SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

SVEUČILIŠNI PREDDIPLOMSKI STUDIJ POVIJESTI I LATINSKOG JEZIKA I RIMSKE

KNJIŽEVNOSTI

Tacitovi Germani

(Seminarski rad)

Kolegij: Rimska književnost-Historiografija

Student: Gordan Andrić

Matični broj:613-H

Profesor: doc. Violeta Moretti

Pula, prosinac 2015.

1
 UVOD

Ovim radom navest ću običaje i položaj Germana u sjeveroistočnoj Europi. Poslužit ću se

informacijama i opisima iz Tacitovog djela "Germania" i Cezarovog djela "Moji ratovi". Pokušat
ću što više podataka prikupit i potvrditi ih citatima. Prikazat ću ona plemena koja su osvojena od
Rimljana ili žive uz granicu Carstva. Najsjeverniji dio Europe je bio Rimljanima nepoznat pa su i
podaci nepouzdani. Ukazat ću na najveće razlike između pojedinih plemena i njihove odnose.

Germanski narod radi hladnoće seli u toplije krajeve i ulazi u Rimsko Carstvo.
Pljačkanjem i zauzimanjem područja ljuti Rimljane i oni ih pokušavaju cijelo vrijeme držati s
druge strane Rajne. Tacit u svojem prijašnjem djelu Agricola govorio o lažnom trijumfu nad
Germanima. Najvjerojatnije da bi uzdigao svoga tasta. Dobro je znao da Car samo želi očuvati
granice carstva. Djelo Germanija je umjetnički oblikovano. Odvojena u dva djela. Opći dio
govori o granicama, prapovijesti i obilježjima zemlje. Donosi podatke o javnom i privatnom
životu. U posebnom djelu razvrstava Germane u dvije skupine na Zapadne i Svebe. O svakom
plemenu donosi najvažnije značajke.

BILJEŠKE O PISCU

Kornelije Tacit je rimski povjesničar, a kasnije i političar čiji se opus stvaralaštva može
mjeriti s grčkim povjesničarem Tukididom. Rođen je otprilike oko 55., čemu je jedini dokaz
pismo Plinija Mlađeg gdje ga spominje, a umro oko 120. nove ere. Iz patricijske je obitelji i ne
zna se njegovo pravo ime (je li Gaj ili Publije). Nadimak tacitus znači na latinskom šutljiv. U
početku karijere bio je govornik na sudu, a kasnije je oženio kćer Agrikole, vrlo značajnog
vojskovođe i konzula s kojim je stupio u političke krugove i do mjesta senatora. Godine 88. ulazi
u službu pretora za vrijeme cara Vespazijana, a u doba cara Trajana počinje pisati književna
djela. Od 112. do 116. je prokonzul u Aziji gdje je najvjerojatnije umro jer se gube svi njegovi
podaci. Njegov stil je poseban i prepoznatljiv u rimskoj prozi. Napisao je tri manja djela. Godine
98. izdaje djelo "Agricola" (De vita Iulli Agricolae), to je biografija njegovog tasta i informacije
o vojnim pohodima u Britaniji. Opisivao je osvajanje te zemlje i njezin krajolik. U drugom djelu
"Germania" ili "O podrijetlu, položaju, običajima i narodima "Germanije" (De origine, situ,
moribus ac populis Germaniae) iznosi puno podataka o kulturi germanskih plemena i njihovom

2
geografskom položaju. Ističe moralnost i jednostavnost življenja Germana nasuprot iskvarenih
Rimljana. Par godina kasnije piše djelo "Dijalog o govornicima" (Dialogus de oratoribus) i
navodi razloge propadanja govorništva radi nestanka republike i slobode govorenja.

