SVEUILITE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA POVIJEST
KOLEGIJ: ANTIKI GRAD NA ISTONOJ OBALI JADRANA

SEMINARSKI RAD

CENTURIJACIJA AGERA RIMSKIH

KOLONIJA NA ISTONOJ OBALI
JADRANA
SPLIT, SIJEANJ, 2014.

STUDENTICA:

MENTOR:

Petra Prodan

dr. sc. prof. Nenad Cambi

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

SADRAJ

1. UVOD .............................................................................................................................2
2. POJAM CENTURIJACIJA ...........................................................................................3
3. CARDO MAXIMUS - DECUMANUS MAXIMUS .....................................................4
4. TEHNIKA PREMJERAVANJA ....................................................................................6
5. CENTURIJACIJA KOLONIJA NA ISTONOJ OBALI JADRANA ..........................8
5.1. ISTRA ......................................................................................................................9
5.1.1. PORE PARENTIUM ......................................................................................10
5.1.2. PULA POLA ......................................................................................................11
5.2. ZADAR JADER ...................................................................................................14
5.2.1. OTOK UGLJAN ...................................................................................................15
5.3. SALONITANSKI AGER ........................................................................................16
6. ZAKLJUAK ..................................................................................................................19
7. LITERATURA .................................................................................................................20

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

1. UVOD
Davor Buli kae da je fenomen rimske centurijacije, danas vidljiv u fosiliziranim
krajoliku kao relikt ljudskoga mijenjanja okolia u antici, sagledan je u kontekstu
politikih, kulturnih, drutvenih i ekonomskih okolnosti.1
Istraivanja ovoga segmenta rimske antike na europskom kontinentu imaju kontinuitet
od sredine XIX. st., a tragove centurijacije u suvremeno doba otkrio je P. Kandler, a potom J.
Bradford, M. Sui, V. Krizmanich, E. Imamovi i R. Chevallier.2
Iskorak u istraivanju rimske centurijacije dogodio se sredinom XX. st. dostupnou
zranih fotografija i topografskih karata krupnijega mjerila. Poetkom XXI. st. ve su se
poeli koristiti sofisticiraniji alati, od satelitskih snimki preko digitalnih kartografija, te tako
postaju nezaobilazno sredstvo u prouavanjima ove problematike i pridonose irenju
dotadanjih spoznaja.3
Iako Rimljani nisu prvi na svijetu stvorili katastarski sustav podjele zemlje na pravilne
estice koji su razvijali jo i stari Sumerani i Egipani, oni su ga doveli do visoke razine
tonosti. Koriten je osobito u nizinskim krajevima, a ostaci rimske centurijacije ouvani su
ponegdje do dana dananjeg u tragovima, a nije rijetka ni ouvanost na viskoj razini, tj.
gotovo u cjelosti. Ostatke tako sagraenih limesa (mea, suhozidina, gromaa, mocira)
nalazimo pored rimskih primorskih kolonija, prefektura i municipija, od Pule do Cavtata.4

Buli 2012.: 50.

Sui 1955.: 2.
3
Buli 2012.: 50.
4
Ilakovac 1998.: 70.
2

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

2. POJAM CENTURIJACIJA
Sama rije centurijacija dolazi od latinske rijei centum. Pojam centurijacija
podrazumijeva parcelaciju u obliku podjele zemljita na pravilna ortogonalna polja. Krajem
Republike i poetkom Carstva ustaljuje se modularna veliina centurija od 20x20 akta (actus),
to odgovara kvadratima duine stranica od oko 710 m. Parcela je, dakle, imala kvadratni
oblik dimenzija 710 x 710. Sama centurijacija zemlje nije znaila i definitivnu podjelu zemlje
na zemljine posjede, jer su se takvi kvadrati prostirali na povrini od 200 rimskih jugera
(iuger5), odnosno 100 heredija (heredium 70 x 70), a iz latinskoga naziva broja sto (centum)
proizlazi naziv centurija, koja je stostruko vea od heredija, tradicijskoga posjeda
dodijeljenoga rimskim graanima prilikom osnutka Rima. Imao je povrinu 70 x 70 m. Dakle,
centurija ima povrinu od 50,41 ha, jedan heredij 0,5 ha, a juger 0,25 ha.6
Centurijacija je zapravo bila u skladu sa sustavom podjele legije vojnika na centurije i
u vezi s postupkom dodjele zemlje kolonistima isluenim vojnicima (veteranima) rimskih
legija.7

Sastojali su se od dvije najmanje jedinice povrine tj. paetvorine 35 x 35 (actus quadratus). Naziv juger
nastao je od rijei iugum koja znai jaram, a veliina jednog jugera je zapravo bila povrina koju je par volova
mogao izorati u jednom danu. Upravo su jugeri bili osnovna podjela na zemljine posjede, a po 200 jugera inilo
je jednu centuriju. (Sui 1955.: 5.-6.)
6

Buli 2012.: 53.-54.

