R.

Scott Bakker
Ratnik-Prorok-Princ Niega, knjiga druga
Naslov izvornika:
The Warrior-Prophet: The Prince of Nothing, Book Two
Prevela s engleskog
Anja Majnari
Ilustracija
Igor Kordej
Urednik Neven Antievi

R. Scott Bakker
Ratnik-Prorok
Princ Niega, Knjiga druga

Bryanu
Mome bratu i po srcu i viziji

Budui da sam imao vie od petnaest godina da napiem Tamu koja prethodi, nisam imao pojma u to se uputam kada sam se
obvezao dovriti Ratnika-Proroka u roku jedne godine. Mislio sam da je jedna godina mnogo vremena, ali sada, nakon to sam
promatrao kako godinja doba lepraju pokraj moga prozora bre od reklama, vie ne gajim tu zabludu. Kao posljedica moga
preraunavanja, neminovno sam zakomplicirao ivote svima oko sebe, i na poslovnome i na privatnome planu. Nikada prije nisam bio
toliki dunik tolikom broju ljudi. Htio bih zahvaliti:
Prije svega svojoj zarunici Sharron O'Brien, na njezinoj ljubavi, potpori i genijalnim kritikama.
Svojemu bratu Bryanu Bakkeru jer mi je dao i vie ideja nego to bih se udostojio priznati!
Svojemu agentu Chrisu Lottsu i predivnoj ekipi tvrtke Ralph M. Vicinanza Ltd.
Svojoj obitelji i svim prijateljima jer su mi oprostili esta odsustva - i jer su prepoznali moj glas onih nekoliko puta kada sam ih
nazvao.
Svojim studentima na koledu Fanshawe jer su mi progledali kroz prste kad su me stisnuli rokovi.
Michaelu Schellenbergu za njegove instinkte, Barbari Berson za njezino upravo biblijsko strpljenje te Meg Masters za njezinu
uredniku
genijalnost. Htio bih zahvaliti i Tracy Bordian, Martinu Gouldu, Karen Alliston, Lesley Horlick i cijeloj obitelji Penguina iz
Kanade.
Wilu Horsleyju i Jacku Brownu na njihovoj nevjerojatnoj i talentiranoj podrci.
Ur-Lordu, Mithfanionu i Loosecannonu, to su poput virusa proirili glas!
I, dakako, Stevenu Eriksonu jer je za mene irom otvorio vrata sveane dvorane.
Oni koji bi eljeli istraivati Earwu i izvan granica ove knjige, neka posjete www.princeofnothing.com ili Wilovu i Jackovu oglasnu
plou na stranici www.three-seas.com

Ovdje vidimo filozofiju dovedenu u, zapravo, neizvjesnu poziciju koju je potrebno u vrstiti, iako je nita ne podupire ni na nebu ni na
zemlji. Ovdje filozofija mora pokazati vlastitu istou kao apsolutni nositelj svojih zakona, a ne kao glasnik zakona koji usa uju
smisao ili to joj ve skrbnika priroda priapne.
Immanuel Kant, Osnivanje metafizike udorea

Ono to je prethodilo

Dio prvi: Prvi mar

Poglavlje 1.: Anserca
Poglavlje 2.: Anserca
Poglavlje 3.: Asgilioch
Poglavlje 4.: Asgilioch
Poglavlje 5.: Mengedska poljana
Poglavlje 6.: Mengedska poljana
Poglavlje 7.: Mengedda
Poglavlje 8.: Mengedda

9
16
23
35
45
52
59
66

Dio drugi: drugi mar

Poglavlje 9.: Hinnereth
Poglavlje 10: Atsuka orda
Poglavlje 11: Shigek
Poglavlje 12: Lothiah
Poglavlje 13: Shigek
Poglavlje 14: Anmurat
Poglavlje 15: Anmurat
Poglavlje 16: Shigek
Poglavlje 17: Shigek

74
80
89
97
105
113
120
130
138

Dio trei: Trei mar

Poglavlje 18: Khemmema
Poglavlje 19.: Enathpaneah
Poglavlje 20.: Caraskand
Poglavlje 21.: Caraskand
Poglavlje 22.: Caraskand
Poglavlje 23.: Caraskand
Poglavlje 24.: Caraskand
Poglavlje 25.: Caraskand

148
155
162
171
183
197
208
220

Glosar likova:

224

Ono to je prethodilo...
Prva Apokalipsa unitila je velike norsirske narode Sjevera. Samo su ketyaski narodi Juga Tromorja preivjeli napad Ne-Boga, MogPharaua i njegova Savjeta generala i maga. Prolazile su godine i Ljudi Tromorja zaboravili su, kao to ljudi neminovno zaboravljaju,
strahote koje su njihovi oci pretrpjeli.
Carstva su se uzdizala i padala: Kyraneas, Shir, Cenei. Kasniji Prorok, Inri Sejenus, nanovo je protumaio Kljovu, najsvetiji od svih
artefakata, a kroz nekoliko je stoljea inritska vjera, koju organizira i kojom upravlja Tisua Hramova i njihov duhovni voda Srijah,
ovladala itavim Tromor-jem. Velike arobnjake kole, kao to su Grimizni Tornjevi, Carski Saik i Mysunsai, pojavile su se kao
odgovor na inritske progone Rijetkih, onih koji imaju sposobnost vidjeti i prakticirati magiju. Uz pomo Choraea, drevnih artefakata
koji daju imunitet na arolije osobama koje ih nose, Inriti su ratovali protiv kola u neuspjenome pokuaju kako bi oistili Tromorje.
Tada je Fane, Prorok Jedinoga Boga, ujedinio Kianjane, pustinjske narode Sjeverozapadnoga Tromorja i proglasio rat protiv Kljove i
Tisue Hramova. Stoljeima kasnije i poslije nekoliko dihada, Fanimljani i njihovi slijepi arobnjaci-sveenici, Cishaurim, pokorili
su gotovo cijelo Tromorje, ukljuujui i sveti grad Shimeh, rodno mjesto Inrija Sejenusa. Samo su malaksali ostaci Nansurskoga
Carstva nastavili pruati otpor.
Sada Jugom vladaju rat i razdor. Dvije velike religije - Inritizam i Fanimstvo - neprestano se prepucavaju, iako se trgovina i
hodoaenja toleriraju kada im to komercijalno odgovara. Velike obitelji i narodi natjeu se za vojnu i trgovaku premo. Vee i
manje kole Tromorja svaaju se i spletkare, naroito protiv sve monijega Cishaurima, iju aroliju, Psukhe, Uenjaci ne mogu
razlikovati od Bojega svijeta. Dotle se Tisua Hramova prepustila svjetovnim ambicijama pod vodstvom korumpiranih i
neuinkovitih rijahova.
Prva Apokalipsa ostala je tek legenda. Savjet koji je preivio smrt Mog-Pharaua sveo se na mit, bablje prie za malu djecu. Poslije
dvije tisue godina samo se Uenjaci Mandata, koji Apokalipsu proivljavaju svake noi oima svojega pradavnoga utemeljitelja,
Seswathe, sjeaju uasa i proroanstva o povratku Ne-Boga. Iako ih moni i ueni ljudi smatraju budalama, njihovo posjedovanje
Spoznaje, magije Drevnoga Sjevera, ulijeva potovanje i smrtnu zavist. Voeni nonim morama, oni lutaju labirintima moi u potrazi
za tragovima svog drevnog i neumoljivog neprijatelja - Savjeta.
I, kao i uvijek, ne pronalaze nita.
Knjiga prva: Tama koja prethodi
Sveti rat je naziv za veliku vojsku koju je sazvao Maithanet, voa Tisue Hramova, kako bi oslobodili Shimeh iz ruku poganih
Fanimljana iz Kiana. Glas o Maithanetovu pozivu proirio se diljem Tromorja i pravovjerni iz svih velikih inritskih zemalja Galeotha, Thunyerusa, Ce Tydonna, Conriye, Visokog Ainona i zemalja koje im plaaju danak - putuju u grad Momemn, prijestolnicu
Nansurskoga Carstva, kako bi postali Ljudi od Kljove.
Gotovo od samoga poetka vojska u okupljanju ovijena je velom politike i kontroverzi. Kao prvo, Maithanet je nekako uvjerio
Grimizne Tornjeve, najmoniju od arobnjakih kola, da se pridrui Svetome ratu. Unato skandalu koji je time izazvao - naime,
arobnjatvo je za Inrite prokletstvo - Ljudi od Kljove uviaju da su im Grimizni Tornjevi potrebni kako bi parirali poganskim
Cishaurimima, arobnjacima--sveenicima Fanima. Sveti rat bi bez neke od veih kola bio osuen na propast. Pitanje je zato bi
Grimizni Uenjaci pristali na tako pogibeljan dogovor. Veini je nepoznato da je Eleazaras, Vrhovni vladar Grimiznih Tornjeva,
zapoeo dugotrajni i tajni rat protiv Cishaurima, koji su bez nekoga oitoga razloga smaknuli njegova prethodnika Sasheoku deset
godina ranije.
Kao drugo, Ikurei Xerius III., Car Nansura, kuje zamrenu spletku kako bi prisvojio Sveti rat za svoje vlastite ciljeve. Velik dio
podruja koja sada spadaju u poganski Kian neko su pripadala Nansurcima, a vraanje izgubljenih carskih provincija Xeriusova je
arka elja. Budui da se Sveti rat okuplja u Nansurskome Carstvu, krenuti u napad mogu jedino ako ih Car opskrbi zalihama, to on
odbija uiniti sve dok svaki voa Svetoga rata ne potpie njegovu Povelju, pismenu zakletvu kojome sve osvojene zemlje prepustiti
njemu.
Naravno, prvi pristigli kastinski plemii odbacili su Povelju i nali se u pat-poziciji. Dok Sveti rat narasta na stotine tisua, nominalni
voe vojske postaju nemirni. Budui da ratuju u Boje ime, smatraju se nepobjedivima, pa stoga ne vide razloga zato bi dijelili slavu
s onima koji tek trebaju pristii. Conriyanski plemi imenom Nersei Calmemunis sklapa nagodbu s Carem i uvjerava svoje drugove
da i oni potpiu Carsku povelju. Jednom kada su dobili zalihe, veina okupljenih kree u napad, iako njihovi gospodari i veina
Svetoga rata tek trebaju stii. Budui da se vojska sastoji uglavnom od svjetine bez gospodara, dobiva naziv Divlji sveti rat.
Unato Maithanetovim pokuajima da zaustavi provizornu vojsku, ona nastavlja svoj mar prema jugu i ulazi u poganske zemlje,
gdje je
upravo kao to je Car i planirao - potpuno unitavaju Fanimljani.
Xerius je svjestan kako je gubitak Divljega svetoga rata u vojnome smislu beznaajan, jer bi od svjetine koja ga je veim dijelom
sainjavala, u bitki bilo vie tete nego koristi. U politikome je smislu, s druge strane, unitenje Divljega svetoga rata neprocjenjivo,
jer je Maithanetu i Ljudima od Kljove pokazalo pravu ud njihova protivnika. S Fanimljanima nema ale, Nansurci to dobro znaju,
ak i ako je Bog na njihovoj strani. Samo izvanredan general, Xerius tvrdi, moe osigurati pobjedu Svetoga rata
netko poput njegova neaka, Ikurei Conphasa, koji je nakon nedavne
pobjede nad stranim Scylvendijima u Bitki na Kiyuthu prozvan najveim
taktiarem svoga doba. Voe Svetoga rata trebaju samo potpisati Carsku
povelju i Conphasova izvanredna vjetina i pronicavost bit e im na
raspolaganju.
Maithanet se, ini se, nalazi u dilemi. Kao rijah, on moe prisiliti Cara da opskrbi Sveti rat, ali ga ne moe prisiliti da poalje Ikurei
Conphasa, svoga jedinoga ivuega nasljednika. Usred te zavrzlame stiu prvi pravi inritski monici u Svetome ratu: Princ Nersei

Proyas od Conriye, Princ Coithus Saubon od Galeotha, Grof Hoga Gothyelk od Ce Tydonna i Chepheramunni, Kralj-Regent
Visokoga Ainona. Sveti rat gomila nove snage, iako, zapravo, ostaje talac, zbog nestaice hrane vezan za zidine Momemna i Careve
itnice. Svi do jednoga, kastinski plemii odbijaju Xeriusovu Povelju i zahtijevaju od njega da ih opskrbi zalihama. Ljudi od Kljove
poinju pljakati po okolnim selima. Car za odmazdu poziva dijelove carske vojske. Dolazi do otvorenih bitaka.
U pokuaju da sprijei katastrofu Maithanet saziva Savjet Velikih i Manjih Imena i svi se voe Svetoga rata okupljaju u Carevoj
palai, Andiaminskim visovima, kako bi iznijeli svoje argumente. Ondje Nersei Proyas okira sve prisutne ponudivi Scylvendija
prepunoga oiljaka, veterana prolih ratova protiv Fanimljana, kao zamjenu za slavnoga Ikurei Conphasa. Scylvendi, Cnaiiir urs
Skiotha, grubim se rijeima obraa Caru i njegovu neaku i impresionira voe Svetoga rata. rijahov glasnik, meutim, ostaje
neodluan: Scylvendiji su, na kraju krajeva, jednaki odmetnici kao i Fanimljani. Tek mudre rijei Princa Anasurimbora Kellhusa od
Atrithaua rjeavaju spor. Glasnik ita proglas kojim se nareuje Caru da pod prijetnjom Srijalskoga prijekora opskrbi Ljude od
Kljove.
Sveti rat ipak kree u mar.
Drusas Achamian arobnjak je kojega je kola Mandata poslala da istrai Maithaneta i njegov Sveti rat. Iako vie ne vjeruje u kolinu
pradavnu misiju, on putuje u umnu, gdje se nalazi sjedite Tisue Hramova, u nadi da e saznati neto vie o tajanstvenome rijahu
za kojega se Mandat boji da bi mogao biti agent Savjeta. U tijeku svoje istrage nastavlja staru ljubavnu vezu s bludnicom po imenu
Esmenet te unato svojim dvojbama vrbuje bivega uenika, Srijalskoga sveenika imenom Inrau, kako bi ga izvjetavao o
Maithanetovim aktivnostima. Za to vrijeme, njegove none more o Apokalipsi postaju sve intenzivnije, posebice one povezane s
takozvanim "Celmomasovim proroanstvom", koje navijeta povratak potomka Anasurimbora Celmomasa uoi Druge Apokalipse.
Tada Inrau umire u tajanstvenim okolnostima. Preplavljen krivnjom i slomljenog srca jer Esmenet, odbija prestati primati muterije,
Achamian bjei iz umne i putuje za Momemn gdje se Sveti rat okuplja pred Carevim pohlepnim i zabrinutim oima. Moni
Mandatov suparnik, kola po imenu Grimizni Tornjevi, pridruila se Svetom ratu da se pozabavi dugotrajnim suparnitvom s
arobnjacima-sveenicima Cishaurima koji borave u Shimehu. Nautzera, Achamianov nadreeni u Mandatu, naredio mu je da motri
na njih i Sveti rat. Kada stigne u taborite, Achamian se pridruuje taboru Xinemusa, svog starog prijatelja iz Conriye.
Nastavljajui istragu o Inrauovoj smrti, Achamian uvjerava Xinemusa da ga odvede da vidi drugog svog uenika, Princa Nersei
Proyasa od Conriye, koji je postao bliski prijatelj zagonetnog rijaha. Kada Proyas ismije njegove sumnje i odrekne ga se jer je
bogohulnik, Achamian ga moli da pie Maithanetu o okolnostima Inrauove smrti. Ogoren, Achamian naputa paviljon svog
negdanjega uenika siguran da njegova sitna zamolba nee biti ispunjena.
Tada dolazi mukarac podrijetlom s dalekoga sjevera - ovjek koji tvrdi da se zove Anasurimbor Kellhus. Izmuen stalnim snovima
o Apokalipsi, Achamian se poinje bojati najgorega: Druge Apokalipse. Je li Kellhusov dolazak tek puka sluajnost ili je on Glasnik
predskazan Celmomasovim proroanstvom? Achamian propituje toga ovjeka, da bi ga ovaj potpuno razoruao svojom duhovitou,
iskrenou i pameu. Razgovaraju o povijesti i filozofiji do dugo u no i prije odlaska na poinak Kellhus moli Achamiana da mu
bude uitelj. Neobjanjivo zadivljen i pod dubokim dojmom stranca, Achamian pristaje.
No nalazi se u nedoumici. Ponovni dolazak Anasurimbora neto je to kola Mandata jednostavno mora znati: rijetko bi koje otkrie
bilo znakovitije od toga. No on strahuje od toga to e njegova braa Uenjaci uiniti: itav ivot stravinih snova uinio ih je
okrutnima i nemilosrdnima i on to zna. A jo ih k tome krivi za Inrauovu smrt.
Prije nego uspije razrijeiti tu dvojbu, Carev neak Ikurei Conphas slubeno poziva Achamiana u Carsku palau u Momemnu, gdje
Car eli da procijeni ima li njegov visoko pozicionirani savjetnik - starac imenom Skeaos - na sebi znamen magije. Sami Car Ikurei
Xerius III. vodi Achamiana Skeaosu i zahtijeva da mu kae nosi li starac bogohulni trag magije. Achamian ne vidi nita to ne bi
valjalo.
Skeaos, meutim, vidi neto u Achamianu. Poinje se griti u lancima i govoriti jezikom iz Achamianovih drevnih snova. Starac se
nevjerojatno oslobodi i pritom pobije nekoliko ljudi prije nego li ga spale Carevi arobnjaci. Zaprepaten, Achamian se suoava sa
Skeaosom koji zavija te gleda kako mu se lice guli i otvara u oprene udove...
Shvaa da je spodoba pred njim pijun Savjeta, i to takav koji je u stanju oponaati i zamijeniti druge, a bez izdajnikoga znamena
arobnjatva. pijun lanoga lica. Achamian bjei iz palae ne upozorivi Cara i njegov dvor, svjestan kako e njegovo uvjerenje
smatrati glupou. to se njih tie, Skeaos moe biti jedino djelo poganskoga Cishaurima, ija djela isto tako ne ostavljaju znamen.
Potpuno nesvjestan svoje okoline, Achamian doluta natrag u Xinemusov tabor, toliko udubljen u vlastite uase da ne vidi i ne uje
Esmenet koja mu se napokon dola pridruiti.
Zagonetke vezane uz Maithaneta. Dolazak Anasurimbora Kellhusa. Otkrie prvog pijuna Savjeta nakon vie stoljea... Kako bi
mogao i dalje sumnjati? Druga Apokalipsa tek to nije poela.
Sam u svojemu atoru, on plae, svladan usamljenou, stravom i grinjom savjesti.
Esmenet je prostitutka iz umne koja oplakuje i svoj ivot i svoju ker. Kada Achamian stigne u misiju kako bi saznao vie o
Maithanetu, ona ga spremno prima k sebi. Istovremeno nastavlja primati i usluavati muterije potpuno svjesna koliko to boli
uzrokuje Achamianu. No, zapravo, nema izbora: jasno joj je da e Achamiana prije ili kasnije poslati negdje drugdje. Unato tome sve
se vie zaljubljuje u nesretnoga arobnjaka, djelomino zato jer je potuje, a dijelom zbog svjetovne prirode njegova posla. Iako ju je
njezin spol osudio da sjedi polugola na prozoru, svijet s druge strane uvijek je bio njezina strast. Intrige Velikih frakcija, spletkarenje
Savjeta: to je ono od ega joj dua zatitra!
A potom dolazi do katastrofe: Achamianov dounik Inrau je ubijen, a shrvani arobnjak prisiljen je otputovati u Momemn. Esmenet
ga preklinje da je povede sa sobom, no on odbija, i ona se ponovno nae nasukana u svome starome ivotu. Nedugo potom u njezinu
sobu dolazi stranac koji zahtijeva da mu kae sve o Achamianu. Iskrenuvi njezinu poudu protiv nje, mukarac je obeauje, a
Esmenet odgovara na sva njegova pitanja. S dolaskom jutra on odlazi iznenada kao to se i pojavio, ostavivi samo lokve crnoga
sjemena kao trag svoga prolaska.
Prestravljena, Esmenet bjei iz umne, odluna da pronae Achamiana i ispria mu to se dogodilo. Instinktivno zna da je stranac
nekako povezan sa Savjetom. Na putu prema Momemnu zaustavlja se u nekom selu, u nadi dae pronai nekoga tko bi joj mogao
popraviti potrganu sandalu. Kada seljaci na njezinoj ruci prepoznaju tetovau kojom se oznaavaju kurve, poinju je kamenovati kazna koju Kljova zahtijeva za kurve. Samo je iznenadan dolazak rijalskog viteza Sarcellusa spaava, i ona uiva u ponienju onih

koji su je muili. Sarcellus je uzme sa sobom na put prema Momemnu, a Esmenet postaje sve vie i vie oarana njegovim
bogatstvom i aristokratskim vladanjem.ini se da u njemu nema ni trunke tuge i neodlunosti koje mue Achamiana.
Jednom kada stignu do Svetoga rata, Esmenet ostaje sa Sarcellusom iako zna da je Achamian samo koji kilometar udaljen od nje.
Kao to je Srijalski vitez uporno podsjea, Uenjacima poput Achamiana zabranjeno je imati ene. Kad bi otrala k njemu, rekao je,
bilo bi samo pitanje vremena kada e je ponovno ostaviti.
Tjedni prolaze i ona poinje sve manje cijeniti Sarcellusa i sve vie udjeti za Achamianom. Konano, no prije nego Sveti rat treba
krenuti u napad, ona kree u potragu za arobnjakom, odluna ispriati mu sve to se zbilo. Nakon mukotrpne potrage ona napokon
pronalazi Xinemusov tabor, da bi onda bila previe posramljena pokazati im se. Umjesto toga se skriva u tami ieka da se pojavi
Achamian, te se divi neobinom skupu mukaraca i ena oko vatre. Kada stigne zora, a od Achamiana jo nema ni traga ni glasa,
Esmenet luta naputenim taborom, da bi ga tada spazila kako tetura prema njoj. Isprui ruke prema njemu, plaui od sree i tuge...
A on samo proe pored nje kao da je neki stranac.
Slomljena srca, ona bjei, odluna da se sama snae u Svetome ratu.
Cnaiiir urs Skiotha Poglavica je Utemota, plemena Scylvendija, kojih se diljem Tromorja plae zbog njihova ratnikog umijea i
okrutnosti. Zbog okolnosti vezanih uz smrt njegova oca trideset godina ranije, Cnaiiira njegov vlastiti narod prezire, iako se zbog
njegove divlje snage i otroumnosti u ratu nitko ne usuuje suoiti s njim. Stie glas da je Carev neak Ikurei Conphas zapoeo
invaziju na Svetu Stepu, i Cnaiiir s Utemotima jae da se pridrui scylvendskoj hordi na dalekoj granici Carstva. Poznavajui
Conphasovu reputaciju, Cnaiur predosjea neku stupicu, no Xunnurit, poglavica odabran za Kralja Plemena za nadolazeu bitku, ne
obazire se na njegova upozorenja. Cnaiur moe samo gledati kako se odvija katastrofa.
Pobjegavi pred unitenjem horde, Cnaiur se vraa na utemotske panjake tjeskobniji nego ikada. Bjei od apata i pogleda svojih
suplemenika i jae na grobove svojih predaka, gdje pronalazi teko ranjenog mukarca kako sjedi na grobnome humku njegova
pokojnoga oca, okruen nizom mrtvih Srankova. Cnaiur oprezno pristupa i prestravljen shvaa da prepoznaje tog ovjeka - ili da ga
gotovo prepoznaje. On nalikuje Anasurimboru Moenghusu gotovo po svemu, osim to je premlad...
Moenghus je bio zarobljen pred trideset godina, dok je Cnaiur jo bio mladi, i predan kao rob Cnaiurovome ocu. Tvrdio je da je
jedan od Dunyanjana, naroda obdarenog izvanrednom mudrou, i Cnaiur je proveo mnoge sate u njegovu drutvu, raspravljajui o
stvarima koje su zabranjene za scylvendske ratnike. Ono to je uslijedilo - zavoenje, Skiothino umorstvo, a zatim Moenghusov bijeg
- sve otada muilo je Cnaiiira. Iako je neko volio toga ovjeka, sada ga mrzi poremeenim intenzitetom. Kada bi samo mogao ubiti
Moenghusa, vjerovao je da bi mu srce zacijelilo.
Sada je, potpuno nevjerojatno, k njemu stigao taj dvojnik, putujui istom rutom kao i prvobitni.
Shvativi da bi mu stranac mogao omoguiti osvetu, Cnaiiir ga zatoi. ovjek koji se predstavlja kao Anasurimbor Kellhus tvrdi da
je Moenghusov sin. Dunyanjani su ga, kae, poslali da smakne svoga oca u dalekome gradu Shimehu. No koliko god Cnaiiir elio
povjerovati u njegovu priu, oprezan je i zabrinut. Poslije godina opsesivnoga razmiljanja o Moenghusu, shvatio je da su Dunyanjani
obdareni nadnaravnim vjetinama i inteligencijom. Jedini smisao im je dominacija; sada to zna, no dok drugi upotrebljavaju silu i
strah, Dunyanjani koriste obmanu i ljubav.
Cnaiiiru je jasno da je pria koju mu je Kellhus ispriao upravo pria kakvu bi ponudio Dunyanjanin koji eli pobjei i sigurno
prijei scylvendske zemlje. Unato tome, sklapa dogovor s njime i pristaje mu se pridruiti u potrazi. Dvojac se uputio preko Stepe,
zarobljen u mutnom ratu maa i rijei. S vremena na vrijeme se Cnaiiir nalazi uvuen u Kellhusove podmukle mree, kako bi se svaki
put pribrao u posljednji as. Samo ga mrnja prema Moenghusu i poznavanje Dunyanjana spaavaju.
U blizini granice s Carstvom nailaze na skupinu neprijateljskih scylvendskih pljakaa. Kellhusova nezemaljska vjetina u bitki
istovremeno zadivljuje i prestravljuje Cnaiiira. Poslije bitke pronalaze zatoenu konkubinu, enu imenom Serwe, koja se skrila meu
pljakakim plijenom. Zapanjen njezinom ljepotom, Cnaiiir je uzima kao svoju nagradu te preko nje saznaje za Maithanetov Sveti rat
za Shimeh, grad u kojemu navodno ivi Moenghus... Je li mogue da je to sluajnost?
Bila to sluajnost ili ne, Sveti rat prisiljava Cnaiiira da ponovno razmotri svoj prvobitni plan da putuje oko Carstva, gdje bi mu
njegovo scylvendsko naslijee jamilo gotovo sigurnu smrt. Budui da se fanimski vladari Shimeha pripremaju za rat, jedini mogui
nain da dou do svetoga grada jest da postanu Ljudi od Kljove. Nemaju drugoga izbora, shvatio je, nego pridruiti se Svetome ratu
koji se prema Serwinim rijeima okuplja oko grada Momemna u srcu Carstva - jedinoga mjesta na koje ne moe ii. Sada kada su
sigurno preli Stepu, Cnaiiir je uvjeren da e ga Kellhus ubiti: Dunyanjani ne trpe teret.
Dok se sputaju s planine u Carstvo, Cnaiiir se suoava s Kellhusom, koji tvrdi da ga jo uvijek treba. Dok Serwe uasnuto
promatra, dvojica mukaraca bore se u planinskim visinama, i iako ga Cnaiiir uspijeva iznenaditi, Kellhus s lakoom nadjaava
barbarina i dri ga da visi iznad ponora. Kako bi dokazao svoju namjeru da ispotuje dogovor, on ostavlja Cnaiiira na ivotu. Poslije
toliko godina meu svjetovnim ljudima, Kellhus tvrdi, Moenghus e biti previe moan da bi mu se suprotstavio sam. Bit e im
potrebna vojska, rekao je, a za razliku od Cnaiura on ne zna nita o ratu.
Unato zlim slutnjama, Cnaiiir mu povjeruje. Kako dani prolaze, Cnaiiir promatra kako Serwe postaje sve vie i vie zaluena
Kellhusom. Iako ga to uznemirava, on to odbija priznati, podsjeajui se stalno da ratnicima nije stalo do ena, a naroito ne do onih
koje su uzeli kao ratni plijen. Kakve ima veze to pripada Kellhusu tijekom dana? Preko noi je Cnaiiirova.
Nakon oajnikoga putovanja i potjere kroz srce Carstva, oni napokon pronalaze put do Momemna i Svetoga rata, gdje ih odvode
pred jednoga od voa Svetoga rata, conriyanskoga Princa Nersei Proyasa. Prema dogovorenome planu, Cnaiiir se predstavlja kao
posljednji Utemot koji putuje s Anasurimborom Kellhusom, Princem sjevernoga grada Atrithaua koji je sanjao o Svetome ratu
izdaleka. Proyasa, meutim, mnogo vie zanima Cnaiiirovo poznavanje Fanimljana i njihova naina ratovanja. Oito impresioniran
onime to bi mu imao za rei, conriyanski Princ uzima Cnaiura i njegove suputnike pod svoju zatitu.
Nedugo nakon toga Proyas vodi Cnaiura i Kellhusa na sastanak voa Svetoga rata s Carem, na kojem e se odluivati o sudbini
Svetoga rata. Ikurei Xerius III. odbio je opskrbiti Ljude od Kljove zalihama dok ne prisegnu dae sve zemlje koje preotmu od
Fanimljana vratiti Carstvu. rijah Maithanet moe prisiliti Cara da ih opskrbi, ali strahuje da Svetome ratu nedostaje vodstvo kako bi
nadvladali Fanimljane. Car nudi svoga genijalnoga neaka Ikurei Conphasa, punoga samopouzdanja poslije spektakularne pobjede
nad Scylvendijima, ali samo ako se voe Svetoga rata jo jednom obveu da e predati zemlje koje budu osvojili. U odvanome

izlaganju Proyas nudi Cnaiura kao zamjenu za Conphasa. Slijedi zlobni rat rijei i Cnaiiir uspijeva nadmudriti drskoga Carskoga
neaka. rijahov predstavnik zapovijeda Caru da opskrbi Ljude od Kljove. Svetie rat krenuti u mar.
U samo nekoliko dana, Cnaiiir je od obinoga bjegunca doao do mjesta voe najvee vojske ikada okupljene u Tromorju. to
jednom Scylvendiju znai pregovarati sa stranim prinevima, s narodima koje se zakleo unititi? ega se sve mora odrei kako bi
proveo osvetu u djelo?
Te noi promatra Serwe kako se duom i tijelom podaje Kellhusu i pita se kakvu je to strahotu doveo Svetom ratu. to lie
Anasurimbor Kellhus - Dunyanjanin - uiniti od tih Ljudi od Kljove? Nije vano, govori sam sebi, Sveti rat kree prema dalekome
Shimehu - prema Moenghusu i obeanju krvi.
Anasurimbor Kellhus redovnik je kojega je njegov red Dunyanjana poslao u potragu za njegovim ocem, Anasurimborom
Moenghusom.
Otkad su otkrili tajnu utvrdu kuniiirskih Visokih Kraljeva tijekom Apokalipse prije nekih dvije tisue godina, Dunyanjani su se
skrivali, izuavali se u refleksima i intelektu te neprestano vjebali u kretnjama udova, misli i lica - sve u korist razuma, svetoga
Logosa. U pokuaju da pretvore sebe u savreni izraz Logosa, Dunyanjani suitavu svoju egzistenciju podredili nadvladavanju
iracionalnosti koje odreuju ljudske misli: povijesti, obiaja i strasti. Na taj e nain, oni vjeruju, s vremenom dosei ono to nazivaju
Apsolutom te tako postati due koje same sebe pokreu.
No njihovoj je velianstvenoj izolaciji doao kraj. Poslije trideset godina izgnanstva, jedan od njih, Anasurimbor Moenghus,
ponovno se pojavio u njihovim snovima i zatraio da mu poalju njegova sina. Znajui da mu otac ivi u dalekome Shimehu, Kellhus
kree na mukotrpno putovanje kroz zemlje koje su ljudi odavno napustili. Prezimljava s lovcem na krzna Lewethom i otkriva da mu
moe itati misli preko nijansi u njegovu izrazu lica. Shvaa da su svjetovni ljudi mala djeca u odnosu na Dunyanjane.
Eksperimentirajui, uvia da od Lewetha moe izvui bilo to - bilo kakvu ljubav, bilo kakvu rtvu - obinim rijeima. A to je onda s
njegovim ocem koji je proveo trideset godina meu takvim ljudima? Kakva li je tek mo Anasurimbora Moenghusa?
Kada banda neljudskih Srankova otkrije Lewethovo imanje, dvojica mukaraca prisiljena su bjeati. Leweth je ranjen i Kellhus ga
bez imalo kajanja ostavlja Srankovima. Srankovi ga dostiu i nakon to ih je odvratio, bori se s njihovim voom, poremeenim
Neovjekom koji ga je zamalo dokrajio arolijom. Kellhus bjei, i proganjaju ga pitanja na koja nema odgovore: uili su ga da je
arobnjatvo puko praznovjerje. Je li mogue da su se Dunyanjani prevarili? Koje su jo injenice previdjeli ili potisnuli?
S vremenom nalazi utoite u drevnome gradu Atrithauu, gdje pomou svojih dunyanskih sposobnosti okuplja ekspediciju za
prelazak ravnice Suskare, koja vrvi Srankovima. Nakon potresnoga puta prelazi granicu, da bi ga tamo zarobio poludjeli scylvendski
Poglavica Cnaiiir urs Skiotha - ovjek koji poznaje i mrzi njegova oca Moenghusa.
Iako je zahvaljujui poznavanju Dunyanjana Cnaiiir otporan na izravno manipuliranje, Kellhus ubrzo shvaa kako njegovu e za
osvetom moe okrenuti u vlastitu korist. Tvrdei da je ubojica poslan smaknuti Moenghusa, on ponudi Scylvendiju da mu se pridrui
u potrazi. Preplavljen mrnjom Cnaiiir nevoljko pristaje i dvojica se mukaraca upute preko Jiiinatske stepe. Kellhus uporno pokuava
pridobiti njegovo povjerenje koje mu je potrebno da bi ga mogao posjedovati, ali ga barbarin svaki put odbija. Njegova mrnja i
pronicavost previe su snani.
Tada blizu granice Carstva nailaze na konkubinu imenom Serwe, od koje saznaju da se oko Momemna okuplja Sveti rat - Sveti rat za
Shimeh. To da ga je otac pozvao u Shimeh u isto vrijeme, Kellhus je zakljuio, ne moe biti sluajnost. No to bi Moenghus mogao
smjerati?
Prelaze planine i ulaze u Carstvo, a Kellhus promatra kako se Cnaiiir bori sa sve snanijim uvjerenjem, da je prestao biti koristan.
Mislei kako je ubojstvo Kellhusa najblie to e ikada doi ubojstvu Moenghusa, Cnaiiir ga napada i biva poraen. Da mu dokae
kako ga jo uvijek treba, Kellhus mu potedi ivot. Kellhus zna da mora ovladati Svetim ratom, ali ne zna jo nita o umijeu
ratovanja. Previe je varijabli u igri.
Iako ga poznavanje Moenghusa i Dunyanjana ini teretom, Cnaiiirove ratnike vjetine ine ga neprocjenjivim. Kako bi pribavio
njegovo znanje, Kellhus poinje zavoditi Serwe te nju i njezinu ljepotu koristi kao zaobilaznice do barbarinova izmuenoga srca.
Kada su se nali u Carstvu, nailaze na patrolu Carske konjice; njihovo putovanje prema Momemnu ubrzo postaje oajnika utrka.
Kada napokon stignu do utaborenoga Svetoga rata, na
u se pred Nersei Proyasom, Princem prestolonasljednikom Conriye. Kako bi osiguraoasnu poziciju meu Ljudima od Kljove,
Kellhus lae i tvrdi da je Princ Atrithaua. Da bi postavio temelje za svoju buduu vladavinu, tvrdi da je sanjao o Svetome ratu,
implicirajui, no ne rekavi to izravno, kako su poslani od Boga. Budui da Proyasa vie zanima Cnaiiir i kako upotrijebiti
barbarinovo ratniko znanje da pomrsi raune Caru, te njegove tvrdnje prihvaene su bez ikakve provjere. Jedino se Uenjak Mandata
u Proyasovu drutvu, Drusas Achamian, ini zabrinut njime - pogotovo njegovim imenom.
Sljedee veeri Kellhus veera s arobnjakom, razoruava ga svojim humorom i povlauje mu pitanjima. Saznaje za Apokalipsu,
Savjet i razne druge stvari te iako zna da Achamian gaji odreen strah prema imenu "Anasurimbor", moli melankolinoga arobnjaka
da mu bude uitelj. Kao to je Kellhus spoznao, Dunyanjani su bili u krivu glede mnogih stvari, izmeu ostaloga i o postojanju
arobnjatva. Toliko toga mora nauiti prije nego li se suoi s ocem...
Sazvano je zavrno okupljanje na kojemu se treba razrijeiti spor izmeu gospodara Svetoga rata koji ele krenuti u mar i Cara koji
ih odbija opskrbiti. U drutvu Cnaiiira, Kellhus skicira due svih okupljenih, proraunava naine na koje bi ih mogao porobiti. Meu
Carevim savjetnicima, meutim, nailazi na lice koje ne moe proitati. Shvaa da ovjek ima lano lice. Dok se Ikurei Conphas i
inritski kastinski plemii prepucavaju, Kellhus prouava tog mukarca i razabire da mu je ime Skeaos, itajui s usana njegovih
sugovornika. Je li mogue da je Skeaos agent njegova oca?
Meutim, prije nego li je uspio donijeti bilo kakav zakljuak, Car osobno uoava njegov ispitivaki pogled i daje uhititi svoga
savjetnika. Iako cijeli Sveti rat slavi Carev poraz, Kellhus je zbunjeniji nego ikada. Nikada nije bio toliko udubljen u prouavanje.
Te noi konzumira svoju vezu sa Serwe, nastavljajui strpljiv posao otvaranja Cnaiiira - kao to se i svi Ljudi od Kljove moraju
otvoriti. Negdje, tajnovita frakcija vreba iza lica od lane koe. Na dalekome jugu u Shimehu Anasurimbor Moenghus iekuje
nadolazeu oluju.

Dio Prvi:
Prvi mar

oglavlje prvo

ANSERCA
Neznanje je povjerenje.
STARA KUNIURSKA POSLOVICA
Kasno proljee, 4111. godina Kljove, juno od Momemna
Drusas Achamian sjedio je prekrienih nogu u mraku svoga atora - silueta koja se njie amo-tamo i mrmlja mrane rijei. Svjetlost
mu se slijevala iz usta. Iako se izmeu njega i Atyersusa prostirala cijela mjeseinom obasjana duina Meneanorskoga mora, on je
hodao drevnim hodnicima svoje kole - hodao je meu usnulima.
Nedostatak dimenzija u geometriji snova svaki bi put iznova zapanjio Achamiana. Bilo je neega udovinog u svijetu u kojemu
nita nije daleko, gdje se udaljenosti rastau u pjenu rijei i suprotstavljenih strasti. Bilo je to neto to nikakvo znanje ne moe
savladati.
Bacan iz jedne none more u drugu, Achamian je konano pronaao uspavanoga mukarca kojega je traio: Nautzera je u svome snu
sjedio na krvavoj tratini i ljuljao glavu umrloga kralja u krilu. "Na Kralj je mrtav!" Nautzera povie Seswathinim glasom.
"Anasurimbor Celmomas je mrtav!"
Nezemaljska rika odzvanjala mu je u uima. Achamian se zavrtio i podignuo ruku prema titanskoj sjeni.
Wracu... Zmaj.
Od sukljajuih zapuha posrtali su oni na nogama, a ruke zamahale onima koji su pali. Uzvici oaja i strave prolamali su se zrakom, a
potom je lavina kipuega zlata okruila Nautzeru i sluge Visokoga Kralja. Nije bilo vremena za vritanje. Zubi su praskom pucali.
Tijela su letjela kao ugljen iz vatre po kojoj je netko udario nogom.
Achamian se okrenuo i ugledao Nautzeru usred polja zadimljenih lupina. U zaklonu svojih titova, arobnjak je polegnuo mrtvoga
kralja na tlo i aptao rijei koje Achamian nije mogao uti, ali koje je sanjao bezbroj puta: "Okreni oi due s ovoga svijeta, prijatelju
dragi... Okreni ih da tvoje srce vie nikada ne bude mogue slomiti."
Snagom tornja koji se rui, zmaj se stropotao na zemlju, a njegov je pad povukao prah i pepeo u visoke velove. Ralje poput vrata
zamka zatvorie se klopotom. Krila nalik ratnim galijama ispruie se. Svjetlost goruih trupala prelijevala se po sjajnim crnim
ljuskama.
"Na Gospodar okusi odlazak tvoga Kralja i ree: 'Uinjeno je'", reao je zmaj.
Nautzera je stao pred neman sa zlatnim rogovima. "Nije dokle god ja diem, Skafro!" povikao je. "Nikada!"
Smijeh poput smijeha tisue suiavih ljudi. Veliki je zmaj propeo snana prsa nad arobnjakom i pokazao ogrlicu od dimeih
ljudskih glava.
"Zbaen si, arobnjae. Pleme tvoje poginu, poput lonareve posude zgromljeno gnjevom naim. Zemlja je zasijana krvlju naroda
tvojega, a uskoro e te neprijatelji tvoji okruiti svinutim lukom i naotrenom broncom. Nee li se pokajati zbog gluposti svoje?
Nee li se poniziti pred Gospodarom naim?"
"Poput tebe, moni Skafro? Kao to uzvieni Tiranin Oblaka i Planina poniava sebe?"
Membrane zatrepere pred zmajevim oima poput ive. Treptaj. "Ja nisam Bog."
Nautzera se mrko nasmijei. Seswatha ree: "A nije ni tvoj gospodar."
Ogromni su udovi toptali i eljezni zubi krgutali. Krik iz plua poput pei, dubok poput oplakivanja oceana i prodoran poput
djejega vriska.
Nimalo zastraen zmajevom razarajuom masom, Nautzera se iznenada okrene prema Achamianu s izbezumljenim izrazom na licu.
"Tko si ti?"
"Onaj koji dijeli tvoje snove..."
Na trenutak bijahu nalik dvojici ljudi koji se utapaju, dvije due koje se bore za svje zrak... A potom tama. Tiho nigdje u kojemu
stanuju ljudske due.
Nautzera... To sam ja. Mjesto istoga glasa.
Achamiane! Taj san... Toliko me proganja u posljednje vrijeme. Gdje si ti? Bojali smo se da si mrtav.
Briga? Nautzera priznaje da se brine za njega, Uenjak kojega prezire vie od svih ostalih? No opet, Seswathini snovi imaju
tendenciju odgurnuti u stranu sitna neprijateljstva.
Sa Svetim ratom, Achamian odvrati. Spors Carem je razrijeen. Sveti rat kree prema Kianu. Slike su popratile te rijei: Proyas se
obraa ushienim gomilama oklopljenih Conriyana; beskrajne kolone naoruanih lordova i njihovih kuanstava; raznobojne zastave
tisua vlastelina i baruna; pogled na nansurske kolone u daljini kako mariraju kroz vinograde i lugove u savrenim formacijama...
Znai poinje, Nautzera e odluno. A Maithanet? Jesi li uspio saznati neto vie o njemu?
Mislio sam da bi mi Proyas mogao pomoi, ali prevario sam se. On pripada Tisui Hramova... Maithanetu.
to je to s tvojim uenicima, Achamiane? Zato se svi oni okreu naim suparnicima, ha? Lakoa s kojom se vratio Nautzerin
sarkazam Achamiana je istovremeno zapekla i donijela zauujue olakanje. Veliki stari arobnjak trebat e razum za ono to slijedi.

Vidio sam ih, Nautzera. Bljesak Skeaosova okovanoga nagog tijela, kako lamae poput svetog drhtaoca u praini.
Koga si vidio?
Savjet. Vidio sam ih. Znam kako su nam izmicali svih ovih godina. Lice koje se otputa poput ake krca od zlatnoga ensolarija.
Jesi li pijan?
Ovdje su, Nautzera. Meu nama. Oduvijek su i bili.
Stanka. to eli rei?
Savjet jo uvijek hara Tromorjem.
Savjet...
Da! Posvjedoi.
Nove su slike bljesnule, rekonstrukcije ludila koje se odigralo u utrobi Andiaminskih visova. Paklensko lice koje se razmotava, opet
i iznova.
Bez magije, Nautzera. Razumije li? Onta je bila netaknuta! Nismo u mogunosti vidjeti te pijune lanih lica onakvima kakvi
stvarno jesu...
Iako je Inrauova smrt pojaala njegovu mrnju prema Nautzeri, Achamian je zazvao ba njega zato jer je fanatik, jediniovjek
dovoljno ekstremne naravi da bi mogao trezveno procijeniti ekstremnost njegova otkria.
Tekne, ree Nautzera, a Achamian prvi put zauje strah u njegovu glasu. Stara znanost... Mora biti! I ostali to moraju sanjati,
Achamiane! Poalji taj san ostalima!
Ali...
to ali? Ima jo?
Jo mnogo, mnogo vie. Anasurimbor se vratio, ivui potomak mrtvoga kralja, kojega je Nautzera upravo sanjao.
Nita vano, Achamian odgovori. Zato je to rekao? Zato krije Anasurimbora Kellhusa od Mandata? Zato titi
Dobro. Jedva mogu i ovo probaviti... Na pradavni neprijatelj napokon je otkriven! I to iza lica od koe! Ako se mogu probiti u
osamljene visine Carskoga dvora, mogu prodrijeti i u gotovo bilo koju frakciju, Achamiane. Bilo koju frakciju! Poalji taj san
itavome Kvorumu! Neka seitavi Atyersus trese noas.
Zora se inila smjelom, i Achamian se pitao ine li se jutra uvijek takvima kada ih doeka tisuu vrhova kopalja. Suneva svjetlost
izronila je s ruba ljubiaste zemlje i osvijetlila obronke brda i linije stabala svjeim jutarnjim sjajem. Sogianska cesta, stara
magistrala, starija i od Cenejskoga Carstva, protezala se ravno prema jugozapadu i savijala se jedino prema usponima i padinama
dalekih breuljaka. Dugaka linija naoruanih mukaraca vukla se njome, ivorana kolima s prtljagom i skupinama vitezova na
konjima po bokovima. Na mjestima gdje ih je sunce dodirivalo, rastezalo je njihove sjenke daleko u okolne panjake.
Prizor je ispunio Achamiana divljenjem.
Toliko su godina njegove dnevne brige bile u sjeni uasa koje je proivljavao nou. Ono to je vidio Seswathinim oima nije se
moglo mjeriti ni sa ime u javi. Svijet danju svakako je jo uvijek bio u stanju nauditi, ak i ubiti, no sve se to inilo kao na razini
takora.
Do sada.
Dokle god pogled see, Ljudi od Kljove bijahu raspreni po krajoliku, zbijeni oko ceste poput mrava na kori jabuke. Ondje skupina
jahaa na elu slijedi daleku liniju grebena. Ovdje slomljena kola zaglavljena usred strujajue gutare kopalja. Konjanici su galopirali
kroz cvjetne lugove. Lokalna mlade vikala je s vrhova mladih breza. Kakav prizor! A sadri samo djeli
njihove stvarne moi.
Ubrzo nakon to su napustili Momemn, Sveti se rat rascijepao na odvojene vojske, svaka pod jednim od Velikih Imena. Xinemus je
tvrdio da je razlog tome dijelom razboritost - tako podijeljeni moi e lake traiti hranu ako se Car ne bude drao svog obeanja
glede snabdijevanja - a dijelom tvrdoglavost: inritski se lordovi jednostavno nisu mogli sloiti
koji bi bio najbolji put do Asgiliocha.
Proyas je krenuo prema obali s namjerom da slijedi Sogiansku cestu prema jugu do njezinog kraja, a zatim skrenuti na zapad prema
Asgiliochu. Ostala Velika Imena - Gothyelk i njegovi Tydonci, Saubon i njegovi Galeoani, Chepheramunni s Ainonjanima, te
Skaiyelt i Thunyerani
- krenuli su preko polja, vinograda i vonjaka gusto nastanjene Kyranejske
nizine, mislei da je Proyas krenuo kruiti da bi putovao ravnom linijom.
Budui da su u njihovim domovinama prastare ceste Ceneija tek uniteni
razasuti putevi, nisu imali pojma koliko bi im vremena dui put mogao
utedjeti samo ako je poploan.
Ovim tempom, Xinemus je tvrdio, conriyanski kontingent trebao bi stii u Asgilioch danima prije ostalih. I iako je Achamian bio
zabrinut - Kako e dobiti rat ako ih je u stanju poraziti obian mar? - Xinemus
se inio uvjeren da je to dobro. Ne samo da e tako njegov narod i njegov
princ stei slavu, bit e to vana lekcija za ostale. "ak i Scylvendiji znaju
da su jebene ceste bolje!" uskliknuo je Maral.
Achamian je klipsao sa svojom mazgom uz rub ceste, okruen kripavim kolima. Od prvog dana mara Svetog rata on se uporno
skrivao meu kolima s teretom. Ako su kolone marirajue vojske izgledale kao velike kotrljajue barake, onda su teretna kola
izgledala kao kotrljajue tale. Smrad stoke, toliko slian mirisu mokrih pasa. Stenjanje i skvianje nepodmazanih osovina. Mrmljanje
ljudi s velikim nespretnim rukama, naglaeno tu i tamo pucanjem bia.
Prouavao je svoja stopala - srika pregaene trave obojala mu je none prste u zeleno. Prvi put se zapitao zato se ulja za teretnim
kolima. Seswatha je uvijek jahao zdesna kraljevima, prinevima i generalima. Zato onda nije i on inio isto? Iako je Proyas zadrao
privid ravnodunosti, Achamian je znao da bi pristao na njegovo drutvo - ako nita
drugo, onda zbog Xinemusa. Zar ne ezne svaki uenik za prisutnou svog starog uitelja u odreenim trenucima?
Pa zato je onda marirao s prtljagom? Je li to bila navika? Na kraju krajeva, on je ostarjeli pijun, a nita ne sakriva toliko dobro
kao skromnost u skromnim uvjetima. Ili je u pitanju nostalgija? Iz nekog ga je razloga ovakav mar podsjetio na vremena kada je kao
dijete slijedio oca do brodova, glave mutne od sna; hladan pijesak i tamno jutarnje toplo more. Uvijek isti pogled prema istoku, gdje je

10

hladno sivilo obeavalo kaznu sunca. Uvijek teak uzdah dok se pomirivao s neizbjenim, s ritualiziranim patnjama koje ljudi
nazivaju radom.
No kakvu su mu utjehu mogle pruiti takve misli? Mukotrpan rad ne tjei; on otupljuje.
A onda je Achamian shvatio: marirao je sa zvijerima i prtljagom, ne iz navike ili nostalgije, ve iz averzije.
Skrivam se, pomislio je. Skrivam se od njega...
Od Anasurimbora Kellhusa.
Achamian uspori i potegne mazgu sa ruba ceste u okolnu livadu. Od hladne oroene trave zaboljela su ga stopala. Kola su se
nastavila truckati pored njega, u beskrajnoj koloni.
Skrivam se...
inilo mu se da sve ee radi stvari iz nejasnih razloga. Rano se povlaio na poinak, ne zato jer je bio iscrpljen od cjelodnevnog
mariranja - kao to je sam sebi govorio - ve zato jer se bojao paljivih pogleda Xinemusa, Kellhusa i ostalih. Zurenja u Serwe, ne
zato jer ga je podsjeala na Esmi - kao to je sam sebi govorio - ve zato jer ga je zabrinjavao nain na koji ona zuri u Kellhusa - kao
da neto zna...
A sada ovo.
Zar poinjem ludjeti?
Ve se nekoliko puta dosad uhvatio kako se cereka bez nekog oitog razloga. Jednom ili dvaput podignuo je ruku k licu i otkrio da
je plakao. Svaki bi put na ok odgovorio mumljanjem: rijetko je to toliko prirodno kao zakljuiti da si sam sebi stranac,
pretpostavljao je. Osim toga, to bi drugo mogao uiniti? Otkrie Savjeta bilo je samo po sebi dovoljno da popuca po avovima, u
svakom sluaju. Ali sumnjati - ne, znati - da poinje Druga Apokalipsa... I biti jedini koji to zna!
Kako bi netko poput njega mogao podnijeti takav teret? Rjeenje bi svakako bilo podijeliti teret - rei Mandatu za Kellhusa.
Prije se Achamian samo bojao da Kellhus navijeta uskrsnue ne-Boga. Izostavio ga je iz izvjetaja jer je tono znao kako bi
Nautzera i ostali postupili. Oteli bi ga, a onda, poput akala s kuhanom kosti, glodali i glodali sve dok ne pukne. No dogaaj pod
Andiaminskim visovima je... je...
Stvari su se promijenile. Nepovratno su se promijenile.
Toliko je godina Savjet bio tek prazna pretpostavka, nepodnoljiva apstrakcija. Kako ih je ono Inrau nazvao? Oev grijeh... Ali sada
su - sada! - bili stvarni poput otrice noa. A Achamian se vie nije bojao da Kellhus navijeta Apokalipsu, on je znao.
Toliko je gore znati.
Zato ga onda i dalje skriva? Anasurimbor se vratio. Celmomasovo proroanstvo se ostvarilo. U samo nekoliko dana Tromorje je
poprimilo iste one napuhane dimenzije svijeta kojeg trpi iz noi u no. A ipak nije rekao nita - nital Zato? Neki ljudi, Achamian je
zapazio, u potpunosti odbijaju priznati stvari kao to su bolest ili nevjera, kao da injenice trebaju priznanje da bi postale stvarne. Je li
to i on radio? Zar je mislio da e, ako dri Kellhusa u tajnosti, on biti nekako manje stvaran? Da je mogue sprijeiti kraj svijeta ako
pokrije oi?
Bilo je to previe. Previe. Mandat naprosto mora znati, bez obzira na posljedice.
Moram im rei... Noas im moram rei.
"Xinemus", zauje poznati glas iza lea, "mi je rekao da u te nai meu prtljagom."
"A je li?" Achamian odgovori, iznenaen lakoom vlastitog glasa.
Kellhus mu se nasmijei odozgo. "Rekao je da radije staje u svjea govna nego u stara."
Achamian slegne ramenima, trudei se iz petnih ila otjerati i posljednje tragove fantoma s lica. "Griju mi none prste... Gdje je tvoj
prijatelj Scylvendi?"
"Jae s Proyasom i Ingiabanom."
"Aha. Pa si se odluio vucarati s ovakvima poput mene." Bacio je pogled na Sjevernjakove noge u sandalama. "I jo k tome hodati,
ni vie ni manje..." Kastinski plemii ne mariraju, oni jau. Kellhus je bio princ, iako je ba kao i Xinemus olakavao drugima da
zaborave njegov poloaj.
Kellhus namigne. "Razmiljao sam o tome da za promjenu dam magarcu da malo jae mene."
Achamian se nasmije. Osjeao se kao da je drao dah i tek sad mogao izdahnuti. Od one prve veeri pred Momemnom, Kellhus mu
je omoguio da se tako osjea - kao da moe disati s lakoom. Kada je to spomenuo Xinemusu, Maral je slegnuo ramenima i rekao:
"Prije ili kasnije, svatko prdne."
"Osim toga," Kellhus nastavi, "obeao si da e me poduavati."
"Jesam, zar ne?"
"Jesi."
Kellhus posegne i uhvati ue koje se njihalo s mazginih nedoraenih uzdi. Achamian ga zbunjeno pogleda. "to to radi?"
"Ja sam tvoj uenik", Kellhus ree, provjeravajui vezove prtljage na mazginim leima. "Sigurno si u mladosti i ti vodio mazgu
svoga uitelja."
Achamian odgovori sumnjiavim osmjehom.
Kellhus proe rukom po vratu ivotinje. "Kako se zove?" upita.
Iz nekog je razloga banalnost tog pitanja zaprepastila Achamiana - do ruba strave. Nikome - niti jednom mukarcu, u svakom
sluaju - nije bilo ni na kraj pameti da ga to pita. ak ni Xinemusu.
Kellhus se namrti zbog njegovog oklijevanja. "to te mui, Achamiane?"
Ti...
Odvratio je pogled prema prolazeim masama naoruanih Inrita. Ui su mu gorjele i grmjele. ita me kao da sam svitak.
"Zar je tako lako?" Achamian upita. "Tako lako vidjeti?" "Zar je to vano?"
"Vano je", ree trepui suze i okrene se ponovno prema Kellhusu. I zato plaem! Neto je usamljeno plakalo u njemu. I zato
plaem!

11

"Ajencis je jednom napisao da su svi ljudi varalice", nastavio je. "Neki, oni mudri, varaju samo druge. Drugi, oni budalasti, varaju
samo sebe. A vrlo su rijetki oni koji varaju i sebe i druge - oni vladaju ljudima... No to je s ljudima poput mene, Kellhuse? to je s
ljudima koji ne varaju nikoga?"
I ja sebe nazivam pijunom!
Kellhus slegne ramenima. "Moda su oni manje od budala, a vie od mudrih."
"Moda", odvrati Achamian i slegne ramenima da bi izgledao zamiljeno.
"to te onda mui?"
Ti...
"Zora", Achamian ree i isprui ruku da pogladi mazginu njuku. 'Zove se Zora."
Jednom Uenjaku Mandata niti jedno ime ne zvui sretnije.
Pouavanje bi uvijek probudilo neto u Achamianu. Poput crnih nilnarnekih ajeva, ponekad bi se od toga sav najeio, a dua mu
ubrzala. Bila je tu naravno tatina znanja, ponos to vidi dalje od drugoga. A bila je tu radost promatranja kako se mlade oi ire od
spoznaje, gledanja kako netko vidi. Biti uitelj znailo je biti opet iznova uenik, ponovno proivljavati opijenost uvidima, i biti
prorok, skicirati svijet do samih njegovih temelja - ne samo izazvati vid iz sljepoe ve zahtijevati da netko vidi.
Bilo je tu i povjerenje koje ide ruku pod ruku s tim zahtjevom, toliko lakoumno da bi prestravilo Achamiana svaki put kad bi
razmiljao o tome. Ludost gdje jedan ovjek govori drugome, Molim te, prosudi me...
Biti uitelj znailo je biti otac.
Nita od toga nije vrijedilo za pouavanje Kellhusa. U danima koji su uslijedili, dok je conriyanska vojska napredovala sve dalje
prema jugu, oni su hodali skupa i raspravljali o svemu to je mogue zamisliti, od flore i faune Tromorja do filozofa, pjesnika i
kraljeva blie i dalje antike. Umjesto da slijedi neki plan nastave, to bi bilo nepraktino s obzirom na okolnosti, Achamian je odabrao
Ajencisov nain i pustio Kellhusa da udovoljava svojoj znatielji. On je samo odgovarao na pitanja. I priao prie.
Kellhusova su pitanja, meutim, bila i vie nego pronicava - u tolikoj mjeri da je Achamianovo potivanje njegovog intelekta ubrzo
preraslo u strahopotovanje. O kojoj god temi bila rije, bila to politika, filozofija ili poezija, Princ je nepogreivo pogaao samu bit
predmeta. Kada mu je Achamian skicirao gledita velikog kuniiirskog mislioca Ingoswitua, Kellhus je postavljajui pitanje za
pitanjem zapravo stigao do Ajencisovih kritika, iako je tvrdio da nikada nije itao djela tog Kyranejca. Kad mu Je Achamian opisao
rasap Cenejskog Carstva krajem treeg tisuljea, Kellhus ga je zasuo pitanjima - na mnoga od kojih Achamian nije imao odgovora o trgovini, valuti i strukturi drutva. Za nekoliko je trenutaka nudio objanjenja i interpretacije jednako precizne koliko i one koje je
Achamian itao.
"Kako?" Achamianu je jednom izletjelo.
"to 'kako'?" Kellhus odgovori.
"Kako to da... da vidi sve to? Koliko god ja duboko zurio..."
"Ah", Kellhus se nasmije. "Poinje zvuati kao uitelji moga oca." Pogledao je Achamiana na nain istovremeno krotak i neobino
blag, kao da je priznao neto drskom, ali omiljenom sinu. Suneva svjetlost izvlaila mu je zlatne niti iz kose i brade. "To je
jednostavno moj dar", rekao je. "Nita vie."
Ali kakav dar! Bilo je to vie od onoga to su stari nazivali noschi - genij. Bilo je neega u nainu na koji Kellhus misli, neshvatljiva
pokretljivost kakvu Achamian nikada prije nije susreo. Ponekad se zbog toga inio ovjekom iz nekog drugog doba.
Veina ljudi uglavnom se raaju ogranieni i ele vidjeti samo ono to im laska. Gotovo bez iznimke, oni svoje mrnje ienje
smatraju ispravnima, bez obzira na proturjeja, samo zato jer ih osjeaju kao ispravne. Gotovo svi ljudi radije izabiru poznati put od
istinitog. U tome je ar uenika, iskoraiti s dobro utabanog puta i riskirati znanje koje titi, koje prestravljuje. Svejedno je Achamian
poput svih uitelja provodio jednako mnogo vremena iskorjenjujui predrasude kao i sadei istine. Na kraju krajeva, sve su due
tvrdoglave.
Ne i Kellhusova. Nita nije odmah odbacivao. Sve je mogunosti mogao sagledati. Bilo je to kao da se njegova dua kree preko
neeg bez staza. Samo ga je istina dovodila do zakljuaka.
Pitanje za pitanjem, svako precizno postavljeno, istraivalo je ovu ili onu temu s blagom nepopustljivou, toliko temeljito da je
Achamian bio zaprepaten koliko on sam zna. Bilo je to kao da je potaknut Kellhusovim strpljivim ispitivanjem proao ekspediciju
kroz ivot koji je velikim dijelom zaboravio. Kellhus bi ga upitao za Memgowu, antikog zeumskog mudraca koji je nedavno postao
popularan meu pismenim inritskim kastinskim plemiima, i Achamian bi se prisjetio kako je itao njegove Nebeske aforizme uz
svijeu u Xinemusovoj priobalnoj vili i uivao u egzotinim obratima njegovog zeumskog senzibiliteta, sluajui kroz zatvorene kure
kako vjetar iba vonjacima, a ljive udaraju u tlo poput eljeznih kuglica. Kellhus bi ga pitao za njegovu interpretaciju Skolastikih
ratova, a Achamian bi se sjetio kako se on svaao sa svojim uiteljem Simasom na crnim parapetima Atyersusa, smatrajui sebe
udom od djeteta i proklinjui nepopustljivost staraca. Kako je mrzio te visine onoga dana!
Pitanje za pitanjem. Bez ponavljanja. Niti jedno podruje nisu prelazili dvaput. I sa svakim odgovorom Achamianu seinilo da
mijenja nagaanja istinitim uvidima, a apstrakcije ponovno oivjelim trenucima iz svog ivota. Kellhus je, shvatio je, bio uenik koji
poduava i dok ui, a Achamian nikada nije upoznao takvog ovjeka. Inrau nije bio takav, a nije ak ni Proyas. to mu je vie
odgovarao, to mu se vie inilo da Kellhus dri odgovor njegovog vlastitog ivota.
Tko sam ja? esto bi pomislio sluajui Kellhusov melodini glas. to vidi?
A bila su tu i pitanja vezana uz Stare ratove. Kao i veini Uenjaka Mandata, Achamianu je bilo lako spomenuti Apokalipsu, ali
teko raspravljati o njoj - vrlo teko. Bilo je bolno proivljavati te strahote, dakako. Govoriti o Apokalipsi bilo je nalik uobliavanju
sranog udara u rijei - nemogu zadatak. A bilo ga je i sram, kao da se prepustio nekoj poniavajuoj opsesiji. Previe mu se ljudi
smijalo.
No s Kellhusom su tekoe bile pogorane njegovim porijeklom. On je bio Anasurimbor. Kako opisati kraj svijeta onome koji je
njegov nesvjesni glasnik? Ponekad je Achamian strahovao da e ga uguiti ta ironija. I uvijek bi pomislio: Moja kola! Zato izdajem
svoju kolu?
"Priaj mi o Ne-Bogu", Kellhus ree jednoga popodneva.

12

Kao to je to esto bio sluaj kad su prelazili preko ravnog panjaka, dugake kolone razile su se sa ceste i ljudi su se rasprili po
travi. Neki su ak izuli sandale i izme i plesali, kao da nalaze predah u rastereenim stopalima. Achamian, koji se smijao njihovoj
lakrdiji, bio je uhvaen potpuno nespreman.
Sada je zadrhtio. Ne tako davno, to se ime - Ne-Bog - odnosilo na neto daleko i mrtvo.
"Ti si porijeklom iz Atrithaua," Achamian odvrati, "a eli daja tebi govorim o Ne-Bogu?"
Kellhus slegne ramenima. "itamo Sage, ba kao i vi. Nai bardovi pjevaju bezbrojne pjesme, ba kao i vai. Ali ti... Ti si vidio te
stvari."
Ne, Achamian je elio rei, Seswatha je vidio te stvari. Seswatha.
Umjesto toga, samo je gledao u daljinu i pribirao misli. Skupio je ruke koje su mu se inile laganima poput pluta.
Ti si vidio te stvari. Ti...
"Kao to vjerojatno zna, on ima mnogo imena. Ljudi drevnog Kuniiirija zvali su ga Mog-Pharau, izega smo mi izveli 'Ne-Bog'. U
Drevnom Kyraneasu zvali su ga jednostavno Tsurumah, 'Omraeni'. Neljudi Ishoriola nazivali su ga - s neobinom poezijom koja
obiljeava sva njihova imena - Cara-Sincurimoi, 'Aneo Beskrajne Gladi'... To mu ime odgovara. Nikada svijet nije vidio veeg zla...
Vee opasnosti."
"to je onda on? Neisti duh?"
"Ne. Mnogi su demoni hodali ovim svijetom. Ako su glasine o Grimiznim Tornjevima istinite, neki jo uvijek hodaju svijetom. Ne,
on je vie i on je manje..."
Achamian utihne.
"Moda", Princ Atrithaua pokua, "ne bismo trebali priati"
"Vidio sam ga, Kellhuse. Koliko god je to mogue jednom ovjeku, ja sam ga vidio... Nedaleko odavde, na mjestu po imenu
Mengedska poljana, skrene vojske Kyraneasa i njihovih saveznika iznova su uzdizale zastavice, odlune umrijeti u borbi protiv
Neprijatelja. Bijae to pred dvije tisue godina."
Achamian se gorko nasmije i pogne glavu. "Zaboravio sam..." Kellhus ga je uporno gledao. "to si zaboravio?"
"Da e Sveti rat prelaziti preko Mengedske poljane. Da u uskoro hodati zemljom koja je svjedoila smrti Ne-Boga..." Bacio je
pogled prema breuljcima na jugu. Ubrzo e se na obzoru pojaviti gorje Unaras koje obiljeava kraj inritskog svijeta. A na drugoj
strani...
"Kako sam mogao zaboraviti?"
"Ima toliko toga za upamtiti", Kellhus ree. "Previe toga."
"to znai da je previe toga zaboravljeno", Achamian se otrese,
nesklon oprostiti samome sebi takav previd. Trebam svoj razum! Sami svijet...
"Ti si pre..." Kellhus je poeo, a onda utihnuo.
"Pre- to? Prestrog? Ne razumije kako je to bilo! Svako je dijete u sljedeih jedanaest godina roeno mrtvo - jedanaest godina,
Kellhuse! Od ustanka Ne-Boga, svaka utroba bila je grob... I mogao si ga osjetiti - gdje god si bio. Bio je sveprisutna strava u svakom
srcu. Bilo je dovoljno pogledati prema horizontu i znao bi u kojem se smjeru nalazi. Bio je sjena, nagovjetaj propasti...
Visoki Sjever je opustoen - ne moram nabrajati nesree, Methsonc, mona prijestolnica Kyraneasa, sruena je mjesec ranije.
Svakoje ognjite popucalo. Svaki je idol smrskan. Svaka ena silovana. Svi su veliki narodi pali... Tako je malo toga ostalo, Kellhuse!
Toliko je malo ljudi preivjelo!
Sa svojim vazalima i saveznicima s juga Kyranejci suekali Neprijatelja. Seswatha je stajao zdesna kyranejskom Velikom Kralju
Anaxophusu V. Postali su vjerni prijatelji godinama ranije, kada je Celmomas sazvao sve gospodare Earwe na svoje Muke, kad je na
propast osueni Sveti rat namjeravao unititi Savjet prije nego uspiju probuditi Tsurumaha. Skupa su gledali njegov dolazak..."
Tsurumah...
Achamian je naglo stao i okrenuo se prema sjeveru. "Zamisli", rekao je rairivi ruke prema nebu. "Dan je bio nalik ovome, iako je
zrak mirisao na divlje cvijee... Zamisli! Ogromni zastori olujnih oblaka, iroki koliko i horizont i crni poput vrana, kako kljuaju na
ovome nebu i slijevaju se prema nama poput vrue krvi po staklu. Sjeam se niti munja kako bljeskaju u brdima. A ispod ruba oluje,
velike kohorte Scylvendija galopirale su na istoku i zapadu s namjerom da nam opkole bokove. A iza njih, brzo kao psi grabile su
legije i legije Srankova i zavijale... zavijale..."
Kellhus mu prijateljski stavi ruku na rame. "Ne treba mi to govoriti", ree.
Achamian je tupo zurio u njega i treptao suze iz oiju. "Ne. Trebam ti to ispriati, Kellhuse. elim da to zna. Jer to je, vie od iega
drugoga, ono to ja jesam... Razumije li?"
Sjajnih oiju, Kellhus kimne.
"Mrak se nadvio nad nas," nastavi Achamian, "progutao je sunce. Scylvendiji su prvi napali: arkai na konjima napadali su nae
linije strijelama, dok su se divizije broncom oklopljenih kopljanika slijevale meu nae bokove. Kada se zaslon arkaa prorijedio i
povukao, inilo se da su Srakovi preplavili svijet. Gomile njih ogrnute ljudskim koama nagrnule su kroz travu, preko humaka.
Kyranejci spustie koplja i podigoe ogromne titove.
Ne postoje rijei, Kellhuse, kojima bih opisao strah i odlunost koji su nas pokretali. Borili smo se s vratolomnim zanosom, odluni
jedino da emo ispljunuti i posljednji dah protiv Neprijatelja. Nismo pjevali nikakve himne, nismo molili - odrekli smo se svega toga.
Umjesto toga Pjevali smo vlastite naricaljke, tualjke za svojim narodom, za svojom rasom. Znali smo dae nakon nae smrti jedino
danak koji smo uzeli d neprijatelja poivjeti da pjeva za nas!
A onda su se niotkuda, inilo se, zmajevi sruili iz oblaka. Zmajevi, Kellhuse! Wracu. Prastari Skafra, koa mu prepuna oiljaka iz
tisue bitaka; velianstveni Skuthula, Skogma, Ghoset; svi oni koji su preivjeli strijele i arolije Visokog Sjevera. Magi Kyraneasa i
Shigeka zakoraili su u nebo i uhvatili se u kotac sa zvijerima."
Achamian je zurio u prazne daljine, preplavljen slikama.
"Malo junije odavde", rekao je, kimajui glavom. "Pred dvije tisue godina."
"to je onda bilo?"

13

Achamian je zurio u Kellhusa. "Ono nemogue. Ja... ne, Seswatha... Seswatha glavom pokosio je Skafru. Skuthula Crni natjeran je u
bijeg teko ranjen. Kyranejci i njihovi saveznici stajali su kao valovi nasuprot plimi, odbacivali val za valom crnih srdaca. Na trenutak
smo se gotovo usudili veseliti. Gotovo..."
"Onda je doao on", Kellhus ree.
Achamian kimne i proguta. "Onda je doao on... Mog-Pharau. Utoliko pjesnik Saga govori istinu. Scylvendiji se povukoe;
Srankovi popustie. Glasan hrapavi amor razlijegao se meu njima i prerastao u nemoguu, naricajuu riku. Barazi su poeli udarati
o tlo svojim maljevima. Zahuktalo crnilo pojavilo se na horizontu, ogromna vijavica poput crne pupkovine koja spaja zemlju i oblake.
I svi su znali. Svi su jednostavno znali.
Dolazi Ne-Bog. Mog-Pharau hoda, a svijet grmi. Srankovi su poeli vritati. Mnogi su se bacili na tlo, grebali si oi, kopali...
Sjeam se da mi je bilo teko disati... Pridruio sam se Anakki - Anaxophusu - u njegovoj koiji, i sjeam se da me zgrabio za ramena.
Sjeam se da je vikao neto to nisam uspio uti... Konji su nam se propinjali u ormama, vritali. Ljudi oko nas padali su na koljena,
pokrivali ui. Ogromni oblaci praine kotrljali su se preko nas..."
A onda glas, izgovoren na usta stotine tisua Srankova.
TO VIDITE?
Ne razumijem...
MORAM ZNATI TO VIDITE
Smrt. Smrt u mukama!
RECITE MI
ak se ni ti ne moe sakriti pred onime to ne zna! ak ni ti!
TO SAM JA?
"Gotov", Seswatha proape grmljavini. Zgrabio je kyranejskog Velikog Kralja za rame. "Sada, Anaxophuse! Gaaj sada.
NE VI
Nit srebrne svjetlosti lelujala je prema uskovitlanim visinama, bljeskala preko Oklopa. Prasak od kojega je potekla krv iz uiju.
Posvuda je padao kr. Bolan krik bezbrojnih neljudskih grla.
Vijavica je unitena, poput dima ugaene svijee vrtjela se u zaborav.
Seswatha je pao na koljena, plakao, zavapio od tuge i ushita. Nemogue! Nemogue! Pored njega, Anaxophus je ispustio apljansko
koplje, i obgrlio ga.
"Jesi li dobro, Achamiane?"
Achamian? Tko je bio Achamian?
"Doi", Kellhus ree. "Ustani."
vrste ruke stranca. Gdje je Anaxophus?
"Achamiane?"
Ponovno. Dogaa se ponovno.
"D-da?"
"to je to apljansko koplje?"
Achamian nije odgovorio. Nije mogao. Umjesto toga, dugo je hodao u tiini, razmiljajui o trenucima prije nego ga je preplavila
vlastita pria, o stravinom gubitku sebe i sada - to mu se inilo podvrstama iste stvari. Onda je razmiljao o Kellhusu koji je obzirno
hodao pored njega. Pad Ne-Boga bila je pria na koju su se Uenjaci Mandata esto pozivali, a vrlo je rijetko priali - zapravo,
Achamian se nije sjeao da ju je ikada ispriao, ak ni Xinemusu. A ipak ju je bez razmiljanja predao Kellhusu - ak je i zahtijevao
da je poslua. Zato?
Neto mi radi.
Oamuen, Achamian se zatekao kako bulji u njega, otvoreno poput pospanog djeteta.
Tko si ti?
Kellhus je odgovorio bez nelagode - tako neto inilo se presitnim za njega. Nasmijeio se kao da Achamian zaista jest dijete, nevina
dua koja mu nije u stanju eljeti zlo. Njegov je pogled podsjetio Achamiana na Inraua, koji ga je tako esto doivljavao onakvim
kakav nije bio: dobrim ovjekom.
Achamian odvrati pogled; peklo ga je u grlu. Moram li se i njega odrei?
Uenik kakvog nema nigdje.
aica vojnika zapoela je himnu Kasnijem Proroku, a okolni amor razgovora i smijeha prerastao je u duboku pjesmu. Sasvim
iznenada, Kellhus je stao i kleknuo u travu.
"to to radi?" Achamian ga upita, otrije nego to je elio.
"Skidam sandale", Princ Atrithaua ree. "Hajde, izujmo se kao i ostali."
Ne pjevati s ostalima. Ne radovati se s njima. Samo hodati.
Lekcije, kasnije e Achamian shvatiti. Dok je Achamian predavao, Kellhus je neprestano davao lekcije. Bio je gotovo siguran u to,
iako nije imao pojma to bi te lekcije mogle biti. Nagovjetaji povjerenja, moda, ili eventualno otvorenosti. Nekako je, poduavajui
Kellhusa, Achamian postao uenik neke druge vrste. I jedino u to je bio siguran bilo je da njegovo obrazovanje nije gotovo.
No kako su dani prolazili, to je otkrie samo zakompliciralo njegovu tjeskobu. Jedne je noi pripremio Inkantaciju dozivanja ni vie
ni manje nego triput, da bi se zatim sruile u mrmljanje kletvi i optubi. Mandat, njegova kola - njegova braa - moraju znati!
Anasurimbor se vratio! Celmomasovo proroanstvo bilo je vie od puke slijepe ulice u Seswathinim snovima. Mnogi su ga smatrali
njihovom kulminacijom, samim razlogom Seswathinog prelaska iz ivota u none more svojih uenika. Velikim upozorenjem. A ipak
je on, Drusas Achamian oklijevao - ne, vie nego oklijevao, kockao se. Sveti Sejenuse... Uloio je vlastitu kolu, svoj narod, svoj
svijet, na ovjeka kojeg pozna tek dva tjedna.
Kakva ludost! Kockao se s krajem svijeta! Jedanovjek, slab i budalast - tko je Drusas Achamian da toliko riskira? S kojim je
pravom preuzeo takav teret? S kojim pravom?
Jo jedan dan, rekao si je, upkajui bradu i kosu. Jo samo jedan dan...

14

Kellhus ga je pronaao u sveopem naputanju tabora jutro nakon njegove odluke, i unato njegovom dobrom raspoloenju, proli
su sati prije nego li je Achamian popustio i poeo mu odgovarati na pitanja. Previe ga je toga opsjedalo. Neizgovorene stvari.
"Brine se za na uspjeh", Kellhus napokon ree, izgledajui ozbiljno. "Boji se da Sveti rat nee uspjeti..."
Naravno da je Achamian strahovao za Sveti rat. Svjedoio je prevelikom broju poraza - barem u snovima. No unato tisuama
naoruanih mukaraca koji su hodali oko njega, Sveti rat je bio daleko od njegovih misli. Unato tome, pretvarao se suprotno.
Kimnuo je ne pogledavi ga, kao da izgovara bolno priznanje. Nova neizgovorena predbacivanja. Nova samokanjavanja. U drutvu
drugih ljudi, sitne su se obmane inile prirodnima i potrebnima, no s Kellhusom su... svrbjele.
"Seswatha..." Achamian zapone, oklijevajui. "Seswatha je bio tek djeak kada su poeli prvi ratovi protiv Golgotteratha. Tih ranih
dana ak ni najmudriji od naih starih nisu shvaali to je na kocki. A kako su i mogli? Bili su Norsirci, i svijet je bio njihov
dominion. Njihovi barbarski roaci bijahu pokoreni. Srankovi bijahu stjerani u planine. ak se ni Scylvendiji nisu usuivali bjesnjeti.
Njihova poezija, njihova magija i njihovi zanati bili su traeni diljem Earwe, ak i kod Neljudi koji su ih neko obuavali. Strani
izaslanici plakali su pred ljepotom njihovih gradova. Po dvorovima dalekim kao to bijahu Kyraneas i Shir, ljudi su usvajali njihovo
vladanje, njihovu kuhinju, stil odijevanja...
Oni bijahu mjera svoga vremena - kao to smo sada mi. Sve je drugo bilo manje, a oni su uvijek bili vie.ak i nakon to je
Shauriatas, Vrhovni vladar Mangaecce - Savjeta - probudio Ne-Boga, nitko nije zaista vjerovao da je stigao kraj. Svaka bolinila se
jo vie nemoguom od prethodne. ak i pad Kuniurija, najmonijeg od njihovih naroda, jedva da je uope poljuljao uvjerenje da e
nekako, na neki nain, Visoki Sjever prevladati. Tek kad su se katastrofe poele gomilati jedna na drugu, shvatili su..."
Zaklonivi oi, pogleda u Prinevo lice. "Slava ne jami slavu. Nezamislivo se uvijek moe dogoditi."
Kraj se pribliava... Moram donijeti odluku.
Kellhus kimne, kiljei prema suncu. "Sve ima svoju mjeru", ree. "Svaki ovjek..." Pogleda ravno u Achamiana. "Svaka odluka."
Na trenutak se Achamian pobojao da bi mu srce moglo stati. Sluajnost. .. Mora biti!
Iznenada se Kellhus sagne i podigne kameni. Zagledao se u padinu na nekoliko trenutaka, kao da trai neto to bi ubio, pticu ili
zeca. Zatim ga je bacio, a rukav njegove halje prasnuo je poput koe. Kamen je zvidao kroz zrak, pa poeo poskakivati du ispucalog
kamenog grebena. Stijena se zanjihala prema naprijed, a onda se strmoglavila, lomei se o strminu i povlaei cijele naslage ljunka,
praine i krhotina. Uzvici upozorenja odzvanjali su odozdo.
"Jesi li to namjeravao uiniti?" Achamian upita, stegnuta grla.
Kellhus odmahne glavom. "Ne..." Uputi Achamianu zbunjeni pogled. "No u tome je bila tvoja poanta, zar ne? Ono nepredvieno,
katastrofalno, nepopustljivo prati sve nae postupke."
Achamian nije bio ba siguran da je uope imao ikakvu poantu. "I odluke", ree on, kao da govori kroz neija tua usta.
"Da", Kellhus odgovori. "Odluke."
Te je noi Achamian pripremio Inkantacije dozivanja iako je znao da nee moi izustiti ni prvu rije. Otkud ti pravo? Povikao je
sam sebi. Otkud ti pravo? Tebi koji si tako beznaajan... Kellhus je Glasnik. Vjesnik. Achamian je znao da e se ubrzo strava njegovih
noi rasprsnuti po svijetu u javi. Ubrzo e veliki gradovi - Momemn, Carythusal, Aoknyssus - biti u plamenu. Achamian ih je ve
vidio u plamenu, mnogo puta. Past e onako kako su njihova drevna braa pala: Tryse, Mehtsonc, Myclai. Vritei. Vapei prema
dimom obavljenom nebu... Oni e biti nova imena za bol.
Koje pravo? to bi moglo opravdati takvu odluku?
"Tko si ti, Kellhuse?" promrmljao je u samotnom mraku svog atora. "Riskiram sve zbog tebe... Sve!" Pa zato?
Zato jer je bilo neto... neto u njemu. Neto to je nagnalo Achamiana da eka. Osjeaj nemogueg postajanja... No to? to on to
postaje? I je li to dovoljno? Dovoljno da izda svoju kolu? Dovoljno da se kocka s Apokalipsom? Moe li ita uope biti dovoljno?
Osim istine. Istina je uvijek dovoljna, nije li?
Pogledao me i znao je. Bacanje kamena, Achamian je shvatio, bilo je jo jedna lekcija. Jo jedan znak. Ali za to? Da e katastrofa
uslijediti bez obzira na njegovu odluku?
inilo se da nema kraja njegovim mukama.

15

oglavlje drugo

ANSERCA
Dunost mjeri udaljenost izmeu ivotinjskog i boanskog.
EKYANNUS I, 44 POSLANICE
Dani i tjedni pred bitku udna su stvar. Svi kontingenti, Conriyani, Galeo ani, Nansurci, Thunyerani, Tydonci, Ainonjani i Grimizni
Tornjevi marirali su prema utvrdi Asgilioch, Southronskom klancu i poganskoj granici. I iako su mnogi uperili misli prema
Skaurasu, poganskom Sapatiahu koji nam se trebao suprotstaviti, bio je on od istog platna tkan kao i tisu e drugih apstraktnih briga.
Jo uvijek je bilo mogue zamijeniti rat sa svakodnevnim ivotom...
DRUSAS ACHAMIAN, KOMPENDIJ PRVOGA SVETOGA RATA
Kasno proljee, 4111. godina Kljove, provincija Anserca
Prvih nekoliko dana mara vladala je potpuna strka, naroito u sumrak kada bi se Inriti rasprili poljem i brdima da se utabore. Ne
mogavi pronai Xinemusa i preumoran da bi ga bilo briga, Achamian je ak nekoliko noi postavljao ator meu strancima.
Meutim, kako se conriyanska vojska privikavala nainjenicu da je vojska, kolektivna se navika, u kombinaciji s ozbiljnou
podanike vjernosti i bliskosti, pobrinula da tabor svake veeri poprima manje-vie isti oblik. Ubrzo je Achamian poeo dijeliti hranu
i ale, ne samo s Xinemusom i njegovim viimasnicima Iryssasom, Dinchasesom i Zenkappom, ve i s Kellhusom, Serwe i
Cnaiiirom. Proyas ih je posjetio dvaput - bile su to teke veeri za Achamiana - no obino bi Princ prestolonasljednik pozvao
Xinemusa, Kellhusa i Cnaiiira u Kraljevski paviljon, ili na svetkovanje ili na veernje sjednice s ostalim velikim lordovima
conriyanskog kontingenta.
Kao posljedica toga, Achamian bi esto zaglavio s Iryssasom, Dinchasesom i Zenkappom. Bilo je neugodno u tom drutvu, naroito
s plahom ljepoticom kao to je Serwe meu njima. No Achamian je ubrzo poeo cijeniti te noi - naroito nakon dana provedenih s
Kellhusom. Prvo bi bili srameljivi kao ljudi koji se sastaju u odsustvu svojih tradicionalnih posrednika, zatim bi uslijedila navala
ugodnog razgovora, kao da su iznenaeni i oduevljeni to svi govore istim jezikom. To ga je podsjealo na olakanje koje su on i
njegovi prijatelji u djetinjstvu osjeali kad god bi im stariju brau pozvali na brodove ili na plau. Drugarstvo zasjenjenih dua bilo je
neto to je Achamian mogao razumjeti. Otkad je napustio Momemn, inilo mu se da je jedine trenutke mira nalazio s tim ljudima,
iako su ga oni smatrali prokletim.
Jedne se veeri Xinemus s Kellhusom i Serwe pridruio Proyasu u proslavi Venicate, inritskog svetog dana. Iryssas i ostali nedugo
potom su se otili pridruiti svojim ljudima, i Achamian se prvi put naao nasamo sa Scylvendijem, Cnaiiirom urs Skiothom,
posljednjim Utemotom.
ak i nakon nekoliko noi provedenih oko iste vatre, scylvendski ga je barbarin jo uvijekinio nervoznim. Ponekad kad bi ga
spazio krajikom oka, Achamian bi i nesvjesno zadrao dah. Kao i Kellhus, Scylvendi je bio utvara iz njegovih snova, lik s daleko
opasnijeg tla. Ako se tome pridodaju ruke prepune oiljaka i Chorae koju je drao zataknutu pod pojasom od eljeznih ploica...
No bilo je toliko pitanja koja mu je trebao postaviti. Veinom vezanih uz Kellhusa, ali i o klanovima Srankova na sjeveru njegovih
plemenskih zemalja. ak ga je htio pitati i za Serwe. Svi su primijetili kako ona oboava Kellhusa, a ipak slijedi Cnaiiira na spavanje.
Onih noi kad bi trojka odlazila ranije na poinak, Achamian je vidio traeve u pogledima koje bi razmjenjivali Iryssas i ostali - iako
jo nisu bili razmijenili nagaanja. Kada je pitao Kellhusa za nju, on je samo slegnuo ramenima i rekao: "Ona je njegova nagrada."
Neko su se vrijeme Achamian i Cnaiiir svojski trudili ignorirati jedan drugoga. Povici i krikovi odzvanjali su tamom, a sjenovite
grupice slavljenika slijevale su se uz neograene rubove njihovog tabora. Neki su gledali - ak i buljili - no veinom su ih ostavljali na
miru.
Kad je zavrio s mrgoenjem na bunu skupinu conriyanskih vitezova, Achamian se konano okrenuo prema Cnaiiiru i rekao: "ini
se da smo mi pogani, ha Scylvendi?"
Uslijedila je neugodna tiina dok je Cnaiiir nastavio glodati kost koju je drao u ruci. Achamian je pijuckao vino i razmiljao o
isprikama koje bi mogao upotrijebiti da se povue u svoj ator. to da ovjek kae jednom Scylvendiju?
"I tako ga ti poduava", Cnaiiir ree iznenada, pljunuvi hrskavicu u vatru. Oi su mu sjajile u sjeni tekih vjea i prouavale plamen.
"Da", Achamian odvrati.
"Je li ti rekao zato?"
Achamian slegne ramenima. "eli nauiti neto o Tromorju... Zato pita?"
No Scylvendi je ve ustao, obrisao masne prste u hlae pa protegnuo svoje divovsko, miiavo tijelo. Bez rijei je odgrabio u mrak i
ostavio Achamiana zbunjenog. Osim to mu se obratio, ovjek mu nije pridao nikakvu pozornost.
Achamian je odluio spomenuti tu zgodu Kellhusu kada se vrati, ali je vrlo brzo zaboravio na to. U usporedbi s veim planom
njegovih strahova, loe vladanje i zagonetna pitanja bili su nevani.

