak grada na more.28 No, izgradnja luke Baro zatvorila je doskora i taj dio grada. Iz ovoga letiminog prikaza izgradnje obalnoga dijela Rijeke, njene luke i industrijske zone koja se do kraja stoljea protegla desetak kilometara daleko prema zapadu, jasno se oituje njezin dinamini razvoj kao velikog vorita na magistralnim pomorskim i kopnenim prometnicama tadanje Dvojne Monarhije. Za vrtoglavi razvoj grada sve su inicijative i presudne odluke imale ishodita u politikim i ekonomskim interesima Maarske, koja je 1870. godine ukljuila Rijeku u svoj nacionalni teritorij kao corpus separatum.
Sl. 16. Rijeka ortofoto snimka sredita grada s blokovima 19. st. Fig. 16 Rijeka ortophoto of the city center with blocks from the 19th century
Sl. 17. Opatija panorama gradske obale, prijelaz 19./20. st. Fig. 17 Opatija panoramic view of the city coast, turn of the 19th and the 20th century
PROSTOR
211
nogradarstvu. No, potkraj stoljea na obali poinje razvoj turizma. To se najprije dogodilo u malom ribarskom zaseoku gdje se nalazila benediktinska Opatija, sa samo desetak stanovnika. Ve su se sredinom stoljea tu nale prve vile rijekih patrona, a u sedamdesetim godinama i prvi hotel. Godine 1889. Opatija, sada ve uredno ureen turistiki gradi s oko 2500 stanovnika, proglaena je zimskim ljeilitem. Povezana doskora konjskim tramvajem sa .eljeznikom stanicom Matulji, u predgrau Rijeke, postala je dostupna bogatoj klijenteli iz austrijskih zemalja. Znatno proirena sve brojnijim hotelima, raskonim penzionima, te tada obvezatnim kursalonima, Opatija je nosila laskav epitet zimski Be. Bakar.31 Smjestio se na jugoistonoj strani Rijekoga zaljeva, u dnu slikovita vinorodnog zaljeva. Tijekom 17. i 18. st. Bakar bilje.i vei luki promet od susjedne Rijeke i Senja, iako s loim kopnenim vezama za tranzitne robe iz zalea (drvo, stoka), osobito iz Frankopanskih rudnika i manufaktura (.eljezo), to je bila osnova njegova prosperitetnog razvoja. Grad je ve tada uvelike prerastao okvire povijesne jezgre i lepezastom izgradnjom svoga podgraa sve do mora Primorja, viestruko se poveao. Likvidacija Frankopana i Zrinskih te katastrofalan potres sredinom stoljea nisu bitnije poremetili razvoj grada. Reforme Marije Terezije i Josipa II. donijele su mu 1778. status slobodnoga kraljevskog grada i mnoge povlastice slobodne luke, no istovremeno s centralizacijom dr.avne uprave i sve veu ovisnost o Rijeci. Pomorska trgovina i pomorstvo tijekom prve polovice 19. st. poveava blagostanje grada i njegovih graana. Stale. brodovlasnika principala, uz stale. pomoraca, dominira gradom. Na njegovim brodogradilitima do 1882. g. izgraeno je ezdesetak to veih to manjih drvenih brodova bakarskih brodovlasnika. Razvijeno pomorstvo grada i njegove okolice uvjetuje otvaranje prve nautike kole na naoj obali (1849.). Sredina stoljea zasigurno je jo doba najvieg uspona Bakra: tada je posveena .upna crkva sv. Andrije, najvea novoizgraena sakralna graevina na tlu Hrvatske. No, to je istovremeno presudna prekretnica u razvoju Bakra. Nakon dosegnutih vrhunaca uskoro slijedi stoljee stagnacije i postupnog sve veeg zaostajanja. Izgradnjom .eljeznike veze s Budimpetom, kada je Rijeka postala emporij maarskih imperijalnih interesa, usporen je, a doskora i potpuno zakoen razvoj Bakra. Drugi neposredni udarac do.ivio je grad kada mu je 1880. oduzet privilegij slobodne luke. No isto toliko, ako ne i u jo veoj mjeri, bila je
31 Mili, 2003.
presudna pojava brodova na parni pogon. Grad s viestoljetnom pomorskom, luko-trgovakom i brodograevnom tradicijom do.ivljavao je udarce od kojih se nikada vie nije oporavio. Do kraja stoljea Bakar ipak nastavlja svoj razvoj u mirnom i samozadovoljnom ritmu maloga pomorskog i inovnikog grada. U to doba ak napreduje na planu kulturnoga i drutvenoga .ivota. Izuzetan dogaaj, s velikim nadama za gospodarski i svekoliki uspon Bakra, bila je izgradnja Pomorske kole 1884. g., kasnije Pomorske akademije, i Narodnoga doma 1891. g. U gradu djeluje tiskara (1877.-1884.), a uz Hrvatsku itaonicu i nekoliko humanitarnih sportskih i kulturnih udru.enja. No, iza tih pozitivnih pomaka i njihovih privida materijalno je stanje Bakra i njegovih graana bilo iz godine u godinu sve te.e. Broj stanovnika opada, a prazne i naputene kue propadaju, osobito u starim dijelovima grada. Neposredno se na Bakar nadovezuje Kraljevica, koja je sa dva frankopanska katela iz 17.
Sl. 18. Bakar precrt katastra, 1862. Fig. 18 Bakar copy of the cadastral plan, 1862