Naime, u doba Gaja Marija u I. st. pr. Kr. legija je imala 6000 pjeaka i dijelila se na 10 kohorti (po 600
pjeaka), kohorta se dijelila na 3 manipula (po 200 pjeaka), a manipul na 2 centurije (po 100 pjeaka) (entija
1979, sv. 5., str. 68). Kasnije se podjela mijenjala pa je legija imala izmeu 5000 i 6000 pjeaka. Dakle, osnovna
jedinica legije bila je centurija (lat. centum sto), to se poklapa sa osnovnom jedinicom agera.
7

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

3. CARDO MAXIMUS - DECUMANUS MAXIMUS

Centurijacija se moe smatrati i sredstvom podjele zemlje (agera) na pravilne estice
koje su se davale novim naseljenicima kolonija, i novim gradovima koje su osnivali u
osvojenim krajevima. Da bi svi dobili podjednak komad zemlje cijelo poljoprivredno
podruje je bilo premjereno i podijeljeno na pravile estice, tj. prilikom osnivanja kolonija
Rimljani su geodetski premjerili zemlju te su prije svega zemljite podijelili na vee parcele
per limites in centurias centurije.
To se vrilo tako da se sa premjeravanjem kretalo od jedne ishodine toke (umiilicus),
te se iz nje povlaila posebnim zemljomjerskim spravama dva pravca, okomita jedan na drugi.
Usporedno s ta dva glavna prava postavljala se itava pravilna mrea na eljenom podruju.
Pravci koji su ili u smjeru istok-zapad zvali su se dekumani, a oni u smjeru sjever-jug koji su
se s ovim prvim sjekli pod pravim kutom zvali su se kadrines (cardo). O samoj tehnici
procesa premjeravnja biti e neto vie rijei u slijedeem poglavlju.
Dakle, jedan glavni pravac bio je decumanus maximus (DM), a drugi cardo maximus
(CM). Sijekla su se u ishoditu (umbilicus) koordinatnoga sustava, a zatim su se povlaenjem
usporednih karda i dekumana oblikovale kvadratne ili pravokutne estice (centuriae).8
Staze (glavni pravci) koje su odvajale pojedine centurije, ili grupe centurija, nazivaju
se limesi (lat. limes granica), a postupak odvajanja limitacija (limitation). Svaka peta linija
raunajui od glavne (CM I DM) bila je neto ira od ostalih. Tu su bili takozvani auctuarii ili
quinatrii, a ostali su subruncivii. Dvadeste i pet centurija koje zatvaraju quintarii u mjestu
carda i decumana nazivaju se saltusi. Dakle jedna centurija bila je podijeljena na 4 dijela:
SU sinistra ultrata (sjeverozapad)
SC sinistra citrata (sjeveroistok)
DC dextra citrata (jugoistok)
DU dextra ultrata (jugozapad).9

8
9

Buli 2012.: 54., 56.; Sui 1955.: 6.

Sui 1955.: 6.-7.

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

Sama situacija i mogunosti koje je pruao teren su bili kriteriji dodjele zemlje
odreenoj obitelji ili vojniku, no najvie je ipak ovisilo o broju kolonista i raspoloivoj zemlji.
Pri dolasku kolonisti bi dobivali posjed odreene veliine s obzirom na svoju funkciju, a
uzimajui u obzir i ve spomenute kriterije. To su najee bili posjedi od dvadeset do trideset
jugera, dakle otprilike oko jedne desetine centurije.
Prilikom obraivanja jugera kamen koji se sklanjao sa zemlje bio bi koriten za izradu
ograde oko estice i tako su nastajali suhozidi, a na plodnim zemljanim ravnicama pomou
zemljanih nasipa i drvene grae. Kojom su vjetinom i tonou obavili agrimensori taj teak
i odgovoran posao pokazuje limitacija agera rimske kolonije Pula, gdje je trebalo postaviti
geodetske oznake izmeu istone i zapadne obale Istre, na razmaku veem od 20 kilometara.10
Jednom tako uspostavljena i trajno obiljeena katastarska parcelacija s pomou
meanog kamenja nije se mijenjala i bilo ju je lako odravati jer su mee bile oznaene
suhozidima kao trajnim oznakama. Do promjena je dolazilo samo podjelom unutar pojedinih
centurija.
Rimski kamen mea (terminus) imao je oblik pilastra kvadratnog presjeka i nosio je
na dvjema susjednim stranama oznake podjele centurije. Na gornjoj osnovici urezan je kri,
kojemu se krakovi pruaju u smjeru odgovarajueg karda i dekumana.11

10
11

Sui 1955: 10.

Isto: 19.

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

4. TEHNIKA PREMJERAVANJA
O tehnici agerske limitacije ostalo je sauvano mnogo izvora, a pojedina nejasna i
sporna pitanja vezana uz istu temu rijeila je tehnika dokumentacija, utemeljena na zranim
snimcima.12
Izmjeru zemljita izvodili su mjernici (mensori), koji su se jo nazivali
zemljomjernici) ili gromatici (kasnije agrimensori), po mjernoj spravi koja se nazivala
GROMA. Tom su gromom rimski mjernici iskolavali okomite pravce prilikom limitacije
poljoprivrednoga zemljita. Konstrukcija grome sastojala se od motke, koja je na vrhu imala
ugraeni kri na ijim su krakovima slobodno visjela etiri viska, a pritom su krakovi kria
bili postavljeni pod pravim kutom.
Groma 13 se upotrebljavala tako da se postavljala (centrirala) tono iznad kamene
oznake U (umbilicus soli) s pomou viska Vu, a zatim se visak uklonio da ne ometa uspostavu
pravca, budui da je esto teren bio neravan, to je moglo ometati centriranje kria grome.
Rotacijom kria dva su se viska usmjerila u pravcu prethodno utvrenoga smjera te se
iskolio glavni kardo (CM). Preostala dva viska oznaavala su pravac glavnoga dekumana
(DM).14
Na tako iskolenim glavnim pravcima stabilizirane su mene toke centurija na svakih
710 m. Zatim se prelazilo na sjecita ostalih sporednih limesa (menih linija), koji su paralelni
s glavnim kardom i glavnim dekumanom. Linije provedene centurijacije, koje omeuju
parcele, ujedno su sluile kao komunikacije.15
Gromatici, rimski mjernici, bili su u sastavu svake rimske legije i osim izmjere agera
radili su na trasiranju cesta, kod osnivanja logora i gradova, te pri odreivanju rastera glavnih
ulica.
Nakon izmjere agera i dodjele parcela novim vlasnicima sastavljao se dokument o
izvrenoj limitaciji u obliku mape u koji su se unosili podaci o vlasnitvu. Jedan primjerak
plana izmjere zemljita pohranjivao se u Tabularijumu u Rimu, a dva su ostala u koloniji kao
12