16

Achamian je obino postavljao svoj skromni ator s klinovima pod istroenom kosinom Xinemusovog paviljona. Bez iznimke,
proveo bi sate leei budan, misli zaguenih predbacivanjima vezanim uz Kellhusa ili zakrenih poremeenom enormnou okolnosti.
A kada bi ti problemi otupjeli, strahovao bi za Esmenet ili brinuo za Sveti rat. Prebrzo e, inilo se, odlutati u fanimske zemlje - u
bitku.
None more su postajale nepodnoljive. Rijetko bi kad prola no a da se nije probudio mnogo prije jutarnjeg zova rogova,
bacakajui se u pokrivaima i grebui si lice, uzvikujui svojim pradavnim drugovima. Vrlo je malo Uenjaka Mandata uivalo bilo
to nalik mirnom snu. Esmenet se jednom naalila da spava "kao stari pas koji naganja zeeve".
"Prije kao stari zec", odgovorio je, "koji bjei pred psima."
No san - ili njegovo isto, nesvjesno sredite - poeo mu je sasvim izmicati, sve dok mu se nije inilo da se samo prebacuje iz jedne
galame u drugu. Ispuzao bi iz atora u polumraku pred zoru, grlio se da smiri drhtaje, i samo stajao dok se tama rastvarala u hladnu
bezbojnu verziju prizora koji je vidio prethodne veeri, promatrao zlatni sunev vrh kako izranja na istoku kao ugljen koji progorijeva
papir. I inilo mu se da stoji na samom rubu svijeta, da bi, kad bi se u najmanjoj moguoj mjeri nagnuo, bio baen u crni bezdan.
Tako sam, pomislio bi. Zamiljao bi Esmenet kako spava u njihovoj sobi u umni, jedne vitke noge ispruene izvan pokrivaa,
isprugana trakama svjetlosti dok isto to sunce kljua kroz proreze njezinih prozorskih kapaka. I molio bi se da je na sigurnom - molio
se Bogovima koji su ih oboje prokleli.
Jedno nas sunce grije. Jedno nam sunce daje da vidimo. Jedno...
Zatim bi razmiljao o Anasurimboru Kellhusu - misli iekivanja i straha.
Jedne veeri, dok je sluao druge kako se prepiru o Fanimljanima, Achamian je iznenada shvatio da nema razloga da trpi svoje
strahove sam: mogao bi rei Xinemusu.
Achamian je bacio pogled preko vatre prema svom starom prijatelju koji se svaao o bitkama koje se tek trebaju odigrati.
"Sigurno Cnaiiir poznaje pogane!" Maral se bunio. "Nikada nisam tvrdio suprotno. No dok nas ne vidi na bojnom polju, dok ne
vidi mo Conriye, niti ja - a pretpostavljam ni na Princ - neemo uzeti njegovu rije kao sveto pismo!"
Bi li mu mogao rei?
Jutro nakon onog ludila pod Carevom palaom bilo je i jutro kada je Sveti rat kretao u mar. Vladala je posvemanja strka. Unato
tome, Xinemusu je Achamian bio na prvom mjestu, i ispitivao ga je o detaljima prethodne noi. Achamian je zapoeo s istinom, ili
barem izdubljenom verzijom istine, rekavi da je Car trebao nezavisnu provjeru odreenih tvrdnji koje je iznio njegov Carski Saik. No
ono to je uslijedilo bila je ista izmiljotina - neka pria o pronalasku ifri za nekakvu zaaranu kartu. Achamian se vie nije sjeao.
Tada su se lai jednostavno... dogodile. Dogaaji te noi i otkria koja su uslijedila bili su previe neposredni i s daleko previe
katastrofalnim implikacijama. ak i sada, dva tjedna kasnije, Achamian se osjeao kao da ga je nadvladao njihov stravini znaaj.
Tada je mogao samo neto zbrljati. Prie su, pak, s druge strane uvijek bile neto iz ega bi mogao izvui neki smisao, neto to je
mogao izgovoriti.
No kako bi to objasnio Xinemusu? Jedinom ovjeku koji mu vjeruje. Koji ima povjerenja u njega.
Achamian je promatrao i ekao, gledajui od jednog osvijetljenog lica do drugog. Namjerno je razmotao prostirku na zadimljenoj
strani vatre, nadajui se odreenom stupnju samoe dok jede. Sada mu se inilo da ga je sama providnost tamo smjestila, pruajui
mu skroviti pogled na cjelinu.
Bio je tamo Xinemus, naravno, koji je sjedio s koljenima prema van i uspravnih lea kao neki zeumski vojskovoa, a stroga mu je
usta izdavao smijeh u oima i mrvice u etvrtasto podianoj bradi. Njemu s lijeva, njegov se roak Iryssas njihao amo-tamo na deblu
sruenog stabla, po svojoj razigranosti toliko nalik psiu s velikim apama, i gnjavio ostale koliko god mu je njihovo strpljenje
dozvoljavalo. Njemu s lijeva bio je Dinchases, ili Krvavi Dinch, koji je podignuo krag da ga robovi napune vinom, a oiljak u obliku
slova 'x' na njegovomelu bio je zacrnjen sjenama. Zenkappa je kao i obino sjedio pored njega, a koa boje ebanovine sjajila je u
svjetlosti vatre. Iz nekog razloga, njegovo ponaanje i ton Achamiana su svaki put podsjeali na vragolasto namigivanje. Kellhus je
sjedio prekrienih nogu nedaleko od njega u jednostavnoj bijeloj tunici i cijelom svijetu izgledao poput portreta ukradenog iz nekog
hrama - istovremeno zamiljen i pozoran, dalek i zaokupljen. Serwe se naslonila na njega, oiju sjajnih pod pospanim kapcima i s
dekom preko bedara. Kao i uvijek, savrenstvo njezinog lica ostavilo ga je bez daha, a obline njezinog tijela vukle ga k sebi. Blizu nje,
ali dalje od vatre, Cnaiiir je uao u sjeni, zurio u plamen i trgao jedan zalogaj kruha za drugim. ak i dok je jeo izgledao je spreman
lomiti vratove.
Tako udno pleme. Njegovo pleme.
Osjeaju li to? pitao se. Osjeaju li da dolazi kraj?
Morao je podijeliti svoja saznanja. Ako ve ne s Mandatom, onda s nekim drugim. Morao je to podijeliti ili e poludjeti. Da je barem
Esmenet pola s njim... Ne. U tom smjeru lei jo vie boli.
Odloio je krag, ustao i prije nego li je i shvatio, naao se posjednut pored svog starog prijatelja Krijatesa Xinemusa, Marala od
Attrempusa.
"Zine..."
"to je, Akka?"
"Moram razgovarati s tobom", rekao je priguenim glasom. "Ima... Ima..."
Kellhus se inio zaokupljen drugim stvarima. Unato tome, Achamian se nije mogao osloboditi osjeaja da ga promatra.
"One noi," nastavio je, "posljednje noi pod zidinama Momemna. Sjea li se da se da je Ikurei Conphas doao po mene i pratio me
do Careve palae?"
"Kako bih to zaboravio. Bio sam uasno zabrinut!"
Achamian je oklijevao, vidio slike starca - Carevog Prvog savjetnika - kako se gri u lancima. Slike lica koje se otputa poput ruku i
savija prema naprijed, posee... Lice koje grabi, stee.
Xinemus ga je promatrao u svjetlu vatre, namrten. "to ne valja, Akka?"
"Ja sam Uenjak, vezan zakletvom i dunou isto kao i t"
"Roae, gospodaru!" Iryssas gaje dozvao preko vatre. "Morauti ovo! Reci mu, Kellhuse!"
"Molim te, roae", Xinemus odgovori otro. "Zar ne mo" "Pfih. Daj ga posluaj! Pokuavamo shvatiti to to znai."

17

Xinemus ga je poeo koriti, no ve je bilo prekasno. Kellhus je ve poeo govoriti.

"To je samo parabola", ree Princ Atrithaua. "Neto to sam nauio dok sam bio meu Scylvendijima... Glasi ovako: Tanahni mladi
bik i njegov harem krava zaprepateni su vjeu da je njihov vlasnik kupio jo jednog bika, mnogo krupnijeg u prsima, mnogo debljih
rogova i mnogo burnije naravi. Unato svemu, kada vlasnikovi sinovi dovedu monog pridolicu na panjak, mladi bik spusti rogove,
pone brektati i toptati papcima. 'Nemoj!' njegove krave viu. 'Molimo te, nemoj riskirati svoj ivot zbog nas!'' Da ne riskiram svoj
ivot?' mladi bik usklikne. 'Samo se elim pobrinuti da zna da sam bik!"
Trenutak tiine, a onda eksplozija smijeha.
"Scylvendska parabola?" Xinemus je povikao smijui se. "Zar si"
"Evo moje miljenje!" Iryssas vikne kroz graju. "Moja interpretacija! Sluajte! To znai da nae dostojanstvo - ne, naa ast - vrijedi
vie od iega, vie nego ak i nae ene!"
"Ne znai nita", ree Xinemus briui suze iz oiju. "To je samo ala, nita vie."
"To je parabola o hrabrosti", Cnaiur procijedi, i svi utihnu - Achamian pretpostavi, u oku to je utljivi barbarin uope progovorio.
Mukarac pljune u vatru. "To je basna koju stari mukarci priaju djeacima da bi ih posramili, da bi ih nauili da su geste besmislene,
da je samo smrt stvarna."
Pogledi su se razmjenjivali oko vatre. Samo se Zenkappa usudio nasmijati naglas.
Achamian se nagne naprijed. "to ti kae, Kellhuse? to ti misli da pria znai?"
Kellhus slegne ramenima, oito iznenaen to ima odgovor koji je tolikima promakao. Uzvratio je Achamianu pogled prijateljskim,
ali neumoljivim oima. "Znai da mladi bikovi ponekad dobro poslue kao krave..."
Nove salve smijeha, no Achamian se uspio tek nasmijeiti. Zato je bio toliko ljut? "Ne", povikao je. "to zbilja misli da znai?"
Kellhus zastane, uhvati Serwinu desnu ruku i prijee pogledom od jednog sjajnog lica do drugog. Achamian pogleda Serwe i odmah
skrene pogled. Promatrala ga je - paljivo.
"To znai", Kellhus ree sveanim i neobino dirljivim glasom, "da postoji mnogo vrsta hrabrosti i mnogo slojevaasti." Bio je u
stanju govoriti tako da se inilo da njegove rijei uutkaju sve ostalo, ak i okolni Sveti rat. "To znai da su te stvari - hrabrost, ast,
ak i ljubav -problemi, a ne apsoluti. Pitanja."
Iryssas ustro odmahne glavom. Bio je on jedan od onih tupih ljudi koji uporno brkaju gorljivost i pronicavost. Promatrati njega
kako se svaa s Kellhusom postala je neka vrsta zabave.
"Hrabrost, ast, ljubav - to su problemi? Pa to su onda rjeenja? Kukaviluk i pokvarenost?"
"Iryssas..." Xinemus ree maloduno. "Roae."
"Ne", Kellhus odgovori. "Kukaviluk i pokvarenost su isto tako problemi. A to se tie rjeenja? Ti, Iryssase - ti si rjeenje. Ustvari,
svi smo mi rjeenja. Svaki proivljeni ivot skicira drugaiji odgovor, drugaiji put..."
"Znai li to da su sva rjeenja jednaka?" Achamianu izleti. Iznenadio se gorinom u vlastitom tonu.
"To je filozofsko pitanje", Kellhus odgovori i svojim osmijehom pomete svaku nelagodu. "Ne. Naravno da ne. Neki su ivoti bolje
proivljeni nego drugi - u to nema sumnje. to misli zato pjevamo one pjesme koje pjevamo? to misli zato tujemo svoja sveta
pisma? Ili duboko razmiljamo o ivotu Kasnijeg Proroka?"
Zbog primjera, Achamian shvati. Primjera ivota koji prosvjetljuju, koji rjeavaju... Znao je to, ali se nije mogao natjerati da
izgovori. Bio je on, na kraju krajeva, arobnjak, primjer ivota koji ne rjeava nita.
Bez rijei se podigao na noge i odlutao u mrak, ne marei to e drugi misliti. Odjednom mu je bila potrebna tama, samoa...
Utoite od Kellhusa.
Ba je bio kleknuo da se uvue kroz ulaz u ator kad je shvatio da Xinemus jo uvijek nije uo njegovu ispovijest, da je jo uvijek
sam sa svojim saznanjima.
Vjerojatno je tako najbolje.
pijuni lanih lica meu njima. Kellhus Glasnik kraja svijeta. Xinemus bi samo pomislio da je lud.
Prekinuo ga je enski glas. "Vidjela sam kako ga gleda."
Njega - Kellhusa. Achamian baci pogled preko ramena i ugleda Serwe, tanahnu siluetu uokvirenu vatrom.
"A kako to?" upita on. Bila je ljuta - toliko se moglo razabrati iz njezinog tona. Je li bila ljubomorna? Danju, dok su on i Kellhus
lutali kolonom, ona je hodala sa Xinemusovim robovima.
"Ne treba se bojati", ree ona.
Achamian proguta kiseli okus u ustima. Ranije je Xinemus posluio perraptu umjesto vina - prokleto pie.
"Bojati ega?"
"Ljubavi prema njemu."
Achamian oblie usne, proklinjui ubrzano srce.
"Ne sviam ti se, je li?"
ak i u polumraku dugih sjenki inila se previe lijepa da bi bila stvarna, poput neega to je iskorailo kroz pukotine svijeta - neto
divlje i bijele koe. Po prvi put Achamian shvati koliko udi za njom.
"Samo..." oklijevala je, prouavala utabanu travu pod svojim nogama. Podigla je lice i samo ga na djeliak sekunde pogledala
Esmenetinim oima. "Samo zato jer odbija vidjeti", promrmljala je.
Vidjeti to? Achamian poeli povikati. No ve je pobjegla.
"Akka?" Kellhus zazove u mraku koji je nestajao. "uo sam da netko plae."
"Nije nita", Achamian e promuklo, lica jo uvijek zakopanog u dlanove. U nekom trenutku - vie nije bio siguran kad - ispuzao je
iz atora i sklupao se nad eravicom umirue vatre. Sada je dolazila zora.
"Je li to zbog Snova?"
Achamian obrie lice, udahne hladan zrak u plua.
Reci mu!
"D-da... Snovi. Tako je, Snovi."

18

Osjeao je kako ovaj odozgo gleda prema njemu, no nije se usudio podignuti pogled. Ustuknuo je kad mu je Kellhus stavio ruku na
rame, no nije se odmaknuo.
"No nije rije o Snovima, zar ne, Akka? Neto je drugo u pitanju...
Neto vie."
Vrue su mu suze cijepale obraze, mrsile bradu. Ne ree nita. "Nisi ni spavao noas... Nisi spavao ve noima, zar ne?"
Achamian pogleda po taboru oko njih, po platnom zakrenim padinama i poljima. Na nebu poput hladnog eljeza, zastavice su
visjele mrtve na stupovima.
Zatim pogleda Kellhusa. "Vidim njegovu krv na tvome licu, i to me ispunja i nadom i uasom."
Princ Atrithaua se namrti. "Znai, radi se o meni... Toga sam se i bojao."
Achamian proguta, i bez da je zapravo odluio, baci tapie s brojevima. "Da", ree on. "Ali nije tako jednostavno."
"Zato? Kako to misli?"
"Meu mnotvom snova koje moja braa Uenjaci i ja sanjamo, ima jedan koji nas naroito mui. Radi se o Anasurimboru
Celmomasu II., Visokom Kralju Kuniurija - o njegovoj smrti na Eleneotskim poljanama godine 2146." Achamian duboko udahne,
protrlja ljutito oi. "Vidi, Celmomas je bio prvi veliki protivnik Savjeta, i prva i najslavnija rtva Ne-Boga. Prva! Umro mi je na
rukama, Kellhuse. Bio mi je prijatelj kojeg sam najvie mrzio i najvie cijenio, a umro mi je na rukama!" Namrtio se i zbunjeno
mahnuo rukama. "Hou r-rei, hou rei Seswathinim rukama..."
"I to te mui? Da ja"
"Ne razumije! D-daj sluaj... On, Celmomas, mi se obratio - Seswathi ~ prije nego li je umro. Obratio se svima nama" Achamian
odmahne glavom, zasmijulji se, provue prste kroz bradu. "Zapravo stalno pria, iz noi u jebenu no, umire opet i iznova - i uvijek
prvi put! I-i kae..."
Achamian podigne pogled, odjednom se vie nije sramio svojih suza. Ako ne moe ogoliti svoju duu pred ovimovjekom - toliko
slinom Ajencisu, toliko slinom Inrauul - pred kim e?
"Kae da e se Anasurimbor - Anasurimbor, Kellhuse! - vratiti na kraju svijeta."
Kellhusov izraz lica, inae tako blaeno lien konflikta, sada se smrknuo. "to eli rei, Akka?"
"Zar ne vidi?" Achamian proape. "Ti si taj, Kellhuse. Glasnik! To to si ti ovdje znai da ponovno poinje..."
Sveti Sejenuse.
"Druga Apokalipsa, Kellhuse... Govorim o Drugoj Apokalipsi. Ti si znak!"
Kellhusova ruka sklizne s njegovog ramena. "Ali to nema smisla, Akka. To to sam ja ovdje ne znai nita. Nita. Sada sam ovdje, a
prije sam bio u Atrithauu. A ako moja loza see tako daleko kao to ti kae, onda je neki Anasurimbor uvijek bio 'tu', gdje god to
bilo..."
Oi Princa Atrithaua izgubile su fokus, borile su se s nevidljivim stvarima. Na trenutak je ar apsolutne pribranosti pokleknuo, i on
je izgledao kao bilo koji drugi ovjek pod dojmom strmoglavog prevrata okolnosti.
"To je samo..." Zastao je kao da mu nedostaje daha da nastavi.
"Sluajnost", ree Achamian ustajui. Iz nekog je razloga elio pruiti ruke i umiriti ga zagrljajem. "To sam i ja mislio... Priznajem
da sam bio okiran kad sam te tek upoznao, ali nikad nisam mislio... Bilo bi to previe ludo! No onda..."
"to onda?"
"Pronaao sam ih. Pronaao sam Savjet... One noi kad ste ti i ostali slavili Proyasovu pobjedu nad Carem, mene su pozvali u
Andiaminske visove - po mene je doao ni vie ni manje nego Ikurei Conphas - i odveli me u Carske katakombe. Navodno su nali
pijuna u svojim redovima, jednog za kojeg je Car bio uvjeren da magija jednostavno mora biti upletena. No nije bilo magije, aovjek
kojeg su mi pokazali nije bio obian pijun..."
"Kako to?"
"Kao prvo, nazvao me Chigra, to je Seswathino ime na aghurzoiju, iskvarenom jeziku Srankova. Nekako je bio u stanju vidjeti
Seswathin trag u meni... Kao drugo, on..." Achamian napui usne i zatrese glavom. "Nije imao lice. On je bio utvara od krvi i mesa,
Kellhuse! pijun koji moe oponaati lik bilo kojeg ovjeka bez magije i znamena magije. Savreni pijuni!
Nekako, negdje, Savjet je ubio Carevog Prvog savjetnika i zamijenio ga. Ti, ti stvorovi mogli bi biti posvuda! Ovdje u Svetom ratu,
po dvorovima Velikih frakcija... Koliko mi znamo mogli bi biti i kraljevi!"
Ili rijah...
"Ali kako to mene ini Glasnikom?"
"Zato jer to znai da je Savjet ovladao Starom znanou. Srankovi, Barazi, Zmajevi, sva udovita Inchoroija, sve su to proizvodi
Tekne, Stare znanosti, koja je nastala veoma davno, kada su Neljudi jo uvijek vladali Earwom. Mislilo se da je unitena kada je
Inchoroije potpuno unitio Cu'jara Cinmoi - prije nego je Kljova uope napisana, Kellhuse! No ovi, ovi pijuni lanih lica su novi.
Novi proizvodi Stare znanosti. A ako je Savjet ponovno otkrio Staru znanost, postoji mogunost da znaju kako uskrsnuti MogPharaua..."
I to ga je ime ostavilo bez daha, zapuhalo ga poput udarca u prsa.
"Ne-Boga", Kellhus kae.
Achamian kimne i proguta kao da ga boli grlo. "Da, Ne-Boga..."
"A sada kad se Anasurimbor vratio..."
"Ta je mogunost postala gotovo sigurna."
Kellhus ga je promatrao jedan ozbiljni trenutak, potpuno bezizraajnog lica. "I to e uiniti?"
"Moja misija", Achamian ree, "jest motriti Sveti rat. No moram donijeti odluku... Odluku koja mi para srce itavo vrijeme dok sam
budan."
"A to je?"
Achamian se silno trudio izdrati pogled svog uenika, no inilo se da ima neto u njegovim oima, neto neusporedivo zastraujue, ak. "Nisam im rekao za tebe, Kellhuse. Nisam rekao svojoj brai da se Celmomasovo proroanstvo ostvarilo. I dokle
god im to ne kaem, izdajem njih, Seswathu, samoga sebe" - opet se zasmijuljio - "modaak i svijet..."

19

"Ali zato onda?" Kellhus upita. "Zato im nisi rekao?"

Achamian duboko udahne. "Zato jer kad im kaem, doi e po tebe, Kellhuse."
"Moda bi trebali."
"Ne poznaje ti moju brau."
Cnaiiir urs Skiotha uao je gol u predjutarnjem polumraku atora kojeg je dijelio s Kellhusom, zurio u Serwino usnulo lice i vrkom
noa kvaio i odmicao pramenove kose koji su joj zaklanjali lice. Kad se veo razdvojio, odloio je no i preao dvama ogrubjelim
prstima po njenom obrazu. Trznula je i uzdahnula, ugnijezdila se dublje pod pokriva. Toliko lijepa. Toliko nalik njegovoj
zaboravljenoj eni.
Cnaiiir ju je promatrao, onoliko nepokretan i budan koliko je ona bila nepokretna i usnula. itavo je vrijeme sluao glasove izvana:
Kellhus i arobnjak priali su besmislice.
Na neki je to nain bilo udo. Ne samo da je proputovao itavu duinu Carstva, pljunuo je pod noge Caru, ponizio Ikurei Conphasa
pred njemu ravnim plemiima i stekao prava i povlastice jednog inritskog plemia. Sada je jahao kao general najvee vojske koju je
ikada vidio. Vojske sposobne zgromiti gradove, sruiti nacije, poubijati itave narode. Vojske dostojne pjesama memorijalista. Svetog
rata.
A njezin je cilj bio poharati Shimeh, uporite Cishaurima. Cishaurima!
Anasurimbor Moenghus je Cishaurim.
Unato bolesnim razmjerima njegove ambicije, Dunyanjaninov plan je izgleda uspijevao. U svojim je snovima Cnaiiir uvijek
nailazio na Moenghusa sam. Ponekad bi bilo rijei, ponekad ne. Uvijek je bilo krvi. No sada su mu se takvi snovi inili pukim
djetinjastim fantazijama. Kellhus je bio u pravu. Nakon trideset godina, Moenghus e biti daleko vie od nekoga koga je mogue
sasjei u mranoj uliici; bit e on neki monik. Bit e carstvo. Kako bi i moglo biti drugaije? Ta on je Dunyanjanin.
Ba kao i njegov sin Kellhus.
Tko bi mogao znati dokle dosee Moenghusova mo? Sigurno obuhvaa Cishaurim i Kianjane - pitanje je samo bilo u kolikoj mjeri.
No je li ta mo sada s njima, u Svetom ratu?
Ukljuuje li Kellhusa?
Poslati im sina. Postoji li bolji nain da Dunyanjanin zbaci svoje neprijatelje?
Ve sada na sjednicama s Proyasom inritski plemii istog trenutka utihnu na zvuk Kellhusova glasa. Ve sada ga promatraju kada
misle da je okupiran neime, apu kad misle da ne moe uti. I koliko god pompozni bili, pokoravaju mu se, ne onako kako ljudi
pristaju na neiji poloaj ili status, ve onako kako se preputa onima koji imaju neto to im treba. Nekako ih je Kellhus uvjerio da
stoji izvan kruga uobiajenog, ak i izvanrednog. Nije to bilo samo zbog njegove tvrdnje da je sanjao o Svetom ratu izdaleka, ne samo
zbog pokvarenog naina na koji je priao s njima, kao da je otac koji iskoritava dobro poznate hirove svoje djece. Bilo je to i zbog
onoga to je govorio, zbog istina.
"Ali Bog je na strani pravednih!" povikao je jedne veeri na sjednici Ingiaban, Palatin od Kethanteija. Na Cnaiurov zahtjev
raspravljali su o raznim strategijama koje bi Skauras, Sapatiah od Shigeka, mogao upotrijebiti da ih uniti. "Sami Sejenus"
"A vi," Kellhus ga je prekinuo, "jeste li vi pravedni?"
Zrak je u kraljevskom paviljonu postao napet od neobinog, besciljnog iekivanja.
"Mi smo pravedni, da", Palatin od Kethanteija je odvratio. "Ako ne, to za Jurua miloga radimo ovdje
"Upravo tako", Kellhus ree. "to mi radimo ovdje?"
Cnaiiir je primijetio kako se Lord Gaidekki okrenuo prema Xinemusu - zabrinutog pogleda.
Oprezan, Ingiaban je kupio na vremenu pijuckajui anpoi. "Ustajemo protiv pogana. to drugo?"
"Znai ustajemo protiv pogana zato jer smo pravedni?" "I zato jer su oni pokvareni."
Kellhus se nasmijeio sa strogom samilou. '"Onaj tko je pravedan jest onaj koji nije nedorastao putevima gospodnjim...' Nije li to
sam Sejenus napisao?"
"Da. Naravno."
"A tko odluuje tko je nedorastao putevima Gospodnjim? Drugi ljudi?"
Palatin od Kethanteija je problijedio. "Ne", ree on. "Samo Bog i njegovi Proroci."
"Znai, mi onda nismo pravedni?"
"Da... Hou rei, ne..." Zbunjen, Ingiaban je pogledao Kellhusa, a lice mu je odavalo stranu iskrenost. "Hou rei... Vie ne znam
to hou rei!"
Ustupci. Uvijek trai ustupke. Gomila ih.
"Znai da razumije", ree Kellhus dubokim i nadnaravno zvunim glasom koji kao da govori odsvuda. "ovjek nikada ne moe
prosuditi sebe razumnim, Lorde Palatine, moe se samo nadati. I upravo je to ono to daje smisao naim postupcima. Ustavi protiv
pogana, mi nismo sveenik pred oltarom, mi smo rtva. Ponuditi Bogu drugoga ne znai nita, pa pravimo rtve od samih sebe.
Nemojte se zavaravati, svi vi... Ulaemo vlastite due. Skaemo u bezdan. Ovo hodoae naa je rtva. Tek emo kasnije saznati
jesmo li nedorasli."
Mumljanje zapanjenog, ak i udesnog odobravanja. "Lijepo reeno, Kellhuse", Proyas je izjavio. "Lijepo reeno."
Svi ljudi vide s onog mjesta na kojem stoje, a Kellhus je nekako vidio dalje nego bilo tko drugi. Stajao je na drugaijem tlu, veem,
kao da nastanjuje visine svake due. I premda se nitko od Inrita nije usudio izgovoriti taj osjeaj, oni su to osjetili - svi oni. Cnaiiir je
to vidio u njihovim pogledima, uo u boji glasa: prve sjenke strahopotovanja.
uenje koje ini ljude sitnima.
Cnaiiir je i predobro poznavao te tajnovite strasti. Promatrati Kellhusa kako secira te ljude znailo je svjedoiti sramotnom zapisu
vlastitog unitenja u rukama Moenghusa. Ponekad bi ga gotovo savladao poriv da vikne u znak upozorenja. Ponekad se Kellhusinio
takvim udovitem da jaz izmeu Inrita i Scylvendija samo to nije nestao - pogotovo kad je Proyas bio u pitanju. Moenghus je
vrebao na iste ranjivosti, iste tatine... Ako Cnaiiir dijeli sve to s tim ljudima, koliko razliiti od njega mogu biti?
Ponekad su zloini zloini, ma koliko smijena bila rtva.

20

Ali samo ponekad. Uglavnom je Cnaiiir samo promatrao u nijemoj nevjerici. Vie nije u tolikoj mjeriuo Kellhusa kako pria,
koliko ga je promatrao kako sjecka i rezbari, rezucka i klee, kao da je na neki nain smrskao staklo jezika i proizveo noeve iz
njegovih komadia. Ova rije da toliko razljuti kako bi rije mogla otvoriti. Ovaj pogled da toliko posrami kako bi smjeak mogao
ohrabriti. Ovaj uvid da podsjeti kako bi istina mogla povrijediti, izlijeiti ili zaprepastiti.
Kako li je negdje bilo lako Moenghusu! Jedan nejaki momi. Jedna poglaviina ena.
Slike Stepe, puste i suhe, preplavie ga. Druge ene upale su kosu njegovoj majci, grebale je po licu, mlatile je kamenjem, bole je
tapovima. Majko! Novoroene koje urla izvueno iz njezinog jaka, baeno u vatru koja proiava sve - njegov plavokosi polubrat.
Kamena lica mukaraca koji su odvraali pogled od tog prizora.
Kako moe dozvoliti da se to ponovno dogodi? Kako moe samo stajati postrani i promatrati? Kako moe
Jo uvijek uei pored Serwe, Cnaiiir pogleda prema dolje, zaprepateno ugleda da je probadao tlo noem. Poput kosti bijele
slamke prostirke bile su polomljene i odsjeene oko male crne rupe.
Zatresao je crnim repom, udahnuo kao da kanjava zrak. Uvijek iste misli - uvijek!
Kajanje? Zbog stranaca? Briga za cendrave paune? Pogotovo Proyasa!
"Sve dok je ono to prethodi prikriveno," Kellhus je bio rekao na Jiiinatskoj stepi, "sve dok su ljudi ionako u zabludi, kakve ima
veze?" I kakve ima veze praviti budale budalama? Ono to je vano jest pravi li on budalu od njega; to je - to! - otrica na kojoj svaka
njegova misao treba krvariti. Govori li Dunyanjanin istinu? Je li on zaista ubojica svoga oca?
Hodam s vijavicom!
Nikada nee moi zaboraviti. Imao je samo svoju mrnju da ga ouva.
A Serwe?
Glasovi izvana utihnuli su i zavladala je tiina. uo je onu cendravu budalu od arobnjaka kako vani pue nos. Onda Kellhus proe
kroz preklop na ulazu i ue u mranu unutranjost atora. Oi su mu bljesnule od Serwe preko noa do Cnaiiirovog lica.
"uo si", rekao je na savrenom scylvendskom. ak i nakon svog tog vremena, Cnaiiir bi se sav najeio svaki put kad bi uo
Kellhusa da tako govori.
"Ovo je ratni tabor", odvrati on. "Mnogi su uli."
"Ne, oni su spavali."
Cnaiiir je znao da je rasprava besmislena - znao je Dunyanjanina ~ pa nije rekao nita, kopajui po svojim razbacanim stvarima u
potrazi za hlaama.
Serwe je mrmljala i bacakala se ispod pokrivaa.
"Sjea li se kad smo prvi put razgovarali u tvom jaku?" Kellhus ga upita.
"Naravno", Cnaiiir odvrati navlaei hlae. "Proklinjem taj dan svakim svojim dahom."
"Onaj vjetiji kamen koji si mi dobacio..."
"Misli na oevu Chorae?"
"Da. Ima li je jo uvijek?"
Cnaiiir se zagleda u njega kroz tamu. "Pa zna da imam."
"A kako bih to znao?"
"Zna ti."
Cnaiiir se odijevao u tiini dok je Kellhus budio Serwe.
"Ali rrrogovi", bunila se i prekrila se preko glave. "Nisamula rogove. .."
Cnaiiir se iznenada nasmije, duboko i grleno. "Podmukli je to posao", rekao je, sada na sheyikom.
"A to to?" Kellhus odgovori - vie zbog Serwe nego ieg drugog, Cnaiiir shvati. Dunyanjanin je znao to eli rei. Uvijek je znao.
"Ubijanje arobnjaka." Upravo tada oglasie se rogovi.
Kasno proljee, 4111. godina Kljove, Andiaminski visovi
Xerius je ustao iz kupelji i uspeo se mramornim stubama do mjesta gdje su ga ekali robovi s runicima i mirisnim uljima. I prvi put u
posljednjih nekoliko dana osjetio je da ga pokree - harmonija, providnost naklonjenih boanstava... Podigao je pogled, blago
iznenaen kad se Carica, njegova majka, pojavila iz tamnog kutka odaje.
"Reci mi, Majko," ree on ne gledajui njezinu ekstravagantnu figuru, "pojavljuje li se tek sluajno preda mnom u najnezgodnijim
trenucima?" Okrenuo se prema njoj dok su mu robovi njeno omotavali prepone runikom. "Ili je i to neto to proraunava?"
Carica tek lagano pogne glavu kao da je Srijah, njemu ravna. "Donijela sam ti dar, Xeriuse", rekla je, pokazujui na tamnokosu
djevojku kraj sebe. Kienom kretnjom njezin je eunuh Pisathulas razgrnuo djevojkin ogrta i skinuo ga. Ispod njega bila je bijele puti
poput neke Galeoanke - gola poput Cara i gotovo jednako toliko velianstvena.
Darovi od majke podsjeali su ga na podmuklost darova onih koji nisu njegovi vlastiti podanici. Takvi darovi zapravo uope nisu
darovi. Takvi darovi uvijek zahtijevaju neto zauzvrat.
Xerius se nije sjeao kad mu je Istriya poela dovoditi te mukarce i ene - te zamjene. Imala je kurvinsko oko, ta njegova majka - to
joj je morao priznati. Nepogreivo je znala to bi mu se svidjelo. "Ti si potkupljivaka vjetica, Majko", rekao je divei se
prestravljenoj djevojci. "Je li ikada postojao sretniji sin od mene?"
No Istriya je rekla samo: "Skeaos je mrtav."
Xerius je nakratko pogleda pa se ponovno usredotoi na robove koji su ga poeli mazati uljima. "Neto je mrtvo", odgovori on
suspreui drhtanje. "Ne znamo to."
"A zato meni nitko nije rekao?"
"Znao sam da e saznati vrlo skoro." Sjeo je na stolicu koju su mu donijeli, i robovi su mu poeli ueljavati jo ulja u kosu, malim
turpijama obliti nokte. "Uvijek sve sazna", doda.
"Cishaurimi", kae Istriya nakon stanke.
"Pa naravno."
"Znai da znaju. Cishaurimi znaju za tvoje planove."
"To nije naroito vano. Ionako su ve znali."

21

"Zar si postao takva priprosta budala, Xeriuse? Mislila sam da e nakon svega ovoga biti spreman ponovno razmotriti."
"Ponovno razmotriti to, Majko?"
"Taj suludi pakt koji si sklopio s poganima. to drugo?"
"Tiina, Majko." Xerius nervozno pogleda djevojku, no bilo je oito da ne zna ni rijei sheyikog. "To se vie nikada ne smije
izgovoriti naglas. Nikada vie. Je li jasno?"
"Ali Cishaurim, Xeriuse! Razmisli! U tvome naruju sve ove godine, sa licem Skeadsal Careve jedine osobe od povjerenja! Taj podli
jezik kapao je otrov kao savjete. Sve te godine, Xeriuse! Dijelio si ognjite svojih ambicija s tom opscenou!"
Xerius je razmiljao o tome - nije bio u stanju razmiljati o mnogoemu drugome posljednjih dana. Nou je sanjao lica - lica nalik
akama. Gaenkeltija koji je umro tako... apsurdno.
A bilo je tu i pitanje, pitanje koje ga je pogodilo toliko snano da bi ga svaki put uzdrmalo iz jednolinosti njegovih rutina. Ima li ih
jo? Jo njih poput...
"Dri predavanja obrazovanoj osobi, Majko. Zna da je u svim stvarima potrebna ravnotea. Razmjena ranjivosti za prednosti. Ti si
me tome nauila."
No Carica nije popustila. Stara kuja nikada nije poputala.
"Cishaurimi su imali tvoje srce u svojim akama, Xeriuse. Kroz tebe su sisali samu modinu Carstva. A ti bi dopustio da to prijestup nad prijestupima - proe nekanjeno sada, kada su ti Bogovi dostavili sredstvo za osvetu? A ti bi svejedno zaustavio Sveti
rat? Ako potedi Shimeh, Xeriuse, potedit e Cishaurim."
"Tiina!" Njegov je vrisak odzvanjao odajom.
Istriya se glasno nasmije. "Moj goli sin", ree. "Moj siroti... goli... sin."
Xerius skoi na noge, progura se kroz krug robova, povrijeenog zbunjenog pogleda.
"Ovo nije nalik tebi, Majko. Ti nikada nisi bila osoba koja bi se bojala prokletstva. Je li to zato to stari, ha? Reci mi, kakav je
osjeaj stajati iznad ponora? Osjeati kako ti utroba propada, promatrati kako se oi tvojih ljubavnika prepadaju, pune skrivenog
gaenja..."
Udario je impulzivno i pronaao tatinu - jedini nain na koji je znao povrijediti svoju majku.
No u njezinom odgovoru nije bilo ni traga povrijeenosti. "Dolazi vrijeme, Xeriuse, kada ti nisu vie bitni promatrai. Spektakli
ljepote su poput kiastih ukrasa ceremonije - za mlade i glupe. Sam in, Xeriuse. Sam in pravi stvarne ukrase od svega."
"emu onda sva ta minka, Majko? Zato su te onda robovi natrackali kao staru kurvu za gozbu?"
Pogledala ga je bezizraajno. "Tako udovian sin..." proape.
"udovian poput svoje majke", Xerius doda okrutno se nasmijavi. "Reci mi... Sada kad je tvoj ispijeni ivot pri kraju, jesi li puna
aljenja, Majko?"
Istriya odvrati pogled prema kipuim vodama kupelji. "aljenje je neminovno, Xeriuse."
Te su ga rijei pogodile. "Moda... moda je to tono", odgovori, iznenada osjetivi saaljenje. Postojalo je vrijeme kad su on i
njegova majka bili... bliski. No Istriya je mogla biti intimna samo s onima koje posjeduje. Njega vie nije posjedovala.
Ta pomisao dirne Xeriusa. Izgubiti tako boanskog sina...
"Uvijek takvi nemilosrdni razgovori, ha, Majko? Stvarno mi je ao zbog toga. Toliko ti mogu priznati." Pogledao ju je zamiljeno,
vaui donju usnu. "No jo jednom spomeni Shimeh i iskuat u tu tvoju otrcanu primjedbu. Poalit e... Je li ti jasno?"
"Jasno mi je, Xeriuse."
Bilo je zlobe u njezinim oima kad ga je pogledala, no Xinemus je to ignorirao. Ustupak, bilo kakav ustupak, znaio je pobjedu kad
ima posla s Caricom.
Xerius je radije promotrio djevojku, njezine napete grudi netaknute poput slavujevih krila, mekanu mreu njezinih stidnih dlaka.
Uzbuen, on isprui ruku i ona doe k njemu, nevoljko. Odveo ju je do oblinje sofe i zavalio se, ispruen pred njom. "Zna li to ti je
initi, dijete?" upita.
Ona rastvori vitke noge i opkorai ga. Suze su joj se slijevale niz obraze. Drhtei, spusti se na njegov ud...
Bilo je to kao utonuti u toplu, nenaetu breskvu. Ako su na svijetu postojale odvratne stvari poput Cishaurima, postojali su i ovakvi
slatki plodovi.
Stara se Carica okrenula kao da e otii.
"Nee li ostati, Majko?" Xerius zazove muklim glasom. "Promatrati svog sina kako uiva u ovome tvome daru?"
Istriya je oklijevala. "Ne, Xeriuse."
"E, hoe, Majko. Cara je teko zadovoljiti. Mora je pouiti."
Nastala je stanka, ispunjena jedino djevojinim tihim plaem.
"Svakako, sine moj", Istriya ree nakon nekog vremena i odeta grandiozno do sofe. Ukoena djevojka ustuknula je kad joj je
zgrabila ruku i povukla je do Xeriusovog skrotuma. "Njeno, dijete", gugutala je. ". Ne plakati..."
Xerius zastenje i zabije se u nju, nasmije se kad je zacvrkutala od boli. Zurio je u naminkano lice svoje majke objeeno nad
djevojinim ramenom, bjelje ak i od porculanske galeotske koe, i gorio od starog, zabranjenog uzbuenja. Ponovno se osjeao kao
dijete, bezbrino. Sve je bilo onako kako treba biti. Bogovi su mu uistinu naklonjeni...
"Reci mi, Xeriuse," njegova majka ree promuklo, "kako si otkrio Skeaosa?"

22

oglavlje tree

ASGILIOCH
"Ja sam sredite" ne valja nikad izrei. To je pretpostavka oko koje se vrti svaka sigurnost i svaka sumnja.
AJENCIS, TREA ANALITIKA LJUDI
Neka ti neprijatelji uvijek budu zadovoljni, a ljubavnici sjetni.
AINONSKA POSLOVICA
Kasno ljeto, 4111. godina Kljove, utvrda Asgilioch
Prvi put u pisanoj povijesti, gorje Unaras i Inunarska brda pogodio je potres. Stotine kilometara dalje velike uurbane trnice
Gielgatha utihnule se dok se roba njihala na kukama, a buka padala s podrhtavajuih zidova. Mazge su se ritale, kolutajui oima od
straha. Psi su zavijali.
Ali u Asgiliochu, koji od pamtivijeka bijae juni bedem naroda Kyranejske nizine, ljudi su obarani na koljena, zidovi su se ljuljali
kao palmino lie, a drevna utvrda Ruom, koja je preivjela shigeke kraljeve, zmajeve Tsurumaha i ak tri fanimska dihada, sruila
se u monom stupu praine. Dok su preivjeli izvlaili tijela iz ruevina, alili su vie za kamenom nego za krvi i mesom. "vrsti
Ruom!" uzvikivali su u nevjerici. "Visoki Bik Asgiliocha je pao!" Mnogima u Carstvu Ruom je bio totem. Utvrda Asgiliocha nije bila
unitena jo od dana Ingusharotepa II., drevnog shigekog Boanskog Kralja - bio je to posljednji put da je Jug pokorio narode
Kyranejske nizine.
Prvi ljudi od Kljove, satnija brzih galeotskih konjanika pod vodstvom Athiearija, neaka Coithusa Saubona, stigli su etiri dana
kasnije. Na svoi uas, Asgilioch su zatekli djelomino poruen, a njezine izubijane garnizone uvjerene u propast Svetog rata. Nersei
Proyas i njegovi Conriyani stigli su dan kasnije, a dva dana nakon njih Ikurei Conphas i njegove Carske kolone, kao i Srijalski
vitezovi pod zapovjednitvom Incheiri Gotiana. Dok je Proyas krenuo Sogianskom cestom du june obale, a onda marirao preko
polja preko Inunarskih brda, Conphas i Gotian krenuli su takozvanom "Zabranjenom cestom" - koju su Nansurci izgradili da bi
omoguili brzi razmjetaj svojih kolona izmeu fanimske i scylvendske granice. Od Velikih Imena koja su krenula sreditem
provincije prvi su stigli Coithus Saibon i njegovi Galeoani - gotovo punih tjedan dana nakon Conphasa. Gothyelk i njegovi Tydonci
pojavili su se nedugo potom, a za njima i Skaiyelt i njegovi mrki Thunyerani.
O Ainonjanima se nije nita znalo, osim da je njihova vojska od samog poetka, moda usporena svojom nezgrapnom veliinom ili
zbog Grimiznih tornjeva, imala problema prijei i pola dnevne udaljenosti ostalih kontingenata. Tako se vei dio Svetog rata utaborio
na golim padinama ispod zidina Asgiliocha i ekao, dok su okolo kolale glasine i predosjeaji katastrofe. uvarima postavljenim na
zidine Asgiliocha izgledali su kao cijeli narod u migraciji - poput nekog prizora iz Kljove.
Kad je postalo oito da e proi dani, moda ak i tjedni, prije nego im se Ainonjani pridrue, Nersei Proyas sazvao je sjednicu
Velikih i Manjih Imena. S obzirom na brojnost okupljenih, bili su prisiljeni okupiti se meu bedemima Asgiliocha, podno ruevina
nagomilanih oko polomljenih temelja Ruoma. Velika Imena smjestila su se oko stola improvizirano sloenog od ruevina, dok su
ostali, odjeveni u sveanu odjeu dvanaest naroda, sjedili po padinama krhotina, napravivi amfiteatar od ruevina. Doslovno su
blistali na jarkom suncu.
Vei dio jutra proveli su promatrajui doline rituale i rtvovanja: bila je to prva sjednica otkad su krenuli iz Momemna.
Poslijepodne su proveli u svai, uglavnom raspravljajui o tome je li unitenje Ruoma predznak katastrofe ili ba niega. Saubon je
tvrdio da Sveti rat treba smjesta raspremiti tabor, zauzeti klance Southronskog klanca i umarirati u Gedeju. "Ovo nas mjesto
deprimira!" povikao je, pokazujui na slojeve ruevina. "Tonemo u san i budimo se u sjeni strave!" Uporno je tvrdio da je Ruom
nansursko praznovjerje - "prazna pria namirisanih i plaljivih". to due Sveti rat dangubi pod ovim ruevinama, to e vie i oni
postajati praznovjerni.
Iako su mnogi vidjeli smisao u tim argumentima, mnogi drugi vidjeli su ludilo. Bez Grimiznih Tornjeva, Ikurei Conphas je
podsjetio galeotskog princa, Sveti rat e biti na milost i nemilost Cishaurimu. "pijuni mog strica tvrde da je Skauras okupio sve
Velmoe Shigeka i oekuje nas u Gedeji. Kako moemo znati da s njima ne ekaju i Cishaurimi?" Proyas i njegov scylvendski
savjetnik, Cnaiiir urs Skiotha su se sloili: krenuti u napad bez Ainonjana bila bi nepromiljena glupost. No nikakvi argumenti, inilo
se, nisu mogli pokolebati Saubona i njegove saveznike.
Sunce je tinjalo nad zapadnim kupolama, a oni nisu dogovorili nita osim nekih oitih stvari, kao to je slanje jahaa da lociraju
Ainonjane, ili slanja Athjearija u Gedeju da prikupi informacije. Inae se inilo izglednim da e se tek nedavno ujedinjeni Sveti rat jo
jednom rascijepati. Proyas je utihnuo, s licem u dlanovima. Samo je Conphas nastavio raspravljati sa Saubonom, ako se izmjenjivanje
ogorenih uvreda moe tako nazvati.
Tada je Anasurimbor Kellhus, osiromaeni Princ Atrithaua, ustao sa svog mjesta meu promatraima i povikao: "Varate se u vezi
znaenja onoga to vidite, svi vi! Gubitak Ruoma nije nesretan sluaj, ali nije ni kletva!"
Saubon se nasmijao i zaurlao: "Ruom je talisman protiv pogana, nije li?"

23

"Da", Princ Atrithaua odvrati. "Dokle god je utvrda stajala mogli smo se vratiti. Ali sada... Zar ne vidite? Odmah iza ovih planina,
ljudi se okupljaju u svetitima Lanog Proroka. Stojimo na poganskoj obali. Poganskoj obalil"
Zastao je i pogledao svako Veliko Ime ponaosob.
"Sada kad Ruoma vie nema, nema nam povlaenja... Bog je spalio nae brodove."
Potom je odlueno: Sveti rat eka Ainonjane i Grimizne Tornjeve.
Daleko od Asgiliocha, u sredinjoj odaji svog ogromnog atora, Eleazaras, Vrhovni vladar Grimiznih Tornjeva, bio je zavaljen u
svom naslonjau, jedinom luksuzu koji si je dopustio na ovom suludom putovanju. Ispod njega, robovi su mu prali noge pod mlazom
vode. Tri tronoga eravnika osvjetljavala su okolni polumrak. Dim je vijugao kroz unutranjost, bacajui sjenke koje su nalikovale
vodom napisanom rukopisu na trbuastom platnu.
Putovanje nije bilo onako teko kako je oekivao - dosad. Unato tome, veeri poput ove uvijek su mu nekako pruale gotovo
sramno olakanje. Isprva je mislio da je to zbog njegove starosti: prolo je ve vie od dvadeset godina od njegovog prolog putovanja
u inozemstvo. Umorne kosti, pomislio bi gledajui svoje ljude kako se u veernjem svietlu mue s podizanjem atora i paviljona sve
do samog horizonta. Umorne stare kosti.
No kada se sjetio onih godina koje je proveo pjeaei od misije do misije, od grada do grada, shvatio je da ovo to sada podnosi
nema nikakve veze s umorom. Sjeao se kako je znao leati uz vatru pod zvijezdama, bez velebnog paviljona nad glavom, bez
svilenih jastuka da mu miluju obraz, samo tvrda zemlja i zujajua iscrpljenost koja se javlja kad se putnik potpuno smiri. To je bio
umor. A ovo? Nose ga na nosiljkama, okruuju ga deseci do pasa golih robova...
Olakanje koje bi iskusio svake veeri, shvatio je, nema nikakve veze s iscrpljenou, ve samo i iskljuivo sa stajanjem na mjestu...
to e rei, sa Shimehom.
Velike odluke, razmiljao je, mjere se svojom konanou jednako koliko i svojim posljedicama. Ponekad je to mogao osjetiti kao
neto opipljivo: put kojim nije poao, raskrije u povijesti gdje su Grimizni Tornjevi odbacili Maithanetovu skandaloznu ponudu i
promatrali Sveti rat izdaleka. On nije postojao, a ipak se zadrao, onako kako se strastvena no zna zadrati u moleivom pogledu
roba. Vidio je to posvuda: u nervoznim utnjama, u razmjenama pogleda, u Iyokusovom nepopustljivom cinizmu, u mrtenju generala
Setpanaresa. I inilo mu se kao da mu se izruguje obeanjem - ba kao to mu se put kojim sada hoda izruguje prijetnjom.
Pridruiti se Svetom ratu! Eleazaras se susretao s nerealnim stvarima; bilo mu je to zanimanje. Ali nerealnost ovoga, Grimiznih
Tornjeva ovdje, bila je gotovo posve neprobavljiva. Pomisao na to rezultirala bi u ironijama; ne ironijama u kojima kulturni ljudi Ainonjani napose - uivaju, nego prije u ironijama koje se u beskonanost reproduciraju, onim koje umanjuju svaku odlunost da se
otrese neizvjesnosti.
Ako se tome pridoda gomilanje komplikacija: Kua Ikurei koja spletkari s poganima; Mandat koji igra neku tajnovitu spoznajnu igru
gdje su svi agenti Tornjeva u umni do jednoga otkriveni i smaknuti - unato tome to su se inili dovoljno sigurnima prije nego li su
Grimizni Tornjevi stupili u Carstvo. ak je i Maithanet, veliki rijah od Tisue Hramova lovio u mutnom.
Nije ni udo da ga je Shimeh tlaio. Nije ni udo da mu se svaka no inila odmorom.
Eleazaras uzdahne dok mu je Myaza, njegova nova miljenica, masirala desno stopalo ugrijanim uljem.
Nije vano, ree sam sebi. aljenje je opijum za budale.
Naslonio je glavu unazad i kroz trepavice promatrao djevojku kako radi. "Myaza", rekao je blago, nacerivi se na njezin skromni
osmijeh. "Mmmyazzzzaaa..."
"Hanamanu Eleazarassss", uzdahnula je zauzvrat - smjeli curetak! Ostali robovi zinuli su od oka, a onda se stali cerekati. Kako
zloesta curica! Eleazaras pomisli. Nagnuo se da je uzme u naruje. Meutim, spazi straara u crnoj halji kako klei na tepisima i
zaustavi se.
Netko ga je elio vidjeti - oito. Vjerojatno general Setpanares s novim alopojkama o sporosti vojske - a zapravo su to bili
prigovori na sporost Grimiznih Tornjeva. Ainonjani e posljednji stii u Asgilioch. Pa to onda? Neka ekaju.
"to je?" otrese se.
Mladi podigne lice. "Doao vam je posjetitelj, Vrhovni vladaru."
"U ovo doba? Tko?"
Straar je oklijevao. "Mag iz kole Mysunsai, Vrhovni vladaru. Neki Skalateas."
Mysunsai? Sve su to kurve. "to eli?" Eleazaras upita. Neto ga je arafilo u elucu. Nove komplikacije.
"Nije htio precizirati", odgovori straar. "Rekaoje samo da je naporno jahao sve od Momemna da bi razgovarao s vama o ne
em
iznimno hitnom."
"Svodnik", Eleazaras procijedi. "Kurva. Zadri ga nakratko, a onda ga uvedi."
Kad se on povukao, Eleazaras naloi robovima da mu obriu noge i sveu sandale. Zatim ih je raspustio. Dok su posljednji robovi
urili van, ovjeka imenom Skalateas uvela su dva naoruana Javreha.
"Ostavite nas", ree Eleazaras robovima-ratnicima. Oni se duboko naklone pa se takoer povuku.
Sa svog sjedita promatrao je plaenika koji bijae glatko izbrijan po nansurskoj modi, odjeven u skromnu putniku odjeu: gamae,
jednostavnu smeu koulju i kone sandale. inilo se da drhti, a i trebao je. Stajao je pred Vrhovnim vladarom Grimiznih Tornjeva
glavom.
"Ovo je uistinu drsko, moj plaeniki brate", Eleazaras ree. "Postoje procedure za ovakve transakcije."
"Ispriavam se duboko, Vrhovni vladaru, ali ne postoje procedure za ovo to imam... za razmjenu." Uurbano doda: "Ja-ja sam
Peralog bijelog pojasa Mysunsajskog reda, Vrhovni vladaru, ugovorom vezan za Carsku Obitelj na dunosti Revizora. Car me
upotrebljava s vremena na vrijeme da bi potvrdio odreene odluke Carskog Saika."
Eleazaras je to usvojio i odluio biti susretljiv. "Nastavi."
"H-hoemo li, hm... hm..."
"Hoemo li to?"
"Hoemo li dogovoriti cijenu?"
Radnika klasa, dakako - suthenti. Nemaju potovanja za igru. No jnan, kako Ainonjani vole rei, ne podnosi odobravanje. Ako
jedan igra, svi igraju.

24

Umjesto da odgovori, Eleazaras je promatrao svoje duge nalakirane nokte i odsutno ih latio o prsa. Podignuo je pogled kao da je
uhvaen u sitnoj nesmotrenosti, a onda promotrio budalu kao da ga tite odluke na ivot i smrt.
Spoj utnje i paljivog promatranja umalo je raspametio ovjeka. Sklopio je drhtave ruke pred njim.
"Op-prostite mi na g-gorljivosti, Vrhovni vladaru!" Skalateas promuca i padne na koljena. "Tolikoesto su znanje i pohlepa... poticaj
jedno drugome."
Izvrsno. ovjek ipak nije bio sasvim lien pameti.
"Poticaji, svakako", Eleazaras ree. "No moda bi trebao pustiti mene da odluim tko potie koga."
"Svakako, Vrhovni vladaru... Ali..."
"Nema 'ali', kurvo. Zini ve jednom."
"Svakako, Vrhovni vladaru", ponovi ovaj. "Rije je o fanimskim arobnjacima-sveenicima - Cishaurimu... I-imaju novu vrstu
pijuna."
Predstava je zaboravljena. Eleazaras se nagne naprijed. "Reci mi vie."
"O-oprostite, Vrhovni vladaru", ovjek lane. "A-ali elim vidjeti novac prije no to nastavim dalje!"
Ipak budala. Vrijeme je uvijek Uenjakova najdragocjenija roba. Kurva ili ne, ovaj je to trebao znati. Eleazaras uzdahne pa izgovori
prvu nemoguu rije. Usta i oi gorjele su mu sjajno poput fosfora.
"Ne!" Skalateas vrisne. "Molim vas! Govoritu! Nema potrebe..."
Eleazaras zastane, iako je njegovo tajanstveno mrmljanje nastavilo odjekivati, kao da se odbija od zidova koji ne postoje na ovome
svijetu. Tiina, kada jest nastupila, inila se apsolutnom.
"Ve-veer p-prije nego li je Sveti rat krenuo iz Momemna," ovjek pone, "pozvan sam u katakombe da promatram ono to je
trebalo biti, kao to su rekli, ispitivanje pijuna. Po svemu sudei, Carev Prvi savjetnik"
"Skeaos?" Eleazaras usklikne. "pijun?"
Mysunsai je oklijevao, oblizao usne. "Ne Skeaos... Netko zamaskiran u njega. Ili neto..."
Eleazaras kimne. "Ima moju punu pozornost, Skalates."
"Sami je Car prisustvovao ispitivanju. Zahtijevao je, prilino kretavim glasom, da proturjeim nalazima Saika, da mu kaem da je
upletena magija... Prvi je savjetnik - kao to znate - bio starac, a ipak je, ini se, ubio ili osakatio nekoliko pripadnika Eotske strae
tijekom uhienja -golim rukama, rekoe. Car je bio, pa... uzrujan."
"I to si vidio, Revizoru? Jesi li vidio Znamen?"
"Ne. Nita. Bio je netaknut. Ba nikakva magija nije bila upletena. No kad sam to isto rekao Caru, on me optuio da sam se urotio sa
Saikom u namjeri da ga zbacimo. Tada je stigao Uenjak Mandata - u pratnji Ikurei Conphasa gla"
"Uenjak Mandata?" Eleazaras upita. "Misli na Drusasa Achamiana?"
Skalateas proguta. "Znate ga? Mi Mysunsai vie se ne obaziremo na Mandat. Odrava li vaa Eminencija ko"
"eli li prodati znanje, Skalateas, ili ga mijenjati?" Mysunsai se nervozno nasmijei. "Prodati ga, dakako."
"I to se onda dogodilo?"
"Mandatovac je potvrdio moju odluku, a Car je i njega optuio da lae. Kao to rekoh, Car je bio... bio..."
"Uzrujan."
"Tako je. U tom trenutku jo i vie. Meutim Mandatovac, Achamian, izgledao je razdraen. Prepirali su se"
"Prepirali?" Iz nekog razloga Eleazarasa to nije iznenadilo. "O emu?"
Mysunsai odmahne glavom. "Ne mogu se sjetiti. Neto o strahu, mislim. Onda je Prvi savjetnik poeo neto govoriti Mandatovcu na nekom jeziku kojeg nikada nisam uo. Prepoznao ga je."
"Prepoznao? Jesi li siguran?"
"Potpuno... Skeaos, ili togod to bilo, prepoznao je Drusasa Achamiana. Onda se on -ono - poelo tresti. Samo smo stajali u udu.
Zatim je iupalo lance iz zida... Oslobodilo se!"
"Je li mu Drusas Achamian pomogao?"
"Ne. On je bio jednako prestravljen kao i mi ostali - ako ne i vie. Uslijed komeanja, ubilo je dvoje ili troje ljudi - nikada nisam
vidio da se ita kree tako brzo! Tada se umijeao Saik, spalio ga... Kad malo bolje razmislim, spalili su ga unato protivljenju
Mandatovca. ovjek je bio srdit."
"Achamian se pokuao umijeati?"
"Do te mjere da je titio Prvog savjetnika vlastitim tijelom."
"Siguran si u to?"
"Apsolutno. Nikada to neu zaboraviti zato jer sam tada vidio lice Prvog savjetnika... Tada mu se lice... zgulilo."
"Zgulilo..."
"Ili razmotalo... Lice mu se jednostavno... jednostavno rastvorilo, poput prstiju ali... Ne znam kako bih to drugaije opisao."
"Poput prstiju?!"
To nije mogue! Lae!
"Sumnjate u moje rijei. Ne biste smjeli, vaa Eminencijo! Ovaj pijun bio je dvojnik, imitacija bez znamena] A to znai da mora
biti proizvod Psukhe. Cishaurima. To znai da imaju pijune koje je nemogue vidjeti."
Mrtvilo se poput vode razlilo iz Eleazarasovih grudi prema udovima. Uloio sam svoju kolu.
"Ali njihovo umijee je presirovo..."
Skalateas je izgledao kao da se neobino razvedrio. "Ipak, to je jedino objanjenje. Iznali su neki nain stvaranja savrenih pijuna...
Zamislite! Koliko su dugo ve imali Carevu panju? Cara! Tko zna koliko..." Zastao je, oito oprezan da ne doe preblizu same sri
problema. "No, zato sam toliko naporno jahao da vas pronaem. Da vas upozorim."
Eleazarasova su se usta posve osuila. Pokuao je progutati. "Mora ostati s nama, dakako, da bismo te mogli... jo ispitivati."
ovjekovo lice postalo je olienje strave. "B-bojim se da to nee biti mogue, v-vaa Eminencijo. Oekuju me nazad na Carskom
dvoru."

25

Eleazaras skupi ruke da umiri drhtaje. "Odsad radi za Grimizne Tornjeve, Skalateas. Tvoj ugovor s Kuom Ikurei je razvrgnut."
"Hm, v-vaa Eminencijo, koliko god bio ponizan pred vaom slavom i moi -ja sam va sluga! - bojim se da se ugovori Mysunsaija
ne mogu razvrgnuti po zapovijedi. C-ak ni vaoj. P-pa ako b-bih sa-samo mogao do-dobiti svoj-svoj..."
"Ah, da, tvoj honorar." Eleazaras se otro zapiljio u Mysunsaija i nasmijeio se varljivo blago. Sirota budala. Kako je samo
podcijenio vrijednost svoje informacije. To je vrijedilo vie od zlata. Daleko vie.
Mysunsaijevo lice postalo je potpuno bezizraajno. "Pretpostavljam da bih mogao odgoditi svoj odlazak."
"Ti pretp"
U tom je trenutku Eleazaras umalo poginuo. ovjek je poeo svoju Inkantaciju im je Eleazaras poeo odgovarati, i priskrbio si
sekundu prednosti - zamalo dovoljno.
Munja je rasjekla zrak, poskakivala i grmila po refleksnim titovima Vrhovnog vladara. Trenutano zaslijepljen, Eleazaras se
prevalio unazad skupa sa stolicom i stropotao se na tepih. Pjevao je i prije nego li se osovio na koljena.
Zrak je plesao od pljuteih svjetala. Vrtloga plamenih vrabaca...
Glupan je uzviknuo, govorio to je urnije mogao pokuavajui ojaati titove. No za Hanamanua Eleazarasa, Vrhovnog vladara
Grimiznih Tornjeva, bio je on tek neto vie od djeje zagonetke; toliko ga je lako rijeio. Jedna vatrena ptica za drugom zabijale su se
u njega. rtva za rtvom pretvarale su njegove titove u ruevinu. Tada su lanci bljesnuli iz kutova praznog zraka, probadajui udove
i ramena, prolazei kao da se provlae kroz prste djeteta, sve dok mukarac nije visio u zraku. Naveden.
Skalateas je vritao.
Javresi su uletjeli u sobu isukanog oruja, da bi zastali prestravljeni pred prizorom Mysunsaija. Eleazaras se otrese na njih neka odu.
Spazio je svog Zapovjednika pijuna, Iyokusa, kako se probija kroz robove-ratnike u odlasku. Ovisnik o chanvu upravo je bezglavo
jurio preko tepiha, razrogaenih crvenih oiju, ljubiastih usnica u napetom iekivanju. Eleazaras se nije sjeao da je ikada vidio
toliko emocija na njegovom licu - barem ne od sudbonosnog napada Cishaurima deset godina ranije...
Proglaenja rata.
"Eli!" Iyokus povie, buljei u Skalateasovo probijeno i zgreno tijelo. "to je ovo?"
Vrhovni je vladar odsutno gazio po malenoj vatri koja je gorjela na tepisima. "Moj dar tebi, prijatelju stari. Jo jedna enigma koju
treba razrijeiti. Jo jedna prijetnja..."
"Prijetnja?" ovaj vikne. "to sve ovo znai, Eli? to se to ovdje dogodilo?"
Eleazaras promotri Mysunsaija koji je vritao - Uenjak zadubljen u vlastiti posao.
to da radim?
"Uenjak Mandata", Eleazaras prasne i okrene se prema Iyokusu. "Gdje je on sada?"
"Marira s Proyasom - ili bar pretpostavljam... Eli? Reci mi"
"Drusas Achamian mora doi k meni", Eleazaras nastavi. "Doi ili umrijeti."
Iyokusovo se lice smrkne.
"Takvo neto zahtijeva vremena... planiranje... On je Uenjak Mandata, Eli! Da i ne spominjemo odmazdu... to, zar emo ratovati i
protiv Cishaurima i protiv Mandata? Bilo kako bilo, nita se nee desiti dok ja ne saznam to se dogaa. Imam pravo na to!"
Eleazaras ga promotri, susretne njegov uznemirujui pogled. Prvi put je osjetio utjehu, a ne trnce pri pogledu na njegovu prozirnu
kou. Iyokuse? Sigurno si to ti, zar ne?
"Mora da se ini", ree, "nerazumnim..."
"Uistinu. Ludim ak."
"Vjeruj mi, stari prijatelju. Nije. Nuda sve stvari ini razumnima."
"emu to izmotavanje?" Iyokus zavapi.
"Strpljenja..." Eleazaras odvrati, skupa s dahom vraajui i dostojanstvenost kakva dolikuje jednom Vrhovnom gospodaru. Bila je to
prigoda koja zahtijeva kontrolu. Proraunavanje. "Prvo mora udovoljiti mom ludilu, Iyokuse... A onda u ti iznijeti razloge koji ga
ine razumnim. Prvo mi mora dozvoliti da ti opipam lice."
"A emu to?" ovaj upita. Zaprepaten.
S nekog dalekog mjesta, inilo se, Skalateas je zavijao.
"Moram se uvjeriti da su ispod kosti... Prave kosti."
Po prvi put nakon odlaska iz Momemna Achamian se naao sam uz veernju vatru. Proyas je organizirao hramsku sveanost za ostala
Velika Imena, i svi su osim arobnjaka i robova bili pozvani. Stoga je Achamian odluio prirediti vlastitu sveanost. Pio je u ast
sunca, koje se naslonilo na ramena ogranka Unarasa, Asgiliocha i njegovih sruenih kula, i za utaboreni Sveti rat, njegove nebrojene
vatre koje su blistale u sumraku. Pio je dok mu se glava nije objesila nad vatru, dok mu misli nisu postale kaa argumenata, molbi i
aljenja.
Ispriati Kellhusu o svojoj dilemi, sada je znao, bilo je nepromiljeno.
Prola su dva tjedna od njegovog priznanja. U tom razdoblju, conriyanski kontingent napustio je kamen Sogianske ceste u korist
grmlja i pjeskovitih padina Inunarskih brda. Jednako kao i prije hodao je s Kellhusom i odgovarao mu na pitanja, razmiljao o
njegovim zapaanjima - i udio se, uvijek udio srcu i intelektu toga ovjeka. Na povrini je sve bilo isto, osim to nije bilo ceste koju
bi pratili. No ispod povrine, sve se promijenilo.
Mislio je da e mu biti lake ako podijeli svoj teret, da e ga iskrenost odrijeiti od srama. Kako je mogao biti takva budala i misliti
da tajnost njegove dileme uzrokuje njegove muke, a ne dilema sama? Ako nita drugo, tajnovitost je bila utjeha. Sada je svaki put kad
bi on i Kellhus razmijenili poglede Achamian vidio odraz i presliku svojih muka, sve dok mu se povremeno nije poelo initi da ne
moe disati. Daleko od toga da je olakao teret, udvostruio ga je.
"to e Mandat uiniti ako im kae?" upitao je kasnije Kellhus.
"Odvest e te u Atyersus. Zatoiti te. Ispitivati... Sad kad znaju da Savjet bjesni, uinit e sve da bi zadrali kakav-takav privid
kontrole. Samo iz tog razloga nikad te ne bi pustili na slobodu."
"Onda im ne smije rei, Akka!" Te su rijei odraavale strah i zabrinutost, srditi oaj koji ga je podsjetio na Inraua. "I Druga
Apokalipsa. to s tim?"

26

"Ali jesi li siguran! Dovoljno siguran da riskira cijeli jedan ivot?" Jedan ivot za svijet. Ili svijet za ivot. "Ne razumije! Ulozi,
Kellhuse! Sjeti se to je na kocki!"
"Kako bih mogao misliti i o em drugom?" Kellhus je odgovorio.
Achamian je jednom uo da Kultske sveenice boice Yatwer na rtveni oltar uvijek nose dvije rtve, obino mladu janjad; jednu
koju e zaklati, a drugu da svjedoi svetom obredu. Na taj nain svaka ivotinja baena na oltar uvijek zna, na svoj magloviti nain,
to je eka. Yatwerijankama sam ritual nije dovoljan: transformacija uobiajenog klanja u pravu rtvu zahtijeva prepoznavanje. Jedno
janje za deset bikova, jedna mu je sveenica jednom rekla, kao da ima formulu za mjerenje takvih stvari.
Jedno janje za deset bikova. U ono se vrijeme Achamian smijao. Sada mu je bilo jasno.
Prije ga je dilema preplavljivala na neki uznemiravajui, kolebljivi nain, poput neke tajne perverzije. No sad kad je Kellhus znao,
sada ga je jednostavno preplavila. Prije je Achamian mogao s vremena na vrijeme nai utjehu u njegovom osobitom drutvu. Mogao
se pretvarati da je samo uitelj. No sada, ta se dilema pretvorila u neto izmeu njih, neto to je uvijek prisutno, odvratio Achamian
pogled ili ne. Nije vie bilo pretvaranja, nije bilo 'zaborava'. Samo otrica nedjelovanja.
I vino. Slatko isto vino.
Kad su stigli u napola razrueni Asgilioch, Achamian je poeo, vie iz oaja nego ieg drugog, poduavati Kellhusa algebri,
geometriji i logici. Ima li boljeg naina da se nametne jasnoa zbrci koja para duu, sigurnost sumnji koja gloe rebra? Dok su ostali
promatrali iz blizine, smijali se, ekali glave ili, u sluaju Scylvendija, mrko gledali, Achamian i Kellhus provodili su sate strugajui
dokaze po goloj zemlji. U roku nekoliko dana, Princ Atrithaua je improvizirao nove aksiome, otkrivao teoreme i formule za koje
Achamian nikad nije mogao ni zamisliti da bi bili mogui, a kamoli da se s njima susreo u klasinim tekstovima. Kellhus mu je ak
dokazao - dokazao! - da Ajencisovoj logici izloenoj u Silogistici prethodi osnovnija logika, ona koja koristi relacije izmeu itavih
reenica umjesto izmeu subjekata ili predikata. Dvije tisue godina predodbi i shvaanja preokrenulo je nekoliko poteza tapom po
praini!
"Kako?" zavapio je. "Kako?"
Kellhus slegne ramenima. "Ja to jednostavno vidim."
On je ovdje, Achamian je pomislio smijeno, ali ne stoji pored mene... Ako svi ljudi vide otamo gdje stoje, onda Kellhus stoji
negdje drugdje - to je bilo neosporno. No je li stajao izvan ograde Achamianove prosudbe?
Ah, to pitanje. Potrebno je jo pia.
Achamian je kopao po rancu, jedinom svom drugu kraj vatre, i izvukao mapu koju je nacrtao - sada mu seinilo tako davno - dok je
putovao iz umne u Momemn. Drao ju je prema svjetlosti, nekoliko puta trepnuo zamuenim oima. Svi su oni, svako ime napisano
crnim slovima, bili spojeni osim imena ANASURIMBOR KELLHUS
Relacije. Kao i u aritmetici ili logici, sve se svodilo na relacije. Achamian je oznaio one veze za koje je znao sa sigurnou, kao to
je veza izmeu Savjeta i Cara, pa ak i one koje je samo pretpostavljao ili ih se pribojavao, kao to je bila ona izmeu Maithaneta i
Inraua. Linije tinte: jedna za Savjetovo infiltriranje na Carski dvor, druga za ubojstvo Inraua, jo jedna za rat Grimiznih Tornjeva i
Cishaurima, jo jedna za Sveti rat koji oslobaa Shimeh, i tako dalje. Linije tinte za relacije. Tanki crni kostur.
No gdje se tu uklapao Kellhus? Gdje?
Achamian se odjednom zasmijuljio, odupro se porivu da baci pergament u vatru. Dim. Nije li to zapravo ono to te relacije jesu? Ne
tinta, ve dim. Teko ih je vidjeti, a nemogue uhvatiti. I nije li upravo u tome problem? Problem svega toga?
Pomisao o dimu osovi Achamiana na noge. Zaljuljao se na trenutak, a onda se sagnuo uzeti ranac. Jo jednom je razmislio o bacanju
mape u plamen, no predomislio se - bio je on veteran mnogih glupih pogreki uslijed pijanstva - i strpao pergament natrag meu svoje
stvari.
Sa svojim rancem i Xinemusovim vinskim mijehom prebaenim svaki preko svojeg ramena, oteturao je u mrak, smijui se samome
sebi i mislei, Pa da, dim... Trebam dim. Hai.
Zato ne? Ionako je kraj svijeta.
Kad je sunce zalo za Unaras, svaka je vatra postala osvijetljeni krug, sve dok taborite nije postalo mnotvo zlatnih novia
ratrkanih po crnom platnu. Stigavi meu prvima, Conriyani su postavili svoje paviljone na uzvisine neposredno ispod Asgiliocha i
njegovih spremnih zaliha vode. Kao posljedica toga Achamian je putovao prema dolje, uvijek prema dolje, prema,inilo se, sve
mranijem i sve raskalaenijem podzemlju.
Hodao je i posrtao, istraivao sjenovite ile meu paviljonima. Proao je uz mnoge druge skupine koje su pijanevale od jednog
tabora do drugog, pijance u potrazi za zahodom, zaposlene robove, ak i jednog Gilgalskog sveenika koji je pjevao i njihao leinu
sokola na konoj uzici.
S vremena na vrijeme bi usporio, zapiljio se u rumena lica nagurana oko svake vatre, smijao se njihovim lakrdijama ili razmiljao o
njihovim namrtenim licima. Promatrao ih je kako se epire i poziraju, busaju u prsa i zavijaju prema planinama. Uskoroe se obruiti
na pogane. Uskoro e se uhvatiti u kotac sa svojim omraenim neprijateljem. "Bog nam je spalio brodove!" Achamian jeuo kako
grmi jedan Galeoanin gol do pasa, prvo na sheyickom, a zatim na svom materinjem jeziku. "Wossen het Votta grefearsa!"
Povremeno bi zastao da pretrai tamu iza sebe. Stara navika.
Nakon nekog vremena shvatio je da je umoran i da e ubrzo ostati bez vina. Uzdao se u Sudbinu, Anagke, da e ga odvesti do
sljedbenika tabora; ta ipak nju nazivaju "Kurvom". No ba kao i u svemu ostalom, odvela ga je na krivi kut - jebena kurva. Poeo je
prkositi svjetlu da bi pitao za upute.
"Krivi put, prijatelju", rekao mu je u jednom taboru stariji ovjek bez prednjih zuba. "Samo se mazge razmnoavaju ovdje. Volovi i
mazge."
"Dobro..." ree Achamian i uhvati se za meunoje po dobro poznatom tydonskom obiaju, "barem e proporcije biti kako treba."
Starac i njegovi drugovi prasnue u smijeh. Achamian namigne i potegne iz svog mijeha.
"Onda onuda", neki aljivdija dobaci od vatre, pokazujui u mrak iza sebe. "Nadam se da ti guzica ima duboke depove!"
Achamian je iskaljao vino kroz nos, a onda nekoliko trenutaka hripao pognut. Sveope veselje koje je time izazvao osiguralo mu je
mjesto uz vatru. Kao okorjeli putnik, Achamian je bio naviknut na drutvo ratobornih stranaca i neko je vrijeme uivao u njihovom
drutvu, njihovom vinu i vlastitoj anonimnosti. No kako su im pitanja postala sve otrija, zahvalio im se i krenuo svojim putem.

27

Privuen udaranjem bubnjeva, Achamian je proao dio tabora koji se inio naputenim, a onda se posve neoekivano naao u etvrti
sljedbenika tabora. inilo se da su se iznenada sve aktivnosti poele odvijati izmeu vatri. Na svakom se koraku sudario s nekim
ramenom, naslonio na neka lea. Na nekim se mjestima probijao kroz guvu u gotovo potpunom mraku, gdje samo glave, ramena i
poneko zalutalo lice bijahu zamrznuti blijedom svjetlou avla Nebeskog. Na drugim su pak mjestima baklje bile zakucane u
zemlju, bilo za glazbenike, trgovce ili bordele konih zidova. Nekoliko se avenijaak moglo podiiti viseim lanternama. Vidio je
mlade Ljude od Kljove - tek djeake, zapravo - kako povraaju od Prevelike koliine pia. Vidio je desetogodinje djevojice kako
odvlae zadebljele ratnike iza zavjesa tendi. Vidio je ak i jednog djeaka s razmazanom minkom kako plaho i u nadi promatra
mukarca za mukarcem u prolazu. Vidio je obrtnike kako popunjavaju pregrade, proao pored podosta improviziranih kovanica.
Ispod nepravilnih tendi neke puionice opijuma vidio je ljude kako se trzaju kao da ih opsjedaju muhe. Proao je uz pozlaene
paviljone Kultova: Gilgaola, Yatwer, Momasa, Ajoklija, paak i neuhvatljive Onkis koja je bila Inrauova strast, kao i nebrojeno
mnogo drugih. Odvraao je sveprisutne prosjake i smijao se genijalcima koji su mu pokuavali tutnuti u ruke blagoslovljene glinene
ploice.
Na dijelovima svog putovanja, Achamian nije uope vidio atore, tek neugledna sklonita improvizirana od tapova, page i bojane
koe, ili u nekim sluajevima obine prostirke. Dok je lutao jednom uliicom, Achamian je vidio ni vie ni manje nego dvanaest
parova, muko-enskih ili muko-mukih kako se eve naoigled sviju. Jednom je zastao da bi promatrao nevjerojatno lijepu norsirsku
djevojku kako stenje meu naporima dvojice mukaraca, da bi ga zatim zaskoio mukarac crnih zubiju i sa tapom koji ga je traio
novi. Kasnije je promatrao prastarog istetoviranog pustinjaka kako se pokuava uvaliti debeloj djevojuri. Vidio je crnopute
zeumske bludnice kako pleu svojim udnim nainom nalik lutkama na koncu, odjevene u dreave halje od lane svile - karikature
bogato ukraene elegancije koja je toliko karakterizirala njihovu daleku zemlju.
Prva je ena nala njega, prije nego obratno. Dok je hodao osobito mranom uliicom meu platnenim straarama zauo je
zveckanje, a zatim je osjetio kako ga male ruke grabaju za prepone odostraga. Kada se okrenuo i zagrlio je,inila se dovoljno
skladnom, iako joj nije mogao vidjeti mnogo od lica u tom mraku. Ve mu je trljala mukost kroz ogrta, mrmljajui: "Samo jedan
bakrenjak, gaparu. Samo bakrenjak a tvoje sjeme..." Mogao je osjetiti njezin kiseli osmijeh. "Dva bakrenjaka a moju brekvu. eli
li moju brekvu?"
Gotovo protiv svoje volje, utonuo je u njezine poletne ruke - uzdahnuo. Tada je protutnjala kolona konjanika s bakljama - Carski
Kidruhil - i on je spazio njezino lice: prazan pogled i usne prekrivene irevima...
Odgurnuo ju je od sebe, eprkajui u potrazi za kesom. Izvukao je bakrenjak u namjeri da joj ga prui u ruku, ali ga je samo ispustio
na pod. Pala je na koljena, poela traiti po tami, gunajui... Achamian je pobjegao.
Nedugo potom, naao se kako vreba u tami, promatrao je skupinu prostitutki oko vatre. Pjevale su i pljeskale dok se razuzdana
Ketyazanka ravnih grudi epirila oko vatre, ogrnuta samo dekom koja joj je dosezala do kukova. Bila je to uobiajena praksa,
Achamian je znao. Izmjenjivat e se, plesati raskalaeno i zazivati prema okolnoj tami, izvikujui to nude i kojeg su poloaja.
Isprva je razgledao ene iz skrovita tame, kako bi izbjegao neugodnost biranja u njihovoj prisutnosti. Djevojka koja je plesala nije
mu se svidjela - imala je previe konjsko lice. No mlada norsirska djevojka koja je ljuljala lijepo lice u ritmu glazbe poput djeteta...
Sjedila je na podu s koljenima nemarno razmaknutim, a sjaj vatre joj je sluajno klizio unutranjom stranom bedara.
Kada je konano zakoraio meu njih, poele su galamiti kao gonii robova na drabi, nudei obeanja i pohvale koje su prerasle u
izrugivanje im je primio Galeoanku za ruku. Unato piu bio je toliko nervozan da je jedva disao. Bila je tako lijepa. Tako meka i
neokaljana.
Odabrala je jednu zavjetnu svijeu iz malog niza njih, gurnula ga u mrak i odvela do zadnjeg u nizu grubih sklonita. Odbacila je
deku i upuzala ispod zamrljane koe. Achamian je stajao nad njom, teko diui; elio je duboko udahnuti blijedu divotu njezinog
nagog tijela. Suprotni zid njezinog sklonita sastojao se, meutim, tek od dronjaka zapetljanih u page. Kroz to je mogao vidjeti
stotine ljudi kako ure u ovom ili onom smjeru kroz sjenovitu iroku ulicu.
"eli jebati mene, da?" rekla je kao da je sve u najboljem redu.
"O da", promumljao je. Gdje li mu je nestao dah?
Sveti Sejenuse.
"Jebati me puno puta? Ha, Basswut?"
Nervozno se nasmijao. Jo jednom se zapiljio kroz krpenu zavjesu. Dvojica mukaraca psovali su jedan drugome, naguravali su se
dovoljno blizu da Achamian ustukne.
"Mnogo puta", odvrati; znao je da je to pristojan nain dogovaranja cijene. "Koliko puta misli?"
"Mislim etiri... etiri srebrna puta."
Srebrna? Oito je pobrkala njegovu nelagodu za neiskustvo. No opet, to je novac u ovakvoj noi? Slavio je, zar ne?
Slegnuo je ramenima i rekao: "Ovakav starac?"
U ovome jeziku, ovjek je bio prisiljen poniziti vlastiti ugled da bi to bolje proao u nagodbi. Ako je siromaan, tvrdi da je star,
nejak, i slino. Arogantni mukarci, Esmenet mu je jednom rekla, obino loe Prou u takvim pregovorima - u emu je, naravno,
poanta. Bludnice najvie od svega mrze mukarce koji dou unaprijed vjerujui u laskave lai koje e im ispriati. Esmi ih je nazivala
simustarapari, ili "oni-koji--pljunu-dvaput".
Galeotska djevojka promatrala ga je mutnim oima: poela se milovati u mraku. "Ti tako jak", rekla je odjednom promuklo. "Kao
Baswutt... Jak! Dva srebrna puta misli?"
Achamian se nasmijao, svim silama se trudei da ne gleda njezine prste. Tlo se poelo polako vrtjeti. Na trenutak je izgledala
blijedo i mravo u tom mraku, poput zlostavljane ropkinje. Prostirka pod njom izgledala je dovoljno grubo da joj posijee kou...
Previe je popio.
Ne previe! Ba taman...
Tlo se umirilo. Progutao je, kimnuo u znak pristanka pa izvadio dva novia iz kese. "to znai 'Baswutt'?" upitao je ispustivi
srebrnjake u njezin mali nestrpljivi dlan.
"Hmmm?" odgovorila je s pobjednikim smijekom. Zaprepaujue brzo sklonila je sjajne bijele talente - to li e kupiti? pitao se pa opet pogledala njega svojim velikim upitnim oima.

