RIMLJANI U HRVATSKOJ

POVIJEST
 Dva stoljeća poslije Grka na istočnu obalu Jadranskog mora dolaze Rimljani. Oni su u različitim
ratovima osvojili primorje i prodrli u unutrašnjost do Siscije. Iliri osvajaju Pharos, opsjedaju Vis, Drač i
Krf. Ali njihovu moć najprije krajem 3. stoljeća pr. Kr. ograničuju, a nakon više od dva stoljeća
ratovanja i dokidaju Rimljani koji su u međuvremenu dosegli kulturnu razinu helenizma i krenuli u
ekspanziju po diktatu svog vojno-ekonomskog sustava, te će uskoro smijeniti i dominaciju Grka na
Sredozemlju. Padom Nezakcija 177. godine pr. Kr. rimske legije osvajaju cijelu Histriju.


Osvojeni krajevi na zapadu Balkana dobili su naziv Ilirik. Ilirik je dobio u upravu Julije Cezar (59.) kao
prokonzul zajedno s Galijom. Kako je Cezar pokorio Galiju, tako je mislio pokoriti i Ilirik do Dunava.
Što nije učinio Cezar, učinio je njegov nećak Oktavijan, kad je pokorio čitavu zemlju do Drine i ušća
Save u Dunav (12. pr.Kr.), a onda i Zadunavlje u velikom i teškom ratu, kad su se svi Iliri digli protiv
rimskoga zuluma. Utvrđivanje rimske vlasti uslijedilo je nakon Batonskog rata u kojem sudjeluju i
Breuci. Završna bitka se vodila 8. godine u močvarama Hiulca palus između Vinkovaca i Vukovara.

Rimljani u
Osvojeno područje našlo se novoformiranoj pograničnoj provinciji Panoniji. O sudjelovanju Breuka u
rimskoj vojsci nalazimo potvrdu na mnogim epigrafskim spomenicima i vojničkim diplomama veterana
koje su pronađene u Negoslavcima i Vukovaru.

Hrvatskoj


Utjecaj je Rimljana bio jači u priobalju nego u unutrašnjosti. On se tamo učvrstio tek tijekom 1. st.
Rimski se utjecaj širi putem stacioniranih rimskih vojnih jedinica, organiziranjem sudstva i državne
uprave. Važnu ulogu u tome imala je izgradnja mreže cesta od Salone prema unutrašnjosti za
namjesnika provincije Dalmacije Publija Kornelija Dolabele početkom 1. st. 69. zadnja rimska legija
napušta provinciju Dalmaciju koja se od tada smatra posve smirenom. Sami Iliri bili su regrutirani u
rimsku vojsku služeći i u tako dalekim krajevima kao što su otok Velika Britanija, Germanija i sjeverna
Afrika.


Istom godine 9. je uređen Ilirik kao rimska provincija, podijeljen u dvije potprovincije: na sjevernu -
Panoniju i na južnu - Dalmaciju. Prva je imala svoje središte u Saloni kraj današnjeg Splita, a druga u
Ptuju (Poetovio). Istra je bila u sastavu italske oblasti (Venetia et Histria). Budući da se razvijala
trgovina, promet, da su izgrađene ceste i luke, tadašnji rimski Ilirik se dobro gospodarski razvijao.

  Dalmacija je dobila ime po najznatnijem plemenu Dalmata, koje je
nastavalo kraj između Krke i Neretve. Glavno im je mjesto bilo
Delminij, danas gradina Borčani na Duvanjskom polju. Granice
Dalmacije su bile od rijeke Mat (u Albaniji) do ušća Raše u Istri.
Zatim od Raše na sjever do danasnjega Sv. Petra pa od njega,
linijom paralelnom sa Savom, preko današnjeg Čabara,
Vrbovskog, Sanskog Mosta, Rekavice ispod Banje Luke (Castra
ad Ladios), i preko Maglaja i Tuzle (Ad Salinas) na Drinu (Ad
Rimljani u Drinum) i Kolubaru. Istočna je granica išla ravno na Ibar, Kosovo
polje i na Šar-planinu te natrag ispod grada Ljesa (Lissus) iznad

Dalmaciji ušća rijeke Mat. Dalmaciji su pripadali svi otoci od Kvarnera

(Sinus Flanaticus) do Cavtata (Epidaurum). Glavno mjesto
Dalmacije bijase Salona, gdje je bilo križanje svih cesta. Ističe
se Via exercitualis između Salone i Siscie. Car Dioklecijan je od
jugoistočne Dalmacije ucinio provinciju Praevalitanu s glavnim
gradom Scodra (Skadar). Tako sada granica išla od Budve na
Drinu, a od tamo na izvorište Kolubare. Nakon Teodozijeve
podjele ta je granica postala garnica između Zapadnog i
Istočnog Rimskog Carstva.
Panonija