Sui 1955.: 5.
Jo nije razjanjeno porijeklo i znaenje rijei groma. Donedavno se smatralo da je izvedena od grke rijei
gnoma (duh, spoznaja), no etimologija nije pouzdana je r je arheoloki dokazano da su stari Etruani jo u
dubokoj starini upotrebljavali neku geodetsku spravu za obiljeavanje pravokutnog tlocrta svojih hramova i
svetih gajeva, a njihovo kasno bronano naselje terra marene daleko od Parme bilo je sagraeno s ulicama i
zgradama koje su se takoer sijekle pod pravim kutom. (Ilakovac 2002.: 161.)
14
Ilakovac 2002.: 163.
15
Sui 1955.: 5.-6.
13

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

katastarski dokument za odravanje i unos promjena. Dokumentacija o izvrenoj centurijaciji
sadravala je podatke o vlasnitvu, povrini i nazivu parcele. Zemlja koja nije bila prikladna
za obraivanje nije bila obuhvaena izmjerom i sluila je svim graanima kao javno dobro
(ager compascuus) panjaci i ume. Poljoprivredno je zemljite Rimljanima bilo najvee
bogatstvo koje je pojedinac mogao stei, te je zato obiljeavanje vlasnitva menim
kamenjem izvoeno uz vjerski ritual, a obavljano postavljanjem prstena religioznosti na
meni kamen.
Ostaci centurijacije danas se prepoznavaju na katastarskim i drugim mapama i
fotografijama iz zraka u obliku pravilne mee izmeu posjeda i poljski puteljci uvijek u
pravilnoj ortogonalnoj mrei. To pokazuje da su du glavnih pravaca centurijacije u rimsko
doba tekli poljski putevi i ceste koje su povezivale razliite dijelove poljoprivrednog podruja
kolonije.16
Bez obzira na to to nam se ova podjela zemlje ini zatvorenim blokom pravilnih
kvadrata, bilo je i onih centurija koje nisu bile do kraja zatvorene, osobitno ako su se nalazile
na periferiji limitacije. To su bile tzv. subcessive, a isto su se nazivale i pojedine povrine
unutar zatvorene centurije koje nisu bile namijenjene obradi zemlje. Treba napomenuti da je
centurijaciju imao samo ager kolonije. (primjerice Siculi nije bio kolonija jer nije imao
provedenu centurijaciju sa limitacijom).17

16
17

Sui 1955.: 7.-8., 10.; Ilakovac 1998.: 69.

Sui 1955.: 7.

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

5. CENTURIJACIJA KOLONIJA NA ISTONOJ OBALI JADRANA

Ostaci centurijacije ouvani su na podruju ovih gradova dosta dobro, i to zahvaljujui
krevitosti naeg terena i njegovoj konfiguraciji, gdje su se prilikom krenja i provoenja
veih procesa odstranjivale i gomilale ogromne koliine kamenja koji su se nasipali na
gomile. Na taj se nain dobio pogodan materijal za markiranje pojedinih limesa, kao to sam
ve spomenula ranije u tesku. Mnogi od nih i danas predstavljuju meae, tj. granice limesa.
Ponegdje su linije iskrivljene, prepravljane, ili unitene, ak poneke i odebljale, ali najvanije
za nas je da njihov pravac ipak nije izmijenjen . Posebno su ouvane one granice limesa
kojima su ili antike ceste i putevi, koji su bili jako bitni za rimsku vojsku,
Izmjera zemljita prema rimskim agrarnim propisima izvedena je na istonoj obali
Jadrana za vladavine Oktavijana Augusta (27. god. pr. Kr. 14. god. poslije Kr.), prvog
rimskog cara, i to u tada novoosnovanim gradovima: Parentium (Pore), Pola (Pula), Iader
(Zadar), Salona (Solin) i dr. Upravo je tijekom Augustove vladavine bilo uobiajeno da
gromatici (mjernici) raskrije svakoga karda i dekumana oznae niskim meaem, to je
krajolik podvrgavalo mrei ritmiki rasporeenih niskih kamenih stupova.18
Kolonizacija i centurijacija u rimskom su svijetu dvije neraskidive pojave kojima se
osvojen teritorij, najee vojnim pokoravanjem, prisvajao i preoblikovao na nain svojstven
Rimljanima. Ve sam spmenula da je centurijacija zemljita ograniena iskljuivo na
kolonijske agere ili na podruja gdje je dodjeljivanje dravnoga zemljita (ager publicus)
izvreno pojedinano (adsignatio viritim), bez utemeljenja autonomne administrativne
jedinice.
Ovakvo centurirano podruje, izvan teritorija kolonijskih agera, obuhvaalo je podjelu
i dodjeljivanje zemljita u sklopu naselja bez pravnoga statusa grada. Ta su naselja bila pod
pravnom i administrativnom nadlenou grada Rima, a s obzirom na nepostojanje
administrativne autonomije ova naselja imaju jednaku osnovu s aglomeracijama trgovakoga
karaktera poznatim pod nazivom fora et conciliabula. Takva se naselja postupno, u mlaim
razdobljima, preoblikuju u gradove.19

18
19

Sui 1955.: 8.-9., Basi 2012.: 14.