Novim stilom je napisao dva najveća sačuvana djela "Povijest" (Historiae) i "Anali" ili
"Od smrti božanskog Augusta" (Ab excessu divi Augusti). U "Povijesti" je usavršio stil pisanja i
izražavanja, napisane u 14 knjiga od vremena cara Galbe do Domicijana, sačuvane su samo prve
četri i polovica pete. Pisane su analitički i najviše opisuju građanske ratove i kratku Galbinu
vladavinu. U posljednjim godinama života izdaje zadnje djelo "Anale" donoseći povijest
julijevsko-klaudijske porodice od smrti Augusta do smrti Nerona. Izdane u 16 knjiga sačuvane
prve četiri, početak pete i ponešto šeste, i od 11. do 16. Opisajući godinu za godinu bio je kritičan
prema carskom vladanju i rasipanju. Bio je poznat da piše bez gnjeva i naklonosti a ipak je često
kršio to pravilo. Kasnije je postao uzor renesansnim piscima i umjetnicima radi sažetosti i
jednostavnosti teksta. Tacit je jedan od rijetkih rimskih autora koji je pisao provjerene i istinete
podatke iz pogleda jednog senatora.

POLOŽAJ GERMANA

Kad je Cezar pokorio Galiju sve zapadno od rijeke Rajne je pripalo Rimskom Carstvu.
Uspostavljena je granica i počela su se razlikovati plemena Germana od Gala. Prvi je o tome
pisao upravo Cezar u svojim komentarima. Kasnije je vlast proširio August preko rijeke Rajne i
osnovao dvije provincije Gornja i Donja Galija. Rimljani su mislili da su skandinavske zemlje
mnoštvo malih otočića i nisu imali predodžbu o veličini cijelog krajolika. Za njih je Germanija
bila zemlja na sjeveru odvojena Rajnom i Dunavom, puna šuma, otoka i poluotoka.

Germania omnis a Gallis Raetisque et Pannoniis Rheno et Danuvio fluminibus, a

Sarmatis Dacisque mutuo metu aut montibus separatur: cetera Oceanus ambit, latos
sinus et insularum immensa spatia complectens, nuper cognitis quibusdam gentibus
ac regibus, quos bellum aperuit.1

1
Tacit, Germania, 1

3
 Pod nazivom Ocean smatrali su Baltičko i Sjeverno more. Tacit je podatke prikupio za
vrijeme kratke vladavine cara Trajana. Car se morao iskazati u vojnom pohodu i uspio je očuva
granice carstva. Nije vodio politiku osvajanja kao u Britaniji nego je radio na očuvanju i zaštiti
granica od Germana. Samim time možemo ustanoviti koliko su bili jaki. Cezar je vodio mnoge
bitke protiv mnogih plemena i uočio razlike. Tada je oko dvadesetak plemena dobilo ime i
razvrstano u skupine. S plemenima s kojima je bio u miru, redovito je izabirao ratnike da mu
služe jer je znao da su veoma jaki i poslušni. Kod Germana je problem što su mnoga plemena
bila u sukobima i često bi ulazili u savezništvo s Cezarom.

Ubii autem, qui uni ex Transrhenanis ad Caesarem legatos miserant, amicitiam fecerant,
obsides dederant, magnopere orabantut sibi auxilium ferret, quod graviter ab Suebis
premerentur; vel si id facere occupationibus rei publicae prohiberetur, exercitum modo
Rhenum transportaret;2

Dobro je poznato da su Germani počeli osvajati Gale i miješati se s njihovim

stanovništvom. Naziv Germani dobivaju od pokorenih Gala i svi narodi s desne strane Rajne
usvajaju to ime. Pretpostavlja se da su Germani starosjedioci te zemlje jer nitko iz tople Afrike i
Indije a pogotovo iz Rimskog Carstva ne bi migrirao u te hladne krajeve. Po tumačenju
pergamenske škole priča se da je Odisej lutao po Oceanu ili vanjskom moru a ne po
Sredozemnom ili unutarnjem moru. Na obalama Rajne pronađeni su žrtvenici s grčkim pismom i
misli se da su se Odisejeve avanture događale u tim krajevima radi sličnog imena na jednom od
oltara. Izgled je bio isti kod svakog radi hladnog i suhog podneblja i nemiješanja sa stranim
narodima: "idem omnibus: truces et caerulei oculi, rutilae comae, magna corpora et tantum ad
impetum valida."3 Opis svakog barbara: "plave oči, crvenkasta kosa i ogromna tjelesna građa".
Bavili su se stočarstvom ali životinje su im bile bez znaka i mršave a njima je bio bitan samo
broj. Zbog močvarnih područja moraju više biti na vjetrovitom kraju radi sadnje žitarica. Tada još
nitko nije istražio ima li nalazišta zlata ili srebra. Od tvrde zemlje rade posuđe, ne cijene baš
novac jer se bave razmjenom robe. Kod njih možemo uočiti da nema puno željeza jer se malo
njih koristi mačem, većina ima koplje sa željeznim vrhom. Najvjerojatnije nisu znali dobro
vještinu kovanja pa je mač naslijedio najbliži muški potomak. U borbu su ulazili gola prsa, bez