28

"to to znai?" ponovio je sporije. "Baswutt..." Namrtila se, a onda zahihotala. "Za 'veliki medvjed'..."
Bila je zrela, punih grudiju, no neto ga je na njoj podsje alo na djevojicu. Iskreni osmijeh. Kolutanje oiju i podrhtavanje brade.
Koljena koja se ire i skupljaju poput krila leptira. Achamian je napola oekivao da odnekud upadne njezina bijesna majka. Je li i to
dio igre? Poput besramnog zadirkivanja?
Srce mu je nabijalo.
Kleknuo je tamo gdje bi trebale biti igrake, meu njene noge. Migoljila se i uvijala, kao da e od same njegove prisutnosti doivjeti
vrhunac. "Jebi me, Baswutt", dahtalaje. "Mmmwbaswutt... Jebi-me-jebi-me-jebi-me... Mmmm, ajdeeee..."
Zateturao je, smirio se, zasmijuljio se. Poeo je podizati ogrta, nervozno pogledavajui prema sjenovitoj bujici prolaznika kroz
zavjese. Hodali su tako blizu da im je mogao pljunuti na goljenice.
Pokuavao je ignorirati smrad. Vlastiti smrad.
"Ooo, kako veliki medvjed!" gugutala je, milujui njegov kurac.
Odjednom je njegov strah ieznuo, a neki poremeeni dio njega zapravo je uivao u pomisli da ga drugi promatraju. Neka gledaju!
Neka ue\
Uvijek uitelj...
Smijui se zgrabio je njezine uske bokove i povukao je preko svojih bedara.
Kako je eznuo za tim trenutkom! Biti razuzdan sa neznankom... inilo se da nita nije slatko kao svjea pika.
Drhtio je! Drhtio!
Stenjala je srebrno, vapila zlatno. Lica gomile okretala su se prema njima.
Kroz zapetljane krpe, Achamian ugleda Esmenet.
"Esmi!" Achamian je zaurlao, probijajui se kroz ruke i ramena. Galeoanka je neto vikala za njim - neto nerazumljivo.
Opet je spazio Esmenet, urila je kroz red baklji pred tendama yatwerijanskih lazareta. Za ruku ju je drao visoki mukarac sa
thunyerskim ratnikim pletenicama, no izgledalo je kao da ona vodi njega.
"Esmi!" povikao je i skoio da bi vidio iznad mnotva ljudi. Nije se okrenula. "Esmi! Stani!"
Zato bi bjeala? Je li ga vidjela s djevojurom?
Uostalom, to bi ona radila ovdje?
"Kvragu, Esmenet! To sam ja! Ja!"
Je li se okrenula? Premrano je da bi bio siguran...
Na trenutak je razmiljao da upotrijebi magiju: mogao bi zaslijepiti itavo naselje kad bi htio. No, kao i uvijek, mogao je osjetiti sitne
iljke smrti rasprene po mnotvu oko njega: Ljudi od Kljove sa svojim naslijeenim Choraeama...
Udvostruio je napore, poeo je trati kroz gomilu. Netko ga je udario, dovoljno jako da mu zazvoni u uima, no nije ga bilo briga.
"Esmi!"
Spazio ju je kako odvlai Thunyeranina u jo mraniju sporednu uliicu. Isteturao je iz, inilo se, posljednjeg gutika ljudi, a onda
pojurio prema ulazu u uliicu. Oklijevao je prije nego se zaputio u mrak, s iznenadnim predosjeajem katastrofe. Esmenet ovdje? U
Svetom ratu? Nema anse.
Zamka. Pomisao poput noa. Tlo se nastavilo vrtjeti.
Ako Savjet moe proizvesti Skeaosa, ne bi li mogao proizvesti i Esmenet? Ako su znali za Inraua, onda gotovo sigurno znaju i za
nju... Ima li boljeg naina da se namami potiteni Uenjak nego da...
pijun lanog lica? Naganjam li pijuna lanog lica?
Pred oima due bljesne mu slika mrtvog Geshrunnija kako ga izvlae iz rijeke Sayut. Ubijenog. Masakriranog.
Sveti Sejenuse, uzeli su mu lice. Je li se isto to moglo dogoditi i... "Esmi!" povikao je i pojurio u tamu. "Esmi! Essmmii!"
Zaudo, stala je sa svojim pratiocem pod svjetlom jedine baklje, ili uzbunjena njegovim povicima ili...
Achamian posrne pa strane ravno pred njom, potpuno zaprepaten. Zanjihao se.
To nije bila ona - smee oi bijahu manje, obrazi previsoki. Skoro, ali nije... Skoro Esmenet.
"Jo jedan luak", ena e posprdno svom pratiocu.
"Ja... mislio sam..." Achamian promrmlja. "Mislio sam da si netko drugi."
"Jadna cura", podrugljivo se nacerila i okrenula mu lea.
"Ne, ekaj! Molim te..." "to me moli?"
Achamian je treptao suze. Izgledala je... tako slino. "Trebam te", proaptao je. "Trebam tvoju... tvoju utjehu."
Iznenada ga Thunyeranin zgrabi za vrat i bubne u eludac. "Kun-drout!" mukarac je zagrmio. "Parasafau ferautin kun dattas!"
Zapuhan, Achamian je kaljao i grebao po njegovoj ogromnoj podlaktici. Panika. Pa mu ljunak i kamenje - tlo - tresnu o prsa i lice.
Potres. Blistavi mrak. Netko zavriti. Okus krvi. Mutna slika ratnika divlje kose kako pljuje na njega.
Zgrio se, okrenuo na bok. Jecao je, a onda se pridignuo na koljena. Kroz suze je gledao njihova lea kako odmiu u guvu.
"Esmi!" zavijao je. "Esmenet, molim te!"
Kako staromodno ime.
"EsssmmiiUr
Vrati se...
Tada osjeti dodir. Zauje glas.
"Jo uvijek trkara za tapovima, vidim... Umorni stari pas."
Traci opasnosti u svjetlosti baklje.
Ona ga je obgrlila tankim rukama, i skupa su teturali kroz mase mranih lica. Mirisala je na kamfor i sezamovo ulje - poput
fanimskog trgovca. Bi li to mogao biti njezin miris?
"Sveti Seja, Akka, ti si u rasulu."
"Esmi?"
"Da... To sam ja, Akka. Ja."
"Tvoje lice..."

29

"Neki galeotski nezahvalnik." Gorko se nasmije. "Tako to ide s Ljudima od Kljove i njihovim kurvama. Ako ih ne moe jebati,
prebij ih."
"O, Esmi..."
"Jednom kad ovo krene oticati, ja u izgledati k'o nevina plemkinja u usporedbi s tobom. Jesi li uo kako sam zavritala kad te ovaj
lupio u lice? to si to izvodio?"
"Nisam-nisam siguran... T-traio sam tebe..."
"Pssst, Akka... Psssst... Ne ovdje. Poslije."
"S-samo reci... M-moje ime. Reci ga!"
"Drusas Achamian... Akka."
I poeo je plakati toliko jako da nije odmah shvatio da i ona plae
s njim.
Moda gonjeni istim nagonom, povukli su se u tamu iza mranog paviljona, pali na koljena i zagrlili se.
"To si stvarno ti..." Achamian je mrmljao, promatrajui odsjaj dvaju mjeseca u njezinim vlanim oima.
Smijala se i jecala. "Stvarno ja..."
Usne su ga pekle od soli izmijeanih suza. Oslobodio je njezinu lijevu dojku iz hasasa i poeo kruiti palcem oko bradavice. "Zato
si otila iz umne?"
"Bilo me strah", proaptala je, ljubei njegovo elo i obraze. "Zato Je mene uvijek strah?"
"Zato jer die."
Strastveni poljubac. Ruke su prtljale u tami, potezale, hvatale. Tlo se vrtjelo. Naslonio se unazad, i ona ga obuhvati goruim
bedrima oko struka. Onda se naao unutra, a ona je izdahnula. Nekoliko su trenutaka sjedili nepomino, podrhtavajui zajedno,
izmjenjujui plitke izdahe.
"Nikad vie", ree Achamian. "Obeaje?" Obrisala je lice. mrcala.
Poeo ju je njeno ljuljati. "Obeajem... Nita. Nitko, nikakva kola, nikakva prijetnja. Nita mi te vie nee oduzeti. Nikad vie."
"Nita..." zastenjala je.
Neko su vrijeme bili kao jedno bie, koje plee oko iste delirine vatre, koje se njie iz istog sredita bez daha. Neko vrijeme nisu
osjeali ni trunku straha.
Kasnije su se grlili i aputali njene rijei u mraku, ispriavali se za ve oproteno. Nakon nekog vremena Achamian ju je upitao gdje
dri svoje stvari.
"Ve su me opljakali", ree, pokuavajui se nasmijeiti. "Ali ostalo mi je jo par stvari. Nedaleko odavde."
"Hoe li boraviti kod mene?" on upita dirljivo ozbiljno. "Moe li?"
Gledao ju je kako je gutnula, trepnula.
"Mogu."
Nasmijao se i pridignuo na noge. "Hajdemo onda po tvoje stvari."
ak i u mraku vidio je stravu u njezinim oima. Obgrlila je ramena, kao da podsjea samu sebe da ne smije odletjeti, a onda spustila
svoju ruku u njegov nestrpljivi dlan.
Hodali su polako, kao ljubavnici u etnji trnicom. Svako malo Achamian bi se zagledao u njezine oi i smijao se u nevjerici.
"Mislio sam da te vie nema", rekao je jednom.
"Ali ja sam uvijek bila ovdje."
Umjesto da je upita to je time mislila, Achamian se samo nasmijeio. U tom trenutku njezina tajnovitost nije bila vana. Nije bio
toliko zatupljen pijanstvom da ne bi primijetio da neto nije u redu. Neto ju je nagnalo da napusti umnu. Neto ju je dovelo u Sveti
rat. Neto ju je prisililo... da, da ga izbjegava. No u ovome trenutku nita od toga nije bilo vano. Bilo mu je vano jedino da je tu.
Samo neka ova no potraje. Molim te... Daj mi tu jednu no.
askali su glatko o glatkim stvarima, alili se o ovom ili onom prolazniku, priali prie o neobinim stvarima koje su vidjeli u
Svetom ratu Neizgovorene regije izmeu njih bile su dobro oznaene, i u tom su trenutku vodili jedno drugo izvan domaaja bolnih
granica.
Stali su gledati kako zabavlja sputa kono ue u koaru punu korpiona Kad ga je izvukao van, vrvjelo je ljuturastim udovima,
klijetima, i boduim repovima. To je slavni Pojas korpiona, ovjek je izjavio, kakve Kraljevi Nilnamea jo uvijek upotrebljavaju za
kanjavanje zloina koji zasluuju smrtnu kaznu. Kada ga je publika okruila eljna bolje vidjeti, podigao je Pojas visoko da svi vide,
a onda je iznenada poeo vitlati njime iznad njihovih glava. ene su vritale, mukarci se saginjali ili podizali ruke, no niti jedan
korpion nije odletio s ueta. Zabavlja je nadvikivao gomilu, govorei da je ue natopljeno otrovom od kojega se korpionu ukoi
eljust. Bez protuotrova, rekao je, ostat e privreni za kou dok ne umru.
Tijekom veeg dijela demonstracije, Achamian je gledao i uivao u Esmenetinom izrazu lica, cijelo se vrijemeudei to mu se ini
toliko novom. Zamijetio je da otkriva stvari koje nikad prije nije primijetio. Pjegice rasprene po njezinom nosu i obrazima.
Nevjerojatnu bjelinu njezinih oiju. Kestenjasti odsjaj u njezinoj gustoj crnoj kosi. Atletske linije njezinih lea i ramena. Sve je na
njoj, inilo se, bilo oaravajue novo.
Moram je uvijek vidjeti ovako. Kao neznanku koju volim...
Svaki put kad bi im se pogledi susreli, smijali su se kao da slave sluajan ponovni susret. No svaki put odvratili bi pogled, kao da su
svjesni da njihov trenutani ushit ne bi podnio pomno promatranje. Onda je neto prostrujalo meu njima, iskra nelagode moda, i
potpuno su se prestali gledati. Iznenadna se praznina otvorila usred Achamianovog zanosa. Stisnuo joj je ruku traei umirenje, no
njeni su prsti ostali oputeni.
Nekoliko trenutaka kasnije Esmenet ga je naglo zaustavila u svjetlosti nekoliko arkih goruih posuda. Zagledala se u njegovo lice,
bezizraajnoga lica osim zategnute eljusti.
"Neto je drugaije", ree. "Prije si se uvijek uspijevao pretvarati. ak i kad je Inrau umro. Ali sada... neto je drukije. to se
dogodilo?"
Izbjegavao je odgovoriti. Bilo je jo prerano.

30

Ja sam Uenjak Mandata", rekao je neuvjerljivo. "to da kaem? Svi mi trpimo..."

Fiksirala ga je opreznim, namrtenim pogledom. "Znanje", rekla je. "Svi vi trpite zbog znanja... Ako trpi vie, znai da si saznao
vie... Je li u tome stvar? Jesi li saznao neto?"
Achamian je piljio ravno ispred sebe i nije rekao nita. Bilo je prerano!
Gledala je mimo njega, pretraivala sjenovitu gomilu. "eli liuti to se meni dogodilo?"
"Pusti to, Esmi."
Lecnula se i okrenula, trepui. Izvukla je ruku iz njegove i nastavila hodati.
"Esmi..." rekao je i krenuo za njom.
"Zna," ree ona, "nije bilo tako strano, osim pokojih batina tu i tamo. Mnogo muterija. Mnogo"
"Dosta, Esmi."
Nasmijala se, ponaala se kao da sudjeluje u nekom drugom, iskrenijem razgovoru. "ak sam spavala s lordovima... Kastinskim
plemiima, Akka! Zamisli. ak su im i kuri vei - Jesi li to znao? Ne bih znala za Ainonjane - ini se da oni vie vole djeake. A
Conriyani, oni se roje oko galeotskih droljica - sva ta mlijenobijela koa, zna. Ali Kolone, Nansurci, oni vie vole breskve iz
domaeg uzgoja, iako rijetko lutaju izvan vojnikih bordela. A Thunyerani! Oni jedva zauzdaju sjeme kad rairim noge! Iako su
grubijani, pogotovo kad su pijani. I krti su, gadovi. Eh, a tek Galeoani - oni su prava poslastica. Prigovaraju da sam premrava, ali
vole moju kou. Kad poslije ne bi osjeali krivnju i bili ljuti, oni bi mi bili najdrai. Nisu navikli na kurve... Nema dovoljno starih
gradova u njihovoj zemlji, ini mi se. Nema dovoljno robe..."
Prouavala je Achamiana, pogledom istovremeno ogorenim i prodornim. Hodao je pogleda prikovanog ispred sebe. "Posao dobro
ide", ree ona i odvrati pogled.
Vratio se stari bijes, onaj koji ga je odveo iz njezinog naruja mjesecima ranije. Skupio je ake, ugledao sebe kako je trese. Jebena
kurvo! htio je zaurlati.
Zato mu je to ila govoriti? Zato mu govori ono to ne moe podnijeti?
Pogotovo kad je imala odgovarati za svoje postupke...
Zato si otila iz umne? Koliko dugo si se skrivala od mene? Koliko dugo?
No prije nego je uspio prozboriti, ona je skrenula iz naoruanog mnotva i krenula prema vatri okruenoj naminkanim licima novim bludnicama.
"Esmi!" tamnokosa ena je povikala osornim,ak mukobanjastim glasom. "Tko ti je taj?" Zautila je i bolje ga promotrila, a onda
se nasmijala. "Tko ti je taj nesretni prijatelj?" Imala je krupne udove i iroki struk, ali nije bila debela - tip ene kakve neki Norsirci
cijene, Esmi mu je jednom rekla. Achamian je odmah prepoznao da je rije o osobi koja brka loe manire za smionost.
Esmenet se zaustavila i oklijevala dovoljno dugo da se Achamian namrti. "Ovo je Akka."
enine teke vjee skoe u vis. "Zloglasni Drusas Achamian?" ree ena. "Uenjak?"
Achamian pogleda Esmenet. Tko je ta ena?
"Ovo je Yasellas", Esmenet ree, izgovarajui njezino ime kao da ono sve objanjava. "Yassi."
Yasselasin procjenjivaki pogled ostao je prikovan na Achamianu. "I, to ti radi ovdje, Akka?"
On slegne ramenima i kae: "Slijedim Sveti rat."
"Isto kao i mi!" Yasselas usklikne. "Iako bi se moglo rei da mi mariramo za drugaiju Kljovu..." Ostale prostitutke prasnu u smijeh
- poput mukaraca.
"/ za malenog proroka", druga doda promuklim glasom. "Koji je dobar samo za jednu propovijed..."
Sve su ene tulile od smijeha osim Yassi koja se samo smijeila.
Uslijedilo je jo ala, no Esmenet ga je ve bila vukla u mrak, oito prema svom zaklonu.
"Sve mi kampiramo u skupinama", rekla je, preduhitrivi bilo kakvo pitanje ili zapaanje. "Pazimo jedna na drugu."
"Shvatio sam..."
"Ovo je moje", ree ona i klekne pred zaprljanim platnenim preklopima niskog atora od atorskih krila, dosta slinog njegovom.
Achamianu Je laknulo: bez rijei je upuzala u tamu. Achamian poe za njom.
Unutra je bilo jedva dovoljno mjesta da sjedne uspravno. Kroz miris
tamjana, zrak je smrdio po evi - moda samo zato jer je Achamian nije
mogao prestati zamiljati s njezinim mukarcima. Svukla se rutinskim
nainom bludnice, i on je prouavao njezinu vitku siluetu malih grudiju.
Izgledala je tako krhko u ostacima svjetlosti vatre, tako sitno i usamljeno. Pomisao da je prikovana tu iz noi u no, pod jednim
mukarcem za drugim...
Moram to ispraviti! "Ima li svijeu?" upita.
"Poneku... Ali zapalit emo se." Poar bijae vjeni strah onih koji su odrasli u gradu.
"Neemo", odgovorio je. "Sa mnom nikada..."
Izvukla je svijeu iz hrpe u uglu, i Achamian je zapali rijeju. U umni se uvijek divila takvim trikovima. Sada ga je gledala jedino
s rezigniranim oprezom.
Oboje su treptali od svjetla. Ona navue zamrljanu deku preko krila, piljei prazno u hrpu zguvanih prekrivaa izmeu njih.
On gutne. "Esmi? Zato si mi... sve ono govorila?"
"Zato jer sam morala znati", odvrati ona gledajui u svoje ruke.
"Znati to? Od ega mi se ruke ponu tresti? Od ega mi oi prestravljeno skoe?"
Ramena su joj se tresla u polumraku; Achamian shvati da jeca.
"Pretvarao si se da me nema", proaptala je.
"to sam?"
"Onu posljednju no u Momemnu... Dola sam k tebi. Promatrala sam tvoj tabor, tvoje prijatelje, skrivala sam se samo zato jer me
bilo strah da u... da u... Ali tebe nije bilo, Akka! Pa sam ekala i ekala. Onda sam ugledala... ugledala tebe... Plakala sam od sree,

31

Akka! Plakala! Stajala sam tamo, ravno ispred tebe, plakala! Rairila sam ruke, a ti... ti..." Tjeskobni se sjaj u njezinim oima
zatamnio, nestao. Zavrila je drugaijim glasom - mnogo hladnijim.
"Pretvarao si se da me nema."
O emu ona to pria? Achamian prisloni dlanove na elo, borio se sa eljom da udari - da kazni. Bila je dovoljno blizu da je moe
dotaknuti - nakon toliko vremena! - a ipak se povlaila... Morao je razumjeti.
"Esmi?" rekao je polako, pokuavajui pribrati vinom pomuene misli. "O emu to"
"to je bilo, Akka?" rekla je strogo i hladno. "Zar sam previe zagaena, previe okaljana? Previe prljava kurva?"
"Ne, Esmi, ja"
"Previe natuena breskval"
"Esmenet, sluaj m"
Ogoreno se nasmijala. "Odvest e me u svoj ator, kae? Dodati me gomili"
Zgrabio ju je za ramena i povikao: "Ti meni govori o gomilama? Ti?"
No istog se asa pokajao, ugledavi odraz vlastite okrutnosti u prestravljenom izrazu njezina lica. ak je i ustuknula, kao da oekuje
udarac. Primijetio je, kao po prvi put, masnicu oko njezinog lijevog oka.
Tko je to uinio? Ne ja. Ne ja...
"Gle nas", ree on, pusti je i oprezno povue ruke. Oboje izudarani. Oboje izopeni.
"Gle nas", promumlja ona, dok su joj se suze slijevale niz obraze.
"Mogu objasniti, Esmi... Sve."
Ona kimne i protrlja ramena tamo gdje ju je drao. enski glasovi odjekivali su jednoglasno izvana - poele su pjevati poput ostalih
bludnica, obeavajui meka bedra za tvrdo srebro. Svjetlost vatre bljeskala je kroz otvorene preklope poput zlata na povrini crne
vode.
"Te noi o kojoj pria... Sveti Sejenuse, Esmi, ako te nisam vidio, to nije bilo zato jer te se sramim! Kako bih mogao? Kako bi se
itko -a pogotovo jedan arobnjakl - mogao sramiti ene kao to si ti?"
Ugrizla se za usnicu i nasmijeila kroz nove salve suza. "Zato onda?"
Achamian se zakotrlja na svoju stranu i legne pored nje, pogledom pretraujui tamno platno nad svojom glavom.
"Zato jer sam ih naao, Esmi - ba te noi... Pronaao sam Savjet."
'Ne sjeam se niega to je uslijedilo", zakljuio je. "Znam da sam hodao kroz no, cijelim putem od Carske etvrti do Xinemusovog
tabora, ali se ne sjeam niega..."
Rijei su se slijevale iz njega u nerazgovjetnom mlazu, oslikavajui stravine dogaaje koji su se zbili te noi pod Andiaminskim
visovima. Nesvakidanji poziv. Susret s Ikurei Xeriusom III. Ispitivanje Skeaosa, njegovog Prvog savjetnika. Lice-koje-to-nije kako
se rastvara poput enske ake dugih prstiju. Stravina zavjera koe. Ispriao joj je o svemu osimoKellhusu...
Esmenet se sklupala u njegovu zagrljaju dok je sluala. Sada je podboila bradu na njegova prsa.
"Je li ti Car vjerovao?"
"Ne... Pretpostavljam da smatra da Cishaurimi stoje iza svega. Ljudi uvijek vie vole nove ljubavi i stare neprijatelje."
"A Atyersus? to je s Mandatom?"
"Uzbueni i oajni u jednakoj mjeri, bar mi se ini..." Oblizao je usne. "Nisam siguran. Nisam im se javio otkako sam izvijestio
Nautzeru. Vjerojatno sad ve misle da sam mrtav... Ubijen zbog onoga to znam."
"Onda se ni oni nisu javili tebi..."
"To ne ide tako, sjea se?"
"Da, da..." odgovorila je, zakolutala oima i nacerila se. "Kako ono ide? S Inkantacijama Dozivanja, mora znati i 'ovdje', osobu, i
'ondje', lokaciju, da bi uspostavio kontakt. Budui da si ti u maru, oni nemaju pojma gdje si..."
"Upravo tako", ree on pripremajui se na neizbjeno pitanje koje e uslijediti.
Njezine su oi ispitivale njegove, susjeajne, ali oprezne. "Zato onda ti nisi kontaktirao njih?"
Achamian zadrhti. Proe drhtavim prstima kroz njezinu kosu. "Drago mi je da si ovdje", promumljao je. "Tako mi je drago da si na
sigurnome..."
"Akka, to je bilo? Plai me..."
Zaklopio je oi i duboko udahnuo. "Upoznao sam nekoga. Nekoga iji je dolazak navijeten prije dvije tisue godina..." Otvorio je
oi, a ona je jo uvijek bila tu. "Anasurimbora."
"Ali to znai..." Esmenet se namrti, zapiljena u njegova prsa. "Zazvao si to ime u snu jednom, probudio me..." Podigla je pogled i
zagledala mu se u lice. "Sjeam se da sam te pitala to to znai, Anasurimbor', a ti si rekao... rekao si..."
"Ne sjeam se."
"Rekao si da je to naziv posljednje vladajue dinastije drevnog Kuniiirija, i..." lice joj se objesilo od uasa. "To nije smijeno, Akka.
Stvarno me plai!"
Bojala se jer je vjerovala, Achamian shvati... Izdahnuo je, trepui vrue suze. Suze radosnice.
Stvarno vjeruje... Cijelo je vrijeme vjerovala!
"Ne, Akka!" Esmenet zavapi i primi se za njegove grudi. "Nije mogue da se to dogaa!"
Kako ivot moe biti tako izopaen? Da Uenjak Mandata moe biti u stanju slaviti kraj svijeta.
S nagom Esmenet priljubljenom uz sebe, objanjavao je zato misli da Kellhus bez ikakve sumnje mora biti Glasnik. Sluala je bez
komentara i promatrala ga u plahom iekivanju.
"Zar ne vidi?" rekao je, koliko njoj, toliko i okolnoj tami. "Ako kaem Nautzeri i ostalima, otete ga... iju god zatitu imao."
"Hoe li ga ubiti?"
Achamian odagna uznemirujue slike prijanjih ispitivanja. "Slomit e ga, ubiti ono to on jest..."
"Svejedno", ree ona. "Akka, mora ga predati." Nije bilo oklijevanja, nikakve stanke, samo hladne oi i nemilosrdna presuda. inilo
se da enama razmjeri prijetnje i ljubavi ne trpe nikakvu protuteu.
"Ali u pitanju je ivot, Esmi."

32

"Upravo tako", odgovori ona. "Jedan ivot... Kakve veze ima ivot jednogovjeka? Toliki umiru, Akka."
Okrutna logika okrutnoga svijeta. "Ovisi o ovjeku, zar ne?"
To ju je natjeralo da zastane. "Pretpostavljam da je tako", ree. "I kakav je on ovjek? Kakav je to ovjek zbog kojega se isplati
riskirati Apokalipsu?"
Unato njezinom sarkazmu, znao je da se boji njegovog odgovora. Sigurnost ne podnosi komplikacije, a njoj je sigurnost bila
potrebna. Ona misli da me spaava, shvati on. Potrebno joj je da sam u krivu za moje dobro...
"On je..." Achamian gutne. "On nije nimalo nalik ijednom drugom ovjeku."
"Kako to?" Skepticizam prostitutke.
"Teko je to objasniti." Oklijevao je, razmiljajui o vremenu koje je Proveo s Kellhusom. Toliko uvida. Toliko primjera
strahopotovanja. Zna li kako je to kad stoji na tuem tlu - na tuem posjedu?" 'Pretpostavljam... Kao uljez ili gost."
"Nekako se tako osjea uz njega. Kao gost." Izraz gnuanja. "Nisam ba sigurna da mi se svia kako to zvui." "Onda nije onako
kako zvui." Achamian duboko udahne, traei odgovarajue rijei. "Ima mnogo... mnogo polja meu ljudima. Neka su zajednika, a
neka nisu. Kada ti i ja razgovaramo o Savjetu, ti stoji na mom polju, ba kao to sam ja na tvojem kad razgovaramo o tvom... tvom
ivotu. Ali s Kellhusom nije bitno o emu razgovarate i gdje stojite; nekako polje pod tvojim nogama pripada njemu. Ja sam uvijek
njegov gost - uvijek! ak i kad ga poduavam, Esmi!"
"Poduava ga? Uzeo si ga za uenika?"
Achamian se namrgodi. Rekla je to tako da je zvualo kao izdaja.
"Samo egzoteriku," ree on slegnuvi ramenima, "o svijetu. Ne i ezoteriku. On nije jedan od Nekolicine..." Kao da mu je to kasnije
sinulo, doda: "Hvala Bogu."
"Zato to kae?"
"Zbog njegovog intelekta, Esmi! Ne moe ni zamisliti! Nikada nisam upoznao tako suptilnu duu, niti u ivotu, niti u knjigama...
ak ni Ajencis, Esmi! Ajencis! Kad bi Kellhus bio u stanju prakticirati magiju, bio bi... bio bi..." Achamian ostane bez daha.
"to?"
"Novi Seswatha... Vie od Seswathe..."
"Onda mi se jo manje svia. Zvui opasno, Akka. Javi Nautzeri i ostalima. Ako ga otmu, neka. Barem moe oprati ruke od te
ludosti!"
Nove su mu suze izranjale u oima. "Ali..."
"Akka," navaljivala je, "to nije tvoj teret!"
"Ali je!"
Esmenet se odgurne od njegovih prsa i podboi se na ruku da bi se nagnula nad njega. Kosa joj se naslanjala na lijevo rame,
neprobojno crna u sjaju svijee. inila se oprezna, kao da oklijeva.
"Je li? Meni se ini da to kae zbog Inraua..." Hladnoa ga stegne oko srca. Inrau. Dragi djeak. Sin.
"A zato ne?" povikao je iznenada divlje. "Ubili su ga!"
"Ali su poslali tebel Poslali su tebe u umnu da ga pridobije, a to si i uinio, iako si tono znao to e se dogoditi... Rekao si mi to i
prije nego li si stupio u kontakt s njim!"
"I to eli rei? Da sam ja ubio InrauaT'
"elim rei da ti to misli. Ti misli da si ga ubio."
O, Achamiane, njezin ton je govorio, molim te...
"Pa to ako mislim? Znai li to da bih trebao popustiti i drugi put? Dopustiti onim budalama u Atyersusu da upropaste jo jednog
ovjeka kojeg"
"Ne, Achamiane. To znai da ovo - nita od ovoga! - ne radi zato da bi spasio tog-tog Anasurimbora Kellhusa.ini to da bi kaznio
sebe."
Zapiljio se, zaprepaten. Zar je to mislila?
"Kae to", Achamian udahne, "jer me tako dobro poznaje..." Posegne i opie prstom blijedi rub njezine dojke. "A Kellhusa tako
slabo."
"Niti jedan mukarac nije tako velianstven... Ja sam kurva, sjea se?"
"Vidjet emo", reo on i povue je dolje. Ljubili su se dugo i strastveno.
"Mi", ree ona i nasmije se kao da je istovremeno povrijeena i zadivljena. "Zbilja smo sad ve 'mi', zar ne?"
Sa srameljivim, gotovo uplaenim smijekom, pomogla mu je da se oslobodi svojih izlizanih ogrtaa.
"Kad te ne mogu nai," ree on, "ili ak kad se okrene u drugu stranu, osjeam se... Osjeam se uplje, kao da mi je srce neto od
dima... Nije li to'mi'?"
Gurnula ga je na prostirku, zajaila ga.
"Prepoznajem to", odgovorila je, a suze su joj se sad ve slijevale niz obraze. "Pa mora da je tako..."
Jedno janje, Achamian pomisli, za deset bikova. Prepoznavanje. Ukrutio se uz nju, udio je za tim da je ponovno upozna. Kao i
uvijek, slike su treperile, svaka otra poput stakla. Krvava lica. Zveket bronanog oruja. Ljudi satrti u sukljanju arolija. Zmajevi sa
eljeznim zubima... No ona je podigla kukove i jednim jedinim sveobuhvatnim ubodom odsjekla i prolost i budunost, potedivi
samo velianstveno probadanje sadanjosti. On usklikne.
Poela se trljati o njega, ne sa strunou kurve koja se nada da e si olakati trud, ve s nespretnom sebinou ljubavnice koja trai
svretak ~ ljubavnice ili ene. Noas e uzimati, a to je, kao to je Achamian znao, najvie to ikoja kurva moe dati.
S licem bludnice, sjedilo je u tami, uiju nauljenih da uje zvukove voenja ljubavi - blijetee zvukove - udaljene samo za duljinu
ruke. I razmiljalo je o slabostima tijela, o svim potrebama na koje je imuno, to ga jeinilo monim, smrtonosnim.
Zrak je bio proet njihovim stenjuim mirisom, snanim parfemom neopranih tijela koja se sudaraju u noi. Nije to bio neugodan
miris. Moda previe lien straha.
Zvuk i miris ivotinja, poudnih ivotinja.

33

No znalo je poneto o njihovoj udnji. Moda je znalo i daleko vie. Apetit je smjer, a njegovi arhitekti njemu su dali smjer - tako
profinjene gladi! O da, arhitekti nisu bili ludi.
Bilo je ekstaze na licu. Ushita u obmani. Vrhunca u ubijanju... I sigurnosti u mraku.

34

oglavlje etvrto

ASGILIOCH
Ni jedna odluka nije toliko dobra da nas ne bi vezala uz svoje posljedice. Niti jedna posljedica nije toliko neo ekivana da bi nas
razrijeila naih odluka. ak ni smrt.
XIUS, TRUCIJSKE DRAME
ini mi se udnim prisjeati se tih dogaaja, kao da se budim i spoznajem da sam za dlaku izbjegao smrtonosni pad u bezdan.
Kadgod se prisjeam, pun sam uenja to sam jo uvijek iv, i uasa to nou jo uvijek putujem.
DRUSAS ACHAMIAN, KOMPENDUPRVOGA SVETOGA RATA
Rano ljeto, 4111. godina Kljove, utvrda Asgilioch
Achamian i Esmenet probudili su se zagrljeni, smeteni od sjeanja na prolu no. vrsto su se grlili da bi uguili strahove, a kada je
tabor oko njih zatutnjao u ivot, vodili su ljubav s tihom uurbanou. Kasnije je Esmenet utihnula, odvraala pogled svaki put kad bi
Achamianove oi traile njezine. Isprva je bio zbunjen i ljut zbog takve iznenadne promjene ponaanja, no onda je shvatio da se boji.
Noas je dijelila ator s njim. Danas e dijeliti njegove prijatelje, njegove svakodnevne razgovore - njegov ivot.
"Ne brini se", ree on, uhvativi njezin pogled dok je prtljala sa hasasom. "Mnogo sam izbirljiviji kad se radi o prijateljima."
Namrten je izraz odagnao strah iz oiju. "Izbirljiviji nego u emu?"
On joj namigne. "Nego kad se radi o enama."
Spustila je pogled, nasmijeila se i tresla glavom. uo je kako je promrmljala neku psovku. Dok se pokuavao iskobeljati iz atora,
ona ga tipne za guzu, dovoljno jako da je jauknuo.
Sa rukom oko njezinog struka, Achamian je doveo Esmenet Xinemusu koji je stajao i razgovarao s Krvavim Dinchem. Kada ju je
predstavio Xinemus ju je tek traljavo pozdravio, a onda pokazao na oblak dima koji se uzdizao na istonom horizontu. Objasnio je da
su se Fanimljani uvukli u planine i protutnjali brdima. Navodno je veliko selo, mjesto po nazivu Tusam, tijekom noi osvojeno na
prepad i spaljeno do temelja. Proyas je htio ispitati razaranja iz prve ruke - sa svojim visokimasnicima.
Maral ih je onda napustio, izvikujui naredbe svojim ljudima. Achamian i Esmenet povukli su se i smjestili pored vatre, gdje su
sjedili bez rijei i promatrali duge redove attrempskih konjanika kako odlaze u sve dalje dijelove taborita. Mogao je osjetiti njezine
strepnje, uvjerenje da e ga osramotiti, no nije mogao pronai rijei kojima bi je razveselio ili utjeio. Mogao je samo gledati nju kako
gleda, osjeajui se izopeno kao to su to robovi i invalidi.
Onda im se pridruio Kellhus, zurei prema istonom horizontu kao to je i Xinemus zurio.
"I tako poinje", ree on.
"to poinje?" Achamian upita.
"Krvoprolie."
Pomalo srameljivo, Achamian mu predstavi Esmenet. U sebi se lecnuo od hladnoe njezinog glasa i izraza lica - zbog masnice jo
uvijek vidljive na njenom licu. No ako je Kellhus i primijetio, nije bio nimalo zabrinut.
"Netko novi", ree on toplo se smijeei. "Niti bradat niti oronuo."
"Jo..." Achamian doda.
"Ja nikad nisam oronula", Esmenet ree kao da se buni.
Prasnuli su u smijeh, i bio je to kraj Esmenetinog neprijateljskog nastupa.
Serwe je stigla nedugo potom, jo uvijek umotana u deku. Isprva se inilo da gleda Esmenet s neim izmeu uenja i
prestravljenosti - vie ovog drugog kad je ula da Esmenet i pria, a ne samo slua mukarce. Achamian se zabrinuo zbog toga, ali je i
dalje bio siguran da e se njih dvije sprijateljiti, ako nita drugo, onda da nau utoite od muke galame tipine za njihove veeri uz
vatru.
Iz istog je razloga tabor i njemu bio naporan, a sjedenje jo uvijek nemogue, pa je predloio pjeaenje po planinama. Kellhus se
odmah sloio, rekavi da jo nije vidio Sveti rat izdaleka. "Nita se ne moe razumjeti", rekao je, "dok se ne promotri s visina." Serwe
koju su toliko esto naputali tijekom dana, bila je toliko oduevljena to ide s njima da im je bilo gotovo neugodno. Esmenet je
izgledala kao da je sretna i samim time to moe drati Achamiana za ruku.
Goleme planine ogranka Unarasa prijetei su se nadvijale na aurnom nebu, zaobljene prema horizontu kao red prastarih kutnjaka.
Cijelo su jutro traili mjesto s kojeg se prua dobar vidik na itavi Sveti rat, no onda su ih zatoile porazbacane padine, i to su dalje
hodali, to im se vie inilo da vide samo rubove ogromnog taborita, zamagljene dimom bezbrojnih vatri. Susreli su nekoliko patrola
konjanika koje su ih upozorile na fanimske izvidnice. Skupina conriyanskih konjanika s jednim od Xinemusovih ljudi na elu
inzistirala je da im prui naoruanu pratnju, no Kellhus ih je poslao natrag pozivajui se na svoj status inritskog princa. Kad ga je
Esmenet upitala je li to mudro s obzirom na opasnost, Kellhus je rekao samo: "Hodamo u drutvu Uenjaka Mandata."

35

Istina, pomislila je, ali su je svi ti novi razgovori o poganimainili nervoznom, podsjeali je da Sveti rat nije u pohodu na neto
apstraktno. Sve bi se ee zatekla kako pogledava prema istoku, kao da oekuje da e visine na koje se penju razotkriti tinjajue
ostatke Tusama.
Koliko je ve prolo otkad je sjedila na svom prozoru u umni? Koliko je ve dugo hodala?
Hodanje. One koje slijede Kolone gradske kurve nazivajupeneditari, "one-koje-dugo-hodaju", a ta se rije esto pretvori u
pembeditari, ili one-koje-se-eu", jer su mnogi vjerovali da logorske kurve prenose raznorazne zarazne bolesti. Ovisno o tome koga
se pita, peneditari su ili jednako svjetovne i stoga jednako vrijedne divljenja kao i kurtizane kastinskih plemia, ili jednako okaljane i
stoga jednako prijezira vrijedne kao i kurve-prosjakinje koje lijeu s gubavcima. Esmenet je spoznala da Je istina negdje u sredini.
Svakako se osjeala kao peneditari. Nikada prije nije hodala toliko mnogo i toliko daleko. ak joj se i noima, koje je provodila ili
na leima ili na koljenima, inilo da hoda, da slijedi veliku vojsku hirovitih kurceva i optuujuih pogleda. Nikada nije zadovoljavala
tolike mukarce.
Hi su se duhovi jo uvijek muili na njoj kad bi se ujutro probudila.
Pokupila bi svoje stvari, pridruila se maru, i inilo joj se kao da bjei, a ne slijedi.
Unato tome, nalazila je vremena da se udi, da ui. Promatrala je kako se mijenja karakter krajolika kroz koje su prolazili.
Promatrala je kako joj koa tamni, trbuh postaje sve ravniji, a miii na nogama jaaju. Nauila je neto malo galeotskog, tek toliko da
okira i razveseli svoje goste. Nauila je plivati gledajui djecu kako se praakaju u kanalu. Biti okruena hladnom vodom. Plutati!
Oistiti se cijela odjednom.
No svaka je no bila jednaka. Pljaskanje blijedih slabina, pritisak preplanulih dlanova, prijetnje, svae, ak i ale koje je
razmjenjivala s drugim kurvama oko vatre - sve su je te stvari,inilo joj se, pljotile, zbijale u oblik u koji nikada ne bi bila stala u
svom nekadanjem ivotu. Kao nikada prije sanjala je lica, nacerena i sa zaliscima.
A onda je prole noi ula nekoga kako izvikuje njezino ime. Okrenula se, moda iznenaena, ali i u nevjerici, mislivi da je krivo
ula. Onda je ugledala Achamiana, oito pijanog, kako se nagurava s ogromnim Thunyeraninom.
Pokuala je pobjei, no nije se mogla pomaknuti. Bila je u stanju samo bez daha gledati kako ga ratnik baca na pod. Zavritala je
kada se spustila izma, ali se svejedno nije mogla pomaknuti. Tek kad se pridigao na koljena sav uplakan i zazvao njezino ime.
Potrala je k njemu - Zar je imala izbora? Na cijelom svijetu on je imao samo nju - samo njul Ljutnja koju je mislila dae osjeati
nekamo je isparila. Umjesto toga, njegov dodir, njegov miris, potakli su gotovo opasnu ranjivost, osjeaj podlonosti nimalo nalik
iemu to je iskusila - i bilo je dobro. Sveti Sejenuse, kako je dobro bilo! Kao maleni krug djejeg zagrljaja ili okus zapaprenog mesa
nakon dugotrajne gladi. Bilo je to poput plutanja u hladnoj, istoj vodi.
Bez tereta, samo bljesak sunevih zraka i grane koje se polagano njiu, miris zelenila...
Vie nije bila peneditari; bila je ono to Galeoani nazivaju "im hust-warra", logorska ena. Sada je napokon pripadala Drusasu
Achamianu. Napokon je bila ista.
Mogla bih ii u hram, pomislila je.
Esmenet mu nije rekla nita o Sarcellusu, nita o onoj suludoj noi u umni, nita o svojim sumnjama glede Inraua. Govoriti o
jednom, inilo joj se, znailo bi govoriti i o ostalome. Umjesto toga, rekla mu je da je napustila umnu iz ljubavi prema njemu i da se
pridruila sljedbenicima tabora nakon to ju je odbacio pred Momemnom.
to je drugo mogla? Riskirati sve sada kad su se napokon pronali? Osim toga, stvarno je otila iz umne zbog njega; stvarno se
pridruila sljedbenicima tabora zbog njega. utnja nije proturjeila istini.
Moda da je bio isti onaj Achamian koji ju je ostavio u umni...
Achamian je uvijek bio... slab, no bila je to slabost koja proizlazi iz iskrenosti. U trenucima kad bi drugi mukarci utihnuli i postali
daleki, on je priao, i to mu je davalo neobinu vrstu snage, onu koja ga je razlikovala od gotovo svih mukaraca koje je Esmenet
poznavala, kao i od mnogih ena. No sada je bio drugaiji. Oajniji.
U umni ga je esto optuivala da nalikuje luacima koji na Ekozijskoj trnici zavijaju o nepravdama i usudu. Kad god bi proli
pored jednoga od njih, ona bi rekla: "Gle, jo jedan tvoj prijatelj", ba kao to bi on uzviknuo: "Gle, jo jedna tvoja muterija" kad god
bi spazio nekog stravino debelog ovjeka. Sada se to ne bi usudila. Achamian je i dalje bio Achamian, ali je zadobio isti onaj prazan,
istroeni izgled kao i oni luaci, iste pogurene oi, kao da stalno gleda neke uase koji hodaju meu onim to svi drugi vide.
Prestravilo ju je ono to je rekao, naravno - Kako mu ne bi vjerovala? - no jo ju je vie prestravio nain na koji je to rekao:
nesuvislo blebetanje, histerian smijeh, zlobna estina, beskrajna grinja savjesti.
Ludio je. Osjeala je to u dubini due. No nije ga razdiralo otkrie Savjeta, shvatila je, niti neminovnost Druge Apokalipse, ve ovaj
ovjek... taj Anasurimbor Kellhus.
Kakva tvrdoglava budala! Zato ga ne eli prepustiti Mandatu? Da Achamian ve nije arobnjak, rekla bi da ga je netko zaarao.
Nikakvi ga argumenti nisu mogli razuvjeriti. Nita!
Achamian je tvrdio da ene nemaju instinkt za principe. Njima je sve utjelovljeno... Kako je to ono rekao? Ah, da, da enama
egzistencija prethodi esenciji. Po prirodi njihove due idu putevima koji su paralelni s Putevima koje zahtijevaju principi. enska je
dua sklonija preputanju, suosjeanju, njegovanju nego muka. Kao posljedica, tee im je vidjeti Principe, poput tapa u gutiku, i
upravo e zbog toga ene prije pobrkati sebino i ispravno - a to je, oito, ona radila.
No mukarcima, ije sklonosti haraju tako iroko i tako neobuzdano, Principi su sveprisutni teret, jaram kojeg ili tegle ili potpuno
zbace.
Za razliku od ena, mukarci uvijek vide to bi trebali uiniti upravo zato jer se toliko drastino razlikuje od onog to bi eljeli.
Isprva mu je Esmenet zamalo povjerovala. Kako bi drugaije objasnila njegovu voljnost da riskira njihovu ljubav?
No onda je shvatila da je ljute upravo principi, a ne neko glupavo ensko brkanje nade i pobonosti. Zar se nije predala njemu? Zar
se nije odrekla svog ivota, svog talenta?
Zar se nije napokon prepustila?
A ega je ona njega traila da se odrekne zauzvrat? ovjeka kojeg je poznavao samo nekoliko tjedana - stranca!ovjeka kojeg bi
jo k tome po svojim principima trebao predati. "Moda je tvoja dua enska!" eljela je povikati. No iz nekog razloga nije mogla.

36

Ako mukarci moraju potediti ene svijeta, onda ene moraju potediti mukarce istine - kao da svaki zauvijek ostaje druga polovica
istog bespomonog djeteta.
Esmenet je zastala da uhvati dah, promatrala Achamiana i Kellhusa kako razmjenjuju neke komentare - neto nerazgovjetno i
komino. Achamian se glasno nasmijao. Moram mu pokazati. Nekako mu moram pokazati!
ak i kad pluta, uvijek postoji strujanje... Uvijek se protiv neega treba boriti.
Serwe je hodala uz nju i svako malo uputila nervozni pogled u njezinom smjeru. Esmenet nije rekla nita iako je znala da bi
djevojka eljela razgovarati. inila se dovoljno bezopasno, s obzirom na okolnosti. Bila je jedna od onih rijetkih ena koje je
nemogue oskvrnuti, opljakati. Kad bi bila njezina kolegica kurva u umni, Esmenet bi je potajno prezirala. Smetala bi joj njezina
ljepota, njezina mladost, njezina plava kosa i blijeda koa, no najvie od svega smetala bi joj njezina vjena ranjivost.
"Akka je" djevojka bubne. Zarumenila se i spustila pogled na svoja stopala. "Achamian ui Kellhusa udesnim stvarima udesnim stvarima!"
ak i njezin umiljati naglasak. Ogorenje je oduvijek bilo tajno pie bludnica.
Buljei u prazno prema junom horizontu, Esmenet ree: "Ma nemoj?"
Moda je u tome bio problem. Achamian je ponudio Kellhusu utoite poiuke prije nego je saznao za pijune lanih lica, to e
rei, prije nego li je sa sigurnou znao da je on Glasnik - ako je uope bio GlasnikModa je na taj magloviti princip Achamian mislio, na povezanost... Kellhus je bio njegov uenik, poput Proyasa ili Inraua.
Od te pomisli Esmenet poeli pljunuti. Iznenada Serwe pojuri naprijed, skakuui po humcima i kroz prepleteni korov. "Cvijee!"
povikala je. "Kako je lijepo!"
Esmenet se pridrui Achamianu i Kellhusu koji su stajali i promatrali je. Nekoliko koraka dalje, djevojka je kleknula pred grmom
prepunim prekrasnih tirkiznih cvjetova.
"Ah, da," Achamian ree i krene joj se pridruiti, "pemembis... Zar ih nisi nikad vidjela?"
"Nikada", Serwe izdahne.
Esmenet se uini da osjeti miris jorgovana.
"Nikada?" Achamian ree i ubere i sam jedan cvijet. Pogleda natrag prema Esmenet i namigne. "eli rei da nikada nisi ula
legende?"
Esmenet je ekala pored Kellhusa dok je Achamian priao priu: neto o nekoj carici i njezinim krvoednim ljubavnicima. Prolo je
nekoliko neugodnih trenutaka. Mukarac bijae visok, ak i za Norsirca, i miiavih izduenih udova koji bi pokrenuli neotesana
nagaanja meu njezinim starim prijateljicama u umni. Oi mu bijahu izrazito plave, imale su onu bistrinu koju je Achamian
spominjao u svojim priama o drevnim kraljevima Sjevera. I postojalo je neto u njegovom dranju, neka gracioznost koja kao da
nije... s ovoga svijeta.
"I tako, ivio si sa Scylvendijima?" napokon ga upita.
Kellhus je pogleda kao da ga je omela, pa vrati pogled na Serwe i Achamiana. "Neko vrijeme, da."
"Ispriaj mi neto o njima." "Kao na primjer..."
Ona slegne ramenima. "Priaj mi o njihovim oiljcima... Jesu li to trofeji?"
Kellhus se nasmijei i odmahne glavom. "Ne."
"Nego to su?"
"Nije lako odgovoriti na to pitanje... Scylvendiji vjeruju samo u djela, iako to nikad ne bi tako rekli. Njima je stvarno samo ono to
ljudi naprave. Sve je ostalo dim. Oni ak ivot zovu 'syurtpiutha', ili 'dim koji se kree'. Njima ljudski ivot nije stvar, neto to je
mogue posjedovati 'i razmijeniti, prije neto poput niza ili staze djela. Niz drugog ovjeka mogue je uplesti u svoj vlastiti, kao u
sluaju svojih suplemenika; natjerati u stado, kao u sluaju robova; ili ga je mogue zaustaviti, kao u sluaju ubijanja ili umorstva.
Budui da je ovo posljednje djelo koje ukida djelovanje, Scylvendiji ga smatraju najznaajnijim, najstvarnijim od svih djela. Kamen
temeljac asti.
No oiljci, ili swazondi, ne slave uzimanje ivota, kao to izgleda misle svi u Tromorju. Oni oznaavaju... sjecite, moglo bi se rei,
suparnikih nizova djela, toku u kojoj jedan ivot predaje svoj zamah drugome. To to Cnaiiir, recimo, nosi oiljke mnogih znai da
hoda sa zamahom mnogih. Njegovi swazondi su mnogo vie od trofeja, oni su zapis njegove stvarnosti. U oima Scylvendija on je
jedan kamen koji je postao lavina."
Esmenet je zurila u udu. "Ali ja sam mislila da su Scylvendiji sirovi... barbari. Svakako su takva vjerovanja previe suptilna!"
Kellhus se nasmije. "Sva su vjerovanja previe suptilna." Drao ju je svojim sjajnim plavim oima. "A 'barbarstvo' je, bojim se, tek
rije koja oznaava prijetee nepoznanice."
Nesigurna, Esmenet se zagleda u travu koja je bujala oko njezinih sandala. Pogledala je prema Achamianu i vidjela da je promatra s
mjesta gdje su on i Serwe uali. Znakovito se nasmijeio pa nastavio izlaganje o cvijeu koje se njihalo.
Znao je da e se ovo dogoditi.
A onda, niotkuda, Kellhus ree: "I tako, bila si kurva."
Podigla je pogled u oku, refleksno pokrivi tetovau na nadlanici lijeve ruke. "Pa to ako jesam?"
Kellhus slegne ramenima. "Ispriaj mi neto..."
"Kao na primjer?" ona se otrese.
"Kako je to bilo, lijegati s nepoznatim mukarcima?"
Htjela je biti bijesna, ali u njegovom je dranju bilo neke izuzetne nevinosti, iskrenosti koja ju je potpuno zbunila - i dala joj volju.
"Lijepo... ponekad", ree ona. "A ponekad nepodnoljivo. No mora hraniti da bi prehranio sebe. Tako to jednostavno ide."
"Ne", Kellhus odvrati. "Pitao sam te kako je bilo..."
Proistila je grlo i odvratila pogled, posramljena. Ugledala je Achamiana kako je oeao Serwine prste, odagnala alac ljubomore.
Nervozno se nasmijala.
"Koje udno pitanje..."
"Zar si ga nikad nisi postavila?"
"Ne... Hou rei, jesam, naravno, ali..."

37

"I koji je bio tvoj odgovor?"

Ona zastane, smetena, uplaena i neobino uzbuena.
"Ponekad nakon pljuska, ulice pod mojim prozorom bile bi izbrazdane tragovima kola, i ja bih... ja bih ih promatrala - kotae kako
kripe kroz kolotrage - i pomislila, takav je moj ivot..."
"Staza koju drugi utiru."
Esmenet kimne, trepne dvije suze.
"A kad nije bilo tako?"
"Kurve glumataju - to mora shvatiti. Mi izvodimo predstavu..."
Oklijevala je, traei njegove oi, kao da one sadre prave rijei. "Znam da Kljova kae da se poniavamo, da kaljamo svetost
vlastitog spola... i ponekad se tako i ini. Ali ne uvijek... esto, vrlo esto, na meni su ti mukarci, ti mukarci koji dahu kao ribe i
misle da su me pokorili, zareali, i ja ih alim - njih, ne sebe. Postajem vie... vie lopov nego kurva. Varam, obmanjujem, gledam
sebe kao da sam reflektirana na srebru... Osjeam se kao... kao..."
"Kao da si slobodna", Kellhus ree.
Esmenet se i smijeila i mrtila, zabrinuta zbog intimnosti detalja koje je otkrila, zaprepatena poezijom vlastitog uvida, i osjeala je
neko neobino olakanje, kao da se rijeila velikog tereta. Gotovo je drhtjela. A Kellhus se inio tako... blizu.
"Da..." Pokuala je progutati drhtaje u glasu. "Ali kako"
"I tako smo mi nauili neto o svetom pemembisu", Achamian ree kad su se on i Serwe pribliili. "to ste vi nauili?" Prostrijeli
Esmenet znakovitim pogledom.
"Kako je to biti ono to jesmo", Kellhus ree.
Ponekad, iako ne esto, Achamian bi promatrao daljine i jednostavno znao da je hodao istim ili slinim putem dvije tisue godina
ranije. Ukipio bi se, kao da je spazio lava u bunju, i samo se ogledavao oko sebe u nerazumnomuenju. Bilo je to zbunjujue
prepoznavanje, znanje koje ne moe biti.
Seswatha je hodao istim tim brdima neko, u bijegu iz opkoljenog Asgiliocha, sa stotinom drugih izbjeglica traio je put kroz
planine, nain da pobjegnu od uasa Tsurumaha. Achamian bi se zatekao kako Pogledava preko ramena, uvijek prema sjeveru,
oekujui da e vidjeti crne oblake kako se nakupljaju na obzorju. Zatekao bi se kako se dri za rane koje nema, pokuava odagnati
slike bitke u kojoj nije sudjelovao: poraz Kyranejaca od Mehsarunatha. Hodao je gotovo automatski izgubljen od svake nade, svake
tenje osim da preivi.
U jednome je trenutku Seswatha napustio ostale da bi lutao sam po vjetrom ogoljenom kamenu. Negdje, ne daleko, pronaao je
malenu sjenovitu spilju, gdje se sklupao poput psa, obgrlio koljena i cvilio, zavijao, molio za smrt... Kada je stiglo jutro, proklinjao je
Bogove jer je jo uvijek disao.
Achamian se zatekao kako pogledava prema Kellhusu, dok su mu se ruke tresle, a misli mu bile u kaosu.
Esmenet ga je zabrinuta pitala to je bilo.
"Nita", odrjeito je promumljao.
Ona se nasmijeila i stisnula mu ruku kao da mu vjeruje. No znala je. Dvaput ju je uhvatio kako prestravljeno pogledava Princa
Atrithaua.
Kako je poslijepodne prolazilo, Achamian je polako dolazio k sebi. to su dalje odmicali od Seswathina puta, inilo se da mu se
lake pretvarati. I ne shvativi je, odveo ostale predaleko da bi se stigli vratiti do Svetoga rata prije mraka, pa je predloio da pronau
mjesto gdje e se utaboriti.
Obronci planina ublaavali su se prema ljubiastim oblacima. Kako se pribliavala veer, uoili su umu bjelogorinih stabala u
cvatu smjetenu visoko na zbijenome hrptu brijega. Planinarili su prema njoj, uspinjali se naboranim podnojem planine. Kellhus je
prvi uoio ruevine: hrpu ostataka stare inritske kapelice.
"Nekakvo svetite?" Achamian upita nikog odreenog dok su se probijali kroz grmlje i travu prema temeljima. uma je zapravo bila
razrasli gaj. Bjelogorina stabla stajala su u redovima, tamnih grana isprepletenih ljubiastom i bijelom, i njihala se na toplome
veernjem povjetarcu.
Paljivo su koraali izmeu kamenih blokova, pa se penjali preko nagomilanih zidova gdje su pronali podni mozaik koji je
predstavljao Inrija Sejenusa, glave zatrpane krhotinama i ispruenih ruku s aureolama. Neko su vrijeme svietvero samo zujali okolo,
istraivali, tabali staze kroz razrasli korov, i udili se, Achamian je pretpostavljao, svemu to je zaboravljeno.
"Nema pepela", Kellhus primijeti, razgrnuvi nogom pjeskovitu zemlju. "Kao da se ovo mjesto samo od sebe uruilo."
"Tako je lijepo", ree Serwe. "Kako je netko mogao dopustiti da se to desi?"
"Kad je Gedea pala u ruke Fanimljana", Achamian objasni, "Nansurci su napustili ove krajeve... Bili su previe izloeni pljakakim
pohodima, pretpostavljam... Cijeli planinski lanac je vjerojatno naikan ovakvim ruevinama."
Sakupljali su suho grmlje i Achamian upali vatru arobnom rijei, tek kasnije uvidjevi da je zapalio trbuh Kasnijem Proroku. Sjedili
su po blokovima s obje strane slike i nastavili razgovarati, dok je vatra dobivala na sjaju proporcionalno s dolaskom mraka.
Pili su isto vino, jeli kruh, poriluk i usoljenu svinjetinu. Achamian je prevodio odlomke teksta vidljive na mozaiku.
"Marruceji", ree on, prouavajui stilizirani peat ispisan visokim sheyickim.
"Ovo je mjesto neko pripadalo Marrucejima, starome Kolegiju Tisue Hramova... Ako se dobro sjeam, uniteni su kad su
Fanimljani zauzeli Shimeh... To znai da je ovo mjesto naputeno davno prije pada Gedeje."
Kellhus se nadovezao s nekoliko pitanja vezanih uz Kolegij - naravno. Budui da je Esmenet poznavala sveenike labirinte Tisue
Hramova mnogo bolje od njega, Achamian je pustio nju da odgovori. Ipak je ona lijegala sa sveenicima iz svih moguih kolegija,
sekti i kultova...
Jebala se s njima.
Promatrao je kako su mu se remenii od sandale urezali u stopalo dok je sluao. Trebao je nove, ustanovi. Tada ga je zahvatila
duboka tuga, nesretna tuga ovjeka kojeg proganjaju ak i najmanje sitnice. Gdje li e pronai sandale u svem tom ludilu?
Ispriao se i odlutao u poruene prolaze izvan domaaja vatre.

38

Sjedio je neko vrijeme na rubu ruevine gdje se su se krhotine odronjavale u gaj. Sve je bilo crno iza stabala, no njihove su
rascvjetale kronje na mjeseini izgledale kao da nisu s ovoga svijeta, polagano se njiui amo-tamo na povjetarcu. Gorkoslatki ga je
miris podsjeao na Xinemusove vonjake.
"Opet si mrzovoljan?" zauo je Esmenet iza svojih lea.
Okrenuo se i ugledao je kako stoji u polutami, obojana istim blijedim tonovima kao i okolne ruevine.udio se kako no moe
uiniti da kamen nalikuje koi, a koa kamenu. A onda je bila u njegovom naruju, ljubila ga, navlaila njegov laneni ogrta. Gurnuo
ju je unatrag i naslonio je na popucani oltar, lutajui rukama po njezinim bedrima i guzovima. Posegnula je prema njegovom kurcu i
zgrabila ga objema rukama. Spojili su vatre.
Kasnije, dok su otresali pijesak s koe i odjee, cerili su se zavjerenikim, srameljivim osmijesima.
"I to misli?" Achamian upita.
Esmenet ispusti neki zvuk, neto izmeu smijeha i uzdaha.
"Nita", ree ona. "Nita nije tako krhko, nestano ili slasno. Nita nije tako zaarano kao ovo mjesto..."
"Mislio sam na Kellhusa."
Bljesak ljutnje. "Zar ni o em drugom ne zna razgovarati?"
Grlo mu se stegne. "Kako bih mogao?"
Postala je daleka i neprobojna. Serwin smijeh odzvanjao je ruevinama, i on se zapita to li je Kellhus rekao.
"Stvarno je poseban", Esmenet promrmlja, ne elei ga pogledati. I to bih trebao uiniti? Achamian je poelio zavapiti.
Umjesto toga, ostao je tiho, pokuavajui zauzdati graju unutranjih glasova.
"Imamo jedno drugo", iznenada ona kae. "Zar ne, Akka?"
"Naravno da imamo. Ali kakve"
"Kakve veze ima bilo to drugo, sve dok imamo jedno drugo?"
Uvijek prekida...
"Sveti Sejenuse, eno, on je Glasnik."
"Ali mogli bismo pobjei! Od Mandata. Od njega. Mogli bismo se sakriti, samo nas dvoje!"
"Ali Esmi... Teret"
"Nije na!" procijedi ona. "Zato bismo ga mi morali podnositi? Pobjegnimo! Molim te, Akka! Ostavimo ovo ludilo za nama!"
"To su gluposti, Esmenet. Ne moe se sakriti od kraja svijeta!ak i kad bismo mogli, ja bih bio arobnjak bez kole - vra, Esmi.
Bolje je biti vjetica! Lovili bi me. Svi oni, ne samo Mandat. kole ne podnose vraeve..." Gorko se nasmijao. "Ne bismo preivjeli ni
da poginemo."
"Ali ovo je prvi put", ree ona glasom koji je pucao. "Prvi put ikada da sam..."
Neto - potitena linija njezinih ramena, moda, ili nain na koji je popila ruke, zapee uz zapee - nagnalo je Achamiana da je
zagrli. No uspanieni uzvik ga zaustavi. Serwe.
"Kellhus te moli da brzo doe!" oglasila se iz mraka. "Vide se baklje u daljini! Jahai!"
Achamian se namrti. "Tko bi bio toliko glup da jae planinskim padinama po noi?"
Esmenet nije odgovorila. Nije bilo potrebe...
Fanimljani.
Esmenet je proklinjala samu sebe zbog vlastite gluposti dok su se probijali kroz mrak. Kellhus je ugasio vatru, pretvorivi mozaik
Kasnijega Proroka u konstelaciju rasprenog ugljena. Pourili su preko njega i pridruili se Kellhusu u travi izvan hrpa kra.
"Pogledaj", Princ Atrithaua ree, pokazujui prema padinama.
Ako je od Achamianovih rijei ostala bez daha, ono to je vidjela isisalo je sav preostali zrak iz nje. Linije baklji vijugale su kroz
tamu ispod njih, slijedei goleme zemljane nasipe koji bijahu jedini prilaz uruenom svetitu. Stotine blistavih toaka. Pogani koji su
im doli rasporiti utrobe. Ili jo gore...
"Ubrzo e biti pred nama", Kellhus ree.
Esmenet se borila s iznenadnim napadajem straha. Bilo to se moglo dogoditi - ak i u drutvu mukaraca kao to su Achamian i
Kellhus! Svijet je neobino okrutan. "Moda ako se sakrijemo..."
"Znaju da smo ovdje", Kellhus promrmlja. "Naa vatra. Slijedili su nau vatru."
"Onda moramo vidjeti", Achamian ree.
okirana njegovim tonom, Esmenet baci pogled prema njemu, a onda posrne unazad prestravljena. Bijela svjetlost sijevala mu je iz
oiju i usta, a rijei su se slijevale poput grmljavine niz planinske obronke. Onda se linija pojavila od zemlje kroz njegove pruene
ruke, toliko blistava da je morala zatititi oi rukama od njezinog sjaja. Sjevnula je uvis, savrenija od ikojeg geometrovog ravnala,
via od zamiljenog Unarasa, probila se kroz oblake osvijetlivi ih, i dalje u beskrajnu tamu...
Pruga nebeska! pomislila je - Inkantacija iz njegovih pria o Prvoj Apokalipsi.
Sjenke su juriale po udaljenim strminama. Razbacani krajolik pojavio Se bljeskom kao kad sijeva. I Esmenet ugleda naoruane
jahae, cijelu kolonu jahaa, koji su vikali uzbunjeni i borili se sa vlastitim konjima. Spazila je zaprepatena lica...
"ekaj!" Kellhus povie. "ekaj!" Svjetlo se ugasilo. Tama.
"To su Galeoani", Kellhus ree i stavi vrstu ruku na njezino rame "Ljudi od Kljove."
Esmenet trepne i obgrli se oko prsa. Meu jahaima je ugledala Sarcellusa.
Rezonantan je glas odjekivao kroz tamu: "Traimo Princa Atrithaua! Anasurimbora Kellhusa!"
Raznobojni tonovi su se raspleli, raeljali u pojedinane niti: iskrenost, briga, ogorenje, nada... I Kellhus je znao da nema
opasnosti.
Doao se savjetovati sa mnom.
"Prine Saubon!" Kellhus povikne. "Doite! Pravovjerni su uvijek dobrodoli kraj nae vatre!"
"A arobnjaci?" drugi glas se javi. "Jesu li i bogohulnici dobrodoli?"

39

Ogorenje i sarkazam bili su oiti, ali pozadina mu je izmicala. Tko je to govorio? Nansurac, iz Massentije moda, iako mu je
naglasak bilo neobino teko smjestiti. Nasljedni kastinski plemi, dovoljno visoko rangiran da jae s princem... Jedan od Carevih
generala?
"Naravno da jesu," Kellhus mu uzvrati, "kada slue pravovjernima!"
"Oprostite mome prijatelju!" Saubor zaurla, smijui se. "Bojim se da je ponio samo jedan par hlaa!" Srani galeotski smijeh
odzvanjao je padinama: smijeh, zavijanje, prijateljsko dovikivanje.
"to ele?" Achamian upita tihim glasom. ak i u tami, Kellhus je mogao vidjeti linije nedavne boli kroz njegovu trenutanu
zabrinutost - ostaci neke svae s Esmenet. Oko njega.
"Tko zna?" ree Kellhus. "Na vijeu je Saubon bio jedan od najglasnijih meu onima koji su nagovarali ostale da krenu u mar bez
Ainonjana i Grimiznih Tornjeva. Moda sad kad je Proyas na terenu trai nove neprilike..."
Achamian odmahne glavom. "On je tvrdio da unitenje Ruoma prijeti demoraliziranjem Ljudi od Kljove",arobnjak ga ispravi.
"Xinemus mi je rekao da si ga ti utiao... Tako to si reinterpretirao znaenje potresa."
"Misli da mi se eli osvetiti?" Kellhus upita.
Meutim, bilo je prekasno. Sve se vie jahaa topui zaustavljalo na mjeseini, sjahali bi i pretegnuli umorne noge. Saubon i
njegova pratnja kaskali su prema njima, s nosaima baklji sa svake strane. Galeotski Princ zauzdao je i zaustavio svog bojnog konja s
ukrasnim platem. Oi mu bijahu skrivene u sjeni vjea.
Kellhus pogne glavu onoliko koliko je jnan to zahtijevao - naklon meu prinevima.
"Pratili smo vas cijelo poslijepodne", Saubon ree i skoi iz sedla. Bio je visok gotovo koliko i Kellhus, iako malo iri u prsima i
ramenima. I on i njegovi ljudi bili su opremljeni za bitku, ne samo u oklopima od veriga ve i s kacigama i rukavicama. Nabrzinu
napravljena Kljova bila je priivena ispod Crvenog lava izvezenog preko njegovog ogrtaa, oznake Galeotske Kraljevske Kue.
"A tko je to 'mi'?" Kellhus pita, piljei u njegove kolege jahae.
Saubon mu predstavi nekoliko ljudi, poevi sa svojim prosijedim dvornikom, Kussaltom, no Kellhus im je uputio tek letimian
pogled. Osamljeni rijalski vitez, kojeg je Princ predstavio kao Cutiasa Sarcellusa, zaokupio je njegovu panju...
Jo jedan. Jo jedan Skeads...
"Konano", Sarcellus ree. Oi su mu sjajile kroz prste njegovog lanog lica. "Slavni Princ Atrithaua."
Naklonio se nie nego li je njegov rang zahtijevao. to to znai, Oe?
Toliko varijabli.
Nakon to je postavio strae i ratrkao svoje ljude po rubovima gaja, Saubon se zajedno sa svojim dvornikom i rijalskim vitezom
pridruio njihovoj vatri u sreditu uruene kapelice. U skladu s obiajem junih dvorova, Galeotski je Princ izbjegavao svaki razgovor
o svojim nakanama, Presavjesno ekajui ono to praktiari jnana nazivaju memponti, "sluajni prevrat" koji e sam po sebi dovesti
do ozbiljnijih tema. Saubon je obiaje Svog naroda smatrao nepristojnim, Kellhus je znao. Svakim je dahom vodio rat protiv onoga
to on jest.
No rijalski je vitez bio taj koji je plijenio Kellhusovu panju - i to ne samo zato jer nije imao lice. Achamian je zagladio ok iz svog
izraza, ali mu je zabrinuti bijes zabljesnuo u oima kad god bi pogledao Viteza od Kljove. Ne samo da je Achamian prepoznao
Sarcellusa, Kellhus shvati, mrzio ga je. Dunyanski redovnik gotovo je mogaouti kretanja Achamianove due: uzavrelo ogorenje
zbog neke ranije greke, plaha sjeanja na udarac, kajanje...
U umni, Kellhus shvati, prisjeajui se do posljednjeg detalja svakog Achamianovog spominjanja njegove prole misije. Neto se
dogodilo izmeu njega i Sarcellusa u umni. Neto vezano uz Inraua...
Unato svojoj mrnji, arobnjak oito nije imao pojma da je Sarcellus jo jedan Skeaos... Jo jedan Savjetov pijun lanoga lica.
A nije ni Esmenet, iako je njezina reakcija daleko nadmaila Achamianovu. Sram. Strah od razotkrivanja. Izdajnika nada... Ona
misli da je doao po nju... Preoteti je od Achamiana.
Bila je ljubavnica tog stvora.
No ti su misteriji izblijedili pred vanijim pitanjem: to on radi ovdje? Ne samo u Svetom ratu, ve ovdje, noas, zato jae uz
Saubona... "Kako ste nas pronali?" Achamian je pitao. Saubon proe prstima kroz kratko podianu kosu.
"Ovaj moj prijatelj Sarcellus ima nevjerojatnu sposobnost praenja. .." Okrenuo se Zapovjedniku Vitezova. "Kako si ono rekao da si
to nauio?"
"Kad sam bio mladi," Sarcellus je lagao, "na zapadnim posjedima mog oca" - napuio je svoje pohotne usne, kao da suspree
osmijeh - "pratio sam Scylvendije..."
"Pratio Scylvendije", Saubon ponovi, kao da eli rei, Samo u Nansuriju... "Namjeravao sam se okrenuti u sumrak, no on je uporno
tvrdio da ste blizu." Saubon rairi ruke i slegne ramenima.
Tiina.
Esmenet je sjedila ukoeno, skrivajui tetovau kao to bi drugi skrivali pokvarene zube. Achamian pogleda Kellhusa, oekujui da
e on otkloniti neugodnu situaciju. Serwe, koja je osjetila skriveno strujanje nelagode, samo je drala njegovo bedro. Zvijer bez lica
zurila je u svoj krag vina.
Inae bi Kellhus neto rekao. No u tom trenutku bio je u stanju smisliti samo rutinske odgovore. Oi su mu gledale, ali se nisu
mogle usredotoiti. Njegov je izraz lica samo odraavao lica koja su ga okruivala. Njegova je svijest nestala u mjesto, mjesto
otvaranja, gdje je gonio permutaciju za permutacijom do nemilosrdnog zakljuka. Posljedica i efekt. Dogaaji out koncentrinog
mrekanja koji se rastvaraju na crnim vodama budunosti... Svaka rije, svaki pogled kamen.
Bila je to vrlo opasna situacija. Principe tog susreta tek je trebalo shvatiti. Samo mu Logos moe osvijetliti put... Samo Logos.
"Pratio sam va miris", Sarcellus je govorio. Zurio je ravno u Achamiana, oiju sjajnih od neeg nerazumljivog. Humora?
ala je u tome da to nije ala, Kellhus zakljui: stvor je pratio njihov miris poput psa. Morao je biti izuzetno oprezan s tim
stvorenjima. Zasad jo nema pojma o njihovim sposobnostima. Zna li za te spodobe, Oe?
Sve se transformiralo otkad je uzeo Drusasa Achamian za uitelja. Tlo ovoga svijeta, sada je znao, sakrilo je mnogo, mnogo tajni od
njegove brae. Logos je ostao istinit, no njegovi su putevi bili daleko vie krivudavi i daleko spektakularniji nego to su Dunyanjani
ikada zamiljali. A Apsolut... Kraj svih Krajeva bio je dalje nego to su mogli i zamisliti. Toliko prepreka. Toliko ravanja na putu...

40

Unato svojoj poetnoj skepsi, Kellhus je poeo vjerovati svemu to mu je Achamian tvrdio tijekom njihovih razgovora. Vjerovao je
u prie o Prvoj Apokalipsi. Vjerovao je da je spodoba bez lica koja se nalazi pred njim proizvod Savjeta. Ali Celmomasovo
proroanstvo? Dolazak Druge Apokalipse? Takve su stvari bile besmislene. Po definiciji budunost ne moe navijestiti sadanjost.
Ono to dolazi poslije ne moe prethoditi...
Ili moe?
Bilo je toliko toga to e morati priekati njegovog oca... Toliko pitanja.
Njegovo je neznanje ve zamalo rezultiralo katastrofom. Sama razmjena pogleda u Carevu Privatnome vrtu pokrenula je nekoliko
malih katastrofa, ukljuujui i dogaanja pod Andiaminskim visovima koji su uvjerili Achamiana da je Kellhus stvarno Glasnik. Kada
bi on odluio rei svojoj koli da se Anasurimbor vratio...
Bila je to vrlo opasna situacija.
Drusas Achamian mora ostati u neznanju - to je bar bilo sigurno. Kad bi znao da Kellhus moe vidjeti iste te pijune lanih lica koji
ga toliko prestravljuju, ne bi oklijevao javiti se svojim nadreenima u Atyersus. Toliko je toga ovisilo o njegovu daljnjemu otuenju
od vlastite kole ~ izolaciji.
to je znailo da se Kellhus mora sam suoiti s tim spodobama.
"Moj se dvornik", Saubon je govorio rijalskom vitezu, "kune da i ovdje dovela upravo magija... Kussalt sebe smatra vrsnim
tragaem."
Je li Savjet nekako znao da je on otkrio Skeaosa na Carevom dvoru? Car je vidio kako prouava njegovog Prvog savjetnika, i to je
jo vanije, zapamtio je. Ve je nekoliko puta Kellhus primijetio da ga carski pijuni promatraju s diskretne udaljenosti, da ga slijede.
Mogue je da Savjet zna kako je Skeaos otkriven, moda ak i vjerojatno.
Ako jesu znali, onda ga je Sarcellus vrlo lako mogue doao ispipati. Moraju biti sigurni je li otkrie Skeaosa bilo sluajni produkt
Careve paranoje ili je taj stranac iz Atrithaua na neki nain prozreo njegovo lice. Motrit e ga, postavljati diskretna pitanja, a kada to
ne urodi plodom, uspostavit e kontakt... Zar ne?
No valjalo je imati na umu i Achamiana. Nesumnjivo e Savjet drati na oku Uenjake Mandata, jedine osobe koje vjeruju da oni
jo uvijek postoje. Sarcellus i Achamian ve su ranije stupili u kontakt, i direktno, to je vidljivo iz arobnjakove reakcije, i indirektno
preko Esmenet, koja je oito bila zavedena u nekom trenutku u prolosti. Iz nekog su je razloga iskoritavali... Moda su iskuavali
nju, ispitivali njezinu sposobnost za prevaru i izdaju. Achamianu nije rekla nita o Sarcellusu; to je bar bilo oito.
Prouavanje see toliko duboko, Oe.
Tisuu mogunosti galopiraju stepom bez staza onoga to tek treba doi. Stotinu mu je scenarija prolazilo duom, neki su se granali
i granali, drugi se razbuktali u katastrofi...
Izravno sueljavanje. Iznoenje optubi pred Velikim Imenima. Glasno zahtijevanje da se otkriju uasi iznutra. Uplitanje Mandata.
Otvoreni rat sa Savjetom... Neizvedivo. Mandat ne treba uplitati dok ih nee biti u stanju svladati. Rat sa Savjetom ne moe riskirati.
Ne jo.
Neizravno sueljavanje. Prepadi usred noi. Prerezani grkljani. Pokuaji odmazde. Tajni rat postepeno se otkriva... Takoer
neizvedivo. Ako Sarcellus i drugi budu ubijeni, Savjet e znati da ih netko moe vidjeti. Kada saznaju detalje o otkrivanju Skeaosa,
ako ih ve ne znaju, shvatit e da je rije o Kellhusu i neizravno sueljavanje prerast e u otvoreni rat.
Mirovanje. Budni neprijatelji. Procjenjivanje. Jalova ispitivanja. Nagaanja. Reagiranje se odgaa zbog potrebe da se zna. Briga
zasjenjena sve veom moi... Izvedivo. ak i ako saznaju detalje vezane uz Skeaosovo otkrie, Savjet e imati samo sumnje. Ako je
ono to Achamian tvrdi istina, nisu tako nemarni da bi unitili potencijalne prijetnje bez da ih orvo shvate. Sueljavanje je neminovno.
Ishod ovisi samo o tome koliko vremena ima da se pripremi...
On je jedan od Uvjetovanih, Dunyanjanin. Okolnosti e se prepustiti. Misija mora
"Kellhuse", Serwe je govorila. "Princ te neto pitao."
Kellhus trepne i nasmijei se kao svojoj gluposti. Svi oko vatre, bez iznimke, buljili su u njega, neki zabrinuti, neki zbunjeni.
"Pardon, pardon", promuca on. "Ja..." Nervozno je pogledavao od promatraa do promatraa, izdahnuo kao da se trudi prihvatiti
svoje principe ma kako neugodni bili. "Ja... ja ponekad vidim vidim stvari..."
Tiina.
"I ja", Sarcellus ree zajedljivo. "Iako se to obino dogaa kad su mi oi otvorene."
Zar je zatvorio oi? Nije se sjeao toga. Ako jest, bio bi to zabrinjavaju propust. Jo otkad
"Idiote", Saubon prasne, okrenuvi se Srijalskom vitezu. "Budalo! Sjedimo okoovjekove vatre, a ti ga vrijea?"
"Zapovjednik Vitezova me nije uvrijedio", Kellhus ree. "Zaboravljate, Prine, da je on sveenik koliko i ratnik, a mi ga tjeramo da
dijeli vatru s arobnjakom... To je kao da traite babicu da dijeli kruh s gubavcem, zar ne?" Trenutak nervoznog smijeha, preglasnog i
prekratkog. "Nesumnjivo je samo uzrujan." Kellhus doda.
"Nesumnjivo", Sarcellus ponovi. Lani smijeak, bez dna kao i svi njegovi izrazi.
to eli?
"to za sobom povlai pitanje", Kellhus nastavi, bez problema uhvativi 'sluajni prevrat' koji je toliko izmicao Princu Saubonu. "to
je nagnalo Srijalskog viteza k arobnjakovoj vatri?"
"Poslao me Gotian," Sarcellus ree, "moj Vrhovni zapovjednik..." Bacio je pogled na Saubona koji je promatrao kamenog lica.
"rijalski vitezovi zakleli su se da e biti meu prvima koji e stupiti na pogansko tlo, a Princ Saubon predlae"
No Saubon ga prekine, bubnuvi: "Htio bih razgovarati o tome s vama nasamo, Prine Kellhuse."
to eli da uinim, Oe?
Toliko mogunosti. Neizvjesnih mogunosti.
Kellhus je slijedio Saubona kroz mrane prolaze izmeu stabala u gaju. Stali su na rubu stijene i gledali preko mjeseinom
obasjanih prostranstava Inunarskih brda. Oslobodivi se ukavog lia, vjetar se okomio na njih. Duboki pad pod njima bio je
zakren sruenim stablima. Mrtvi korijeni posezali su prema nebu. Neka od palih stabala jo uvijek su mahala golemim naglavcima
zemlje, poput pranjavih aka uzdignutih prema onim koja su preivjela.
"Stvarno vidi stvari, zar ne?" Saubon napokon ree. "Hou rei, stvarno si sanjao o ovom Svetom ratu u Atrithauu."

41

Kellhus ga zatvori u krug svojih osjetila. Otkucaji srca. Refleksno rumenilo. Miii oko njegovih oiju... Boji me se.
"Zato pita?"
"Zato jer je Proyas tvrdoglava budala. Zato jer e se oni koji prvi dou do tanjura prvi gostiti!"
Galeotski Princ bio je i drzak i nestrpljiv. Iako je cijenio suptilnost, u konanici je vie volio smjele udarce.
"eli krenuti u mar smjesta", Kellhus ree.
Saubon napravi grimasu u mraku. "Sada bih ve bio u Gedeji da nije bilo tebe!" otresao se.
Govorio je o nedavnom vijeu, gdje je Kellhusova reinterpretacija unitenja Ruoma srezala sve njegove argumente. No Kellhus je
mogao vidjeti da je njegovo ogorenje uplje. Iako je bio nemilosrdna i plaenika dua, Coithus Saubon nije bio sitniav.
"Zato si onda sad doao k meni?"
"Zbog onoga to si rekao... o tome kako je Bog spalio nae brodove... Zvualo je istinito."
Bio je on promatra ljudi, Kellhus shvati, netko tko stalno procjenjuje. itav svoj ivot smatrao je da izvrsno procjenjuje ljude,
ponosio se svojom iskrenou, svojom sposobnou da kazni laskanje i nagradi kritiku. Ali s Kellhusom... Nije imao metar, nije imao
vagu. Uvjerio je samoga sebe da sam ja nekakav vidovnjak. No boji se da sam vie od toga...
"Je li to ono to trai? Istina?"
Iako plaenik, Saubon je bio poboan u praksi. Za njega je vjera bila igra - vrlo ozbiljna igra. Dok su drugi ljudi preklinjali i nazivali
to "molitvom", on je pregovarao i cjenkao se. Smatrao je da je svojim dolaskom ovamo davao Bogovima ono to im pripada...
Uasno se boji pogreke. Kurva mu je dala samo jednu ansu.
"Moram znati to vidi!" ovjek je povikao. "Borio sam se u mnogim pohodima - u svima za svog bijednog oca! Nisam neznalica to
se tie bojnog polja. Ne mislim da u umarirati u fanimsku stu"
"No sjeti se to je Cnaiiir rekao na vijeu", prekine ga Kellhus. "Fanimljani se bore na konjima. Oni e donijeti stupicu tebi. A sjeti
se i Cishaur"
"Pih! Moj neak u ovom trenutku proeljava Gedeju, svaki dan mi alje novosti. Nikakva fanimska vojska ne vreba u sjeni ovih
planina. Oni arkai koje Proyas naganja poslani su da nas zavaraju, da nas zadre dok pogani ne skupe svoje snage. Skauras je
dovoljno lukav da zna kad je nadjaan. Povukao se u Shigek, zabarikadirao se u svojim gradovima na Sempisu, gdje oekuje
Padiradu i njegove Velmoe iz Kiana. Prepustio je Gedeju onome tko je ima hrabrosti zgrabiti!"
Galeotski Princ oito je vjerovao u ono to govori, ali moe li se vjerovati njemu? Njegov se argumentinio dovoljno trezvenim. A i
sam Proyas o njegovim je ratnikim kvalitetama govorio samo najbolje. Saubon seak borio protiv Ikurei Conphasa i izborio primirje
samo nekoliko godina ranije...
Slapovi mogunosti. Ovdje je postojala prilika... A moda se ni sa Sarcellusom nee trebati sueliti da bi ga unitio. Ali ipak.
Tako malo znam o ratu. Premalo...
"Ti se nada." Kellhus ree. "Skauras bi mogao"
"Ja znam!"
"Kakve onda veze ima ima li moj blagoslov ili ne? Istina je istina, bez obzira tko je govori..."
Oaj. "Traim samo tvoj savjet, zanima me to vidi... Nita vie."
Oputenost oko oiju. Nedostatak daha. Umrtvljeni ton. Jo jedna la.
"Ali ja vidim mnogo toga..." ree Kellhus.
"Pa reci mi onda!"
Kellhus odmahne glavom. "Vrlo rijetko vidim budunost. Srca ljudi... to je ono to mi..." Zastao je i pogledao nervozno niz strmu
padinu prema stablima bijelim poput kosti, ratrkanim i polomljenim tamo dolje. "To Je ono to uspijevam vidjeti."
Saubon je postao oprezan. "Reci mi onda... to vidi u mojem srcu?"
Razotkrij ga. Ogoli ga od svake lai, svake prijetvornosti. Kada proe sram...
Kellhus zadri mukareve oi jedan bespomoni trenutak.
... mislit e da i dolii da preda mnom stoji gol.
"Mukarca i dijete", Kellhus ree, uplevi dublju harmoniju u svoj glas, pretvorivi ga u neto opipljivo. "Vidim mukarca i dijete...
Mukarca izjeda jaz izmeu sjaja moi i nemoi njegovog naslijeenog prava. elio bi silom ono to mu je sudba uskratila, i tako dan
za danom ivi usred onoga to nije njegovo. Lakomost, Saubone... Ne za zlatom, ve za svjedocima. Pohlepa za svjedoanstvima ljudi
- da ga pogledaju i kau 'Evo, to je Kralj koji je to sam zasluio postati!'"
Kellhus je zurio u vrtoglavi ponor pod svojim nogama, oiju staklenih od previranja unutranjih misterija...
Saubon je prestravljeno gledao. "A dijete? Rekao si da vidi i dijete!"
"Jo uvijek uzmie pred oevom rukom. Budi se usred noi i vapi, ne za svjedocima, ve za nekim tko bi ga poznao... Nitko ga ne
poznaje. Nitko ga ne voli."
Kellhus se okrene prema njemu, oiju sjajnih od uvida i nezemaljskog suosjeanja. "Mogao bih nastaviti..."
"Ne-ne", promuca Saubon, kao da se budi iz transa. "Stani. Dosta je..."
No to je dosta? Saubon je udio za izlikom; to e dati zauzvrat? Kada varijabli ima toliko mnogo, sve je rizik. Sve.
to ako krivo izaberem, Oe?
"Jesi li uo ovo?" Kellhus vikne, okrenuvi se Saubonu u iznenadnom strahu.
Galeotski Princ odskoi s ruba stijene. "to to?" Istina raa istinom, ak i onda kada je la.
Kellhus se zanjie, posrne. Saubon skoi naprijed i povue ga iz dugakog pada.
"Kreni u mar", Kellhus proapta, dovoljno blizu da ga moe poljubiti. "Kurvae biti milostiva prema tebi... Ali mora se pobrinuti
da rijalski vitezovi budu..." Razrogaio je oi od zaprepatenog uenja - kao da eli rei, To ne moe biti njihova poruka!
Neka je odredita nemogue shvatiti unaprijed. Nekim stazama treba hodati da bi ih se upoznalo. Treba riskirati.
"Mora se pobrinuti da rijalski vitezovi budu kanjeni."
Kad su Kellhus i Saubon otili, Esmenet je ostala sjediti u tiini, zurila je u vatru i prouavala sliku Kasnijeg Proroka koji prua ruke
na mozaiku pod njihovim nogama. Pomaknula je none prste iz kruga aureole oko njegovog dlana.inilo joj se svetogrem gaziti po
njemu...