Buli 2012.: 51.-53.

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

5.1. ISTRA
Orijentacija istarske centurijacije uvjetovana je morskom obalom. Orijentacije
gradskih i izvangradskih rastera uvjetovane su raznim kriterijima, osobito onim
geomorfoloke naravi, a s namjerom racionalnoga koritenja prostora. Najvei dio istarskog
poluotoka bio je razdijeljen na agere triju rimskih kolonija: Tergesta (Trst), Parentiuma
(Pore) i Pole (Pula).
Kao i drugdje u osvojenim podrujima, Rimljani su i u Istri konfiscirali najbolje
obradive povrine pretvorivi ih u javno, odnosno dravno, dobro (ager publicus). Dobar dio
te zemlje dodjeljen je isluenim rimskim vojnicima odnosno siromanim rimskim i italskim
graanima. Oni su, pak, s druge strane svojim doseljavanjem uvelike doprinijeli romanizaciji
Istre.
Obradive povrine dodjeljivane su rimskim graanima odnosno Italicima (ager divisus
et adsignatus) ili su ostajale u vlasnitvu kolonija (auctor civitatis). U vrijeme principata
znaajan dio plodnih povrina naao se i u vlasti pojedinih lanova carskih obitelji
(patrimonium princips).20
Eksploatacija centuriranoga zemljita vri se na ovom podruju, nevienim
razmjerima, to je u manjoj mjeri povezano s formiranjem i opskrbom gradskih sredita, a
veim dijelom s ukljuivanjem istarskoga poluotoka u osnovne gospodarske i ope
civilizacijske tijekove rimskodobne antike.21

20
21

Buli 2012.: 65., 66.

Isto: 51.

10

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

5.1.1. PORE - PARENTIUM
Arheoloki nalazi s podruja grada i okolice, te vie stotina epigrafskih spomenika
svjedoe o velikoj vojno-administrativnoj i gospodarskoj vanosti Porea u antiko doba.
Rimljani zapoinju gradnju pravilne rektangularne gradske jezgre, te centurijaciju cijelog
povijesnog podruja Poretine. Pore je sauvao jasan urbanistiki antiki raster, a dvije
glavne ulice staroga grada i danas, ba kao i prije dvije tisue godina, nose naziv Decumanus i
Cardo Maximus.
Centurijacija puljske kolonije pokrivala je vei dio june Istre (osim moda podruja
Barbana i Saviente).
Sveukupna povrina parentinskog agera iznosila je 414 mkv. Na sjeveru mu je granica
ila Mirnom, a na junoj strani sezao je do Kanala Leme. Od itave povrine gotovo polovina
je bila organizirana u centurije.
Orijentacija centurijacije Parentiuma ne poklapa se sa stranama svijeta, ali joj se
pribliuje koliko je to konfiguracija terena dopustila. Dekumani od glavnog pravca I-Z
odstupaju 15 stupnjeva, a slian je odstup i u pravcu S-J. Do dana dananjeg ouvane su
mnoge ceste koje moemo uoiti putujui kroz Poretinu, koje se u ravnim linijama pruaju
kroz polja, i predstavljaju nastavak limesa centurijacije.22
injenica da se pravac agerskoga dekumana najbliega Parentiju prostire usporedno s
junom obalom porekoga poluotoka, a da je orijentacija karda uvjetovana pravcem pruanja
morske obale neposredno jugozapadno od porekoga poluotoka, upuuje na zakljuak da je
ishodite (umibilicum) premjeravanja istarske centurijacije bilo nedaleko od gradskih bedema
Parentija, tj. na mjestu presijecanja dekumana i karda. Zahvaljujui smjetaju porekoga
poluotoka koji se u odnosu na obalu juno od poluotoka gotovo pod pravim kutom prostire
prema puini, i kardo i dekumano su orijentirani prema morskoj obali na mjestu gdje se
formira kolonija Parentij.
Prilikom odreivanja karda i dekumana strunjaci su se nali u nedoumici, no Sui
smatra da je dekuman ona cesta koja iz grada Porea vodi prema ageru. Naime, u veini
sluajeva dekumani su bili ti koji su se pruali prema gradu, pa stoga i Sui zakljuuje da je
upravo ta cesta nasljednica starog dekumana. Kardo je ve tee odrediti, i prilikom tog
odreivanja trebalo bi traiti limes koji je najblii Parentiumu, a sijee dekuman negdje ispred
22

Sui 1955.: 9.-10.