Sl. 19. Bakar veduta grada, E. Mohori, 1863. Fig. 19 Bakar view of the city, E. Mohori, 1863
212
PROSTOR
Sl. 20. ibenik panorama gradske obale, kraj 19. st. Fig. 20 ibenik panoramic view of city coast, end of the 19th century
st. branila ulaz u Bakarski zaljev. U iduem stoljeu proglaena je kraljevskom lukom (otud joj i ime), s brodogradilitem za ratne brodove, a tijekom 19. st. postaje gradi s velikim luko-pomorskim programom. No kao i Bakar, bez veih mogunosti za razvoj, ona stagnira do najnovijih vremena. Dalje prema jugu, povijesni Novi Vinodolski nije tijekom 19. st. zabilje.io neke vee inovacije na planu svoje guste urbane strukture, osim to su uklonjene zidine Frankopanskoga grada. Isto se to odnosi i na ostala manja povijesna naselja (Bribir, Ledinice), sve do Senja. Senj,32 povijesni grad sa stoljetnim tradicijama pomoraca i uskoka, sna.no je aktiviran izgradnjom Jozefinske ceste to ga je krajem 18. stoljea povezala s neposrednim zaleem, a preko Karlovca s cijelom Hrvatskom. Iako jo uvijek pod upravom Vojne krajine, grad na toj prometnici postaje sve uspjenija izvozno-uvozna luka. Razdoblje izmeu 1824. do 1833. zlatno je doba razvoja senjske trgovine. Tada je po nacrtima generala F. Vukasovia obnovljena Jozefinska cesta s novim ulazom u grad, proirena je luka i na obali se grade velika carinska skladita. U njegovu brodogradilitu grade se sve vei novi brodovi, a tvornica jedara i konopa radi na njihovoj opremi. U takvoj privrednoj i politikoj konstelaciji Senj se otvara prema moru, rui srednjovjekovne zidine, ali ih ne prelazi, a na njihovim temeljima formira se novo lice grada. Unutar grada bogate trgovake obitelji grade nove kue, ili pregrauju i nadograuju stare. Na skromne barokne interpolacije nadovezuju se isto tako skromne historicistike. Meu njima se istie palaa senjske Kapetanije, koja se pregrauje u Kraljevsku gimnaziju, a Katel postaje glasovit O.egovicianum. Monumentalna tvrava Nehaj je demilitarizirana. U drugoj polovici stoljea sve se vie osjea dominantna pozicija Rijeke i njen eksplozivni rast. Zapravo je rije o imploziji koja je gutala sve ljudske i prirodne resurse u svojem sve i-
rem interesnom krugu. Kopneni promet na Jozefini je zamro, a zajedno s njime i Senj kao tranzitna luka. Stagnira i broj gradskoga stanovnitva.
DALMACIJA DALMATIA
Dalmacija s najveom spomenikom batinom i urbanom kulturom, koja gotovo nadilazi sve regije na objema obalama Jadrana, do.ivljava u novovjekim stoljeima istu privrednu deklinaciju kao i ostale, nekad bogate mletake pokrajine. Procesi ope stagnacije nastavljaju se i pod austrijskom vlau. Na geografski dalekom jugoistoku mone Monarhije i izvan u.eg interesa vladajuih centara, Dalmacija je bila tek neka vrsta prirepka, u politikom .argonu nazivana res nulius. U sumornim stoljeima nakon blistavoga srednjeg vijeka, gradovi su svojom kamenom arhitekturom uspjeno odolijevali zlim vremenima. Isto su se tako odr.ale i tisuljetne urbane tradicije. No, ope siromatvo decimiralo je stanovnitvo i degradiralo njihovu socijalnu strukturu. Prosvjetiteljske ideje poetkom 19., a defeudalizacija sredinom stoljea, promovira graanski i puki sloj koji intenzivno reagira na demokratske, liberalne i preporodne izazove svoga doba. Zahvaljujui razvoju pomorsko-luke privrede koja je na jugu Dalmacije kontinuirala obalne gradove, oni postaju nositelji opeg progresa. Nakon to je barok okitio svojom kienom arhitekturom Zadar, Split i Dubrovnik, svi su povijesni gradovi u veoj ili manjoj mjeri prerasli okvire svojih zidina i bastiona, otvorili se prema moru i svojoj luci, aktivirali predgraa i ukljuili ih u svoj teritorij. Uza sve inovacije i mjestimina oteenja, njihova je markantna urbana matrica sauvala svoj izvorni povijesni integritet. To se u prvom redu i iznad sviju odnosi na Dubrovnik koji u okvirima svojih Mira u.iva blagodati splendid insu32 Vilii, 1965.; Vilii, 1971. 33 Staglii, 1988.; Staglii, 1996.; Staglii, 2000.
PROSTOR
213