 Panonija je koncem prvoga stoljeća zapremala je ona istočni dio Austrije do

Wienerwalda, istočnu Štajersku, Kranjsku, cijelu današnju zapadnu
Mađarsku zapadno od Dunava, zatim Hrvatsku, Slavoniju, bosansku
Posavinu i Mačvu do crte Čabar - Kolubara. Panonija je granicila na jugu s
Dalmacijom, na zapadu s Istrom i Norikom. Na sjeveru i istoku od Beča
(Vindobona) do Beograda (Singidunum) dijelio ju je Dunav od barbarskih
zemalja. Na jugoistoku, na Kolubari, graničila je s Mezijom.Provala
germanskih plemena 166. g. koja je opustošila Panoniju, bila je
nagovještaj početka kraja Carstva. Pokušajem cara Dioklecijana (284. –
305.) da gospodarski i upravno reformira državu nakratko se smiruju
građanski ratovi i gospodarska nestabilnost. Njegove je reforme uspješno
nastavio Konstantin Veliki (306. – 337.), čiji su nasljednici Carstvo
podijelili na Istočno i Zapadno, ali nisu uspjeli zaustaviti nadiranje
barabarskih plemena i sveopću nestabilnost, što je dovelo i do konačne
političke i vojne propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476.
Histria

 Već 221. god. pr. Kr. Rimljani kreću u ratni pohod protiv Histria (Prvi histarski rat). Šireći svoju vlast na istok
Rimljani su, nakon zauzimanja Cisalpinske Galije i zemlje Veneta, koja je graničila s Istrom, 181.
godine prije Krista izgradili tvrđavu Akvileje (Oglej) i na taj način stvorili bazu, ne samo za obranu
svojih istočnih granica, već i za daljnje prodiranje na istok.Herkulova vrata u Puli iz 1. st. pr.
Kr.Uvidjevši opasnost za svoju zemlju, Histri su nastojali omesti gradnju Akvileje, ali u tome nisu
uspjeli. Da su pravilno politički i vojnički ocijenili važnost Akvileje, kao neprijateljskog uporišta, vidjelo
se kasnije, kada su gospodari Akvileje (akvilejski patrijarsi) nekoliko stoljeća (sve tamo do 16. st.)
vladali dijelom Istre. U vrijeme gradnje Akvileje u Istri su već postojali gradovi, što dokazuje viši
stupanj tadašnje društvene organizacije. Mnogi od tih gradova postoje još i danas i nose ista imena,
samo modificirana prema jezičnim zakonima kasnijih stanovnika, najprije Romana, a zatim Slavena.
Današnji je Plomin stara istarska Plomona (lat. Flanona, tal. Fianona), Labin je Albona, Pola - Pula,
Tergeste - Trst, Tarsatica - Trsat, a prijestolnica Histra Nesactium su Vizače.Rat protiv Histra g. 178.
pr.Kr. – 177. pr.Kr. vodio se u dvije etape. Nakon početnog neuspjeha g. 178. Rim je izvršio opsežnije
pripreme i u proljeće 177. godine pr. Kr. njegova vojska počinje osvajati jednu za drugom utvrde u Istri.
Do odlučne bitke došlo je kod utvrđenog gradinskog naselja Nesactiuma (Nezakcij), gdje se pred
Rimljanima sklonio posljednji ilirski kralj Epulon s mnoštvom naroda. Povjesničar Livije navodi da je
obrana popustila tek kad su Rimljani spriječili dopremu vode. Rimljani su tada zauzeli Nesactium,
potpuno ga porušili, a Epulon i njegovi vojskovođe izvršili samoubojstvo. Od tada u Istri započinje
razdoblje rimske prevlasti. Rimljani su vrlo uspješno proveli kolonizaciju Istre. Unatoč i dalje jakom
otporu Histra, te ustanku iz 129. pr.Kr., rimski su osvajači potpuno pokorili ilirske starosjedioce.
Rimljani nastavljaju s osvajanjima prema istoku – 50. godine pr. Kr. pokoreni su Liburni. Pod rimsku je
vlast tako došla čitava današnja Istra. Znatan ja dio stanovništva raseljen, a u Istru doselilo oko 15.000
Latina iz Italije.



Korištene web stranice

 URL1- https://hr.wikipedia.org/wiki/Glavna_stranica