11

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

grada. Opisani kardo bi trebao biti pravac koji se prostire jugozapadno od priblino linijom
morske obale. Na podruju agera sjeverozapadno od grada danas je to najbolje sauvan kardo,
prepoznatljiv u pravcu dananje ceste Pore Tar.23
5.1.2. PULA - POLA
Od svih naih primorskih gradova ostaci limitacije najbolje su sauvani u Puli. Ostaci
limesa na ovom podruju redovito su ocrtani ili cestama koje prate tragove starih karda i
dekumana, ili pak jo ee razliitim kulturama. To je specifino budui da su se limesi u
rimskim kolonijama Dalmacije obiljeavali mocirama. Sve parcele u pulskom ageru
orijentirane su prema limitaciji, u pravcu karda i u pravcu dekumana. Iste parcele gotovo
nikad ne prelaze susjedne centurije, te su stoga one najee i granice centurija. Pulski ager je
najvei, a parcele mu se pruaju gotovo pravilno inei pravilan raster. U pravcu istok-zapad
ide od mora do mora, dok na SZ granii sa parentinskim agerom, a na SI s Liburnijom tj.
rijekom Raom. Jedna treina agera je bio ager centuriatus, a ostatak ager extra clusus.24
Orijentacija pulske limitacije gotovo je ista kao ona parentinska, tj. odstupa za nekih
15 stupnjeva od glavnih strana svijeta. Vjerojatno je do odstupanja dolo zbog praenja
prirodnog poloaja zalaska sunca na tom prostoru. Pulski ager, isto kao i Poreki veim je
dijelom ravniarski, stoga ne treba ni zauditi injenica pravlinog rastera s malim
odstupanjima. Odstupanja su vea to se ide vie prema periferiji agera, tj. prema brdovitijem
predjelu.25
Kardo je ouvan danas u limesu koji presijeca najviu toku pulske akropole i prua se
dalje prema Galiani, a dekuman je ve tee bilo odrediti. Prilikom toga treba poi od
pretpostavke da su gromativi pratili konfiguraciju terena i drali se propisanih normi koliko su
god vie mogli.
Umbilicus pulskoga agera pokuao se odrediti u blizini sjeverozapadnoga bedema
Pule, na mjestu gdje se nalazi izvor vode Karolina, koji je uz Pulski zaljev bio jedan od
temeljnih imbenika razvoja histarske gradine, a zatim i antikoga grada.
Ova teza polazi od injenice da se pravac (dekuman) dananje Kandlerove ulice u Puli
prolazi kroz izvor na Karolini, te od tvrdnje da se glavni dekuman agera, ranije prepoznat u

23

Buli 2012.: 66.

Sui 1955.: 9.-11.
25
Isto: 12.- 13.
24

12

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

pravcu ceste Pulaian i dananjoj Ulici rimske centurijacije u Puli, presijeca s pravcem tzv.
gradskoga dekumana na izvoru Karolina.26
Dakle, Sui smatra da je nekadanji dekuman limes koji danas vodi prema mjestu
Sian, a koji se kria sa kardom nedaleko od Foruma s Ulicom rimske centurijacije u Puli.27.
To je ujedno i najsauvaniji limes pulskog agera, a u antici je bio najiri. Jo danas je u
funkciji ceste, koja je dosta iroka, ali ravna.
Jo je jedno pitanje ostalo nepotpuno rijeeno, a to je smjetaj sredita pulskog agera,
iako sam ve spomenula da se smatra da je to sredite na mjestu izvora Karoline.No, Kandler
je smatrao da je sredite u Galiani s im se veina strunjaka u tome podruju nije sloila.
Smjetajem umbilika na otok Uljanik u pulskoj luci ostvaruju se uvjeti prema kojima urbs
Polae zauzima povoljan smjetaj u projekciji nebeskoga svoda na zemlju, istono, odnosno
jugoistono od nebeskoga karda. Upravo smjetanje umibilicuma na otok Ugljanik dolazi do
izraaja rimski pragmatizam. Naime, Buli tvrdi da potvrdu ovoj tezi nalazimo u svojevrsnoj
korelaciji simbolikoga umbilika i posveenoga mjesta na gradskom forumu predvienoga za
tovanje slubenoga dravnog kulta, gdje se u idealnim teoretskim uvjetima trebalo nalaziti
ishodite gradskoga i izvangradskoga rastera.28
Bilo je jo mnogo teorija o otklonu karda i dekumana, i poloaju tj. pravcu pruanja
dekumana, no u sluaju Pule ne treba odbaciti mogunost da je centurijacija prethodila
oblikovanju planimetrije donjega dijela grada, izmeu padine breuljka histarske gradine i
morske obale. Ovakvo promiljanje postaje opravdanije ako je centurijacija kolonije izvrena
u Cezarovo doba, nasuprot injenici potvrenoj materijalnom ostavtinom, da je urbanistika
fizionomija antike Pule oblikovana u Augustovom razdoblju.
Buli kae da je kontinuiranim prostiranjem limita u oba agera rimska centurijacija
Istre iskazuje osobitosti koje se oituju u jedinstvenoj rasterskoj mrei na teritoriju dvaju
susjednih upravno-pravnih podruja kolonije, meusobno razgranienih fizikom granicom

26

Zakljuak nije izveden iz rekonstrukcije mree centurijacije temeljem sauvanih tragova limita, ve predstavlja
rezultat slobodne interpretacije pravca njihova prostiranja. Tekst Mate Suia iz 1955. temeljio se na analizi
zranih snimaka Geografskoga instituta JNA, a u njemu su prvi put interpretirani ostatci limitacije porekoga
agera, s centurijom identine orijentacije i modularne veliine kao i na podruju agera Pole Razliito od
Kandlera, smatra da se umbilicus pulske centurijacije treba traiti na podruju antikoga grada.