42

A onda opet, to nju briga? Ionako je prokleta. Nikada joj se to nije inilo toliko oitim kao sada.
Sarcellus ovdje!
Nevolja za nevoljom. Zato je Bogovi toliko mrze? Zato su tako okrutni?
Sav blistav u svom srebrnom pletenom oklopu i bijelom ogrtau, Sarcellus je srdano razgovarao sa Serwe o Kellhusu, ispitivao
odakle je doao, kako su se upoznali, i tako dalje. Serwe je uivala u njegovoj panji; iz njezinih odgovora bilo je oito da i vie nego
oboava Princa Atrithaua. Govorila je kao da ona sama ne postoji izvan svoje povezanosti s njim. Achamian je gledao, iako se iz
nekog razloga inilo da ne slua.
O, Akka... Zato znam da u te izgubiti?
Nije se bojala, znala je. Tako je okrutan bio ovaj svijet!
Promrmljavi neku ispriku, Esmenet ustane pa polaganim odmjerenim koracima pobjegne od vatre.
Kad ju je okruio mrak, stala je i spustila se na panj sruenog stupa. Zvui Saubonovih ljudi odzvanjali su tamom; ritmino udaranje
sjekira, duboki uzvici, podrugljivi smijeh. Pod mranim drveem, bojni su konji brektali i toptali nogama po zemlji.
to sam to uinila? to ako Akka sazna?
Okrenula se prema tamo odakle je dola, i zaudila se to jo uvijek moe vidjeti Achamiana, pranjavo naranastog pred vatrom.
Nasmijeila se njegovom potitenom izrazu, pet bijelih pruga u njegovoj bradi. inilo se da razgovara sa Serwe...
Gdje li je Sarcellus nestao?
"Sigurno je teko biti ena na ovakvom mjestu", oglasi se glas iza nje.
Esmenet skoi na noge i okrene se, dok joj je srce ubrzalo i od oaja i od panike. Ugledala je Sarcellusa kako hoda prema njoj.
Naravno...
"Toliko svinja," nastavio je, "a samo jedno korito." Esmenet proguta i ukoeno stane. Nita nije odgovorila.
"I ja sam tebe ve vidio", ree on, sprdajui se s njihovim pretvaranjem oko vatre. "Nisam li?" Mahne podrugljivo prstom.
Duboko udahne. "Ne. Sigurna sam da nisi."
"Ali jesam... Da! Ti si... bludnica." Nasmijei se on pobjedniki. "Kurva."
Esmenet se ogleda oko sebe. "Nemam pojma oemu govori."
"arobnjaci i kurve... ini se neobino prikladnim, pretpostavljam. Kad ti toliki mukarci liu prepone, pretpostavljam da je korisno
zadrati onoga sa arobnim jezikom."
Udarila ga je, ili barem pokuala. Nekako je uhvatio njezinu ruku. "Sarcelluse", proapta. "Sarcelluse, molim te..."
Osjetila je prst kako povlai nemoguu liniju niz unutranju stranu njezinog bedra.
"Kao to rekoh", promrmlja on tonom kojeg je njezino tijelo prepoznalo. "Jedno korito."
Pogledala je natrag prema vatri i vidjela Achamiana kako je trai pogledom, namrten. Naravno, vidio je samo mrak, jer vatre su
tako varave da osvjetljuju male krugove zamraujui ostatak svijeta. No nije bilo vano to Achamian vidi ili ne vidi.
"Ne, Sarcelluse", procijedi. "Ne..."
... ovdje.
"... dokle god sam ja iva. Razumije li?"
Osjeala je njegovu toplinu.
Ne-ne-ne-ne...
Drugaiji, rezonantniji glas se oglasi. "Ima li problema?" Ona se okrene i ugleda Princa Kellhusa koji je zakoraio iz sjenki
oblinjeg gaja.
"N-ne. Nita", Esmenet proapta i zaprepatena ustanovi da joj je ruka slobodna. "Lord Sarcellus me samo prepao, nita vie."
"Lako ju je preplaiti", Sarcellus ree. "Kao i veinu ena, dodue."
"Misli?" Kellhus odvrati i nastavi se pribliavati sve dok i Sarcellus
nije morao dignuti pogled. Kellhus je zurio u njega blago, ak i zamiljeno,
ali je njegov pogled bio toliko neumoljivo ustrajan da je Esmenetino srce ubrzalo, a ona poeljela pobjei. Je li sluao? Je li uo?
"Moda si u pravu", Sarcellus ree neusiljenim tonom. "I veinu mukaraca je lako preplaiti."
Uslijedio je trenutak neugodne tiine. Esmenet je neto nukalo da je popuni, ali nije mogla doi do daha da progovori.
"Ostavljam vas dvoje, onda", Sarcellus izjavi. Plitko se naklonio, okrenuo i otiao natrag do vatre.
Kad je ostala sama s Kellhusom, Esmenet uzdahne od olakanja. Ruke koje su joj guile srce samo nekoliko trenutaka ranije nestale
su. Podigla je pogled prema Kellhusu, spazila avao Nebeski nad njegovim lijevim ramenom. Izgledao je kao sablast od zlata i sjene.
"Hvala", proaptala je.
"Voljela si ga neko, zar ne?"
Ui su joj gorjele. Iz nekog razloga, nije joj uope palo na pamet rei ne. Princu Anasurimboru Kellhusu jednostavno se ne lae.
Umjesto toga, rekla je: "Molim te, nemoj rei Akki."
Kellhus se nasmijei, iako su mu oi izgledale iskreno tune. Pruio je ruku kao da joj eli dodirnuti obraz, no onda ju je samo
spustio.
"Doi", rekao je. "No odmie."
Drei se vrsto za ruke, dlan uz dlan kao svjei ljubavnici, Esmenet i Achamian pretraivali su grmlje i travu ne bi li nali dobro
mjesto za spavanje. Pronali su ravno podruje blizu ruba gaja, nedaleko od vrha stijene, i tamo razmotali prostirke. Legli su dolje,
stenjui i dahui kao dva starca. Stabla koja su im bila najblia bila su ve neko vrijeme mrtva i ispreplitala su se preko neba nad
njima poput neega od alabastera. Kroz glatka raljanja grana Esmenet je gledala zvijea, dok su je proganjale misli o Sarcellusu i
bolno sjeanje na Achamianove ranije rijei...
Ne moe se sakriti od kraja svijeta!
Kako je mogla biti tako glupa? Kurva koja bi stavila sebe na njegovu vagu. On je Uenjak Mandata. Svake noi gubi ljubavi vee
nego to ona moe i zamisliti, a kamoli biti. ula je njegove krikove. Mahnito blebetanje na nepoznatim jezicima. Oi izgubljene u
prastarim halucinacijama.
Znala je to! Koliko ga je puta grlila u vlanome mraku? Achamian ju je volio, svakako, ali Seswatha je volio umrle.

43

"Jesam li ti ikad rekla", rekla je otresavi te misli, "da je moja majka Proricala iz zvijezda?"
"Opasno," odgovori on, "pogotovo u Nansuriju. Zar nije znala koja je kazna za to?"
Zabrana astrologije bila je jednako stroga kao i zabrana vjetica Budunost je previe vrijedna da bi se dijelila s radnikom kastom.
"Bolje biti kurva, Esmi", majka joj je govorila. "Kamenje su tek daleko baene ake. Bolje dobiti batine nego biti spaljen..."
Koliko je imala godina? Jedanaest?
"Znala je, zato me je odbila nauiti..."
"Bila je mudra."
Zamiljena tiina. Esmenet se borila s neobjanjivom ljutnjom.
"Misli li da govore o naoj budunosti, Akka? Zvijezde?"
Trenutak tiine. "Ne."
"Zato?"
"Neljudi vjeruju da je nebo beskrajno prazno, beskonaan bezdan..."
"Prazno? Kako to moe biti?"
"tovie, vjeruju da su zvijezde daleka sunca."
Esmenet se htjela nasmijati, no onda je, kao da je iznenada vidjela kroz svoj odraz u vodi, ugledala nebeski pladanj kako se rastvara
u nevjerojatne dubine, praznina nagomilana na prazninu, sa zvijezdama - ne, suncima! - koja vise poput zrnaca praine u zraci
svjetlosti. Nekako je nebo postalo golema zijevajua jama. Nesvjesno se zgrabila za travke, kao da ne lei na podu, nego stoji na
podboju.
"Kako mogu vjerovati tako neto?" upitala je. "Sunce se kree u krugovima oko svijeta. Zvijezde se kreu u krugovima oko avla."
Palo joj je na pamet da bi avao Nebeski i sam mogao biti jedan svijet, svijet sa tisuu tisua sunaca. Kakvo bi to nebo bilo!
Achamian slegne ramenima. "Navodno su im to Inchoroi rekli. Da su doplovili ovamo sa zvijezda koje su zapravo sunca."
"A ti im vjeruje, tim Neljudima? Zato ne vjeruje da zvijezde kuju nau sudbinu?"
"Vjerujem im."
"Ali svejedno vjeruje da je budunost zapisana..." Zrak je postao teak meu njima, okolne travke otre poput ice. "Vjeruje da je
Kellhus Glasnik."
Shvatila je da je cijelo vrijeme govorila o Kellhusu. Princu Kellhusu.
Trenutak utnje. Smijeh je odzvanjao nad poruenim zidovima _ Kellhus i Serwe.
"Da", Achamian ree.
Esmenet zadri dah. "to ako je on vie? Vie od Glasnika..."
Achamian se okrenuo na bok, podboio glavu dlanom. Po prvi put Esmenet ugleda kako mu se suze slijevaju niz obraze. Plakao je
cijelo vrijeme, shvatila je. Cijelo vrijeme.
On pati... Vie nego u ja to ikada znati.
"Razumije", ree on. "Vidi zato me on mui, zar ne?" Ona zadrhti, uinilo joj se da uje Serwe kako stenje u mraku, dahe...
"Pitao sam te", Kellhus je bio rekao, "da mi kae kako je bilo."
Vie nije htjela pobjei.
"Mandat ne smije znati, Akka... Taj teret moramo nositi sami."
Achamian napui drhtave usne. Proguta. "Mi?"
Esmenet pogleda nazad prema zvijezdama. Jo jedan jezik kojeg ne zna itati.
"Mi."

44

oglavlje peto
MENGEDSKA POLJANA
Zato moram zavladati, pita me? Rat razjanjava. ivot ili Smrt. Sloboda ili Suanjstvo. Rat vadi talog iz vode ivota.
TRIAMIS I, DNEVNICI I DIJALOZI
Rano ljeto, 4111. godina Kljove, blizu Mengedske poljane
Cnaiiir je znao da neto ne valja davno prije nego je spazio polja ugaenih panjaka i ugaenih vatri: premalo dima na horizontu i
premalo strvinara na nebu. Kad je to spomenuo Proyasu, Princ je problijedio kao da je potvrdio brigu koja ga je izjedala. Kad su se
uspeli na posljednji od breuljaka i vidjeli da su samo Conriyani i Nansurci ostali pod zidinama Asgiliocha, Proyasa je spopao napadaj
gnjeva; doslovno je vritao psovke dok je gonio konja niz padine.
Cnaiiir, Xinemus i ostali conriyanski plemii koji su bili s njima u ophodnji naganjali su ga cijelim putem do Conphasovog stoera,
gdje mu je Uzvieni General na svoj iritantno rjeiti nain objasnio kako je Cutias Saubon ujutro prethodnog dana odluio to bolje
iskoristiti Proyasovo odsustvo. Srijalski vitezovi nisu, naravno, mogli dopustiti da njihovo kopito iliizma stupi u tui trag kad je rije
o poganskoj zemlji, a od Gothyelka, Skaiyelta i njihovih barbarskih plemena ionako se nije moglo oekivati da razlikuju budale od
razumnih ljudi sa svom onom kosom u oima.
"Zar nisi raspravljao s njima?" Proyas je vikao. "Zar im nisi razumno objasnio?"
"Saubona nije zanimao razum", Conphas je odgovorio, govorei, kao i uvijek, kao da u mislima obli nokte. "Sluao je glasniji glas po svemu sudei."
"Boga?" Proyas upita.
Conphas se nasmijao. "Htio sam rei 'pohlepu', ali, da, pretpostavljam da 'Bog' moe proi. Rekao je da je tvoj prijatelj, Princ
Atrithaua, imao viziju..." Baci pogled na Cnaiiira.
"Misli, Kellhus?" Proyas zaurla. "Kellhus mu je rekao da krene u mar?"
"Tako je on rekao", odvrati Conphas. Kuda ide ovaj svijet? njegov je ton dodao, iako su njegove oi govorile neto sasvim drugaije.
Nastupio je trenutak sveopeg oklijevanja. U proteklih nekoliko tjedana Dunyanjaninovo je ime znatno dobilo na teini meu
Inritima, kao da je kamen kojeg dre u ispruenoj ruci. Cnaiiir je to vidio u njihovim licima: pogled prosjaka sa zlatom opivenim
porubima - ili pijanica s previe srameljivim kerima... to e se dogoditi, Cnaiiir se pitao, kada kamen postane preteak?
Kasnije kada se Proyas suelio s Dunyanjaninom u Xinemusovom taboru, Cnaiiir je mislio samo, On pravi pogreke!
"to si to uinio?" Proyas je upitao tu neman, glasom koji je podrhtavao od bijesa.
Svi, Serwe, Dinchases, ak i onaj laprdajui arobnjak i njegova otroumna kurva, sjedili su zapanjeni oko veernje vatre. Nitko se
nije tako obraao Kellhusu... Nitko.
Cnaiiir se gotovo poeo cerekati naglas. "to eli da ti kaem?" Dunyanjanin je pitao.
"to se dogodilo?" Proyas je urlao.
"Saubon je doao k nama u brda," Achamian ree brzo, "dok si ti bio u Tus"
"Tiina!" Princ se zaderao i ne pogledavi Uenjaka. "Pitao sam tebe"
"Ti nisi meni nadreen!" Kellhus je zagrmio. Svi su, ukljuujui i Cnaiiira, poskoili - i ne samo od iznenaenja. Bilo je neega u
njegovom tonu. Neeg nadnaravnog.
Dunyanjanin je skoio na noge i iako je bio poneto udaljen, inilo se da se nadvio nad Conriyanskim Princem. Proyas je ak
zakoraio unazad. Ogledao je kao da se sjetio nekog neizreenog dogovora meu njima.
"Jednakog si ranga kao ja, Proyase. Ne umiljaj si da si vie." S Cnaiiirove pozicije, oker zidine i kule zdepastog Asgiliocha uokviri,
vale su glave i ramena obojice mukaraca. Kellhus, s podianom bradom i dugom kosom koja je sjajila poput zlata na predveernjem
suncu, bio je za glavu vii od crnomanjastog Conriyanskog Princa, ali su obojica zraila jednakim dostojanstvom i mou. Proyasu se
vratio ljutiti pogled.
"Ono to si ja umiljam, Kellhuse, jest da trebam sudjelovati u svim naglim odlukama koje se tiu Svetog rata."
"Nisam donio nikakvu odluku. Zna to. Samo sam rekao Saubonu..." Jedan kratki trenutak, neka se udna, gotovo luaka ranjivost
pojavila na njegovom licu. Usne mu se razdvojie. Izgledalo je kao da gleda kroz Conriyanskog Princa.
"Samo to?"
Dunyanjaninove se oi ponovo izotre, dranje se ukruti - sve na njemu... nekako se slilo u jednu toku, kao da je on nekako vie
ovdje nego itko drugi. Kao da stoji meu duhovima.
Govori u skrivenim znakovima, Cnaiiir se podsjeao. On ratuje protiv svih nas!
"Samo ono to vidim", Kellhus ree.
"A to ti to vidi?" Rijei su zvuale usiljeno.
"Zanima te, Nersei Proyase? Zbilja te zanima?"

45

Sada je Proyas oklijevao. Oi su mu preletjele po onima oko njega, zastale na Cnaiiiru na trenutak, ne due. Bezizraajnog lica, on
kae: "Odveo si nas u propast." Zatim se okrenuo na peti i otiao u smjeru svog stoera.
Kasnije, u zaguljivoj unutranjosti njihovog paviljona, Cnaiiir je napao Dunyanjanina na scylvendskom, zahtijevajui da mu kae
to se zaista dogodilo. Serwe se sklupala u svom malom promatrakom kutu, poput psia kojeg tuku dvojica gospodara.
"Rekao sam ono to sam rekao da osiguram nau poziciju", Kellhus se branio, glasom hladnim i nedokuivim - onakvim kakav je
uvijek bio kad se pravio da otkriva "pravog sebe".
"I tako si nam osigurao poziciju? Tako to si otuio naeg zatitnika? Tako to si poslao pola Svetog rata u propast? Vjeruj mi,
Dunyanjanine, borio sam se protiv Fanimljana; ovaj Sveti rat, ova... migracija, ili to ve to jest, ionako ima sasvim male anse da ih
nadvlada - a kamoli da osvoji Shimeh! A ti si ih prepolovio?] Tako mi Mrtvog Boga, zbilja rne treba da te poduavam ratu, zar ne?"
Kellhus je, naravno, ostao nepokoleban. "Otuenje Proyasa ide nama na ruku. On strogo prosuuje ljude, svi su mu sumnjivi. Otvara
se samo tada osjeti kajanje. A pokajat e se. to se Saubona tie, rekao sam mu samo ono to je elio uti. Svaki ovjek udi za time
da uje potvrdu svojih laskavih zabluda. Svaki. Zato podupiru - svojevoljno - tolike parazitske kaste, kao to su vidovnjaci, sveenici,
memorijali"
"itaj mi s lica, pseto!" Cnaiiir procijedi. "Mene nee uvjeriti da je ovo uspjeh!"
Stanka. Sjajne su oi trepnule, promatrale. Nagovjetaj zastraujueg ispitivanja.
"Ne," Kellhus ree, "pretpostavljam da neu."
Jo lai.
"Nisam oekivao", redovnik nastavi, "da e ostali - Gothyelk i Skaiyelt - slijediti njegovo vodstvo. Da su u pitanju samo Galeoani i
rijalski vitezovi, smatrao bih taj rizik prihvatljivim. Sveti rat mogao bi preivjeti njihov gubitak, a imajui na umu ono to si rekao o
nedostacima prevelikih vojski, mislio sam da bi ak mogao i profitirati. Ali bez Tydonaca..."
"Lai! Inae bi ih zaustavio! Mogao si ih zaustaviti da si elio."
Kellhus slegne ramenima. "Moda. Ali Saubon nas je napustio iste veeri kad nas je i pronaao u brdima. Probudio je svoje ljude
im se vratio i krenuo juer prije zore. I Gothyelk i Skaiyelt ve su bili krenuli za njim prema Southronskom klancu dok smo se mi
vratili. Bilo je prekasno."
"Povjerovao si mu, zar ne? Povjerovao si sve one budalatine o tome kako je Skauras pobjegao iz Gedeje. Jo uvijek vjeruje!"
"Saubon je vjerovao u to. Ja sam samo mislio da je to mogue."
"Kao to si rekao," Cnaiiir se okomio na njega svim inatom koji je uspio skupiti, "svakiovjek udi za time da uje potvrdu svojih
laskavih zabluda."
Jo jedna stanka.
"Za poetak trebam jedno Veliko Ime," Kellhus ree, "a drugi e slijediti za njim. Ako Gedea padne, Princ Coithus Saubon e se
obraati meni prije nego donese ikakvu odluku nabrzaka. Trebamo ovaj Sveti rat, ocylvendi. Smatrao sam da vrijedi riskirati."
Koja budala! Cnaiiir je pogledao Kellhusa iako je znao da njegov Pogled nee odati nita, a njegov vlastiti sve. Razmiljao je da mu
odri predavanje o varavom ponaanju Fanimljana, koji redovito upotrebljavaju varke i lane dounike, i koji redovito navlae budale
kao to je Coithus aurjon. No onda je spazio Serwe kako ga bijesno gleda iz svog kuta, oiju prepunih mrnje, optubi i straha. To je
uvijek tako, neto u njemu ree - neto iscrpljeno.
I iznenada ustanovi da zapravo vjeruje Dunyanjaninu, da vjeruje da je napravio pogreku.
A ipak je to esto tako ilo: vjerovanje i nevjerovanje. Podsjetilo bi ga na trenutke kada je sluao starog Hauruta, utemotskog
memorijalista koji ga je uio stihove kad je bio dijete. U jednom bi trenutku Cnaiiir jurio Stepom s nekim junakom poput velikog
Uthgaija, a ve u sljedeem zurio bi u starog mukarca, pijanog od giruta, kako natuca reenice stare tisuu godina. Kada vjeruje,
tvoja dua se kree. Kada ne, kree se sve ostalo.
"Ne moe ba sve to govorim biti la, Scylvendi", Dunyanjanin ree. "Zato onda uporno misli da te u svemu varam?"
"Jer me na taj nain ne vara ni u emu", Cnaiiir procijedi.
Jaui na boku da izbjegne prainu, Cnaiiir baci pogled na Proyasa i njegovu pratnju kastinskih plemia i slugu. Unato sjaju njihovih
oklopa i odjee, izgledali su mrko. Probili su se kroz Southronski klanac Unarasa i napokon su jahali poganskom zemljom, kroz
Gedeju. No raspoloenje im nije bilo niti slavljeniko niti samosvjesno. Dva dana ranije Proyas je poslao nekoliko konjanikih
izvidnica u potragu za Saubonom, Galeotskim Princom. Toga su jutra najistureniji jahai Lorda Ingiabana pronali jednu od tih
izvidnica mrtve.
Gedea je, bar u sjeni Unarasa, bila isprekidana zemlja, zbrka ljunanih breuljaka i zakrljalog predbreja. Osim razbacanih
umaraka otpornih cedrova, proljetno je zelenilo utjelo pod ljetnim suncem. Nebo bijae tirkizni pladanj, bez ikakvih ukrasa, uvenulo
- toliko razliito od oblanih dubina nansurskog neba.
Leinari i avke odkretali su u nebo kad bi se pribliavali.
Proyas opsuje, zauzda konja i stane. "I to to znai?" upita on Cnaiiira. "Da se Skauras nekako rasporedio iza Saubona i ostalih? Zar
su ih Fanimljani opkolili?"
Cnaiiir podigne ruku prema suncu. "Moda..."
Tijela su bila ogoljena tamo gdje su i pala: nekih ezdeset ili sedamdeset mrtvih, napuhavali su se na vruem suncu, raspreni poput
stvari koje je netko ispustio u letu. Bez upozorenja, Cnaiiir se zaleti naprijed, natjeravi Princa i njegovu pratnju da galopiraju za njim.
"Sodhoras mi je bio brati", Proyas se otrese, i naglo stane pored njega. "Moj otac e biti bijesan!"
"Jo jedan brati", Lord Ingiaban e mrko. Mislio je na Calmemunisa i Divlji sveti rat.
Cnaiiir je njuio zrak i razmiljao o mirisu trulei. Skoro je zaboravio kako to izgleda: zujanje muha, nadimanje trbuha, oi poput
oslikanog platna. Skoro je zaboravio kako je sve to.
Rat... inilo sa da i sama zemlja zuji.
Proyas sjae i klekne pored jednog od poginulih. Rastjerao je muhe rukavicama. Okrene se Cnaiiiru i upita: "A to je s tobom? Ti mu
jo uvijek vjeruje?" Odvrati pogled, kao da se srami iskrenosti u vlastitom glasu.
Njemu... Kellhusu.
"On..." Cnaiiir zastane, pljune umjesto da slegne ramenima. "On vidi stvari."

46

Proyas otpuhne. "Tvoje ponaanje nije ba utjeno." Ustane, bacivi sjenu preko mrtvog Conriyana, otrese prainu sa ornamentima
ureene suknje koju je nosio preko icanih gamaa. "Tako to uvijek ide, valjda."
"Kako to mislite, moj Prine?" Xinemus upita.
"Uvijek mislimo da e stvari biti uzvienije nego to jesu, da e se odvijati prema naim nadama i oekivanjima..." otepio je uturu
s vodom i otpio predugi gutljaj. "Nansurci ak imaju i rije za to", nastavi on. "Mi 'idealiziramo'."
Izjave poput ove, Cnaiiir zakljui, djelomino objanjavaju strahopotovanje i divljenje koje Proyas pobuuje u svojim ljudima,
ukljuujui i one koji su i sami imena, kao to su Gaidekki i Ingiaban. Mjeavina iskrenosti i pronicavosti...
Kellhus je radio manje-vie isto. Nije li?
"I to misli?" Proyas je pitao. "to se ovdje dogodilo?" Uspentrao se natrag na konja.
"Teko je rei", Cnaiiir odvrati, pogledavi jo jednom mrtvace.
"Tja", Lord Gaidekki otpuhne. "Sodhoras nije bio glup. Bio je brojano nadjaan."
Cnaiiir nije tako mislio, ali umjesto da se prepire s njim, samo je okrenuo konja i zaletio se prema grebenu. Tlo je bilo pjeskovito,
raslinje Plitko ukorijenjeno; njegov je konj - sjajni conriyanski vranac - nekoliko Puta posrnuo prije nego li se uspeo na vrh. Ondje je
zastao i protegnuo se unazad u sedlu da bi olakao lutajuu bol u leima. Pred njim, druga se strana postepeno sputala pa je cijeli
greben izgledao poput divovske lopatice. Neposredno na sjeveru, goli su se visovi ogranka Unarasa nabirali u izmaglici.
Cnaiiir je pratio rub grebena jo malo dalje, prouavajui ostrugano tlo i brojei mrtve. Jo sedamnaestorica, ogoljeni kao i ostali,
iskrivljenih ruku, usta punih muha. Odozdo su dopirali zvuci prepirke izmeu Proyasa i njegovih palatina.
Proyas nije bio glup, ali je zbog svoje gorljivosti bio nestrpljiv. Unato tome to je proveo sate sluajui Cnaiiirove opise kianske
dosjetljivosti i metoda, jo uvijek nije imao jasnu predodbu o njihovom neprijatelju. A kad se ljudi koji znaju malo prepiru s ljudima
koji ne znaju nita, sasvim sigurno dolazi do gubljenja ivaca.
Od najranijih dana mara, Cnaiiir je gajio duboke sumnje glede Svetog rata i njegovih neotesanih plemia. Dosad je gotovo svaka
mjera koju je on predloio na vijeu ili odbijena po kratkom postupku ili otvoreno ismijana - lajave budaletine!
U mnogoemu je Sveti rat bio antiteza scylvendske horde. Narod gotovo uope nije trpio sljedbenike. Nikakvo tetoenje od strane
robova, nikakve sveenike ili vidovnjake, a naroito ne ene, koje je uvijek mogue nai kada hara neprijateljskom zemljom. Nosili
su vrlo malo prtljage osim onoga to ratnik i njegov konj mogu nositi, ak i na najdulje pohode. Ako bi iscrpili zalihe amicuta, a hranu
ne bi imali odakle nabaviti, putali bi krv svojim konjima ili bi gladovali. Njihovi konji, iako maleni, neugledni i relativno spori,
uzgajani su u prirodi, a ne u stajama. Konj kojeg je sada jahao - dar od Proyasa - ne samo da je zahtijevao i zrnje uz sijeno, nego je jeo
u koliinama dovoljnim da se nahrani troje ljudi!
Ludost.
Jedino oko ega se Cnaiiir nije bunio bilo je upravo ono oko ega su ti mutavi idioti neprestano kvocali i uzrujavali se: raspad
Svetog rata na odvojene kontingente. toje to s tim Inritima? Zar kod njih braa lijeu sa sestrama? Zar mlate djecu po glavi? to vea
vojska, to se sporije kree. to se sporije kree, to se vie zaliha hrane troi. Tako je jednostavno! Problem nije bio u tome to se Sveti
rat podijelio. Jednostavno nije bilo izbora: Gedea je po svemu sudei neplodna zemlja, slabo obraena i rijetko naseljena. Problem je
bio to su to uinili bez planiranja, bez prethodnih informacija o tome to mogu oekivati, bez dogovorenih ruta ili sigurne
komunikacije.
No kako da ih natjera da shvate? A shvatiti moraju: opstanak Svetog rata ovisi o tome. Sve ovisi o tome...
Cnaiiir je pljunuo u prainu, sluao ih kako se svaaju, gledao kako gestikuliraju.
Ubiti Anasurimbora Moenghusa, to je jedino vano. Bio je to teret koji izravnava svaku nit.
Bilo kakvo ponienje... Bilo to!
"Lorde Ingiabane", Cnaiiir ga zazove odozgo, i svi utihnu prepadnuti. "Vratite se do glavne kolone i dovedite jo barem stotinu
svojih ljudi. Fanimljani su skloni iznenadnim prepadima na one koji se dou pobrinuti za mrtve."
Kada se nitko od plemia koji su se motali tamo nije pokrenuo, Cnaiiir opsova i stjera svog konja natrag nizbrdo. Proyas se mrgodio
dok je ovaj prilazio, ali ne ree nita.
Iskuava me.
"Nije me briga ako me smatrate drskim", Cnaiiir ree. "Samo kaem to se mora uiniti."
"Ja u otii", Xinemus se ponudi i ve je krenuo okretati konja.
"Ne", Cnaiiir ree. "Lord Ingiaban ide."
Ingiaban zaguna, proe prstima po plavim vrapcima izvezenim na svojem ogrtau - simbolu svoje Kue. Bijesno je zurio u
Cnaiiira. "Od svih pasa koji su se drznuli popiati po mojoj nozi," rekao je, "ti si prvi koji je naciljao iznad koljena." Nekoliko njih se
gromoglasno nasmijalo, a Grof-Palatin od Kethanteija ogoreno se nacerio. "No prije nego odem promijeniti gamae, Scylvendi, reci
mi, molim te, zato si se odluio popiati na mene."
Cnaiiir nije bio impresioniran. "Zato jer su tvoji ljudi najblie. Zato jer je u pitanju ivot tvog Princa."
Ispijeno Palatinovo lice problijedi.
"Uini to ti je rekao!" Xinemus zaurla.
'Pazi na svoj jezik, Marale", Ingiaban zarei. "To to igra benjuku s naim Princem neini te boljim od mene."
A to znai, Zine," Lord Gaidekki dobaci, "da ne smije piati vie od njegovog struka."
Jo jedna provala smijeha. Ingiaban skrueno odmahne glavom.
Zastao je prije nego je odjahao, spustivi svoju etvrtastu bradu prema
Scylvendiju, no da li u znak pomirbe ili upozorenja, Scylvendi nije bio siguran.
Uslijedila je neugodna pauza. Sjena leinara zatreperila je nad skupinom, i Proyas pogleda prema nebu. "Dakle, Cnaiiire," ree on,
trepui od sunca, "to se ovdje dogodilo? Jesu li bili brojano nadjaani?"
Cnaiiir se namrti. "Nadmudrili su ih, a ne brojano nadjaali."
"Kako to misli?" Proyas upita.

47

"Tvoj je brati bio glup. Imao je obiaj jahati sa svojim ljudima u liniji, kao to jahai moraju ii kad se kreu cestom. Zalutali su u
ovu udubinu i krenuli se penjati uzbrdo, po troje ili etvoro u liniji. Kianjani su ih ekali gore, s konjima na zemlji."
"Upali su u zasjedu..." Proyas podigne ruku da bi bolje promotrio liniju grebena. "Misli li da su pogani sluajno naletili na njih?"
Cnaiiir slegne ramenima. "Moda. A moda ne. Budui da je Sodhoras sebe smatrao izvidnicom, oito nije vidio razloga da i sam
poalje izviaa. Fanimljani su lukaviji. Moda su ga neko vrijeme slijedili bez njegovog znanja i procijenili da e prije ili poslije doi
ovamo..." Okrenuo je konja i pokazao prema skupini nadutih trupala nagomilanih na sredini linije grebena. Izgledali su neobino
smireno, poput eunuha koji drijemaju na suncu nakon kupanja. "No problem lei u sljedeem. Fanimljani su napali kad su se prvi ljudi
pojavili na vrhu, meu njima i Sodhoras"
"Kako dovraga", Lordu Gaidekkiju izleti, "moe znati jes"
"Zato jer su konjanici iza njih napustili formacije da bi pojurili u obranu svoga gospodara, da bi zatim ustanovili da su Fanimljani
posloeni cijelom linijom grebena. Iako izgleda bezazleno, ovaj je brijeg nesiguran. Pijesak i ljunak. Mnoge su ubile strijele izbliza
dok su im se konji muili. Oni rijetki koji su se uspjeli probiti do vrha uzrokovali su Fanimljanima dosta nevolja - vidio sam mnogo
vie krvi nego tijela tamo gore - no s vremenom su nadjaani. Ostali, njih dvadesetak trezvenijih, ali beznadno hrabrih ljudi shvatilo je
besmisao spaavanja svog gospodara i krenulo se povlaiti - ondje - moda u namjeri da odvuku Fanimljane dolje i utjeraju osvetu."
Cnaiiir pogleda Gaidekkija, izazivajui bezobraznog Palatina da mu proturijei. No on je prouavao raspored mrtvih kao i ostali.
"Kianjani su ostali na vrhu..." Cnaiiir nastavi. "Provocirali su preivjele, mislim, oskvrnjujui Sodhorasovo truplo - nekome je
izvaena utroba. Onda su pokuali prorijediti vae sunarodnjake lukovima i strijelama. Oni Inriti koji su se borili protiv njih na vrhu
sigurno su im zadavali probleme, budui da nisu nita prepustili sluaju. Strijele su im zasigurno nanosile slabu tetu, ak i s tako
male udaljenosti. U jednom trenutku poeli su im gaati konje - a to je neto ega se Kianjani inae gnuaju. To valja upamtiti...
Jednom kad su Sodhorasovi ljudi ostali bez konja, Kianjani su se jednostavno sjurili na njih."
Rat. Dlake na vratu su mu se najeile...
"Ogoljeli su tijela," dodao je, "a onda su odjahali prema jugozapadu."
Cnaiur obrie dlanove o bedra. Budale su mu vjerovale - bilo je to oito iz njihove zapanjene utnje. Prije je to mjesto bilo prijekor i
lo znak, a sada... Tajanstvenost ini stvari divovskima. Znanje ih umanjuje.
"Sveti Sejenuse!" Gaidekki iznenada usklikne. "On ita mrtve kao pismo!"
Proyas se namrti na njega. "Bez huljenja... Molim te, Lorde Palatine." Poeao se po kratkoj bradi, dok mu je pogled ponovno lutao
po mrtvima. inilo se da kima glavom. Fiksirao je Cnaiiira mudrim pogledom.
"Koliko?"
"Fanimljana?" Scylvendi slegne ramenima. "ezdeset, moda sedamdeset, lako naoruanih konjanika. Ne vie."
"A Saubon? Znai li to da je okruen?"
Cnaiur mu uzvrati pogled. "Kada ratuje pjeice protiv konjice, uvijek si okruen."
"Znai da je gad moda jo uvijek iv", Proyas ree, a lagano podrhtavanje njegovog glasa odavalo je da je ostao bez daha. Sveti rat
mogao bi preivjeti gubitak jednog naroda, ali tri? Saubon je na kocku stavio vie od svog ivota ovim ishitrenim potezom - daleko
vie - i zato je Proyas unato Conphasovim prosvjedima naredio svojim ljudima da krenu u mar. Modae etiri naroda uspjeti
prevladati gdje tri ne bi mogla.
"Koliko mi znamo," Xinemus ree, "galeotski je gad moda upravu. Moda upravo sada leti kroz Gedeju i naganja Skaurasove
arkae prema moru."
"Ne", Cnaiur ree. "U velikoj je opasnosti... Skauras je zbilja okupio vojsku u Gedeji. Oekuje vas sa svim svojim snagama."
"A kako ti to moe znati?" Gaidekki povie.
"Zato jer su Fanimljani koji su ubili tvojeg roaka jako riskirali." Proyas kimne, oiju suenih i punih razumijevanja. "Napali su veu
i bolje naoruanu skupinu... to znai da su slijedili naredbe stroge naredbe - kako bi sprijeili bilo kakvu komunikaciju meu
odvojenim kontingentima."
Cnaiiir pogne glavu iz potovanja - ne prema ovjeku, ve prema istini. Napokon je Nersei Proyas poeo shvaati. Skauras je motrio
prouavao Sveti rat odavno prije nego li je napustio zidine Momemna Znao je njegove slabosti... Znanje. Sve se svodi na znanje.
Moenghus ga je to nauio.
"Rat je intelekt", scylvendski poglavica ree. "Dokle god vi i va narod nastavite ratovati srcima, osueni ste na propast."
"Akirea im Val!" tisue se galeotskih grla orilo kao jedno. "Akirea im Val pa Valsa!" Slava Bogu. Slava Bogu svih Bogova.
Coithus Saubon trgnuo se iz sanjarenja i pogledao dolje na veliku, razbacanu kolonu od svoje vojske u potrazi za nekim tragom
Kussalta, svog dvornika koji odjahao naprijed ususret izviaima. Glodao je uljevite zglobove prstiju kao to je to uvijekinio dok je
bio nervozan. Molim te, mislio je. Molim te...
No nije mu bilo ni traga.
Skinuo je kacigu i kapu koju je imao ispod nje pa proao prstima kroz kratku, jesenski plavu kosu, obrisao znoj koji mu je uporno
grizao oi. Sjedio je na konju, sam na rtu nad malom, ali brzom rijekom koje nije bilo ni na jednoj od njegovih ugrubo skiciranih
karti. Na svu sreu, rijeku je bilo mogue prijei, iako ne bez problema. Ve je bila uzela etvera kola i jedan ivot, kao i nekoliko
dragocjenih sati; dolina je postajala sve vie i vie zakrena dok su se ljudi i zalihe nakupljali iza pliine. Na daljoj strani, i ratnici i
sljedbenici otresali su se od vode, a zatim se rasprili, neki uz obale da napune uturice ili, Saubon je mrko primijetio, da love ribu.
Drugi su se vukli naprijed, lica tupih od umora, sa zaveljajima koji su visili sa kolaca ili kopalja.
Na jugu su se visoki grebeni koji su mu posvuda zaklanjali pogled preklopili u rijenu dolinu, otkrivajui maglovite obrise onoga
to slijedi-Ondje se vidjela iza breuljaka koji posustaju: iroka nizina, plava u daljini, dosezala je dokle i horizont. Mengedska
poljana. Veliko Bojno polje iz legendi.
Stegnula mu se grud. Pomislio je na svog starijeg roaka, Tharschilku, ije su kosti zajedno s onima Calmemunisa i Divljeg svetog
rata trunule u dalekoj travi. Pomislio je na Princa Kellhusa...
Ja sam vlasnik ove zemlje... Ona pripada meni! Mora pripadati meni!
Marirali su itav tjedan, kroz prolaze Southronskog klanca, pa niz Cenejsku cestu koja je neobjanjivo zavravala u guduri. Ondje
su se on i Gothyelk - tvrdoglavi stari gad! - prepirali do ruba tunjave oko toga kojim putem valja krenuti dalje. Dragulj Gedeje, ako

48

se moe tako nazvati, bio je grad Hinnereth na jugoistoku meneanorske obale. Saubon je elio taj grad za sebe, dakako, no Svetom je
ratu bio potreban da si osigura bok kad nastavi prema jugu. Velikom je Hogi Gothyelku, meutim, Gedea bila zemlja koju treba
prijei, a ne pokoriti. Glupan je govorio kao da su zemlje izmeu Svetog rata i Shimeha tek koraci na kratkoprugakoj stazi. Derali su
se jedan na drugoga do dugo u no, dok je Gotian vie puta pokuavao nai neki zajedniki interes, a Skaiyelt kimao glavom u svom
kutu, pravei se tu i tamo da slua svog prevodioca. Na koncu su odluili poi svaki svojim putem. Gotian, koji je kao i svi nansurski
kastinski plemii proao temeljitu vojnu obuku, odluio je nastaviti prema Hinnerethu - barem on nije bio budala. Nitko nije imao
pojma to Skaiyelt namjerava do sljedeeg dana, kada je krenuo prema jugu s Gothyelkom i njegovim Tydoncima.
Dobro da ih se rijeio, pomislio je Saubon.
Tada je jo uvijek vjerovao da im je Skauras prepustio Gedeju.
"Kreni u mar", Princ Atrithaua mu je rekao one noi u planinama. "Kurva e biti milostiva prema tebi. Samo se pobrini da rijalski
vitezovi budu kanjeni."
Nikada u ivotu nije Saubon toliko dugo razbijao glavu oko par rijei. inile su mu se dovoljno jasne u tom trenutku. No ba kao i
one sablasne drevne statue Neljudi koje izgledaju ili bezazleno ili zlobno, ovisno o kutu gledanja, njihovo se znaenje transformiralo
iz dana u dan. Je li Princ Kellhus u stvari potvrdio njegove sumnje? Bogovi su mu dali jamstva, svakako, a krci kakvi ve jesu, naveli
su svoje uvjete. No nisu rekli nita o tome je li Skauras ustupio Gedeju. Ako ita i jesu, sugerirali su suprotno...
Bitku. Sugerirali su bitku. Kako bi drugaije kaznio rijalske vitezove?
"Akirea im Val! Akirea im Val!"
Saubon na trenutak spusti pogled, a onda nastavi istraivati juni horizont - Bojno polje. Ravno, tamno i plavo, izgledalo je vie kao
ocean nego kao velika ploha zemlje, poput neega to bi moglo progutati itave narode.
Shkauras se nije odrekao Gedeje. Osjetio je to, poput olova u elucu i kostima. Taje spoznaja, koja je uslijedila tako brzo nakon
njegove svae s Gothyelkom, ispunila Saubona stravom - i to toliko da joj je isprva odbio pridavati pozornost. Imao je jamstva
Bogova - Bogoval Kakve ima veze jae li s Gothyelkom i njegovim Tydoncima ili ne? Kurvae biti milostiva prema njemu. Gedea e
biti njegova!
Uvjeravao je sam sebe.
A onda mu je niotkuda unutarnji glas proaptao, Moda je Princ Kellhus prevarant...
Takvo je ludilo vladalo - kako perverzno! - da je jedna misao, jedan siuni trzaj due, u stanju promijeniti toliko mnogo. Dok je
prije trebao samo ubrati budunost poput sakupljaa poreza, sada je bacao tapie s brojevima protiv velikog bezdana - za ivote
tisua, ni vie ni manje! Moda za cijeli Sveti rat.
Jedna misao... Toliko je krhka ravnotea izmeu due i svijeta.
Strava ga je obuzela i prijetila mu oajem. Nou je plakao u tajnosti svog atora. Nije li uvijek bilo tako? Prvo sam in njegovog
roenja - biti prva dua u tijelu sedmog sina! Onda njegov otac koji ga je kanjavao bez ikakvih razloga, mlatio ga jer je imao svoju
vatru, svoju pamet! Zatim ratovi protiv Nansurija par godina ranije... Puke milje! Toliko je blizu vidio mrlje dima iz Momemna na
horizontu! E da bi ga zadesio Ikurei Conphas - nadjaao ga je obini utokljunac!
I sada ovo...
Zato? Zato bi prevarili njega? Nije li se nadavao? Nije li se posvetio njihovim triavim statuama, nije li utaio njihovu opscenu
e za krvlju?
A onda su juer i Athjeari i Wanhail, koje je Saubon zaduio da izvide i osiguraju teren pred glavninom vojske, spazili velike
skupine poganskih konjanika.
"areni, u tankim, lepravim kaputima", rekao je Wanhail, Grof od Kurigalda, na veernjoj sjednici. Unato slinoj dobi i poloaju,
Wanhaila je Saubon oduvijek smatrao jednim od onih koje je sluajnost porijekla bacila daleko od njihovog prirodnog poloaja:
birtijaki lakrdija u plemikom ruhu. "Gori su ak i od Ainonjana... Izgledaju kao trupa jebenih plesaica!"
Razlomio se smijeh.
"Ali brzi su", Athjeari je dodao, pogleda uprtog u vatru. "Vrlo brzi." Kada je podigao pogled prema ostalima, lice mu je bilo
ozbiljno, oi s trepavicama trezvene. "Kad smo se dali u potjeru za njima, pobjegli nam s lakoom..." Zastao je kako bi okupljeni
grofovi i vlastelini mogli upiti znaenje toga. "A tek njihovi strijelci! Nikada nisam vidio takve. Nekako uspijevaju napinjati i
otputati dok jau - gaati unazad svoje progonitelje!"
Okupljeni vojskovoe nisu bili impresionirani: inritski kastinski plemii, bili oni Norsirci ili Ketyazani, streljatvo su smatrali
neasnim i kukavnim. to se tie same injenice da su ih vidjeli, prevladavalo je miljenje da to ne znai mnogo. "Naravno da nas
slijede!" Wanhail je tvrdio. "Jedino je iznenaenje da te guzoljupce nismo vidjeli jo ranije." ak se i Gotian sloio, samo poneto
dostojanstvenije. "Da se Skauras elio boriti za Gedeju, branio bi klance, zar ne?" Samo se Athjeari nije slagao. Kasnije je povukao
Saubona u stranu i prilino bijesno protisnuo: "Neto ne valja, Ujae."
Neto zaista nije valjalo, iako Saubon u onom trenutku nije nita rekao. Odavno je spoznao prednosti izbjegavanja iznoenja
vlastitog suda u drutvu svojih zapovjednika - pogotovo u situacijama gdje je njegov autoritet nesiguran. Iako je mogao raunati na
mnoge ljude, uglavnom roake i veterane iz svojih ranijih pohoda, zapravo je samo po imenu bio voa galeotskog kontingenta - tu je
injenicu dobro ilustrirala brojnost kastinskih plemia koji su uporno skakutali po brdima i lovili ili sokolarili. Poslunost koju su
grofovi dugovali princu bez zemlje bila je uglavnom ceremonijalna;inilo se da svaka njegova zapovijed mora naii na otpor iz
ponosa ili hira.
Stoga se on pretvarao da razmilja, skrivajui sigurnost koja ga je tako duboko optereivala. Skrivao je istinu.
Bili su sami, nekih etrdeset-pedeset tisua Galeoana i manje od devet tisua rijalskih vitezova, da ne spominjemo nebrojene
tisue sljedbenika; nasukali su se u stranoj zemlji i uetali u ake nemilosrdnog, lukavog i odlunog neprijatelja. Gothyelk i njegovi
Tydonci izgubljeni su. Proyas i Conphas ostali su utaboreni oko Asgiliocha. Bili su znatno brojano nadjaani, ako je bilo za vjerovati
Conphasovim procjenama Skaurasovih snaga - a Gotian je tvrdio da jest. Nisu imali pravu stegu, ni pravog vou. I nisu imali
arobnjake. Nisu imali Grimizne Tornjeve.
Ali on je rekao da e Kurva biti milostiva... Rekao je to!

49

Saubona je zbunio zbor glasova koji je odzvanjao odozdo. "Akirea lfn Val!" Obino je mar karakterizirala zbrka povika, napjeva i
himni. Neto ih je potaklo. Saubon se ponovno zagledao kroz prainu i gomilu u potrazi za svojim dvornikom. Morao je to biti
Kussalt...
Molim te...
Eno ga! Jahao je s malom skupinom konjanika. Saubon je ispustio duboki, drhtavi uzdah, gledajui ih kako prolaze kroz zastor
tekih konjanika koji su im klicali - Agmundrana, sudei po njihovim suzolikim titovima - prije nego su se uspeli ljunanom
kosinom da mu se pridrue Njegovo je olakanje ubrzo isparilo. Nosili su koplja, primijetio je. Koplja s odrubljenim glavama na vrhu.
"Akirea im Val pa Valsa!"
Saubon stegne aku i udari njome u bedro pokriveno icanim oklopom. Palcem i kaiprstom iupao si je sliku Princa Kellhusa iz
oiju.
Nitko te ne poznaje...
Koplja! Nosili su koplja... Tradicionalni simbol kojim galeotski vitezovi upozoravaju svoje zapovjednike na neizbjenu bitku.
"Od Athjearija?" povikao je kad se Kussaltov konj probio na vrh.
Stari se dvornik namrtio kao da eli rei, A tko drugi? Sve je na njemu bilo tmurno: njegov iani oklop, njegova prastara,
udubljena ratna kaciga, ak i crveni lav na plavoj pozadini njegovog ogrtaa, koji je oznaavao njegovu pripadnost Kui Coithus.
Tmurno i opasno. Kussaltu nije nimalo bilo stalo do njegovog izgleda, i zbog toga je samo izgledao jo impresivnije. Bilo je mnogo
nasilja u tom prastarom licu. Jedini ovjek kojeg je Saubon ikada upoznao, a ije su oi bile neumoljive koliko i Kussaltove bio je
Princ Kellhus.
"to on kae?" Saubon vikne.
Stari je dvornik bacio koplje prije nego li je zauzdao konja i stao. Saubon ga je zgrabio - skoro prekasno. Naao se licem u lice s
odrubljenom glavom nasaenom na vrhu. Tamna koa izblijedjela i beskrvna. Pletenice u kozjoj bradici su se njihale. Kianski plemi
imao je onaj konati izgled neega mrtvog i ostavljenog predugo na suncu. Unato tome, inilo se da zuri u njega, oputen i tekih
kapaka, poput ovjeka koji se upravo sprema izbaciti sjeme.
Njegov neprijatelj.
"Rat i jabuke", Kussalt ree. "Rekao je: 'Rat i jabuke.'" 'Jabuke' su bile uobiajeni argonski izraz meu Galeoanima za odrubljene
glave. Neko davno, uitelj je bio rekao Saubonu, Galeoani su ih kuhali i preparirali, ba kao i Thunyerani.
Ostali su dotutnjali do vrha i klicali mu. Gotian i njegov zamjenik, Sarcellus. Anfirig, Grof od Gesindala sa svojim dvornikom.
Nekoliko vlastelina - predstavnika razliitih domainstava. I etiri ili pet golobradih mladaca spremnih da raznose poruke. Osim
Kussalta i Gotiana, svi su izgledali kao da su izmeu oaja i ogorenosti.
Rasprava koja je uslijedila bila je ogorena kao i sve ostale otkad su im se putovi razili od Gothyelka. Po svemu sudei, Athjeari i
Wanhail uporno su se svaali jo od ranog jutra. Kussalt je rekao da je Athjeari pogotovo bio uvjeren da je Skauras okupio snage u
blizini, najvjerojatnije na Mengedskoj poljani. "On misli da nas Sapatiah pokuava usporiti svojim predstraama, kako bi nas zadrao
podalje od Bojnog polja dok ne bude spreman." No Gotian se usprotivio, tvrdei da je Skauras ve odavno spreman i da ih zapravo
pokuava namamiti. "On zna da su tvoji ljudi nagli, da e ih obeanje bitke nagnati u trk." Kad su se Anfirig i ostali poeli buniti,
Vrhovni zapovjednik je cvilio: "Zar ne vidite? Zar ne vidite?" opet i iznova dok svi, ukljuujui i Saubona, nisu utihnuli.
"eli vas to prije uvui u borbu na povoljnom terenu! to je prije mogue!"
"Pa?" Anfirig upita prezirno. Bilo izravno ili neizravno, Gotian im je uvijek drao predavanja o lukavstvu i okrutnosti Fanimljana.
Kao posljedica toga, mnogi su Galeoani mislili da se boji pogana - da je kukavica - dok se on zapravo bojao lakoumneudi svojih
norsirskih saveznika, to je Saubon znao.
"Moda on zna neto to mi ne znamo! Neto zbog ega je nuno da brzo sueli s nama!"
Te su rijei Saubona ostavile bez daha. "Ako je Gedea izlomljena zemlja," rekao je ukoeno, "onda bi Bojno polje bilo najbri nain
da je prijeemo..." Pogledao je Gotiana, koji oprezno kimne.
"to" Anfirig zapone.
"Razmisli!" Saubon usklikne. "Razmisli, Anfi, razmisli! Gothyelk! Ako Gothyelk eli prijei Gedeju to je bre mogue, kojim e
putem poiV
Grof od Gesindala nije bio blesav, no opet, nije bio ni genijalac. Spustio je prosijedu lavovsku glavu koncentrirajui se, a zatim ree:
"eli rei da je blizu, da su Tydonci i Thunyerani cijelo vrijeme marirali paralelno s nama, hitajui prema Bojnom polju ba kao i
mi..." Kad je podigao Pogled, oi su mu bile prepune nevoljkog divljenja. Kao njegov prijatelj P medovini i najstariji brat, Anfirig je,
Saubon je znao, uvijek na njega gledao kao na djeaka kojeg je tako zduno zafrkavao kad je bio mlad.
'eli rei da Sapatiah pokuava sprijeiti da se pridruimo Got-hyelku!"
"Upravo tako", Saubon odvrati. Jo jednom baci pogled na Gotiana i shvati da mu je Vrhovni zapovjednik prepustio taj uvid. On
eli da ja vodim. Vjeruje mi.
No ipak, on ga nije poznavao. Nitko nije. Nitko Kakve su to misli!
S izuzetkom Ainonjana, Tydonci bijahu najvei kontingent Svetog rata - nekih sedamdeset tisua tvrdokornih mukaraca. Pridoda li
se tome Skaiyeltovih ubojitih dvadeset tisua, rezultat je gotovo sva snaga Srednjeg Sjevera. Najvea norsirska vojska od pada
Drevnog Sjevera!
O, Skaurase, moj pogani prijatelju...
Odjednom se odrubljena glava na kolcu nije inila prijekorom, simbolom njihove propasti; izgledala je kao znak, dim koji obeaje
vatru koja proiava. S neobjanjivom sigurnou, Saubon je shvatio da se Skauras boji...
A i treba se bojati.
Njegove zablude su se rasipale i staro veselje poelo je strujati poput alkohola njegovim ilama, osjeaj koji je uvijek pripisivao
Gilgaolu, Jednookom Ratu.
Kurva e biti milostiva prema tebi.

50

Saubon baci koplje i jezoviti trofej na njemu natrag Kussaltu, pa zapone s izvikivanjem naredbi; poslao je viestruke glasnike da
izvijeste Athjearija i Wanhaila o situaciji, zaduio Anfiriga da pokua locirati Gothyelka, naloio Gotianu da rasporedi svoje vitezove
po koloni, zahtijevao stegu i disciplinu.
"Dok se ne udruimo s Gothyelkom ostajemo u brdima", izjavio je. "Ako se Skauras eli sukobiti s nama, ili neka se bori s
pjeatvom ili neka polome tisuu vratova!"
Onda se odjednom naao sam s Kussaltom, dok mu je zujalo u uima, a lice mu se rumenilo.
Dogaa se, shvatio je. Poinje. Nakon godina i mjeseci, babski je rat rijeima napokon gotov, a pravi rat poinje. Ostali, kao to je
Proyas, eznuli su da otpetljaju ono 'sveto' Svetog rata iz Carevih vorova. Ne i Saubon. Njega je najvie zanimao onaj dio 'rat'.
Barem je sebe u to uvjeravao.
I ne samo da se dogaalo, dogaalo se onako kako je Princ Kellhus rekao da e se dogoditi.
Nitko te ne poznaje. Nitko.
Bacio je pogled na likove Gotiana i Sarcellusa koji su tutnjali nizbrdo. Ideja da ih treba rtvovati - kao to su Kellhus ili Bogovi
zahtijevali _ odjednom mu je sledila srce.
Kazni ih. Mora se pobrinuti da Srijalski vitezovi budu kanjeni.
Neto hladno steglo mu je grlo, i jednako brzo kao to ga je Gilgaol obuzeo, Bog je pobjegao.
"Zar neto nije u redu, gospodaru?" Kussalt upita. Bilo je naprosto sablasno kako uspijeva pogoditi njegova raspoloenja. No opet,
on je uvijek bio tu. Prvo ega se Saubon sjeao bilo je kad ga je Kussalt primio u naruje i jurio u dvorane Moraora nakon to se on
zamalo uguio od uboda pele.
Saubon i nesvjesno nastavi glodati zglobove prstiju.
"Kussalt?"
"Da?"
Saubon je oklijevao, uhvatio se kako gleda prema jugu. Prema Bojnom polju. "Trebam primjerak Traktata... Trebam potraiti...
neto."
"to vas zanima?" stari dvornik ree, glasom istovremeno zaprepatenim i neobino njenim...
Saubon ga bijesno pogleda. "to te se tie"
"Pitam vas samo zato jer uvijek nosim Traktat sa sobom..." Hrapava mu je ruka dolutala do prsa dok je govorio; poloio je dlan
ravno na srce. "Ovdje."
Nauio ga je napamet, Saubon shvati. To ga je iz nekog razloga okiralo do ruba vrtoglavice. Oduvijek je znao da je Kussalt
poboan, ali ipak...
"Kussalt..." poeo je, no nije znao to bi rekao. Te stare, neumoljive oi trepnu, i nita vie.
"Htio bih..." Saubon se konano odvai. "Htio bih znati to Kasniji Prorok kae o... rtvovanju."
Dvornikove se bijele upave vjee namrte. "Mnogo toga. Vrlo mnogo toga... Ne razumijem."
"Ono to Bogovi zahtijevaju... Je li dolino zato jer to oni zahtijevaju?"
"Ne", Kussalt ree, jo uvijek namrten.
Iz nekog razloga, bezobzirna ga je sigurnost njegovog odgovora razbjesnila. to stara budala zna?
"Ne vjerujete mi", Kussalt ree, glasa punog umora. "No slava Inrija Sej"
"Dosta s tim laprdanjem", Coithus Saubon se otrese. Baci pogled na odrubljenu glavu - na jabuku - primijeti sjaj zlatnog sjekutia
meu mlitavim i pohabanim usnama. Znai to je njihov neprijatelj... Isue ma i odsjee glavu s kolca, i izbije kolac iz Kussaltove
ake.
"Vjerujem ono to mi je potrebno", procijedio je.
t

51

oglavlje est
MENGEDSKA POLJANA
Jedan arobnjak, anti ki pisci kau, vrijedi tisuu ratnika u bitki i deset tisu a grenika u paklu.
DRUSAS ACHAMIAN, KOMPENDij PRVOGA SVETOGA RATA
Kad titovi postanu take, a ma evi tapovi, srca su neka razbijena.
Kad ene postanu plijen, a neprijatelji gospodari, Sva nada iskorijenjena.
NEPOZNAT AUTOR, TUALJKA ZA POKORENE
Rano ljeto, 4111. godina Kljove, blizu Mengedske poljane
Stiglo je jutro, i promukli galeotski i tydonski rogovi odjekivali su svjeim zrakom; u trenutku kad su dostigli svoj najvii ton zvuali
su kao enski vrisak.
Poziv u bitku.
Unato tisuama fanimskih konjanika i desecima manjih izravnih bitki, prethodni je dan svjedoio ponovnom ujedinjenju galeotske,
tydonske i thunyerske vojske u brdovitom kraju na neposrednom sjeveru Bojnog Polja. Nakon pomirenja, Coithus Saubon i Hoga
Gothyelk sloili su se da e krenuti u napad na sjeverni kraj poljane jo iste veeri, u nadi da e uspjeti napredovati - ako se to moglo
tako nazvati. Zakljuili su da e tamo njihova pozicija biti najjaa to se mogu nadati. Prema sjeveroistoku bok e im tititi skupina
slanih movara, dok e se prema zapadu moi osloniti na brda. Plitka gudura u kojoj je tekao potok koji je napajao movaru, cijelom
je duinom vijugala od jednog boka do drugog. Tu su planirali postaviti zajedniku liniju. Padine te gudure bile su preplitke da bi
zaustavile napad, ali e prisiliti pogane da se probijaju kroz blato.
Vjetar je sada puhao s istoka i ljudi su se zaklinjali da osjete miris mora. Neki su se - rijetki - udili tlu pod njihovim nogama.
Ispitivali su ostale jesu li imali problema sa spavanjem i jesu li uli jedva ujni zvuk kao cvranje u lokvama nastalim djelovanjem
plime.
Veliki Grofovi Srednjeg Sjevera okupili su svoju osobnu gardu i svoje vazalne vlasteline, koji su pak pozvali svoje osobne garde.
Majordomi su izvikivali naredbe nadglasavajui graju. Ljudi su klicali i hrapavo se smijali, tutnjala su kopita dok su skupine mlaih
vitezova, ve pijanih, jurile prema jugu u elji da budu meu prvima koji e ugledati pogane. Muvajui se po tepihu ugaene trave,
tisue su se urno pripremale. ene i konkubine grlile su svoje mukarce. rijalski sveenici vodili su gomile, kako vojnika, tako i
sljedbenika tabora, u molitvi. Tisue su kleale na tratini, mrmljajui naglas sa svitaka svojih predaka, dodirujui jutarnje hladnu
zemlju usnama. Kultski sveenici intonirali su drevne rituale, pomazivali idole krvlju i plemenitim uljima. rtvovali su jastrebe u ime
Gilgaolovo. Bacali su noge zaklanih antilopa u svete vatre Mranog Lovca, Husyelta.
Vidovnjaci su bacali svoje kosti. Kirurzi su palili noeve, pripremali svoju opremu.
Sunce je izalo silno na horizontu, kupajui mete zlatnim svjetlom. Zastave su bezvoljno podrhtavale na povjetarcu. Naoruani
mukarci okupljali su se u nepravilnim masama, odlazei na svoje mjesto u redovima. Kohorte konjanika prolazile su kroz njih,
blistavog oruja i titova jarkih od prijeteih totema i slika Kljove.
Iznenada se prolomie uzvici meu onima koji su se ve okupili du gudure. inilo se da se itavi horizont mie, bljeska kao da je
posipan srebrnim plombama. Pogani. Kianski Velmoe iz Gedeje i Shigeka.
Uz psovke i uzvikujui naredbe, grofovi i vlastelini Srednjeg Sjevera uspjeli su postrojiti svoje tisue du sjevernog ruba gudure.
Potok je ve postao crni, blatni bazen, istokan i zgruan dubokim otiscima kopita. Na junom rubu gudure, ispred mnogobrojnog
stroja pjeatva, inritski su se vitezovi motali u velikim skupinama. Uzvici oaja razlomili su se kad su oni dalje na polju otkrili kosti
meu korovom, nagomilane u trulim koama i tkanini. Propast ranijeg Svetog rata.
Zapoele su mnoge himne, naroito meu pjeatvom iz niih kasti,
ubrzo su utihnule, posustajui pred kadencama jedne duboke pjesme zahvalnice. Ubrzo je zrak podrhtavao od zbora tisua. Uskoro su
i svirai rogova poeli obiljeavati pripjeve zvonkim odjecima.ak su se i kastinski plemii pridruili, postrojavajui se u duge vrste
redove:
/ stigo sam u rat
I sijati u smrt.
A kada proe ovaj dan,
Svoje oi Bogu dam!
Bila je to pjesma stara koliko i Drevni Sjever, pjesma iz Saga. I kad su joj Inriti jo jednom udahnuli glas, osjetili su kako ih slava
njihove prolosti preplavljuje i daje im snagu. Tisuu glasova i jedna pjesma. Tisuu godina ijedna pjesma! Nikada se nisu osjeali
tako ukorijenjeni, tako sigurni. Rijei su mnoge pogodile snagom otkrivenja. Suze su se slijevale niz suncem opaljene obraze. Strasti
su se rasplamsale, strujale kroz redove, sve dok mukarci nisu poeli nerazgovjetno grmjeti i vitlati maevima prema nebu. Bijahu
tisue i bijahu jedno.

52

Svoje oi Bogu dam!

Iskoristivi svitanje kao oklop, Kianjani su izjahali kao odgovor. Bijahu oni rasa roena na jarkom suncu, a ne pod oblacima i
mranim umama kao Norsirci, i inilo se kao da ih blagoslivlja svojim sjajem. Suneva je svjetlost bljeskala po srebrnim kacigama.
Svileni rukavi njihovih kaputa sjajili su se, pretvarajui njihove redove u raznobojni horizont. Iza njih, zrak je odzvanjao od udaraca
bubnjeva.
A Inriti su pjevali,
Svoje oi Bogu dam!
Saubon, Gothyelk i ostali visoko rangirani plemii obavljali su posljednje dogovore prije nego li su se rasprili po liniji. I uz najbolju
volju redovi su ostali neravnomjerni, na nekim mjestima bolno plitki, na drugima bespotrebno duboki. Dolazilo je do prepucavanja
izmeu plaenika razliitih lordova. ovjeka po imenu Trondha, vlastelina kojeg je Anfirig unajmio, morali su silom oboriti na tlo
nakon to je pokuao noem izbosti jednog od svojih drugova. No pjesma se svejedno orila, toliko glasna da Su se neki drali za prsa
u strahu da im srce ne otkae.
Stigo sam u rat I sijati u smrt.
Kianjani su se pribliavali, opasajui sivo-zelenu poljanu beskrajnim tisuama sve bliih konjanika - inilo se mnogo vie njih
negoli su Inriti pretpostavljali. Bubnjevi su im odjekivali kroz otvoreni prostor, pulsirali kroz ocean potmule tutnjave. Galeotski
strijelci, prvenstveno Agmundiani sa sjevernih movara, podigli su lukove od tisovine i odapeli. Na trenutak je nebo bilo natkriveno, a
onda se tanka sjena strmoglavi na poganske redove - bez mnogo efekta. Fanimljani su se ve primakli blie, i Inriti su mogli vidjeti
ulatene kosti njihovih lukova, eljezne vrke njihovih strijela, ogrtae irokih rukava kako vijore na vjetru.
A oni su pjevali, poboni Vitezovi Kljove, plavooki ratnici Galeotha, Ce Tydonna i Thunyerusa. Pjevali su, a zrak je podrhtavao kao
da je nebo nadsvoeno kamenom.
A kada proe ovaj dan, Svoje oi Bogu dam!
Povikavi "Slava Bogu!" Athjeari i njegovi vlastelini odvojili su se iz redova, pognuli se na konjima i spustili koplja. I druge su
Kue napustile redove i stupale prema Kianjanima: Wanhail, Anfirig, Werijen Veliko Srce, a zatim i stari Gothyelk glavom, urlajui
"Bog tako eli!" Poput lavine, nizale su se Kua za Kuom, sve dok gotovo sve oklopljene sile Srednjeg Sjevera nisu lagano
galopirale u pozdrav neprijatelju. "Ondje!" pjeatvo iz redova bi povikalo spazivi Crvenog lava Saubonovog ili Crnog jelena
Gothyelka i njegovih sinova.
Golemi su bojni konji iz kasa potjerani u lagani galop. Drozdovi su odustajali od svojih gnijezda i vinuli se u let, lepeui silovito
prema nebu. Sve se pretvorilo u dah i eljezo, tutnjava brae ispred, iza i sa strane. A onda, poput oblaka skakavaca, zasule su ih
strijele. Nastade paklenska strka, naglaena kricima konja i zaprepatenim povicima. Bojni su konji padali i rasipali se po tlu, povlaili
vitezove za sobom, lomili im lea i drobili noge.
A onda to ludilo utihne. Ponovno ostade samo tutnjava juria. Neobino zajednitvo mukaraca posveenih jednom smrtonosnom
cilju. Humci, grmlje i kosti rtava Divljeg svetog rata letjeli su pod njima. Vjetar je krvario kroz eljezne ome njihovih oklopa,
kutrao thunyerske pletenice i tydonske perjanice. Jarke su zastave udarale o nebo. Pogani, pokvareni i izopaeni, pribliavali su se
sve blie i blie. Jo jedna, posljednja oluja strijela, ovaj put gotovo paralelnih s tlom, probijala je titove i oklope. Neki su oboreni iz
sedala. Poneki vrh jezika odgrizen je pri padu o tlo. Oni koji ostadoe bez konja presavijali su se po tratini, vritali i mahali prema
nebu. Ranjeni konji plesali su u krugovima odmah pored, zapienjeni. Ostali su tutnjali dalje, preko trave, kroz cvjetove krastuca koji
su lelujali na vjetru. Uperili su koplja, dvadeset tisua mukaraca u dugakim oklopima od veriga preko debelog filca, s kapama preko
lica i kacigama sputenim na obraze, na konjima ureenim icanim oklopima ili eljeznim ploicama. Strah se rasplinuo u pijanu
urbu, u zanos, postao je toliko isprepleten s uzbuenjem da ih je bilo nemogue razluiti. Posvetili su se napadu, Ljudi od Kljove.
Sve je bilo usmjereno u blistavi vrh koplja. A meta sve blie i blie...
Topot kopita i udaranje bubnjeva zagluili su pjesmu njihovog naroda. Projurili su kroz rijetko bunje rujevine... Ugledali oi
raskolaene od uasa.
A onda sudar. kripa drva koje se raskolilo pri prolasku kopalja kroz titove, kroz oklope. Ubrzo je tlo postalo mirno ivrsto pod
njima, a zrakom su odzvanjali jauci i uzvici. Isukae se maevi i sjekire. Posvuda su se figure hrvale i sjekle. Konji su se propinjali.
Otrice su ikljale krv prema nebu.
I Kianjani su padali, dokrajeni njihovom surovou, pokoeni sjevernjakim rukama, umirui pod bijelim licima i nemilosrdnim
plavim oima. Pogani su uzmicali pred pokoljem - i bjeali.
Galeoani, Tydonci i Thunyerani gromoglasno zaurlae i poletjee za njima. No rijalski vitezovi zauzdali su konje i stali, kao da se
motaju u guvi.
Inritski vitezovi podboli su konje, no Fanimljani bijahu bri od njih i stadoe ih zasipavati strijelama u bijegu. Iznenada su se
pretopili u nadiruu plimu poganskih konjanika, tee oklopljeni. Dvije velike linije se sudarie. Uslijedilo je nekoliko oajnikih
trenutaka. Naranasto-crni stijeg Grofa Hagaronda od Usgalda nestao je u meteu, a galeotski je lord na tlu nasmrt proboden kopljem.
Koplje kroz grlo oborilo je Maggu, Skaiyeltovog roaka, s konja i bacilo ga u njegove drugove. Smrt ga je pokosila. I sam je
Gothyelk sruen, a urlici njegovih sinova probie buku. Navijajui krici Fanimljana dosegli su kreendo...
No rat je krvav posao, neslomljivi su ljudi tukli po svojim neprijateljima, cijepali lubanje kroz kacige, lomili drvene titove i ruke
koje Su ih nosile. Yalgrota Srankomalj odrubio je glavu poganskom konju Jednim jedinim udarcem i bacao fanimske Velmoe iz
sedala kao da su djeca. Werijen Veliko Srce, Grof od Plaideola, okupio je svoje Tydonce i rastjerao pogane koji su salijetali
Gothyelka. Na zemlji, Goken Crveni thunyerski Grof od Cern Auglaija, klao je i konje i ljude ne pravei razliku, i probijao se sijekui
natrag do svoje zastave. Nikada Kianjani nisu susreli takve ljude, takvu estoku odlunost. Mrana pustinjska lica zavijala su po
tratini. Otre oi opustile su se od straha.
Trenutak predaha.
lanovi gardi vukli su svoje gospodare u oaze sigurnosti. Ranjen u ruku, Grof Cynnea od Agmundra, bjesnio je na svoje ljude neka
ga ne odvlae. Grof Othrain od Numaineirija plakao je dok je dizao drevnu zastavu svoje obitelji iz beivotnih ruku svoga sina i
ponovno je podizao. Princ Saubon glasno je zahtijevao novog konja. Na podruju kojim su maloprije tutnjali, ljudi su sada posrtali ili

53

puzali, pokuavajui zaustaviti krvarenje iz rana. No mnogo je vie bilo onih koji su urlali od veselja, obuzeti bjesnilom bitke, dok im
je okrutni Gilgaol galopirao srcima.
Neprijatelja je bilo posvuda, ispred njih, pored njih, slijevali su se s bokova. Goleme kohorte kruile su na ne tako velikoj
udaljenosti, napadale ih s lea. Velianstveni u svilenim ogrtaima i zlatnim prsnim oklopima, Velmoe Gedeje i Shigeka ponovno su
se obruili na neslomljive ljude.
Opkoljeni sa svih strana, Ljudi od Kljove su umirali. Koplja su im probijala lea. Kukama su skidani iz sedala da bi zatim bivali
pregaeni. Sjekire nalik pijucima zabijale su se kroz teke oklope od lanaca. Strijele su ruile ponosne bojne konje. Ljudi na samrti
zazivali su svoje ene, svoje Bogove. Poznati su se glasovi probijali kroz zbrku zvukova. Roak. Prijatelj po medovini. Brat ili otac,
njihovi krici. Grimizna zastava Grofa Kothwe od Gaethunija prevrnula se, podigla jo jednom, a onda nestala zauvijek, ba kao i
Kothwa i pet stotina njegovih Tydonaca. Crni jelen Agansanora takoer je svladan, zgaen na tratini. lanovi Gothyelkove garde
pokuavali su odvui svog ranjenog Grofa otamo, no sasjekoe ih usred vihora kianskih konjanika. Samo je mahniti juri njegovih
sinova spasio starog Grofa, iako je najstarijem, Gotherasu, probodeno bedro.
Kroz buku, grofovi i vlastelini Srednjeg Sjevera zauli su rogove koji su oajniki oglaavali povlaenje, no nije se imalo kamo
povui. Mase poganskih konjanika vrtloile su se izrugujui se, zasipavale ih strijelama, odbijale njihove napade s boka i odbijale
nesuvisle protunapade. Gdje god pogledali vidjeli su svilene fanimske zastave, izvezene zlatom is neobinim ivotinjskim motivima.
A beskrajni nezemaljski bubnjevi nabijali su ritam njihovog umiranja.
A onda su se iznenada, nevjerojatno, kianske divizije koje su im blokirale liniju povlaenja rasprile, a redovi se rijalskih vitezova u
bijelim odorama probili kroz sredinu, povikavi: "Bje'te, brao! Bje'te!"
Uspaniareni vitezovi galopirali su, trali ili teturali prema svojim zemljacima.
Okrvavljene skupine bezglavo su jurile gudurom, zaletavale se u svoje vlastite ljude. rijalski vitezovi nastavili su se boriti jo
nekoliko trenutaka, a zatim su se okrenuli i pojurili natrag, bjeei pred masama poganskih konjanika - zavijajua navala kopalja,
titova, mrkih lica i zapjenjenih konja, iroka koliko i horizont. epajui bojnim poljem, tisue ranjenih bijahu sasjeene nadohvat
zajednike linije. Ljudi od Kljove mogli su samo gledati, zgranuti. Pjesma je zamrla. Mogli su uti samo bubnjeve kako nabijaju i
nabijaju i nabijaju...
Strava i pogani bili su tu.
"Imali smo ih... Imali smo ih!" Subon je urlao, pljujui krv.
Gotian ga zgrabi za oba ramena. "Nita nisi imao, budalo! Nita! Znao si pravilo! Kada ih probije, vrati se u UnijuV
Nakon to se dosklizao kroz blato potoka, Gotian je potraio Galeotskog Princa, no umjesto njega zatekao je luaka u deliriju.
"Ali imali smo ih!" Saubon se zadere.
Zaderao se iznenada, pa je Gotian u refleksu podigao tit. Saubon je samo nastavio bjesnjeti. "Slomili su se kao djeca pred" Zauo
se zveket, poput tue po limenom krovu. Ljudi su urlali. "kao djeca! Sasjekli smo ih do temelja"
Poganska strijela strala je Galeoaninu iz prsa. Na trenutak je Vrhovni zapovjednik pomislio da je ovaj mrtav, no Saubon je samo
dignuo ruku i slomio je. Probuila mu je oklop, no file ispod njega ju je zaustavio.
'Jebemu, skroz smo ih imali!" Saubon nastavi grmjeti.
Gotian ga ponovno zgrabi i protrese ga. "Sluaj me!" povie. "To su oni i htjeli da pomisli! Kianjani su previe okretni, previe
prilagodljivi na bojnom polju i previe strastveni u srcu da bi se zbilja slomili. Kada napadne, napadne da ih raskrvari, a ne da ih
potue do nogu!"
Saubon ga pogleda tupo. "Osudio sam nas na propast..."
"Saberi se, ovjee!" Gotian zagrmi. "Mi nismo kao pogani. estoki smo, ali smo krhki. Nas je mogue slomiti. Gothyelk je stradao.
Ranjen je - moda smrtno! Ti mora okupiti ove ljude!"
"Da... Okupiti..." Odjednom Saubonove oi zasjaju, kao da ih sada pokree neka jaa vatra. "Kurva e biti milostiva!" Princ povie.
"Tako je rekao!"
Gotian je samo buljio, izbezumljen.
Coithus Saubon, Princ Galeotha i sedmi sin zlog starog Eryeata zaurla da mu dovedu konja.
Golemo more fanimskih kopljanika, bezbrojne tisue njih, zabie se u inritske redove - i bijahu zaustavljeni nasmrt. Galeoani i
Tydonci s kopljima poklali su im konje. Tetovirani Nangaeli sa sjevernih movara Ce Tydonna mlatili su one koji su pali u blato.
Agmundrani su zabijali strijele kroz titove i prsne oklope svojim smrtonosnim lukovima od tisovine. Augliani iz dubokih uma
Thunyerusa napustili su redove kad su se Fanimljani dali u bijeg, vitlajui sjekirama koje su zujale kao konjske smrti.
Na drugim mjestima du gudure, kohorte Fanimljana u konim oklopima jurile su paralelno s inritskim redovima, ispaljivale strijele
i provocirale, bacajui glave onih kastinskih plemia koji su poginuli u prvom naletu. Sjevernjaci bi se pogrbili pod titovima, istrpili
paljbu, a zatim, na uas pogana, bacali te iste glave natrag na njih.
Uskoro su Fanimljani poeli prezati pred odreenim dijelovima inritskih redova - pred nepokolebljivim Gesindaljanima i
Kurigalderima iz Galeota, pred mrkim Numainerima i dugobradim Plaidoljanima iz Ce Tydonna - no nitko nije bio tako straan kao
plavokosi Thunyerani, iji titovi bijahu kao kameni zidovi, a dvostruke sjekire i iroki maevi u stanju rascijepati ovjeka u
eljeznom oklopu sve do srca. Bez konja, div Yalgrota Srankomalj stao je pred njih, grmio kletve i divlje mahao sjekirom po zraku.
Kad bi mu Kianjani udovoljili, on i njegov klan nasjekli bi ih u krvavo trijee.
No opet i iznova su se kianski Velmoe Gedeje i Shigeka slijevali gudurom i zabijali se bez razmiljanja u neslomljive ljude,
napadali prvo Galeoane pa Tydonce u potrazi za makar jednom slabom karikom-Trebali su samo jednom probiti Inrite, i ta ih je
spoznaja nagonila na fanatine i oajne podvige. Mukarci sa skrenim sabljama, s ranama iz kojih je ikljala krv, ak i ljudi s
crijevima koja su im visjela do koljena, jurili su naprijed, bacali se na Norsirce. No svaki put bi zaglibili u guvi, blatu i pokolju prije
nego bi ih zavijanje gospodara natjeralo u galop prema sigurnosti otvorene ravnice. im bi otili, Ljudi od Kljove bacili bi se na
koljena i zavapili od gorkog olakanja.
Na sjeveroistoku gdje je zajednika linija nestajala u slanim movarama, Padiradin sin, Princ prestolonasljednik Fanayal vodio je
Coyaure, elitnu konjicu svoga oca, protiv Cuarwisana iz Ce Tydonna koji su se zbili u redove svojih susjeda na zapadu i koje su
zatekli dok su se povlaili na svoje pozicije. Nekoliko trenutaka vladao je kaos, a desetke Cuarwisana moglo se vidjeti kako bjee u

54

movare. Maevi i sablje bljeskali su na suncu. Iznenada su se skupine bljetavih Coyaura poele slijevati iza redova, iako je
Fanayalova zastava s Bijelim konjem ostala zaglavljena blizu gudure. Dva mlaa Gothyelkova sina napali su Coyaure sa svim
preostalim konjima i Fanimljani su, bez otvorenog prostora koji bi odgovarao njihovim taktikama, odbijeni s tekim gubicima.
Osokoljen tim uspjehom, Princ Saubon od Galeotha okupio je one vitezove koji su jo imali konje i Inriti su sa sve vie i vie
samopouzdanja poeli na fanimske jurie odgovarati protunapadima. Zabijali su se u naizgled bezobline mase, Fanimljani bi se
rasplinuli, a onda bi se hitro vraali da osujete hitajue mase koje su im pokuale okruiti bokove. Bez daha bi i bezglavo jurili u
zajedniku liniju, slomljenih kopalja, okrhnutih maeva i prorijeenih redova. Samo je Saubon izgubio tri konja. Grofa Othraina od
Numaineirija, smrtno ranjenog, nazad su nosili lanovi njegove garde. Ubrzo se pridruio svom mrtvom sinu.
Sunce se popelo visoko i preplavilo poljanu vruinom.
Grofovi i vlastelini Srednjeg Sjevera proklinjali su fluidne taktike Kianjana i divili im se. Zavidno su promatrali njihove
velianstvene, sjajne konje, koje poganski vlasnici kao da su vodili samo mislima. Vie nisu s podsmijehom gledali na umjenost
Velmoa s lukom i strijelom. Mnogi su titovi od njihovih strijela nalikovali dikobrazima. Slomljene strijele strale su iz oklopa
mnogih ljudi. U inritskom su taboru tisue leale mrtve ili ranjene zbog poganskih strijelaca.
Fanimljani su se povukli i pregrupirali, a Ljudi od Kljove klicali su hrapavim glasovima. Mnogo je njih iz pjeatva, zagueno
vruinom, Pohitalo u guduru prepunu tjelesa i polijevalo se krvavom i zagaenom vodom. Mnogi su drugi pali na koljena i tresli se,
podrhtavajui od neujnih jecaja. Robovi, sveenici, ene i bludnice hodali su meu njima i melemom ublaavali rane, nudili vodu i
pivo obinim vojnicima, a vino Plemiima. Kratke himne zapoinjale su grupice iscrpljenih ratnika.
asnici su izvikivali naredbe, zaduivali tisue da zakucaju slomljene kolce, koplja, ak i trijee kako bi iljcima naikali padinu
pred svojim redovima.
Stigla je vijest da su pogani poslali divizije konjanika na sjever u brda u pokuaju da opkole inritske poloaje, gdje su, budui da je
Princ Saubon oekivao takav potez, potpuno uniteni taktikom i hrabrou Grofa Athjearija i njegovih gaenrijskih vitezova. Ponovno
se klicalo u zajednikoj liniji, i nakratko su uspjeli nadglasati neprestanu grmljavinu fanimskih bubnjeva.
No njihovo je slavlje bilo kratkog daha. Nagomilani na ravnicama pred njima, pogani su se okupili pod svojim trokutastim
zastavama u dugim, razmaknutim linijama. Bubnjevi su utihnuli. Na trenutak, Ljudi od Kljove mogli su uti um vjetra u travi, ak i
pele koje su vijugale nad mrtvima koji su preplavili guduru. Dok su oni promatrali, mala skupina konjanika kasala je bahato pred
redovima nepominih Fanimljana, nosei zastavu Crnog akala, simbol Skaurasa, kianskog Sapatiaha-Guvernera Shigeka.uli su
tihi govor, na koji su odgovorili glasni povici na nepoznatom jeziku.
ulo se kako Princ Saubon urla, nudei pedeset zlatnih talenata strijelcu koji e ubiti Sapatiaha i deset onome koji ga uspije raniti.
Provjeravajui vjetar, pojedini su Agmundrani podignuli svoje tisove lukove prema suncu i poeli odapinjati na sreu. Veina
projektila bili su znatno prekratki, no neki su pogodili daljinu. Daleki jahai pravili su se da ne primjeuju, dok se jedan nije poeo
udarati po stranjem dijelu vrata, a onda se prevrnuo u travu.
Meu Ljudima od Kljove zaorio se podrugljivi smijeh. Kao jedan poeli su udarati o titove, tuliti i derati se. Sapatiahova pratnja
se rasprila, i ostade samo jedna figura: plemi na velianstvenom bijelom konju prekrivenom crno-zlatnim ukrasnim platem, koji
oito nije bio zastraen i kojeg naizgled nije impresioniralo ismijavanje koje je odjekivalo poljanom. I svi do jednoga, Inriti shvate da
gledaju velikog Skaurasa ab Nalajana, kojeg su Nansurci nazivali Sutis Sutadra, Juni akal.
Strijele izraene u dalekom Galeothu zasipale su tratinu oko njega, no on se nije ni pomaknuo. Sve je vie strijela kitilo tlo kako su
Agmundrani poeli pronalaziti povoljan vjetar i udaljenost. Okrenut prema Inritima, daleki Sapatiah izvadio je no iz grimiznog
pojasa - i stao istiti nokte.
Sad su se i Fanimljani poeli smijati i galamiti, udarajui po bljetavim sabljama po okruglim titovima.inilo se da sama zemlja
podrhtava, toliko je divlja buka bila. Dvije rase, dvije vjere, traile su mrnju i pokolj irom zakrenog bojnog polja.
Tada Skauras podigne ruku, i bubnjevi nastave svoje neumoljivo nabijanje. Fanimljani su se poeli pribliavati cijelom duljinom
linije. Ljudi od Kljove su utihnuli, isturili su koplja i postrojavali titove u ravninu sa susjedima. Ponovno je poinjalo.
Ostavljajui za sobom oblake praine, Kianjani su polako dobivali na brzini. Kao da broje udarce bubnja, prednji su redovi slono
spustili koplja i natjerali konje u galop. Uz zagluujui vrisak, bacili su se na Inrite, dok su se strijelci na konjima rairili prema
bokovima i zasipali Sjevernjake strijelama. Zaletavali su se u njih u uzastopnim valovima, dublje i u veem broju nego ujutro. itave
su satnije rtvovane za puke komade zemlje. Na ponekim mjestima, protiv Usgaldera iz Galeotha, protiv izmu
enih Cuarwisana,
Nangaela i Warnuta iz Ce Tydonna, Kianjani su osvojili vrh grebena i potisnuli neslomljive unazad. Koplja su pucala, probijala lica,
zahvaala oklope. Zakrivljene sablje lomile su kacige, rezale kljune kosti kroz eljezne oklope. Razbjenjeli konji sa praskom bi
jurili kroz redove i titove. I upravo kada se inilo da su se pogani izgubili i na broju i na zaletu, novi bi se valovi stvorili iz praine i,
preskakujui guduru i gazei mrtve, zabijali se kopljima u posrnule pjeake. Nije bilo vremena za taktike, ni za molitvu, samo
oajnika jagma za ubijanjem da bi se preivjelo.
Na nekoliko mjesta linija je popustila, pukla...
Tada su se, kao da su iskoraili sa zasljepljujueg sunca, pokazali Cishaurimi.
Saubon je ak mlatnuo neke od Usgaldera koji su se dali u bijeg plotinom maa, no bilo je uzalud. Ludi od panike, bjeali su s puta
njegovom konju koji je frktao - i od konjanika u zlatnim oklopima koji su ih gonili.
"Bog!" Saubon je grmio dok se zaletavao u Coyaure koji su jurili za njima. "Bog tako eli\" Njegov se vranac sudario s konjem
poganina 'spred njega. Maleni je konj posrnuo i Saubon zarine vrak maa ravno u vrat zaprepatenog jahaa. Okrenuo se i odbio
snaan udarac Kianjana odjevenog u lepravi grimiz. Njegov vranac zatetura postrance i vrisne, bacivi ga bok uz bok s mukarcem iako je Saubon bio vii od njega. Saubon ga zvekne drkom maa i ovjek se stropota iz sedla, lica u krvavom kru. Od nekuda, neka
otrica okrzne Saubonovu kacigu. Sasijee konja koji je ostao bez jahaa u but, i on ode poskakujui meu poganska pseta pred njim;
zatim u velikom luku zamahne svojim irokim maem prema nazad, odsjekavi eljust konju svoga napadaa. Konj se propeo, jaha
sletio dolje. Saubon zakrene vranca ulijevo i pregazi bogohulnika usred vriska.
"Bog!" povie, sijekui sljedeeg, raskolivi mu drveni tit.
"Tako!" Drugim udarcem smrska ruku kojom se pokuao braniti.
"eli!" Treim mu rascijepa kacigu i prepolovi tamno lice.