lation i ostaje samostojna cjelina Grad bez dodatka. Zadar.33 Kratkotrajna francuska uprava poetkom stoljea nije u gradu ostavila znaajna urbanistika i arhitektonska ostvarenja. Zabilje.eni su tek zahvati na ozelenjavanju otvorenih prostora grada, u prvom redu njegovih bastiona i bedema. Kultura zelenila inicirana u francuskoj fazi, nastavit e se u Zadru, osobito nakon to je 1868. proglaen civilnim gradom. Kao glavni grad austrijske Dalmacije Zadar .ivi isto kao i u mletakim vremenima u ritmu glavnoga administrativnog i kulturnog sredita. Njegova planska struktura, naslijeena iz rimskih vremena, ostaje gotovo nedirnuta sve do razvojaenja. U sedamdesetim godinama do.ivio je prve radikalne intervencije ruenjem gradskih zidina du. jugozapadne obale. Na nasutim prostorima Nove obale izgraen je niz od 16 markantnih, prete.ito etverokatnih stambenih blokova koji su nametljivom historicistikom reprezentativnou zakrilili povijesnu jezgru i formirali novo lice grada po uzoru na sline austrijske zahvate u Trstu i Rijeci. No, iza te fasade grad visoke birokracije i patricija sve je vie zaostajao u svome privrednom razvoju. Potkraj stoljea slijede intervencije i u dubinu povijesne jezgre novim gradnjama na glavnoj irokoj ulici i na prostoru nekadanjega venecijanskog Katela, a 1903. g. gradi se u gradu monumentalna sudska palaa. Godine 1892. Zadar dobiva uz katedralu i nadbiskupski dvor neoromaniki crkveni toranj koji svojom vertikalom na kri.anju glavnih ulica postaje vizurna dominanta grada. Do kraja stoljea Zadar se ve pru.io daleko izvan svojih utvrda. Pliaci na dnu uvale Jazine nasipavaju se, a du. prilaznih cesta urbanizira se gradsko predgrae sa svojim sekundarnim sreditem. Grad se iri i prema Arbanasima, gdje je izgraen velik kompleks nove moderne bolnice. Na suprotnoj strani uvale, du. obale prema sjeverozapadu nastaje brodogradilite i pogon vinarske industrije. No, Zadar kao cjelina ekonomski stagnira. Kao upravno sredite Dalmacije raste samo brojem gradskoga stanovnitva, koje se penje do 1900. god. na 15.000 .itelja. Biograd,34 nekadanji krunidbeni grad i sjedite starohrvatske biskupije, teko stradava tijekom 17. i 18. st. Ipak, sve do kraja 19. st. sauvao se vei dio gradskih zidina s kru.nim kulama. Tada nastupa ope razaranje. Sve su utvrde unitene poetkom novoga stoljea, zajedno s ostatcima trobrodne bazilike sta34 *** 1990. 35 Markovi, J., 1997.; Markovi, J., 1999.
re kraljevske stolnice. Drevni je Biograd nestao bez ostataka pod novom izgradnjom. ibenik35 ulazi u 19. st. s istom kulturnom batinom iz prethodnih venecijanskih vremena, ali sa sve veim privrednim zaostajanjem. Njegova se stagnacija oituje, meu ostalim, ve samom injenicom to se od sredine 16. tijekom dva idua stoljea broj stanovnitva nije poveavao. Nakon kratke francuske vladavine, Austrija s Metternichovim apsolutizmom i blokadom trgovakog prometa s Bosnom (uz sanitarni kordon) produ.uje stagnaciju grada jednako na privrednom, kao i na drutvenom planu. Godine 1830. grad broji 2600 stanovnika. Tada se ponovno otvaraju trgovaki putovi s kopnenim zaleem i s Bosnom, a morem sve do zapadne obale Jadrana. Uz obrtniku proizvodnju, uslu.ne djelatnosti i trgovinu postupno se pojavljuju prve manufakture i industrija. Oporavlja se i brodarstvo s jedrenjacima, posebice u susjednom Zlarinu. Grad je meutim vrsto opasan srednjovjekovnim zidinama i kulama, na koje su dograeni renesansno barokni bastioni. Njegova organska gusta fizika struktura podno tvrave Svete Ane kao akropole, uz brojne palae gradskih patricija i bogatih trgovaca, dobiva i po koju historicistiku kuu nekoga vienijega graana. Socijalna slika grada, polarizirana na nekoliko starih veleposjednikih obitelji s jedne strane i na puane (mornare, ribare), radnike i seljake s druge, postupno se poinje raslojavati. Uz brojne unutarnje krize formira se graanski sloj sukladno idejama to ih je nosila revolucionarna 1848. godina. Druga polovica stoljea donosi dinamian razvoj i rast grada. Broj se stanovnika penje na 10.000 potkraj stoljea. Grad prelazi okvire svojih utvrda, otvara se prema obali i varokim predgraima. Porueni su barokni bastioni s njegove jugoistone fronte (1864.) sve do crkve sv. Franje, gdje e doskora nastati gradski park. Do kraja stoljea poruene su zidine i kule s kopnene strane u punoj du.ini Staroga Pazara do tvrave sv. Ane, te vei dio ju.nih zidina du. obale. Grad je time oteen za neke povijesne objekte (kula Teodorevi pred katedralom), ali njegova je homogena urbana topografija ostala gotovo u cijelosti nedirnuta. Kulturni i drutveni razvoj oituje se izgradnjom kazalita (1870.), osnivanjem Narodne slavjenske itaonice na Poljani (1866.), izgradnjom etverorazredne kole (1904.), realne gimnazije, pokrajinske bolnice (1883.) i dr. Privredni rast grada potie izgradnja .eljeznike veze sa Splitom preko Perkovia (1877.) i elektrifikacija (1895.) sa sna.nom elektrinom centralom na slapovima Krke. Raste .eljezniko-pomorski tranzit drva i ugljena pre-
Sl. 21. Split Prokurative s trgom i Bajamontijevom esmom, kraj 19. st. Fig. 21 Split Prokurative with the square and Bajamonti's fountain, end of the 19th century
