You are on page 1of 2

ENEJIN ŠTIT

Eneja se je divio i veselio darovima svoje majke, božice Venere. Među rukama i podlakticama okretao je strašnu kacigu s perjanicom s koje
se sipa plamen, smrtonosni mač, oklop tvrd od mjedi, krvavo i golemo koplje i splet štita kakav se može ispripovijedati. Tamo bog vatre,
Vulkan je prikazao Italske događaje i rimska pobjednička slavlja, cijeli rod budućeg koljena od Askanija i ratove redom vođene. Pobožni muž
je na svome božanskom štitu vidio skotnu vučicu kako je ležala u zelenoj Martovoj spilji i kako se neustrašivi dječaci blizanci igraju oko
vučice. Sljedeće vidimo otmicu Sabinjanki. Žrtvene plitice nad Jupiterovim žrtvenikom drže naoružani kraljevi. Na Vulkanovu djelu se vidi
Porsena, etruščanski kralj. Opsada grada, pod velikim pritiskom prognanog Tarquina, tako je dobila dar; Rimljani su bili u čeliku i za slobodu
su pali. Eneja vidi Horacija Kokla kako trči preko mosta, Kleliju kako pliva u rijeci. Ovdje dalje bog dodaje tartarske stanove i visoka ušća
Ditova, zločinačke kazne, i tebe, Katilino kako visiš s prijeteće hridi i drhtiš od pogleda Furije. U sredini štita možeš razlučiti Akcijsku bitku i
Augusta Cezara kako vodi Italce u bojeve s očevima, narodom i velikim penatima. August, kome povoljna vremena dvostruke plamenove
izbacuju i očinsku zvijezdu s tjemena otvara, stoji na visokoj krmi. U drugom dijelu, vodeći Agripu na čijoj glavi se sjaji kruna sa zlatnim
lađenim krunićima. Eneja može vidjeti Antonija kako se vozi s tuđinskom silom i različitim oružjem i kako slijedi zlu egipatsku ženu. Zajedno
s potrganim veslima i trozupcima pao je jedan pomaknuti. Konačno Cezar, ujaše tri puta u trijumfu u Rimske zidine. Italskim je bogovima
posvetio besmrtni zavjet; tri stotine najvećih hramova po čitavom gradu. Radošću, igrama i pljeskom bučile su rimske ulice.

HANIBAL

Habial, sin Hamilkara bio je Kartažanin. Govorilo se da se Hanibal isticao razboritošću nad ostalim vojskovođama. Govorilo se da je on kao
očinsko naslijeđe sačuvao ostavljenu očinsku mržnju prema Rimljanima. Nikada u duši nije prestao ratovati s Rimljanima. Hanibal je došao
kralju Antiohu i spominjao mu je puno svoju vjeru i mržnju o Rimljanima. Njegov otac ga je kao malog dječaka vodio u Hispaniju. Hanibal je
ocu na neprijateljstvo protiv Rimljana morao prisegnuti. U dvadeset petoj godini je postao zapovijednik. U sljedeće tri godine ratom je
pokorio sva hispanska plemena. Silom je osvoji saveznički grad Sagunt. Pripremio je tri vrlo velike vojske. Pripovijeda se da je jednu od ovih
poslao u Afriku, drugu da je ostavio s bratom Hazdrubalom u Hispaniji, treću je poveo sa sobom u Italiju. Hanibal je prešao u Alpe. Sigurno
je da je do tada doveo svoje snage i stigao u Italiju.

SPARTAK
Spartak, vođa sluga, potaknuo je rat. Naime, Spartak, Kriks i Emomaj bili su razbili Lentulovu školu i s 30 ili više gladijatora provalili su u
Kapue. Drugi robovi pozivali su do svoje zastave i odmah ih se više od 10 000 pridružilo. Njihovo prvo sjedište bio je Venerin žrtvenik,
planina Vezuv. Pripovijeda se da su prolazili čitavom Kampanijom. Vile i sela pustošili su i rušili strašnim pokoljem. Autori pripovijedaju da je
ratna zaliha iz dana u dan pritjecala i kretala se gomila pravnih sluga. Od savitljivih šiba i kože stoke kaj sebi su izradili štitove i od željeza
mačeve i strelice. Spartaku su dali osvojeno znakovlje od pretora i svežnjeve pruća. Uzvišenim pobjedama, Spartak je promišljao o gradu
kojeg treba napasti. Naime, napokon se dignu sile potpune naredbe protiv Spartaka. Od Lincinija Krasa robovi su napadnuti i natjerani na
bijeg u krajnje dijelove Italije. Ondje su pripremali bijeg na Siciliju, ali vojnici su ih zatvorili u kut oko Brutija. Naposljetku je robovska vojska
pod vodstvom gladijatora izginula smrću dostojnom junaku. Spartak je u prvom boju boreći se vrlo hrabro poginuo kao zapovjednik.