55

Coyauri iza ovjeka koji se skljokao su oklijevali. Oni iza Saubona meutim, nisu. Koplje mu je okrznulo lea, razderalo mu oklop i
gotovo ga zbacilo sa sedla. Ustao je u stremenu i ponovno zasjekao, slomivi koplje. Kada je njegov protivnik posegnuo za
zakrivljenom otricom Saubon mu zarije ma u spojeve njegovog konog oklopa. Jo jedan pade. Pogani su miljeli oko njega,
izbezumljeni.
"Kukavice", Saubon otpuhne, i zaleti se meu njih mahnito se smijui. Poeli su uzmicati - bijae to smrt za jo dvojicu. No
Saubonov vranac se iz neobjanjivih razloga propne i posrne... Jo jedan jebeni konj! Udario je svom silom o tratinu. Blatne misli strka, stupajua uma nogu i kopita. Nepomina tijela. Ugaeni korov. Di' se... moram se dii! Udario je nogom svog konja koji se
bacakao. Ogromna, plutajua sjena nadvila se nad njim. Potkovana kopita kresala su komade tratine oko njegove glave. Zarinuo je
ma prema gore, osjetio kako otrica klizi niz prsnu kost konja, a zatim uranja u meki smei trbuh. Bljesak sunca. I onda je bio
slobodan, pa zatetura na noge. No neto mu se razmrska o kacigu i ponovno ga baci na koljena. Jo jedan ga udar licem prema
dolje zarije u zemlju.
Tako mu Boga, njegov se gnjev inio tako praznim, tako krhkim na zemlji! Ispruio je golu lijevu ruku i zgrabio neku drugu ruku hladne, uljevite, konate prste i staklene nokte. Mrtva ruka. Bacio je pogled du isprepletene trave i zurio u lice mrtvog ovjeka.
Inrita. Lice mu je bilo spljoteno na tlu i djelomino prekriveno krvlju. Bio je izgubio kacigu, pjeanoplava kosa mu je strala ispod
iane kapuljae. Kapa mu je
pala sa strane i bila priljubljena uz donju usnu. Izgledao je tako teak,
tako nepomian - kao produetak tla...
Sablasni trenutak prepoznavanja, previe nestvaran da bi pobudio strah.
Bilo je to njegovo lice! Drao je svoju vlastitu ruku!
Pokuao je vrisnuti.
Nita. zaulo se nabijanje teih kopita, povici na poznatim jezicima, ispusti hladne prste, uspentra se na ruke i koljena. Zabrinuti
glasovi. Niotkuda, inilo se, ruke su ga podizale na noge. Tupo je zurio u golu tratinu gdje je maloprije bilo njegovo truplo...
Ovo tlo... Ovo tlo je ukleto!
"Hajde, primi me za ruku", oinski glas ree, kao da se obraa sinu koji je upravo nauio teku lekciju. "Spaeni ste, moj Prine."
Bio je to Kussalt.
Spaen?
"Jeste li itavi?"
Zapuhan, Saubon pljune i proapta, "Samo naruen..."
Samo nekoliko metara dalje, Srijalski vitezovi i Coyauri su se naguravali i sjekli meusobno. Maevi su zveali, plesali u
bljeskovima sunca po nebu. Tako prekrasno. Tako nevjerojatno daleko, poput prizora izvezenog na platnu...
Saubon se bez rijei okrene svom dvorniku. Stari je ratnik izgledao izmodeno, izubijano.
"Zaustavili ste prodor", Kussalt ree, oiju punih neobinog uenja, moda ak i ponosa.
Saubon trepne pred krvlju koja mu je kapala u lijevo oko. Obuzela ga je neobjanjiva okrutnost. "Ti si star i spor... Daj mi svog
konja!"
Kussalt je izgledao ogoreno. Stare su se usne zategle.
"Nije ni vrijeme ni mjesto za osjetljivost, budalo stara. Daj mi svog jebenog konja!"
Kussalt se trgne kao da je neto u njemu eksplodiralo, a onda klone naprijed tako da je Saubon zateturao pod njegovom teinom.
On pade unazad skupa sa svojim dvornikom, tresne na stranjicu.
"Kussalt!"
Povukao je dvornika na svoja bedra. Strijela mu je strala iz kria.
Dvornik je grgljao, iskaljavao tamnu, staraku krv. Kolutajuim oima pronae Saubonove, i stari se ratnik nasmije, iskaljavajui
jo krvi- Saubon se najeio od uasa. Koliko ga je puta uo da se smije? Tri li etiri u cijelom svom ivotu?
Ne-ne-ne-ne...
"Kussalt!"
"Htio bih da zna..." starac je hripao, "koliko sam te mrzio..."
Grio se, a onda ispljunuo jo slinave krvi. Duboko je uzdahnuo i onda se potpuno umirio.
Kao nastavak zemlje.
Saubon se ogledavao po neobinoj oazi mira koja ih je okruivala Posvuda kroz ugaenu travu mrtve su oi promatrale. I on shvati.
Ukleto.
Coyauri su se okrenuli i dali se u bijeg kroz izlokanu guduru. No umjesto da slave, ljudi su vritali. Negdje su svjetla bljeskala,
toliko sjajna da su bacala sjene na podnevnom suncu.
Nije me uope mrzio...
Kako bi i mogao? Kussalt je bio jedini koji...
Dobra fora. Ha-ha, stari mangupe...
Netko je stajao nad njim i vikao.
Tako umoran. Je li ikada bio ovako umoran?
"Cishaurim!" netko se derao. "Cishaurim!"
Ah, da, svjetla...
Neto ga pljusne, slomljene karike zarezale mu lice. Gdje mu je nestala kaciga?
"Saubon! Saubon!" Incheiri Gotian je urlao. "Cishaurim!"
Saubon makne prste s lica. Ugleda krv.
Jebeni nezahvalnik. Jebena drekasta mrlja.
Pobrini se da budu kanjeni! Kazni ih! Kazni!
Jebene mrlje.

56

"Zaleti se u njih", Galeotski Princ ree blago. vrsto je grlio svog mrtvog dvornika koji mu je leao na nogama i trbuhu. Koji
aljivdija.
"Morate se zaletiti u Cishaurime."
Hodali su da izbjegnu skupine strijelaca za koje su znali da ih Inriti dre iza redova, naoruane Suzama Bojim. Niti jedan iz njihovih
redova ne smije biti izvrgnut opasnosti, ne dok se Grimizni Tornjevi pripremaju za rat - ni iz kojeg razloga. Oni bijahu Cishaurim,
Indarine Vodonoe, a njihov dah vredniji od daha tisua. Oni bijahu oaze meu ljudima.
Prelazei dlanovima po travi, zlatnicama i bijeloj kamenitoj travi, hodali su prema zajednikoj liniji, njih etrnaestero, dok su im
utim sutanama ibali vjetar i vatrene konvekcije, a pet zmija oko svakog vrata pruile se poput grana svijenjaka i istraivale u
svakom smjeru. Oajni Sjevernjaci ispaljivali su jedan roj strijela za drugim, no one bi samo huknule u plamene oblake. Cishaurimi su
nastavili hodati, prelazei iskopanim oima po redovima Inrita spremnih na borbu. Kad god bi okrenuli, plava zasljepljujua svjetlost
rasprsnula bi meu Ljudima od Kljove, stvarajui mjehure na koi, varei eljezo za meso, ugljenei srca...
Mnogi su Sjevernjaci ostali na svojim poloajima, pali niice pod svojim titovima kao to su ih nauili. No mnogi su drugi ve
bjeali _ Usgalderi, Agmundrani i Gaenriani, Numaineirani i Plaidoljani _ potpuno nesvjesni povika svojih asnika i gospodara.
Inritski centar se uskomeao, poeo se osipati. Bitka je prerasla u masakr.
Usred strke, Princ prestolonasljednik Fanayal i njegovi Coyauri pobjegli su iz gudure, a Srijalski vitezovi su ih gonili kroz oblake
praine i dima - ili se barem tako inilo onima koji su promatrali. Isprva Fanimljani nisu mogli vjerovati svojim oima. Mnogi su
vapili, ne iz straha ili oaja, ve u udu, gledajui poremeenu surovost idolopoklonika. Kada je Fanayal skrenuo u stranu, Incheiri
Gotian je s gomilom od nekih etiri tisue rijalskih vitezova nastavio galopirati naprijed, i urlao - kroz suze - "Bog tako eli!"
Rasprili su se poljanom, jo neokrvavljenom osim onim prvim katastrofalnim jutarnjim napadom, jurili su kroz travu, saginjali se
nisko u strahu, uzvikivali bijesno i prkosno. Juriali su na etrnaestoro Cishaurima, gonili konje u paklena svjetla koja su im izranjala
iz vjea. I umirali su u plamenu, kao noni leptiri koji salijeu ugljen u srcu vatre.
Niti plavog usijanja irile su se poput lepeze, bljeskale nezemaljskom ljepotom, prile udove u pepeo, rasprskivale torza, spaljivale
ljude u sedlima. Usred krikova i vapaja, topota kopita, grmljave ljudi koji uzvikuju "Bog tako eli!", Gotian je zbaen naglavce s
pougljenjenih ostataka svog konja. Biaxi Scoulas, noge spaljene do batrljka, prevrnuo se s konja i oni iza njega zgazie ga toliko da je
od njega ostala kaa. Vitez neposredno 'spred Cutiasa Sarcellusa eksplodirao je i poslao mu zvidei no ravno u dunik. Prvi
Zapovjednik Vitezova se sruio, pljasnuo naglavce o zemlju.
Mozak je kljuao u lubanjama. Zubi se smrskavali. Stotine su pale u prvih trideset sekundi. Jo stotine u minuti. Gorua svjetlost
materijalizirala se posvuda, poput pukotina koje pomute staklo. No Srijalski Vitezovi su i dalje tjerali konje naprijed, preskaui
zadimljene ostatke svoje brae, utrkivali su se meusobno u vlastitu propast, tisue njih,
zavijali su i zavijali. Grmlje i trava buknuli su u plamen. Uljasti dim rascvao se prema nebu, vjetar ga je nosio prema Cishaurimima.
A onda se usamljeni jaha, mladi junak, prikrao jednome od arobnjaka-sveenika - i odrubio mu glavu. Kada je najblii okrenuo
svoje duplje prema njemu, samo je djeakov konj buknuo u plamenu. Mladi se vitez skotrljao i nastavio trati, prodorno vritei, s
oevom Choraeom privezanom za dlan.
Tek su tada Cishaurimi spoznali svoju pogreku - svoju bahatost Nekoliko su trenutaka oklijevali...
I plima opeenih i okrvavljenih vitezova izroni iz dima koji se valjao meu njima i Vrhovni zapovjednik Gotian, vijorei Zlatnom
kljovom na bijelome, svetom zastavom svoga Reda. U zavrnom juriu jo su stotine pale u plamenu. No neki nisu, a Cishaurimi su
parali zemlju, oajniki pokuavajui oboriti one s Choraeama. No bilo je prekasno - mahniti vitezovi ve su ih dostigli. Jedan je
pokuao pobjei zakoraivi u nebo, da bi ga zatim sruila strijela iz samostrela sa Suzom Bojom na vrhu. Ostali su sasjeeni na licu
mjesta.
Oni bijahu Cishaurim, Indarine Vodonoe, a njihov dah vredniji od daha tisua.
Jedan nemogui trenutak sve je bilo mirno. rijalski vitezovi, onih nekoliko stotina koji su preivjeli, poeli su epati i teturati nazad
prema izubijanim redovima svoje inritske brae. Incheiri Gotian bio je meu posljednjima koji su stigli na sigurno, nosei spaljenog
mladca klonulog preko ramena.
Skauras, koji je znao da su Cishaurimi ispunili svoj zadatak unato smrti, grmio je na svoje Velmoe da napadnu, no ono emu su
svjedoili izazvalo je preveliki ok. Fanimljani su se povukli, muvajui se u zbrci, dok su, na drugoj strani velikog poteza oprene
zemlje i mrtvaca koji su se dimili, grofovi i vlastelini Srednjeg Sjevera oajniki ponovo sakupljali centar zajednike linije. Do
trenutka kad su Velmoe Gedeje i Shigeka nastavili napad, neslomljivi su se ve vratili na poloaje, prorijeenih redova, ali
ovrsnulih srca.
I ponovno su poeli pjevati svoju drevnu zahvalnicu, koja im se sada vie inila proroanstvom nego pjesmom:
/ stigo sam u rat I sijati u smrt.
A kada proe ovaj dan, Svoje oi Bogu dam!
Kako je poslijepodne odmicalo, jo su se mnogi pridruili palima. r rof Wanhail od Kurigalda zbaen je s konja u protunapadu i
slomio je kimu. Skaiyeltovog najmlaeg brata, Princa Narradhu, oborila je strijela oko. Meu ivima, neki su se sruili od
iscrpljenosti vruinom. Neki Su poludjeli od tuge pa su ih morali odvui, zapjenjene, sveenicima u taboru. No one koji su ostali bilo
je nemogue slomiti. Neslomljivi Su ponovno oivjeli svoju pjesmu, a pjesma je oivjela njihov silni ar. Nabijanje fanimskih
bubnjeva se stialo, a zatim i potpuno utihnulo. Tisue glasova i jedna pjesma. Tisue godina i jedna pjesma.
A kada proe ovaj dan, Svoje oi Bogu dam!
Kako se sunce sputalo na zapadnom nebu, Fanimljani su sve vie i vie uzmicali s inritske linije, napadali sa sve veom strepnjom.
Jer vidjeli su demone u oima svojih idolopoklonikih neprijatelja.
Skauras je ve oglasio povlaenje kad su Proyasove zastave i Conriyani sa srebrnim maskama dovijorili sa zapadnih brda. Bez
ikakvog signala, galeotski, tydonski i thunyerski redovi pojurili su naprijed i stutnjali se preko bojnog polja. Iscrpljene i slomljene,
Fanimljane je obuzela panika; povlaenje se premetnulo u bezglavi uzmak. Conriyanski vitezovi zaletjeli su se meu njih, i velika je
kianska vojska Skaurasa ab Nalajana, Sapatiaha-Guvernera od Shigeka masakrirana. U meuvremenu su se grofovi i vlastelini
Srednjeg Sjevera sa svim preostalim konjima stutili na ogromni fanimski tabor. Prepustivi se razuzdanom bijesu, izmueni su
Sjevernjaci silovali ene, ubijali robove i pljakali raskone paviljone nebrojenih Velmoa.

57

Do sumraka je Divlji sveti rat bio osveen.

U nadolazeim tjednima, Ljudi od Kljove pronalazit e tisue napuhnutih konja na cesti prema Hinnerethu. Pogani su ih jahali do
smrti, toliko su mahnito bjeali od neslomljivih ljudi Svetog rata.
u sedlu, Saubon je gledao kolone mukaraca i ena kako se truckaju po mjeseinom obasjanoj travi, nesumnjivo u elji da
napokon dostignu Proyasa i njegove vitezove. Saubon shvati da je Conriyanski
Princ zacijelo jako urio, opasno jako, kad je toliko daleko za sobom ostavio prtljagu i sljedbenike. Nije mu trebalo zrcalo da bi znao
kako izgleda: prestravljeni izrazi onih koji su se pojavljivali iz tame bili su dovoljan odraz. Krv mu je natopila dronjavi ogrta,
zgruala se na karikama lananog oklopa.
ekao je dok ovjek nije doao neposredno ispod njega i tek ga je onda dozvao...
"Tvoj prijatelj. Gdje je?"
arobnjak, Achamian, ustuknuo je pred prizorom njega na konju i zgrabio svoju enu. Nije ni udo, kad se tako uzdizao u mraku
poput krvave utvare.
"Misli, Kellhus?" Uenjak etvrtaste brade upita.
Saubon ga mrko pogleda. "Sjeti se gdje ti je mjesto, pseto jedno. On je princ."
"Misli onda, Princ Kellhus?"
Osjetivi se neobjanjivo ukoreno, Saubon zastane i oblie nateene usne. "Da..."
arobnjak slegne ramenima. "Nemam pojma. Proyas nas je gonio kao stoku da vas uhvatimo. Sve je u kaosu... Osim toga, prinevi
nakon bitke ne dangube s ovakvima poput nas."
Saubon je bijesno zurio u slatkorjeivu budalu i pitao se bi li ga trebao udariti zbog drskosti. No sjeanje na prizor vlastitog trupla
na bojnom polju ga je pokolebalo. Zadrhtio je i obgrlio laktove. To nisam bio ja!
"Moda... Moda mi ti onda moe pomoi." arobnjak se namrtio kao da ga to zabavlja, to se Saubonu inilo uvredljivim.
"Na raspolaganju sam vam, moj Prine."
"Ovo tlo... to je to s ovim tlom?"
arobnjak jo jednom slegne ramenima. "Ovo je Bojno polje... Ovdje je Ne-Bog umro."
"Znam za legende."
"Siguran sam da znate... Znate li to su topoi?"
Saubon se namrti. "Ne."
Zgodna ena pored njega zijevne i protrlja oi. Sasvim iznenada, val umora zapljusne Galeotskog Princa. Zanjihao se u sedlu.
"Znate kako s visina vidite daleko," arobnjak je priao, "recimo, s tornjeva ili planinskih vrhova?"
"Nisam glup. Nemoj razgovarati sa mnom kao da jesam." Bolni smijeak.
"Topoi su kao visine, mjesta odakle je mogue vidjeti daleko... No dok su visine napravljene od hrpa kamenja i zemlje, topoi su
napravljeni od hrpa trauma i patnje. To su visine s kojih vidimo dalje od ovoga svijeta... neki kau u Onostrano. Zato vas ovo tlo
toliko mui _ stojite pogibeljno visoko... Ovo je Bojno polje. Ono to osjeate ne razlikuje se mnogo od vrtoglavice."
Saubon kimne, osjeajui kako mu se grlo stee. Razumio je, i bez nekog oitog razloga, to je razumijevanje pobudilo neizmjerno
olakanje. Dva ga silovita jecaja uzdrmaju. "Iscrpljenost", ree on promuklim glasom, i ljutito obrie oi.
arobnjak ga je promatrao, sada vie saalno nego svisoka. ena je buljila u pod.
Ne mogavi ga pogledati, Saubon samo kimne prema njemu, namjeravajui odjahati. Uenjakov ga je glas, meutim, naglo
zaustavio.
"ak i meu topoima," oglasio se, "ovo mjesto je... posebno." Bilo je neeg drugaijeg u njegovom tonu, oklijevanja, moda, to je
pogodilo Saubona kao zimski zapuh po znojnoj koi.
"Kako to?" uspio je izrei, gledajui u mranu no.
"Sjeate li se stiha iz Saga, 'Em yutiri Tir mauna, kim raussa mim\..V
Saubon trepne suznim oima i ne ree nita.
'"Dua koja susretne Njega", Uenjak nastavi, "ne ide dalje.'"
"A kojeg bi jebenog vraga", ree Galeotski Princ, okiran okrutnou vlastitog glasa, "to trebalo znaiti?"
arobnjak pogleda prema mranoj poljani. "Da je na neki nain On tamo negdje... Mog-Pharau." Kad je vratio pogled na Saubona, u
oima mu je bio pravi strah.
"Mrtvi ne mogu pobjei s Bojnog polja, moj Prine... Ovo mjesto je ukleto. Ne-Bog je umro ovdje."

58

oglavlje sedmo

MENGEDDA
San, kada je dovoljno dubok, nemogu e je razluiti od budnosti.
SORAINAS, KNJIGA KRUGOVA I SPIRALA
Rano ljeto, 4111. godina Kljove
Ispruenih irokih crnih krila Sinteza je lebdjela na ranojutarnjem vjetru, samo uivajui u poznatosti svega toga. Istona linija
horizonta postepeno je svijetlila, a onda se odjednom sunce pojavilo na horizontu, irei zrake izmeu brda, nad leevima prekrivenim
prostranstvima Bojnog polja i prema beskrajnoj tami, gdjee s vremenom iscrtati trag nepojmljivo dug...
Moda skroz do doma.
Tko bi joj mogao zamjeriti preputanje nostalgiji? Biti ponovno ovdje nakon tisuljea, na mjestu gdje se to zamalo dogodilo, gdje
su Ljudi i Neljudi zamalo zauvijek nestali. Zamalo. Naalost...
Jo malo. Jo malo.
Spustila je malu ljudsku glavicu i prouavala uzorke koje su bezbrojni mrtvi iscrtali po poljani, udila se kako nalikuju nekim od
magijskih simbola koje je neko cijenila njezina vrsta - u vrijeme kad ih se jo moglo tako nazvati. Rod. Vrsta. Rasa.
Inchoroi su ih te nemani nazivale.
Neko se vrijeme udila osjeaju dubine koju su proizvodile tisue leinara koji su kruili nie dolje, svaki od njih obruavajui se na
gozbu. onda uhvati miris koji je traila... nezemaljski smrad - toliko osebujan! kodiran za sluaj upravo ovakvih nepredvienih
okolnosti.
Znai, Sarcellus je mrtav. Ba teta.
Barem je Sveti rat pobijedio - i to Cishaurim, ni vie ni manje!
Golgotterath e biti zadovoljan.
S osmijehom, ili moda grimasom, na malim ljudskim usnama, Staro se Ime obruilo pridruiti se leinarima u drevnom slavlju.
Prostranstva su se migoljila, uvijala se od crvljivobijelih likova ogrnutih ljudskom koom - puna Srankova, Srankova koji vrite,
tisue i tisue njih, grebui crnu krv iz koe, kopajui vlastite oi postajali su slijepi. Slijepi! Vihor je grmio kroz gomile njih, bacao
tko zna koliko tisua u orbitu oko svoje zahuktale crne baze.
Mog-Pharau je hodao.
Veliki Kralj Kyraneasa zgrabio je Seswathu oko ramena, no arobnjak nije uo njegov krik. Umjesto toga, uo je glas, izgovoren
kroz stotinu tisua srankovskih grla, koji je buktio poput uarenog ugljena natrpanog u njegovu lubanju... Glas Ne-Boga.
TO VIDITE?
Vidim? to bih mogao...
MORAM ZNATI TO VIDITE
Veliki Kralj okrenuo se od njega i posegnuo za apljanskim kopljem.
RECITE MI
Tajne... Tajne! ak ni Ne-Bog ne moe izgraditi zidine protiv onoga to je zaboravljeno! Seswatha spazi nesveti Oklop kako bljeti u
sreditu vihora, sarkofag od nimila prekriven chorikim napisima, objeen...
TO SAM
Achamian se probudio zavijajui, ruku zgrenih poput panda pred sobom, tresao se.
No bio je tu njean glas, koji ga je uutkivao, gugutao umirujui ga.
e^e su mu ruke milovale lice, micale znojnu kosu s oiju, brisale suze s lica.
Esmi.
Dugo je leao u njezinom naruju, povremeno zadrhtivi, trudio se zadrati oi otvorenima, vidjeti ono to je ovdje - sada.
"Razmiljala sam o Kellhusu", rekla je kad mu se umirilo disanje
"Sanjala si ga?" Achamian ju je maloduno zadirkivao. Pokuao je proistiti glas od sluzi.
Esmenet se nasmije. "Ne, budalo. Sa"
TO VIDITE?
Zbor vrisaka, otrih i kratkih. On strese glavu. "Molim?" ree i nasmije se usiljeno. "to si rekla? Mora da jo uvijek spavam i
oima i uima..."
"Rekla sam, samo sam razmiljala."
"O emu?"
Nekako je osjetio da je naherila glavu, kao to to uvijek ini kada pokuava sroiti neto to joj je neshvatljivo. "O tome kako
govori... Nisi li"
NE VIDIM

59

"Ne", izgovorio je kretavim glasom. "Nisam uope primijetio." Jako je zakaljao.

"To", ree ona, "se deava kad sjedi na zadimljenoj strani vatre." Jedna od njezinih tradicionalnih opomena.
"Staro meso bolje je dimljeno." Njegov tradicionalni odgovor. Iscijedio je znoj iz oiju.
"Uglavnom, Kellhus..." nastavi ona, tiim glasom. Platno je tanko, a tabor krcat. "Sad kad svi apu o njemu, zbog bitke i onoga to
je rekao Princu Saubonu, sinulo mi je"
RECITE MI
"prije nego li sam zaspala da je gotovo sve to kae ili, pa... ili blizu ili daleko..."
Achamian gutne i jedva uspije prozboriti: "Kako to misli?" Pialo mu se.
Esmenet se nasmije. "Nisam sigurna... Sjea se da sam ti rekla da me pitao kako je to biti bludnica - zna, lijegati s nepoznatim
mukarcima? Kada tako govori, ini se blizu, neugodno blizu, sve dok ne shvati da je zapravo potpuno iskren i skroman... Tada sam
mislila da je samo jo jedno napaljeno pseto"
TO SAM JA?
"Poanta, Esmi..."
Ona napravi ljutitu stanku. "A ponekad se ini da je nevjerojatno daleko dok govori, kao da stoji na nekoj dalekoj planini i vidi sve,
ili cgotovo sve..." Ona ponovno zastane, i po duljini te pauze Achamian je znao daju je povrijedio. Osjetio je kako slijee ramenima.
"Svi mi ostali samo priamo usred neega, dok on... I sada ovo, vidio je ono to se juer dogodilo prije nego se dogodilo. Svakim
danom"
NE VIDIM
"
kao da govori malo blie i malo dalje. ini mi se - Akka? Ti drhti!
Trese se!"
On je hvatao dah. "Ne-ne mogu ostati ovdje, Esmi."
"Kako to misli?"
"Ovo mjesto!" on krikne. "Ne mogu ostati ovdje!"
". Bit e sve u redu. ula sam da vojnici priaju da se kree dalje im svane dan. Dalje od mrtvih - za sluaj da se pojave utvare
i"
RECITE MI
Achamian zavapi, pokuavajui se pribrati.
",Akka, ..."
"Jesu li rekli kamo?" ree on bez daha.
Esmenet je zbacila pokrivae i kleknula nad njega, poloila dlanove na njegova prsa. Izgledala je zabrinuto. Vrlo zabrinuto.
"Spominjali su nekakve ruevine, mislim."
"Jo-o gore."
"Kako to misli?"
"Ovo mjesto e me rasuti na komadie, Esmi. Jeke. Jeke. S-sjea se to sam rekao Saubonu sino? N-Ne-Bog... Njegova... njegova
jeka je prejaka ovdje. Prejaka! A ruevine, to bi bio grad Mengedda. Tamo se desilo... Tamo je Ne-Bog pao. Znam da to zvui ludo,
no mislim da ovo mjesto - mislim da me ovo mjesto prepoznaje... M-mene ili Seswathu u meni."
"I to bismo trebali" RECI
Otii... Utaboriti se na istonim brdima nad Bojnim poljem. Moemo Priekati ostale ondje."
Lice joj se smrailo novim brigama. "Jesi li siguran, Akka?"
'Bit emo na sigurnom... Samo moramo neko vrijeme biti daleko."
S nagomilavanjem moi, Achamian je jednom rekao, dolazi tajnovitost Stara nilnameka poslovica. Kad ga je Kellhus pitao to ta
poslovica znai Uenjak je rekao da se odnosi na paradoks moi, da to vie sigurnosti netko zahtijeva od svijeta, to vie postaje
nesiguran. Tada je Kellhus mislio da je ta poslovica samo jo jedna od Achamianovih ispraznih generalizacija, jedna od onih koje
iskoritavaju sklonost svjetovnih ljudi da brkaju nepoznato za dubokoumno. Sada vie nije bio toliko siguran.
Od bitke je prolo pet dana. Posljednji tragovi sunca ishlapili su meu brdima na zapadu. Velika Imena - ukljuujui Conphasa i
Chephera-munnija - okupili su se sa svojim svitama u zaraslom amfiteatru koji je u drevnim vremenima iskopan u obronku niskog
breuljka. U njegovoj sredini gorio je ogromni krije, pretvorivi pozornicu u ognjite. Velika Imena sjedila su i vijeala u najdonjem
redu amfiteatra, dok su se njihovi savjetnici i zemljaci kastinski plemii prepirali i alili u redovima iznad. Njihova ceremonijalna
odjea, dobar dio nje opljakan, sjajila se i ljeskala u svjetlu vatre. Lica su im sjala svijetlo naranasto. Ispred njih, do pasa goli robovi
juriali su iz mraka na pozornicu, gdje su bacali namjetaj, odjeu, svitke i druge bezvrijedne predmete iz kianskog kampa u krije.
Neobian, eljezno-plavi dim sukljao je iz plamena prema nebu. Odvratno je smrdio podsjeao je na mast od gnojiva koju koriste
Yatwerijanske sveenice no na Bojnom polju nije bilo niega drugog za baciti u vatru.
Konano je Sveti rat bio na broju. Ranije poslijepodne, nansurske i ainonske kolone prodefilirale su poljanom i pridruile se
ogromnom taboru pod ruevinama Mengedde - neko velikog grada, kako je Achamian rekao Kellhusu, unitenog u ranom
Bronanom dobu. Prvi put od dalekog Momemna sazvano je kompletno vijee Velikih i Manjih Imena. Iako je svojim rangom i
glasom zasluio mjesto meu onima koji su sjedili iznad Velikih Imena, Kellhus je odluio sjesti s vitezovima, ratnicima i
sljedbenicima nagomilanim na hrpi zemlje i ute preko puta amfiteatra, gdje je mogao njegovati skromnost po kojoj je bio na glasu i s
lakoom promatrati lica svih onih koje mora pokoriti.
Veinom su njihova lica prikazivala zapanjujue kontraste. Neki su nosili tragove nedavne bitke - zavoje, naborane rane i ute
masnice, dok se na drugima uope nisu vidjeli tragovi, naroito meu novopridohm Ainonjanima. Neki su bili rumeni od
slavljenikog raspoloenja, jer su slomili kimu neprijatelja. Drugi su pak bili blijedi od prestravljenosti i nespavanja...
inilo se da je pobjeda na Bojnom polju imala svoju sablasnu cijenu.
Sve otkad su smjestili svoje slamarice i prostirke po Mengeddskoj poljani mnogi su se mukarci i ene Svetoga rata alili na brutalne
none more. Svake bi se noi, tvrdili su, nali u oajnikom kripcu na Bojnom polju, borili se i umirali pred neprijateljima koje

60

nikada prije nisu vidjeli: starim Nansurcima, pravim pustinjskim Kianjanima, cenejskim pjeatvom, drevnim shigekim koijama,
Kyranejcima u bronanim oklopima, Scylvendijima bez stremena, Srankovima, Barazima, a neki suak tvrdili i Wracu - zmajevima.
Kad se tabor preselio dalje od vjetra strvina, kod ruevina Mengedde, none more su se samo pojaale. Neki su poeli tvrditi da su
sanjali nedavnu bitku protiv Kianjana, da su ih ponovno prili Cishaurimi, ili da su ih pobili bitkom izlueni Thunyerani. Bilo je to
kao da je tlo gomilalo posljednje trenutke poginulih, a onda ih iznova brojalo i prebrojavalo svake noi u knjigama poslovanja ivih.
Mnogi su pokuali uope ne spavati, naroito nakon to je jedan tydonski vlastelin pronaen mrtav na slamarici. Neki, poput
Achamiana, doslovno su pobjegli.
A onda su se poeli pojavljivati nagrizeni noevi, novii, razmrskane kacige i kosti, kao da ih zemlja polako bljuje. U poetku tu i
tamo, nalazili bi ih ujutro kako stre iz tratine, i to na mjestima gdje su ljudi tvrdili da im nisu mogli promaknuti. A onda sve ee.
Nakon to je udario nonim palcem o neto, jedan je ovjek navodno pronaao kostur djeteta u rogozu pod svojim atorom.
Sam Kellhus nije nita sanjao, no vidio je kosti. Prema Gotianu, koji je objasnio legende o Bojnom polju na zatvorenom vijeu dva
dana ranije, ovo je tlo upilo previe krvi tijekom stoljea, i sada je, poput presoljene vode, moralo izbaciti staro da bi moglo primiti
novo. Bojno polje je ukleto, rekao je, no ne trebaju se brinuti za svoje due dokle god ostanu ustrajni u svojoj vjeri. Kletva je bila stara
i jasna. Proyas i (Gothyelk, koji nisu imali none more, bili su protiv odlaska, i zato jer su kuriri poslani Conphasu i Chepheramunniju
naveli Mengeddu kao mJesto sastanka, i zato jer su potoci koji su tekli kroz ruevine grada bili jedini uporabljivi izvor vode unutar tri
dana mara. Saubon je isto tako inzistirao na ostanku, iako je Kellhus znao da on ima neke svoje razloge. Saubon jest sanjao. Samo je
Skaiyelt zahtijevao da odu.
Nekako je i samo tlo bitke postalo neprijatelj. Takva nadmetanja, lnemus je primijetio jedne veeri uz vatru, spadaju u sferu filozofa i
SVeenika, a ne ratnika i kurvi.
Takva nadmetanja, Kellhus je pomislio, jednostavno ne bi trebala postojati...
Otkad je saznao oajnike detalje inritskog trijumfa, Kellhusa su opsjedala pitanja, nesigurnosti i enigme.
Sudbina jest bila milostiva prema Coithusu Saubonu, ali samo zato jer se Galeotski Princ usudio kazniti rijalske vitezove. Po
svemu sudei Gotianov kobni juri na Cishaurime spasio je grofove i vlasteline Srednjeg Sjevera. Drugim rijeima, dogaaji su se
odvijali upravo onako kako je Kellhus predvidio. Upravo onako.
No problem je bio u tome to on nije predvidio nita. Samo je rekao ono to je morao rei da bi maksimalno poveao vjerojatnosti
da si osigura Saubona i uniti Sarcellusa. Riskirao je.
To je jednostavno morala biti sluajnost. Barem je to sebi govorio - isprva. Sudbina je bila samo jo jedna svjetovna izlika, jo jedna
la kojom ljudi daju smisao vlastitoj bijednoj bespomonosti. Zato su budunost smatrali Kurvom, neim to niti jednom ovjeku ne
daje prednost nad drugim. Neim bolno ravnodunim.
Ono to prethodi odreuje ono to e doi poslije... To je osnova Transa vjerojatnosti. To je princip koji omoguava vladanje
okolnostima, bilo rjeima bilo maem. To ga je inilo Dunyanjaninom.
A onda je zemlja poela pljuvati kosti. Nije li to bio dokaz da tlo odgovara na ljudske jade, da nije ravnoduno? A ako zemlja zemlja! - nije ravnoduna, to je onda s budunou? Je li mogue da ono to dolazi poslije zapravo odreuje ono to je prethodilo?
to ako linija koja se protee izmeu prolosti i budunosti nije niti jedinstvena niti ravna, ve mnogostruka i iskrivljena, u stanju
petljati se na naine koji proturjee Zakonu prije i poslije?
Je li mogue da je on Glasnik kao to je Achamian tvrdio?
Jesi li me zato pozvao, Oe? Da spasim tu djecu?
No to je bilo ono to je on nazivao osnovnim pitanjima. Bilo je jo toliko neposrednijih misterija koje je valjalo ispitati, toliko
opipljivijih prijetnji. Takva pitanja spadaju u domenu filozofa i sveenika, kao to je Xinemus rekao, ili u domenu Anasurimbora
Moenghusa.
Zato si me zazvao, Oe?
Krije je zasjao jae, prodirui malu biblioteku svitaka koje su robovi dovukli iz mraka. Iako je Kellhus sjedio odvojeno, mogao je
osjetiti svoj poloaj meu kastinskim plemiima poredanim pred njim. Bilo je to gotovo opipljivo, kao da je ribar koji hvata ljude
daleko baenim mreama.
Svaki letimian pogled, svako oprezno buljenje, sve je zabiljeeno, kategorizirano i upameno. Svako je lice deifrirano.
Znaajan pogled od figure koja je sjedila meu Proyasovim kastinskim plemiima... Palatin Gaidekki.
Nadugako je raspravljao o meni sa svojim kolegama, gleda na mene kao na zagonetku i pesimistian je glede rjeenja. No dio njega
se pita, ak i ezne.
Pogled od jednoga meu Tydoncima. Oi im se sretnu na sekundu... Grof Cerjulla.
uo je glasine, ali je i dalje previe ponosan na svoje podvige na bojnom polju da bi ita pripisao sudbini. Ima none more...
Letimian pogled iza Ikurei Conphasa... General Martemus.
Mnogo je uo o meni, ali je previe zauzet da bi ga bilo briga.
Meu Thunyaranima, vatrenokosi ratnik u potrazi za nekim u gomili... Grof Goken.
Nije uo gotovo nita o meni. Premalo Thunyarana govori strane jezike.
Preziran, bijesni pogled meu Conriyanima... Palatin Ingiaban.
Raspravlja o meni s Gaidekkijem, tvrdi da sam prevarant. Njega zanima moj odnos s Cnaiurom. I on je prestao spavati.
Uporan, nepomian pogled iz Gotianove oslabljene pratnje... Sarcellus.
Jedno od, inilo se, sve veeg broja bezizraajnih lica. pijuna lanih lica, kako ih je Achamian nazvao.
Zato bulji? Zbog glasina, kao i ostali? Zbog stravine cijene koju su njegove rijei uzele od rijalskih vitezova? Kellhus je znao da
se Gotian svim silama trudio ne mrziti ga...
Ili je znao da ga Kellhus moe vidjeti i da ga je pokuao ubiti?
Kellhus uzvrati stvorov hladnokrvni pogled. Od svog prvog susreta sa Skeaosom na Andiaminskim visovima, popravilo se njegovo
razumijevanje za njihovu neobinu fizionomiju. Gdje su drugi vidjeli okaljana Ili prekrasna lica, on je vidio oi koje zure kroz stisnute
prste. Do sada Je tdentificirao jedanaestero stvorenja koja se izdaju za razne monike, a nije ni sumnjao u to da ih ima jo...

61

v Kimnuo je ljubazno, no Sarcellus je samo nastavio piljiti, bezizraajno, kao da nije svjestan ili ga nije briga to onaj u kojega bulji,
bulji u njega...
Neto, Kellhus pomisli. Sumnjaju neto.
Krajikom oka spazi neko komeanje, i okrenuvi se, Kellhus ugleda Grofa Athjearija kako se probija kroz nagurane promatrae i
penje se prema njemu. Kellhus pogne glavu koliko je bilo dolino kad se mladi plemi pribliio. Ovaj mu uzvrati istom mjerom, iako
je njegov naklon bio malo preslab.
"Kasnije", Athjeari ree. "Trebate poi sa mnom kasnije." "Princ Saubon."
Dojmljivi mukarac kestenjaste kose mrdao je vilicom. Athjeari bijae osoba koja ne razumije niti melankoliju niti neodlunost,
Kellhus shvati to je djelomino bio razlog da smatra svoj zadatak poniavajuim. Koliko god se divio svome ujaku, mislio je da
Saubon preuveliava tog osiromaenog Princa Atrithaua. Jako.
Toliko ponosa.
"Moj bi se ujak htio sastati s vama", ree Grof, kao da objanjava svoju greku. Bez rijei, on se krene probijati natrag prema
amfiteatru. Kellhus pogleda preko gomile prema Velikim Imenima. Spazio je kako Saubon nervozno odvra
a pogled.
Njegova tjeskoba raste. Njegov strah se produbljava. Ve ga est veeri Galeotski Princ uporno izbjegava, ak i na onim vijeima
gdje su sjedili kraj iste vatre. Neto se desilo na terenu, neto munije od gubitka roaka ili slanja rijalskih vitezova u propast.
Prilika.
Kellhus primijeti da je Sarcellus otiao sa svog mjesta i sada je stajao s malom skupinom rijalskih sveenika koji su se spremali
asistirati Gotianu u inauguracijskim ritualima. Sveopa zbrka glasova utihne.
Vrhovni zapovjednik zapoeo je s proiavajuom molitvom koju je Kellhus prepoznao iz Traktata. Zatim je neko vrijeme govorio
o Inriju Sejenusu, Kasnijem Proroku i o tome to to ljudima znai biti Inrit. "Tko se god pokaje za tamu u svome srcu," citirao je iz
Knjige uenih, "neka uzdigne visoko Kljovu i slijedi." Biti Inrit, podsjetio ih je, znai biti sljedbenik Inrija Sejenusa. A tko slijedi
vjernije od onih koji hodaju njegovim Svetim Stopama?
"Shimeh", ree on jasnim, dalekosenim glasom. "Shimeh je blizu, vrlo blizu, jer u jednom smo danu doputovali dalje maem, nego
u dvije godine nogama..."
"Ili jezikom!" neki aljivdija dobaci.
Topli smijeh.
"Pred etiri noi," Gotian izjavi, "poslao sam svitak Maithanetu, vem Presvetom rijahu, Uzvienom Ocu naeg Svetog rata." On
zastane, sve bude tiho osim pucketanja krijesa. Jo uvijek je nosio zavoje oko obiiu ruka, koje je opekao vukui poginule kroz goruu
travu.
"Na tome sam svitku", nastavio je, "napisao samo jednu rije -jednu rije! -jer mi prsti jo bijahu krvarili."
Sporadini povici zauju se iz mase. Juri rijalskih vitezova ve je uao u legendu.
"Trijumf!" povie on.
"Trijumf!"
Ljudi od Kljove planu od ushienja, zavijajui i tulei, a neki su ak i plakali. Sjenoviti pod zvijezdama, humci i ruevine okolne
Mengedde su podrhtavali.
No Kellhus je ostao tiho. Pogledao je Sarcellusa koji mu je bio djelomino okrenut leima i primijetio... nedosljednosti. Nasmijeen,
blistav u svjetlosti vatre i bijelom i zlatnom, Gotian je mahao gomilama da se smire, a zatim ih pozvao da mu se pridrue u Hramskoj
molitvi.
Sveti Boe svih Bogova, koji hoda meu nama, bezbrojna su tvoja sveta imena...
Rijei izgovorene kroz tisuu ljudskih grla. Zrak je odjekivao nevjerojatnom rezonancom. Samo je tlo govorilo, ili se barem tako
inilo... No Kellhus je vidio samo Sarcellusa - vidio samo razlike. Njegovo dranje, visina i grada,ak i sjaj njegove crne kose. Sve
neprimjetno drugaije.
Zamjena.
Prvotna kopija je poginula, Kellhus shvati, ba kao to se i nadao. Pozicija Sarcellusa, meutim, nije. Nije bilo svjedoka njegove
smrti, i oni su ga jednostavno zamijenili.
udno je to da ovjek moe biti pozicija.
jer ime tvoje je Istina, koja traje i traje, za vijeke vjekova.
Kad su zavrili s proiavajuim ritualima, Gotian i Sarcellus se k. Ukoeni u svojim ukrasnim oklopima, Gilgalski sveenici tada
ustanu da proglase Predvodnika bitke, ovjeka kojeg je strani odabrao kao svog nositelja na bojnom polju pet dana ranije. Gomila jp
utihnula u iekivanju. Odabir Predvodnika bitke, poalio se Xinemus Kellhusu ranije toga dana, postao je predmet bezbrojnih oklada,
kao da je rije o lutriji, a ne boanskoj intervenciji. Stariji ovjek, etvrtaste brade bijele poput inja, zakoraio je pred ostale: Cumor,
Visoki Kultist Gilgaolov. No prije nego li je stigao poeti, Princ Skaiyelt skoi na noge i povie: "Weat firlik peor kaflang dau hara
mausrot!" Okrenuo se od Velikih i Manjih Imena prema onima nagomilanim oko Kellhusa, a duga mu se plava kosa i brada rasule od
jednog ramena do drugog. "Weat dau hara mut keflinga! Keflinga!"
Cumor profrflja neto srdito i nerazumljivo, a svi ostali se okrenue Skaiyeltovim Thunyeranimaekajui objanjenje. Njegovih
prevoditelja, inilo se, nije bilo nigdje.
"Kae", jedan od Gothyelkovih ljudi konano drekne na sheiyckom iz gornjih redova, "da moramo prvo govoriti o odlasku s ovog
mjesta. Da moramo pobjei."
Vlani je zrak odjednom zamorio od nadmetanja glasova, neki optuujui, drugi suglasni. Skaiyeltov udovini dvornik, Yalgrota,
skoio je na noge i stao se busati u prsa i braniti svoga gospodara. Skupljene srankovske glave plesale su mu oko struka kao rese.
Neobjanjivo, Skaiyelt pone lupati nogom o tlo. unuo je s noem, a onda ustao, podignuvi neto prema sjaju krijesa. Stotine
uzdahnu.
U ruci je drao lubanju, napola ispunjenu zemljom, napola zgnjeenu nekim pradavnim udarcem.
"Weat", ree on polako, "dau hara mut keflinga."
Mrtvi su se pojavljivali na povrini kao utopljenici... Kako je to mogue? Kellhus pomisli.

62

No morao je ostati usredotoen na praktine misterije - ne one koje se tiu tla.

Skaiyelt baci lubanju u krije i bijesno pogleda svoje kolege Velika Imena. Rasprava se nastavila, i jedan po jedan oni popuste, iako
je Chepheramunni isprva odbio povjerovati u tu priu. ak se i Uzvieni General sloio bez prigovora. Tijekom rasprave, poneki
pogled dolutao bi prema Kellhusu, no nitko nije traio njegovo miljenje. Nedugo poslije, Proyas objavi da Sveti rat naputa
Mengeddu i njezinu ukletu poljanu im svane jutro.
Ljudi od Kljove nastavili su buiti u udu i od olakanja.
Panja se opet usmjerila na ostarjelog Cumora, koji je ili od nervoze ... at0 jer se bojao novih prekida, sasvim odustao od gilgalskih
rituala ? odmah otiao stati nad Saubonom. Ostali sveenici izgledali su nemalo zbunjeni.
"Klekni", starac vikne drhtavim glasom.
Saubon uini kako mu je reeno, no ne prije nego li je promucao: "Gotian! On je vodio juri!"
"Ti si taj, Coithuse Saubone", Cumor odvrati, toliko blagim glasom da je Kellhus pretpostavio da su ga rijetkiuli. "Ti... Mnogi su to
vidjeli. Mnogi su vidjeli njega, titolomca, velianstvenog Gilgaola... Gledao je kroz tvoje oi! Borio se tvojim rukama!"
"Ne..."
Cumor se nasmijei, a onda izvue vijenac od isprepletenog trnja i maslinovih granica iz svog voluminoznog desnog rukava. Osim
ponekog kalja, okupljeni su Inriti posve utihnuli. Sa staraki klimavom blagou, on stavi okrugli vijenac na Saubonovu glavu.
Zakoraivi tada unazad, Visoki Kultist Gilgaolov povie: "Ustani, Coithuse Saubone, Prine Galeotha... Predvodnie bitke!"
Ponovno okupljena gomila zagrmi od ushienja. Saubon se ustane na noge, no polako, kao ovjek umoran od napornog tranja. Na
trenutak se u nevjerici ogledavao oko sebe, a onda se iznenada okrene Kellhusu, obraza sjajnih od suza u svjetlu vatre. Njegovo glatko
izbrijano lice jo uvijek je nosilo posjekotine i masnice od pet dana ranije.
Zato? Njegov je tjeskobni pogled govorio. Ja to ne zasluujem...
Kellhus se alosno nasmijei i nakloni se tono onoliko koliko jnan zahtijeva od svih ljudi u prisustvu Predvodnika bitke. Dosad je i
vie nego savladao njihove nerazumne obiaje; nauio je suptilne ukrase koji transformiraju dolino u uzvieno. Znao je svaki njihov
znak.
Grmljavina se udvostrui. Svi su svjedoili njihovoj razmjeni pogleda; svi su uli priu o Saubonovom hodoau Kellhusu u
ruevinu svetita.
Odvija se, Oe. Odvija se.
No gromoglasno se klicanje iznenada pokoleba i utihne u graju uPitnih glasova. Kellhus ugleda Ikurei Conphasa kako stoji ispred
krijesa nedaleko od Saubona, a njegovi povici postanu razgovijetni.
"?budale!" grdio ih je. "Potpuni idioti! Odajete poast ovom ovjeku?! Kliete postupcima koji su zamalo osudili itavi Sveti rat
na Propast?!"
Valovi podrugljivih dobacivanja i ismijavanja razlie se amfiteatarom "Coithus Saubon, Predvodnik bitke", Conphas zaurla
podrugljivo i nekako uspije uutkati graju. "Predvodnik budala, kaem ja! ovjek vas je zamalo sve poslao u smrt na tim ukletim
poljima! A vjerujte mi, to je mjesto na kojem nikako ne biste eljeli umrijeti..."
Saubon ga je samo gledao, zaprepaten.
"Zna to mislim", Uzvieni General ree izravno njemu. "Zna da je to to si uinio potpuna ludost." Odrazi krijesa uvijali su se
poput ulja na njegovom zlatnom prsnom oklopu.
Gomila je u potpunosti utihnula. Nema drugog izbora, Kellhus je znao, mora se umijeati.
Conphas je prepametan da
"Kukavice u svemu vide ludost", snaan glas zaori se iz donjih redova. "Svaka smionost je nepromiljena u njihovim oima, jer bi
svoje kukavitvo htjeli nazvati 'mudrou'." Cnaiiir je ustao sa svog mjesta pored Xinemusa.
Proli su ve mjeseci, a Scylvendijeva ga je pronicavost jo uvijek uspijevala iznenaditi. Cnaiiir je vidio opasnost, Kellhus je
shvatio, znao je da e Saubon biti beskoristan ako ga diskreditiraju.
Conphas se nasmije. "Znai, ja sam kukavica, je li, Scylvendi?" Desna mu se ruka nala na drci maa.
"Na neki nain", Cnaiiir ree. Na sebi je imao crne hlae do koljena i sivi prsluk koji mu je sezao do bedara - plijen iz kianskog
tabora - pa su mu i prsa i isprugane ruke bili goli. Svjetlo vatre bljeskalo je po vezu na svilenom prsluku, sijevalo mu iz svijetlih oiju.
Kao i uvijek, ovjek sa stepe isijavao je divljim intenzitetom od kojeg bi se, kao to je Kellhus primijetio, ostali ukoili od
neobjanjivog straha. Sve je na njemu izgledalo vrsto, poput tetive koju treba prepiliti umjesto prerezati.
"Otkad si porazio Narod", nastavi Scylvendi, "mnogo je slave nagomilano na tvoje ime. Zbog toga osporava drugima istu tu slavu.
Hrabrost i mudrost Coithusa Saubona porazili su Skaurasa - a to nije mala stvar, ako je vjerovati onome to si rekao na koljenu svoga
Cara. No kako ta slava nije tvoja, ti je smatra lanom. Naziva je ludou, istom sre"
"I bila je ista srea!" Conphas zaurla. "Bogovi uvaju pijanice i budale... To je jedina lekcija koju smo nauili."
"Ne znam ja koga tvoji bogovi uvaju", Cnaiiir odvrati. "No nauio si puno, jako puno. Nauio si da Fanimljani ne mogu izdrati
odluan juri inritskih vitezova, niti mogu slomiti nepopustljivu obranu inritskog pjeatva. Nauio si prednosti i nedostatke njihovih
taktika i njihovog uitka protiv teko naoruanog protivnika. Svjedoio si granicama njihovog strpljenja. A isto tako si im dao vrlo
vanu lekciju. Nauio si ih da strahuju. Jo i sada, u brdima, bjee kao akali pred vukom."
Uzvici odobravanja odjeknue gomilom, postepeno prerastavi u jo jednu zagluujuu grmljavinu.
Zapanjen, Conphas je zurio u Scylvendija i gnjeio prstima drku maa. Glatko je poraen. I to tako brzo...
"Vrijeme je za jo jedan oiljak na ruci!" netko se zadere, i smijeh odjekne amfiteatrom. Cnaiiir poasti okupljene Inrite jednim od
rijetkih divljih osmijeha.
ak i iz takve udaljenosti, Kellhus je znao da Uzvieni General ne osjea ni sram ni nelagodu: on se smijeio kao da se skupina
gubavaca upravo rugala na raun njegovog izgleda. Conphasu je ismijavanje od strane gomile bilo jednako nevano kao i ismijavanje
od strane jedne osobe. Samo je igra bila vana.
Meu onima koje je Kellhus morao pokoriti, Ikurei Conphas bio je naroito problematian sluaj. Ne samo da je patio od ponosa gotovo luakih razmjera - bio je patoloki neosjetljiv na procjenjivanje od strane drugih ljudi. tovie, ba kao i njegov stric Car, bio
je uvjeren da je sam Kellhus nekako povezan sa Skeaosom - s Cishaurimom, ako je vjerovati Achamianu. Ako se tome pridoda

63

djetinjstvo u okruenju labirintskih spletki Carske etvrti, Uzvieni General postaje gotovo jednako imun na dunyanske tehnike kao i
Scylvendi.
K tome, Kellhus je znao da planira neto katastrofalno za Sveti rat...
Jo jedan misterij. Jo jedna prijetnja.
Velika Imena nastavila su se prepirati o drugim stvarima. Prvo je Proyas, upotrijebivi argumente koje je, Kellhus pretpostavi,
uvjebavao s Cnaiurom, predloio da hitno poalju snage u Hinnereth; ne da zauzmu grad, ve da osiguraju okolna polja prije nego ih
prijevremeno poanju, poberu i sklone svu hranu unutar zidina. Isto to trebalo bi uiniti po cijeloj obali, izjavio je. Pod mukama,
nekoliko je kianskih zatoenika reklo da je Skauras za svaki sluaj naredio da se svi zimski usjevi u Gedeji Poberu im postanu
minimalno zreli. Zaklevi se da Carska flota moe opskrbljivatiitavi Sveti rat, Conphas se protivio planu i upozoravao da Skauras
jo uvijek ima snage i lukavosti da uniti svaku takvu postrojbu. Neskloni pouzdati se u Cara na bilo koji nain, ostala Velika Imena
nisu mu, meutim, ba bila sklona povjerovati, pa je odlueno: okupi e nekoliko tisua konjanika i otposlati ih sutradan pod
vodstvom Grofa Athjearija, Palatina Ingiabana i Grofa Werijena Velikog Srca.
Zatim je naeta gorua tema tromosti ainonske vojske i stalnog fragmentiranja Svetog rata. U tom je pitanju Chepheramunni,
odgovoran Grimiznim Tornjevima, neoekivano naao saveznika u Proyasu, koji je tvrdio da zapravo, uz neke uvjete, i trebaju
nastaviti putovati u odvojenim kontingentima. Kada se inilo da e rasprava ostati besplodna, pozvao je Cnaiiira da ga podupre, no
Scylvendijeva otresita procjena nije imala mnogo efekta pa se rasprava otegla.
Prvi Ljudi od Kljove nastavili su urlati do dugo u no, sve pijaniji od Sapatiahovog slatkog eumarnskog vina. Kellhus ih je
prouavao, vidio toliko duboko da bi ih to prestravilo da su znali. S vremena na vrijeme vraao se na stvora imenom Sarcellus, koji je
esto uzvraao pogled, kao da je Kellhus lijepi djeak kojeg bi zli Srijalski vitez mogao obljubiti. Rugao mu se. No Kellhus je znao da
je taj pogled bio samo privid, jednako kao i izrazi na njegovom vlastitom licu.
Svejedno, vie nije bilo sumnje - ne vie... Znali su da ih Kellhus moe vidjeti.
Moram se kretati bre, Oe.
Nilnameani su pogrijeili. Misterije je mogue ubiti, samo ako ima mo.
Zavaljen pod trbuastim grimiznim platnom svog paviljona, Ikurei Conphas je proveo prvi sat naglas promiljaju
i o raznim
scenarijima o umorstvu Scylvendija. Martemus nije mnogo govorio, i u nekom bijesnom kutku svojih misli, Conphas je sumnjao ne
samo da se dosadni general potajno divi barbarinu ve i da je potpuno uivao u ranijem fijasku u amfiteatru. A ipak je to, sve u
svemu, Conphasa vrlo malo brinulo, iako ne bi mogao rei zato. Moda ga zbog njegove uvjerenosti u Martemusovu stvarnu odanost
nije uope bilo briga za njegovu duhovnu nevjeru. Duhovnih nevjera ima kao pljeve.
Nakon toga, proveo je jo sat vremena priajui Martemusu to e se dogoditi u Hinnerethu. To mu je uveliko popravilo
raspoloenje. Demonstracije vlastitog genija uvijek su mu bodrile duh, a njegovi planovi za Hinnereth bili su upravo genijalni.
Stvarno se isplatilo biti prijatelj s neprijateljima.
I tako, osjeajui se velikoduno, on odlui odkrinuti vrata i pustiti Martemusa - vrlo vjerojatno najsposobnijeg i najpouzdanijeg od
svih njegovih generala - u neke prilino velike dvorane. U nadolazeim mjesecima trebat e mu osobe od povjerenja. Svaki car treba
osobe od povjerenja.
No naravno, razboritost je zahtijevala odreena osiguranja. Martemus . oO prirodi bio odan, a odanosti su, kao to bi Ainonjani rado
rekli, put ena. ovjek uvijek treba znati gdje lee - i to s apsolutnom sigurnou.
Zavalio se nazad u platnenu stolicu i buljio pored Martemusa prema drugom kraju paviljona, gdje je grimizna zastava Nadvojske
poivala na svom osvijetljenom oltaru. Pogled mu se zadrao na drevnom kyranejskom disku koji je bljeskao meu naborima navodno je to neko bio ures na prsima oklopa nekog od Velikih Kraljeva. Iz nekog bi ga razloga otisnuti likovi - zlatni ratnici
izduenih udova - uvijek opinili. Tako poznati, a opet tako strani.
"Jesi li ikad zurio u nju, Martemuse? Mislim, zbilja zurio?"
Na trenutak je general izgledao kao da je pretjerao s piem, ali samo na trenutak. On se nikada nije zbilja napijao. "U Konkubinu?"
upita on.
Conphas se prijazno nasmijei. Obini vojnici esto su o Nadzastavi govorili kao o "Konkubini" jer je tradicija zahtijevala da uvijek
stanuje s Uzvienim Generalom. Conphasa je to ime oduvijek naroito zabavljalo: ne jednom je prelazio kurcem po toj svetoj svili...
udan osjeaj, proliti sjeme po neemu svetom. Prilino slasno. "Da," ree on, "Konkubinu."
General slegne ramenima. "Koji asnik nije?"
"A to je s Kljovom? Jesi li je ikada vidio?" Martemus podigne vjee.
"Jesam."
"Stvarno?" Conphas usklikne. On sam nikada nije vidio Kljovu. "Kada to?"
"Kad sam bio mali, jo dok je Psailas II. bio rijah. Otac me poveo sa sobom u umnu u posjetu svom bratu - mome stricu - koji je u
ono vrijeme bio ordonans u Junriumi... On me odveo da je vidim."
"Ma je li? Kako si se osjeao?"
General je buljio u svoj krag vina, kojeg je drao mirno meu nevJerojatno krupnim prstima. "Teko se sjetiti... Pun
strahopotovanja, mislim."
"Strahopotovanja?"
'Sjeam se da mi je zvonilo u uima. Tresao sam se, to znam... Stric mi Je rekao da se i trebam bojati, da je Kljova bila povezana s
mnogo veim stvarima." General se nasmijeio, fiksirao Conphasa bistrim smeim oima. "Pitao sam ga misli li pritom na
mastodonta, a on me zveknuo - evo ovdje! - u prisutnosti Svetinje nad Svetinjama..."
Conphas je glumio da ga to zabavlja. "Hmm, Svetinja nad Svetinjama..." Otpije dugaak gutljaj vina, uivajui u toplom, gotovo
zujeem okusu. Mnogo je godina prolo otkad je posljednji put uivao u Skaurasovim privatnim zalihama. Jo uvijek nije mogao
vjerovati da je stari akal poraen, i to od Coithusa Saubona... Mislio je ono to je ranije rekao: Bogovi stvarno uvaju budale. Ljude
poput Conphasa, s druge strane, njih testiraju. Ljude nalik sebi...
"Reci mi, Martemuse, da mora umrijeti branei jedno ili drugo, Konkubinu ili Kljovu, koje bi izabrao?"
"Konkubinu", general odvrati bez imalo oklijevanja.

64

"A zato?"
General ponovno slegne ramenima. "Navika."
Conphas je doslovno zatulio. E, to je stvarno smijeno. Navika. Kakvo bi jo jamstvoovjek trebao?
Dragi ovjek! Dragocjeni ovjek/
Zastao je, pribrao se na trenutak i onda rekao: "Onaj tip, Princ Kellhus od Atrithaua... Kakvim ti se on ini?"
Martemus se namrti, nagne se naprijed u stolici. Conphas je jednom napravio igru od toga, naginjanja naprijed i nazad i
promatranja kako Martemusov poloaj odgovara na njegov, kao da izmeu njih uvijek mora postojati neka kritika udaljenost. U
nekim je stvarima Martemus bio tako udan ovjek.
"Inteligentan je," ree general trenutak kasnije, "lijepo se izraava, i potpuno je siromaan. Zato pitate?"
Jo uvijek oklijevajui, Conphas je na trenutak odmjeravao svog podreenog. Martemus nije bio naoruan, kao to je bio i obiaj
kada se razgovara nasamo s lanovima Carske Obitelji. Na sebi je imao samo jednostavnu crvenu kutu. Nije mu nimalo stalo da me
impresionira.. ? Zbog toga je njegovo miljenje toliko neprocjenjivo, Conphas se podsjeti.
"Mislim da je vrijeme da ti kaem jednu malu tajnu, Martemuse..-Sjea li se Skeaosa?"
"Carev Prvi savjetnik. to s njim?"
"Bio je pijun, pijun Cishaurima... Moj je stric, uvijek eljan da netko potvrdi njegove strahove, uoio da se Princ Kellhus ini
neobino zainteresiranim za Skeaosa tijekom onog posljednjeg okupljanja Velikih imena na Andiaminskim visovima. Na Car, kao
to zna, nije od onih koji bi Pomno razmiljali o svojim sumnjama."
Martemus problijedi od oka. Na trenutak se inilo da bi mu nos mogao otpasti s lica. Conphas mu je gotovo mogaoitati misli:
Skeaos pijun Cishaurima?! To je mala tajna?!
"Znai, Skeaos je priznao da radi za Cishaurim?"
Uzvieni General odmahne glavom. "Nije bilo potrebe... Bio je... Bio je on neka vrst nemani - nemani bez lica\ - i to takva da je iz
Carskog Saika nisu mogli otkriti. to dakako znai da je morao biti Cishaurim."
"Bez lica?"
Conphas trepne i po tisuiti put ugleda Skeaosovo tako poznato lice kako se... otputa. "Nemoj me pitati da ti objasnim. Ne mogu."
Jebene rijei.
"Znai, vi mislite da je taj Princ Kellhus takoer pijun Cishaurima? Nekakva veza?"
"Neto jest, Martemuse. Tek treba vidjeti to tono."
Generalov zaprepateni izraz iznenada je otvrdnuo u neto pronicavo. "Ba kao ni Car, ni vi niste jedan od onih koji bi gajili prazne
sumnje, Lorde Uzvieni Generale."
"Istina, Martemuse. No za razliku od mog strica, ja znam da je mudro zadrati ruku i pustiti neprijatelje da misle da su me preli.
Promatrati, i to paljivo promatrati, ne znai biti besposlen."
"Upravo to sam i htio rei", Martemus ree. "Zasigurno ste kupili dounike. Sigurno ste ga dali motriti... to ste dosad saznali?"
Sigurno. "Ne mnogo. Kampira sa Scylvendijem, ini se da dijeli enu s njim - prava ljepotica, kau. Dane provodi s Uenjakom po
imenu Drusas Achamian - ista Mandatova budala koju je moj stric unajmio da potvrdi nalaze Carskog Saika glede Skeaosa, no ne
znam je li to samo ista sluajnost ili ne. Navodno razgovaraju o povijesti i filozofiji. Ba kao i Scylvendi spada u Proyasov ui krug i,
kao to je doslovno cijeli Sveti rat vidio veeras, ima neku neobinu mo nad Saubonom. Inae, radnika kasta smatra ga prorokom
siromaha - vidovnjakom ili tako neto."
"Ne mnogo?!" Martemus usklikne. "Iz vaeg opisa, zvui kao moan ovjek - zastraujue moan, ako je stvarno Cishaurim."
Conphas se nasmijei. "Sve moniji i moniji..." Nagnuo se naprijed, i Martemus se dakako nagne nazad. "eli li znati to ja
mislim?"
"Naravno."
"Mislim da ga je Cishaurim poslao da se infiltrira i uniti Sveti rat Saubonov idiotski mar i ona glupost o 'kanjavanju Srijalskih
vitezova' bio je tek njegov prvi pokuaj. Pazi to ti kaem, pokuate opet. Nekako zaarava ljude, glumi proroka..."
Martemus skupi oi i zatrese glavom. "Ali ja sam uo sasvim suprotno Kau da demantira sve one koji smatraju da je vie nego to
jest."
Conphas se nasmije. "Postoji li bolji nain da pozira kao prorok? Ljudi ne vole miris samouvjerenosti, Martemuse.ak i svinjske
kaste imaju noseve otre poput vukova kad se radi o onima koji tvrde da su vie. Ja, s druge strane, prilino volim slasni smrad
gorine. Smatram ga iskrenim."
Martemusovo se lice smrkne. "Zato mi to govorite?"
"Uvijek u sridu, ha, generale? Nije ni udo da te smatram tako osvjeavajuim."
"Nije ni udo", ovjek ponovi.
Koji aljivdija, taj Martemus. Conphas posegne za bocom i natoi si jo jedan krag Sapatiahovog vina. "Govorim ti to,
Martemuse, jer bih htio da mi bude general u drugaijoj vrsti rata. Unato zdravom razumu, postao si moan ovjek. Ako taj Princ
Kellhus okuplja sljedbenike s nekim ciljem, ako zavodi monike, ti bi se trebao pokazati gotovo neodoljivim."
Povrijeeni izraz pojavi se na Martemusovom licu. "elite da glumim uenika?"
"Da", Conphas odvrati. "Neto mi smrdi na tom ovjeku."
"Zato ga onda jednostavno ne date ubiti?"
Pa naravno... Kako moe biti tako otrouman i tako mutav naizmjence?
Uzvieni General nagnuo je krag i promatrao kako se krvavo crveno vino valja na dnu. Na trenutak ga je njegov buke odveo
godinama unazad, u dane kad je bio taoc na Skaurasovom raskonom dvoru. Baci jo jedan pogled prema Nadzastavi iza zavjese
mirisa. Njegova slatka Konkubina.
"udno je to," Conphas ree, "ali osjeam se kao kad sam bio mlad."

65

oglavlje osmo

MENGEDDA
Svi su ljudi vei od mrtvih ljudi.
AINONSKA POSLOVICA
Svako monumentalno djelo Drave mjeri se u taktovima. Svaki lakat mjeri se duljinom ruke Aspekta-Cara. A ruka Aspekta-Cara,
kau, izvan svake je mjere. Noja kaem da se ruka Aspekta-Cara mjeri duljinom lakta, i da se svaki lakat mjeri djelima Drave. ak
niti Sve nije izvan mjere, jer ono je vee od onoga to lei unutra, a "vie" je neka vrst mjere. ak i Bog ima Svoje laktove.
IMPARRHAS, PSUKHALOZI
Rano ljeto, 4111. godina Kljove, Mengedska poljana
"Slave odlikovanje moga ujaka", Grof Atjeari ree dok je vodio Kellhusa kroz slavljenike gomile pijanih Sjevernjaka. Galeoani su
voljeli kone klinaste atore s tekim drvenim okvirima ukraenim kljovama i grubim ivotinjskim totemima. Budu
i da im nije bila
potrebna uad, mogli su ih poredati dasku uz dasku, platno uz platno, u obliku velikih krunih Pregrada oko sredinje vatre. Athjeari
ga je vodio kroz jednu pregradu za "rugom i ponukan Kellhusovim pitanjima, objanjavao razne osebujnosti svoga naroda u izgledu,
obiajima i tradicijama. Iako je u poetku bio dovoljan, mladi je Grof ubrzo pucao od divljenja i ponosa, dirnut ne samo posebnou i
plemenitou svog naroda nego novim samorazumijevanjem. Kao toliko mnogo ljudi, nikada nije uistinu razmiljao o tome tko je i to
je.
Coithus Athjeari, Kellhus je znao, nikada nee zaboraviti ovu etnju
Istovremeno je toliko lako i toliko teko...
Kellhus je krenuo najkraim putem. Stekao je kljuno predznanje o Saubonovom nasljeu i stekao povjerenje i divljenje njegovog
obeavajueg neaka, koji e odsada Princa Kellhusa od Atrithaua smatrati prijateljem i vie, nekim tko ga ini mudrijim - boljim nego to je bio s drugim ljudima.
S vremenom su se probili u pregradu mnogo veu i mnogo pijaniju od svih ostalih. Na suprotnoj strani Kellhus spazi Crvenog lava,
zastavu Kue Coithus koja se uzdizala nad sjenovitim skupom. Athjeari se krenuo gurati prema njoj, psujui i grdei svoje zemljake.
No zastao je kad su se pribliili sreditu pregrade, gdje je krije bacao iskre i dim u nono nebo.
"Ovo e ti biti zanimljivo", rekao je i nacerio se.
Pred vatrom je bila ispranjena velika istina, usred koje su se suelila dva Galeoana uspuhana i gola do pasa i drala, inilo se,
dvije motke meu sobom. Kellhus primijeti da svaki ima oba zapea privezana konim trakama za kraj svake motke, pa su bili
razmaknuti jedan od drugoga drei polirano drvo, naginjali su se jedan prema drugome, bijelih prsa i izgorenih ruku sapetih ilama i
napetim miiima. Promatrai su urlali i grmjeli.
Odjednom je blii mukarac povukao umjesto da gurne lijevom rukom, i njegov protivnik posrne naprijed. Onda su dvojica
mukaraca doslovno plesala oko vatre, upinjali, povlaili, gurali, zabijali, to god je trebalo da bi oborili protivnika na utabanu zemlju.
Krupniji mukarac zatetura, i na trenutak se inilo da bi mogao posrnuti u vatru. Gomila je uzdahnula, a onda poela navijati kad se
zaustavio tik do vatrenog stupa. Riknuvi, povukao je manjeg mukarca u svoju dugu sjenu, zatim ga gurnuo unazad, da bi iznenada
zastao i poeo divlje mahati glavom. Maleni plamen dimio se iz njegovog potkraenog repa, na to su se doslovno deseci poeli
presavijati od smijeha. ovjek je jauknuo, opsovao. Na trenutak se inilo da e ga obuzeti panika, no netko mu je polio neto to je
izgledalo kao pivo ili medovina po skalpu-Odjeknu nove salve smijeha, zainjene povicima da je to nepravedan potez.
Athjeari se glasno nasmije i okrene Kellhusu. "Ova dvojica se stvarno e" zaurlao je da nadglasa galamu. "Nadaju se krvi i
opekotinama vie nego srebru!"
"to je to?"
"Mi to zovemo gandoki, ili 'sjenke'. Da bi porazio svoj gandoch, svoju ' ku, mora ga oboriti na pod." Njegov smijeh bio je oputen i
zarazan, smijeh ovjeka koji je potpunosti siguran u svoje mjesto medu drugima. "Mrlje," doda, upotrijebivi uobiajeni pogrdni naziv
za nenorsirce, "oni smatraju da smo mi Galeoani rasa bez ikakvih suptilnosti - a isto to kau i ene o mukarcima! Meutim, gandoki
pokazuje da to nije ba posve tono."
A onda se iznenada, kao da je iskoraio kroz vrata niotkuda, meu njima stvori Sarcellus, u istoj onoj bijelo-zlatnoj odori koju je
imao i u amfiteatru. "Prine", ree on i nakloni se Kellhusu.
Athjeari se doslovno zavrtio. "to ti radi ovdje?"
rijalski se vitez nasmije, fiksirajui Grofa oima s dugim smeim trepavicama. "Isto to i ti, pretpostavljam. Htio sam razgovarati s
Princom Kellhusom."
"Slijedio si nas", Athjeari ree.

66

"Ma daj..." odgovori stvor, hinei uvrijeenost. "Znao sam da u ga pronai ovdje kako uiva u dareljivosti" - baci skeptian pogled
na okolnu gomilu - "naeg Predvodnika bitke."
Athjeari pogleda Kellhusa, izgledom, ritmom srca, ak i udisajima odavajui jedva prikrivenu averziju. Smatrao je Sarcellusa tatim
i slabim, Kellhus ustanovi, naroito odbojnim pripadnikom vrste koju je odavno navikao prezirati. No opet, vjerojatno je upravo takav
i pravi Cutias Sarcellus bio: pompozni kastinski plemi. Sarcellus, pravi Sarcellus, bio je mrtav. Ono to je stajalo tu umjesto njega
bila je nekakva zvijer, izvanredno istrenirana ivotinja. Istisnula je Sarcellusa s njegovog mjesta i preuzela sve to je on neko bio.
Liila ga je ak i smrti.
Niti jedno umorstvo ne bi moglo biti potpunije.
"Dobro onda", ree mladi Grof, gledajui daleko kao da mu je neto drugo privuklo panju.
"Dopusti mi par rijei sa Zapovjednikom vitezova", ree Kellhus. Iako se mrgodio dok je priao, Athjeari je pristao da se nau u
^aubonovom atoru malo kasnije. "Hajde, bjei", Sarcellus je rekao dok se Grof nestrpljivo probijao kroz urlajue mu zemljake.
Bolni krik razlomi se zrakom. Kellhus ugleda veeg gandokaa kako posre i pada pod akama nekolicine Galeoana koji su se
probili iz gomile. No vrisak je dopro od njegovog manjeg protivnika. Kellhus ga je spazio meu sjenovitim nogama, prepunog
mjehura od vatre sa zadimljenim ugljenima jo uvijek uglavljenim u njegovom desnom ramenu i ruci.
Drugi su pojurili u obranu veeg mukarca... Bljesnuo je no. Krv se prolila po utabanom tlu.
Kellhus pogleda Sarcellusa koji je ukoeno stajao, potpuno zaokupljen neredom koji se odvijao pred njima. Rairenih zjenica.
Zaustavljenog disanja. Ubrzanog pulsa...
Ima automatske reakcije.
Desna mu se ruka, Kellhus zamijeti, zadrala kod prepona, kao da pokuava obuzdati neki neodoljivi poriv za masturbacijom.
Palcem je prelazio po kaiprstu.
Zazvoni jo jedan uzvik.
Stvor imenom Sarcellus doslovno je drhtio od zanosa. Ti stvorovi ude, Kellhus shvati. Oni eznu.
Od svih primitivnih ivotinjskih impulsa koji obuzdavaju i slabe um, nijedan nije toliko suptilan i dubok kao tjelesna pouda. U
odreenoj mjeri, ona boji gotovo svaku misao, pokree gotovo svaki postupak. Zbog toga je Serwe bila toliko neprocjenjiva. I bez da
su toga svjesni, svi su mukarci uz Xinemusovu vatru - uz iznimku Scylvendija - znali da je najbolji nain udvaranja njoj podilaenje
Kellhusu. A nisu mogli nita osim udvarati joj.
No Sarcellus je oito udio za drugom vrstom openja. Onom koja ukljuuje patnju i nasilje. Kao i Srankovi, ovi pijuni lanih lica
stalno su eznuli za parenjem s vlastitim noevima. Dijelili su istog tvorca, onoga koji je zauzdao pohlepnu zvijer u svojim robovima,
naotrio je kao to bi netko drugi naotrio vrak koplja.
Savjet.
"Galeoani," Sarcellus primijeti cerei se neuljudno, "vjeno se kolju meusobno, vjeno proiavaju vlastito stado."
Tunjavu je sasjekla dernjava Grofa Anfiriga. Trojicu krvavih mukaraca uurbano su odnijeli od vatre nosei ih za ruke i noge.
"'Oni tee," Kellhus ree citirajui Inrija Sejenusa, "a da ni ne znaju emu. Stoga viu prostote i tvrde da im drugi stoje na putu'..."
Savjet je nekako znao da je on doprinio Carevom otkrivanju Skeaosa.
Pitanje je bilo je li njegova uloga u tome bila sluajna ili nije. Ako sumnjaju da on na neki nain vidi njihove pijune, bit e prisiljeni
balansirati meu neposredne prijetnje da budu otkriveni i potrebe da saznaju kako ih uspijeva vidjeti. Moram hodati linijom izmeu,
uiniti od sebe zagonetku koju moraju rijeiti...
Kellhus je zurio u stvora jedan drski trenutak. Kad je ovaj odglumio mrtenje, on ree: "Nego, molim te, udovolji mojoj znatielji...
Ima neto na tebi... Na tvome licu."
"Jesi li me zato tako gledao u amfiteatru?"
Na sekundu se Kellhus otvorio legiji u sebi. Trebao je jo podataka. Morao je saznati, to je znailo da treba slabost, ranjivost...
Ovaj Sarcellus je nov.
"Zar sam bio toliko indiskretan?" Kellhus ree. "Ispriavam se... Razmiljao sam o onome to si mi rekao one veeri na Unarasu u
onoj ruevini svetita... Ostavio si impresivan dojam."
"A to sam to rekao?"
Priznaje svoje neznanje kao to bi to bilo koji ovjek uinio, bilo koji ovjek koji nema to kriti... Ti su stvorovi izvrsno trenirani. "Ne
sjea se?"
Varalica slegne ramenima. "tota ja govorim." Sa smijekom doda: "Imam prekrasan glas..."
Kellhus odglumi mrtenje. "Zar se poigrava sa mnom? Igra nekakvu igru?"
Krivotvoreno lice skupi se namrteno. "Uvjeravam te da nije tako. to sam tono rekao?"
"Da se neto desilo," Kellhus pone zabrinuto, "da beskrajna... udnja, mislim da si rekao..."
Neto nalik trzaju - preslabo za svjetovne oi - zatitralo mu je na licu.
"Da", Kellhus nastavi. "Beskrajna udnja..."
"to s njom?"
Gotovo neprimjetno pootravanje tona, ubrzavanje modulacije glasa.
Rekao si mi da nisi onakav kakvim se ini. Rekao si mi da nisi Srijalski vitez."
Jo jedan trzaj, kao pauk koji odgovara na podrhtavanje mree.
Te stvorove je mogue proitati.
"Porie li to?" Kellhus je navaljivao. "eli rei da se ne sjea?"
Lice postane mirno poput dlana. "to sam jo rekao?"
Zbunjen je... Nije siguran to da uini.
"Stvari koje tada nisam mogao vjerovati. Rekao si da si zaduen za koordinaciju motrenja Uenjaka Mandata i da si zato zaveo
njegovu ljubavnicu Esmenet. Rekao si da sam u velikoj opasnosti, da tvoji gospodari misle da sam ja imao svoje prste u nekoj
katastrofi na Carevom dvoru. Rekao si da si spreman pomoi..."
Bore i nabori njegovog lica trznuli su se u mreu poput vlasi tankih pukotina, kao da sie vlani noni zrak.

67

"Jesam li ti rekao zato ti sve to govorim?"

"Zato jer si i za time udio... Ali to je ovo? Zbilja se ne sjea, je li?"
"Sjeam se."
"Pa to je onda ovol\ Zato si postao tako... tako suzdrani ini se drukijim."
"Moda sam se predomislio."
Toliko mnogo. U razdoblju od nekoliko trenutaka Kellhus je potvrdio svoje hipoteze u vezi sa Savjetovim neposrednim interesima i
otkrio osnove onoga to mu je potrebno da bi mogaoitati ta stvorenja. No najvanije od svega jest da je posijao prijetnju izdajom.
Kako bi Kellhus mogao znati ono to zna, pitat e se, osim ako mu je prvi Sarcellus stvarno rekao. Kakve god bile njihove namjere,
Savjet sasvim ovisi o potpunoj tajnovitosti. Jedan prebjeg mogao bi sve unititi. Akoe se bojati u pouzdanost svojih agenata na
terenu - svojih pijuna lanih lica - bit e prisiljeni ograniiti njihovu autonomiju i nadalje postupati opreznije.
Drugim rijeima, bit e prisiljeni prepustiti jedinu robu koja je Kellhusu potrebna vie od iega: vrijeme. Vrijeme da zavlada Svetim
ratom. Vrijeme da pronae Anasurimbora Moenghusa.
On je jedan od Uvjetovanih, Dunyanjanin, i slijedi najkrai put. Logos.
Okolno mnotvo smirilo se u amor razgovora i Kellhus i Sarcellus obojica pogledaju prema krijesu. Visoki Gesindaljanin, kose
skupljene u ratniku punu, uzdignuo je tapove za gandoki visoko prema nonom nebu i pozivao nove izazivae. Nasmijavi se,
stvor imenom Sarcellus zgrabi Kellhusa za podlakticu i povue ga u buni krug. Gomila Je ponovno poela grmjeti. - povjerovao mi
je.
Je li to improvizacija? Djeluje li iz panike? Ilije to itavo vrijeme namjeravao? Nije bilo govora o odbijanju izazova, ne u prisustvu
ratobornih . .j Gubitak obraza koji bi uslijedio potpuno bi ga onesposobio.
Preplavljeni vruinom vatre, oni se skinu, Kellhus u laneni kilt koji je nosio ispod plave svilene sutane, Sarcellus gol golcat u stilu
nansurskih sportaa. Galeoani stanu zavijati ismijavajui ga, no stvor imenom Sarcellus inio se nesvjesnim toga. Stajali su na
odreenoj udaljenosti, odmjeravajui jedan drugoga dok su im dvojica Agmundrana privrivala tapove za zapea. Gesindaljanin
trne jednim i drugim tapom da provjeri jesu li dobro privreni, a onda ne pogledavi ni jednoga ni drugoga zaurla: "Gaaaandoch!"
Sjenka.
Gole koe ute u sjaju vatre, obilazili su jedan drugoga, lagano stiui krajeve tapova. Iako je jo uvijek galamila, svjetina u
potpunosti utihne, posve nestane, sve dok nije ostala samo jedna figura, Sarcellus, zauzimajui jedno mjesto...
Kellhus.
Plohe miia savijale su se pod vatrom obasjanom koom, mnogi od njih usidreni i povezani na neljudske naine. Rairene oi su ga
promatrale,prouavale, iz sklupanog lica. Stabilan puls. Nabrekli falus, sve tvri. Usta nainjena od gracilnih prstiju, miu se,
priaju...
"Stari smo, Anasurimbore, vrlo vrlo stari. Na ovome svijetu starost je mo."
Kellhus shvati da je privezan za zvijer, za neto to Achamian tvrdi da je roeno u utrobi Golgotteratha. Neman Stare znanosti,
Tekne... Mogunosti su cvjetale poput grana koje se ravaju kroz otvorena prostranstva nevjerojatnog.
"Vrlo je mnogo bilo onih", stvorenje je siktalo, "koji su htjeli igrati igru koju ti sad igra."
Najjednostavnije rjeenje bilo bi izgubiti, no slabost potie prezir, Poziva na agresiju.
"Imali smo tisue tisua neprijatelja kroz tisuljea, no njihova smo ognjita pretvorili u vriteu agoniju, uinili pusto od njihovih
naroda, ogrtae od njihovih koa..."
No ako porazi ovo bie, Kellhus bi se mogao pokazati kao prevelika prijetnja.
"Svi oni, Anasurimbore, a ti nisi nimalo drugaiji."
Mora pronai neki balans. Ali kako?
Kellhus gurne desnom rukom, digne lijevu, pokua izbaciti Sarcellusa iz ravnotee. Nita. Kao da je u motke upregnut bik.
Nadnaravni refleksi I snaan - vrlo snaan.
Preispitati strategije. Ponovno razmotriti alternative. Stvor imenom Sarcellus se cerio, a falus mu je sad ve bio svinut kao luk ispod
trbuha Biti uzbuen zbog bitke ili natjecanja, Kellhus je znao, meu Nansurcima predstavlja veliku ast.
Koliko je jak?
Kellhus se nasloni na motke, s laktovima prema nazad kao da dri take, i gurne. Miii se napnu, zgre, blistajui kao da su
nauljeni. Jasenovi kolci zakripe.
"Tko si ti?" Kellhus zavapi ispod glasa.
Sarcellus proguna, ake su mu se tresle, spustile se do visine struka, a onda ih trne. Kellhus proklize naprijed. U trenutku kad je
izgubio ravnoteu ovaj trne u stranu kao da baca disk. Kellhus se uhvati, podigne nazad na oba tapa. Onda su plesali uokolo po
istini, povlaei i gurajui, odgovarajui na svaki potez protupotezom, svaki savrena sjenka onog drugog...
Meu otkucajima srca Kellhus spazi promjenu i kolebanje njegovog sredita ravnotee, apstraktnu toku oznaenu vrhom njegove
erekcije. Motrio je ponavljanja, prepoznao obrasce, provjeravao slutnje, cijelo vrijeme analizirao mogunosti igre, mnogostruke linije
poteza i njihovih posljedica. Ograniio se na elegantan ali ogranien repertoar poteza, mamio ga u navike, refleksne reakcije...
"to eli?" povie on.
Zatim je improvizirao.
Gotovo u unju, udario je nogom lijevi tap prema dolje i istovremeno izbacio desni prema naprijed. Stvorova desna ruka zvekne o
zemlju, Sarcellus se previne prema naprijed i odleti unazad. Na trenutak je izgledao kao ovjek privezan za balvan koji pada.
Stvor se odgurnuo od poda i pokuao napraviti salto unazad da bi se vratio na noge. Kellhus potegne tapove unazad, pokua ga
baciti na trbuh. Stvor nekako uspije izvui lijevu nogu ispod, s koljenom na prsima. Desnom nogom zahvati vatru...
Pljusak pepela i ugljena zavijori u zrak, ne da bi zaslijepio Kellhusa, ve da bi sakrio njih dvojicu od Galeoana koji su gledali,
shvati on.-Sarcellus trne rukama unazad i prema van, odgurne se naprijed meu tapova i udari nogom. Kellhus blokira udarac vlastitom
goljenicom i glenjem - jednom, dvaput...
Namjerava me ubiti... Kobna nezgoda dok su igrali barbarsku galeotsku igru...