214
PROSTOR
ko nove teretne luke, a u gradu je sve vei broj manufakturnih radionica i trgovina iroke potronje. Pojavljuju se prve tvornice i industrijska postrojenja. Trogir,36 grad bogate antike, srednjovjekovne i renesansne batine, bilje.i tijekom baroknih i postbaroknih vremena relativno skromne arhitektonske i urbanistike inovacije. Kratko razdoblje francuske uprave prodrmalo je zidinama opasani grad na otoiu, kao i ostale gradove venecijanske Dalmacije, iz njegove vjekovne obamrlosti. U duhu prosvjetiteljstva zatvaraju se samostani, a otvaraju i grade kole i osnivaju kolegiji ak na razini visokih kola; rue se stare utvrde, bedemi i bastioni; sprovode higijenske mjere, nasipavaju barutine i pliaci oko grada. Sredinom stoljea polo.ena je prva kanalizacija (i javni nu.nik na obali!), grad se komunalizira, poplouje se glavni trg, zasaene su zelene povrine du. nasutih dijelova obale. Grad, meutim, prostorno i demografski stagnira. Kao lokalno trgovako i obrtniko sredite tijekom cijeloga stoljea nije se brojem stanovnika poveao iznad 3000. Raste samo njegovo predgrae na suprotnoj obali, na otoku iovu, kao naselje te.aka i lukih radnika, koje je 1862. g. povezano s gradom novim kamenim mostom s preklopnim prolazom za brodove. Kopnena je strana jo uvijek nenaseljena, dobiva kameni most tek 1906. g. Zahvaljujui prirodno-geografskoj izoliranosti, Trogir je sauvao svoju povijesnu jezgru i njenu kulturnu batinu u veoj mjeri od veine jadranskih gradova iako je erozija gradskoga patricijata dovela neke ugledne kue i palae u stanje zaputenosti i ruenja. Split.37 Devetnaesto stoljee u Splitu zapoinje, kao i u ibeniku i Trogiru, ruenjem dijelova starih baroknih gradskih utvrda. Za kratkotrajne francuske uprave poruen je izboeni dio Katela na obali i jugozapadni polubastioni. Dobivenim materijalom nasuta je pred gradom obala i formiran perivoj, tzv. Marmontovi ardini. Unutar grada poruen je (1813.-1859.) niz kasno-gotikih kua na sjeverozapadnoj fronti Narodnoga trga (Trg sv. Lovre), ime je taj prostor znatno proiren, no grad je pritom izgubio nekoliko vrijednih povijesnih zgrada, ukljuujui i staru Gradsku vijenicu. U istom razdoblju nastaju nove trokatnice na obali u nastavku fronte Dioklecijanove palae. Iako je jo poetkom stoljea sruen obrambeni bedem Korta nasuprot Zlatnim vratima, ta su vrata otvorena tek 1857., pa je time uspostavljena neposredna veza povijesne jezgre s obalom. Uza spomenute graditeljske zahvate, razvoj Splita do sredine stoljea odvijao se u mirnom ritmu sve va.nijega lukog grada, s broj-
nim brodskim vezama s lukama preko Jadrana i karavanskim putovima s Bosnom. Najvea Turska skela na Jadranu i Veliki pazar donosili su gradu znatne prihode. Zajedno s predgraima, Vela Varo na zapadnoj strani i Luac na istonoj, Split je 1857. g. brojio vie od 16.000 stanovnika. Znatno dinaminiji razvoj zabilje.en je istovremeno s izradom prvoga regulacijskog plana grada 1862. Na mjestu poruenoga zapadnog bastiona gradi se krajem desetljea ugledna Bajamontijeva palaa i prvo kazalite, a 1864./65. g. kompleks Prokurativa. Sve vei luki promet i najava skorog prikljuivanja na .eljezniku mre.u potiu izgradnju i ureenje ju.noga dijela obale te poetak izgradnje velikog lukobrana 1872. g. Kada je 1877. g. Split konano povezan .eljeznicom s kontinentalnim dijelom Hrvatske, nastupa razdoblje njegova eksplozivnog rasta. Grad naglo prerasta svoje povijesne okvire i prote.e se du. starih cesta prema Poljudu, Solinu i Poljicama. Nastaju brojna nova predgraa i prve vee industrije, kao npr. tvornica cementa u podno.ju Marjana, brodogradilite pokraj Solina i dr. Sredinji se dio grada komunalizira i oprema odgovarajuim upravnim, gospodarskim, kulturnim i drutvenim ustanovama. Kao najvei grad Dalmacije (1900. g. brojio je vie od 28.000 stanovnika), Split e uskoro postati njena metropola, preuzimajui primat od Zadra. Korula38 je sasvim suprotan sluaj. Procesi rasta i razvoja prelaze okvire povijesnoga grada na poluotoku i usredotouju se sve vie na prostore predgraa Borgo du. zapadne i istone obale. U 19. st. porueni su dijelovi gradskih zidina i nekoliko kula da bi se izgradilo veliko luko pristanite pred gradom s Casinom, uskoro i hotelom. No, fasada grada ostala je u cijelosti sauvana. Ju.ni glavni ulaz u grad dobiva 1863. nov kameni most. Usporedno s rastom Borga, koji se razvija u novo gradsko sredite s odgovarajuim drutvenim sadr.ajima i prvim hotelima, grad na poluotoku stagnira, no i dalje uspjeno uva svoj povijesni integritet. Dubrovnik,39 katastrofalnim potresom razoren, nakon herojske obnove cvjeta barokom, ali nee vie nikada dosei gospodarski uspon ni prosperitet kasnoga srednjeg vijeka i rane renesanse. U 19. st. Republika kapitulira