28

Buli 2012.: 67.-68., Sui 1955.: 12.-13.

13

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

Limskoga zaljeva i Limske drage.29 Istovjetna mrea centurija na podruju dvije susjedne
kolonije nije bio est sluaj u rimskoj dravi, a prirodna fizika barijera koju ini Limska
draga omoguila je jasno razgranienje pravne nadlenosti dviju kolonija.
Nije jednostavno odgovoriti na pitanje zato je napravljena jedinstvena limitacija agera
dviju susjednih kolonija. Mogue je da su agrimensori nastojali pojednostaviti izvedbu
parceliranja zemljita te su, zbog postojanja jasnoga fizikog razgranienja teritorija
kolonijskih agera, parcelaciju zemljita zapoetu u suburbiju Parentija nastavili i na teritoriju
pulskoga agera. U rimskom upravno-pravnom shvaanju svaka je kolonija sa svojim agerom
inila autonomnu jedinicu te, iako je primijenjen jedinstven raster za dvije kolonije, nuno je
bilo definiranje dva umbilika, bez kojih bi bila nemogua orijentacija unutar agera, odnosno
numeracija pojedinih centurija, a time i oteana uinkovita uprava na izvangradskom
teritoriju.30
Iako su rezultati donedavnih studija pulske centurijacije pokazivali da centurijacijom
nije bilo obuhvaeno sjeveroistono podruje agera (podruje Saviente i Barbana), nedavno
je uspjeno pokazano da se ona protezala i na tom podruju. No dvije su zemljopisne cjeline
junoistarskoga priobalja ipak i dalje bez vidljivih tragova centurijacije: Brijunsko otoje i rt
Kamenjak. Unato napretku katastarske dokumentacije, koritenju satelitskih snimki i
digitalizaciji kartografije, na prostoru Kamenjaka, juno od Pomera, do danas nisu potvreni
nikakvi tragovi karakteristine centurijacijske podjele zemljita. Zato je to tako danas
moemo samo nagaati.31

29

Buli 2012.: 68.

Buli 2012.: 67.
31
Matijai 2012.: 86.
30

14

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

5.2. ZADAR - JADER
Ager zadarske kolonije nije bio prostaran kao ageri Pule i Porea, protezao se od Dikla
do Bibinja, JI od Zadra, a prema kopnu nedaleko do u visinu sela Bokanjec. Limitacija je
obuhvatila neto vie od jedne treine istog teritorija. Tj. ager centuriatus se protezao od
Puntamike, pa oko 1 km ispred Bibinja, a prema zaleu u dobinu do pet centurija.
Ostaci limitacije na zadarskom podruju sauvani su zaista dobro, a nekadanji limesi
veinom su zabiljeeni mocirama koje su na nekim mjestima ak i vrlo markantne, dok
manjim dijelom po nekima jo uvijek vode putevi, a rjee ceste.
Teren je dosta drugaiji od onog ravniarskog istarskoga. Dosta je krevitiji, stoga je i
limitacija drugaije izvedena. Orijentacija limitacije zadarske kolonije najvie odstupa od
glavnih strana svijeta, ak pedeset posto odstupa itav raster prema jugu, to su prije svega
uvjetovali geografski elementi, tj. osnovni pravac kojim ide obala u okolici Zadra. Jedni
limesi prate liniju obale, dok se drugi s njom sijeku.32
Problem odredbe karda i dekumana pristutan je i u ovoj rimskoj koloniji. Prema
orijentaciji dekumani su bili oni limesi koji su se pruali okomito na one pravce koji su pratili
obalu, no to je dokazano tek kad se ustanovilo da su to zaista limesi koji vode u ager, a da su
kardi oni koji ih sijeku vodili kroz ager. Dakle, dekuman je i danas najuoljiviji limes, u neku
ruku predstavlja nastavak urbanog limesa, dok je kardo onaj limes od Puntamike do Arbanasa
koji ga presijeca. Iz toga proizlazi centar agera koji se nalazi u blizini naselja. Danas su ti
partesi nauoljiviji u Zadru, a vei dio tog poluotoka nalazi se u pars dextrata raunajui po
dekumanu. Zadarski ager je imao 50 centurija, a od kojih je 19 subcessivih. Povrina
pojedinih agera u Zadru je iznosila 200 jugera. Velike i veim dijelom i manje parcele slijede
poloaj glavnog karda i dekumana, pa se iz zraka moe vidjeti pravilan raster gotovo cijelog
agera. Ove nepravilnije manje parcele veinom su nastale nakon centurijacije, i zapravo
nemaju nikakve veze sa procesom limitacije. Zadar pokazuje mnogo analogija s Poreom, a
srodni su i po prirodnom smjetaju.33

32
33

Sui 1955.: 13.-15.

Isto: 15.