68

Kellhus trne rukama prema unutra i prekrii ih, zaustavi trei stvorov udarac ukrtenim kolcima. Na trenutak je imao prednost u
ravnotei. Gurne ga unazad i baci ga golog u zlatni oganj...
Moda ako ga ozlijedim...
Zatim trne unaprijed.
Pogreka. Neozlijeen, Sarcellus se zaleti, zgura Kellhusa unazad neljudskom snagom i zabije u naguvanu gomilu Galeoana,
obarajui ljude i tjerajui druge da se urno maknu s puta. Jednom ili dvaput Kellhus je zamalo pao, a onda je leima bubnuo u neto
tvrdo - okvir atora. Sruio se uz prasak i ator padne i uvue se, i oni se naoe u tami iza pregrade - gdje ga se stvor nadao ubiti,
shvati Kellhus.
Moram stati ovome na kraj!
Stopala mu se nau na vrstome tlu. Kellhus se podupre nogama, zgrabi tapove, spusti se i zakrene prema gore, zavitla Sarcellusa
visoko u zrak. Stvor je bio zaprepaten samo na trenutak, i uspije slomiti jedan od tapova udarcem noge... Kellhus ga pljesne u pod
kao zastavu.
Mjesto postane ovjek, sjajan od znoja, duboko diui.
Prvi Galeoani dojurili su preko unitenog atora, zahtijevajui da se donesu baklje, posrtali u iznenadnom mraku. Ugledali su
Sarcellusa kako se podie na ruke i koljena pod Kellhusovim nogama. Koliko god zapanjeni bili, zaurlali su Kellhusovo ime i
proglasili ga pobjednikom.
to sam uinio, Oe?
Dok su mu odrjeivali zapea, pljeskali ga po leima i kleli se da nikada nisu vidjeli nita slino, Kellhus je samo gledao Sarcellusa
koji se polako dizao.
Trebao je imati polomljene kosti. No opet, Kellhus je sada znao da Je to stvor bez kostiju, samo s hrskavicama... Kao morski pas.
aurjon je gledao kako Athjeari s uasom promatra kosti razbacane po zemljanom podu. ator je bio mali, mnogo manji od napadnih
paviljona ostalih Velikih Imena. Ispod plavo-crvenog platna bilo je taman dovoljno mjesta za troni poljski krevet i mali stoli
na
rasklapanje za kojim je sjedio Galeotski Princ duboko zagledan u aicu... Vani su slavljenici zavijali i smijali se - budale! "Ali on je
ovdje, Ujae", mladi Grof od Gaenrija ree. "eka..."
"Otjeraj ga!" Saubon zaurla. Volio je svog neaka, silno, nije ga mogao pogledati a da u njemu ne vidi prelijepo lice svoje voljene
sestre. Ona ga je branila od Tate. Ona ga je voljela prije nego to je umrla...
No je li ga poznala! Kussalt me poznao "Ali Ujae, ti si traio" "Ba me briga to sam traio!" "Ne razumijem... Sto ti se desilo?"
Kako je to kad te samo jedan ovjek pozna, a i on te mrzil Saubon skoi sa stolice, zgrabi neaka za ramena, zastrai ga kako samo
Eryeatovi sinovi to mogu. Kako je elio izrei istinu, priznati sve ovome momku, ovomovjeku s oima njegove sestre - krvi njegove
sestre! No on nije bio ona... On ga nije poznao.
A kad bi ga i poznavao, prezirao bi ga.
"Ne mogu! Ne mogu podnijeti da me vidi ovakvog! Zar ne vidi?"
Nitko ne smije znati! Nitko!
"Kakvog?"
"Ovakvog!" Saubon zaurla, i gurne mladia unazad.
Athjeari uhvati ravnoteu i stane zapanjen, vidno povrijeen. Trebao bi biti bijesan, Saubon pomisli. On je Grof od Gaenrija, jedan
od najmonijih ljudi u Galeothu. Trebao je biti srdit, a ne zgranut...
Kussaltove usne zauvijek e mrmljati. "Htio bih da zna koliko sam te mrzio"
"Samo ga otjeraj!" Saubon zaurla.
"Kako god eli", njegov neak promrmlja. Bacivi jo jedan pogled na kosti koje su strale iz zemlje, povukao se kroz kone
preklope.
Kosti. Nalik mnotvu malih kljova.
Nitko! ak ni on! - iako je bilo kasno, san nije dolazio u obzir. Eleazarasu se inilo da je spavao tjednima, sada kad su se Visoki
Ainon i Grimizni Tornjevi napokon ponovno pridruili Svetome ratu. Jer to je san ako ne nesvjesnost o irem svijetu? Duboko
neznanje.
Da bi to ispravio, Eleazaras je poslao Iyokusa, svog Zapovjednika niiuna, na posaoim su njihove nosiljke stupile na Mengedsku
poljanu. Trebalo je pregledati bojno polje od pred pet dana i ispitati svjedoke da bi utvrdili koju su taktiku Cishaurimi upotrijebili i
kako su ih Inriti pobijedili. Trebalo je kontaktirati i ispitati razne dounike i pijune koje su razmjestili po Svetome ratu, da se uvjere
kako stvari stoje openito sada kada mariraju kroz poganske zemlje i da bi se dodatno pozabavili problemom tih novih pijuna
Cishaurima. pijuna bez lica. pijuna bez znamena.
ekao je Iyokusa pred svojim paviljonom, hodajui u svjetlosti baklji dok su njegovi tajnici i tjelohranitelji Javresi motrili s
diskretne udaljenosti. Nakon to je proveo tjedne u grobnici svoje nosiljke poeo je prezirati zatvorene prostore. Ovih mu se dana
inilo da ga sve ograniava i stee.
Poslije nekoga vremena, Iyokus se pojavio iz tame, kao demon u sjajnom grimizu.
"Poi sa mnom", ree on ovisniku o chanvu. "Kroz tabor?"
"Boji se nemira?" Vrhovni vladar upita s laganom nevjericom. "Nakon to su izgubili tolike mnoge zbog Cishaurima, pretpostavio
sam da e cijeniti ponekog bogohulnika u svojim redovima."
Ne... Mislio sam da bismo umjesto toga mogli posjetiti ruevine. Kau da je Mengedda starija od Shira..."
"Ah, Iyokus Antikvar", Eleazaras se nasmije. "Svaki put zaboravim..." Iaako njega osobno ruevine nisu zanimale - ljubav prema
starinama smatrao je karakternom manom svojstvenom Uenjacima Mandata ~ osjeao se neobino popustljivo. Osim toga, mrtvi su
dobro drutvo, Pretpostavio je, kada valja planirati vlastito preivljavanje.
Naloio je tjelohraniteljima da ostanu tamo i odetao s Iyokusom u mrak.
Ito si naao?"
"Kad smo osvijetlili polje," Iyokus ree, "sve je sjelo na svoje mjesto.. Kad bi ga sa strane u prolazu obasjala baklja, njegove su oi
bez pigmenta na djeliak sekunde bljeskale crveno. "Vrlo je uznemirujue vidjeti djelo arolije bez znamena. Zaboravio sam..."

69

"Razlog vie za ovaj sramotni rizik, Iyokuse: treba iskorijeniti Psukhe..."arolije koje ne mogu vidjeti. Metafiziku koju ne mogu
shvatiti... to im vie treba?
"Zaista", ree neuvjerljivo ovjek s koom bijelom poput rublja. "Znamo sljedee: prema svim izvjeima, bilo galeotskim bilo
negaleotskim Princ Saubon je sam samcat odbio Padiradine Coyaure"
"Impresivno", Eleazaras ree.
"Impresivno i malo vjerojatno", ree uvijek skeptini Zapovjednik pijuna. "No to je pitanje za raspravu. Ovo to je vano je to da
su Fanimljane potjerali rijalski vitezovi. To je po meni bio kljuni faktor."
"Kako to?"
"Oprena tratina koja odgovara Gotianovom juriu ne poinje na Saubonovim redovima du gudure gdje bi ih se moglo oekivati,
ve nekih sedamdeset koraka prema van... Mislim da su Coyauri, dok su bjeali, u stvari zatitili Srijalske vitezove od Cishaurima...
Bili su udaljeni samo stotinjak koraka kad su psukari krenuli Pokoravati."
"Znai, upotrijebili su Pokoru?"
Iyokus kimne. "Rekao bih da je tako. A moda i Bi."
"Znai, bili su to Sekundari ili Tercijari?"
"Bez ikakve sumnje", odvrati Zapovjednik pijuna, "moda pod vodstvom jednoga ili dvojice Primara... teta to nismo bili
dovoljno dalekovidni pa poslali promatrae meu Norsirce: osim onoga emu smo ti i ja nazoili prije deset godina, ne znamo gotovo
nita o njihovim Koncertima. I, naalost, ini se da nitko ne zna tko su oni bili - ak ni visoko rangirani kianski zatoenici."
Eleazaras kimne. "Bilo bi lijepo znati tko... Ali svejedno, dvanaestorica njih su mrtvi, Iyokuse. Dvanaestorica!"
Uenjake Tromorja s razlogom su nazivali 'Nekolicinom'. Prema njihovim dounicima u Shimehu i Nenciphonu, Cishaurimi su
mogli okupiti najvie sto do sto i dvadeset visokih psukara, vrlo blizu broju visokiharobnjaka koje mogu okupiti Grimizni Tornjevi.
Kada se broji u tisuama, gubitak dvanaestorice teko bi se mogao nazvati znaajnim, i Eleazaras nije sumnjao da mnogi u Svetom
ratu, a naroito meu rijalskim vitezovima, bjesne pri pomisli koliko su ljudi oni izgubili radi toliko malog broja. No ako se broji u
desecima, kao to to Uenjaci ine, gubitak dvanaestorice je upravo katastrofalan - ili velianstven.
"Zapanjujua pobjeda", Iyokus ree. Pokazao je rukom prema Ljudima od Kljove koji su prolazili pored njih u sjenovitim grupicama:
gledatelji povratku s vijea Velikih i Manjih Imena, Eleazaras je pretpostavljao. "A koliko sam ja shvatio, Ljudi od Kljove nemaju ni
pojma kolika."
Utoliko bolje, Eleazaras pomisli. udno je to kako okrutnost i slavlje mogu biti tako divni.
"To e nam odsad biti strategija", ree on sveanim tonom. "tedit emo se pod svaku cijenu, pustiti ova pseta da nastave ubijati to
je mogue vie Cishaurima." Zastao je da bi uhvatio Iyokusov pogled. "Moramo seuvati za Shimeh."
Koliko su ve puta on, Iyokus i ostali raspravljali o toj temi? Unato ponekad nedokuivoj moi Psukhe, svi su se sloili da je ona i
dalje inferiorna u odnosu na Mistiku. Grimizni Tornjevi pobijedili bi u otvorenom sueljavanju sa Cishaurimom - nije bilo nimalo
sumnje u to. No koliko e ih pritom umrijeti? Kakvom e moi Grimizni Tornjevi raspolagati nakon to unite Cishaurim? Trijumf
koji bi ih sveo na status Manje kole ne bi uope bio trijumf.
Moraju uiniti vie nego samo poraziti Cishaurim, moraju ih zatrti. Koliko god luaka bila njegova glad za osvetom, Eleazaras nee
unititi vlastitu kolu.
"Mudar put, Vrhovni vladaru", Iyokus ree. "No bojim se da Inriti nee tako dobro proi u sljedeem susretu."
"A zato?"
"Cishaurimi su hodali, vjerojatno da bi se sakrili od Saubonovih strijelaca i samostrijelaca s Chorae, koje je ovaj smjestio predaleko
iza svojih prednjih redova. udno je, meutim da su se pribliavali bez pratnje konjice..."
"Hodali su na otvorenom?! Ali ja sam mislio da je napad iz ireih valova konjanika njihova tradicionalna taktika..."
"Tako su tvrdili i Carevi strunjaci."
Arogancija", Eleazaras ree. "Kad god se uputaju u borbu s Nansurcima, suoavaju se s Carskim Saikom. Ovaj put su znali da smo
danima daleko, da jo uvijek prelazimo Southronski klanac." Pa su zanemarili mjere predostronosti jer su se smatrali
nepobjedivima..." Iyokus spusti pogled, kao da si gleda stopala u sandalama i natuene nokte na nonim prstima kako vire ispod ruba
sjajne halje.
"Mogue", ree on konano. "ini se da im je namjera bila samo desetkovati inritsku sredinju liniju, nita vie, kako bi osigurali
njezin pad u sljedeem naletu. Vjerojatno su mislili da su oprezni..."
Hodali su iza logorskih vatri i izvezenih okruglih atora svojih ainonskih zemljaka prema vanjskom rubu izgubljene Mengedde. Tlo
se uspinjalo, isprekidano irokim kamenim temeljima - ostacima nekog drevnog zida, Eleazaras zakljui. Paljivo da ne uprljaju halje,
uspeli su se na kameni vrh uzvisine. Oko njih se protezalo veliko podruje kra okrnjene zidine, a na horizontu drevna akropola
okrunjena galerijom kiklopskih stupova koji su stajali usamljeni pod zvijeem Urorisa.
Neto je slomilo ovo mjesto, Eleazaras pomisli. Svako mjesto neto slomi...
"Ima li kakvih novosti o Drusasu Achamianu?" upita on. Iz nekog razloga osjeao se kao da je ostao bez daha.
Ovisnik o chanvu zurio je u no, izgubljen u jednom od svojih iritantnih matarenja. Tko zna to se zbiva u toj pauinastoj i
metodinoj dui? On konano progovori: "Bojim se da si moda u pravu u vezi s njim..."
''Boji se?" Eleazaras je gotovo odbrusio. "Sam si zakljuio raspravu sa Skalateasom. Ti zna to se dogodilo one noi ispod Careve
palae bolje od ikoga - osim moda samih sudionika. Neman je prepoznala Achamiana, ergo Achamian je nekako povezan s nemani.
Neman moe biti jedino pijun Cishaurima, ergo Achamian je povezan s Cishaurimom."
Iyokus se okrene prema njemu, lica blagog poput mlijeka. "No je li povezanost znaajna?"
"Upravo je to pitanje na koje moramo nai odgovor."
"Uistinu. A kako predlae da naemo odgovor?"
"Kako drugaije? Moramo ga ugrabiti. Ispitati ga." Zar je mislio da opasnost tih podmetnutih bia ne opravdava tako drastine
mjere? Eleazaras nije mogao zamisliti veu prijetnju!
"Kao i Skalateasa?"
Eleazaras se sjeti plitkog groba kojeg su ostavili za sobom u Anserci, potisne sebi nesvojstven drhtaj.

70

"Ba kao i Skalateasa."

"Upravo toga se bojim", Iyokus ree.
Odjednom Eleazaras shvati. "Misli", ree, "da bi bilo uzaludno muiti ga..."
Tijekom stoljea Grimizni su Tornjevi oteli na desetke Uenjaka mandata u nadi da e iupati iz njih tajne Gnose, magije Drevnog
Sjevera. Niti jedan od njih nije popustio. Niti jedan.
"Mislim da bi muenje za Gnosu bilo uzaludno", Iyokus ree. "Ja se bojim da e ak i pod mukama i pod Prinudom on i dalje uporno
tvrditi da je Skeaosa zamijenio Savjet, a ne Cishaurim"
"Ali mi ve znamo", Eleazaras zaurla, "da on jedno svira, a drugo pjeva! Sjeti se Geshrunnija! Drusas Achamian mu je odsijekao
lice... A onda ga, malo vie od godine dana kasnije prepozna pijun bez lica u Carevoj tamnici? To nije tek sluajnost!"
Eleazaras je bijesno zurio u njega, stiui ake. Odluio je da mu se ne svia reptilski nain na koji Iyokus slua.
"Znam te argumente", Iyokus ree. Okrenuo se da bi jo jednom promotrio mjeseinom okupane ruevine, lica neprozirnog i
neitljivog. "Samo se bojim da tu ima jo neega..."
"Uvijek ima jo neega, Iyokuse. Zato bi ljudi inae ubijali jedni druge?"
Esmenet se mnogo puta poslije kerkine smrti pokuala pobrinuti za prazninu u sebi.
Pokuala je se rijeiti ispitujui sveenike s kojima je spavala, no oni su joj uvijek govorili jedno te isto, da Bog stanuje samo u
hramovima, a da je ona od svojega tijela napravila bordel. A zatim bi se jo jednom bacili u taj bordel. Neko ga se vrijeme pokuavala
rijeiti kaljanjem, spavajui s mukarcima za bilo to, za pola bakrenjaka, kruh, ak i za truli luk -jedanput. No mukarci je nikada
nisu mogli ispuniti, samo okaljati.
Pa se okrenula drugima poput nje, gledala, motrila. Prouavala je kurve koje se uvijek smiju i koje kao da uivaju to ih troe dan i
no, ili cvrkutave ropkinje, lica usidrenih naprijed pod upovima s vodom, kako se smiju i kolutaju oima iz jedne strane u drugu.
Njihove je kretnje uinila svojim kretnjama, kao da je sigurnost neka vrsta plesa. I na neko je vrijeme pronala utjehu, kao da navike
gesti i izraza mogu bubnjati umjesto umrtvljenog srca.
Na neko je vrijeme zaboravila na udaljenost izmeu injenice i lica. Nikada nije pokuala voljeti. Ako radost u gestama ne moe
zbaciti samljenost, onda moda radost u oaju moe.
Ve su pet dana kampirali skupa u brdima iznad Bojnog polja. su lutali naprijed, Achamian je pronaao mali potok kojeg su slijedili
u kamenite visine. Uspeli su se do pojasa smolastih borova, iji su se masivni eeri ljuljali u sporim krugovima na vjetru, i pronali
prozirno zeleno jezerce. Utaborili su se u blizini, iako su zbog manjka ispae za Achamianovu mazgu Zoru morali svaki dan pjeaiti
nekih sat vremena da bi sakupili dovoljno sijena da joj dodaju uz zrnje.
Pet dana. Zafrkavali su se i kuhali aj u hladna jutra, vodili ljubav uz um suhog vjetra u granama, naveer jeli zeeve i vjeverice uz
zalihe hrane - koje je ulovio Achamian, k tome!, dodirivali s divljenjem jedno drugome lica na mjeseini.
I plivali, plutali. Gasili uarenu vruinu u hladnoj vodi. Kako je eljela da nikada ne doe kraj.
Esmenet je izvukla prostirke za spavanje iz atora i mlatila ih jednu o drugu na vjetru, a onda ih poloila na topli kamen. Postavili su
ator na mekom tlu pod prastarim i golemim smolastim borom, osamljenim straarom blizu kraja irokog grebena koji se sterao u
obliku terase na sjevernoj i istonoj strani brda.
Ovo je nae mjesto, pomislila je... Bez posjetitelja, bez ruevina, bez uspomena, osim ivotinjskih kostiju koje su pronali sklupane
pod drvetom kad su tek stigli.
Sagnula se i ula ponovno u ator, izvukla Achamianov ofucani koni ranac iz ugla. Bio je pljesnjiv, gladak i vlaan od leanja u
travi. Prana bijela plijesan uspuzala je uz av.
Iznijela ga je na sunce i sjela prekrienih nogu na meki, ali bockavi tepih borovih iglica. Izvukla je razne listove finog pergamenta i
privrstila ih kamenom, stavila ih da se sue. Pronala je malenu lutku, ovjekoliku, drvenu, samo s jednostavnom svilenom kuglom
umjesto glave i malenim hravim noiem umjesto desne ruke. Pjevuei staru melodiju iz umne, tresuckala ju je uokolo, bacakala
njezine drvene noice kao da plee. Smijala se vlastitoj blesavosti, a onda i nju poloila na sunce, prekriila joj noge i savila ruke iza
glave tako da izgleda kao rob koji sanjari u polju. to e Achamianu lutka?
Zatim je izvukla list koji je bio presavinut posebno od ostalih. Rastvorila ga je i ugledala niz kratkih vertikalnih rkarija poredanih
po njemu, svaka od njih spojena jednom, dvjema ili vie nemarno povuenih linija-Iako nije znala itati -jo nije upoznala enu koja
bi znala - nekako je bila sigurna da je taj list vaan. Odluila je pitati Achamiana kad se vrati.
Nakon to ga je uvrstila kamenom u obliku sjekire, posvetila se avu ranca i poela strugati plijesan granicom.
Achamian se nedugo zatim pojavi iz sjena dublje ume, gol do pasa, sa drvljem za vatru u rukama prislonjenim na crne dlake
njegovog trbuha. Prijateljski joj se namrtio u prolazu, spazivi lutku i papire. Ona se naceri i otpuhne. Oboavala ga je gledati u
takvom izdanju: arobnjak koji se igra umskog ovjeka, jo k tome samo u hlaama do koljena. ak i nakon sveg tog vremena koje
je provela putujui sa Svetim ratom, kratke su joj hlae jo uvijek izgledale egzotino, barbarski - ak i zauujue erotino. Bile su
zabranjene u mnogim nansurskim gradovima.
"Zna li zato Nilnameani smatraju da su make humanije od majmuna?" upita on, naslonivi drvlje uz deblo njihovog velikog bora.
"Ne."
Okrene se prema njoj i potapa dlanovima hlae. "Zbog znatielje. Oni smatraju da je znatielja ono to definira ovjeka." Doetao je
do nje cerei se. "Tebe svakako definira."
"Znatielja nema veze s ovim", odgovori ona pokuavajui zvuati ljuto. "Torba ti smrdi po pljesnjivom siru."
"Uvijek sam mislio da to ja smrdim."
"Ti smrdi k'o guzica."
Achamian se nasmije i podigne vragolaste vjee. "Ali oprao sam bradu..."
Ona mu baci borove iglice u lice, no vjetar ih povue u krivu stranu. "A emu ti ovo slui?" upita ona pokazujui na lutku. "Da bi
mamio djevojice u svoj ator?"
On sjedne na pod pored nje. "To", ree on, "je lutka Wathi... Kad bih ti rekao ita vie, mogao bih je slobodno baciti."
"Aha... A ovo", nastavi ona i podigne presavinuti list. "to je ovo?" Njegova dobra volja je isparila. "To je moja mapa."
Drala je pergament izmeu njih dvoje i otjerala njome malu osu. "Kakvi su ovo napisi? Imena?"

71

Pojedinci i razliite Frakcije. Svi koji su od nekog znaaja u Svetom ratu-.. Linije oznaavaju njihove meusobne povezanosti...
Vidi," ree On Pokazujui na liniju vertikalnog teksta sredini lijevog ruba, "ovdje pie 'Maithanet'." "A ispod?"
"Inrau."
Bez razmiljanja ona posegne i primi ga za koljeno.
"A to je ovo u uglu na vrhu, ovdje", ree ona, malo previe urno
"Savjet."
Sluala ga je kako nabraja imena, Cara, Grimizne Tornjeve, Cishaurim kako objanjava njihove razliite naume i naine na koje bi
svaki od njih mogao biti povezan s drugima. Nije rekao nita to ve nije ula, no iz nekog joj se razloga to sve uinilo monim ovako
ispisano tintom na toj suenoj ivotinjskoj koi. Iznenada se inilo zastraujue stvarnim.. Svijet neumoljivih sila. Skrivenih.
Silovitih...
Sva se najeila. Achamian ne pripada njoj, shvati ona, ne uistinu. Niti bi ikada mogao. to je ona u usporedbi s tako monim
stvarima?
Ne znam ak ni itati...
"Zato onda, Akka?" ula se kako govori. "Zato si stao?"
"Kako to misli?" Netremice je gledao u list pergamenta kao da je posve zaokupljen.
"Znam to bi trebao raditi, Akka. U umni si neprestano bio vani, raspitivao se, dodvoravao se dounicima. Ili to, ili siekao neke
vijesti. Neprekidno si pijunirao. A sada vie ne... Ne otkad si me doveo u svoj ator."
"Mislio sam da bi to bilo poteno", ree on bezbrino. "Na kraju krajeva, ti si se odrekla"
"Ne lai, Akka."
On uzdahne i, iako je sjedio, poprimi pogrbljeni izgled roba koji nosi teak teret. Ona se zapilji u njegove oi. Bistre, sjajno smee.
Nervozne od potrebe. Tune i mudre. Kao i svaki put kad bi mu bila tako blizu, ona osjeti potrebu proi mu prstima kroz bradu, pipati
bradu i vilicu ispod nje.
Kako te volim.
"Nije stvar u tebi, Esmi", ree on. "To je zbog njega..." Pogled mu padne na ime najblie 'Savjetu' na listu pergamenta, jedino koje
joj jo nije deifrirao.
Nije ni trebao.
"Kellhus", ree ona.
Neko su vrijeme bili tiho. Iznenadan zapuh mugne kroz bor i spazi nakupinu iglica kako se kotrljaju uz granitnu padinu te dalje
nebeska prostranstva. Na trenutak se pobojala za listove pregamen '
svi bijahu sigurni pod kamenjem, s rubovima koji su se otvarali i zatvarali poput nijemih usta.
prestali su o Kellhusu govoriti naglas jo otkako su pobjegli s Bojnoga polja Ponekad se to doimalo poput neizgovorenog sporazuma,
poput onoga kojim ljubavnici umrtvljuju zajednike boli. Ponekad se to doimalo prereklapanjem averzija, poput izbjegavanja tema
kao to su vjernost ili seks. No veinom se jednostavno inilo nepotrebnim, kao da su sve rijei
koje bi mogli upotrijebiti uvijek ve izreene.
Neko je vrijeme Kellhus bio zabrinjavajua figura, no ubrzo je postao intrigantan, netko topao, srdaan i tajanstven - ovjek koji
obeava ugodna iznenaenja. A onda je u jednom trenutku postao uzvien, netko tko zasjenjuje sve ostale - poput plemenitog i blagog
oca, ili velikog kralja koji dijeli kruh sa svojim robovima. A sada, ak i vie u odsustvu, postao je blistava figura. Neka vrst zvijezde
vodilje. Neto to moraju pratiti, ako nita drugo, zato jer je sve ostalo tako tamno...
toje on? poeljela je upitati, no umjesto toga bez rijei je pogledala svoga ljubavnika.
Svoga mua.
Nasmijeili su se jedno drugome, srameljivo kao da su se tek sada sjetili da nisu neznanci. Primie se za suhe, suncem ugrijane
ruke. Nikada nisam bila toliko sretna.
Da je barem njezina ki...
"Doi", Achamian ree iznenada, ustajui na noge. "Htio bih ti neto pokazati."
Slijedila ga je s pokrivaa rasprostrtih po zemlji na goli kamen, vru od sunca. Psikala je i trkarala da si ne opri tabane i uspinjala
se po zaobljenom grebenu. Svakim korakom veliko se sivozeleno prostranstvo Bojnog polja uzdizalo da podupre nebo. Primivi
Achamianovu pruenu ruku ona mu se pridrui na vrhu grebena. Podignula je dlan do obrva da zatiti oi od bljetavog sunca. A onda
ih je ugledala...
"Sveti Sejenuse", proape.
Poput sjena zaista ogromnih slojevitih oblaka, zamraivali su poljanu, njihove ogromne kolone, s orujem koje je namigivalo suncu
poput diJamanta u prahu.
'Sveti rat marira", Achamian ree, ukoen od neega to je moglo biti samo strahopotovanje.
disanje je bilo bolno, ili joj se barem tako inilo. Vidjela je kohorte , stotine, tisue ak, snanih vitezova, i velike redove pjeatva,
dugake poput itavih gradova. Vidjela je kolone prtljage, redove kola ne veih od zrna pijeska. I vidjela je leprave zastave jedne za
drugima s grbovima tisue Kua, svaka izvezena svilenim Kljovama...
"Toliko ih je!" uskliknula je. Kako su Kianjani sigurno prestravljeni "Preko dvjesto pedeset tisua inritskih ratnika", Achamian ree
"Barem tako Zin tvrdi..." Iz nekog razloga, njegov je glas dopro do nje kao iz dubina neke spilje. Zvuao je kao da je uhvaen u
stupicu, uplje "I moda jo toliko sljedbenika... Nitko ne zna tono."
Tisue i tisue. Tromou dalekih stvari obuhvaali su blie domete poljane. Kretali su se, pomisli ona, kao vino koje krvari kroz
vunu.
Kako je mogue da toliko bude usredotoeno na jedan strahoviti cilj? Jedno mjesto. Jedan grad.
Shimeh.
"Je li..." zatekla se kako ape, "je li to poput neega iz tvojih snova?"
On zastane, i premda se nije ni zaljuljao ni zateturao, Esmenet se iznenada prepala da e pasti. Posegnula je i zgrabila ga za lakat.
"Poput mojih snova", ree on.

72

Dio
Drugi:
drugi mar

73

oglavlje devet

HINNERETH
Mogue je gledati u budunost ili gledati na budu nost. Ovo drugo, daleko je vie pou no.
AJENCIS, TREA ANALITIKA UUDI
Ako sumnjate da strast i bezumlje upravljaju sudbinom naroda, dovoljno je samo pogledati susrete Velikih. Kraljevi i carevi nisu
navikli pregovarati sa sebi jednakima i kao posljedica toga, esto osjeaju prekomjerno olakanje ili odbojnost. Nilnameani imaju
poslovicu za to, "Kad se prin evi susretnu, ili pronau svoju brau ili pronau sebe", to e rei, ili mir ili rat.
DRUSAS ACHAMIAN, KOMPENDIJPRVOGA SVETOGA RATA
Rano ljeto, 4111. godina Kljove, Momemn
Pjesma i bezbroj blistavih baklji pozdravile su Ikurei Xeriusa III. kad Je proao kroz zavjese tankog platna i stupio u dvorite pala
e.
Samo u svjetlu valja vidjeti Cara. Zaulo se ukanje tkanine dok su gomile padale na koljena i sputale napudrana lica na travnjak.
Samo su visoki Eotski straari ostali stajati. U pratnji djece-robova koja su mu pridravala rub halje, Xerius je hodao meu
ispruenim likovima i uivao, kao i uvijek, toj samoi. Toj boanskoj samoi. On e sazivati mene! Mene! Koja drskost!
Penjao se drvenim stepenicama i uspeo u Carsku koiju. Svima je dan znak da ustanu.
Xerius isprui ruku u bijeloj rukavici, lijeno se pitajui kome je Ngarau njegov Veliki majordom, odluio dati ast da mu urui uzde
- ast od velike tradicionalne vanosti, ali nedovoljno vanu da bi se Car njome praktino pozabavio. Xerius je slijepo vjerovao
prosudbi svoga Velikoga majordoma... Kao to je neko vjerovao Skeaosu.
alac strave. Koliko e dugo to ime rezati poput stakla? Skeads.
Jedva je primijetio djeaka koji mu je pruio uzde. Neki mladi potomak Kue Kiskei? Nije vano. Xerius je obino graciozan i kad
je rastresen - bijae to crta koju je naslijedio od oca. Otac mu je moda bio kukavna budala, ali kako li je samo uvijek izgledao kao
Veliki Car!
Xerius proslijedi uzde svome koijau i nijemo da znak za pokret. Zaprega se trgne na znak kapetanova bia, a zatim krene epirei
se, vukui zlatnom oploanu koiju za sobom. Kadionici privreni za konje zveckali su i ostavljali za sobom trake plavog mirisa.
Jasmin i slatka sandalovina. Car mora biti poteen uzrujavajuih mirisa svojeg glavnog grada.
Dok su ga stotine obojenih i ulagivakih lica promatrale, Xerius je nepokolebljivo zurio preda se, drei se poput statue, pogleda
dalekog i bahatog. Samo je probrana nekolicina primila naklon Carskog priznanja: ona kuja od njegove majke, Istriya; stari General
Kumuleus ija mu je podrka priskrbila Plat nakon smrti njegova oca; i naravno njegov omiljeni vidovnjak Arithmeas. Nedodirljivo
bogatstvo Carske milosti bilo je neto to je Xerius ljubomorno zgrtao, i bio je promuuran u njegovoj raspodjeli. Odvanost je moda
potrebna za uspon, ali tedljivost je uvijek kljuna za opstanak na vrhu.
Bila je to jo jedna lekcija koju je Xerius nauio od svoje majke. Carica ga je uronila u krvavu povijest njegovih prethodnika,
poduavala ga beskrajnim primjerima prolih katastrofa. Ovaj je bio previe pun povjerenja, onaj preokrutan, i tako dalje. Surmante
Skilura II., koji je uza se drao zdjelu rastopljenog zlata da bi je bacio na one koji mu ne budu po volji, bijae preokrutan. Surmante
Xatantius je pak bio previe ratoboran - osvajanja trebaju obogatiti, a ne odvesti u bankrot. Zerxei Triamarius III. bio je predebeo toliko debeo da su mu robovi morali podupirati koljena dok je jahao svog konja. Njegova smrt, Istriya se smijuljila, bila je izmeu
ostaloga i pitanje estetske obzirnosti. Car mora izgledati kao Bog, ne kao prenadjeveni eunuh.
previe ovoga, previe onoga. "Svijet nas ne ograniava", nepopustljiva Carica mu je jednom objasnila, trepui svojim kurvinskim
oima, "pa moramo ograniavati sami sebe - kao Bogovi... Disciplina, dragi Xeriuse. Moramo imati discipline."
Bilo je to neto ega je imao na bacanje, ili je barem Xerius tako mislioIzvan dvorita, redovi teke konjice, elitnog Kidruhila, smjestili su se ispred i iza Carske koije, i sa bakljonoama koji su trali sa
svake strane, blistava je procesija vijugala niz Andiaminske visove prema mranom i zadimljenom koritu Momemna. Kretali su se
polako kako bi bakljonoe mogli drati korak, tropotali kroz Carskuetvrt pa dugakom monumentalnom avenijom koja je
povezivala kompleks palae s kompleksom hramova Cmirala.
Mnogobrojni Momnenci stajali su u sjenovitim skupinama du avenije, upinjui se da makar na trenutak ugledaju svog boanskog
Cara. Oito se glas o njegovom kratkom hodoau proirio gradom. Okreui se lijevo i desno Xerius se smijeio i dizao ruku na
jedan leerni pozdrav za drugim.
Dakle, eli da ovo bude javno...
U poetku nije vidio mnogo dalje od trkaa i njihovih svjetlucavih baklji, niti je uo ita osim kloparanja kopita po kamenim
kockama. Meutim, to su dalje putovali, procesijska je avenija bivala sve zakrenija. Ubrzo su se robovi i radnike kaste laktarili
toliko blizu bakljonoa da su mogli pljunuti na njih; lica su im bila jasno osvijetljena i Xeriusu postane jasno da se ustvari izruguju i

74

smiju svaki put kad ih pozdravi. Na trenutak se prepao da bi mu srce moglo stati. Zgrabio je podrhtavajui pokriva da se malo
primiri. Kako je mogao praviti takvu budalu od sebe?!
Unato dimu iz kadionika, zrak je poprimio izraziti miris govna.
U nekoliko trenutaka, inilo se, stotine su prerasle u tisue, a kako je rastao broj, rasla je i njihova bezobratina. Ubrzo je zrak
podrhtavao od grmljavine mnotva. Prestravljeni Xerius gledao je kako svjetlost baklji Prebire od jednog neopranog lica do drugog,
svako od njih uprto u njega; neka su gledala s nijemim optubama i prezirom, neka su se cerila, a neka vikala ili zavijala toliko
bijesno da je slina letjela. Procesija se nastavila ruckati, jo uvijek neometano, no osjeaj uzbudljive pompe ispario je. Xerius gutne.
Hladan znoj gmizao mu je izmeu odjee i koe. Uperio Je oi odluno naprijed, u ukoena lea svojih konjanika.
Upravo to on i eli, ree on sam sebi. Upamti, budi discipliniran!
asnici su izvikivali naredbe. Kidruhili izvukoe palice.
Procesija je naila na kratak odmor pri prelasku mosta na takorskom kanalu. Xerius ugleda barke uitka usidrene u crnoj vodi kako
plutaju u u bakljama osvijetljenoj maglici miomirisa. Kastinski trgovci i konkubine dizali su se s jastuka i podizali glinene vafle,
posveene ploice koje e razbiti u njegovo ime. No Xerius primijeti da su odvraali poglede mnogo prije nego je on proao - prema
svjetini koja ga je oekivala.
Nemirni Momnenci ponovno su progutali procesiju. ene, starci i nemoni, djeca, sada su svi vikali, svi su mahali akama...
Pogledavi dolje, Xerius ugleda koziavog starca kako po jeziku valja truli zub kojeg je zatim ispljunuo dok je Carska koija
prolazila. Pao je negdje ispod kotaa...
Stvarno me preziru, Xerius shvati. Mrze me... Mene!
No to e se promijeniti, podsjeao se. Kada sve bude gotovo, kad plodovi njegovog truda postanu vidljivi, klicate mu kao ni
jednom caru u povijesti. Veselit e se dok kolone poganih robova budu nosile danak Domaem Gradu, dok slijepi kraljevi budu u
lancima voeni njihovome Caru pod noge. I zaklonjenim e oima buljiti u Ikurei Xeriusa III. i znat e - znati! - da je on uistinu
Aspekt-Car koji se vratio iz pepela Kyraneasa i Ceneja pokoriti svijet, prisiliti nacije i plemena da se poklone i poljube mu koljeno.
Pokazat u ja njima! Vidjet e oni!
Pred njim se rasprostro ogromni trg Cmirala, a grmljavina momemnskih masa dosegla vrhunac, ostavivi ga bez daha i umrtvivi ga
zvukom i implikacijama. elni Kidruhili stanu i ponu se vrpoljiti u trenutnoj zbrci. Xerius ugleda kako se konj jednog od konjanika
propinje. Kidruhili sa zaelja galopirali su naprijed da osiguraju bokove. Svi su izvukli palice i mahali njima u znak upozorenja,
udarali sve koji bi prili preblizu. S onu stranu njihove obrambene linije sjajnih oklopa i baklji, sav je svijet bio mrana gungula.
Osiromaeni puk, huea polja njih, od kompleksa hramova s lijeva i s desna do ogromnih bazaltnih stupova Xotheija naprijed.
Xerius je vrsto stezao prednju ogradu koije sve dok mu zglobovi prstiju nisu pobijeljeli i ruke ga zaboljele. Svi oni... Opet i iznova
zazivali su to ime...
Prestravljenost, vrtoglavica i osjeaj unutarnjega poniranja.
Je li ih on nahukao na mene? Je li ovo trebalo biti smaknue?
Promatrao je kako njegovi Kidruhili batinaju prvo malo, a zatim silovito. Odjednom se nacerio i poeo kripati zubima od okrutnog
uitka Tako se potvruju Bogovi: krvlju smrtnika! Gomila nahrupi na Kidruhile na elu i inilo se da se huka udvostruila. Nekoliko
je sjajnih konjanika posrnulo i nestalo. Jo konjanika pojuri naprijed. Palice su se dizale i padale. Isukali su se maevi.
Koija je umirivao svoju zapregu, pogledavajui nervozno u njega.
Gleda Cara u oi?
"Kreni!" Xerius zagrmi. "U njih! Kreni!"
Smijui se, nagnuo se iz pokrivaa i pljuvao na svoje ljude, na one koji zazivaju ime drugoga dok Ikurei Xerius III. poput boanstva
stoji meu njima. Kad bi barem mogao pljuvati rastopljeno zlato!
Koija se polako kotrljala naprijed, njiui ga i bacajui naprijed dok su kotai sjekli preko palih. Trbuh mu je gorio od straha, utroba
mu se uskomeala, no misli mu bijahu bezglave, u deliriju likovanja zbog blizine smrti. Jednog po jednog, bakljonoe su povlaili
dolje, no Kidruhili su ostali vrsti i probijali su put sve dalje naprijed, sijekui put kroz mase maevima koji su letjeli i obruavali se,
letjeli i obruavali se, a Xeriusu se inilo da on kanjava tu gamad vlastitom rukom, da je on taj koji prodire naprijed i sijee ih u hrpe.
Manijakalno se smijui, Car Nansura je prolazio kroz svoje ljude, prema sve veoj golemosti hrama Xothei.
Konano je desetkovana procesija stigla do redova Eotskih straara postrojenih po monumentalnom stepenitu Xotheija. Nagluhog i
otupljenog od sanjarenja, Xeriusa su izveli iz koije na uzdignutu drvenu stazu koja je vodila do velikih vrata hrama. Car uvijek mora
stajati iznad svojih ljudi. Silovito je zgrabio jednoga od svojih zapovjednika za ruku.
"Poalji zapovijed u barake! Sasijecite ovo mjesto da nastane tiina!
da mi koija proklizava po krvi kad se budem vraao!"
Disciplina. Nauit e on njih pameti.
Zatim krene prema vratima Xotheija, posrne na trenutak zaplevi se na rub halje, osjeti kako mu je srce prestalo kucati od bijesa dok
je ambijentalnu graju obojio smijeh. Nakratko baci pogled na ono to je izgledalo kao more bijesa i ushienja. A onda, pokupivi halju
zamalo pobjegne stazom. Progutao ga je masivni kamen hrama. Utoite.
Vrata se uz kripu zatvore za njim.
Noge mu propadnu poda nj. Trenutak priguene smetenosti. Hladan pod na njegovim koljenima. Stavi drhtavu ruku na elo,
iznenadi ga znoj koji mu je potekao meu prstima.
Ludost! to bi Conphas rekao?
Zvonjava u uima. Prozrana tama. Svuda oko njega to je ime podrhtavalo iz kamena. Maithanet.
Tisuu tisua glasova - ili se barem tako inilo - zazivali su kao molitvu ime koje je Xerius izgovarao kao kletvu.
Maithanet.
Osjeajui se zapuhan, nesigurno je hodao predsobljem pa zastao. Rijetki su od velikih lustera u obliku kotaa bili upaljeni. Bacali
su blijede krugove po prostranom podu hrama, po redovima izblijedjelih molitvenih ploica. Stupovi debeli poput ogromnih borova
uzdizali su se u polumrak. Zborne galerije bilo je jedva mogue razaznati u mraku. Za vrijeme slubenih bogosluja ovaj pod bi se
talasao od oblaka miomirisa, inei kutke hrama nejasnim i sablasnim, mrljajui vrhove svjetlosti u aureole tako da se vjernicima

75

inilo da stoje na samom sjecitu ovog svijeta i Onostranog. No sada je to mjesto bilo golo i nalik spilji. Pod uspomenom na mirhu
mirisalo je kao podrum. Nije to bilo nikakvo sjecite - samo oaza mira kupljena mrtvim kamenom.
U daljini je Xerius vidio njega kako klei u sreditu velike hemisfere idola.
Evo te, pomisli on i osjeti kako mu se snaga pomalo vraa u uplje udove. Papue su mu aputale dok je hodao po podu. Sasvim
nesvjesno, ruke su mu lutale po ruhu i haljama, gladile i poravnavale. Pogled mu je letio po frizovima uklesanim u stupove: kraljevi,
carevi i bogovi, svi ukoeni od nadnaravne dostojanstvenosti likova u kamenu. Stao je pred prvim redom stuba. Najvia, sredinja
kupola zijevala je nad njim.
Nekoliko je trenutaka zurio u Srijahova iroka lea.
Okreni se prema svome Caru, ti fanatini nezahvalnie!
"Drago mi je da ste doli", Maithanet ree jo uvijek okrenut leima prema njemu. Glas mu bijae bogat, obuhvaaju. U njegovom
tonu nije bilo ni traga pokoravanju. Po jnanu su Srijah i Car jednaki.
"emu ovo, Maithanet? Zato ovdje?"
iroka se lea okrenu. Maithanet je na sebi imao jednostavnu bijel mantiju s rukavima koji su sezali do ispod lakta. Na trenutak je
promotrio Xeriusa svojim sjajnim oima, a zatim podigao ruku prema dalekom zvuku gomile, kao da je rije o zvuku kie za koji su
im molitve usliane.
Xerius je vidio snanu vilicu pod crnom nauljenom bradom. Lice mu bijae oko kao u seljaka i iznenaujue mladolliko, iako
nita u njegovom vladanju nije djelovalo mlado. Koliko si star?
"Sluaj!" Maithanet procijedi i uzdigne ruke prema odzvanjajuem zvuku svoga imena. Maithanet-Maithanet-Maithanet...
"Ja nisam ohol ovjek, Ikurei Xeriuse, ali dirnut sam kad ih ujem da ovako zazivaju."
Unato budalastoj teatralnosti, Xerius se naao zadivljen njegovom pojavom. Nedavna slabost ponovno mu obuzme udove.
"Nemam strpljenja, Maithanet, igrati se jnana."
rijah zastane, a onda se pobjedniki nasmijei. Pone se sputati po stepenicama. "Doao sam zbog Svetog rata... Doao sam ti
pogledati u oi."
Te su rijei dodatno zbunile Cara. Xerius je znao i prije nego to je doao ovamo da bi ulozi ovog sastanka mogli biti visoki.
"Reci mi," Maithanet ree, "jesi li sklopio pakt s poganima? Jesi li se zavjetovao dae izdati Sveti rat prije nego stigne u Svetu
Zemlju?"
Je li mogue da zna?
"Uvjeravam te, Maithanet... Nisam."
"Nisi?"
"Boli me, rijahu, da uope moe..."
Maithanetov smijeh bio je iznenadan, glasan i dovoljno zvonak da ispuni ak i prostranstva velikog Xotheija.
Xerius je doslovno zinuo. Nalog Psata-Antyu, kod koji odreuje ponaanje Srijaha zabranjuje smijanje naglas kao tjelesnu nasladu.
Maithanet mu je davao uvid u svoje dubine, shvatio je. Ali s kojom namjerom? Sve to ~ svjetina, zahtjev da se susretnu tu u Xotheiju,
ak i skandiranje njegova imena - bilo je nekakva demonstracija, zastraujua zbog unaprijed miljenog nedostatka suptilnosti.
Zgromit u te, Maithanet je poruivao. Ako Sveti rat propadne, ti si gotov.
'Primite moju ispriku, Care", Maithanet ree leerno. "ini se da ak i Sveti rat moe biti zatrovan" - alosni osmijeh - "lanim
glasinama, h
Pokuava me zastraiti... Ne zna nita pa me pokuava zastraiti!
Xerius nastavi utjeti, bijesan. Uvijek je bio skloniji mrnji nego Conphas, pomislio je. Njegov nadobudni neak znao je biti zloban
ak i okrutan, no neminovno bi skliznuo natrag u onu svoju ukoenu odsutnost kojom je toliko izluivao sve u svojem prisustvu.
Xeriusu je mrnja oduvijek bila neto jednako trajno koliko i nepomirljivo.
Kakva neobina navika, odjednom mu sine, ta trenutana poniranja u narav njegovog neaka. Kada je to Conphas postao ravnalo
kojim mjeri laktove vlastitog srca?
"Doi, Ikurei Xeriuse", rijah od Tisue Hramova ree sveano, kao da bi ozbiljnost onoga to e uslijediti mogla zauvijek obiljeiti
njihove ivote. I u jednom djeliu sekunde Xerius shvati karakterni dar koji je ovog ovjeka vinuo u takve visine: sposobnost da dade
svetost trenutku, da dirne ljude strahopotovanjem kao da je rije o kruhu kojeg vadi iz vlastite koare.
"Doi... Sluaj to u rei svojem narodu."
No tijekom tog kratkog razgovora zvuk tisua koje zazivaju Maithanetovo ime transformirao se, isprva s oklijevanjem, no svakim
trenutkom sve sigurnije. Mijenjao se.
U vriskove.
Oito je bezimeni zapovjednik izvrio naredbe svoga Cara s blaenom ustrinom. Xerius se cerio svojim pobjednikim podsmjehom.
Napokon se osjeao ravnim ovom odvratno impozantnomovjeku. "uje li, Maithanete? Sada zazivaju moje ime." "Uistinu
zazivaju", rijah e mrko. "Uistinu zazivaju."
Kasno ljeto, 4111. godina Kljove, Hinnereth, na obali Gedeje
Kao da je napuena antipatijom prema moru, zemlja se nabirala kako se pribliavala izlomljenim obalama Gedeje. Budui da su
priobalne doline bile uske ili ih uope nije bilo, osim aluvijalnih ravnica u okolici Hinneretha, inilo se kao da se sama zemlja urotila
da dovede Sveti rat u taj drevni grad. Kako su se prve kohorte spustile niz terasaste breuljka Hinnereth se ispruio pred njima,
sklupan uz Meneanor, mravinjak nastambi od ilovae i peene opeke okruenih utvrdama od pjeenjaka-Tugaljivo zavijanje rogova
probijalo je slani zrak, odzvanjalo od brda do mora i navijetalo propast grada. Kolona za kolonom vijugale su niz brda-' toki
maevaoci Srednjeg Sjevera, vitezovi dugih sukanja iz Conriye i Visokog Ainona, veterani pjeaci Nansurija.
Hinnereth bijae stara nagrada. Kao i sve zemlje koje se nau izmeu dvije suparnike civilizacije, Gedea je bila vjeita kolonija, tek
neto vie od anegdote u kronikama svojih osvajaa. Hinnereth, njezin jedini znaajniji grad, vidio je bezbrojne strane upravitelje:
Shigeane, Kyranejce Cenejane, Nansurce i odnedavno Kianjane. A sada e i Ljudi od Kljove urezati svoja imena na taj popis.
Sveti se rat ratrkao na vie razliitih taborita po poljima i gajevima izvan zidina Hinneretha. Nakon vijeanja Velika su Imena
poslala izaslanstvo vlastelina i baruna na dveri da zatrae bezuvjetnu predaju. Kad su ih Fanimljani pod vodstvom Ansacera ab

76

Salajke, kianskog Sapatiaha od Gedeje, otjerali strijelama i projektilima iz katapulta, tisue su poslane u polja da poanju penicu i
proso koje su tjedan ranije osigurale izvidnike snage Grofa Athjearija, Palatina Ingiabana i Grofa Werijena Velikog Srca. Jo su
tisue poslane u brda da posijeku stabla za ovnove, opsadne tornjeve, katapulte i baliste.
Opsada Hinneretha je otpoela.
Nakon tjedan dana priprema, Ljudi od Kljove zapoeli su prvi napad. Oblaci strijela padali su meu njih. Kipue ulje slijevalo se na
njihove velike titove. Ljudi su vritei padali s ljestava, ili bi ih sasjekli na krunitu bedema. Gorua smola pretvorila je njihove
opsadne tornjeve u visoke lomae. Krvarili su i gorjeli pod zidinama Hinneretha, a Fanimljani su im se rugali s visina.
Neposredno nakon katastrofe, neka od Velikih Imena poslala su delegaciju Grimiznim Tornjevima. Chepheramunni je ve ranije
upozorio Saubona i ostale da Grimizni Uenjaci, osim u Shimehu ili u sluaju napada Cishaurima, ne kane pomoi Ljudima od Kljove
pa je pala odluka da se ogranie zahtjevi. Zatraili su samo jednu rupu u zidinama, nita vie. Eleazarasovo odbijanje bilo je otro, ba
kao i osuda od strane Proyasa i Gotiana koji su se zakleli da nee koristiti huljenje osim u sluaju apsolutne nude.
Uslijedio je jo jedan krug priprema. Neki su rintali u brdima, cijepali drva za nove opsadne strojeve. Neki su se grbili u tami tunela,
izvlaili kamenje i otar ljunak uljevitim rukama. Neki su pak podizali lomae od grmlja i palili mrtve. Nou su pili vodu donesenu
iz brda, jeli kruh, zlatnocrvene grozdove smokava, peene prepelice i guske - i proklinjali Hinnereth.
Za to su vrijeme skupine inritskih vitezova harale du obale prema jugu, imale okraje s ostacima Skaurasove vojske, pljakale
ribarska sela, pustoile gradove koji su im odbili odmah otvoriti svoje dveri. Grof Athjeari krenuo je u unutranjost i jurio brdima u
potrazi za boljom pljakom. Blizu male utvrde po imenu Dayrut iznenadio je odred od nekoliko tisua Kianjana i potpuno ih unitio s
jednako toliko stotina vlastelina i vitezova. Vrativi se do utvrde, prisilio je lokalne stanovnike da izgrade maleni katapult, kojeg je
potom upotrijebio da prebaci odrubljene glave Kianjana u utvrdu jednu po jednu. Stotinu trideset i jednu glavu kasnije, prestravljeni je
garnizon otvorio dveri i pobacao se niice u prainu. Svakoga od njih pitali su: "Odrie li se Fanea i prihvaa li Inrija Sejenusa kao
pravi glas mnogostrukog Boga?" Onima koji su odgovorili 'ne' smjesta je odrubljena glava. Oni koji su odgovorili potvrdno svezani su
uetom i poslani nazad u Hinnereth, gdje su prodavani trgovcima robljem koji su slijedili Sveti rat.
Ostala uporita pala su na isti nain, toliki je bio opi strah pred neslomljivim ratnicima. Stare nansurske utvrde Ebara i Kurrut,
polu-uruena cenejska utvrda Gunsae, kianska tvrava Am-Amidai, izgraena dok je stanovnitvo jo uvijek bilo veinom inritsko sve su one kao mnotvo novia pokupljene oklopljenom akom Svetog rata. inilo se da e Gedeja pasti onoliko brzo koliko Inriti
mogu jahati.
Kod Hinneretha su Velika Imena zavrila s pripremama za drugi napad, da bi ih zatim probudili uzvici zaprepatenja. Ljudi su
bezglavo izlazili iz atora i paviljona. Isprva je veina upirala prstom u ogromnu flotilu ratnih galija i karaka usidrenih u zaljevu,
stotine njih sa zastavama Crnog sunca nansurskog. No ubrzo su poeli s nevjericom buljiti u Hinnereth. Velike ulazne dveri bile su
otvorene. Cijelom duinom zidina siune su figure sputale trokutaste zastave Ansacera, zloglasne Crne Gazele i dizale Crno sunce
Nansurskog Carstva.
Neki su klicali. Ostali su galamili. Skupine polugolih jahaa moglo se vidjeti kako galopiraju prema visokim dverima gdje su ih
zaustavljale falange nansurskog pjeatva. Nakratko su maevi bljeskali u daljiniNo bilo je prekasno. Hinnerteth je pao, a nije ga osvojio Sveti rat, ve Car Ikurei Xerius III.
Isprva je Ikurei Conphas ignorirao pozive na vijee pa je zastraujua zadaa umirivanja Saubona i Gothyelka dopala Generala
Martemusa. S dolaskom nansurske flote prethodne noi, odrjeito je objasnio, gedejski Sapatiah uvidio je beznadnost vlastitog
poloaja pa je poslao Conphasu uvjete svoje predaje. Martemus je ak izvadio i pismo, zatamnjeno kosim ki
pismom, za koje je
tvrdio da ga je Ansacer napisao vlastitom rukom- Ustvrdio je da se Sapatiah bio iskreno bojao gorljivosti Inrita i da se pristao predati
samo Nansurcima. Kad je rije o milosti, Martemus je rekao, poznatije neprijatelj uvijek drai od nepoznatog. Prva je reakcija
Uzvienog Generala bila sazvati sva Velika Imena i dati im pismo na procjenu, no Martemus je sam podsjetio Uzvienog Generala da
je neprijateljeva ponuena kapitulacija uvijek delikatna stvar, rezultat moda vie prolazne bojazni nego stvarne odluke. U skladu s
tim, Uzvieni je General odluio biti odluan radije nego demokratian.
Kad su Velika Imena zahtijevala uti zato je, ako je Conphas uistinu postupao u skladu s interesima Svetog rata, Hinnereth za njih
jo uvijek zatvoren, Martemus je samo slegnuo ramenima i obavijestio ih da su takvi bili uvjeti Sapatiahove predaje. Ansacer je
brian ovjek, rekao je, i samo je strahovao za sigurnost svojih ljudi. K tome, veoma cijeni disciplinu Nansuraca.
Na kraju je samo Saubon odbio prihvatiti Martemusovo objanjenje. On je imao pravo na Hinnereth, urlao je, bila je to pravedna
nagrada za pobjedu na Bojnom polju. Kad je Conphas napokon stigao, Galeotskog je Princa bilo potrebno fiziki obuzdati. Kasnije su
ga Gothyelk i Proyas podsjetili da je Gedea prazna i siromana zemlja. Neka se Car naslauje svojom prvom, jalovom nagradom,
rekoe. Sveti e rat nastaviti svoj mar prema jugu. A drevni ih Shigek, zemlja legendarnog bogatstva, tek oekuje.
"Ostani sa mnom, Zine", Proyas zazove.
Samo nekoliko trenutaka ranije je raspustio vijee. Sada je stajao i promatrao svoje ljude kako se muvaju uokolo i spremaju na
odlazak. Ispunili su zadimljenu unutranjost njegovog paviljona, neki poboni, neki plaenici, gotovo svi ponosni do bola. Gaidekki i
Ingiaban nastavili su se prepirati, kao i uvijek, oko materijalnih i nematerijalnih stvari. Veina ostalih poela se slijevati iz prostorije:
Ganyatti, Kushigas, Imrothas, nekoliko visokorangiranih baruna i dakako Kellhus i Cnaiiir. Uz iznimku ^cylvendija, jedan po jedan bi
se naklonili prije nego li bi nestali kroz Plave svilene zavjese. Proyas je svakoga pozdravio kratkim naklonom.
Ubrzo je Xinemus ostao stajati sam. Robovi su jurili kroz okolni Psumrak, skupljali pladnjeve i ljepljive krage od vina,
poravnavali sagove i premjetali mirijadu jastuka.
Neto vas mui, moj Prine?" upita Maral.
"Samo imam nekoliko pitanja..."
"O emu?"
Proyas je oklijevao. Zato bi se jedan princ trebao ustruavati razgovora o bilo kome?
"O Kellhusu", ree on.
Xinemus podigne obrve. "Zabrinjava vas?"
Proyas zakvai dlan iza vrata i napravi grimasu. "Iskreno govorei Zine, on je najmanje zabrinjavaju ovjek kojeg sam ikada
vidio."

77

"I to je ono to vas zabrinjava."

Mnogo ga je toga zabrinjavalo, izmeu ostalog i nedavna katastrofa s Hinnerethom. Nadmudrili su ih Conphas i Car. Nikada vie.
Nije imao vremena, a ni mnogo strpljenja za te... osobne probleme.
"Reci mi, to misli o njemu?"
"Plai me", Xinemus ree bez trunke oklijevanja.
Proyas se namrti. "Kako to?"
Maralove oi se zamute, kao da trae nekakav tekst napisan iznutra. "Prolio sam mnogo kraga s njim," rekao je oklijevajui,
"podijelio mnogo kruha, a ne mogu ni izbrojati koliko mi je toga pokazao. Nekako, na neki nain, njegovo me prisustvo... ini
boljim."
Proyas pogleda u pod, u razbacana krila izvezena po tepihu pod njegovim nogama. "Ostavlja takav dojam."
Osjeao je kako ga Xinemus promatra na onaj svoj prokleti nain: kao da mimo lanog sjaja muevnosti vidi onog djeaka pileih
prsa koji nikada nije napustio obuku.
"On je samo ovjek, moj Prine. I sam tako kae... Osim toga, mi smo nadili"
"Kako je Achamian?" Proyas iznenada upita. Zdepasti Maral se namrti. Ukopao je dva prsta izmeu pletenica u bradi i poeao se.
"Mislio sam da je njegovo ime zabranjeno." "Samo pitam."
Xinemus oprezno kimne. "Dobro. Vrlo dobro, zapravo. Doveo si je enu, svoju staru ljubav iz umne."
"Da... Esmenet, zar ne? Ona koja je bila kurva." "Dobro djeluje na njega", ree Xinemus zatitniki. "Nikad ga nisam vidio toliko
zadovoljnog, toliko sretnog." "No zvui mi zabrinuto."
Xinemus naas suzi oi, a onda duboko uzdahne. "Vjerojatno je tako", ree on, gledajui kroz Proyasa. "Otkad ga poznajem on je bio
Uenjak mandata. A sada... Ne znam." Podignuo je oi i susreo pogled svog princa. "Gotovo je potpuno prestao priati o Savjetu i
svojim Snovima... Tebi e biti drago."
"Znai zaljubljen je", Proyas ree i zatrese glavom. "Ljubav!" uskliknuo je u nevjerici. "Jesi li siguran?" Savlada ga potreba da se
naceri.
Xinemus se doslovno cerekao. "Bome je zaljubljen. Ve tjednima tetura za pimpaem."
Proyas se nasmije i pogleda u pod. "Znai i on to ima, ha?" Akka zaljubljen. inilo mu se to i nemoguim i neobino neizbjenim.
Mukarci poput njega trebaju ljubav... Mukarci koji nisu poput mene.
"Bome ima. I ini se da mu je neobino drag." Proyas se nasmije kroz nos. "Ta ipak je on arobnjak." Xinemusove oi se na trenutak
opuste. "To svakako."
Nastane trenutak neugodne tiine. Proyas glasno uzdahne. S bilo kim drugim osim sa Xinemusom ta bi pitanja dola prirodno, bez
nesigurnosti i bez ograda. Kako Xinemus, njegov ljubljeni Zin, moe biti tako tvrdoglav oko neega to je drugim ljudima toliko
oito?
"Poduava li jo uvijek Kellhusa?" Proyas upita.
"Svaki dan." Maral se usiljeno osmjehne, kao da se smije vlastitoj gluposti. "O tome se zapravo radi, zar ne? eli vjerovati da je
Kellhus vie, ali"
"Bio je u pravu glede Saubona!" Proyas usklikne. "Sve do zadnjeg detalja, Zine! Detalja!"
"A ipak" Xinemus nastavi, namrtivi se zbog upadice, "otvoreno se drui s Achamianom. Sarobnjakom..."
Xinemus je posprdno izgovorio tu rije, onako kako je drugi izgovaraju: kao stvar uvaljanu u govno.
Proyas se okrene stolu i natoi si krag vina. Bilo je tako fino u zadnje vrijeme.
"I to ti misli?" upita.
'Ja mislim da Kellhus u Achamianu jednostavno vidi ono to i ja Vidim, to si i ti neko vidio... Da ovjekova dua moe biti dobra
ako se izuz"
"Kljova kae," Proyas se otrese, '"Spalite ih jer oni su Neisti!' Spalite ih! Moe li biti jasnije od toga?! Kellhus se drui s grozotom.
Ba kao i ti."
Maral je odmahivao glavom. "Ne mogu vjerovati."
Proyas ga fiksira bijesnim pogledom. Zato se osjeao tako hladnim?
"Onda ne moe vjerovati Kljovi."
Maral je problijedio, i po prvi put u ivotu Conriyanski Princ ugleda strah na licu svog starog uitelja maevanja - strah! Htio se
ispriati povui ono to je rekao, no hladnoa je bila tako nepopustljiva...
Tako istinita.
Samo se drim Rijei!
Ako ne moe vjerovati Bojem glasu, ako odbije sluati - ak i na raun osjeaja! - onda sve postaje skepticizam i
intelektualistika debata. Xinemus je sluao srce, i to mu je istovremeno bila snaga i slabost. Srce ne citira sveto pismo.
"Dobro onda", Maral e slabanim glasom. "Onda se ne mora brinuti za Kellhusa nita vie nego to se brine za mene..."
Proyas suzi oi i kimne.
Bila su tu ogranienja, bio je tu smjer, bilo je tu, najsjajnije od svega, okupljanje.
Pala je no i Kellhus je sjedio sam na grebenu, naslonjen na osamljeni cedar. Vueni ka istoku godinama vjetra, cedrovi su se udovi
sterali po zvjezdanim nebesima i granali prema dolje. Izgledali su usidreno, kao da ih konci veu za panoramu ispod njega: utaboreni
Sveti rat, Hinnereth iza svojih velikih kamenih pojaseva i Meneanor s dalekim valovima srebrnim od mjeseine.
No on nita od toga nije vidio, ne svojim oima...
Obeanja i prijetnje onoga to je bilo doli su sa amorom, i raspravljalo se o budunostima.
Bio je tu svijet, Earwa, u okovima povijesti, obiaja i ivotinjske gladi, svijet kojim vladaju maljevi onoga to je prethodilo.
Bio je tu Achamian i sve ono to je izgovorio. Apokalipsa, loze careva i kraljeva, Kue i kole Velikih frakcija, parada zaraenih
naroda. A bila je tu i magija, Gnose i mogunost gotovo neograniene moi.
Bila je tu Esmenet i vitka bedra i prodorni um.
Bio je tu Sarcellus i Savjet i oprezno primirje proizalo iz nepoznanice i oklijevanja.

78

Bio je tu Saubon i tjeskoba u sukobu sa udnjom za moi.

Bio je tu Cnaiiir i ludilo i ratni ki genij i sve vea prijetnja onoga to zna.
Bio je tu Sveti rat i vjera i glad.
Bio je tu Otac.
to bi htio da uinim?
Mogui su svjetovi puhali kroz njega, irili se i granali u kronju slika...
Bezimeni Uenjak kako se uspinje strmom ljunanom plaom. Bradavica meu prstima. Stenjanje na vrhuncu. Odrubljena glava
podignuta ispred gorueg sunca. Utvare koje mariraju iz jutarnje izmaglice.
Mrtva ena.
Kellhus izdahne, a zatim duboko udahne gorkoslatki miris cedra, zemlje i rata.
Bilo je tu otkrivenje.

79

oglavlje deseto

ATSUKA ORDA
Ljubav je pouda kojoj je udahnut smisao. Nada je glad kojoj je udahnula ljudskost.
AJENCIS, TREA ANALITIKA LJUDI
Kako se nauiti nevinosti? Kako podu iti nekoga neznanju? Jer ako nekog moe tome nau iti znai da to svojstvo ne posjeduje. A
ipak su ta svojstva nepomina toka oko koje se kompas ivota okree, ona su mjera svih zloina i suosjeanja, pravilo svih mudrosti i
ludosti. Ona su Apsolutna.
NEPOZNATI AUTOR, IMPROVIZACIJE
Kasno ljeto, 4111. godina Kljove, unutranjost Gedeje
Stigao je mir.
Achamian je sanjao o ratu, vie rata nego to bi itko osim Uenjaka Mandata mogao sanjati. Svjedoio je ak i ratu meu narodima Tromorje je bilo jednako sklono svaama koliko i alkoholu. Ali nikada nije bio dio rata. Nikada nije marirao kao to marira sada,
znojei se pod gedejskim suncem, okruen tisuama eljezom oklopljenih mukaraca, mukanjem volova i koracima bezbrojnih nogu u
sandalama. Rat, u dimu koji zamrauje horizont, u zavijanju rogova, u velikom karnevalu taborita za taboritem, u potamnjelom
kamenju i problijedjelim mrtvima. Rat?u prolim nonim morama i strahovima o budunosti. Posvuda rat.
A ipak je nekako stigao mir.
Bio je tu Kellhus, naravno.
Otkad je odluio da nee izvijestiti Mandat o njegovom prisustvu,
Duainianova se tjeskoba smanjila, a onda i potpuno nestala. Uglavnom je zbunjivalo kako je to mogue. Prijetnja je ostala. Kellhus je
Glasnik, AChamian bi se podsjeao s vremena na vrijeme. Ubrzo e sunce izai iza i da Ne-Boga i baciti njegovu stranu sjenu preko
Tromorja. Ubrzo e Druga Apokalipsa potresti svijet. Meutim, kada je razmiljao o takvim stvarima neobian mu je ushit ublaavao
strah, neka pijana veselost. Achamian je uvijek bio skeptian prema priama o ljudima koji naputaju redove da bi napali neprijatelja.
No sada mu se inilo da razumije porive iza takve bezglave urbe. Posljedice gube svaki utjecaj kad postanu lude. A oajanje, kada
preraste tjeskobu, postaje narkotik.
On je bio budala koja se baca sama u tisue kopalja. Za Kellhusa.
Achamian ga je i dalje poduavao tijekom cjelodnevnih mareva, iako su im se sada pridruile i Esmenet i Serwe, koje su ponekad
meusobno razgovarale, ali veinom su samo sluale. Oko njih su Ljudi od Kljove marirali u tisuama, pogrbljeni pod svojim
zaveljajima, znojni od arkog gedejskog sunca. Nekako, nevjerojatno, Kellhus je iscrpio sve to je Achamian znao o Tromorju pa su
razgovarali o Drevnom Sjeveru, o Seswathi i njegovom bronanom dobu, Srankovima i Neljudima. Achamian bi s vremena na
vrijeme pomislio kako mu ubrzo nee preostati nita to bi mogao dati Kellhusu - osim Gnose.
Koju ne moe dati, naravno. No nije mogao odoljeti razmiljanjima to bi Kellhus sa svojim boanskim intelektom uinio s njom. Na
svu sreu, Gnosa je jezik za koji Princ nema glas.
Marevi bi se naglo zaustavljali negdje izmeu kasnog poslijepodneva i sumraka, ovisno o terenu i, najvanije, raspoloivosti vode.
Gedea je bila suna zemlja, a Atsuka brda naroito. Nakon energine rutine postavljanja tabora, okupili bi se oko Xinemusove vatre,
iako je Achamian sve ee jeo sam s Esmenet, Serwe i Xinemusovim robovima. Sve suee Xinemus, Cnaiiir i Kellhus veerali s
Proyasom koji je pod grubom Paskom Scylvendija postao opsjednut strategijama i planiranjem. No naveer bi se svi skupa nali oko
vatre na samo ili dva prije povlaenja svojim slamaricama i prostirkama.
* tu je, kao i bilo gdje drugdje, Kellhus sjao.
Jedne noi, nedugo nakon to je Sveti rat napustio Hinnereth, nali suSe zamiljeni uz obrok rie i janjetine koju im je Cnaiiir pribavio
dan ranije. Komentirajui koji je luksuz jesti vrue meso, Esmenet je upitala gdje im je dobavlja.
"Sa Proyasom," Xinemus ree, "raspravljaju o ratu."
"O emu to imaju razgovarati cijelo vrijeme?"
Uhvaen usred zalogaja, Kellhus isprui ruku. "uo sam ja njih" ree on, zajedljivog i bistrog pogleda. "Njihovi razgovori zvue
ovako nekako..."
Esmenet se ve smijala. Svi ostali su se nagnuli u napetom iekivanju Uz svoju sklonost vragolastim alama, Kellhus je imao i
nevjerojatan dar za oponaanje glasova. Serwe je gotovo hihotala od uzbuenja.
Kellhus sloi arogantan i ratoboran izraz lica. Pljune si pod noge a onda glasom od kojeg se koa najei koliko je bio slian
Cnaiiirovom ree: "Narod ne jae kao pikice. Oni stave jedan testis s lijeve strane sedla, a drugi s desne, i toliko su teki da ne
poskakuju."
"Potedi me svoje nepromiljenosti, Scylvendi", Kellhus-kao-Proyas odgovori.
Xinemus je iskaljavao puna usta vina.

80

"Kae to jer ne razumije to je rat", Kellhus-kao-Cnaiiir nastavi. "Dlakavi su i mrani kao crta meu guzovima neopranih hrvaa.
Rat je mjesto gdje sandala svijeta susree guz ovjeanstva."
"Potedi me svog huljenja, Scylvendi."
Kellhus pljune u vatru. "Misli da su vai obiaji jednaki kao obiaji Naroda, ali u krivu si. Nama ste vi blesaste curice, i vodili
bismo ljubav s vaim guzama ak i da su miiave kao one naih konja."
"Potedi me svojih izljeva ljubavi, Scylvendi!"
"Ali nastavit ete ivjeti", Esmenet povie, "u oiljcima koje u si urezati na ruku!"
Kamp je doslovno vritao od smijeha. Xinemus je objesio glavu meu koljena, tresao se i pitao. Esmenet se valjala na leima po
prostirci, vritei na svoj zavodljiv i ljupki nain. Zenkappa i Dinchases naslonili su se jedan na drugoga i trzali ramenima. Serwe se
sklupala u loptu i inilo se da plae od sree koliko se i smijala. Kellhus se samo smijeio i ogledavao oko sebe kao da mu nije jasna
njihova histerija.
Kada se Cnaiiir vratio kasnije te veeri svi su utihnuli, istovremeno posramljeno i urotniki. Namrten, Scylvendi je zastao uz vatru
i pogle'dom prelazio od jednog nacerenog lica do drugog. Achamian pogleda Serwe i zaprepasti se zlobom u njezinom osmijehu.
Iznenada Esmenet prasne u smijeh. "Trebao si uti Kellhusa. Iz ovih ustiju zvuao si presmijeno!"
Scylvendijevo ogrubjelo lice problijedi. Njegove ubojite oi zatamne Je li mogue? Zatim njegovim izrazom ovlada prezir. Pljunuo :e
u vatru i i otiao.
pljuvaka mu je cvrala.
Kellhus ustane, oito pun kajanja.
"Tip je preosjetljivi neotesanac", Achamian ree ljutito. "Izrugivanje je dar meu prijateljima. Dar"
Princ se naglo okrene. "Je li?" povie. "Ilije to samo izlika?"
Achamian je samo zapanjeno zurio. Kellhus ga je prekorio. Kellhus. Achamian pogleda ostale i ugleda odraz svog zaprepatenja na
njihovim licima, iako ne i svoj oaj.
"Je li?" Kellhus je bio uporan.
Achamian osjeti kako se zarumenio, kako mu usne podrhtavaju. Bilo je neto u Kellhusovom glasu. Toliko nalik glasu
Achamianovog oca...
Tko je on da
"Oprosti mi, Akka", Princ ree i pogne glavu kao da ga je iznenadio vlastiti ispad. "Kanjavam tebe za vlastitu glupost... Dvaput sam
ispao budala."
Achamian gutne. Zatrese glavom. Usiljeno se nasmijei.
"Ne... Ne, ja se ispriavam..." Glas mu je drhtio. "Bio sam pregrub."
Kellhus se nasmijei i nagne se da mu stavi ruku na rame. Od njegovog dodira Achamianu utrne cijela strana tijela. Iz nekog ga je
razloga Prinev miris, miris koe s trunkom ruine vodice, uvijek inio nervoznim.
"Onda smo obojica budale", Kellhus ree. Javi se radost i kratak, tajanstveni osjeaj da Kellhus neto oekuje...
"Ja to cijelo vrijeme govorim", Xinemus zaguna s druge strane vatre.
Maral je savreno pogodio trenutak - kao i obino. Esmenet je Povela navalu nervoznog smijeha, i vratilo im se neto od ranijeg
veselja. Achamian shvati da se i on smije.
Svi su oni u jednom trenutku naletjeli na neiju alu. Xinemus bi se alio na Iryssasa koji je tupio o Esmenet koja se bunila protiv
Serwe koja je kritizirala Achamiana koji je gunao protiv Xinemusa. Previe mutav, previe izravan, pretat, presirov i tako u
nedogled. Svi su ljudi na neki nain trgovci, cjenkaju se i trguju, samo bez vaga i kuaa kojima bi potvrdili teinu ili istou novia.
Imaju samo nagaanje. Ogovarani sitne ljubomore, ogorenost, prepirke i uplitanje tree strane jednostavno su pripadala trnici ljudi.
No s Kellhusom je to bilo drugaije. Nekako je on uspijevao obilaziti trnicu bez otvaranja kese. Gotovo od samog poetka u njemu
su prepoznali Suca - ak i Xinemus koji je bio nominalni voa njihove vatre. Nesumnjivo je bilo nesigurnosti u njemu, muiavosti
primjerene njegovoj velianstvenosti, no to su bila samo odstupanja od dubokoe i nepominog sredita. Inteligencija prodornija od
bilo koje u blioj i daljoj povijesti. Suosjeajnost irokogrudna kao i u Inraua, ali nekako mnogo dublja - dobrodunost proizala iz
razumijevanja, a ne pratanja kao da je u stanju mimo grene navale misli i strasti vidjeti stalnu toku nevinosti u svakoj dui. A tek
rijei! Analogije koje su zahvaale stvarnost i potpuno je sagorijevale...
Imao je ono, Achamian bi ponekad pomislio, za im je pjesnik Prothatis tvrdio da bi svi ljudi trebali teiti: ruku Triamisa, intelekt
Ajencisa i srce Sejenusa.
I ostali su tako mislili.
Svake veeri, nakon to bi se vatre od veera smanjile, mukarci i ene iz, inilo se, svih nacija poeli bi se okupljati oko obodnice
Xinemusovog tabora. Ponekad bi dozivali Kellhusa, no uglavnom su se drali za sebe. Prvo ih je bilo nekoliko, zatim sve vie i vie,
sve dok nisu postali kongregacija od nekih etrdesetak dua. Ubrzo su Xinemusovi Attrempusanci poeli ostavljati velike poteze
praznog panjaka izmeu svojih okruglih atora i paviljona svog Marala. Inae bi morali objedovati sa strancima.
Prvih tjedan dana svi su ih, ukljuujui i Kellhusa, pokuavali ignorirati, mislei da e ih to brzo odvratiti. Tko bi, pitali su se, iz
noi u no sjedio ignoriran, promatrao druge - promatrao strance - i naruavao njihov mir? No poput mlae brae koja nemaju vlastita
sredstva, ostali su ustrajni. ak im se broj mnoio.
Iz hira je Achamian jedne veeri sjeo meu njih i promatrao kao to su oni promatrali u nadi da e shvatiti to ih to nagoni da se
tako poniavaju. Isprva je vidio samo poznate osobe osvijetljene vatrom usred okolnog mraka. Cnaiiir je sjedio prekrienih nogu, lea
irokih poput ainonske lepeze i opasanih miiima punim oiljaka. Iza njega> na suprotnoj strani vatre, Xinemus je sjedio na svojoj
sklopivoj stolici s rukama na koljenima i etvrtastom bradom koja mu je eala prsa dok se smijao Esmenet koja je kleala pored
njega i nesumnjivo mrmljala neto zloesto o nekome. Dinchases. Zenkappa. Iryssas. Serwe nagnuta nazad na svojoj prostirci, ljuljala
je koljena nevino otkrivajui tople i obeavajue sjenke. A pored nje je Kellhus sjedio spokojan i zlatan.
Achamian je gledao one koji su sjedili po okolnoj tami. Vidio je Ljude od Kljove iz svakog naroda i kaste. Neki su se naginjali jedni
prema drugima i razgovarali meu sobom. No veina je sjedila ba kao i on, odvojeno od svojih drugova, oima prelazei po sjajnim

81

figurama ispred sebe kao da se trude itati pri slabanom svjetlu svijee. Izgledali su... opinjeni, kao ribe privuene svjetleim
mamcem. Privuene ne toliko svjetlom koliko okolnom tamom.
"Zato to radite?" upitao je ovjeka koji je sjedio najblie njemu, plavokosog Tydonca s podlakticama vojnika i bistrim oima
kastinskog plemia.
"Zar ne vidi?" ovjek mu odgovori i ne pogledavi prema njemu.
"to to?"
"Njega."
"Misli, Princa Kellhusa?"
ovjek se okrene prema njemu s osmijehom istovremeno blaenim i punim saaljenja. "Preblizu si", ree on. "Zato ne moe
vidjeti."
"to?" Achamian upita. Dah ga je tipao.
"Jednom me dotaknuo", ovjek odgovori neobjanjivo. "Prije Asgiliocha. Posrnuo sam dok sam marirao i on me uhvatio za ruku.
Rekao mi je: 'Izuj sandale i hodaj po zemlji.'"
Achamian se zasmijuljio. "Stara fora", objasni on. "Sigurno si opsovao zemlju kad si posrnuo."
"Pa?" ovjek odgovori. Doslovno je drhtio od ogorenog bijesa.
Achamian se namrti, pokua se nasmijeiti, umiriti ga. "Pa to je stara izreka - prastara, zapravo - kojoj je smisao podsjetiti ljude da
ne svaljuju svoje slabosti na druge."
"Ne," ovjek procijedi, "nije." Achamian zastane. "Pa to onda znai?"
Umjesto da odgovori, ovjek se okrene kao da namjerno preputa Achamiana i njegovo pitanje zaboravu onoga to ne moe vidjeti.
Achamian je zurio u njega jedan mukli trenutak, zapanjen i neobino potiten. Kako gnjev moe uvrstiti istinu?
Ustao je i otresao prainu s koljena.
"To znai", ree ovjek iza njega, "da moramo iskorijeniti svijet. Da moramo unititi sve to vrijea."
Achamian se trgnuo, tolika je bila mrnja u ovjekovu glasu. Okrenuo se - da mu se prezirno naceri ili namrti, nije bio siguran.
Umjesto toga samo je zabezeknuto zurio. Iz kojeg god razlogaovjek nije mogao izdrati njegov pogled; umjesto toga, mrtio se na
vatru. Achamian prijee pogledom od njega na druga lica u tami. Veina ih se okrenula prema zvuku srditih glasova, no jo dok je
gledao oni su se ponovno usmjerili prema Kellhusu na svjetlu. I Uenjak je naprosto nekako znao da ti ljudi nee otii.
Nisam ja nita drukiji, pomislio je, osjetivi zbunjujue probadanje uvida u ono to je ve znao. Samo sjedim blie vatri...
Njihovi razlozi bili su i njegovi razlozi. Znao je to.
Njihovi povodi bili su nerazvijeni i bezbrojni: tuga, iskuenja, kajanje, zbunjenost. Promatrali su od umora, iz potajne nade i straha,
zbog oaranosti i veselja. No vie od iega, promatrali su iz potrebe.
Promatrali su jer su znali da e se neto dogoditi.
Iznenada vatra pucne, izrigavi gejzir iskri, od kojih je jedna lebdjela prema Kellhusu. Osmjehnuvi se, on pogleda Serwe, a zatim
posegne i uhvati tokicu naranaste svjetlosti izmeu palca i kaiprsta. Ugasio ju je.
Nekoliko ih je uzdahnulo u mraku.
Kako su dani prolazili, okupljalo se sve vie promatraa. Situacija je postala dvostruko neugodna, i zato jer im je tabor postao
neobina pozornica, ograena svjetlost okruena sjenovitim promatraima, i zato jer je Kellhus bjesnio. Princ Atrithaua je utjecao na
sve koji su se okupljali oko Xinemusove vatre, svakoga prema njegovim nadama i bolima, a vidjetiovjeka koji je preinaio osnove
njihovih shvaanja Ijutitog bilo je zabrinjavajue na isti nain kao to je to kad voljene osobe iznenada reagiraju suprotno svim
oekivanjima.
Jedne veeri, iz razloga tipinih za njegova mrana raspoloenja, Xinemus je napokon lanuo: "Dovraga, Kellhuse! Zato im se
jednostavno ne obrati?"
Uslijedila je zaprepatena tiina. Esmenet posegne i zgrabi Achamianovu ruku iz sjene izmeu njih. Samo je Scylvendi nastavio
jesti, trpajui zobenu kau u usta prstima. Achamian osjeti gaenje, kao da svjedoi neem lascivnom i animalnom. ovjeku previe
posveenom vlastitoj poudi.
"Zato", ree Kellhus napeto, oiju prikovanih na vatru, "jer oni satraju da sam vie nego to jesam."
Je li to tono? Achamian pomisli. Znao je da se i ostali pitaju isto pitanje, iako su rijetko o Kellhusu razgovarali meusobno. Iz nekog
razloga uvijek bi ih obuzela neobina srameljivost kad god bi se pokrenulo pitanje Kellhusa, kao da gaje sumnje previe budalaste ili
prebolne da bi ih otkrili. Achamian je o njemu mogao stvarno razgovarati samo s Esmenet, aak i onda...
"Dobro", Xinemus se otrese. inilo se da se on vie od ikog drugog bio u stanju pretvarati da je Kellhus samo jo jedno lice uz vatru.
"Idi im reci."
Kellhus je zurio u Marala nekoliko trenutaka bez treptanja, a onda kimnuo. Bez rijei, ustao je i otiao u tamu.
I tako su poele 'Improvizacije', kako ih je Achamian prozvao, veernji govori - gotovo propovijedi - koje je Kellhus poeo drati
Ljudima od Kljove. Ne uvijek, ali esto, Esmenet i on bi mu se pridruili i promatrali sa strane dok je on odgovarao na pitanja i
raspravljao o bezbrojnim stvarima. Njima dvama rekao je da ga njihova prisutnost ohrabruje, da ga podsjeaju da nije nita vie od
onih kojima pria. Priznao je da mu raste tatina, a to ga je plailo jer mu je bilo sve lake i lake podnijeti.
"Tako esto dok govorim", rekao je, "ne prepoznajem vlastiti glas."
Achamian se nije mogao sjetiti da je ikada toliko snano stiskao Esmenetinu ruku.
Broj polaznika je bujao, ne toliko brzo da bi Achamian primijetio razliku izmeu dviju veeri za redom, ali dovoljno brzo da se
nekoliko desetaka premetne u stotine do trenutka kad je Sveti rat doao do Shigeka. aica najodanijih sluaa sastavila bi malenu
drvenu platformu na koju bi poloili prostirku izmeu dva eljezna eravnika. Kellhus bi sjedio prekrienih nogu, samouvjereno i
nepomino meu sjajnim plamenovima. Obino je nosio jednostavnu utu sutanu - plijen iz Sapatiahovog tabora na Mengedskoj
poljani, Serwe je rekla Achamianu. I nekako, bilo svojim dranjem, vladanjem ili nekim trikom svjetlosti, izgledao bi nezemaljski.
Velianstveno ak.