CATILINA

Namjeravam opisati Katilininu urotu. Lucije Katilina, rođen plemenitog roda, bio je velike moći, duha i tijela, ali loše i opaki naravi. Znam da
su ovome od mladosti bili dragi unutarnji ratovi, ubojstva, pljačke i građanska nesloga. Duh odvažan, podmukao, varljiv, onaj koji plamti u
pohlepama; prilično jednakih rječitosti i mudrosti. Isprazan duh uvijek je želio neumjereno i nevjerojatno. Nakon vlasti Lucija Sule Katilina je
namjeravao osvojiti državu. Osim toga Katilinu su poticali iskvareni državni običaji koji su pustošili ono što je najgore između različitih zala,
raskoš i pohlepa. Saznao sam da su oko Katiline bile hrpe svih sramota i zločina. Naime, Katilina je imao oko sebe ubojice rođaka,
preljubnike, bezbožnike i najbliže rođake. Dakle oko 1. lipnja za konsultovanja Lucija Cezara i Gaja Figule prvo je pozvao pojedince, jedne je
hrabrio, druge je pokušavalo, tumačio je svoju moć i velike nagrade za urotu.
GAIUS IULIUS CAESAR

Cezar je bio na zimovanju u ovostranoj Gallji. Mnogobrojne su glasine dolazile do njega i bivao je obavješten da se svi Belgi urote protiv
rimskog naroda i da između sebe daju taoce. Uzroci urote bili su raznoliki, a ovo je možda najvažniji: Smatrali su da će naša vojska doći do
njih. Cezar je sve ovo doznao te je odmah uzrujano u ovostranoj Galiji univačio dvije nove legije i početkom ljeta u gornju Galiju poslao
poslanika. Sam je trebao doći do vojske. Dao je zadaću Senoncima i ostalim Galima koji su graničili s Belgima: obavještavat će o svim novim
stvarima. Kad se pobrinuo za hranu premjestio je tabor i unutar petnaest dana stigao do granica Belga. Rimljani, koji su najbliži Galiji od
Belga, k njemu su poslali dva poslanika, prvaka države. Oni su mu rekli da sebe i sve svoje polažu u vjeru i moć rimskog naroda, i da su bill
spremni dati i taoce i učiniti ono što je naloženo, vratiti se u gradove te žitom i ostalim stvarima potpomagati. Također se činilo da su se s
ovima pod pružjem udružili svi ostali Belgi i Germani s ove strane Rajne. Cezar je ljubazno, potaknuvši govorom, govorivši pred cijelim
senatom, zapovijedio da se Remi sastanu i da se prvaci dovedu kao slobodni taoci.

OD DJEČAKA DO CARA

U dobi od 4 godine August je izgubio oca. U dvanaestoj godini držao je pohvalni govor svojoj pokojnoj baki Juliji. U vremenu od 4 godine
poslije obukavši muževnu togu, prigodom Cezarovog afričkog trijumfa bio je darovan vojničkim darovima, premda je bio oslob ođen rata
zbog dobi. Doskora pratio je ujaka u Hispaniju boriti se protiv sinova Gaja Pompeja, slab od teške bolesti, kada je doživio brodolom,
slijedivši neprijatelje s vrlo malo pratitelja kroz pogibeljne puteve, dobio je zaslugu zbog velikog djela, također brzo pokazavši prirodnu
sposobnost navika nad marljivošću putovanja. Cezar se poslije osvajanja Hispanije uputio u pohod na Dačane i zatim je odlučio na Parte,
poslan u Apoloniju bavio se učenjem. Kada je postao baštinikom dvojio se da li da pozove najbliže legije, tu je doduše odluku kao opasno
stanje propustio zbog nezrelosti, uostalom budući da se vratio u grad prihvatio je nasljedstvo, iako se majka dvojila, a očuh pak konzul
Marcije Filip mnogo ga je odvraćao od toga. Nakon što je unovačio vojsku s Markom Antonijem i Markom Lepidom, zatim samo s Antonijem
gotovo 12 godina i na kraju sam 44 godine upravljao je državom.

You might also like