15

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

5.2.1. OTOK UGLJAN
U ovaj ager treba uvrstiti i jedan dio otoka Ugljana - SZ ravniarski dio otoka, u
okolici dananjeg naselja Muline. Ostaci limitacije u potpunosti odogovaraju onoj na kopnu
zadarskog agera, pa nema sumnje da je taj dio otoka i bio dio kolonije. Vrlo vjerojatno je da je
to podruje kasnije dodijeljeno koloniji i da je limitacija naknadno izvrna, za vrijeme
Klaudija (41. - 54. g.) To nam je jako vana injenica, jer osim to nam prua primjer
uklapanja otokog terena u konfiguraciju jedne kolonije na kopnu, prua nam i sliku
proirenja koje je tee izvedivo budui da otok nije fiziki dio kopna, stoga su tu bila
potrebana posebana mjerenja terena. Proirenje je vrlo vjerojatno izvedeno zbog toga to je
zadarski ager bio jako malen, a prilikom irenja na susjedni otok obraalo se panju i na
domae stanovnitvo, pa se sam teren nije osjetno mijenjao, tj. nisu se eljeli dirati u ve
postojee vlasnike odnose. 34
Danas obilaskom otoka Ugljana moe se jasno uoiti da se postojei putevi na otoku
proteu pravocrtno i u pravilnim razmacima te da su esto ograeni suhozidima, to upuuje
na jo dobro sauvane dijelove rimske centurijacije otoka.
Na topografskim kartama istaknuti su putevi omeeni suhozidom, tj. mocirama, a
mnogo postojeih meanih linija takoer je topografirano znakom suhozida. Mnogi od tih
suhozida, nastalih u vrijeme rimske izmjere, sauvali su funkciju menih ograda sve do danas.
Otkrivanju centurijacije otoka Ugljana pridonio je tadanji ugljanski upnik A. R.
Filipi, koji je u svojem radu dao vrlo vrijedan opis ostataka prostorne limitacije na
sjeverozapadnom dijelu otoka, gdje spominje da je otona centurijacija pripadala u domenu
agera jadestinske (zadarske) kolonije.
Rezultati ovog istraivanja rimskoga katastra doprinos su novim saznanjima o
kulturnoj, gospodarskoj i znanstvenoj vrijednosti batine otoka Ugljana. Prilikom otkrivanja
rimske centurijacije moemo rei da se na otoku sauvao izuzetno velik broj suhozida
(mocira) i puteva koji prate rimske limese, a nastali su prije gotovo 2000 godina.35

34
35

Sui 1955.: 16.

Isto: 16.-17.

16

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

5.3. SALONITANSKI AGER
Salonitanski ager je vei od zadarskog, ali ni blizu u veliini istarskim agerima.
Protezao se od Katel Staroga do rnovnice, a prema zaleu se irio prema Kozjakog bila i
Klisa. Malo manje od polovice tog prostora obuhvaale su centurije, a limitacija je provedena
na itavom splitskom polju, a na katelanskom polju zapadno do Kambelovca. Dakle,
salonitanski ager sadri oko 70 potpunih centurija i 20 nepoznatih perfifernih, dok su to u
katelanskom veinom mocire. Salonitanskih 80 (70 potpunih) centurija imalo je povrinu od
16 tisua jugera odnosno oko etiri tisue hektara.
Dananji poljski putevi su krivudavi i samo djelomino slijede liniju nekadanjih
limesa, no razlog tomu nije samo konfiguracija terena koju sam ve ranije spomenula, ve i
stupanj sauvanosti same agerske tradicije u postantikom periodu. Dakle, osim to je bilo
ravnije tlo, na podruju splitskog polja postojao je kakav-takav municipalni kontinuitet stare
Salone, dok je Solin s katelanskim poljem ostao u rukama hrvatskog vladara.
Orijentacija limesa u salonitanskom ageru je najblia glavnim stranama svijeta i
odstupa samo 12 stupnjeva. U ovom sluaju problem karda i dekumana nije bio toliko
izraen. Glavni kardo je bio limes koji sijee ager u pravcu S-J na mjestu gradskih vrata
Salone tj. na mjestu tzv. Porta Caesarea. Isti limes je jako dobro sauvan, te slijedi zidine
Salone iz kraja republike prema istonoj strani grada. U Saloni su ostali najbolje sauvani
dokazi koji govore o povezanosti limitacije s fortikacijom najstarijeg dijela grada iz rimskog
doba, a to nam upravo svjedoi taj limes koji prati gradske bedeme na istonoj strani Urbs
vetusa. Dekuman je bilo dosta tee odrediti jer su dekumani danas ouvani u blizni Salone
dosta kratki i neizraziti.36
Ostaci limitacije na ovom prostoru su ouvani dosta dobro. Najgore su ouvani na
prostoru Salone, a na podruju splitskog polja su bolje ouvani i dosta uoljiviji. Devijacije od
glavnih pravaca su dosta manje na ovom nego li na podruju katelanskog polja. Tu se vidi i
primjer situacije u kojoj su gromatici nailazili na velike potekoe da poveu pojedine karde
iz dananjeg splitskog polja preko mora s onima u katelanskom, zbog krevitog i neravnog
terena, koji ima osjetljiv pada prema moru. Limesi u splitskom polju do dana dananjeg
uvaju svoju funkciju tj. njima idu putevi i ceste.

36

Sui 1955.: 17.-18.