2
Caesar, De bello Gallico, 4, 16
3
Tacit, Germania, 4

4
kacige, sa štitom i ljeti i zimi. Nema nakita i ukrasa, samo su se mazali ratnim bojama. Izrazito
važno je bilo da ne ostave štit u borbi kako ne bi bili osramoćeni.

PODRIJETLO I OBIČAJI GERMANA

Njihova mitologija govori o bogu Tuistonu koji je stvorio zemlju i prepustio je sinu Manu
koji utemeljuje prva plemena. Njegova tri sina kasnije vode savez a Tacit ih je povezao sa svetim
trojstvom bogova iz grčke ili rimske kulture. Rimljani su božanstva drugih naroda izjednačavali s
osobinama i karakterima svojih vlastitih.

Celebrant carminibus antiquis, quod unum apud illos memoriae et annalium genus est,
Tuistonem deum terra editum. ei filium Mannum originem gentis conditoresque Manno
tres filios adsignant, e quorum nominibus proximi Oceano Ingaevones, medii
Herminones, ceteri Istaevones vocentur.4

Spomenuta su tri praplemena, a više o njima možemo pronaći u geografskim spisima

Strabona za vrijeme Augusta i Tiberija. Najviše se klanjaju Merkuru ili Wodanu. Danas
prevodimo njegovo ime Odinn i bog je oluje i kiša, vlada na nebu i skuplja poginule duše. On je
izumio njihovo runsko pismo i umijeće kockanja. Njemu mogu pridonositi u pogodne dane
ljudske žrtve a ostalim bogovima samo životinjske. Druga dva su Herkul ili Donar i Mars ili Tiu.
Donar je Wodanov sin, poznatiji kao Thor, koji je vrlo snažan i slavi ga se u čast bitke. Drugi je
takozvani bog rata kojemu je posvećen ples sa štitovima. Tacit je saznao za mnogo kipova u
obliku brodova što štuju i povezao s Izidom, ženskim božanstvom plodnosti i mira. Kralja i
vojskovođe izabiru na narodnoj skupštini. Smrtnu kaznu i suđenje su vodili svećenici ili druidi.
Oni su bili zaduženi za kipove i predmete koji štite i potiču hrabrost kod ratnika. Gatali su uz
pomoć malih drvenih štapića sa urezanim znakovima. Bacali bi ih na pod i uzimali po tri znaka.
Tada bi pogledom u nebo uz pomoć bogova tumačili jesu li znakovi povoljni ili ne. Imali su kao
i Rimljani gatanje po letu ptica.

Auspicia sortesque ut qui maxime observant. sortium consuetudo simplex. virgam

frugiferae arbori decisam in surculos amputant eosque notis quibusdam discretos super
candidam vestem temere ac fortuito spargunt. mox, si publice consultetur, sacerdos

4
Tacit, Germania, 2

5
 civitatis, sin privatim, ipse pater familiae, precatus deos caelumque suspiciens ter
singulos tollit, sublatos secundum impressam ante notam interpretatur.5

O manje važnim stvarima je odlučivao narod. Uvijek su naoružani kada obavljaju privatne i
državne poslove.