36 Luci, 1979.; Piplovi, 1994.; Piplovi, 1996. 37 Muljai, 1958.; Muljai, 1965.; Duplani, 1994./95.; Marasovi, 1965; Piplovi, 1999. 38 Fazini, 1978.; Lupis, 1996.; Lupis, 1998.; Lupis, 1999.; Oreb, 2002.; Pedrin, 2000.; Piplovi, 2000. 39 Bersa, 1941.; Beriti, 1958.; Horvat-Levaj, 2000.; Novak-Prosperov, 1987.; Prelog, 1978.; Vukovi, 2000. 40 Novak, 1972.; Ravli, 1934.
PROSTOR
215
pred Napoleonovom vojskom, a zatim i austrijskom, tako da je utrnulo njeno dr.avniko i politiko znaenje. Stamena struktura grada odolijeva zlim vremenima ope depresije koja je zahvatila cijelu Dalmaciju. Iako unutar grada jo uvijek ima ruevina, .ivotne potrebe zahtijevaju u prvom redu intervencije u gradskoj luci. Zbog dotrajalosti sruena je kula na ribarnici (1853.) i krovite na kuli sv. Ivana (1884.), izgraena je obala ispred Arsenala (1859.) i novi lukobran Porporela (1873.). Sredinom stoljea poruena je stara gotika Vijenica i podignuta nova opinska zgrada u neorenesansnom slogu. Jo za francuske vladavine predgrae Pile povezano je sa Gru.em tzv. Marmontovom cestom, a potkraj stoljea obilaznicom Puton oko Grada i s ju.nim predgraem Ploama. Na Pilama e se izgraditi pota i prvi hotel, a na Placama Velika gimnazija. Gru. i njegov pitomi zaljev, s brojnim ljetnikovcima u bujnom zelenilu svojih vrtova, preuzet e postupno funkcije nove gradske luke sa kverima, modernom obalom, parobrodskim pristajalitima i lukim skladitima, te s gostionicama i hotelima. Kada je Dubrovnik 1901. g. dobio .eljezniku prugu, prometno, te uskoro i industrijsko znaenje Gru.a sve e vie rasti. Ostat e nedirnut samo poluotok Lapad, kao najljepa etnica grada, i otok Lokrum pod Gradom s neogotikim Maksimilijanovim dvorcem. * * * Analognim letiminim prikazom trebalo bi obuhvatiti i ostale povijesne gradove, posebice Omi, Makarsku i Cavtat na kopnenoj obali, te Rab, Pag i Hvar na otocima.40 Njihov urbani i opi razvoj bit e ukljuen u poglavlje tzv. turistikog urbanizma 20. st. u sljedeem poglavlju. Gradovi na otocima, nekad va.ne mletake luke, i dalje stagniraju, a osim Korule nali su se izvan pomorskih prometnica. U kopnenom zaleu brojni povijesni gradovi takoer ne sudjeluju u novovjekim razvojnim procesima. Neke e od njih krajem stoljea aktivirati .eljeznika pruga to je Dalmaciju povezala s kontinentalnom Hrvatskom, ali to je tema za idue stoljee. Tijekom dvadeset pet stoljea urbane kulture na tlu Hrvatske, od grkoga Visa i ilirske Salone, u vjekovnim plimama i osekama, velikim usponima i jo veim padovima, stoljea turskih ratova, kada su razoreni i opustoeni gotovo svi gradovi u kontinentalnom dijelu zemlje, dok su oni na Jadranu tonuli u opu letargiju bila su to razdoblja najte.ih iskuenja. Slijede stoljea mukotrpne obnove u uvjetima siromatva, gospodarskih i politikih kriza, da bi krajem 19. stoljea Hrvatska i njeni povijesni gradovi ponovno uli u krug europske ope i urbane kulture kao ravnopravni sudionici.
Literatura Bibliography
1. Ambru, V. (1988./89.), Osijek na prijelazu u 20. stoljee, Peristil, 31-32, Zagreb 2. Bedenko, V. (1975.), Kri.evci razvoj grada, Glasilo Arhitektonskog fakulteta, 3, Zagreb 3. Bedenko, V. (1978.), Urbanistiki razvoj Slavonske Po.ege, ovjek i prostor, 2, Zagreb 4. Bedenko, V. (1993.), Urbanistiki razvoj Kri.evaca do sredine 19. stoljea, u: Kri.evci, grad i okolica, Zagreb 5. Beriti, L. (1958.), Urbanistiki razvitak Dubrovnika, Zagreb 6. Bersa, J. (1941.), Dubrovake slike i prilike (1800.-1880.), Zagreb 7. Cvitanovi, . (1978.), Arhitektura monumentalnog historicizma u urbanizmu Zagreba, .ivot umjetnosti, 26-27, Zagreb 8. Cvitanovi, . (1979.), Kulturna i umjetnika batina Karlovca od osnutka tvrave do 19. stoljea, u: Karlovac 1579-1979, Karlovac 9. Dobroni, L. (1983.), Izgradnja Zagreba u XIX. stoljeu i irenje Zagreba (prikaz na osnovu starih planova), u: Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova, Zagreb 10. Duplani, A. (1994./95.), Prinos dokumentaciji urbanistikog razvitka Splita od 17. do 19. stoljea, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 20-21, Zagreb 11. Fazini, A. (1978.),Graditeljska djelatnost u Koruli XIX. st., Dubrovnik, 6, Dubrovnik 12. Fischer, M. (1993.), Oblikovanje modernog grada, u: Kri.evci grad i okolica, Zagreb 13. Fischer, M. (1996.), Oznake urbanistikog