17

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

Centurije imaju jednake dimenzije kao i u tri ve spomenuta agera, te isto tako postoje
i limesi intercisivi koji dijele ager na 4 dijela jednako kao i u ostalima.
Salonitanski ager je poseban po tomu to je tu primjenjena i tehnika strigacije i
skamnacije. Strigae su pojasevi zemlje pravokutnog oblikakoje se proteu u pravcu agerskog
karda, a scamna je zemljite iste povrine koje prati liniju dekumana. Linije koje ih omeuju,
a idu u smjeru karda zovu se limites prorsi, a one koje idu u smjeru dekumana su limites
tranversi.37
Salonitanski ager se naknadno irio to je vidljivo u dananjoj Podstrani gdje je
pronaen kamen mea koji je bio dio rimske limitacije. To je ujedno i jedni kamen mea
naen do tada u agerima naih gradova, dok ih ni u ostalim krajevima nekadanjeg Rimskog
Carstva nema mnogo. Tono mjesto njegova nalazita nam nije poznato, ali nam daje na znanj
e da je nedaleko od njega ili mjesta njegova nalazita (ako je bio in situ) prolazio kardo u
pravcu S-J. Znamo da je sredite agera bilo upravo negdje u dananjoj Podstrani, a da je
salonitanski ager sigurno znamo po tomu to nijedne druge kolonije ovdje nije bilo. Limesi s
istone strane rnovnice nam daju na znanje da je do naknadnog irenja stvarno dolo, budui
da meai takvog oblika, etvrtastog pilastra, tada nisu bili upotrebljavani.38
Primiemo li se dalje prema jugu istone obale Jadrana limitaciju moemo traiti jo
samo na podruju epidaurskog agera, u okolici CAVTATA. Limitacija istog agera je najvea,
tako da se danas teko moe izvui cijeli njezin raster, ne samo zbog krevitog terena ve i
zbog naglog prekida tradicije novog centra Dubrovnika koji nije sauvao kontinuitet u Ranom
srednjem vijeku.39
Na podruju dananjeg Vida kraj Metkovia centurijacije nije bilo, ili ona nije jo
uvijek pronaena vjerojatno zbog movarnog tla koje je stvarala Neretva svojim tokom kroz
ravniarske krajeve june Hrvatske.
Pojava naknadnih limitacija nam daje do znanja da odlaskom Augusta nije prestalo
organizirano doseljavanje naih primorskih gradova. Pitanje je onda komu pripisati naknadnu
kolonizaciju. Najvjerojatnije, po Suiu, je to bio car Klaudije.

37

Sui 1955.: 18.

Isto: 19.
39
Isto: 1955.: 20.
38

18

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

6. ZAKLJUAK
Niti jedna od kolonija, spomenutih u ovom seminarskom radu, ne lei u sreditu agera
zbog mora koje prirodno iskljuuje takvu mogunost. Niti jedna od njih nije nastala kao
naselje u trenutku osnivanja kolonije ve je prilikom tog ina iza sebe imala dugu tradiciju, tj.
dugu historiju.
Dok u sluaju Zadra, Porea, doneke i Pule moemo tvrditi istovremenu proces
urbanistike organizacije, pa ak u nekim sluajevima i usklaene postupke limitacije u
agerima, u sluaju salonitanskog agera to je nemogue i suludo tvrditi, budui da je teren bio
takav da nije mogao pruiti pravilnu mreu karda i dekumana.
Bit antikih limitacija jest u njihovoj jasnoi, rigidnosti i repetitivnosti jer inae cijeli
postupak razdiobe zemljita na jednake dijelove ne bi imao smisla. Problematika
prepoznavanja limesa svodi se na jednostavan postupak uoavanja ravnih usporednih i
okomitih smjerova putova i gomila.40
Za kraj bih istaknula jo jednom vanost centurijacije, ponajprije vanost pulske i
poreke centurijacije budui da spadaju meu prve u svijetu i danas su zahvalan izvor za
spoznaje o tome kako se u rimsko doba raspolagalo imovinom. 41 Druga vana funkcija
centurijacije, osim parceliziranja, tj. pravilne raspodjele estica je bila povezana s davanjem
zemlje u zakup, tako da centurijacija nije bila vana samo prilikom osnivanja kolonija, ve
tijekom i nakon njezina nastanka takoer.42

40

Isto: 7.-8, 20.

Isto: 20.-21.
42
Matijai 2012.: 78.
41

19

Centurijacija agera rimskih kolonija na istonoj obali Jadrana

LITERATURA

Basi, Ivan: Spalatum ager Salonitanus? Prilog tumaenju pravnoposjedovnoga

poloaja priobalja Splitskoga poluotoka u preddioklecijanskome razdoblju,
Povijesni prilozi, Split: 2012., Vol.42., No.42., 9.-42. str.
Buli, Davor: Rimska centurijacija Istre, u: Tabula - asopis Odjela za
humanistike znanosti, Sveuilite Jurja Dobrile, Pula: 2012., No. 10, 50.-87. str.
Ilakovac, Boris: Antiki geodetski instrument groma, u: Vjesnik Arheolokog
muzeja u Zagrebu, Zagreb: 2002., Vol. 35., No. 1, 159.-171. str.
Ilakovac, Boris: Limitacija agera rimske Kise (Cissa) na otoku Pagu, u: Vjesnik
Arheolokog muzeja u Zagrebu, Zagreb: 1998. , Vol.30-31., No.1, 69. -82. str.
Matijai, Robert: Jo jedan primjer fosiliziranoga antikog krajolika u Istri: Rt
Kamenjak (Premantura, Pula), u: Tabula - asopis Odjela za humanistike
znanosti, Sveuilite Jurja Dobrile, Pula: 2012., No. 10, 75.-.89. str.
Sui, Mate: Limitacija agera rimskih kolonija na istonoj jadranskoj obali, u:
Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske, Opera selecta, Zadar: 1996., 349.385. Pretisak iz: Zbornik instituta za historijske nauke u Zadru, Zadar 1955., 1.-36.

20