Vojnici su im rangirani po stupnjevima i onaj najhrabriji po junaštvu uvijek biva okićen

mnoštvom darova po dolasku iz bitke i promaknut u viši rang. Njima je sramota biti ubijen na
početku bitke. Većinom su se prvaci borili za titule a ostali bi ih štitili. Kad ne bi ratovali, bavili
bi se lovom ili lijenčarenjem jer su brigu na imanju prepustili ženama i djeci radi ratovanja. Za
održavanje mira sa susjednim plemenima svako pleme bi si izmijenilo darove, konje pa čak i
druge životinje. Germani nemaju gradove, pošto ne vole raditi, stanuju razdvojeni uz nekakav
potok, šumu ili livadu što im se svidi. Sela su im poprilično razbacana i svaka kuća je izgrađena
zasebno s velikim prostorom oko nje. Grade je od zemlje i gline. Kopaju i podzemne špilje kako
bi se bolje po zimi zagrijali. Svake godine nađu nova plodna polja jer ima gomila oranica koje
nitko ne stigne koristiti radi velike površine cijele Germanije. Svi su pokriveni vunenim
ogrtačima spojeni kopčom a odijela su im bila od različitih materijala. Neki su odjeveni u krzna
životinja. Žene im nose duga odijela većinom crvene ili grimizne boje. Brakovi su im jako strogi
i jedini su među barbarima zadovoljni s jednom ženom. Muž donosi ženi miraz a ona mu
zauzvrat daje nešto oružja. Većinom se udaju djevice tako pokazajući odanost budućem mužu.
Rijetko se desi preljub, a ako se desi onda se ženi odreže kosa i bičem tjera kroz selo. Tacit
ukratko opisuje njihove živote na selu i govori da su svi isti na prvi pogled i tek kasnije se
plemenita djeca odvajaju od puka.

In omni domo nudi ac sordidi in hos artus, in haec corpora, quae miramur, excrescunt.
sua quemque mater uberibus alit, nec ancillis ac nutricibus delegantur. dominum ac
servum nullis educationis deliciis dignoscas: inter eadem pecora, in eadem humo degunt,
donec aetas separet ingenuos, virtus agnoscat. sera iuvenum venus, eoque inexhausta
pubertas.6

Postoji krvna osveta koja se prebacuje s oca na sina ako je nedovršena. Na gozbama
sudjeluje cijelo selo, često su muškarci pijani po par dana zaredom. Dok su pijani rješavaju svađe
5
Tacit, Germania, 10
6
Tacit, Germania, 20

6
mačevima i borbom. Kod njih to nije sramota jer su veliki ljubitelji pića od ječma ili žita i
pogotovo vina. Kockaju jedino kad su trijezni jer to smatraju ozbiljnim poslom. Neki znaju sve
izgubiti pa čak i svoju slobodu pa nakraju postanu robovi bez obzira na dob. Oni bliže obali
mogu od trgovca nabavljati bolje namirnice od onih u kopnenom djelu. U cijeloj Germaniji je
bila jedna vrsta igara. Skakali su i goli izbjegavali mačeve i oštrice koje su dolazile ususret.
Posuđivanje novca nisu koristili a u pogrebima im je jedino važno da tijela slavnih muževa spale
na posebnoj vrsti drva. Nadgrobne spomenike nisu stavljali na grobove, jedino su ih znali okititi
cvijećem i darovima.