slijeda, u: Virovitica, izabrane teme, Virovitica 14. Fischer, M. (1998.), Znaajke urbanistikog razvoja, u: Nova Gradika, Nova Gradika 15. Frankovi, E. (1981.), Regulatorna osnova Zagreba iz 1865. godine, .ivot umjetnosti, 32, Zagreb 16. Frankovi, E. (1983.), Gradnja, norme i spomenici, Peristil, 26, Zagreb 17. Frankovi, E. (1988.), Lenucijeva era, Arhitektura, 205-206, Zagreb 18. Frankovi, E. (1988./89.), Urbanistiko planiranje u Hrvatskoj na mijeni stoljea, Peristil, 31-32, Zagreb 19. Gaina, S. (1999.), Parcelacija gradskog zemljita u Osijeku i odredbe o izgradnji od 1899. do 1914. godine, u: Secesija u Hrvatskoj [zbornik], Zagreb 20. Geri, B. (1990.), Povijesna urbana cjelina Bjelovara, Bjelovarski zbornik, Bjelovar 21. Gornii Brdoveki, J. (1952.), Razvitak .eljeznica u Hrvatskoj do 1918. godine, Zagreb 22. Gross, M. (1985.), Poeci moderne Hrvatske, Zagreb 23. Horvat, A. (1955.), Nova Gradika, najmlai hrvatski grad, ovjek i prostor, 32, Zagreb
24. Horvat, A. (1958.), O urbanistikoj jezgri Virovitice, Bulletin JAZU, 3, Zagreb 25. Horvat, A. (1960.), Osvrt na urbanizam Koprivnice, Bulletin JAZU, 2-3, Zagreb 26. Horvat, A. (1961.), O Bjelovaru gradu ortogonalnog sistema, Bulletin JAZU, 1, Zagreb 27. Horvat, A. (1982.), Osvrt na urbanistiku koncepciju jezgre Kri.evaca, Kri.evaki zbornik, II, Kri.evci 28. Horvat, R. (1993.), Povijest grada Vara.dina, Vara.din 29. Horvat-Levaj, K. (2000.), Od baroknog klasicizma do neoklasicizma. Stilsko-tipoloke transformacije stambene arhitekture Dubrovnika izmeu 1780. i 1900. godine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24, Zagreb 30. Jurkovi, S.; Mlinari, I. (2002.), Gradska etalita Hrvatske, Zagreb 31. Kara, V. (2002.), Pregled urbanog razvoja i arhitektonske batine Kutine, u: Kutina. Povijesno-kulturni pogled s identitetom dananjice, Kutina 32. Kara, Z. (1994.a), Osnovna analiza urbanistiko-arhitektonskog razvoja Vukovara. Kompendij dosadanjih istra.ivanja, Prostor, 2 (1-2), Zagreb 33. Kara, Z. (1994.b),Urbanistiki razvoj i arhitektonska batina Vukovara od baroka do novijeg doba (1687-1945), u: Vukovar, vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Zagreb 34. Karaman, I. (1972.), Privreda i drutvo Hrvatske u 19. stoljeu, Zagreb 35. Kempf, J. (1910.), Po.ega. Zemljopisne biljeke iz okoline i prilozi za povijest slob. i kr. grada Po.ege i po.eke .upanije, Po.ega 36. Kne.evi, S. (1992.), Regulatorna osnova Milana Lenucija za dio Zagreba od .eljeznike pruge do rijeke Save iz godine 1907., Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 16, Zagreb 37. Kne.evi, S. (1994.), Lenuci i Lenucijeva potkova, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 18, Zagreb 38. Kne.evi, S. (1996.), Zagrebaka zelena potkova, Zagreb 39. Kne.evi, S. (2004.), Urbanistiki razvoj gradova kontinentalne Hrvatske u XIX. stoljeu, u: Zbornik I. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb 40. Korda, J. (1954.), Vinkovci i okolica, Vinkovci 41. Lenti-Kugly, I. (1977.a), Povijesno-urbanistiki razvoj Slavonske Po.ege od osloboenja od Turaka do danas, u: Po.ega 1227.-1977., Po.ega 42. Lenti-Kugly, I. (1977.b), Vara.din povijesna urbana cjelina grada, Zagreb 43. Lenti-Kugly, I. (2001.), Zgrade vara.dinske povijesne jezgre, Zagreb 44. Lipovak, . (1979.), Urbani razvoj Karlovca, u: Karlovac 1579-1979, Karlovac 45. Luci, I. (1979.), Povijesna svjedoanstva o Trogiru, Split 46. Lupis, V. (1996.), Pabirci za korulansko XIX. i XX. stoljee, Godinjak grada Korule, 1, Korula 47. Lupis, V. (1998.), O arhitekturi XIX. stoljea u Koruli, Godinjak grada Korule, 3, Korula
216
PROSTOR
48. Lupis, V. (1999.), Jo o graditeljstvu XIX. i XX. stoljea na otoku Koruli, Godinjak grada Korule, 4, Korula 49. Maga, O. (1997./98.), Urbani razvoj Rijeke i Suaka na prijelomu stoljea, u: Arhitektura secesije u Rijeci. Arhitektura i urbanizam poetka 20. stoljea 1900.-1925., Rijeka 50. Majstorovi, S. (1973.), Naice kroz 700 g. (1229.