82

Jedne veeri, iz razloga koje nije mogao sasvim odrediti, Achamian je slijedio Kellhusa i Esmenet sa svijeom, priborom za pisanje i
hrpom Pergamenta. Veer ranije Kellhus je govorio o povjerenju i izdaji, ispriao Je priu o lovcu na krzna kojeg je poznavao u
pustarama sjeverno od ^h, ovjeku koji je ostao odan svojoj pokojnoj eni gajei dirljivu
privrenost svojim psima. "Kad jedna ljubav umre," rekao je, "treba voljeti drugoga." Esmenet je otvoreno plakala.
Jednostavno mu se inilo da takve rijei moraju biti zapisane.
Zajedno s Esmenet, Achamian je razmotao njihovu prostirku lijevo od Kellhusove platforme. Baklje su bile popikane po malome
polju Atmosfera je bila oputena, iako uutkana neim izmeu potovanja i oboavanja. Achamian je spazio poprilian broj poznatih
lica u gomili Bilo je tu nekoliko visoko rangiranih kastinskih plemia, ukljuujui i mukarca sa etvrtastom vilicom i u nansurskom
plavom generalskom platu - General Sompas ili Martemus, Achamian je mislio.ak je i Proyas sjedio u praini meu ostalima,
premda je izgledao zabrinut Odvratio je pogled umjesto da odzdravi Achamianovom pogledu.
Kellhus je zauzeo svoje mjesto meu posudama vatre. Tiina koja je uslijedila kao da je umjela. Nekoliko se trenutaka inio
nepodnoljivo stvarnim, kao da je jedini ivui ovjek, neto grubo i nabreklo u svijetu maglovitih utvara.
Nasmijeio se, i Achamianove grudi koje su se stegle poput isuene koe opustile su se do toke raskvaenosti. Neobjanjivo
olakanje prostrujalo je njime. Duboko je udahnuo i pripremio pero, opsovao kad je prva pogrena kaplja tinte pala na stranicu.
"Akka", Esmenet ga ukori.
Kao i uvijek, Kellhus je pretraivao lica ljudi pred sobom, oiju sjajnih od suosjeanja. Nakon nekoliko trenutaka njegov se pogled
zaustavio na jednom mukarcu - conriyanskom vitezu, sudei po njegovoj tunici i teini zlatnih prstenova. Inae je izgledao
izmodeno, kao da jo uvijek spava na Poljani. Brada mu bijae zapetljana davno zaboravljenim pletenicama.
"to se dogodilo?" Kellhus ga upita.
Bezimeni vitez se nasmijei, no na njegovom je licu bilo neko neobino i jedva zamjetno protuslovlje, neto kao opaanje razlike
izmeu bijelih oiju i utih zubi.
"Pred tri dana", ovjek ree, "na je gospodar uo glasine o selu nekoliko milja zapadno pa smo odjahali tamo, nadajui se pljaki.."
Kellhus kimne. "I to ste nali?"
"Nita... Hou rei, nije bilo nikakvog sela. Na gospodar je bio bijesan. Tvrdio je da su drugi"
"to ste nali?"
ovjek trepne. Panika zabljesne iz njegovog stoikog, umornog izraza lica. "Dijete", ree on promuklo. "Mrtvo dijete... Slijedili
smo nekakav put koji su pastiri utabali, mislim, da presijeku brda i tamo smo nali samo to mrtvo dijete, djevojicu, ne stariju od petest godina, kako lei na putu. Bila je zaklana..."
"to se onda dogodilo?"
"Nita.. Hou rei, samo smo je ignorirali, nastavili smo jahati kao da obina odbaena krpa... komad koe u praini", dodao je
slomljenim glasom. Pogledao je svoje uljevite ruke.
"Krivnja i sram mue te danju," Kellhus ree, "osjeaj da si poinio smrtni grijeh. Nou te mue none more... Ona ti se obraa."
ovjek kimne, gotovo komino u svom tom oaju. Nema on ivce za rat, Achamian shvati.
"Ali zato?" zavapi on. "Hou rei, koliko smo ve mrtvih vidjeli?"
"Ali nije svako gledanje svjedoenje", Kellhus odvrati.
"Ne razumijem..."
"Svjedoenje je gledanje koje dokazuje, koje sudi da bi mu se moglo suditi. Vidio si i sudio. Poinjena je povreda, ubijeno je
neduno bie. Ti si to vidio."
"Da!" ovjek je siknuo. "Malena djevojica. Malena djevojica!"
"I sada pati."
"Ali zato?" zavapi on. "Zato bih ja trebao patiti? Nije moja. Bila jepoganal"
"Posvuda... Posvuda smo okrueni blagoslovljenim i prokletim, svetim i profanim. No naa su srca poput dlanova, postaju ogrubjela
prema svijetu. A ipak, ba kao i nai dlanovi, ak e i najgrublja srca dobiti uljeve ako ih previe opteretimo ili istroimo neim
novim. Moda emo neko vrijeme osjeati peckanje, ali emo ga zanemariti jer imamo previe posla." Kellhus spusti pogled na svoju
desnu ruku. Iznenada je skupi u aku i podigne visoko. "A onda doe jedan udarac, bilo ekiem bilo maem, i ulj puca, nae srce
puca. I onda patimo, jer osjeamo bol blagoslovljenih, alac prokletih. Vie ne vidimo, ve svjedoimo..."
Njegove blistave oi spuste se na bezimenog viteza. Plave i mudre.
"To se tebi dogodilo."
"Da... Da! A-ali to da radim?"
"Raduj se."
"Da se radujem? Ali ja patim!"
"Da, raduj se! Ogrubjela ruka ne moe osjetiti obraz svog ljubavnika Kad svjedoimo, mi dokazujemo, a kada dokazujemo sami
postajemo odgovorni za ono to vidimo. A to -to - znai pripadati.'"
Kellhus iznenada ustane, skoi s niske platforme i napravi dva zapanjujua koraka meu njih. "Nemojte me krivo shvatiti", nastavi
on i zrak nastavi odzvanjati njegovim glasom. "Ovaj svijet vas posjeduje Vipripadate, htjeli vi to ili ne. Zato patimo? Zato si
nesretnici oduzimaju ivote? Zato jer nas svijet, ma koliko proklet bio, posjeduje. Zato jer pripadamo."
"Bismo li trebali slaviti patnju?" javi se izazivaki glas. Od nekuda... Princ Kellhus se nasmijei i zagleda se u mrak. "Onda to vie
nije patnja, zar ne?"
Mala kongregacija se nasmije.
"Ne," Kellhus nastavi, "nisam tako mislio. Slavite znaenje patnje. Radujte se zato jer pripadate, ne zato jer patite. Sjetite se to nas
ui Kasniji Prorok: blaenstvo dolazi iz radosti i tuge. Radosti i tuge..."
"Vi-vidim vidim mudrost va-vaih rijei, Prine", bezimeni vitez promuca. "Zaista vidiml Ali..."
I nekako Achamian osjeti njegovo pitanje...
to time dobivamo?

83

"Ne traim te da vidi", Kellhus ree. "Traim te da svjedoi."

Bezizraajno lice. Oajne oi. Bezimeni vitez trepne, i dvije srebrne suze zasjae mu na obrazima. Onda se nasmijeio, i inilo se da
nita ne moe biti toliko velianstveno.
"Da postanem..." glas mu je drhtio, slomio se. "Da po-postanem..."
"Da bude jedno sa svijetom u kojem ivi", Kellhus ree. "Da tvoj ivot postane zavjet."
Svijet... Dobit ete svijet.
Achamian spusti pogled na pergament i ustanovi da je prestao zapisivati. Okrenuo se i bespomono pogledao Esmenet.
"Ne brini se", rekla je. "Zapamtila sam."
Naravno da jest.
Esmenet. Drugi stup njegovog mira, i daleko moniji od onog prvoginilo se istovremeno neobinim i prikladnim pronai neto slino braku usred Svetog rata. Svake veeri hodali bi iscrpljeni od
Kellhusovih govora ili od Xinemusove vatre, drei se za ruke poput mladih ljubavnika, mozgali, prepirali se ili smijali zbog dogaaja
te veeri. Paljivo su gazili izmeu uadi i Achamian bi povukao platno u stranu glumei galantnost. Dotaknuli bi se i oeali dok su
se razodijevali, a onda bi se lili u mraku - kao da zajedno mogu biti vie nego to jesu.
Kurvi rijei i kurva tijela.
iri bi se svijet povukao u sjenu. Kako su prolazili dani o Inrauu . razmiljao sve manje i manje, a o problemima ivota s Esmenet -i
Kellhusom - sve vie i vie. ak je i prijetnja Savjeta i Druge Apokalipse postala neto banalno i daleko, poput glasina o ratu izmeu
naroda blijede puti. Seswathini su snovi i dalje dolazili silovitiji nego ikad, ali su se topili u njezinom njenom dodiru, u njezinom
utjenom glasu. "Tiho, Akka," rekla bi, "bio je to samo san", i poput dima, slike - naprezanje, stenjanje, pljuvanje i vritanje pretvorile bi se u nitavilo. Prvi put u svom ivotu Achamian je ivio za trenutak, za sada... Za sitnu povrijeenost u njezinom pogledu
kada bi rekao neto nesmotreno. Za nain na koji bi joj ruka odlutala na njegovo koljeno kad god bi sjedili zajedno. Za noi u kojima
su leali goli u atoru, njezinu glavu na njegovim prsima i njezinu tamnu kosu rasprenu po njegovom ramenu i vratu, i razgovore o
stvarima poznatim samo njima.
"Svi znaju", rekla je jedne noi nakon to su vodili ljubav.
Povukli su se ranije i mogli su uti ostale: prvo glumljenje prosvjeda i buran smijeh, a zatim potpunu tiinu povezanu magijom
Kellhusova glasa. Vatra je jo uvijek gorjela i mogli su je vidjeti, priguenu i zamagljenu po tamnome platnu.
"On je prorok", rekla je.
Achamian osjeti neto nalik panici. "to eli rei?"
Okrenula se da ga promotri. Oi kao da su joj sjajile vlastitim svjetlom. "Samo ono to treba uti."
"A zato bih ja to trebao uti?" to je bila rekla?
"Zato jer to misli. Zato jer se boji toga... No najvie zato jer ti je to potrebno."
Prokleti smo, oi su joj govorile. "Nije mi to smijeno, Esmi."
Ona se namrti, ali kao da je primijetila samo malenu rupicu na jednoj od svojih novih kianskih svila. "Koliko je ve prolo otkad si
kontaktirao Atyersus? Tjedni? Mjeseci?"
"to se to tebe"
"eka, Akka. eka da vidi to e postati iz njega."
"Iz Kellhusa?"
Okrenula je lice u drugu stranu, spustila uho na njegovo srce. "ON je prorok."
Poznala ga je. Kada bi Achamian razmislio o svemu to je bilo, inilo se da ga je oduvijek poznavala. ak je mislio da je vjetica
kad ju je tek upoznao, ne samo zbog jedva vidljivog Znamenaarobne kurvine koljke koju je upotrebljavala kao kontraceptivno
sredstvo, ve i zato jer je pogodila da je arobnjak i prije nego li je progovorio jedva pet rijei Od samoga se poetka inilo da ona
ima odreeni talent za njega. Za Drusasa Achamiana.
Bilo je to udno, da ga netko poznaje - zaista poznaje. Da ga netko iekuje, a ne samo oekuje. Da te netko prihvaa umjesto da ti
samo vjeruje. Biti polovica neijih kompliciranih navika. Vidjeti neprestano vlastiti nagovjetaj u neijim oima.
I bilo je neobino poznavati. Ponekad se toliko jako smijala da bi se podrignula. A kad je razoarana, oi joj potamne kao svijea
kojoj ponestane zraka. Voljela je osjetiti noeve meu nonim prstima. Voljela je drati ruku oputeno i nepomino dok bi se njegov
kurac ispod ukruivao. "Ne radim nita," proaptala bi, "a ti svejedno raste od mene." Bojala se konja. Gladila se po lijevom pazuhu
kad je duboko zamiljena. Nije skrivala lice kad bi plakala. I znala je govoriti tako lijepe stvari da se Achamianu ponekadinilo da bi
mu srce moglo stati koliko napeto slua.
Detalji. Prilino jednostavni sami za sebe, ali zastraujui i tajanstveni u svom zbroju. Tajanstvenost koju poznaje...
Nije li to ljubav? Poznati, vjerovati tajanstvenosti...
Jednom, u noi Ishoiye koju Conriyani proslavljaju obilnim koliinama one grozne i zapaljive estice perrapte, Achamian je pitao
Kellhusa da mu opie nain na koji voli Serwe. Samo su on, Xinemus i Kellhus ostali budni. Svi su bili pijani.
"Ne onako kao to ti voli Esmenet", Princ je odgovorio.
"A kako to? Kako je ja volim?" Zateturao je na noge, naherenih ramena. Njihao se ispred vatre i dima. "Kao to riba voli more?
Kao, kao..."
"Kao to pijandura voli svoju pljosku", Xinemu se smijuljio. "Kao to moj pas voli tvoju nogu!"
Achamian mu je to priznao, ali je najvie htio uti Kellhusov odgovor Uvijek Kellhusov odgovor. "Dakle, moj Prine? Kako ja to
volim Esmenet?"
Nekako se prizvuk ljutnje uvukao u njegov ton.
Kellhus se nasmijeio, podigao dotad sputene oi. Suze su mu curile niz obraze.
"Kao dijete", rekao je.
Te su rijei oborile Achamiana s nogu. Pao je na dupe uz gunanje.
"Tako je", Xinemus se sloio. Gledao je ravno u no i smijeio se... Smijeio se zbog svog prijatelja, Achamian je shvatio.
"Kao dijete?" Achamian je upitao, osjeajui se neobino djetinjasto.

84

"Da", Kellhus je odgovorio. "Ne postavlja pitanja, Akka. Jednostavno je tako... Bezrezervno." Okrenuo se prema njemu uputivi mu
pogled kojeg je Achamian dobro znao, pogled za kojim je toliko esto eznuo dok su drugi bili u centru Kellhusove panje. Pogled
prijatelja, oca, uenika i uitelja. Pogled koji njegovo srce moe vidjeti.
"Postala je tvoje tlo", Kellhus je rekao.
"Da..." Achamian je odgovorio. Postala je moja ena.
Kakva misao! Isijavao je djetinjom radou. Osjeao se velianstveno pijan.
Moja ena!
No kasnije iste te veeri nekako je vodio ljubav sa Serwe.
Kasnije e se toga jedva sjeati, ali probudio se na slamnatoj prostirci uz ostatke vatre. Bio je sanjao bijele kule Myclaija i glasine o
Mog--Pharauu. Xinemusa i Kellhusa vie nije bilo, a nono se nebo inilo nevjerojatno duboko, onako kako je izgledalo one noi kad
su Esmenet i on spavali na otvorenom kod ruevina svetita. Poput beskrajnog ponora. Serwe je kleknula nad njega, savrena poput
bjelokosti u sjaju vatre, istovremeno se smijeila i plakala.
"to je bilo?" proaptao je. No onda je shvatio da mu je zadigla halju do struka i da si trlja njegov kurac po trbuhu. Ve je bio tvrd - i
to suludo tvrd, inilo se.
"Serwe..." uspio se pobuniti, ali sa svakim pokretom njezinog dlana strijele uitka strujale bi kroz njega. Izvijao se o tlo, napinjao se
da se Zabije u njezinu ruku. Iz nekog razloga inilo mu se da je sve to mu je potrebno, sve to mu je ikada bilo potrebno, bilo osjetiti
njezine oko glavia svog uda.
"Ne", zastenjao je i uzdahnuo od poljupca hladnog zraka. Osjetio je svoj vlastiti vatreni puls...
Neto. Mora rei neto! Ovo se ne moe dogaati!
No ona se oslobodila svog hasasa, i on zadrhti ugledavi je. Tako podatna. Tako glatka. Bijela u sjeni, obasjana zlatom u sjaju vatre.
Njezina breskva zamagljena njenim plavim paperjem. Vie ga nije dirala, no njezina gaje ljepota bievala, vukla mu prepone.
Gutnuo je i pokuavao disati. Onda ga je zajaila. Ugledao je porculansko talasanje njezinih grudi, glatku zaobljenost njezinog trbuha.
Zar je tru
Obuhvatila ga je. On zavapi, opsuje.
"To si ti!" siktala je, jecajui, i zurila oajniki u njegove oi. "Vidim te. Vidim!"
Okrenuo je glavu u stranu, sav u deliriju, strahujui da bi mogao prebrzo svriti. Bila je to Serwe... Sveti Sejenuse, bila je to Serwe\
Tada je ugledao Esmenet kako stoji sama u mraku. Gleda...
Zatvorio je oi, napravio grimasu i svrio.
"Ghh... G-ghh..."
"Osjetim te!" Serwe je zavapila.
Kad je otvorio oi Esmenet vie nije bilo - ako je ikada i bila tamo.
Serwe se nastavila trljati o njega. Cijeli je svijet postao mjeavina topline i vlanosti i tutnjajue bolne zabijajue ljepote. Predao se
njezinom zanosu.
Nekako se probudio prije nego li su se oglasili rogovi i neko je vrijeme sjedio na ulazu u svoj ator, promatrao Esmenet kako spava,
osjeajui tipkanje osuenog sjemena po bedrima. Kad se probudila, upitno ju je gledao, no nije vidio nita. Tijekom dugog napornog
mara sljedeeg dana ukorila ga je samo zbog opijanja i nieg drugog. Serwe ga nije ni pogledala. Do sljedee veeri uvjerio je sam
sebe da je sve bio samo san. Slastan san.
Perrapta. Nije bilo drugog objanjenja.
Jebena riblja estica, pomislio je i pokuao se osjeati skrueno veselo.
Kada je to ispriao Esmenet, ona se nasmijala i zaprijetila da e rei Kellhusu. Kasnije, kad je ostao sam, ak je i plakao od
olakanja- Nikada, shvatio je, ak niti one noi nakon onog ludila sa Carem pod Andianiinskim visovima, nije imao gori predosjeaj
propasti. I znao je da pripada Esmi - ne svijetu.
Ona je bila njegov zavjet. Esmenet je bila njegova ena.
Sveti rat gmizao je sve blie Shigeku, a on je jo uvijek ignorirao Mandat. Mogao je smiljati svakakve isprike. Mogao je razmiljati
o nemogunosti provoenja diskretnih ispitivanja, podmiivanja ili podmuklih migova u taboru naoruanih fanatika. Mogao se
podsjeati to je njegova kola uinila Inrauu. No u konanici to nije znailo nita.
Zaletit e se u neprijateljske redove. Provest e svoje otpadnitvo do kraja. Do samog kraja, ma kakve uase on skrivao. Prvi put u
svom dugom i lutajuem ivotu Drusas Achamian je pronaao sreu.
I uslijedio je mir.
Cjelodnevni mar toga je dana bio posebno naporan, i Serwe je sjedila pored vatre i trljala si none prste gledajui pritom svoju
ljubav, Kellhusa, s druge strane vatre. Kad bi barem uvijek bilo ovako...
etiri dana ranije Proyas je poslao Scylvendija na jug s nekoliko stotina vitezova - da pronae puteve u Shigek, rekao je Kellhus.
etiri dana bez naletavanja na njegov poudni pogled. etiri dana bez puzanja u njegovoj krutoj sjeni dok je prati prema njihovom
paviljonu. etiri dana bez njegove strane okrutnosti.
I sve ih je provela molei i molei, Neka pogine! No bila je to molitva koju Kellhus nee usliati.
Zurila je i divila se i voljela. Njegova duga plava kosa imala je zlatan sjaj od vatre; njegovo bradato lice isijavalo je dobrom voljom i
razumijevanjem. Kimao je glavom dok mu je Achamian priao o neemu - moda magiji. Nije pridavala gotovo nikakvu panju
arobnjakovim rijeima. Bila je previe zauzeta sluanjem Kellhusovog lica.
Nikada nije vidjela takvu ljepotu. Bilo je neeg neobjanjivog, neeg boanskog i nestvarnog u njegovom izgledu, skrivenog u
njegovim izraZima lica, neega to bi moglo zabljesnuti svakog trenutka i zaslijepiti Je otkrivenjem. Bilo je to lice kojeini svaki
trenutak, svaki otkucaj Srca...
Darom.
Poloila je ruku na svoj blago zaobljeni trbui i na trenutak joj se uini da osjeti jo jedno srce u sebi - ne vee od srca vrapca kako bubnja sve gue.
Njegovo dijete... Njegovo.

85

Toliko se toga promijenilo! Bila je mudra, mnogo mudrija nego to bi djevojka od dvadeset ljeta trebala biti, znala je to. Svijet ju je
kanjavao pokazao joj bespomonost ogorenja. Prvo Gaunumski sinovi i njihova okrutna pouda. Onda Panteruth i njegova
neopisiva brutalnost. Zatim Cnaiiir i njegovo nepokolebljivo ludilo. to bi bijes krhke konkubine mogao znaiti ovjeku kao to je
on? Samo jo jedna stvar koju valja slomiti. Znala je da je besmisleno, da e ivotinja u njoj puzati, cviliti, staviti umirujue usne oko
kurca svakog mukarca za trenutak milosti - da e uiniti bilo to, utaiti svaku glad da bi preivjela. Prosvijetljena je.
Pokornost. Istina lei u pokornosti.
"Predala si se, Serwe", Kellhus joj je bio rekao. "I svojim predavanjem pokorila si mene!"
Dani niega su proli. Svijet ju je pripremao za njega, Kellhus joj je rekao. Ona, Serwe hil Keyalti, bit e njegova sveta supruga.
Raat e sinove Ratnika-Proroka.
Koje se ponienje, koja patnja, moe usporediti s tim? Naravno, plakala je kad bi je Scvlvendi udario, stiskala zube od bijesa i
priguivala sram kad bi je uzimao. No nakon toga je znala, a Kellhus ju je nauio da je znanje uzvienije od svih drugih stvari. Cnaiiir
je bio totem starog mranog svijeta, utjelovljenje pradavnog ogorenja. Za svakog Boga, Kellhus joj je rekao, postoji demon.
Za svakog Boga...
Sveenici, i oni njezinog oca i oni Gaunumski, tvrdili su da Bogovi pokreu ljudske due. No Serwe je znala da se Bogovi i kreu
kao ljudi. Toliko se esto, promatrajui Esmenet, Achamiana, Xinemusa i ostale oko vatre, udila da ne vide, iako je ponekad
sumnjala da duboko u srcu znaju, ali su tvrdoglavi.
No opet, za razliku od nje, oni nisu spavali s Bogom - i njegovim krinkama.
Nisu bili podueni kako pratati, kako se predati, kao to je ona nauila, iako su uili sporo. Ponekad bi uoila male, katkad
usamljene naine na koje ih je poduavao. I bila je to udesna stvar, promatrati boga kako poduava druge.
ak ih je i sada poduavao.
"Ne", Achamian je tvrdio. "Nas arobnjake odlikuje naa sposobnost, a vas plemie krv. Kakve ima veze prepoznaju li nas drugi ljudi
kao takve? Mi smo ono to jesmo."
Nasmijeenih oiju Kellhus ree: "Jesi li siguran?"
Serwe je to mnogo puta vidjela. Rijei bi bile jednostavne, no nain bi im iskrenuo srca.
"Kako to misli?" Achamian e tupo.
Kellhus slegne ramenima. "to kad bih ti rekao da sam ja poput tebe?"
Xinemusove oi sjevnu prema Achamianu koji se nervozno nasmije. "Poput mene?" Uenjak upita. Oblie si usne. "Po emu to?"
"Vidim Znamen, Akka... Vidim oiljak tvojeg prokletstva." "ali se", Achamian prasne, no glas mu je bioudan...
Kellhus se okrene Xinemusu. "Vidi li? Malo prije nisam bio nimalo drukiji od tebe. Razlika meu nama nije postojala do pred"
"Jo uvijek ne postoji", Achamian lane, sve glasnije. "To e mi morati dokazati!"
Kellhus je promatrao arobnjaka, opreznim i zabrnutim pogledom. "Kako dokazati ono to vidi?"
Xinemus, koji je izgledao neuznemireno, zasmijulji se. "to je bilo, Akka? Mnogo ih je koji vide tvoje huljenje, ali ne ele govoriti o
tome. Sjeti se Kolegija Luthymae..."
No Achamian skoi na noge, s izbezumljenim izrazom na licu, ak i uspanienim. "Samo... samo..."
Serwine misli su poskakivale. On zna, ljubavi moja! Achamian zna to si!
Zarumenila se od arobnjakove uspomene meu nogama, no onda se podsjeti da onaj kojeg se sjeala nije Achamian, nego Kellhus...
"Mora me upoznati Serwe, u svim mojim oblicima."
"Postoji nain da to dokaemo!" Uenjak usklikne. Fiksirao ih je kominim pogledom, a onda iznenada odjuri u tamu.
Xinemus je poeo mrmljati neku alu, no upravo se tada Esmenet sjela pored Serwe, smijeei se i mrtei.
"Zar ga je opet Kellhus natjerao u ludilo?" upita dodajui Serwe zdjelicu zainjenog aja iz koje se puilo.
"Opet", ree Serwe i uzme ponuenu zdjelicu. Prolije blistavu kapljicu na pod prije nego pone piti. aj je bio vru i sklupao joj se
u elucu poput suncem zagrijane svile. "Mmmm... Hvala, Esmi."
Esmenet kimne i okrene se Kellhusu i Xinemusu. Veer ranije Serwe je oiala Esmenetinu crnu kosu nakratko - muki kratko - i
sad je nalikovala prekrasnom djeaku. Lijepa je skoro kao ja, Serwe pomisli.
Nikada prije nije upoznala enu poput Esmenet: smjelu, i s jezikom vragolastim kao i u bilo kojeg mukarca. Ponekad je plaila
Serwe svojom sposobnou pariranja mukarcima, rije za rije, alu za alu. Samo ju je Kellhus mogao nadmaiti. No uvijek je bila
obzirna. Serwe ju je jednom pitala zato je tako ljubazna, a Esmenet joj je odgovorila da je kao bludnica jedini mir pronala brinui se
za ranjivije od sebe. Kad je Serwe inzistirala da ona nije niti kurva niti ranjiva, Esmenet se alosno nasmijeila i rekla: "Svi smo mi
kurve, Serchaa..."
I Serwe joj je vjerovala. Kako i ne bi? Zvualo je to kao neto to bi Kellhus mogao rei.
Esmenet se okrene i pogleda je. "Je li ti dananji mar bio naporan, Serchaa?" Nasmijeila se onako kako se Serwina teta neko
smijeila, toplo i zabrinuto. No onda joj se lice iznenada smrknulo, kao da je spazila neto odbojno na Serwinom licu. Oi joj postanu
teke.
"Esmi?" Serwe ree. "Zar neto nije u redu?"
Esmenetin pogled postane dalek. Kada se vratio, njezino lijepo lice smeura se u jo jedan osmijeh - tuniji, ali jednako iskren.
Serwe nervozno spusti pogled na svoje ruke, iznenada u strahu da Esmenet nekako zna. Pred oima joj bljesne slika Scylvendija
kako se mui nad njom.
Ali to nije bio on!
"Brda", ree ona brzo. "Brda su tako naporna... Kellhus kae da e mi nabaviti mazgu."
Esmenet kimne. "Samo neka..." Ona utihne, namrti se prema mraku. "to sad smjera?"
Achamian se vratio iz mraka, nosei malenu lutku otprilike duine podlaktice. Posjeo je lutku na zemlju, leima je naslonio na
kamen nalik kosti na kojem je on do maloprije sjedio. Osim glave, bila je izrezbarena iz tamnog drveta, sa savitljivim udovima,
malenim hravim noiem umjesto desne ruke i s redovima sitnog ugraviranog teksta po sebi. Glava je, naprotiv, bila svilena vrea,
bezoblina i ne vea od kese siromaha. to je due buljila, Serwe se inila strasnijom. Vatra je sjajila po njezinim glatkim povrinama

86

i stvarala iluziju da su rijei urezane centimetrima duboko. Malena sjenka koja ju je uokvirivala bila je crna poput smole na kamenu i
tjeskobno se premjetala kako se sjaj plamenova ispreplitao. Izgledala je kao maleni mrtvac posjednut pred ogromnom vatrom.
"Plai li te Achamian, Serchaa?" Esmenet upita. Neto zloesto i vragolasto sjalo joj je u oima.
Serwe se sjeti one noi u ruevini svetita, kad je ispalio svjetla do zvijezda. Odmahne glavom. "Ne", odgovori. Bila je previe tuna
da bi se bojala.
"Nakon ovoga hoe", ree Esmenet.
"Ode po dokaz," Xinemus e podrugljivo, "a vrati se s igrakom!"
"Nije to 'igraka'", Achamian promumlja uzrujano.
"Ima pravo", Kellhus ree ozbiljno. "To je neka vrsta maginog artefakta. Vidim Znamen."
Achamian otro pogleda Kellhusa, ali ne ree nita. Vatra je pucketala i cvrala. Zavrio je s namjetanjem lutke i napravio dva
koraka unazad. Odjednom je, uokviren tamom i sjajnim vatrama drugih tabora izgledao manje kao umorni uitelj, a vie kao Uenjak
Mandata. Serwe zadrhti.
"Ovo se zove 'lutka Wathi'," objasni on, "nju sam... kupio od jednog sansorskog vjeca pred par godina... U ovoj lutki zarobljena je
jedna dua."
Xinemus iskalja vino na nos. "Akka" zakreti on, "neu tolerirati"
"Udovolji mi, Zine! Molim te... Kellhus tvrdi da je jedan od Rijetkih. Ovo je jedini nain da to dokae, a da ne navue prokletstvo na
sebe - ili tebe, Zine. Za mene je oito ve kasno."
"to bih trebao uiniti?"
Achamian klekne i uzme granicu s poda pred sobom. "Ja u samo napisati dvije rijei na zemlju, a ti e ih izgovoriti naglas. Nee
izgovoriti Inkantaciju pa nee biti oznaen krvlju onte. Nitko te nee pogledati i pomisliti da si arobnjak. I bit e jo uvijek
dovoljno ist da bi mogao bez nelagode drati Chorae. Samo e izgovoriti ifru artefakta... Lutka e se probuditi samo ako zaista jesi
jedan od Rijetkih."
"Zato je tako strano ako netko prepozna Kellhusa kao arobnjaka?" upita Krvavi Dinch.
"Zato jer bi bio prokleti" Xinemus gotovo zaurla.
"To," Achamian potvrdi, "i ubrzo bi bio mrtav. Bio bi arobnjak bez kole, vjetac, a kole ne trpe vjece."
Achamian se okrene Esmenet; izmijene brzi, zabrinuti pogled. A onda on ode do Kellhusa. Serwe je vidjela da dobar dio njega ve
ali zbog cijele te parade.
Achamian granicom vjeto iscrta red znakova u zemlji pred Kellhusovim sandalama. Serwe je pretpostavila da su u pitanju dvije
rijei, ali nije znala itati. "Napisao sam ih na kuniiirskom", ree on, "da ostale potedim nelagode." Zakorai unazad i polako kimne.
Unato preplanulom tenu steenom nebrojenim danima na suncu, izgledao je siv. "Izgovori ih", naloi mu.
S ozbiljnim izrazom na bradatom licu, Kellhus je na trenutak prouavao rijei, a onda jasnim glasom ree: "Skuni ari'sitwa..."
Svi su pogledi paljivo motrili lutku koja je oputeno leala na kamenu u sjaju vatre. Serwe zadri dah. Oekivala je da bi se udovi
mogli trznuti, a onda lijeno zaivjeti pijani ivot, kao da je rije o marioneti, neemu to bi moglo skakutati na krajevima nevidljivih
konaca. No to se nije dogodilo. Prvo to se pomaknulo bila je zamrljana svilena glava - meutim, nije klimnula lijeno se probudivi,
niti je polagano kimnula; umjesto toga, neto se pomaknulo iznutra. Serwe uzdahne od straha, shvativi da siuno lice - nos, usne,
vjee, ak i one duplje - sada napinje tkaninu...
Bilo je to kao da se na njih spustila maglica narkotika, obamrlost nastala svjedoenjem nemoguemu. Serwino srce je nabijalo. Misli
su joj se vrtloile...
Ali nije mogla odvratiti pogled. Ljudsko lice, dovoljno maleno da stane u dlan, napinjalo je svilu. Vidjela je siune usne kako se
razdvajaju i beumno zijevaju.
A onda su se pomaknuli udovi - iznenada, vjeto, nimalo nalik ljuljajuem teturanju marionete. to god pokretalo te udove pokretalo
ih je iznutra, s kompaktnom elegancijom tijela koje je sigurno u svoje ekstremitete. I napola u panici Serwe shvati da je to dua, dua
koja se sama kree... Jednim klonulim pokretom on se nagne naprijed, podupre rukama o zemlju, savije koljena i ustane, bacivi sjenu
na zemlju, sjenu ovjeka s vreom svezanom oko glave.
"Tako mi svega to je sveto..." Krvavi Dinch procijedi bez daha.
Drveni ovjeuljak okretao je bezoko lice iz jedne strane u drugu, prouavajui zabezeknute divove.
Podigne malenu hravu otricu koju je imao umjesto desne ruke. Vatra prasne, i on poskoi i zavrti se. Zadimljeni ugljen dokotrlja
se i stane pod njegovim nogama. On pogleda dolje, klekne i otricom uzme i baci ugljen natrag u vatru.
Achamian promrmlja neto neizrecivo i lutka se srui u zbrku iskrenutih udova. Pogleda bezizraajno Kellhusa i glasom blijedim kao
to mu je bilo i lice prozbori: "Znai, ti si jedan od Rijetkih..."
Strava, Serwe shvati. Bio je prestravljen. Ali zato? Zar ne vidi?
Iznenada Xinemus skoi na noge. Prije nego li gaje Achamian stigao i pogledati, Maral ga je zgrabio za ruku i divljaki trzao njome
na sve strane.
"Zato to ini?" Xinemus je urlao, lica istodobno povrijeenog i bijesnog. "Zna da mi je teko... teko... Zna! A sada jo i ovakve
predstave? Huljenje?"
Zaprepaten, Achamian pogleda zgranuto svog prijatelja. "Ali Zine", povikao je. "Ja sam to to jesam."
"Moda je Proyas bio u pravu", on prasne. Proguna neto i odgurne Achamiana, a onda ode u tamu. Esmenet skoi sa svog mjesta
uz Serwe i zgrabi jednu od Achamianovih mlitavih ruku. No arobnjak je nastavio zuriti u crninu koja je gutala Marala od
Attrempusa. Serwe je mogla uti Esmenetin ustrajni apat: "Sve je u redu, Akka! Kellhus e razgovarati s njim. Objasnit e mu
njegovu glupost..." No, lica okrenutog od onih koji su ga promatrali oko vatre, Achamian je lagano odgurne.
Jo uvijek izbezumljena, sva najeena od straha, Serwe zaklinjui pogleda Kellhusa: Molim te... mora to popraviti! Xinemus mora
oprostiti Achamianu za ovo. Svi oni moraju nauiti pratati!
Serwe nije znala kad mu je tono poela govoriti licem, ali sada je to inila toliko esto da mnogo puta nije mogla razabrati ono to
mu je rekla od onoga to mu je pokazala. Bio je to dio beskrajnog mira meu njima. Nita nije bilo skriveno.

87

I iz nekog razloga, njegov ju je pogled podsjetio na neto to je jednom rekao: "Moram im se razotkrivati polako, Serwe, polagano.
Inae e se okrenuti protiv mene..."
Kasno te noi Serwe su probudili glasovi - ljutiti glasovi, ba ispred njihovog atora. Refleksno je posegnula za svojim trbuhom.
Utroba joj se uskomeala od straha. Dragi Bogovi... Milost! Molim vas, milost!
Scylvendi se vratio.
Kao to je i znala da bude. Nita ne moeubiti Cnaiiira urs Skiothu ne dokle god je Serwe iva.
Ne opet... molim-te-molim-te...
Nije nita vidjela, ali ju je prijetnja njegove prisutnosti ve zgrabila, kao I da je on utvara, neto divlje i zlonamjerno odluno da je
satre, struuil joj srce kao to cepaloranske ene struu ivotinjske koe naotreniml ljuturama kamenica. Poela je plakati, tiho,
potajno, da on ne uje...I Svaki as, znala je, uletit e u ator, napuniti ga smradom mukarca koji I je tek skinuo oklop, zgrabiti je za
vrat i...
Molim teeee! Znam da moram biti dobra curica - bit u dobra curica!] Molim te!
Zaula je njegov hrapavi glas, tih da ga netko ne uje, ali svejedno | snaan.
"Dosta mi je ovoga, Dunyanjanine."
"Nuta'tharo hirmuta", Kellhus odgovori s ravnodunou koja ju je I toliko uznemiravala - dok nije shvatila: Hladan je jer ga mrzi...
Mrzi ga\ koliko i ja!
"Neu!" Scylvendi procijedi. "Sta puth yura'gring?"
"Zato jer ti to trai od mene! Dosta mi je tvog oskvrnjivanja mog I jezika. Dosta mi je ismijavanja. Dosta mi je ovih budala koje
secira. [ Dosta mi je toga da oskvrnjuje moju nagradu! Moju nagradu!"
Trenutak tiine. Zujanje u uima.
"Obojica smo osigurali ugledne pozicije", Kellhus ree na sheyickom | napeto. "Obojicu su nas spremne sluati vane osobe. to jo
eli?"
"elim samo jedno."
"I zajedno emo poi najkraim putem do"
Kellhus naglo stane. Uslijedi neugodan trenutak meu njima.
"Namjerava otii", ree Kellhus.
Smijeh, poput vujeg rezanja razlomljenog na fragmente.
"Nema potrebe da dijelimo jak."
Serwe posegne za zrakom. Oiljak na njezinoj ruci, swazond kojeg joj je ovjek stepe urezao u podnoju Hethantskog gorja bukne
iznenadnom boli.
Ne-ne-ne-ne-ne...
"Proyas..." Kellhus ree glasom jo uvijek praznim. "Namjerava se utaboriti s Proyasom."
Molim te, Boe, neeee!
"Doao sam po svoje stvari", ree Cnaiiir. "Doao sam po svoju nagradu."
Nikada se u svojem okrutnom ivotu Serwe nije nala na rubu tako strmog ponora. Ostala je bez zraka usred jecaja, i posve se
umirila. Tiina je vritala. Kellhusu je trebalo tri otkucaja srca da odgovori, i ta tri otkucaja srca njezin je ivot visio kao na vjealu
izmeu glasova mukaraca. Umrla bi za njega, znala je to, i umrla bi bez njega. inilo joj se da je to oduvijek znala, jo od prvih
nespretnih dana svog djetinjstva. Gotovo se uguila od straha.
A onda je Kellhus rekao: "Ne. Serwe ostaje sa mnom."
Nijemo olakanje. Vrue suze. Tvrda zemlja pod njom postala je tekua poput mora. Serwe je malo nedostajalo da se onesvijesti. I
glas koji nije bio njezin progovorio je iz njezine tjeskobe i njezinog ushita: Milost... Napokon milost...
Nije ula nita od svae koja je uslijedila; olakanje i srea i sami su grmjeli. No nisu dugo razgovarali, ne uz nju koja je plakala
naglas. Kad se Kellhus vratio na svoje mjesto pored nje, ona se bacila na njega, obasula ga poljupcima i grlila njegovo snano tijelo
toliko vrsto da je jedva disala. I konano, kada ju je savladao umor rastereenja i kad je leala lebdei u predvorju slatkog sna
djeteta, osjetila je njegove ogrubjele, ali njene prste kako joj polagano miluju obraz.
Bog ju je dodirnuo. uvao je boanskom ljubavlju.
Leima naslonjen na platno, stvor imenom Sarcellus uao je nepomian poput kamena. Miris Scylvendijevog gnjeva proimao je
noni zrak, sladak i otar, teak od obeanja krvi. Zvuk enskog plaa potegnuo mu je prepone. Moda bi i bila vrijedna njegove
panje da nije bilo smrada njezinog fetusa, od kojeg mu se smuilo...
Neto to bi trebalo biti misao prostrujalo mu je neim to bi trebalo biti njegova dua.

88

oglavlje jedanaesto
SHIGEK
Ako svi ljudski dogaaji imaju svrhu, onda i sva ljudska djela imaju svrhu. A ipak kad se ljudi natje u s ljudima, ne ostvaruje se svrha
niti jednoga: rezultat uvijek pada negdje izme u. Svrha djela stoga ne moe proizlaziti iz svrha ljudi, jer svi se ljudi natje u sa svim
ljudima. To znai da ljudskim djelima nuno upravlja neto to nisu ljudi. Iz toga proizlazi da smo svi mi robovi.
Tko nam je onda Gospodar?
MEMGOWA KNJIGA BOANSKIH DJELA
to je praktinost doli jedan trenutak izdan zbog nekog drugog.
TRIAMIS I, DNEVNICI I DIJALOZI
Kasno ljeto, 4111. godina Kljove, juna Gedea
Gedea nije toliko zavrila koliko nestala. Nakon desetaka obrauna i triavih opsada, Coithus Athjeari i njegovi vitezovi jurili su
prema jugu preko prostrane visoravni u unutranjosti Gedeje. Slijedili su gudure i linije grebena, cijelo vrijeme se uspinjui. Danju su
lovili antilope za hranu i akale za zabavu. Nou su osjeali miris Velike pustinje noen vjetrom. Trave su posustale, napravile mjesta
praini, ljunku i bunju prodorna mirisa. Nakon to su tri puna dana jahali ne vidjevi ni kozara, konano su ugledali dim na junom
horizontu. Pourili su uz padine da bi zatim iznenada i u panici zauzdali platevima ureene konje. Tlo je padalo tisuu stopa ili vie.
Na obje su se strane veliki nasipi sputali u maglovite daljine. Pred njima su vode dugake rijeke Sempis vijugale kroz dolinu zelene
doline, dok joj se povrina ljeskala na suncu.
Shigek.
U drevnom Kyraneasu nazivali su ga 'Chemerat', 'Crvena Zemlja', zbog mulja boje bakra koji bi sezonske poplave taloile po
ravnicama. U dalekoj povijesti ta je zemlja vladala carstvom koje se protezalo od umne do Shimeha, a njezini su Boanski Kraljevi
stvarali djela koja do dananjeg dana nisu nadmaena, ukljuujui i legendarne zigurate. U blioj povijesti bila je poznata po
profinjenosti svojih sveenika, eleganciji svojih parfema i djelotvornosti svojih otrova. Za Ljude od Kljove bila je to zemlja kletvi,
kripti i tjeskobnih ruevina.
Mjesto na kojem je prolost postala strepnja, toliko je duboko sezala.
Athjeari i njegovi vitezovi spustili su se niz kosine stijenjaka i udili se da se jalova pustinja moe tako naglo pretvoriti u bujna polja
i teko drvee. Oprezni da ne nalete na zasjedu, slijedili su drevne jarke, jahali kroz jedno naputeno selo za drugim. Napokon su
naili na jednog ovjeka koji se nije bojao, i uz poneto potekoa ustanovili su da su Skauras i svi Kianjani napustili sjevernu obalu.
Otuda i dim koji su vidjeli s nasipa. Sapatiah je palio svaki brod koji je uspio pronai.
Mladi Grof od Gaenrija poslao je vijest Velikim Imenima.
Dva tjedna kasnije prve su kolone Svetog rata nesmetano umarirale u dolinu Sempisa. Skupine Inrita rairile su se po obali izmeu
rijeke i nasipa, osiguravale zalihe, zauzimale vile i tvrave koje su Kianjani napustili. Bilo je vrlo malo prolijevanja krvi - u poetku.
Du rijeke, Ljudi od Kljove vidjeli su svete ibise i aplje kako gacaju meu trskama i velika jata bijelih aplji kako krue nad crnom
vodom. Neki su ak vidjeli krokodile i vodene konje, zvijeri koje, kao to e spoznati, Shigeani smatraju svetima. Dalje od rijeke,
tamo gdje su maleni umarci raznih stabala - eukaliptusa, platana, palmi s datuljama i lepezastih palmi - bez prekida zaklanjali daljine,
esto bi ih iznenadili temelji ruevina, stupovi i zidovi s gravurama bezimenih kraljeva i njihovih zaboravljenih osvajanja. Neke od
ruevina bile su zaista kolosalne, ostaci kompleksa palaa ili hramova za koje im se inilo da neko bijahu veliki Poput Andiaminskih
visova u Momemnu ili Junriiime u Svetoj umni. Mnogi od njih lutali su neko vrijeme razmiljajui o stvarima koje su se moda
dogodile, a moda ne.
Kad bi prolazili kroz sela, hodali po zemljanim nasipima kojima je namjena bila zadrati razlivenu vodu iz rijeke za polja,
stanovnici su se okupljali da ih vide, uutkivali djecu i vrsto drali pse koji su lajali. U stoljeima nakon to su ih Kianjani osvojili
Shigeani su postali odani Fanimljani, no bili su oni stari narod, stanari koji bi uvijek nadivjeli gazde. Vie se nisu mogli prepoznati
u ratnim slikama koje su zurile u njih s razbijenih zidova. Pa su davali pivo, vino i vodu da utae e invazora. Luk, datulje i svjee
ispeeni kruh pribavljani su da utae njihovu glad. A ponekad su nudili i keri da zadovolje njihovu poudu. U nevjerici, Ljudi od
Kljove odmahivali su glavama i klicali da je to zemljaudesa. I mnoge je to podsjetilo na njihov prvi mladenaki posjet oevom
pradjedovskom domu, na onaj neobini osjeaj povratka na mjesto gdje nikada nisu bili.
Shigek se esto spominjao u Traktatu, glasine o dalekom tiraninu koji je jo i u tim davno prolim danima bio davni. Kao posljedica,
mnogi od Inrita bili su zabrinuti jer se inilo da rijei pretjeruju u opisu tog mjesta. Urinirali su u rijeku, veliku nudu vrili meu
drveem i pljeskali komarce. Tlo je bilo staro, melankolino, malo plodnije moda, ali samo tlo kao svako drugo. Veina ih je,
meutim, bila puna strahopotovanja. Koliko god svet tekst bio, rijei su samo klaparale dok nisu vidjeli zemlju. Svatko na svoj nain,
uvidjeli su da je hodoae priivanje svijeta uz sveto pismo. Napravili su svoj prvi pravi korak.
A Sveti Shimeh inio se tako blizu.

89

Onda je Cerjulla, tydonski Grof od Warnuta, naiao na zatvorene zidine grada Chiame. U strahu od gladi zbog lanjske snijeti,
gradski su starjeine zahtijevali jamstva prije nego otvore dveri. Umjesto da pregovara, Cerjulla je jednostavno naredio svojim
ljudima juri na zidine, koje su s lakoom savladali. Jednom kad su se nali unutra, Warnutisi su sve poklali.
Dva dana kasnije dolo je do jo jednog masakra, u Jiruxu, velikoj utvrdi na rijeci nasuprot gradu Ammegnotisu na junoj obali.
Navodno se shigeki garnizon kojeg je Skauras tamo ostavio pobunio i pobio svoje kianskeasnike. Kad je Uranyanka, slavni
ainonski Palatin od Moserothua, stigao sa svojim vitezovima, pobunjenici su otvorili dveri da bi ih zatim sve stjerali na hrpu i
masovno pogubili. Pogane, Uranyanka e kasnije rei Chepheramunniju, moe tolerirati, ali izdajnike pogane ne moe podnijeti.
Sljedeeg je jutra Gaidekki, iznimno temperamentni Palatin od Anpleija, naredio napad na grad Huterat nedaleko od Iotiaha, grada
Stare Dinastije, vjerojatno zato jer je njegov prevoditelj, zloglasni pijanica, pogreno preveo uvjete predaje tog grada. Jednom kad su
osvojili dveri, njegovi su se Conriyani sjurili niz ulice, i krenuli silovati i ubijati sve od reda.
Zatim, kao da ubijanje ima svoj vlastiti kleti zanos, svetoratovska okupacija sjeverne obale izrodila se u neobuzdani pokolj, iako
nitko nije znao iz kojeg razloga. Moda su razlog bile glasine o otrovanim datuljama i ipku. Moda je krvoprolie jednostavno
prouzroilo krvoprolie. Moda je sigurnost vjere zastraujua koliko i prekrasna. to moe biti istinitije od unitenja lanog?
Glas o inritskim zvjerstvima proirila se meu Shigeanima. Pred oltarima i po ulicama Faneovi sveenici tvrdili su da ih Jedini Bog
kanjava to su pruili dobrodolicu idolopoklonicima. Shigeani su se poeli barikadirati u svoja ogromna svetita s kupolama.
Zajedno sa enama i djecom okupljali su se i jaukali na mekim tepisima, izvikivali svoje grijehe, molili za oprost. Gruvanje ovnova u
vrata bio bi im jedini odgovor. A zatim navala maevaoca nemilosrdnih oiju.
Svako svetite du sjeverne obale svjedoilo je nekoj vrsti masakra. Ljudi od Kljove maevima su uutkivali vritee pokajnike, a
onda su ruili tronoge stalke, razbijali mramorne oltare, trgali tapiserije sa zidova i velike molitvene tepihe s podova. Sve to je nosilo
ljagu fanimstva bacali su na kolosalne lomae. Ponekad bi pod tepisima naili na zapanjujue mozaike Inrita koji su prvobitno podigli
hram, i graevina bi ostala poteena. Inae su velika svetita Shigeka spaljivali. Pod monstruoznim kulama dima psi su njukali po
hrpama mrtvaca i lizali krv sa irokih stepenica.
U Iothiahu koji je u strahu otvorio svoje dveri, stotine Kerathotika, inritske sekte koja je uspjela preivjeti stoljea fanimskog
ugnjetavanja, spasile su se pjevajui prastare himne Tisue Hramova. Ljudi koji su tulili od straha odjednom su se nali u zagrljaju
davno izgubljene brae iste vjere. Te su noi Kerathotici izali na ulice, razvaljivali vrata, ubijali stare suparnike, beskrupulozne
sakupljae poreza, sve koji su im se zamjerili za vrijeme Sapatiahovog reima. Zamjerki je bilo mnogo.
U Nagogrisu crvenih zidina, Ljudi od Kljove poeli su klati jedni druge. Gotovo istog trenutka kad je Sveti rat stupio u Shigek,
shigeki monici koji su ostali u gradu poslali su glasnike Ikurei Conphasu nudei predaju Caru u zamjenu za Carsku zatitu. Conphas
je smjesta poslao generala Numemariusa i kohortu Kidruhila. Nekom nerazjanjenom grekom, dveri su meutim predane velikoj
vojsci Thunyerana, veinom divljim Ingraulianima i Skagwancima, koji su odmah poeli pljakati grad. Kidruhili su pokuali
intervenirati i po ulicama su izbile otvorene bitke. Kad se general Numemarius susreo s Yalgrotom Srankomaljem pod zastavom
primirja, div mu je raskolio lubanju. Dezorganizirani smru svog generala i obeshrabreni okrutnou plavobradih ratnika, Kidruhili su
se povukli iz grada.
No nitko nije prolazio tee patnje od fanimskih sveenika.
Naveer, oko vatri zapaljenih poganskih relikvija, Inriti su ih koristili za pijanu zabavu, parali bi im trbuhe, vodili ih kao mazge za
njihove vlastite iznutrice. Nekima su kopali oi, neke bi zadavili, neke su silili da gledaju dok im siluju ene i keri. Druge su ive
derali. Mnoge su spalili kao vjetice. Bilo je teko pronai selo u kojem nije bilo osakaenog tijela nekog fanimskog sveenika ili
slubenika pribijenog na nadsvoene grane stabla eukaliptusa.
Prola su dva tjedna, a onda je iznenada, kao da je nametnuta neka precizna mjera, ludilo prestalo. Na kraju je samo dio stanovnitva
Shigeka pobijen, no bilo je nemogue hodati vie od sata a da se ne naie na mrtve. Umjesto skromnih barki ribara i trgovaca,
napuhana trupla plutala su niz oneiene vode Sempisa i rasprivala se po Meneanorskom moru.
Konano je Shigek oien.
S vrha se zigurat inio znatno strmijim, nego ranije sa zemlje. Ba kao i veina stvari - nakon to se dogode.
Kad se popeo na posljednju od varljivih stepenica, Kellhus se posvetio panorami koja ga je okruivala. Prema sjeveru i zapadu sve
je bilo obraeno. U daljini je vidio navodnjavana polja, redove platana i jasena, i sela koja su izgledala poput hrpa razbijene grnarije.
Nekoliko manjih zigurata uzdizalo se na maloj udaljenosti; nepokolebivi i tromi, drali su na okupu mreu kanala i nasipa koji su
sezali do maglovitih karpi Gedeje. Prema jugu, iza ramena zigurata kojeg je Achamian zvao Palpothis, vidio je stabla movarnog
ginka kako poput pognutih straara stoje sred gutika vrba po pjeanim prudovima. Moni Sempis ljeskao se na suncu malo dalje.
Prema istoku je vidio redove crvenog kroz zelenilo - uzdignute staze i drevne ceste - kako prolaze ispod sjenovitih umaraka i izmeu
osunanih polja i svi se spajaju u Iothiahu koji je zamraivao horizont svojim zidinama i dimom.
Shigek. Jo jedna drevna zemlja.
Tako stara i tako prostrana, Oe... Jesi li je i ti tako vidio?
Pogledao je niz stepenice koje su formirale nasip na mamutskim leima zigurata i ugledao Achamiana kako se jo uvijek mui s
usponom. Znoj je zatamnio pazuhe i ovratnik njegove bijele lanene tunike.
"Mislio sam da si rekao da su drevni narodi vjerovali da na vrhu ovih uda ive njihovi bogovi", Kellhus vikne. "Zato se vue?"
Achamian stane, namrti se preostaloj udaljenosti. Hvatajui dah, pokuao se nasmijeiti kroz grimasu. "Zato jer su drevni narodi
vjerovali da na vrhu ovih uda ive njihovi bogovi..."
Kellhus se nasmije, a onda se posveti prouavanju oteenog vrha. Drevni oltar leao je u ruevinama: unitenih zidova i razasutih
blokova. Prouavao je razdijeljene gravure i neodgonetljive piktograme. Ostatke bogova, pretpostavljao je, i njihove zemaljske
zazive.
Vjera. Vjera je podigla ovu planinu od crnih stepenica - vjerovanja davno umrlih ljudi.
Toliko mnogo, Oe, a sve uime zablude.
Jedva se inilo moguim. A ipak, ni Sveti rat nije bio mnogo drugaiji. Na neki je nain to bio mnogo vei, ako ve prolazan posao.
U mjesecima otkad je stigao u Momemn, Kellhus je postavio temelje svog vlastitog zigurata, domogao se povjerenja mo
nika,
usadio sumnju da je vie - mnogo vie - nego princ kako je tvrdio. Nevoljko kako i odgovara mudrosti i skromnosti, konano je

90

preuzeo ulogu koju su mu drugi nametali. S obzirom na kompleksnost situacije, u poetku se nadao da e postupati opreznije, no
susret sa Sarcellusom prisilio ga je da ubrza raspored, da se izlae rizicima koje bi inae izbjegao. Znao je da ga ak i sada Savjet
motri, prouava i razmilja o njegovoj sve veoj moi. Mora osvojiti Sveti rat prije nego li im strpljenje previe iezne. Mora
napraviti zigurat od ovih ljudi.
/ ti si ih vidio, zar ne, Oe? Jesu li oni ti koje lovi? Jesu li oni razlog to si me pozvao?
Gledajui u ne tako daleka prostranstva, ugledao je ovjeka koji je hodao s volovima po uzdignutoj stazi, i udarao ih ibom svaka trietiri koraka. Vidio je pognuta lea u susjednim poljima prosa. Pola milje dalje ugledao je skupinu inritskih konjanika kako jau kroz
utu penicu u jednoj liniji.
Bilo koji od njih mogao bi biti Savjetov pijun.
"Sveti Seja!" Achamian uzvikne kad se popeo na vrh.
to bi arobnjak uinio kad bi saznao za njegov tajni sukob sa Savjetom? Mandat se ne smije uplitati, Kellhus je znao, ne dok ne
stekne dovoljnu mo da ravnopravno pregovara s njima.
Sve se svodilo na mo.
"Kako si ono rekao da se ovo zove?" Kellhus upita, iako on nita nije zaboravljao.
"Veliki Xijoserov zigurat", Achamian odvrati, jo uvijek dahui. "Jedno od najveih djela Stare Dinastije... Izvanredno, zar ne?"
"Da..." Kellhus ree s lano isforsiranim entuzijazmom. Mora se osjetiti posramljeno.
"Neto te mui?" Achamian upita i nasloni se na koljena. Okrenuo se s namjerom da pljune preko ruba vrha.
"Serwe..." Kellhus ree s prizvukom priznanja. "Reci mi, misli li da bi bila u stanju..." Odglumio je nervozno gutanje.
Achamian skrene pogled prema maglovitom krajoliku, ali ne prije nego li je Kellhus uoio prolazni izraz straha. Okretanje dlanova
prema gore, nervozan pokret brade, ubrzani otkucaji srca...
"U stanju to?" arobnjak upita hinei nezainteresiranost.
Od svih dua kojima je Kellhus zagospodario, rijetko se koja pokazala toliko korisna kao Serwe. Pouda i sram uvijek su najkrai
putevi do srca svjetovnih ljudi. Sve otkad ju je poslao Achamianu, arobnjak je svoj napola zaboravljeni prijestup kompenzirao na
bezbroj suptilnih naina. Stara conriyanska poslovica pokazala se istinitom: nema velikodunijeg prijatelja od onoga koji ti je zaveo
enu...
A upravo je velikodunost trebao od Drusasa Achamiana.
"Nita", Kellhus ree odmahnuvi glavom. "Svi se mukarci boje da su im ene nevjerne, valjda." Neke rane treba uporno njegovati
i paziti, dok druge valja ostaviti da se gnoje.
Izbjegavajui njegov pogled, Uenjak zaguna i pogladi se po kriima. "Postajem prestar za ovo", ree on pretjerano dobre volje.
Proisti grlo i pljune po posljednji put. "Kako bi Esmi likovala..."
Esmenet. Ona tek treba odigrati svoju ulogu.
Nakon toliko tjedana dugotrajnog druenja, Kellhus je upoznao Achamiana mnogo bolje nego to je Achamian poznao samog sebe.
Oni koji su voljeli Uenjaka - Xinemus i Esmenet - esto su ga smatrali slabim. Ublaavali su grube rijei, pravili se da ne primjeuju
drhtave ruke ili krhke izraze lica, i o njemu govorili s gotovo roditeljski zatitnikim stavom. No Kellhus je znao da je Drusas
Achamian snaniji nego to itko, a naroito Drusas Achamian, misli. Neki se ljudi troe u neprestanim sumnjama i razmiljanjima sve
dok im se ne pone initi da nemaju oblik za koji bi se mogli uhvatiti. Neke ljude potrebno je posjei grubom sjekirom svijeta.
Staviti na kunju.
"Reci mi," Kellhus ree, "koliko uitelj mora dati?"
Znao je da se Achamian odavno prestao smatrati njegovim uiteljem, no arobnjak je bio dovoljno tat da ga ne pokua osloboditi te
zablude. Najsnanija laskanja ne lee u onome to je izreeno, ve u pretpostavci u pozadini onoga to je izreeno.
"To", Achamian odgovori, ponovno ga se usudivi pogledati, "ovisi o ueniku..."
"Dakle, potrebno je poznavati studenta kako mu se ne bi dalo premalo."
Mora posumnjati u sebe. "Ili previe."
Bila je to Achamianova intelektualna navika: napominjanje vanosti suprotnih i ne tako oitih stvari. Uivao je u zbacivanju vela, u
otkrivanju sloenosti koje se skrivaju iza jednostavnih stvari. U tome je bio gotovo jedinstven: Kellhus je otkrio da svjetovni ljudi
mrze sloenosti upravo onoliko koliko vole laskanje. Mnogi ljudi bi radije umrli u zabludi nego ivjeli u nesigurnosti.
"Previe..." Kellhus ponovi. "Misli na Proyasa?"
"Da. Na Proyasa."
"emu si njega poduavao?"
"Onome to nazivamo egzoterikom... Logici, povijesti, aritmetici - svemu osim ezoteriji - magiji."
"I to je bilo previe?"
arobnjak umukne zbunjeno, odjednom nesiguran to je zapravo mislio.
"Ne", priznao je trenutak kasnije. "Pretpostavljam da nije. Nadao sam se da u ga poduiti sumnji, toleranciji, no buka njegove vjere
bila je prevelika. Moda da su mi dopustili da zavrim njegovo obrazovanje... No on je izgubljen. Samo jo jedanovjek od Kljove."
Sada mu pokai olakanje.
Kellhus otpuhne napola se smijui. "Kao i ja."
"Upravo tako", ree Uenjak Mandata, cerei se na onaj svoj lukavi i srameljivi nain koji je, kao to je Kellhus primijetio,
ostalima bio toliko simpatian. "Samo jo jedan krvoedni fanatik."
Kellhus se nasmije Xinemusovim smijehom, a onda utihne s osmijehom na licu. Neko je vrijeme razraivao Achamianove reakcije
do najfinijih nijansi izraza lica. Iako Kellhus nikada nije upoznao Inraua znao je - sa zapanjujuom preciznou - svojstva mladievog
ponaanja i izraza - toliko dobro da je mogao navesti Achamiana da razmilja o Inrauu samo jednim pogledom ili smijekom.
Paro Inrau. Uenik kojeg je Achamian izgubio u umni. Uenik kojeg je iznevjerio.
"Postoji vie vrsta fanatizma", Kellhus ree.
arobnjakove oi naas su se rairile, a onda se suzile u tjeskobnim razmiljanjima o Inrauu i dogaajima od prethodne godine onome to bi najradije zaboravio.

91

Mandat mora postati vie od mrskog gospodara, moraju postati neprijatelji.

"Ali nisu svi fanatizmi jednaki", ree Achamian.
"Kako to misli? Nisu jednaki u principu, ili nisu jednaki po posljedicama?"
Inrau je bio jedna takva posljedica, ba kao i nebrojene tisue koje je Sveti rat pobio u proteklih nekoliko dana. Tvoja kola nije
nimalo drukija, Kellhus je sugerirao.
"Istina", Achamian ree. "Razlikuju se po Istini. O kojem god fanatizmu bila rije, Inritima, Savjetu ili ak Mandatu, posljedice su
iste: ljudi umiru ili pate. Pitanje je za to umiru ili pate..."
"Znai cilj - pravi cilj - opravdava patnje, ak i smrt?" "To sigurno vjeruje, inae ne bi sad bio ovdje."
Kellhus se nasmijei kao da je posramljen to je razotkriven. "Dakle, sve se svodi na Istinu. Ako su neiji ciljevi istiniti..."
"Sve je opravdano. Svako muenje, svaka smrt..." Kellhus raskolai oi onako kako je znao da bi to Inrau uinio. "Svaka izdaja", ree
on.
Achamian je zurio, okamenivi pametno lice koliko je god mogao. No Kellhus je vidio kroz tamnu kou, kroz sloj finih miia, ak i
kroz duu koja se muila ispod. Vidio je misterije i patnje uronjene u tri tisuljea mudrosti. Vidio je dijete koje mlati i zlostavlja
pijani otac. Vidio je stotinu generacija nronskih ribara razapetih izmeu gladi i okrutnog mora. Vidio seswathu i ludilo rata bez
nade. Vidio je drevna ketyaska plemena kako se slijevaju niz padine planine. Vidio je ivotinju, u potrazi za hranom i parenjem, koja
see u vrijeme prije svakog sjeanja.
Nije vidio ono to e doi poslije; vidio je ono to je prethodilo...
"Svaka izdaja", arobnjak ponovi tupo.
Blizu je.
"I tvoj cilj", Kellhus je navaljivao. "Spreavanje Druge Apokalipse."
"Istinit je. U to nema sumnje."
"Pa e u ime tog cilja poiniti svaki in, svaku izdaju?"
Achamianove oi skupe se od uasa, i Kellhus uoi brigu prekratku da bi bila pitanje. Uenjak se ve naviknuo na uinkovitost
njihovih razgovora: rijetko su toliko lutali od pitanja do pitanja kao sada.
"udno je to", ree Achamian, "kako neto to jedna osoba izgovori sa sigurnou zvui toliko neuveno kad to ponovi netko
drugi..."
Neoekivani obrat, ali takoer prilika. Krai put.
"Zabrinjavajue je", ree Kellhus, "zato jer pokazuje uvjerenje jednako jeftino kao to su i rijei. Svatko moe vjerovati do smrti.
Svatko moe tvrditi isto to i ti."
"Dakle, ti se boji da se ja ne razlikujem od bilo kojeg drugog fanatika."
"Ti ne bi?"
Koliko je duboko to njegovo uvjerenje?
"Ti jesi Glasnik, Kellhuse. Da si sanjao Seswathin san kao i ja..."
"Zar ne bi Proyas mogao rei isto za svoj fanatizam? Zar ne bi mogao rei: 'Da si govorio s Maithanetom kao i ja'?"
Koliko e ga daleko slijediti? Do smrti?
arobnjak uzdahne i kimne. "Uvijek ista dilema, zar ne?"
"Ali ija dilema? Moja ili tvoja?"
Hoe li ga slijediti i dalje?
Achamian se nasmije, ali odsjeno kao to to ljudi ine kada umanjuju Vrijednost onoga to ih prestravljuje.
"To je svjetska dilema, Kellhuse."
"Treba mi vie od toga, Akka - vie od otrcanih izjava."
JeSi li ga slijedio do kraja?
"Nisam siguran"
"to eli od mene?" Kellhus usklikne u iznenadnom oajanju. Inrauova neodlunost cvrkutala mu je u glasu. Inrauov uas
razrogaio mu je oi.
Moram to dobiti.
arobnjak je uasnuto zurio. "Kellhuse, ja..." "Razmisli to mi govori! Razmisli, Akka, razmisli! Govori mi da sam ja znak Druge
Apokalipse, da sam vjesnik izumiranja ovjeanstva!" No naravno, Achamian je smatrao da je vie od toga...
"Ne, Kellhuse... Ne kraj."
"Nego to sam ja? to ti misli to sam ja?"
"Ja mislim... Mislim da si moda..."
"to, Akka? to?"
"Sve ima svoju svrhu\" Uenjak povie ogoreno. "Doao si k meni s razlogom, ak i ako se tek treba pomiriti s tim."
Kellhus je znao da je to krivo. Da bi dogaaji imali svrhu, njihov kraj trebao bi odreivati njihov poetak, a to je nemogue.
Stvarima upravlja njihovo porijeklo, a ne odredite. Ono to prethodi odreuje ono to e uslijediti poslije; njegovo manipuliranje
svim tim svjetovnim ljudima bilo je dovoljan dokaz tome... Moda su Dunyanjani pogrijeili u svojim teoremima, ali aksiomi su ostali
netaknuti. Logos je bio sloen - nita vie od toga. ak je i magija, koliko je uspio saznati, slijedila zakone.
"A koja je to svrha?" Kellhus upita.
Achamian je oklijevao, i iako je ostao posve tih, sve je od njegovog izraza do pulsa zavijalo u panici. Oblizao je usne...
"Mislim... spasiti svijet."
Uvijek se svodilo na to. Uvijek ista zabluda.
"Znai, ja sam tvoj razlog?" Kellhus ree u nevjerici. "Ja sam Istina koja opravdava tvoj fanatizam?"
Achamian je samo prestravljeno zurio. Pljakajui mu lice, Kellhus je promatrao kako ga izvodi zapljuskuju i kapaju mu u duu,
kako ih vlastita teina povlai u jedan neminovni zakljuak.
Sve... Svojom voljom mora prepustiti sve.

92

ak i Gnosu.
Koliko si moan postao, Oe?
Bez ikakvog upozorenja, Achamian ustane i krene se sputati monumentalnim stepenitem. Svaka je stepenica bila popraena
munim razmiljanjem, kao da ih broji. Shigeki vjetar mrsio mu je sjajnu crnu kosu. Kad ga je Kelhus zazvao, rekao je samo:
"Visine me umaraju."
Kao to je Kellhus znao da e biti.
General Martemus uvijek se smatrao praktinim ovjekom. Bio je on osoba koja uvijek razjanjava svoje zadatke, a onda se metodiki
lati postizanja svojih ciljeva. Nije imao nasljedno pravo, nisu ga tetoili u djetinjstvu, nita to bi mu maglilo rasuivanje. Jednostavno
bi vidio, procijenio i djelovao. Svijet nije tako kompliciran, govorio bi svojim niimasnicima, dokle god si trezven i nemilosrdno
praktian.
Vidi. Procijeni. Djeluj.
ivio je svoj ivot po toj filozofiji. Kako li je samo lako poraena.
Zadatak se inio jednostavan, iako moda malo neobian u poetku. Motriti Princa Kellhusa od Atrithaua i pokuati pridobiti
njegovo povjerenje. Ako ovjek skuplja sljedbenike za neku podmuklu svrhu, kao to je Conphas sumnjao, onda bi nansurski general
koji pati od krize vjere trebao biti neodoljiva prilika.
Nije bilo tako. Martemus je prisustvovao barem dvanaest njegovih veernjih propovijedi, takozvanih 'Improvizacija', prije nego li
mu je ovaj uputio ijednu rije.
Dakako, Conphas, koji je uvijek krivio svoje izvritelje prije nego vlastite pretpostavke, smatrao je Martemusa odgovornim. Nije
moglo biti nikakve sumnje u to da je Kellhus Cishaurim jer je povezan sa Skeaosom koji je, pak, nesumnjivo Cishaurim. Nije moglo
biti sumnje u to da on glumi proroka, ne nakon incidenta sa Saubonom. I nije bilo anse da on zna da je Martemus mamac, budui da
Conphas nije o svom planu priao nikome osim Martemusu. Dakle, Martemus je podbacio, ak i ako je Martemus previe tvrdoglav
da bi to i sam uvidio.
No to je bila tek jedna od sitnih nepravdi koje mu je Conphas utrapio tijekom godina. ak i kad bi Martemusu bilo do toga da se
uvrijedi, to nije bilo vjerojatno, bio je previe zauzet strahom.
Nije bio sasvim siguran kad se to dogodilo, no u jednom trenutku tijekom dugotrajnog mara preko Gedeje, General Martemus,
koliko god Praktian bio, prestao je vjerovati da Princ Kellhus glumi proroka. Nije to znailo da je mislio da ovjek stvarno jest
prorok - Martemus je ostao praktian u tom pogledu - samo da vie nema pojma to vjeruje...
No ubrzo e znati, i ta ga je spoznaja prestravljivala. Martemus je takoer bio iznimno odan ovjek i cijenio je svoju poziciju
Conphasovog pobonika. esto je razmiljao o tome da je roen da bi sluio pod vodstvom udljivog Uzvienog Generala, da bi
uravnoteivao njegov neosporni genij trezvenijim, pouzdanijim opaanjima. Genijalca valja podsjeati na praktinost, esto bi
pomislio. Koliko god slasni bili zaini bez soli se ne moe.
Meutim, ako Kellhus stvarno jest... to e se onda desiti s njegovom odanou?
Martemus je razmiljao o tome dok je sjedio meu zapjenjenim tisuama koje su se okupile sluati prvu propovijed Princa Kellhusa
od onog ludila pri dolasku u Shigek. Pred njim se uzdizao drevni Xijoser, Veliki zigurat, planina od strmog i glatkog crnog kamena,
toliko masivnog da mu se inilo da bi trebao zakloniti lice i baciti se na trbuh. Bujne doline delte Sempisa sterale su se na sve strane,
ureene manjim ziguratima, kanalima i beskrajnim riinim poljima. Sunce je bljetalo bijelo na pustinjskom nebu.
Diljem gomile, mukarci i ene razgovarali su i smijali se. Neko je vrijeme Martemus promatrao par pred sobom kako dijele
skroman obrok kruha i luka. Onda je primijetio da se oni koji sjede oko njega trude izbjei njegov pogled. Vjerojatno su ih plaili
njegova uniforma i plavi plat, pomislio je, izgledao im je kao kastinski plemi. Prelazio je pogledom od jednog rastresenog susjeda
do drugog, pokuavajui smisliti neto to bi im mogao rei da ih umiri. No nije se mogao natjerati prozboriti prvu rije.
Obuzme ga duboki osjeaj usamljenosti. Ponovno se sjetio Conphasa.
Onda ugleda Princa Kellhusa, malenog i dalekog, kako se sputa niz monumentalne stepenice Xijosera. Martemus se nasmijei, kao
da je naletio na starog prijatelja na stranoj trnici.
to li e rei?
Kad je tek poeo dolaziti na improvizacije, Martemus je pretpostavljao da e govori biti ili heretiki ili lako zanemarivi. Nisu bili ni
jedno od toga. Princ Kellhus je recitirao rijei Starih Proroka i Inrija Sejenusa kao da su njegove vlastite. Nita od onoga to je
govorio nije proturjeilo niti jednoj od nebrojenih propovijedi koje je Martemus uo tijekom svog ivota - iako su te propovijediesto
proturjeile jedna drugoj. inilo se kao da Princ slijedi daljnje istine, neizgovorene implikacije onoga to su svi ortodoksni Inriti ve
ionako vjerovali.
Sluati njega, inilo mu se, znailo je uiti ono to ve znaju, ali toga nisu svjesni.
Princ Boji, neki su ga nazivali. Onaj-koji-sije-unutranje-svjetlo.
U bijelom svilenom ogrtau koji je sjao na suncu, Princ Kellhus zastao je na niim stepenicama zigurata i ogledao se po nemirnim
masama. Bilo je neeg velianstvenog u njegovom dranju, kao da se spustio ne iz visina nego s nebesa. S trunkom strave, Martemus
shvati da ga nije vidio kako se sputa sa zigurata, ak niti kad je zakoraio s drevnog svetita na vrhu. Samo ga je... uoio.
General prokune vlastitu glupost.
"Prorok Angeshrael", Princ Kellhus se oglasi, "prekinuo je s postom na planini Eshki." Okupljena gomila potpuno je utihnula, toliko
da je Martemus uo kako mu povjetarac udara u ui. "Kljova kae da mu je Husyelt poslao zeca da bi konano mogao jesti.
Angeshrael je odrao Lovev dar i zapalio vatru da priredi gozbu. Kad se najeo i bio zadovoljan, blaeni Husyelt, Sveti uljalo,
pridruio mu se uz vatru, jer Bogovi u ono doba jo nisu prepustili svijet Ljudima na brigu. Angeshrael, prepoznavi Boga kao Boga,
smjesta pade na koljena pred vatrom, ne razmiljajui kud e s licem." Princ se iznenada naceri.
"Kao mladi prve brane noi, grijeio je u nestrpljivosti..."
Martemus se nasmije s tisuama drugih. Nekako je sunce zasjalo jae.
"I Bog ree: 'Zato na Prorok pada samo na koljena? Nisu li Proroci Ljudi kao i drugi Ljudi? Ne bi li i oni trebali spustiti lice na
zemlju?' Na to Angeshrael odgovori: 'Preda mnom je vatra.' I neusporedivi Husyelt ree: 'Vatra gori na zemlji, i to vatra spali
zemljom postaje. Ja sam tvoj Bog. Stavi lice na zemlju.'"

93

Princ zastane.
"I tako je Angeshrael, kae nam Kljova, stavio glavu u plamen."
Unato gustom, vlanom zraku, Martemus se najeio. Koliko je puta, pogotovo kao dijete, zurio u neku vatru, savladan iznenadnom
eljom da zarije lice u plamen - ako nita drugo, da osjeti kako se Prorok neko osjeao?
Angeshrael. Opeeni Prorok. Spustio je lice u vatru! Vatru!
"Kao i Angeshrael," Princ nastavi, "nali smo se kako kleimo pred jednom takvom vatrom..."
Martemus zadri dah. Vruina je strujala njime, ili mu se barem tako inilo.
"Istina!" Princ Kellhus povie kao da zaziva ime koje je svakom ovjeku poznato. "Vatra Istine. Istine onoga tko vi jeste..."
Nekako mu se glas razdijelio, postao zbor.
"Krhki ste. Sami ste. Oni koji bi vas htjeli voljeti ne poznaju vas. udite za opscenim stvarima. Bojite seak i najblieg brata.
Razumijete mnogo manje nego to se pretvarate da razumijete...
Vi - vi! - ste sve to. Krhki, sami, neshvaeni, poudni, uplaeni i ne shvaate. ak i sada osjeate kako te istine peku. ak i sad" podignuo je ruku kao da eli dodatno utiati tihe ljude - "one vasprodiru."
On spusti ruku. "Ali ne sputate lice na zemlju. Ne sputate..."
Njegove sjajne oi zastanu na Martemusu, koji osjeti kako mu se grlo stee, osjeti kako mu maleni malj srca kuc-kuc-kuca krv u
lice.
On vidi kroz mene. On svjedoi...
"Ali zato?" Princ upita, glasom ranjenim nekom starom i zbunjujuom boli. "U muci ove vatre lei Bog. A u Bogu lei iskupljenje.
Svaki od vas dri klju vlastitog iskupljenja. Ve kleite pred njim! A jo uvijek ne sputate lice na zemlju. Jeste krhki. Jeste sami.
Oni koji vas vole ne poznaju vas. udite za opscenim stvarima. Bojite seak i najblieg brata. I razumijete mnogo manje nego to se
pravite da razumijete!"
Martemus se namrti. Njegove rijei povukle su mu bol od utrobe do grla i zavrtile mu misli u vrtoglavom prepoznavanju neeg
istovremeno poznatog i otuenog. O meni... Govori o meni!
"Ima li netko od vas tko bi to porekao?" Tiina. Negdje je netko plakao.
"Ali vi to poriete]" Princ Kellhus zavapi, poput ljubavnika suoenog s nemoguom nevjerom. "Svi vi! Kleite, ali isto tako varate varate vatru vlastitog srca! Oivljavate la za lai, bunite se da ta vatra nije Istina. Da ste jaki. Da niste sami. Da vas oni koji vas vole
poznaju. Da ne udite za opscenim stvarima. Da se uope ne bojite svog brata. Da razumijete svel"
Koliko je puta Martemus tako slagao? Martemus Praktini. Martemus Realistini. Kako je mogao biti sve to ako tako dobro zna o
emu Princ Kellhus govori?
"Ali u tajnim trenucima - da, tajnim trenucima - ta poricanja zvue prazno, zar ne? U tajnim trenucima vidite traak mune Istine. U
tajnim trenucima spoznajete da je va ivot obina farsa. I plaete! I pitate se to ne valja! I vapite: 'Zato ne mogu biti jak?'"
Skoio je nekoliko stepenica nie.
"Zato ne mogu biti jak?"
Martemusa je boljelo grlo! - boljelo kao da je on sam urlao te rijei.
"Zato", Princ ree blago, "jer laete."
I Martemus pomisli, suludo: Koa i kosa... On je samo ovjek!
"Krhki ste jer hinite snagu." Glas je sada ve bio odvojen od tijela, i aputao je potajno u tisue crvenih uiju. "Sami ste jer laete
neprestano. Oni koji vas vole ne poznaju vas jer ste glumac. udite za opscenim stvarima jer poriete da udite. Bojite se svog brata
jer se bojite onoga to on vidi. Razumijete malo toga jer da biste nauili, morate priznati da ne znate nita T
Kako je mogue obuhvatiti ivot jednim dlanom?
"Uviate li tragediju?" Princ je zaklinjao. "Sveta pisma od nas trae da budemo boanski, da budemo vie nego to jesmo. A to
jesmo? Krhki ljudi sitniavih srca, zavidnih srca, ljudi koje gui veo vlastitih lai. Ljudi koji ostaju krhki jer nisu u stanju priznati
vlastitu krhkost!'
A ta se rije, krhki, inila kao da je baena s nebesa, iz Onostranog, i na jedan trenutak ovjek koji ju je izgovarao nije vie bio
ovjek, ve zemaljska povrina neeg mnogo veeg. Krhki... Izgovorena ne ustima ovjeka, ve od negdje drugdje...
I Martemus shvati.
Sjedim u prisustvu Boga.
Strava i blaenstvo.
Grebe mu oi. Zasljepljuje kou. Posvuda.
Prisustvo Boga.
Napokon biti miran, biti poduprijet onime to podupire svijet, i konano vidjeti koliko si se daleko strmoglavio. I Martemusu se
inilo da je ovdje po prvi put, kao da je biti ja - biti ovdje! - mogue samo u istini koja je Bog.
Ovdje...
Nemogunost udisanja slatkog zraka kroz slane usne. Misterij due koja se kree i skrivenog intelekta. Draest nagomilanih strasti.
Nemogunost.
Nemogunost...
udo bivanja ovdje.
"Kleknite sa mnom", glas niotkuda ree. "Primite me za ruku i ne bojte se. Gurnite glavu u pe!"
Mjesto je pripravljeno za ove zavrne rijei, rijei koje skiciraju sveto pismo njegovog srca. Mjesto ushita.
Mnotvo je vapilo i Martemus je vapio s njima. Neki su otvoreno plakali, i Martemus je plakao s njima. Drugi su posezali kao da
ele primiti njegovu sliku. Martemus je podignuo dva prsta da dotakne njegovo daleko lice.
Nije znao koliko je dugo Princ Kellhus govorio. No govorio je o mnogoemu, i kojeg god su se podruja njegove rijei dotakle,
svijet se transformirao. "to to znai biti ratnik? Nije li rat vatra? Pe? Nije li rat sama istina nae krhkosti?" ak ih je nauio himnu,
koja mu se, kao to je rekao, javila u snu. I pjesma ih je dirnula onako kako samo pjesma iz Onostranoga moe dirnuti. Himna koju
pjevaju Bogovi sami. Do kraja svog ivota, Martemuse se buditi i uti tu pjesmu.

94

A kasnije kad su se mase gomilale oko Princa, padale na koljena i njeno ljubile rub njegovog bijelog ogrtaa, molio ih je da ustanu,
podsjeao ih da je on samo ovjek kao i svaki drugi. I konano, kada je stiskanje tjelesa dovelo Martemusa k njemu, nadnaravno plave
oi blago su ga pogledale, ne obraajui panju na njegov zlatni prsni oklop, njegov plavi plat, ni insignije njegovog poloaja.
"ekao sam te, Generale."
Uzbuena graja ostalih postala je daleka, kao da su njih dvojica potopljeni. Martemus je bio u stanju samo buljiti, zapanjen, prepun
strahopotovanja i toliko sretan...
"Conphas te poslao. No to se sad promijenilo, nije li?"
I Martemus se osjeao kao dijete pred ocem, nesposoban lagati, nesposoban rei istinu.
Prorok kimne kao da je progovorio. "to e se desiti s tvojom odanou, pitam se?"
Negdje daleko, gotovo predaleko za dodir, ljudi su uzvikivali. Martemus je gledao Proroka kako okree glavu, posee unazad rukom
okruenom zlatnom aureolom i hvata leteu ruku, na kojoj je bila aka, u kojoj je bio dug i srebrnkast no.
Atentat, pomislio je bez brige.
ovjeka koji stoji pred njim nemogue je ubiti. Sada je to znao.
Gomila je mlatila ubojicu na zemlji. Martemus ugleda krvavo zavijajue lice.
Prorok se ponovno okrene njemu.
"Ne elim podijeliti tvoje srce", ree. "Vrati se k meni kad bude spreman."
"Upozoravam te, Proyase. Neto se mora poduzeti u vezi togovjeka."
Ikurei Conphas izgovorio je to neto odrjeitije nego to je namjeravao. No ovo su odrjeita vremena.
Conriyanski Princ zavalio se u svoju sklopivu stolicu i spokojno gledao u njega. Rukom je odsutno upkao kratko podianu bradu.
"to predlae?"
Napokon.
"Da sazovemo kompletno vijee Velikih i Manjih Imena."
"I?"
"Da ga optuimo."
Proyas se namrti. "Optuimo? Za to?"
"Pod okriljem Kljove. Starog zakona."
"Aha, razumijem. A za to bi ti optuio Princa Kellhusa?"
"Za irenje blasfemije. Za pretenzije na status proroka."
Proyas kimne. "Drugim rijeima," ree on otro, "kao Lanog Proroka."
Conphas se nasmije u nevjerici. Sjeao se kako je nekada - sada mu se inilo davno - mislio da e on i Proyas brzo postati veliki
prijatelji tijekom Svetog rata. Obojica su bili zgodni. Bili su tu negdje po godinama. I svaki u svojem dijelu Tromorja, smatrani su
slinim genijalcima koji mnogo obeavaju - to jest, dok nije satrao Scylvendije u Bitki na Kiyuthu.
Meni nitko nije ravan.
"Zar postoji prikladnija optuba?" Conphas upita.
"Pristao sam", Proyas odgovori mrzovoljno, "raspravljati o tome kakoemo iznenaditi Skaurasa na junoj obali, a ne raspravljati o
pobonosti ovjeka kojeg smatram prijateljem."
Iako je Proyasov paviljon bio velik i bogato namjeten, u njemu je bilo mrano i nepodnoljivo vrue. Za razliku od ostalih koji su
zamijenili
platno mramorom naputenih vila, Proyas se ponaao kao da je jo uvijek u maru.
Samo fanatik.
"uo si za one Propovjedi na Xijoseru?" Conphas upita, razmiljajui, Martemuse, budalo jedna...
Ali u tome je i bio problem. Martemus nije bio budala. Conphas se nije mogao sjetiti nikoga tko bi bio manje blesav... Upravo je u
tome bio problem.
"Da, da", Proyas odvrati ogoreno uzdahnuvi. "Mnogo sam puta bio pozvan da prisustvujem, ali imam puno posla s terenom."
"Mogu zamisliti... Jesi li znao da ga mnogi iz redova i linija - moji ljudi, tvoji ljudi - nazivaju Ratnikom-Prorokom? RatnikomProrokom?!"
"Da. I to znam..."
Proyas ree istim strpljivo-nestrpljivim tonom kao i prije, ali spojenih obrva, kao da ga titi zabrinjavajua misao.
"Kako sada stvari stoje," Conphas ree, govorei kao da je na kraju strpljenja, "ovo je Sveti rat Kasnijeg Proroka... Inrija Sejenusa.
Meutim, ako ovaj prevarant nastavi prikupljati sljedbenike, ubrzo e to postati Sveti rat Ratnika-Proroka. Razumije li?"
Mrtvi proroci su korisni, jer se moe vladati u njihovo ime. Ali ivi proroci? Cishaurimski proroci?
Moda bih mu trebao rei to se dogodilo sa Skeadsom...
Proyas odmahne glavom umorno odbacujui. "to bi ti htio da uinim, ha, Conphase? Kellhus je... drugaiji od ostalih ljudi. Ali
uope ne tvrdi da je prorok. I naljuti se kad ga drugi tako nazivaju."
"Pa to? Zar mora prvo priznati da je lani prorok?! To to stvarno jest lani prorok nije dovoljno?"
Sa zabrinutim izrazom na licu, Proyas ga je otro promatrao, prelazio pogledom gore-dolje kao da procjenjuje je li mu oklop u redu.
"Zato tebe to toliko brine, Conphase? Ti sasvim sigurno nisi poboan ovjek."
to bi htio da uinim, Strie? Da mu kaem?
Conphas suspregne poriv da pljune kao Scylvendi, i umjesto toga prijee jezikom preko zuba. Prezirao je neodlunost.
"Pitanje moje pobonosti ovdje nije vano."
Proyas duboko udahne i jo dublje izdahne. "Mnoge sam sate proveo sjedei s njim, Conphase. Zajedno smo itali naglas iz Kronike
Kljove i Traktata, i niti jednom u cijelo to vrijeme nisam primijetio ni najmanji apat hereze. U stvari, Kellhus je moda najpoboniji
ovjek kojeg sam ikada upoznao. Dobro, to to su ga drugi poeli nazivati prorokom jest uznemiravajue, slaem se. Ali to nije
njegovo maslo. Ljudi su slabi, Conphase. Zar je toliko udno da se uzdaju u njega i da u njegovoj snazi vide vie nego to jest?"
Conphas osjeti kako mu se slatki prezir razlijeva licem. "ak i ti... Opinio je ak i tebe."