GERMANSKA PLEMENA

Tacit je podijelio plemena u dvije osnovne skupine. Neću spomenuti ona plemena koja su
prije živjela na tom području i onda su pokorena od drugih. Podaci plemena potječu još od
Augusta, koji nije radi njih mogao napredovati dalje u svojim pohodima i smjestio granicu na
Rajni. Područje Hercinske šume je u biti današnja Češka i Rimljani koriste taj naziv za gotovo
sve šume uz rijeku Rajnu u Majnu. U prvu skupini na obalama donje Mosele žive Treverci a
pokraj Nervljani. Oni su prvi koji su se počeli razlikovati od Gala i vrlo rano su keltizirani. Oba
su bila jedna od najmoćnijih plemena Belgijske Galije. Uz obalu Rajne germanski narodi
Vangionci, Tribočani i Nemeti su često bili rimski saveznici a Ubijci su se čak nazvali
Agripincima i postali rimskom naseobinom i vjerno čuvali granicu bez obzira na vlastito
podrijetlo. Od saveznika najhrabriji su bili Batavci koji su se odvojili od Haćana radi pobune u
plemenu i prešli u službu Rimu. Pozvani su samo kad je trebalo ići u rat kao dodatna snaga.
Matijačane je snašla ista sudbina. Većinom narodi koji su živjeli na istočnoj strani Rajne bili su
pijuni Rimljana a kada bismo otišli malo dalje Hercinske šume i ušli u unutrašnjost Germanije,
barbari su branili svoja sela bez Rimljana i nisu bili saveznici. Prvo pleme na koje nailazimo da
su neprijateljski raspoloženi su Haćani. Hrabri u ratu, sastoje se samo od pješaštva. Opisani su
kao jači i viši s prijetećim pogledom. Kosu i bradu ošišaju samo ako ubiju dostojno neprijatelja u
borbi a neki stavljaju okove kako bi dokazali koliko su snažni. Ispod njih gdje je Rajna vrlo plitka
stanuju Uzipljani i Tenkteri. Ovi drugi imaju samo konjaničku snagu i konja nasljeđuje ne stariji
sin već onaj jači i hrabriji. Pored Tenktera naselili su se Hamavci i Angrivarijci koji su otjerali i
uništili starosjedilački narod koji je prije živio. U istom luku su Dulgubinjani i Hazuarijci. Frižani
se protežu uzduž Rajne pa sve do Baltičkog mora. Pošto ih je puno dijele se na velike i male. S

7
njima završava prva skupina i čine zapadnu Germaniju. Najsjeverniji narod su Haučani. Oni su
mudri i mirni, ne ratuju i nazivaju se najplemenitijim. Kod njih ne postoji nepravda i uvijek su
spremni za rat. Njihovi susjedi Heruščani zbog mira su postali slabi i uvrijeđeni. Počeli su
propadat a u propast su povukli i Fožane. U tom istom području živi Cimbri. Poznati po velikoj
slavi i po zauzeču rimskog grada u tom području. Ostali su zapisani duboko u rimskoj povijesti
kao prvi germanski narod koji je pokrenuo seobu. Rimljani su vodili s njima preko stotinjak bitki
a Cezaru su bili prepreka za osvajanje. Najveći dio Germanije zauzimaju Svebi. Skupinu čine
više plemena raspoređeni po cijeloj zemlji. Razlikuju se od drugih po tome što vežu kosu u rep ili
je začešljavaju a ponekad je čak okite pri odlasku u borbu. I Cezar govori o njima napomenući da
imaju preko sto općina.

Usipetes Germani, item Tenctheri magna cum multitudine hominum flumen Rhenum
transierunt non longe a mari quo Rhenus influit. causa transeundi fuit, quod ab Suebis
complures annos exagitati bello premebantur et agri cultura prohibebantur.Sueborum
gens est longe maxima et bellicosissima Germanorum omnium. hi centum pagos habere
dicuntur,ex quibus quotannis singula milia armatorum bellandi causa suis ex finibus
educunt. reliqui, qui domi manserunt, se atque illos alunt. hi rursus invicem anno post in
armis sunt, illi domi remanent. sic neque agri cultura nec ratio atque usus belli
intermittitur.7

Veliki problem su bili ostalim plemenima, pošto ih je bilo mnogo potrebno je imati i puno
oranica tako da su mnoga plemena radi njih morala seliti u druge krajeve. Najviše časti kod
Sveba zaslužuju Semnonci. Po običajima su najstariji jer to potvrđuju njihovi predmeti i štovanje
bogova. Centar su prastarog germanskog kulta i glavni moćnici dolaze upravo iz njihovih redova.