-1929.), Slavonski Brod 51. Marasovi, J. (1965.), Glavne faze urbanistikog razvitka splitske aglomeracije, Urbs, 6, Split 52. Markovi, J. (1997.), ibenik, jugoistono proelje grada: projekt XIX. stoljea i njegova sudbina u XX. stoljeu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 21, Zagreb 53. Markovi, J. (1999.), Paleoindustrijska era u razvoju grada ibenika, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23, Zagreb 54. Markovi, J. (2004.), Urbanistiki razvoj gradova jadranske Hrvatske u 19. stoljeu, u: Zbornik I. kongresa hrvatskih povjesniara umjetnosti, Zagreb 55. Markovi, M. (1994.), Brod, Slavonski Brod 56. Maroevi, I. (1998.), Sisak grad i graditeljstvo, Sisak 57. Maroevi, I. (2000.), Gradogradnja i zatita spomenika u 19. stoljeu na hrvatskoj strani Jadrana, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24, Zagreb 58. Maruevski, O. (1986.), Izgradnja Zagreba, u: Iso Krnjavi kao graditelj, Zagreb 59. Maruevski, O. (1993.), Kri.evci u 19. st., u: Kri.evci grad i okolica, Zagreb 60. Mateji, R. (1985.), Razvoj arhitekture u Rijeci, Dometi, 4-5, Rijeka 61. Mateji, R. (1988.), Kako itati grad, Rijeka 62. Ma.uran, I. (1971.), Osijek, Osijek 63. Mili, B. (2002.), Razvoj grada kroz stoljea, III Novo doba, Zagreb 64. Mili, B. (2003.), Bakar, drevni grad na valovima stoljea, Bakar 65. Muljai, S. (1958.), Kronoloki pregled izgradnje Splita u XIX. i XX. stoljeu (1806.-1958.), u: Zbornik drutva in.enjera i tehniara, Split 66. Muljai, S. (1965.), Urbanistiki razvoj Splita i regulacioni planovi od poetka XIX. st. do 1944. godine, Urbs, 6, Split 67. Novak, G. (1972.), Hvar kroz stoljea, Zagreb 68. Novak-Prosperov, S. (1987.), Dubrovnik iznova, Zagreb 69. Oreb, F. (2002.), Korulanska opina za vrijeme Rafa Arnerija u drugoj polovici XIX. stoljea, Dubrovnik, 1-2, Dubrovnik 70. Pedrin, I. (2000.), Korula kao gradski organizam u austrijskom i njemakom putopisu, Godinjak grada Korule, 5, Korula 71. Petrinec, T. (1992./93.), Grad Otoac pregled povijesno-urbanog razvitka, Godinjak zatite spomenika kulture, 18/19, Zagreb 72. Petrovi, K. (1972.), Tvrava i grad Brod 1715.-1905., Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 4-5, Zagreb 73. Piplovi, S. (1994.), Fortifikacije Trogira u 19. stoljeu, Vartal, 3, Trogir 74. Piplovi, S. (1996.), Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeu, Split
75. Piplovi, S. (1999.), Preobrazba Splita na razmei XIX. i XX. stoljea, u: Graa i prilozi za povijest Dalmacije, 15, Split 76. Piplovi, S. (2000.), Odraz XIX. stoljea na urbanistiku strukturu Korule, Godinjak grada Korule, 5, Korula 77. Plani-Lonari, M. (1986.), Izgradnja grada do sredine 19. stoljea, u: Koprivnica grad i spomenici, Zagreb 78. Prelog, M. (1957.), Pore grad i spomenici, Beograd 79. Prelog, M. (1978.), Urbanistiki razvoj Dubrovnika, Peristil, 21, Zagreb 80. Ravli, J. (1934.), Makarska i njeno primorje, Split 81. Rem, V. (1983.), Brod, Slavonski Brod 82. Rubbi, A. (1993.), Rovinj urbanitet grada i okolnih naselja, Rovinj 83. Rubbi, A. (1995.), Pula tri tisue godina urbaniteta, Zagreb 84. Schneider, M. (1977.), Gradovi i krajevi na slikama i crte.ima od 1800. do 1940., [katalog], Zagreb 85. Slukan Alti, M. (2003.), Povijesni atlas gradova, I. sv., Bjelovar, Bjelovar 86. Slukan Alti, M. (2004.), Povijesni atlas gradova, II. sv., Sisak, Sisak-Zagreb 87. Slukan Alti, M. (2005.), Povijesni atlas gradova, III. sv., Koprivnica, Zagreb-Koprivnica 88. Staglii, M. (1988.), Graditeljstvo u Zadru 1868-1918, Zagreb 89. Staglii, M. (1996.), Klasicizam u Zadru, Zagreb 90. Staglii, M. (2000.), Osvrt na graditeljstvo u Zadru od pada Mletake Republike (1797.) do talijanske okupacije (1943.), Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24, Zagreb 91. Stra.ii, Z. (1971.), Rijeka, razvoj i suvremeno znaenje, Zagreb 92. Strohal, R. (1935.), Uz Lujzinsku cestu, Zagreb 93. Szabo, Gj. (1940.), Stari Zagreb, Zagreb 94. Tadi, B. (1982.), Rovinj razvoj naselja, Zagreb 95. Vilii, M. (1965.), Povijesno-urbanistiki razvoj Senja, Senjski zbornik 1, Senj 96. Vilii, M. (1971.), Arhitektonski spomenici Senja, Rad JAZU, 360, Zagreb 97. Visin, M. (1992.), Grad Kostajnica. Povijesni urbani razvoj, u: Hrvatska Kostajnica i Zrin, Zagreb 98. Vranje-oljan, B. (1991.), Stanovnitvo gradova banske Hrvatske na prijelazu stoljea, Zagreb 99. Vrbeti, M.; Szabo, A. (1989.), Karlovac na razmei stoljea 1880-1914, Zagreb 100. Vukovi, G. (2000.), Preobrazba Dubrovnika poetkom 19. stoljea, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 24, Zagreb 101. Zrinyi, K. (1902.), Csaktornya, akovec 102. .ic, I. (1998.), Kratka povijest grada Rijeke, Rijeka 103. .ivakovi-Ker.e, Z. (1996.), Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stoljea (1868.-1918.), Osijek 104. *** (1953.), Rijeka Zbornik, Rijeka 105. *** (1976.), ibenik, ibenik 106. *** (1988.), Pula sa starih razglednica, Zagreb 107. *** (1990.), Biograd i njegova okolica u prolosti, Biograd 108. *** (2000.), Historicizam u Hrvatskoj, Zagreb 109. *** (2001.), Arhitektura historicizma u Rijeci, Rijeka
Izvori Sources
Izvori ilustracija Illustration Sources