Langobardi su poznati po malobrojnosti. Spadaju u sedam naroda koji štuju Majku

Zemlju i spadaju u kult božice Nerte. Naseljavaju obalu Labe. Jedini su koji imaju dane
nepogodne za ratovanje i u tim danima samo se mole svojoj božicu. Spuštajući se na obale
Dunava nalazi se pleme Hermunduraca, jedini su koji su mogli trgovati u rimskoj naseobini
unutar Carstva. Na ušću Dunava i Labe smjestili su se Markomani koji su bili protjerani iz
carskih provincija u unutrašnjost. Njihovi kraljevi su bili odgajani na rimskom dvoru kao
ljubimci. Nakon što bi bili pušteni većinom bi dizali ustanke radi pretrpljene sramote. Oni su
7
Caesar, De bello Gallico, 4, 1

8
nekad bili slavni i jaki ali su počeli zbog loših odluka gubiti bitke i broj im se smanjio. To se
dogodilo i njihovim susjedima Kvatima. Na sjeveroistoku uz izvor Labe imamo pet plemena koja
su izmiješana s galskim, panonskim i svepskim narodom. Plaćaju porez Kvatima kao tuđinci. Od
Klodzskog brda pa nadalje imamo prastara plemena koja imaju različite vjerske običaje od
ostalih. Ratnici su im krupnije građe s crnim štitovima i uvijek se bore po noći. Na obalama
Pomarandije počeli su dolaziti nova skupina naroda pod imenom Gototonci kasnije poznati kao
Goti i potjerali germanska plemena Lemovijce i Rugijce. Sva područja sjeverno od rijeka Odre i
Visle za Rimljane je bilo nepoznato i mislili su da je Skandinavija skup otoka. To su bila
područja pod vlasti Svionaca. Oni su preci današnjih Šveđana. Jaki u pomorstvu gradili su lađe
bez jedra. Vladaju istočnom stranom Baltičkog mora. Oružje im se razlikuje od Germana i drže
ga više svetim. Na desnoj obali Baltičkog mora nalazimo Estijace. Štuju Nertu i bave se
vađenjem jantara. Njih ne zanima baš ratovanje i bave se više trgovinom. Sa Svioncima i
Sitoncima je gotova druga skupina i oba dva plemena su posebna po tome što žena vlada njima i
ukinuli su ropstvo.

ZAKLJUČAK

Jedino su Cezar i Tacit pisali o Germanima, tako da nema drugih izvora. Oba djela se
podudaraju u informacijama. Naravno da postoje i neka vojna izvješća, ali su ona kratka i s malo
informacija. Je li Tacit ikad otišao u prekorajanske zemlje, nikada nećemo saznati. Informacije je
prikupio pričajući s trgovcima i vojnicima koji su bili u toj zemlji ili ratovali. Bilo je puno
ranjenika koji su se vraćali iz bitaka pa je bilo moguće da je s njima pričao. Tacita su jako
Germani zanimali jer su još prije dvjesto godina pljačkali po Italiji. S ovim djelom je mogao
upozoriti Rimljane na njihovu snagu i hrabrost.8

Savezi Germana s Rimljanima koje donosi u djelu važeći su bili samo u tim godinama
budući da su se političke struje brzo mijenjale često bi se raskidali ugovori. Puno kraljeva je
odgajano u Rimu u nadi da kad budu vraćeni kući neće više ratovati protiv njih. Tacit je jako
razmišljao o moralnom propadanju rimskog naroda. Možda je htio Rimljane podsjetiti na stare
rimske vrline, koje su izgubljene a vide se u barbarskim narodima. Jednostavnost i skromnost
življenja su carevi odbacili a on sam je to iskusio jer se kretao u senatorskim krugovima.

8
Tacit, Germania, str. 114

9
LITERATURA:

Kornelije Tacit: Germanija, Matica hrvatska, Zagreb, 2008.

Gaj Julije Cezar: Moji ratovi, Naklada Jesenjski i Turk d. o. o., Zagreb, 2013.

Vladimir Vratović: " Rimska književnost " u: Povijest svjetske književnosti 2, Mladost, Zagreb,

1977.

SADRŽAJ:

1. Uvod.................................................................2
2. Bilješke o piscu.................................................2
3. Položaj Germana...............................................3
4. Podrijetlo i običaji Germana.............................5
5. Germanska plemena..........................................7
6. Zaključak...........................................................9

10