Sl. 1. Sl. 2. Sl. 3. Sl. 4. Sl. 5. Sl. 6. Sl. 7. Sl. 8. Sl. 9. Sl. 10. Sl. 11. Sl. 12. Sl. 13. Sl. 14. Sl. 15. Sl. 16. Sl. 17. Sl. 18. Sl. 19. Sl. 20. Sl. 21. *** 2000., I: 37 *** 2000., II: 468 *** 2000., I: 100 *** 2000., II: 482 Lenti-Kugly, 1977: tab. 16 *** 2000., I: 198 Slukan Alti, 2003: 152 Maroevi, 1998: 57 Arhiva Katedre za urbanizam AF Fischer, 1993: 94 *** 2000., II: 538 Markovi, M., 1994: 218 *** 1988: 96 Geofoto [web] *** 2001: 70 Goefoto [web] *** 2000., II: 565 Mili, 2003: 42 Mili, 2003: 39 *** 1976: 416 *** 2000., I: 232
PROSTOR
217
Sa.etak Summary
Urban Development of Croatian towns in 19th Century

A turbulent historical period of the late 18th and the early 19th centuries was marked by the ideas originated in the periods of the Enlightenment and liberal democracy. First it needs to be emphasized that the progressive reforms undertaken by the emperor Joseph II, although lasting for a short time, made a considerable impact on the middle-class Croatian society of the period. Soon the conservative government administration introduced a very rigid centralized system and abolished the reforms. The French occupation of Istria and Dalmatia as well as the formation of the Illyrian counties in the early 19th century facilitated a free flow of revolutionary ideas and deeply affected the late feudal Monarchy. Two decades later these ideas, first suppressed by the Viennese absolutist regime, became the guiding principles of the Illyrian Movement. Besides centralization, the process of an aggressive Germanization imposed by the Austrian bureaucratic administration seriously affected all government bodies, especially in the region named Vojna krajina where large parts of continental Croatia were still separated from the civilian government. The process of Germanization and Viennese hegemony was opposed and soon replaced by an even more radical Hungarian political expansion and the accompanying process of Hungarization which dominated the Croatian political history until the end of the Dual Monarchy. At the same time, Dalmatia together with the entire Adriatic coast came within the Italian sphere of interest. These facts brought about both by external and the internal political events had a decisive influence on the development of Croatian towns. Each urban agglomeration was affected in terms of its geographical position as well as its cultural and historical heritage and economy. The 19th century saw a remarkable economic development in Croatia. The guild and craft-based production was growing into industrial manufacture whereas the local shops evolved into a thriving commercial industry. Numerous large commercial and office buildings were put up in all big cities (particularly in Zagreb, Osijek and Rijeka) whereas industrial facilities encompassed large urban zones. By the end of the century a number of industrial out-of-town facilities were built, the examples being the wood industrial facility in Belie (1844) and a textile industial facility in Duga Resa (1884). The coastal area was economically underdeveloped compared to the other parts of the country, the only exceptions being Kvarner and the southern region with Dubrovako primorje where a centuries-long tradition was superseded by modern maritime and shipbuilding industries. Urban development ran parallel with economic prosperity. It was particularly evident in the process of developing a better quality urban municipal service together with the introduction of appropriate legal, building and sanitary regulations. The towns in this paper are presented in geographic order starting from Zagreb as the major Central Croatian town followed by the eastern Croatian regions of Podravina and Posavina included in part 1. Part 2 covers Istria, Kvarner, Dalmatia, Dubrovnik and Cavtat. This division is also conditioned by some special features of the towns in each of the mentioned regions and especially by a traditional geo-political division of Croatia into continental and coastal macro-regions.
BRUNO MILI]
Biografija Biography
Prof. emerit. dr.sc. BRUNO MILI, dipl.ing.arh., diplomirao je na Arhitektonskom odjelu Tehnikog fakulteta u Zagrebu 1941. godine. Pohaa poslijediplomski studij na Urbanistikom institutu Sveuilita Sorbonne u Francuskoj (1957.-58.). Habilitirao je s radom Urbanistika i arhitektonska obnova Zadra (1961.) te doktorirao s disertacijom Prostorna kvantifikacija visokokolskih nastavnih i znanstvenih ustanova (1980.). Od 1950. zaposlen je na Katedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Kao arhitekt-projektant i urbanist-planer izrauje brojne arhitektonske projekte, urbanistike planove i nagraene natjeajne projekte. Vodi brojna istra.ivanja i projekte o prouavanju povijesnoga razvoja gradova. Pod njegovim je vodstvom raen Urbanistiki atlas povijesnih mjesta i gradova Istre, a autor je i triju knjiga o razvoju grada tijekom povijesti. Dobitnik je brojnih nagrada, meu kojima istiemo: nagrada Viktor Kovai za .ivotno djelo (1988.), nagrada Vladimir Nazor za .ivotno djelo (1997.) i nagrada HAZU za znanstvenu djelatnost (1998.). Professor Emeritus BRUNO MILI, Dipl. Eng. Arch., Ph. D., graduated from the Department of Architecture of the Technical Faculty in Zagreb (1941). He attended post-graduate studies in town planning at the Town Planning Institute of the Sorbonne in France (1957-58). His habilitation thesis was The Urban and Architectural Renewal of Zadar (1961) and his doctoral thesis Spatial Quantification of University Institutions for Teaching and Research (1980). In 1950 he began to work in the Department for Urban Planning of the Faculty of Architecture, University of Zagreb. As architect-designer and town planner he worked on many architectural projects. He was at the head of a large number of research and other projects concerned with the historical development of towns. He was in charge of Urban Atlas of Historical Cities and Towns of Istria, and wrote three books on urban development through history. He is the recipient of several awards, including: the Viktor Kovai Life Achievement Award (1988), the Vladimir Nazor Life Achievement Award (1997) and the Academy Award for scientific work (1998).

Bruno Milic

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bruno Milic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sl. 1. Vukovar dunavska veduta, M. Celestin, 1901. Fig. 1 Vukovar View of the danube, M.

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

gradovi hrvatski urbanizam povijest urbanizma 19. stoljee

towns urban planning in Croatia history of urban planning 19th century

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

KONTINENTALNA HRVATSKA2 CONTINENTAL CROATIA

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

SREDI[NJA HRVATSKA CENTRAL CROATIA

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

JADRANSKA HRVATSKA22 ADRIATIC CROATIA

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

2[32] 14[2006] 196-217 B. MILI Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Izvori ilustracija Illustration Sources

Znanstveni prilozi|Scientific Papers

Urbani razvoj gradova na tlu Hrvatske B. MILI 196-217 14[2006] 2[32]

Urban Development of Croatian towns in 19th Century

You might also like