95

Kakav je to ovjek? Iako se to gnuao priznati, Martemusov ga je izvjetaj duboko potresao. Nekako je u samo nekoliko tjedana taj
Princ Kellhus uspio pretvoriti njegovog najodanijeg ovjeka u blebetavog idiota. Istina! Krhkost ljudi! Pe!
Kakve gluposti! A ipak, gluposti koje cure kroz Sveti rat kao krv kroz platno. Taj Princ Kellhus je rana. A ako je uistinu pijun
Cishaurima kao to se dobri stari Stric Xerius bojao, mogao bi se vrlo lako pokazati smrtonosnim.
Proyas se razljutio i na prezir odgovorio prezirom. "Opinio", otpuhne on. "Naravno da ti to tako vidi. Ambiciozni ljudi nikada ne
razumiju pobone. Njima ciljevi moraju biti svjetovni da bi ih smatrali razumnima. Rjeenja za prizemne gladi."
Bilo je neeg usiljenog u njegovim rijeima, Conphas zakljui. Barem sam posijao sjeme.
"Mnogo toga jo treba rei o sitosti", Conphas se otrese, a zatim se okrene na peti. Premaio je svoju dnevnu dozu idiota.
Proyasov ga glas zaustavi prije nego li je stigao do zavjesa.
"Jo jedna stvar, Uzvieni Generale."
Conphas se okrene, sputenih kapaka i uzdignutih obrva. "Da?"
"uo si za pokuaj ubojstva Princa Kellhusa?"
"eli rei da postoji jo jedan trezven ovjek na ovom svijetu?"
Proyas se kiselo nasmijei. Na trenutak mu je prava mrnja bljesnula u oima.
"Princ Kellhus kae da je ovjek koji ga je pokuao ubiti bio Nansurac. Jedan od tvojih asnika, tovie."
Conphas je tupo zurio u njega, shvativi da je nasamaren. Sva ta pitanja... Proyas ih je postavljao da bi ga upleo, da ustanovi ima li
motiv. Conphas je proklinjao vlastitu glupost. Bio on fanatik ili ne, Nersei Proyasa ne valja podcijeniti.
Ovo postaje nona mora.
"to?" ree Conphas. "Kani me uhititi?"
"Ti kani uhititi Princa Kellhusa."
Conphas se naceri. "Bit e ti teko uhititi vojsku."
"Ne vidim ja nikakvu vojsku", Proyas ree.
Conphas se nasmijei. "O vidi, vidi..."
Naravno da Proyas nita nije mogao uiniti, sve i da je atentator preivio i izravno imenovao Conphasa. Sveti rat je trebao Carstvo.
Svejedno, trebalo je odrati lekciju. Rat je intelekt. Conphas e poduiti tog Princa Kellhusa tome...
Njegovi uspavani Kidruhili skoili su uspravno im je Conphas izaao iz Paviljona. Za svaki sluaj poveo je nekih dvije stotine
teko naoruanih konjanika kao pratnju. Velika Imena bila su rasprena od Nagogrisa na rubu Velike pustinje do Iothiaha na delti
Sempisa, a Skauras je iskrcao diverzante na sjevernu obalu da ih maltretiraju. Riskirati smrt ili zarobljavanje rjeavajui problem
poput ovog nije zadovoljavajue rjeenje. Do sada je problem Anasurimbora Kellhusa bio vie teoretski nego praktian.
Dok su mu pomonici dovodili konja, Uzvieni je General traio Martemusa i pronaao ga kako se muva meu konjanicima.
Martemus je uvijek vie volio biti u drutvu obinih vojnika nego oficira, to je Conphas neko smatrao simpatinim, a sada mu je
ilo na ivce - inilo mu se ak i buntovnim.
Martemuse... to te spopalo?
Conphas se popne na svog vranca i odjae do njega. utljivi General ga je promatrao, po svemu sudei bez straha.
Poput Scylvendija, Conphas pljune na zemlju pod potkovana kopita Martemusovog konja. Onda pogleda natrag prema Proyasovom
paviljonu, crnim orlovima izvezenim ukoso po izlizanom bijelom platnu iuvarima koji su sumnjiavo promatrali njega i njegove
ljude. Orao i Kljova, zastava Kue Nersei, ljuljala se na lijenom povjetarcu, okruena jedva vidljivim nasipima june obale.
Ponovno se okrenuo svom samovoljnom Generalu.
"ini se", ree on glasom punim bijesna koji nije dosegao cilj, "da ti nisi jedina rtva magije tog pijuna, Martemuse... Kada ubije
tog Ratnika-Proroka, osvetit e mnogo, vrlo mnogo njih."

96

oglavlje dvanaesto

LOTHIAH
... krajeve zemlje potresat e jauci bezbonika, i idoli e biti zbaeni i smrskani, kamen o kamen. I demoni idolopoklonika zijevat e
poput izgladnjelih gubavaca, jer niti jedan preivjeli ovjek nee odgovoriti na njihovu besramnu glad.
16:4:22 SVJEDOANSTVO FANEOVO
Premda gubi duu, dobit e svijet.
MANDATOV KATEKIZAM
Kasno ljeto, 4111. godina Kljove, Shigek
Xinemusu se taj tip nije previe sviao i nikada mu nije vjerovao, ali se svejedno dao uvui u razgovor s njim. Taj ovjek, Therishut,
barun dvojbenog ugleda s conriyanske granice s Visokim Ainonom, presreo je Xinemusa dok se vraao s razrade planova sa
Proyasom. Kad je spazio Xinemusa, njegovo se lice sa slabanom bradom razvedrilo njegovim najboljim "oh-koja-sre
a" pogledom.
Xinemus je po priodi bio strpljiv ak i s onima koje ne voli, no nepovjerljivost je bilo neto posve drugo. A ipak, poboni ljudi moraju
vie od svega podnositi takva sitna ponienja.
"ini mi se da se sjeam, Lorde Marale," Therishut ree, ubrzavajui da sustigne njegov tempo, "da volite knjige."
Sasvim ljubazno, Xinemus kimne i ree. "S vremenom sam ih zavolio."
"Onda ste zasigurno uzbueni to su Galeoani osvojili Sareotsku biblioteku u Iothiahu, i to netaknutu."
"Galeoani? Ja sam mislio da su Ainonjani."
"Ne", Therishut ree i razvue usne u udan naopaki osmijeh. "Ja sam uo da su to bili Galeoani. Ljudi iz Saubonove garde,
zapravo."
"Stvarno", Xinemus ree nestrpljivo. "Dobro onda..."
"Vidim da ste zauzeti, Lorde Marale. Nema veze... Poslat u jednog od svojih robova da dogovorimo audijenciju."
Naletjeti na Therishuta bilo je dovoljno iritantno, ali trpjeti slubeni posjet?
"Nikada nisam toliko zauzet da ne bih imao vremena za jednog baruna nae zemlje, Therishute."
"Izvrsno!" ovjek gotovo zacvili. "Dobro onda... Nedavno je jedan moj prijatelj - zapravo, trebao bih spomenuti da mi nije jo
prijatelj, ali ja... ja..."
"On je netko kome se pokuava ulizati, Therishute?"
Therishutovo lice se razvedrilo i namrtilo. "Da! Iako to zvui tako netaktino, ne ini li vam se tako?"
Xinemus nije rekao nita, samo je nastavio hodati oiju vrsto uprtih u vrh svojeg paviljona usred kaosa drugih u daljini. Iza njih,
brda Gedeje bila su blijeda u izmaglici. Shigek, pomislio je. Zauzeli smo Shigek! Iz nekogudnog razloga, obuzela ga je sigurnost da
e uskoro, vrlo skoro ugledati Sveti Shimeh. Stvarno se dogaa... Bilo je to skoro dovoljno da bude ljubazan prema Therishutu. Skoro.
"Dakle, taj moj prijatelj koji se ba vratio iz Sareotske biblioteke upitao me to je to Gnosa. A budui da ste vi najueniji od svih
koje poznajem, pomislio sam da biste mi moda pomogli da pomognem njemu. Znate li to je to Gnosa?"
Xinemus stane i paljivo promotri mukarca. "Gnosa", ree on oprezno, "je naziv stare magije Drevnog Sjevera."
"Pa da!" Therishut usklikne. "To zvui smisleno!"
"Zato tvog prijatelja zanimaju biblioteke, Therishute?"
"Pa, znate da se pria da e Saubon moda prodati knjige da bi skupio jo novca."
Xinemus nije uo tu glasinu, i zabrinula ga je. "Sumnjam da bi to ostala Velika Imena dopustila. to, tvoj prijatelj je ve poeo
uzimati inventar?"
"On je tako poduzetnika dua, Lorde Marale. Dobro ga je poznavati ako vas zanima zarada - ako me razumijete..."
"Pseto iz trgovake kaste, nesumnjivo", Xinemus ree jednolino. "Dat u ti jedan savjet, Therishute: pazi na svoj ugled."
No umjesto da se uvrijedi, Therishut se zloesto nasmijei. "Dakle, Lorde Marale," ree on tonom lienim svakog potovanja, "kud
ba vi od svih ljudi!"
Xinemus trepne, zaprepaten vie vlastitim licemjerjem nego drskou baruna Therishuta. ovjek koji veera sa arobnjakom
kritizira drugoga jer se ulizuje trgovcu? Odjednom mu se inilo da mu utihnula graja conriyanskog tabora zuji u uima. S gnjevom
koji ga je okirao, Maral od Attrempusa zurio je u Therishuta, zurio u njega dok glupan, sav smeten, nije promumljao neiskrene
isprike i odjurio.

97

Hodajui preostalim putem do svog paviljona, Xinemus je razmiljao o Achamianu, svojem dragom dugogodinjem prijatelju. I
razmiljao je o svojoj kasti i blago se zaprepastio upljinom nelagode koja mu se razjapila u utrobi kad se prisjetio Therishutovih
rijei: Kud ba vi od svih ljudi.
Koliko njih misli isto to?
Prijateljstvo im je bilo napeto u posljednje vrijeme, Xinemus je to znao. Dobro bi im dolo kad bi Achamian proveo nekoliko dana
dalje od njega.
U biblioteci. I prouavao blasfemiju.
"Ne razumijem", ree Esmenet nemalo ljuta. Ostavlja me...
Digne jutenu vreu zobi na mazgina lea. Njegova mazga Zora ozbiljno ga je pogledala. Iza njega na padinama guvao se velikim
dijelom pusti tabor, postavljen izmeu i po umarcima crnih vrba i topola. U daljini je vidjela Sempis, sjajan poput inkrustracije od
opsidijana pod nepodnoljivim suncem. Kad god bi ugledala maglovitu junu obalu mranu od vegetacije, osjeala je da pogani
gledaju.
"Ne razumijem, Akka", ponovi ona, ovaj put tugaljivo.
"AliEsmi..."
"to aliV
Okrene se prema njoj, oito razdraen, rastresen. "To je biblioteka. Biblioteka!"
"Pa?" odgovori ona bijesno. "Nepismeni nisu"
"Ne", on se otrese, namrgoen. "Ne! Sluaj, trebam malo biti sam. Trebam vremena za razmiljanje. Razmiljanje, Esmi,
razmiljanje!"
Oaj u njegovom glasu i izraz lica zaprepastili su je pa utihne na trenutak.
"O Kellhusu", ree ona. Koa na tjemenu joj se najeila.
"O Kellhusu", odvrati on i okrene se ponovno mazgi. Proisti grlo i pljune u prainu.
"Pitao te, zar ne?" Prsa joj se stegnu. Je li mogue?
Achamian ne ree nita, no u njegovim je kretnjama bilo jedva primjetne bezdunosti, gotovo neprimjetne praznine u njegovim
oima. Ona shvati da ga prepoznaje kao mnogo puta otpjevanu pjesmu. Znala ga je.
"to bi me pitao?" ree on konano, veui prostirku za teretno sedlo.
"Da ga podui Gnosi."
Posljednja tri tjedna, otkad su krenuli za conriyanskom kolonom u dolinu Sempisa, kroz ludilo okupacije - sve od one noi s lutkom
Wathi - Achamiana je proganjala neobina ukoenost, napetost od koje nije bio u stanju voljeti ili smijati se dulje od nekoliko
trenutaka. No ona je pretpostavljala da je za to zasluna prepirka sa Xinemusom i njihovo otuenje koje je uslijedilo.
Nekoliko dana ranije suoila se s Maralom zbog tog problema, govorila mu o strahovima njegovog prijatelja. Da, Achamian je
poinio teku povredu, objasnila je, ali je grijeio iz gluposti, a ne iz manjka potovanja. "On pokuava zaboraviti, Zine, ali ne moe.
Svakoga jutra njiem ga kad pone vritati. Svakoga jutra podsjeam ga da je Apokalipsa prola... On misli da je Kellhus Glasnik."
No znala je da Xinemus to ve zna. Njegov ton, rijei i dranje odavali su strpljivost - samo njegov pogled nije. Njegove oi nikada
nisu zaista sluale i ona je znala da problem lei negdje dublje. ovjek kao to je Xinemus mnogo riskira prijateljujui sa
arobnjakom, rekao joj je jednom Achamian.
Achamiana nikada nije gnjavila niime osim srdanim podsjeanjem: "On se brine za tebe, zna." Povrede mukaraca su krhke,
hirovite. Achamian je volio govoriti da su mukarci jednostavni, da ih ene trebaju samo hraniti, jebati i laskati im da bi bili sretni.
Moda je to bila istina za neke mukarce, moda nije, ali nikako nije vrijedilo za Drusasa
Achamiana. Pa je ekala, pretpostavivi da e vrijeme i navika vratiti staro razumijevanje meu dvojicu starih prijatelja.
Iz nekog razloga, nikad joj nije palo na pamet da bi Kellhus, a ne Xinemus, mogao biti korijen svega. Kellhus je svet - vie nije
gajila apsolutno nikakve sumnje u to. On je prorok, vjerovao on sam u to ili ne. A magija je bezbona...
to je ono Achamian rekao da e postati?
Bog-arobnjak.
Achamian se nastavio baviti prtljagom. Nije rekao nita. Nije ni trebao.
"Ali kako je to mogue?"
Achamian zastane, zapilji se u prazno na nekoliko sekundi. Onda se okrenuo prema njoj, lica zabezeknutog od nade i uasa.
"Kako prorok moe huliti?" on upita, i ona je znala da je njemu to ve staro i bolno pitanje. "Pitao sam ga to..."
"I to je rekao?"
"Opsovao je i uporno tvrdio da nije nikakav prorok. Bio je uvrijeen...
povrijeen ak."
Nadaren sam za to, njegov ton je govorio.
Iznenadno oajanje navre u Esmenetinom grlu. "Ne smije ga nauiti, Akka! Ne smije ga nauiti! Zar ne vidi? Ti si iskuenje.
Mora se oduprijeti tebi i obeanju moi koje mu nudi. Mora te odbiti da bi postao ono to mora postati!"
"Zar to tmisli?!" Achamian usklikne. "Da sam ja Kralj Shikol koji mami Sejenusa svjetovnom moi kao u Traktatu? Moda je
upravu, Esmi, jesi li to ikada pomislila? Moda nije prorok!"
Esmenet je zurila u njega, u strahu, izbezumljena, ali i neobino uzbuena. Kako je dotle dolo? Kako kurva iz sirotinjskog
predgraa umne moe stajati ovdje, toliko blizu srca svijeta?
Kako je njezin ivot postao sveto pismo? Na trenutak nije mogla vjerovati...
"Pitanje je, Akka, to ti misli?"
Achamian je buljio u pod izmeu njih.
"to ja mislim?" ponovi on zamiljeno. Podigne oi.
Esmenet ne ree nita, iako je osjetila kako joj se strogoa u oima topi.
Achamian slegne ramenima i uzdahne. "Da je Tromorje krajnje nespremno za Drugu Apokalipsu... Capljansko koplje je izgubljeno.
Srankovi haraju polovicom svijeta, stotinu - tisuu! - puta brojniji nego u Seswathino vrijeme. A Ljudi posjeduju samo dio

98

Drangulija." Zurio je u nju, i inilo se da mu oi nikada nisu bile toliko sjajne. "Iako su me Bogovi prokleli, prokleli nas, ne mogu
vjerovati da bi toliko napustili svijet..."
"Kellhus", ona proape.
Achamian kimne. "Poslali su nam vie od Glasnika... To ja mislim, ili se nadam - ne znam..."
"Ali magija, Akka..."
"Je huljenje, znam. No zapitaj se Esmi,z<zato su arobnjaci bogohulnici? I zato je prorok prorok?"
Oi joj se raire od uasa. "Zato jer jedan pjeva boju pjesmu," odgovori ona, "a drugi govori bojim glasom."
"Upravo tako", Achamian ree. "Je li huljenje ako prorok izgovara magiju?"
Esmenet je stajala i zurila, bez rijei.
Ako Bog pjeva svoju vlastitu pjesmu...
"Akka..."
Okrenuo se natrag mazgi, sagnuo se da podigne svoj ranac iz praine.
Nju iznenada preplavi panika. "Molim te, nemoj me ostaviti, Akka."
"Rekao sam ti, Esmi," ree on ne okrenuvi lice prema njoj, "moram razmiljati."
Ali tako dobro razmiljamo zajedno!
Bio je mudriji zahvaljujui njezinim savjetima. Znao je to! Sada je stajao pred odlukom drugaijom od svih do sad... Zato bi je
onda ostavio? Ima li jo neto? Neto to skriva?
Vidjela ga je kako se propinje pod Serwe... Naao je mladu kurvu, neto je proaptalo.
"Zato to ini?" upita, glasom mnogo otrijim nego li je namjeravala.
Razdraena stanka. "inim to?"
"S tobom kao da sam u labirintu, Akka. Otvori mi vrata, pozove me unutra, ali mi odbije pokazati put. Zato se uvijek skriva?"
U njegovim oima sijevne neobjanjiva ljutnja.
"Ja?" nasmije se i okrene svom poslu. "Skrivam se, kae?"
"Da, skriva se. Tako si slab, Akka, a nema razloga biti. Sjeti se emu nas je sve Kellhus nauio!"
Pogledao ju je, pogledom negdje izmeu povrijeenosti i bijesa. "A to je s tobom? Priajmo o tvojoj keri... Sjea se nje? Koliko je
ve prolo otkad si"
"To je drukije! Ona je bila prije tebe! Prije tebe!"
Zato je to rekao? Zato bi je pokuao povrijediti?
Moja curica! Moja mala curica je mrtva!
"Kako istanano razlikovanje", Achamian e bijesno. "Prolost nikada ne umire, Esmi." Gorko se nasmije. "ak ni ne prolazi."
"Gdje je onda moja ki, Akka?"
Na trenutak je stajao osupnut. esto ga je tako zbunjivala.
Skrena budalo!
Prsti su joj se poeli tresti. Vrue suze razlile su joj se po obrazima. Kako je mogla misliti takve stvari?
Zbog onog to je rekao... Kako se samo usuuje!
Blejao je u nju kao da joj nekako ita duu. "ao mi je, Esmi", ree on rastreseno. "Nisam trebao spominjati... Nisam smio rei to to
sam rekao."
Glas mu je ostao visjeti, i on se ponovno okrene svojoj mazgi i krene gnjevno privrivati remenje. "Ti ne razumije to nama znai
Gnosa", doda. "Proigrao bih vie od vlastitog ivota."
"Naui me onda! Pokai mi kako da razumijem!"
To je Kellhus! Zajedno smo ga otkrili!
"Esmi... Ne mogu razgovarati s tobom o tome. Ne mogu..."
"Ali zato?"
"Zato jer znam to e rei!"
"Ne, Akka", ree ona, osjetivi staru kurvinsku beutnost. "Ne zna. Nema pojma."
On uhvati grubo ue koje je visilo s nedoraenih uzdi, nakratko je prtljao s njime. Na trenutak se sve na njemu, njegove sandale,
njegova prtljaga, njegov bijeli laneni ogrta, inilo usamljeno i jadno. Zato uvijek izgleda tako jadno?
Pomislila je na Sarcellusa: neustraiv, uglaen i namirisan.
Ofucana kukavico!
"Ne ostavljam te, Esmi", rekao je s neobinim prizvukom konanosti. "Nikada te ne bih mogao ostaviti. Ne opet."
"Ja vidim samo jednu prostirku", ree ona.
On se pokua nasmijeiti, a onda se okrene i povede Zoru nespretnim hodom. Promatrala ga je dok joj se utroba komeala kao da se
strovalila s nezamijeenih visina. Slijedio je put prema istoku, prolazio uz red vremenom nagrizenih okruglih atora. Tako je brzo
postao malen. udno je to kako arko sunce moe daleke figure uiniti mranima...
"Akka!" povikala je, ne marei tko e uti. "Akka!"
Volim te.
Figura s mazgom stane, daleka i na tren neprepoznatljiva.
Mahnuo je.
A onda je nestao u umarku crnih vrba.
Achamian je doao do zakljuka da su inteligentni ljudi u pravilu manje sretni. Razlog tome vrlo je jednostavan: oni su sposobniji
racionalizirati svoje zablude. Sposobnost da se probavi Istina imala je malo veze s inteligencijom - nikakve veze, zapravo. Intelektu
mnogo bolje lei pobijanje istina, nego njihovo pronalaenje. Upravo zbog toga je morao pobjei od Kellhusa i Esmenet.
Vodio je mazgu po stazi omeenoj crnim prostranstvom Sempisa s njegove desne strane i redom divovskih stabala eukaliptusa s
lijeve. Osim ponekog vala topline meu granama, kronje s te jedne strane titile su ga od sunca. Povjetarac mu se probijao kroz bijelu
lanenu tuniku. Bilo je smirujue, pomisli, biti napokon sam...

99

Kad mu je Xinemus rekao da su u Sareotskoj biblioteci pronaene neke knjige vezane uz Gnosu, vrlo je lako mogao iitati skrivenu
poruku. Trebao bi otii, rekao mu je njegov prijatelj bez rijei. Sve od one noi s lutkom Wathi, Achamian je oekivao da mu bude
zabranjen pristup vatri njegovog prijatelja, pa makar i privremeno. tovie, bila mu je potrebna zabrana pristupa, izgon iz drutva onih
koji su ga unitavali...
No svejedno je boljelo.
Nema veze, rekao je sam sebi. Samo jo jedna svaa proizala iz nezgodnosti njihovog prijateljstva. Kastinski plemi i arobnjak.
"Nema teeg prijatelja od grenika", jedan od pjesnika Kljove je napisao.
A ako nije bio grenik, Achamian nije bio nita.
Za razliku od nekih arobnjaka, on je rijetko razmiljao o injenici da je proklet. Iz manje-vie istog razloga, razmiljao je, mukarci
koji tuku svoje ene ne razmiljaju o svojim akama...
No postojali su i drugi razlozi. Kao mladi, bio je jedan od onih koji uivaju u nepotivanju i opainama, kao da smrtna blasfemija
koju ui doputa svaku blasfemiju, veliku ili malu. On i Sancla, njegov cimer u Atyersusu, ak su itali Traktat naglas i smijali se
njegovim besmislicama. Odlomcima o obrezivanju kastinskih sveenika. I naravno odlomcima o ritualima proiavanja gnojem. No
jedan e ga odlomak vie od svih ostalih progoniti tokom godina: slavni odlomak "Ne oekuj opomenu" iz Knjige sveenika.
"Sluaj!" Sancla se oglasio sa svoje slamarice. '"I Kasniji Prorok ree: Pobonost nije u djelokrugu mjenjaa novca. Nemoj davati
hranu za hranu, sklonite za sklonite, ljubav za ljubav. Ne stavljaj Boga na vagu, nego daj bez oekivanja. Daj hranu ni za to,
utoite ni za to, ljubav ni za to. Ustupi onome koji se ogrijei o tebe. Jer samo to zlobni ne ine. Ne oekuj, i nai e slavu
vjenu.'"
Stariji je djeak fiksirao Achamiana svojim tamnim, uvijek nasmijanim oima - oima zbog kojih e neko vrijeme biti ljubavnici.
"Moe li vjerovati?"
"Vjerovati to?" Achamian je upitao. Ve se bio smijao jer je znao da e to god Sancla zakuhao zasigurno biti urnebesno smijeno.
On je jednostavno bio jedan od onih ljudi. Njegova smrt u Aoknyssusu tri godine kasnije,- ubio ga je Drangulijom pijani kastinski
plemi - shrvala je Achamiana.
Sancla kucne kaiprstom po svitku, za to bi u skriptoriju dobio batine. "Sejenus u biti kae: 'Daj ne oekujui nagradu i moe
oekivati veliku nagradu!'"
Achamian se namrti.
"Zar ne vidi?" Sancla je nastavio. "On kae da se pobonost sastoji od dobrih djela u odsustvu sebinih oekivanja. Kae da ne
daje nita - nita! - kada oekuje neto zauzvrat... Jednostavno ne daje."
Achamianu zastane dah. "Znai da Inriti koji oekuju da budu uzvieni u Onostranom..."
"Ne daju nita", Sancla ree, smijui se u nevjerici. "Nita! A mi, s druge strane, posveujemo ivot nastavku Seswathine borbe... Mi
dajemo sve i moemo oekivati prokletstvo kao rezultat. Mi smo jedini, Akka!"
Mi smo jedini.
Koliko god primamljivo zvuale te rijei, koliko god poticajne i vane bile, Achamian je ve bio postao previe skeptian da bi im
vjerovao. Bile su previe laskave, previe uveliavale njihov znaaj da bi bile istinite. Pa je umjesto toga smatrao da jednostavno mora
biti dovoljno biti dobar ovjek. A ako to nije dovoljno, onda nema nieg dobrog u onima koji vau dobro i zlo.
to je bilo vrlo lako mogue.
No naravno, Kellhus je sve promijenio. Achamian je sada mnogo razmiljao o svome prokletstvu.
Prije mu se pitanje vlastitog prokletstva inilo obinom isprikom za muenje samoga sebe. Kljova i Traktat ne mogu biti jasniji
nego to jesu, iako je Achamian proitao mnogo heretinih djela koja tvrde da mnogostruke i oite kontradikcije u svetim pismima
dokazuju da su proroci, i oni iz starijih dana i kasniji, samo ljudi - to su i bili. "itavo Nebo", Prothatis je jednom napisao, "ne moe
svijetliti kroz samo jednu pukotinu."
Dakle, bilo je prostora za sumnju u vlastito prokletstvo. Moda su, kao to je Sancla sugerirao, prokleti zapravo odabrani. Ili moda,
to je Achamian bio skloniji povjerovati, moda su nesigurni oni Odabrani. esto je razmiljao o tome kako je napast da se svojata
pravo, da se glumi sigurnost, najopojnija i najdestruktivnija od svih napasti... Moda je sama sumnja klju.
No naravno, na to je pitanje nemogue ikada dobiti odgovor. Ako je iskrena sumnja zapravo uvjet svih uvjeta, ondae se samo oni
koji ne znaju odgovor moi iskupiti. Razmiljati o pitanju svog prokletstva, uvijek mu se inilo, bilo je i samo po sebi neka vrst
prokletstva.
Zato nije ni razmiljao o tome.
Meutim, sada... Sada moda postoji odgovor. Svaki je dan hodao s tom mogunou, priao s njom...
Princ Anasurimbor Kellhus.
Nije ba mislio da e mu Kellhus jednostavno rei odgovor, sve kad bi i smogao hrabrosti da ga pita. Niti je mislio da Kellhus na
neki nain utjelovljuje ili ilustrira odgovor. To bi ga inilo presitnim. Nije on, na neki mistini neljudski nain, bio ivui znak vjere
Drusasa Achamiana. Ne.
Achamian je znao da pitanje njegovog prokletstva ili uzvienja ovisi o tome to je on sam spreman rtvovati. On same odgovoriti na
pitanje...
Svojim djelima.
I koliko god ga ta spoznaja uasavala, isto ga je tako ispunjavala stalnom i sumnjiavom radou. Strah koji je proizvodila bio je
star: neko je vrijeme strahovao da cijeli svijet ovisi o onim uvijek istim postupcima. Oguglao je na posljedice sumanutih proporcija.
No radost je bila neto novo, neto neoekivano. Anasurimbor Kellhus je spasenje uinio realnom mogunou. Spasenje.
Premda gubi duu, poinjao je Mandatov katekizam, dobit e svijet.
No ne mora biti tako! Achamian je to sada znao! Konano je bio u stanju vidjeti koliko je samotan, koliko lien nade, njegov
dotadanji ivot bio. Esmenet ga je nauila voljeti. A Kellhus, Anasurimbor Kellhus, nauio ga je nadati se.
I on e ih zgrabiti, ljubav i nadu. Zgrabit e ih i vrsto ih drati. Samo mora odluiti to uiniti...
"Akka," Kellhus mu je rekao prethodne noi, "moram te neto pitati."
Samo su njih dvojica sjedila uz vatru. Kuhali su vodu za pononi aj. "Bilo to, Kellhuse", Achamian je odgovorio. "to te mui?"

100

"Mui me to to te moram pitati..."

Nikada Achamian nije vidio tako bolan izraz, kao da je njegov uas iskrivljen do te mjere da granii s ushitom. Gotovo ga je svladao
luaki poriv da zakloni oi.
"to me mora pitati?"
Kellhus je kimnuo.
"Svakog sam dana sve manje svoj, Akka."
Koje rijei! I od samog sjeanja na njih ostao je bez daha. Zakoraivi u otoi sunca, Achamian stane uz stazu i prisloni dlanove na
prsa. Oblak ptica poleti u nebo. Njihove su sjene leprale po njemu, beumne. On trepne prema suncu.
Da ga nauim Gnosi?
Od srca se odupirao toj ideji - od same pomisli da bi mogao predati Gnosu nekome izvan svoje kole sav bi problijedio. Nijeak bio
siguran ni da bi mogao nauiti Kellhusa Gnosi, sve kad bi i elio. Njegovo znanje
Gnose bilo je neto to je dijelio sa Seswathom, iji je trag vladao svakom kretnjom njegove usnule due.
Hoe li mi dopustiti? Vidi li isto to i ja?
Nikada - nikada! - u povijesti njihove kole nije se dogodilo da neki visoko rangirani arobnjak izda Gnosu. Samo je Gnosa
omoguila Mandatu da opstane. Samo im je Gnosa omoguavala da prenose Seswathin rat kroz tisuljea. Ako je izgube, postat e tek
Manja kola. Achamian je znao da bi se njegova braa borila do istrebljenja da to sprijee. Gonili bi ih nemilosrdno obojicu i ubili bi
ih obojicu kad bi mogli. Ne bi sluali razloge... A ime Drusasa Achamiana postalo bi kletva u mranim hodnicima Atyersusa.
No to je to ako ne pohlepa ili ljubomora? Druga Apokalipsa je neizbjena. Nije li stiglo vrijeme da se naoruaitavo Tromorje?
Nije li im sam Seswatha naloio da podijele svoj arsenal prije nego se spusti sjena?
Jest...
I ne bi li time Achamian postao najvjerniji od svih Uenjaka Mandata?
Nastavio je hodati, kao omamljen.
U dubini due znao je da je Kellhus poslan. Opasnost je bila prevelika, a nada previe zapanjujua. Gledao je kako Kellhus guta
znanje za koje je potreban cijeli ivot u roku nekoliko mjeseci. Sluao je bez daha kako Kellhus govori misaone istine suptilnije od
Ajencisa, i istine strasti dublje od Sejenusa. Sjedio je u praini i blejao dok je ovaj proirivao Muretetisov geometrijski sustav izvan
granica shvaanja, dok je ispravljao drevnu logiku, a onda skicirao nove logike sustave kao to bi dijete tapom risalo spirale.
to bi Gnosa bila za takvog ovjeka? Djeja igra? to bi sve otkrio? Kakvom bi moi ovladao?
Slike Kellhusa kako hoda kao Bog bojnim poljima, obara vojsku Srankova, rui zmajeve s neba, sueljava se s uskrslim Ne-Bogom,
stranim Mog-Pharauom...
On je na spasitelj! Znam to!
No to ako je Esmenet u pravu? to ako je Achamian samo test? Kao zli stari Shikol u Traktatu, koji je nudio Inriju Sejenusu svoje
ezlo od bedrene kosti, svoju vojsku, svoj harem, sve osim svoje krune da prestane propovijedati...
Achamian se jo jednom zaustavi, a njegova mazga Zora gurne ga jo dva koraka naprijed. On je pogladi po gubici i nasmijei joj se
onako usamljeniki kao to to ine ljudi s nesretnim ivotinjama. Povjetarac je meo sjajnim prostranstvima Sempisa, umio meu
stablima. Poeo je drhtjeti.
Prorok i arobnjak. Kljova je takve ljude nazivala Samanima. Ta je rije leala poput zigurata u njegovim mislima, nepokretna.
aman.
Ne... To je ludost!
Dvije tisue godina Uenjaci Mandata su ouvali Gnosu na sigurnom. Dvije tisue godina! Tko je on da se odrekne te tradicije?!
U blizini se hrpa male djece.okupila u umarku platana, cvrkutali su i naguravali se kao vrapci oko mrvica kruha. I Achamian ugleda
dvojicu malenih djeaka, ne starijih od etiri ili pet godina, kako neto sveano izjavljuju maui rukama, drei vrsto jedan drugog
za ruku. Nevinost tog ina Achamiana se duboko dojmila, i on se zapita koliko e biti stari kada budu spoznali pogrenost dranja za
ruke.
Ili e otkriti Kellhusa?
Zavijajui zvuk privue mu pogled prema gore. Zamalo je uskliknuo od oka.
Nago tijelo bilo je pribijeno na grane stabla iznad njega, ljubiasto i proarano crnozelenim. Kada je iznenaenje prolo, razmiljao
je o tome da ga skine dolje, ali gdje bi ga odnio? U neko oblinje selo? Shigeani su se toliko bojali Inrita da bi ga iznenadilo kad bi
ga uope pogledali, a kamoli dodirnuli.
Presijee ga osjeaj kajanja i, neobjanjivo, pomisli na Esmenet. Samo da si na sigurnom.
Vodei Zoru, Achamian nastavi uz djecu, kroz suncem proaranu hladovinu i prema Iothiahu, drevnoj prijestolnici shigekih
Boanskih kraljeva, ije su zidine lutale daljinama, pojasovi blijedog kamena koji proviruju iz tamnih grana eukaliptusa. Achamian je
hodao i muio se s nemogunostima...
Prolost je mrtva. Budunost crna poput iskopanog groba.
Achamian obrie suze o rame. Dogodit e se neto nezamislivo, neto o emu e povjesniari, filozofi i teolozi raspravljati tisuama
godina - ako godine ili ita drugo preivi. A postupci Drusasa Achamiana bit e vrlo, vrlo znaajni.
Jednostavno e dati. Bez oekivanja. Svoju kolu. Svoj poziv. Svoj ivot... Gnosae biti njegova rtva.
Iza svojih monih kamenih zidina, Iothiah je bio labirint etverokatnih glinenih graevina spojenih zajedno u neprekidnim nizovima.
Uliice bijahu uske, zaklonjene odozgo zaslonima palminog lia pa se Achamianu inilo da hoda kroz pustinjske tunele. Izbjegavao
je Kerathotike: nije mu se sviao trijumf u njihovim oima. No kada bi naiao na naoruane Ljude od Kljove pitao bi ih za smjer, a
onda traio put kroz daljnji kaos uliica. Zabrinjavalo ga je to to su veina Inrita koje je susreo bili Ainonjani. A jednom ili dvaput,
kad su se zidovi razmaknuli dovoljno da ugleda spomenike grada, uinilo mu se da osjea duboki trag Grimiznih Tornjeva negdje u
daljini.
No onda je naiao na trupu norsirskih konjanika - Galeoani, rekoe - i pomalo mu je laknulo. Da, znali su kako doi do Sareotske
biblioteke. Da, biblioteka je u rukama Galeoana. Achamian je lagao kao i uvijek, i rekao im da je znanstvenik i da je doao biljeiti

101

podvige Svetog rata. Kao i uvijek, njihove su oi zasjale pri pomisli da bi se mogli nai spomenuti u analima pisane povijesti. Uputili
su ga da ih slijedi koliko moe, tvrdei da prolaze pored biblioteke na putu prema mjestu gdje su ve bili stacionirani.
U podne je bio u sjeni biblioteke, zabrinutiji nego ikad.
Ako su glasine o postojanju spoznajnih tekstova stigle do njega, ne bi li stigle i do Grimiznih Tornjeva? Pomisao na borbu za svitke
s Uenjacima u crvenom ispunjavala ga je nemalim uasom.
"to ti misli?" upita Zoru, koja zabreke i protrlja mu njuku o dlan.
Ideja da su tekstovi o Gnosi moda leali ovdje skriveni cijelo to vrijeme nije bila toliko smijena koliko seinilo. Biblioteka je bila
stara koliko i Tisuu Hramova, izgradili su je i odravali Sareoti, ezoteriki kolegij sveenika posveenih ouvanju znanja. Postojalo
je vrijeme, u doba Cenejskog Carstva, kada je u Iothiahu zakon nalagao da svi koji ulaze u grad s knjigom moraju predati istu
Sareotima da je prepiu. Problem je dakako bio u tome to je Sareotski kolegij bio religijska ustanova, i kao takva je nuno
zabranjivala bilo kome od Rijetkih ulaz u glasovitu biblioteku.
Kada su mnogo stoljea kasnije Fanimljani izmasakrirali Sareote prilikom pada Shigeka, navodno je Padirada glavom uao u
biblioteku. Legenda kae da je iz prsluka izvukao tanki, u kou uvezeni primjerak kipfa'aifana, Svjedoanstva Fanea, savinut u obliku
njegovih prsa. Podignuo ga je visoko u prozrani polumrak i izjavio: "Ovdje lei sva zapisana istina. Ovdje lei jedini put svih dua.
Spalite ovo bezbono mjesto." U tom je trenutku, navodno, jedan jedini svitak pao s police i dokotrljao se do njegoveizme. Kad ga
je Padirada razmotao, naao je detaljnu mapu Gedeje koju je kasnije iskoristio da bi zgromio Nansurce u brojnim oajnikim
bitkama.
Biblioteka je poteena, ali ako je za vrijeme Sareota bila zatvorena za Uenjake, pod Kianjanima kao da je prestala postojati.
Bilo je vrlo lako mogue da u biblioteci postoje tekstovi o Gnosi, Achamian je znao. Ve su ih i prije otkrivali. Ako je i postojao
razlog zbog kojeg su Mandatovci bili najueniji meu Uenjacima, osim njihovih snova o Starim ratovima, bilo je to njihovo
ljubomorno uvanje Gnose. Gnosa im je davala mo sasvim nesrazmjernu s veliinom njihove kole. Kad bi kola kao to su
Grimizni Tornjevi dola u posjed Gnose - tko zna to bi se moglo dogoditi? Stvari ne bi ile dobro za Mandat.
No opet, to e se promijeniti - sad kada se Anasurimbor vratio.
Achamian povede svoju mazgu u sredinu malenog ograenog dvorita. Kamene kocke odavno su samljevene u crvenu prainu, osim
ponekog kamena koji bi tu i tamo izvirivao poput kornjainog oklopa. Sama biblioteka imala je kvadratno proelje Cenejskog hrama,
sa stupovima koji su se uzdizali da bi poduprli ruevni nadvratnik proaran figurama koje su moda neko bile bogovi ili ljudi. Dva
krupna galeotska maevaoca leali su u hladu, naslonjeni na dva stupa oko ulaza. Uputie mu dosaujui pogled kako se pribliavao.
"Pozdrav", zazvao je, u nadi da govore sheyicki. "Ja sam Drusas Istaphas, kroniar Princa Nersei Proyasa od Conriye."
Kada nisu nita odgovorili, on zastane. Achamiana je naroito zabrinjavao onaj koji je na licu imao oiljak urezan od linije kose pa
do brade. Nisu mu izgledali kao dobroudni ljudi. No opet, kakav bi uitak jedan ratnik mogao nai u uvanju neeg tako beskorisnog
kao to su knjige?
Achamian proisti grlo. "Je li mnogo posjetitelja dolazilo u biblioteku?"
"Ne", odgovori mukarac bez oiljka, slegnuvi ramenima ispod icanog oklopa. "Samo poneki kradljivi trgovac, to je sve."ovjek
pljune negdje u prainu i Achamian shvati da je bio cuclao koticu od breskve.
"Pa uvjeravam vas da ja nisam od te kaste. Zasigurno ne..." A onda s mjeavinom znatielje i potovanja: "Imam li vau dozvolu za
ulazak?"
ovjek kimne prema njegovoj mazgi. "Ne moe povesti to stvorenje", ree on. "Ne moemo dopustiti da nam magarac sere po
svetim dvoranama, ne?" Nacerio se i okrenuo svom prijatelju s oiljkom, koji je nastavio zuriti u Achamiana. Izgledao je kao djeak
kojem je dosadno i koji se pokuava odluiti hoe li pikati mrtvu ribu ili ne.
Nakon to je uzeo neke stvari sa svoje mazge, Achamian pouri uza stube pored dvojice straara. Velika vrata bijahu ureena
potamnjelom broncom, i jedno od krila bilo je dovoljno odkrinuto da kroz njih proe jedan ovjek. Kad je Achamian utonuo u tamu,
uo je kako je jedan od Galeoana - inilo mu se, onaj s oiljkom - promrsio: "Prljava mrlja."
No stara norsirska uvreda nije mu smetala. tovie, bio je uzbuen. Umalo ga je svladao iznenadan poriv da se zasmijulji. inilo se
da je tek sad bio potpuno svjestan injenice da je to Sareotska biblioteka. Prokleti Sareoti gomilali su tekst za tekstom vie od tisuu
godina. to bi mogao pronai? Apsolutno bilo to, i ne samo djela o Gnosi, moglo bi leati skriveno tu unutra. Devet klasika, rani
Dijalozi Incerutija - ak i izgubljena Ajencisova djela!
Proao je kroz tamu velikog nadsvoenog predvorja, preko mozainog poda koji je neko, zakljuio je, predstavljao Inrija Sejenusa
kako prua ruke s aureolama - barem prije nego to su ga izbrisali Fanimljani, koji oito nikada nisu koristili ovo mjesto. Izvukao je
svijeu iz bisage i zapalio je tajnovitom rijei. Drei maleni traak svjetla ispred sebe, bacio se u posveene dvorane biblioteke.
Sareotska biblioteka bijae labirint crnih hodnika koji su mirisali po praini i duhu truleih knjiga. Okruen svjetlom, Achamian je
lutao kroz tamu i punio naruje blagom. Nikada nije vidio takvu zbirku. Nikada nije svjedoio tolikim propalim mislima.
Od tisua svezaka, i tisua i tisua svitaka, Achamian bi bio iznenaen kad bi se uspjelo spasiti vie od nekoliko stotina. Nije naao
nita to bi makar slutilo na Spoznaju, ali je svejedno pronaao nekoliko stvarica koje su mu bile vrlo zanimljive.
Naao je jednu Ajencisovu knjigu koju nikada prije nije vidio, ali bila je pisana na vaparsiju, prastarom nilnamekom jeziku koji je
znao tek dovoljno da odgonetne naslov: etvrti dijalog o kretanju planeta koji pripadaju... neem ve. No injenica da se radi o
dijalogu inila mu se izrazito znaajnom. Vrlo je malo dijaloga velikih kyranejskih filozofa preivjelo.
Naao je hrpu glinenih ploica ispisanih klinastim pismom drevnog Shigeka i pokrivene pauinom vunastom od praine. Uzeo je
jednu koja mu je izgledala kao da je u dobrom stanju i odluio da e je pokuati prokrijumariti van, iako je, koliko je on znao, mogla
biti i popis robe iz itnice. Pomislio je da bi to bio zgodan poklon za Xinemusa.
A pronaao je i druge sveske i svitke - uglavnom raritete. Prikaz doba zaraenih gradova nekog povjesniara za kojeg nikada nije
uo. Neobinu knjigu od finog pergamenta s naslovom O hramovima i njihovim opainama, zbog koje se zapitao nisu li Sareoti
moda imali heretine sklonosti. I neke druge.
Nakon nekog vremena, popustilo je i njegovo uzbuenje zbog pronalaska stvari u netaknutom stanju i bijes zbog onih koje je
pronaao unitene. Umorio se, i pronaavi kamenu klupu u jednoj nii, posloio je svoja otkria i svoje skromne stvari oko sebe kao

102

da su totemi u arobnom krugu, a zatim je jeo stari kruh i pio vino iz mijeha. Razmiljao je o Esmenet dok je jeo, proklinjao samog
sebe zbog iznenadne enje.
Iz petnih ila trudio se ne razmiljati o Kellhusu.
Zamijenio je tinjajuu svijeu novom i odluio itati. Sam s knjigama, ponovno. Iznenada se nasmijeio. Ponovno? Ne, napokon...
Knjiga se nikada ne "ita". Tu, kao i drugdje, jezik izdaje pravu narav aktivnosti. Rei da se knjiga ita znailo je poiniti istu greku
kao kockar koji klie jer je dobio, kao da je to izborio snagom vlastite ruke ili odlukom. Baciti tapie s brojevima znailo je ugrabiti
trenutak bespomonosti, nita vie. No otvaranje knjige bila je mnogo dublja vrsta kockanja. Otvoriti knjigu znailo je ne samo
ugrabiti trenutak bespomonosti, ne samo prepustiti aicu ljubomorno uvanih trenutaka nepredvidivom tragu tueg pera, znailo je
dozvoliti da i sam bude Opisan. Jer to je knjiga ako ne duga uzastopna predaja kretnjama tue due?
Achamian nije mogao zamisliti naputanje sebe koje bi bilo dublje od toga.
itao je i smijuljio se ironijama mrtvim tisuu godina, i sjetno razmiljao o tvrdnjama i nadama koje su daleko nadivjele doba iz
kojih su potekle.
Nee se sjeati da je zaspao.
U njegovom snu bio je zmaj, star, sijed, straan - i neusporedivo zloban. Skuthula iji udovi bijahu poput kvrgavog eljeza i ija su
crna krila kada se sputao bila dovoljno iroka da izbriu pola neba. Ogromna fontana svjetlucave vatre koju je Skuthula rigao iz
drijela prila je pijesak oko njegovih titova u staklo. Seswatha pade na jedno koljeno, okusi krv, no glava starogarobnjaka bijae
zabaena unazad, bijela mu kosa u trakama vijorila na vjetru to ga je proizvodilo lamatanje zmajevih krila, a nemogue mu rijei
grmjele poput smijeha s uarenih usta. Igle probadajue svjetlosti ispunjavale su nebo...
No rubovi te scene bijahu nabrani, a onda iznenada, kao da su snovi naslikani na pergamentu, on se zguvao i odletio u tamu...
Tamu otvorenih oiju... Hvatanje daha. Gdje je on to? Biblioteka, da... Svijea je sigurno dogorjela.
No onda shvati to ga je tono probudilo. Njegovi titovi Izloenosti, koje je odravao jo otkad se pridruio Svetom Sveti
Sejenu.se... Grimizni Tornjevi.
Prtljao je u mraku, pokupio svoj ranac. Brzo, brzo... Stajao je u mraku i zurio drugaijim oima.
Dvorana je bila dugaka, niskog stropa i ispresijecana redovima stalaa i polica. Uljezi su bili negdje u blizini, hitali su kroz redove
propadajueg znanja, okruivali ga s razliitih strana biblioteke.
Jesu li doli po Gnosu? Znanje se uvijek nalazilo na ljestvici pohlepe, a moda u itavom Tromorju nije bilo znanja koje bi se moglo
mjeriti sa Gnosom. Ali oteti Uenjaka Mandata usred Svetog rata? ovjek bi pomislio da Grimizni Tornjevi imaju vanijih briga - kao
naprimjer Cishaurim.
ovjek bi pomislio... No to je sa pijunima lanih lica? to je sa Savjetom?
Znali su da e obavezno ii istraiti makar i glasinu o tekstovima o Gnosi. I znali su da e biblioteka biti mjesto na kojem se osjea
najsigurnije. Tko bi ugrozio takva blaga? Sigurno ne kolege Uenjaci, ma koliko zlobni bili...
Sve to skupa, shvati on, bila je jedna nevjerojatno ekstravagantna klopka - klopka koja je ukljuivala i Xinemusa. Ima li boljeg
naina da se uljuljka uvijek sumnjiavi Uenjak Mandata nego mahati mamcem kroz usta prijatelja kojem najvie vjeruje?
Xinemus? Ne. Ne moe biti.
Sveti Sejenuse...
Ovo se zaista dogaa!
Achamian zgrabi ranac i odjuri u tamu, zabije se u teku stalau prepunu svitaka, osjeti kako mu se papirus mrvi pod prstima poput
blata koje se ljuti s dna osuene lokve. Gurne svoj ranac u lisnati kr. Brzo, brzo. Onda je zateturao nazad u smjeru iz kojeg je doao.
Sada su bili blie. Svjetla su mrljala strop iznad crnih polica pred njim.
Povukao se u maleni alkoven u kojem je bio drijemao, a onda poeo izgovarati niz titova, kratke nizove nemoguih misli. Svjetlost
mu je sijevala s usana. Svjetlucanje se razlijegalo zrakom pred njim, poput bljeska sunca kroz maglicu.
Mrano mrmljanje od nekud izmeu klimavih redova - pritajene, podmukle rijei poput nametnika su glodale zidove svijeta.
Onda je jarka svjetlost naas preobrazila police pred njim u horizont svitanja... Eksplozija. Gejzir pepela i vatre.
Potres mu je isisao sav zrak iz plua. Od vruine je pucao kamen okolnih zidova. No njegovi su titovi izdrali.
Achamian trepne. Trenutak relativnog mraka... "Predaj se, Drusase Achamiane... Nadjaan si!"
"Eleazaras?" povie on. "Koliko su puta tvoje budale pokuale iznuditi Gnosu od nas? Pokuali i nisu uspjeli!"
Plitko disanje. Silovito udaranje srca. "Eleazaras?"
"Gotov si, Achamiane! Zar e osuditi na propast i ova blaga oko sebe?"
Koliko god dragocjene bile, rijei smotane i natrpane oko njega nisu znaile nita. Ne sada.
"Ne ini to, Eleazarase!" povie on isprekidanim glasom. Ulozi! Ulozi!
"Ve je"
No Achamian je aptao tajne svom prvom napadau. Pet linija bljeskalo je kroz dolinu razorenih polica, kroz dim i lebdee stranice.
Udar. Zrak je pucao. Njegov nevieni protivnik jauknuo je zaprepateno - uvijek bi bilo tako pri prvom dodiru Gnose. Achamian je
mrmljao daljnje drevne mone rijei, jo Inkantacija. Rascjepljujue Ravnine Mirseora, da kontinuirano vre pritisak na protivnikove
titove. Inkantacije Odainskog Potresa, da ga zapanje, razbiju mu koncentraciju. Onda Cirrojski Pomol...
Blistave geometrije skakale su kroz dim, linije i parabole otrih zraka probijale su se kroz drvo i papirus, sjekle kroz kamen.
Grimizni Uenjaci su vritali, pokuali pobjei. Achamian ih je skuhao u vlastitim koama.
Tama, osim plamteih vatri ratrkanih po ruevinama. Achamian je uo ostale Uenjake kako se dovikuju u oku i oaju. uo ih je
kako se probijaju kroz redove, ure se sastaviti Koncert.
"Razmisli o ovome, Eleazarase! Koliko si jo ljudi spreman rtvovati?"
Molim te. Nemoj biti
Huanje vatre. Grmljavina prevrnutih polica. Vatra se poput zapjenjenog vala lomila oko njegovih titova. Zasljepljujui bljesak
osvijetlio je ogromnu dvoranu od jednog kraja do drugog. Prasak groma. Achamian posrne na koljena. titovi su mu stenjali u
mislima.

103

Uzvratio je Izvodom i Apstrakcijom. Bio je on Uenjak Mandata, spoznajni arobnjak visokog ranga, majstor ratnikih Inkantacija.
Bio je poput maske stavljene pred sunce. A njegov je glas pljuskao daljine u ugljen i ruevine.
Nagomilano znanje Sareota bilo je razneseno i spaljeno. Konvekcije su ibale papire u vatrene ciklone. Poput konatih moljaca,
knjige su vijugale u krhotine. Zmajska se vatra slijevala izmeu preivjelih polica. Munja se poput pauka rairila zrakom, prtala po
njegovim obranama. Posljednji redovi padoe i iznad ruevina Achamian ugleda svoje napadae: njih sedmoricu, poput plesaica u
crvenoj svili koje pleu u polju pogrebnih lomaa: Uenjaci Grimiznih Tornjeva.
Bljesak oluja koje rigaju strijele zasljepljujue bjeline. Glave fantomskih zmajeva koje se sputaju i rigaju vatru. Oblak goruih
vrabaca. Velike analogije, sjajne i glomazne, razbijale su se i tutnjale oko njegovih titova. A kroz njih Apstrakcije, blistave i
trenutane...
Sedmi Teorem Quya. Thosolankisove Elipse... Izvikivao je nemogue rijei.
Prvi Grimizni Uenjak slijeva vrisne. Sablasne zidine oko njega sruile Se se pod arkanama okruenih linija. Zidovi biblioteke iza
njegovih lea eksplodirali su prema van, i on je poput papira otpuhan u veernje nebo.
Na trenutak je Achamian prestao s Inkantacijama i poeo pjevati da spasi titove.
Slapovi paklenog ognja. Pod popusti. Veliki komadi stropa oko njega pljeskali su kao gnjevni dlanovi na molitvu. Propao je kroz
vatru i kotrljajue megalitske ruevine. No jo uvijek je pjevao.
Bio je on potomak Seswathin, uenik Noshainraua Bijelog. Bio je ubojica Skafre, najmonijeg od svih Wracu. Suprotstavio je svoju
pjesmu stranim visinama Golgotteratha. Stajao je ponosan i nepokolebljiv pred samim Mog-Pharauom...
Neskladan udar. Drugaije uporite, poput ukoene palube broda. Izbjegava kamenje prsnutih ploa i nagomilani kr, baca tutnjajue
kamenje u nebo. Roni kroz jedno mrano miljenje za drugim, kruta tvar svijeta propada, pada poput odjee ljubavnika, sve kao
odgovor na njegovu pjesmu.
I konano nebo, hladno poput vode promatrano iz srca pakla.
I ondje: avao Nebeski, davao je srebrn sjaj prsima usamljenog oblaka.
Sareotska biblioteka bila je pe u ljuturi nazubljenih slobodnih zidova. A iznad njih Grimizni magi visjeli su kao sa konaca i mlatili
ga jednom podlom Inkantacijom za drugom. Glave sablasnih zmajeva propinjale su se i rigale jezera vatre. Uzdizale se i bljuvale,
potresale ga vatrom koja je zasljepljivala i rasprskavala kosti. Jedno zasljepljujue sunce za drugim sputalo se na njega.
Na koljenima, opeen, krvario je iz usta i oiju; okruen gomilama kamena i tekstova, Achamian je reao tit za titom, no oni su
pucali i rasprskavali se, pometeni poput trulog rublja. inilo se da sami temelji odjekuju neumoljivim zborom Grimiznih Tornjeva.
Poput gnjevnih kovaa kanjavali su nakovanj.
I kroz cijelo to ludilo, Drusas Achamian je vidio traak zalazeeg sunca, nevjerojatno ravnodunog, okruenog gomilom roza i
naranastih oblaka...
Bila je to dobra pjesma, pomisli on. Oprosti mi, Kellhuse.

104

oglavlje trinaesto

SHIGEK
Ljudi vjeno upiru prstom u druge, zato ja uvijek slijedim lanak, a ne nokat.
ONTILLAS, O LJUDSKOJ GLUPOSTI
Dan bez podneva, Godina bez jeseni, Ljubav je vje no nova, Ili ljubav ni'.
NEPOZNATI AUTOR, ODA GUBITKU GUBITAKA
Kasno ljeto, 4111. godina Kljove, Shigek
Zasja svjetlo.
"Esmi..."
Ona se uskomea. to je ono sanjala? Da... Plivanje. Jezerce u brdima iznad Poljane.
Ruka je zgrabi za golo rame. Njean stisak.
"Esmi... Mora se probuditi."
Ali tako joj je toplo... Ona trepne, namrti se kad shvati da je jo uvijek no. Svjetlost svjetiljke. Netko je imao svjetiljku. to to
Akka radi?
Okrenula se na lea i ugledala Kellhusa kako klei iznad nje s ozbiljnim izrazom na licu. Ona se namrti i povue deku preko grudi.
"t" pone ona, ali zastane da proisti grlo. "to je bilo?"
"Sareotska biblioteka", ree on muklim glasom. "U plamenu je." Ona je samo treptala u svjetlost. "Grimizni Tornjevi su je unitili,
Esmi." Okrenula se, traei Achamiana.
Od neega u Xinemusovom izrazu Proyas se smrzne do kostiju. Odvratio je pogled, proao lijeno palcem po rubu zlatne kupe za vino
koja je stajala prazna na stolu ispred njega. Zurio je u sjaj orlova utisnutih sa strane.
"A to bi ti htio da uinim, Zine?"
Nevjerica i nestrpljivost. "Sve to je u tvojoj moi!"
Maral ga je obavijestio o Achamianovoj otmici dva dana ranije - nikada ga Proyas nije vidio toliko mahnitog od brige. Na njegovu
molbu izdao je nalog za uhienje Therishuta, baruna iz junog pograninog podruja kojeg se tek nejasno sjeao. Onda je odjahao u
Iothiah gdje je zahtijevao i dobio audijenciju kod samog Eleazarasa. Vrhovni vladar bio je susretljiv, ali je kategoriki zanijekao
Maralove optube. Tvrdio je da su njegovi ljudi nabasali na skrivenu eliju Cishaurima dok su istraivali Sareotsku biblioteku.
"Oplakujemo gubitak dvojice naih", rekao je ozbiljno.
Kada je Proyas pitao, sa svim dunim potovanjem, moe li vidjeti ostatke Cishaurima, Eleazaras je rekao: "Moete ih i uzeti sa
sobom ako elite... Imate li vreu?"
Jasno ti je koliko je uzaludno to to radi, njegove oi su govorile.
No Proyas je uviao uzaludnost od samoga poetka - sve kad bi i uspjeli pronai Therishuta. Ubrzo e Sveti rat prijei rijeku Sempis
i napasti Skaurasa na junoj obali. Ljudima od Kljove potrebni su Grimizni Tornjevi - oajniki, ako je Scylevendi bio u pravu. to je
ivot jednog ovjeka - k tome jo i bogohulnika - u usporedbi s tom potrebom? Bog zahtijeva rtve...
Proyas je uviao uzaludnost - jedva da je mogao vidjeti ita drugo! problem je bio natjerati Xinemusa da vidi.
"Sve to je u mojoj moi?" Princ ponovi. "A to bi to, molim te lijepo, bilo, Zine? Kakvu to mo ima Conriyanski Princ nad
Grimiznim Tornjevima?"
Poalio je zbog nestrpljivosti u svom tonu, ali nije bilo pomoi.
Xinemus je nastavio stajati u stavu mirno, kao da je na paradi. "Mogao bi sazvati vijee..."
"Da, mogao bih, ali koja bi bila korist od toga?"
"Zar ne razumije?" Xinemus usklikne. "Achamian nije mrtav i zauvijek nestao! Ne traim te da ga osveti] Oteli su ga, Proyase. Jo
ga i sada dre negdje u Iothiahu. Mue ga na naine koje ti i ja ne moemo ni zamisliti. Grimizni Tornjevi! Grimizni Tornjevi dre
Achamiana!"
Grimizni Tornjevi. Onima koji ive u sjeni Visokog Ainona oni su sinonim za uas. Proyas duboko udahne. Bog je odredio njegove
prioritete...
Vjera jaa.
"Zine... Znam da te to izjeda. Znam da se osjea odgovornim, ali"
"Ti nezahvalni, arogantni mali popianac!" Maral eksplodira. Zgrabio je uglove stola i nagnuo se naprijed nad listove pergamenta.
Slina mu je sjajila u bradi. "Zar si tako malo nauio od njega? Ili ti je srce i u djetinjstvu bilo kameno? U pitanju je Achamian,
Proyase. Akka! ovjek koji te je oboavao! Koji te je volio iznad svih!ovjek koji te uinio takvim kakav ye!"
"Sjeti se gdje ti je mjesto, Marale! Neu toler"
"Sasluat e me!" Xinemus zagrmi i udari akom o stol. Zlatna kupa odskoi i otkotrlja se preko ruba stola.

105

"Koliko god ti bio nefleksibilan," Maral procijedi, "zna kako te stvari funkcioniraju. Sjea se to si rekao na Andiaminskim
visovima? 'Igra je bez poetka i kraja.' Ne traim od tebe da napadne Eleazarasov logor, Proyase, traim samo da igra igru\ Natjeraj
ih da pomisle da nee prezati ni pred ime da bi vidio Akku na sigurnom, da si spreman otvoreno zaratiti s njima ako bude ubijen.
Ako budu vjerovali da e se odrei svega, ak i Svetog Shimeha, da bi spasio Achamiana, popustit e. Sigurno e popustiti!"
Proyas ustane, odmakne se od bijesnog aspekta svog starog uitelja maevanja. Znao je kako "te stvari" funkcioniraju. Jest zaprijetio
Eleazarasu ratom.
Gorko se nasmijao.
"Zar si poludio, Zine? Zar me zaista trai da stavim svog uitelja iz djetinjstva ispred mog Boga? Da stavim arobnjaka ispred mog
Boga?"
Xinemus pusti stol i uspravi se. "Nakon svih ovih godina ti jo uvijek ne razumije, zar ne?"
"to se tu ima razumjeti?" Proyas zaurla. "Koliko puta moramo voditi isti ovaj razgovor? Achamian je neist! Neist!" Obuzme ga
opojan osjeaj osude, neosporivo uvjerenje, kao da znanje posjeduje svoj vlastiti bijes. "Ako bogohulnici ubijaju bogohulnike, utedili
smo ulje i drvo."
Xinemus se lecne kao da ga je udario.
"Znai, nee uiniti nita."
"A nee ni ti, Marale. Spremamo se u mar protiv june obale. Padirada je sazvao sve Sapatiahe od Girgaa do Eumarne. Cijeli
se Kian okupio!"
"Onda dajem ostavku na mjesto Marala od Attrempusa", Xinemus izjavi odlunim glasom. "tovie, odriem se tebe, tvog oca i
svoje zakletve Kui Nersei. Vie neu nositi naziv viteza od Conriye."
Proyas osjeti kako mu obamiru lice i ruke. To nije mogue.
"Razmisli o tome, Zine", ree on bez daha. "Sve... Tvoji posjedi, sva imovina, sva ovlatenja tvoje kaste... Sve to ima, sve to jesi,
bit e izgubljeno."
"Ne, Prosha", ree on, okrenuvi se prema zavjesama na izlazu. "Ti si taj koji je sve izgubio."
Onda ode.
Slamnati stijenj njegove petrolejke pucketao je i pitao. Tama se produbljivala.
Toliko toga! Beskrajne bitke s kolegama plemiima. Pogani. Tereti - bezbrojni tereti! Beskrajni strah od onoga to bi se moglo
dogoditi. A Xinemus je uvijek bio tu. Uvijek je bio jedinil Jedini koji je razumio, koji je raiavao ono to ga je ljutilo, nosio ono to
je bilo preteko zanositi...
Akka.
Sveti Seja... to je to uinio?
Nersei Proyas pade na koljena, obuhvati probadajuu bol u trbuhu. No suze nisu htjele do i.
Znam da me iskuava! Znam da me iskuava!
Dva tijela, jedna toplina.
Nije li Kellhus rekao da je to ljubav?
Esmenet je promatrala Xinemusa kako sjeda oklijevajui, kao da nije siguran je li dobrodoao. Preao je tekom rukom preko lica.
Vidjela mu je oajanje u oima.
"Raspitao sam se koliko sam mogao", rekao je beivotno.
Htio je rei da je bilo razgovora, brbljanje mukaraca koji moraju proizvoditi odreene zvukove, ouvati odreene privide.
"Ne! Mora uiniti vie od toga! Ne smije odustati, Zine. Ne nakon..."
Bol u njegovim oima dovrila je njezinu reenicu.
"Sveti rat napada junu obalu u roku par dana, Esmi..." Nakubio je usne.
Htio je rei da je pitanje Drusasa Achamiana prigodno zaboravljeno, kao to sva nerjeiva i neugodna pitanja moraju biti. Kako?
Kako netko moe poznavati Drusasa Achamiana, lutati njegovim prostranstvima, a onda se povui, mugnuti poput plahte sa suhe
koe? No oni su mukarci. Mukarci su suhi izvana, a vlani samo iznutra. Oni se ne mogu smijeati skupa, stopiti svoj ivot s tuim
kao da su tekuine. Ne uistinu.
"Moda..." ree ona briui suze te se pritom jako, vrlo jako trudila nasmijeiti. "Moda je-je Proyas usamljen... Moda se treba oopustiti s"
"Ne, Esmi. Ne."
Vrue suze. Odmahnula je glavom polako, objeena lica.
Ne... Moram neto uiniti! Sigurno neto mogu uiniti!
Xinemus je gledao pored nje u sunanu zemlju kao da trai izgubljene rijei.
"Zato ne ostane s Kellhusom i Serwe?" upita on.
Toliko se toga promijenilo u tako malo vremena. Xinemusov je tabor nestao zajedno s njegoviminom. Kellhus je poveo Serwe i
pridruio se Proyasu, to ju je ispunilo oajem iako je razumjela njegove razloge. Koliko god Kellhus volio Akku, svi su ljudi sada
bili u njegovoj nadlenosti. Ali kako je preklinjala! Puzala! ak ga je na rubu sramotnog oajanja pokuala zavesti, iako on nije htio
ni uti za to.
Sveti rat. Sveti rat. Sve se vrtilo oko jebenog Svetog rata!
A to je s Achamianom!
Meutim, Kellhus nije smio naljutiti Sudbinu. Morao je odgovarati daleko veoj kurvi...
"A to ako se Akka vrati?" jecala je. "to ako se vrati i ne moe me nai?"
Iako su svi otili, njezin se ator -Akkin ator - nije mrdnuo. Ostala je u rupi u kojoj je stanovala njezina srea. Sada pod
zapovjednitvom Irvssasa, Attrempusanci su se prema njoj odnosili s obzirom i potovanjem. Zvali su je arobnjakova
"
ena"...
"Nije dobro da ostane sama", Xinemus ree. "Iryssas e uskoro krenuti u mar s Proyasom, a Shigeani... Moglo bi doi do
odmazde."
"Snai u se", proguna ona. "Cijeli sam ivot provela sama, Zine."

106

Xinemus se odgurne na noge. Isprui ruku prema njezinom obrazu i njeno palcem obrie suzu. "Budi oprezna, Esmi."
"to e ti?"
Zagledao se u daljine iza nje, moda u maglovite zigurate, moda ni u ta.
"Traiti", ree on beznadnim glasom.
"Poi u s tobom", usklikne ona i skoi na noge.
Stiem, Akka, stiem!
Xinemus bez rijei ode do svog konja, popne se u sedlo. Izvue no iz pojasa i baci ga visoko u zrak. Pao je s muklim udarcem njoj
pod noge.
"Uzmi ga", ree on. "Budi oprezna, Esmi."
Po prvi put Esmenet primijeti Dinchasesa i Zenkappu u daljini, takoer na konjima, kako ekaju svojeg negdanjeg gospodara.
Mahnuli su joj prije nego li su krenuli za njim. Ona pade na svoje mjesto i ponovno pone jecati. Zarila je lice u vrue ruke.
Kada je podigla pogled vie ih nije bilo.
Bespomonost. Ako su ene najstarije druice nade, onda je to zbog bespomonosti. Svakako ene esto imaju stranu mo nad
jednim ognjitem, ali svijet izmeu ognjita pripadao je mukarcima. A upravo Je u taj svijet Achamian nestao: u hladnu tamu izmeu
vatri.
Mogla je jedino ekati... Postoji li uope gora muka od ekanja? Nita ne iscrtava obrise neije nemoi s veom preciznou od
praznog prolaska Vremena. Trenutak za trenutkom, neki tupi od nevjerice, drugi napeti niJemim kricima. Trenutak za gnjevnim
trenutkom. Svijetli u plamsaju tjeskobnih pitanja: Gdje je on? to u ja bez njega? Mrani u iscrpljenju nade: Mrtav je. Sama sam.
ekanje. Tradicija je nalagala da je to posao ene. ekati uz ognjite. Zuriti i zuriti, a opet uvijek duna oboriti pogled. U beskraj se
cjenkati ni sa ime. Razmiljati bez nade u uvid. Ponavljati rijei izreene i rijei nasluene. Tjerati tragove u Inkantacije, kao da bi
njihovom strmoglavom preciznou i samim tonom boli koju sadre kretanja njezine due mogla zgrabiti svijet na nekom dubljem
nivou i prisiliti ga da popusti.
Kako su dani prolazili, inilo joj se da je postala nepomina toka u golemom kotau zbivanja, jedina graevina preostala nakon to
su se poplavne vode povukle. atori i paviljoni pali su poput mrtvakih pokrova rairenih preko tjelesa. Golema kola bila su
natovarena prtljagom. Naoruani mukarci na konjima muvali su se amo-tamo na horizontu, nosili tajanstvena pisma, teke
zapovijedi. Velike kolone formirale su se po panjaku i uz povike i himne prolazile.
Poput godinjih doba.
A Esmenet je sjedila sama usred njihovog odsustva. Promatrala je kako povjetarac otpetljava travke iz ugaene trave. Promatrala je
pele kako juriaju poput crnih zujeih toki po zgnjeenim poljima. Osjeala se kao da ju je tiina balzamirala. Bila je nepomina od
lanog mira prolazee gungule.
Sjedila je pred Achamianovim atorom, leima okrenuta njihovoj bijednoj imovini, sa svih strana izloena otvorenim, suncem
obasjanim prostorima, i plakala - zazivala njegovo ime kao da moda lei negdje skriven iza nekog gutika crnih vrba,ije su se
zelene grane njihale neovisno jedna od druge, kao da ih vuku razliita neba.
Gotovo ga je mogla vidjeti kako ui iza debla, crnog u sjeni. Izai, Akka... Svi su otili. Sada je sigurno, ljubavi... Dan. No.
Esmenet je vodila svoje vlastite nijeme istrage, ispitivanja bez nade da e dobiti odgovor. Mnogo je razmiljala o svojoj pokojnoj
keri i pravila zabranjene usporedbe izmeu onog hladnog svijeta i ovog. Hodala bi do Sempisa i zurila u crnu vodu, ne znajui eli li
piti ili utopiti se. Na trenutak bi ugledala sebe u daljini kako mae rukama...
Jedno tijelo, bez topline.
Dan. No. Trenutak za trenutkom.
Esmenet je neko bila kurva, a kurve znaju ekati. Strpljenje kroz dugi niz pouda, dani su joj se redali poput rijei na svitku
dugakom kao ivot, a svaka ape isto.
Sada je sigurno, ljubavi. Izai.
Sigurno je.
Otkad je napustio Xinemusov tabor, Cnaiiir je dane provodio uglavnom isto kao i prije, ili je raspravljao s Proyasom ili izvravao
njegove zahtjeve. Skauras nije gubio vrijeme u tjednima nakon poraza na Poljani. Prepustio je zemlje koje nije mogao zadrati, to je
ukljuivalo cijelu sjevernu obalu Sempisa. Spalio je sve brodove koje je uspio nai kako bi sprijeio svaki pokuaj masovnog
prelaska, podignuo provizorne straarske tornjeve du itave june obale i okupio ostatke svoje vojske. Sreom po Shigeane i
njihove nove inritske voe, nije zapalio itnice niti palio polja i vonjake dok se povlaio. Saubon je na vijeu tvrdio da je to zato jer
su pogani bili u urbi, koju je pak prouzroio strah. No Cnaiiir je znao da to nije tono. Nita u kianskom naputanju sjeverne obale
nije bilo sluajno. Znali su da e Hinnereth usporiti Ljude od Kljove. ak i na Zirkirti, gdje su Scylvendiji zgromili pogane osam
godina ranije, Kianjani su se brzo oporavili nakon poetnog bezglavog uzmaka. Bio je to ilav i snalaljiv narod.
Cnaiiir je znao da je Skauras potedio sjevernu obalu jer ju je namjeravao ponovno osvojiti.
Takvu injenicu Inriti nisu mogli samo tako probaviti. ak ni Proyas, koji je odbacio mnoga utvaranja svoje kaste i prigrlio
Cnaiurovo tutorstvo, nije mogao vjerovati da bi Kianjani jo uvijek mogli predstavljati ikakvu stvarnu prijetnju.
"Jesi li uvjeren u vlastitu pobjedu?" Cnaiiir ga upita jedne noi dok je veerao s Princom nasamo.
"Uvjeren?" Proyas odvrati. "Pa naravno."
"Zato?"
"Jer moj Bog tako eli."
"A Skauras? Ne bi li on dao isti odgovor?"
Proyasove obrve skoe gore, a onda se isprepletu kad se namrtio. 'Ali to nije bitno, Scylvendi. Koliko smo tisua poubijali? Koliko
smo strave usadili u njihova srca?"
"Premalo tisua i puno premalo strave."
Cnaiiir mu je objasnio kako su memorijalisti recitirali stihove posveene svakoj od nansurskih kolona, prie koje su opisivale
njihove grbove naoruanje i sranost u borbi kako bi Plemena, kad bi ila na hodoae ili u rat, mogla itati nansurske borbene linije.
"Zato je Narod izgubio na Kiyuthu", rekao je. "Conphas je zamijenio grbove svojih kolona, ispriao nam krivu priu..."

107

"Svaka budala zna proitati protivnikovu liniju!" Proyas otpuhne. Cnaiiir slegne ramenima. "Reci mi onda," ree on, "koju si priu
proitao na Poljani?"
Proyas problijedi. "Otkud bih ja to k vrapcu trebao znati? Prepoznao sam samo aicu..."
"Ja sam ih prepoznao sve", Cnaiiir izjavi. "Od svih velikih kianskih Kua, a ima ih mnogo, samo su dvije treine njih izjahale protiv
nas na Mengeddskoj poljani. Nekoliko od njih vjerojatno su bili simbolini kontingenti, ovisno o tome koliko neprijatelja Skauras ima
meu svojim Velmoama. Nakon to su masakrirali Divlji sveti rat, mnogi su meu poganima, ukljuujui i Padiradu, nesumnjivo
omalovaavali prijetnju Svetog rata..."
"Ali sada..."
"Nee ponoviti istu greku. Sklopit e ugovore s Girgaem i Nilnameom. Ispraznite svaku baraku, osedlati svakog konja,
naoruati svakog sina... Nemoj se zavaravati, i sada jau prema Shigeku u tisuama. Odgovorit e Svetom ratu Dihadom."
Nakon tog razgovora, Proyas je skroz-naskroz kapitulirao pred njegovim opomenama. Na sljedeem vijeu, nakon to su sva Velika
Imena, s izuzetkom Conphasa, ismijala Cnaiura i njegova upozorenja, Proyas je pred njih dovukao zatoenike uhvaene u napadima
preko rijeke. Oni su potvrdili sve to je Cnaiiir predvidio. Ve vie od tjedan dana, nesretnici rekoe, Velmoe ak iz Seleukare i
Nenciphona jau iz junih pustinja. Neka od imena ak su i Norsirci poznavali: Cinganjehoi, nadaleko slavni Sapatiah od Eumarne,
Imbeyan, Sapatiah od Enathpaneaha, ak i Dunjoksha, tiranski Sapatiah koji je iz Shimeha vladao guvernoratom Amoteua.
Dogovoreno je. Sveti rat mora prijei Sempis to je prije mogue.
"Kad se samo sjetim", povjerio mu se Proyas kasnije, "da sam te smatrao samo efektnom lukavtinom kojuu upotrijebiti protiv
Cara. Sada si ti na general po svemu osim imenom. Jesi li svjestan toga?"
"Nisam rekao niti ponudio nita to Conphas ne bi mogao rei ili ponuditi."
Proyas se nasmije: "Osim pouzdanosti, Scylvendi. Osim pouzdanosti."
Cnaiiir je bio roen za rat, jednako koliko je i odgajan za rat. To i samo to bilo je jedina sigurnost u njegovom ivotu. Stoga se
posvetio problemu napada na junu obalu s uitkom i neuobiajenim arom. Dok su Velika Imena upravljala izgradnjom splavi i skela
u dovoljno velikom broju da prenesu itavi Sveti rat preko Sempisa, Cnaiiir je nadgledao conriyanske pokuaje da se pronae idealno
mjesto za iskrcavanje. Vodio je svoje ratne ophodnje u none pohode na junu obalu, ak je vodio i kartografe da naprave karte
terena. Ako ga je ita impresioniralo u inritskom nainu ratovanja, bila je to njihova upotreba karata. Upravljao je ispitivanjima
zatoenika, a ak je poduio Proyasove ispitivae nekim tradicionalnim scylvendskim tehnikama. Ispitivao je one koji su pljakali i
haraili junom obalom, kao izmeu ostalih Grofa Athjearija, da mu kau to su vidjeli. I vijeao je s ostalima, poput Grofa Cerjulle,
generala Biaxi Sompasa i Palatina Uranyanke, koji su imali isti zadatak.
Osim na Proyasovim sjednicama, Kellhusa nije ni viao ni priao s njim. Dunyanjanin je bio tek neto vie od glasine.
Cnaiiirovi su dani bili uglavnom isti kao i prije. Ali noi... One su bile daleko drukije.
Nikada nije postavljao ator na istom mjestu. Veinu veeri bi, nakon veere s Proyasom i njegovim kastinskim plemiima, odjahao
iz conriyanskog tabora, proao uz straare i otiao u polja. Zapalio bi svoju vatru i sluao noni vjetar kako hui kroz drvee. Ponekad
bi, kad bi ga mogao vidjeti, zurio u conriyanski tabor i brojao vatre kao retardirano dijete. "Uvijek prebrojavaj svoje neprijatelje po
sjaju njihovih vatri", otac mu je jednom rekao. Ponekad je buljio u zvijezde i pitao se jesu li mu i one neprijatelji. Svako toliko
zamiljao bi da kampira na osamljenoj Stepi. Svetoj Stepi.
esto je razmiljao o Serwe i Kellhusu. Neprestano bi ponavljao svoje razloge da je ostavi s Dunyanjaninom. On je ratnik scylvendski ratnik! to e njemu, Cnaiiiru, ubojici ljudi, ena?
Meutim, koliko god oiti njegovi razlozi bili, svejedno nije mogao prestati misliti na nju. Njene oble dojke. Nemirnu liniju njenih
bokova. Tako savrena. Kako je izgarao za njom, izgarao onako kako ratnik, mukarac, i treba! Ona je bila njegova nagrada - njegov
dokaz!
Sjetio se kako se pravio da spava i sluao njezine jecaje u tami. Sjetio se kajanja, nemilosrdnog poput proljetnog snijega, koje mu je
oduzelo dah svojom hladnoom. Kakva je budala bio! Razmiljao je o isprikama oajnikim zaklinjanjima kojima bi ublaio njezinu
mrnju, koji bi joj moda otvorili oi. Zamiljao je kako joj ljubi lagano nabrekli trbuh. I razmiljao je o Anissi, svojoj najdraoj eni,
kako spava u treperavom polumraku njihovog dalekog ognjita ivrsto dri njihovu ker Sanathi kao da je titi od uasa zrelosti.
I razmiljao je o Proyasu.
U najgorim noima obgrlio bi se u mraku atora, vritao i jecao. Udarao je akama o zemlju, buio rupe noem, a onda ih jebao.
Proklinjao je svijet. Proklinjao je nebesa. Proklinjao je Anasurimbora Moenghusa i njegovog udovinog sina.
Pomislio je, Neka bude.
U najboljim noima uope se ne bi utaborio, ve bi umjesto toga odjahao u najblie shigeko selo, gdje bi razvaljivao vrata i uivao
u vritanju. Iz hira je izbjegavao ona vrata koja su bila oznaena, pretpostavljao je, janjeom krvi. No kada je ustanovio da su sva
vrata tako obiljeena, prestao je praviti razliku. "Ubijte me!" urlao bi na njih. "Ubijte me i prestate!"
Mukarci su tulili. Djevojke su vritale, a ene bile tiho. Uzimao bi zadovoljtinu kakvu je mogao nai.
Prolo je tjedan dana prije nego li je Cnaiiir pronaao najbolje mjesto za uporite Svetog rata na junoj obali: plitke movare nastale
djelovanjem plime na junom rubu delte Sempisa. Naravno, sva su se Velika Imena, s izuzetkom Proyasa i Conphasa, bunila na tu
vijest, naroito kad su se njihovi vlastiti ljudi vratili s opisima terena. Bili su vitezovi od glave do pete, trenirani i odgajani za napad
na konjima, a po svemu sudei, konji bi se kroz movaru mogli tek jedva probijati.
No dakako, u tome je i bila bit.
Na vijeu koje se odravalo u Iothiahu Proyas ga je pozvao da objasni svoj plan okupljenim Inritima. Razmotao je veliku mapu
junog dijela delte na stolu oko kojeg su se smjestila Velika Imena.
"Na Mengeddi", izjavio je, "nauili ste da su Kianjani bri. To znai da gdje god se okupili da prijeete Sempis, Skauras e svoje
okupiti prvi. No na Mengeddi ste spoznali i snagu vlastitog pjeatva. I to je jo vanije, oitali ste lekciju. Ove movare su plitke.
Ljudi, ak i teko naoruani ljudi, mogu lako kroz njih hodati, ali konje je potrebno voditiKoliko god bili ponosni na svoje konje, Kianjani su na svoje ponosni vie. Nee htjeti sjahati i nee slati svoje regrute da vas napadnu.
to regruti mogu protiv ljudi koji su u stanju razbiti napad Velmoa? Ne. Skauras e nam prepustiti cijelu povrinu movare..."
Kucnuo je ispucalim prstom po mapi, neto dalje prema jugu movare.

108

"Povui e se ovamo, u utvrdu Anwurat. Prepustit e vam cijeli ovaj panjak da se okupite. Prepustit e vam i tlo i vae konje."
"Zato si tako siguran?" Gothyelk povie. Od svih Velikih Imena, inilo se da starog Grofa od Agansanora najvie mui Cnaiurovo
barbarsko nasljee - uz iznimku Conphasa, dakako.
"Zato jer Skauras nije glup", Cnaiiir ree jednolino.
Gothyelk bubne akom o stol. Prije nego li se Proyas stigao umijeati, Uzvieni General je ustao sa stolice i rekao: "U pravu je!"
Zapanjeni, Velika Imena okrenu se prema njemu. Jo od debakla u Hinnerethu Conphas je utio. Vie nije bio dobrodoao glas.
Meutim, uti da podupire Scylvendija u neem tako smjelom kao to je ovo...
"Pseto je u pravu, koliko god mi to bilo teko priznati." Pogleda Cnaiiira oima istovremeno punim smijeha i mrnje. "Naao nam je
uporite na junoj obali."
Cnaiiir je zamiljao kako mu ree razmaeni vrat.
Nakon ovoga, ugled scylvendskog poglavice bio je osiguran.ak je postao i svojevrsna moda meu dijelom inritskog plemstva,
naroito meu Ainonjanima i njihovim enama. Proyas ga je upozorio da bi se tako neto moglo dogoditi. "Privlait e ih", objasnio
je, "kao to stare razvratnike privlae djeaci." Cnaiiir se naao obasut pozivima i ponudama. Jedna ga je ena istom upornou ak
uspjela pronai u njegovom taboru. Jedva se obuzdao da je ne zadavi.
Dok se ratrkani Sveti rat poeo okupljati blizu Iothiaha, Cnaiiira su muila razmiljanja o Skaurasu, manje-vie isto kao to su ga
muila razmiljanja o Conphasu prije Bitke na Kiyuthu. ovjek je oito bio neustraiv. Pria kako je stajao sam i istio nokte dok su
Saubonovi agmundranski strijelci zasipavali tratinu oko njega postala je svojevrsna legenda. A od svojih ispitivaa kianskih
zarobljenika Cnaiiir je saznao i druge detalje: da je strogo zahtijevao disciplinu, da je bio nadaren Za organizaciju i da je uivao
potovanje ak i onih koji su inae vieg ranga od njega, kao to je Padiradin sin Fanayal ili njegov slavni zet Itnbeyan. Cnaiiir je
takoer, nehotice, nauio mnogo i od Conphasa koji se povremeno prisjeao dogaaja iz svoje mladosti, kad je bio Sapatiahov taoc.
Ako je bilo za vjerovati njegovim priama, Skauras je bio iznimno prepreden i neobino zloest ovjek.
Od svih tih osobina, ova posljednja, zloestoa, Cnaiiira se najvie dojmila. Navodno je Skauras volio svojim gostima koji nita nisu
slutili zainjati vino nizom ainonskih i nilnamekih narkotika. Ponekad ak i chanvom. "Svi oni koji piju sa mnom," citirao je
Conphas jednom njegovu izjavu, "piju i sami sa sobom." Kada je Cnaiiir tekuo tu priu smatrao ju je samo jo jednim dokazom da
luksuz gui muki razum No sada vie nije bio tako siguran. Smisao narkotika, Cnaiiir je shvatio bila je uiniti da njegovi gosti
postanu drugi sami sebi, stranci s kojima bi mogli nazdravljati.
to je znailo ne samo da je lukavi Sapatiah volio nadmudrivati i obmanjivati ve i da je volio pokazivati, dokazivati...
Za Skaurasa e predstojea bitka biti vie od nadmetanja, bit e to demonstracija. ovjek je podcijenio Inrite na Mengeddi, vidio je
samo svoje prednosti i protivnikove slabosti, ba kao to je Xunnurit podcijenio Conphasa na Kiyuthu. Nee pokuati nadjaati Ljude
od Kljove; nije on bio ovjek koji bi ponavljao vlastite pogreke. Prijee ih pokuati nadmudriti, pokazati im da su budale...
Onda, to bi prepredeni stari ratnik uinio? Cnaiiir je podijelio svoja shvaanja s Proyasom.
"Mora se pobrinuti da Grimizni Tornjevi budu cijelo vrijeme uz vojsku", rekao je Princu.
Proyas je naslonio ruku na elo. "Eleazaras e se usprotiviti", rekao je umorno. "Ve je rekao da e krenuti za nama tek nakon to
Sveti rat prijee. Navodno su mu njegovi pijuni rekli da Cishaurimi ostaju u Shimehu..."
Cnaiiir se namrtio i pljunuo. "Onda emo imati prednost!"
"Bojim se da se Grimizni Tornjevi uvaju za Cishaurim."
"Moraju poi s nama," Cnaiiir je bio uporan, "makar ostali skriveni. Sigurno postoji neto to im moe ponuditi."
Princ se bezvoljno nasmijeio. "Ili netko", rekao je s neuobiajenom tugom.
Barem jednom dnevno Cnaiiir je jahao do rijeke da bi promatrao pripreme. Polja oko Iothiaha ostala su bez drvea, ba kao i obala
Sempisa' gdje su se tisue Inrita golih do pasa muili s oborenim deblima, sjekli nabijali, vezali. Mogao je jahati miljama, duboko
udisati miris znoja i posjeenih stabala, prije nego bi im vidio kraja. Stotine su ga pozdravljale dok je prolazio, salutirali mu uz
povike: "Scylvendi!" - kao da njegovo porijeklo postalo njegova slava i naslov.
Cnaiiiru je bilo dovoljno zapiljiti se preko Sempisa da bi znao da ih Skauras oekuje na drugoj obali. Sitni kao bubice u daljini,
fanimski konjanici neprestano su patrolirali obalom - itave divizije njih. Ponekad bi zauo njihova zborna izrugivanja preko vode,
ponekad nabijanje njihovih bubnjeva.
Kao mjera predostronosti, eskadre Carskih ratnih galija bile su stacionirane u rijeci.
Sveti rat poeo se ukrcavati dugo prije zore. Stotine nedotjeranih skela i tisue splavi prvo su tjerali pomou motke, a zatim veslali
Sempisom. Do trenutka kad je sunce zacaklilo povrinu vode veina ogromne flotile bila je ve na putu, natrpana nervoznim ljudima i
konjima.
Cnaiiir je prelazio s Proyasom i njegovom uom pratnjom. Xinemusa nije bilo, to se Cnaiiiru uinilo udnim, dok se nije sjetio da
Maral ima svoje ljude koje treba nadgledati. No naravno, Kellhus je bio prisutan, a Princ je stajao uz njega neko vrijeme.
Razmjenjivali su oduevljene rijei, i s vremena na vrijeme Proyas se smijao s nelagodom koja mu je bila melem za ui.
Cnaiiir je gledao kako Dunyanjaninov utjecaj raste. Gledao je kako postepeno zauzdava sve one oko Xinemusove vatre, obrauje im
srca kao to proizvoai sedala obrauju kou, tavi, izdubljuje, oblikuje. Gledao je kako mami sve vie i vie Ljudi od Kljove itom
svoje obmane. Gledao je kako podjarmljuje tisue - tisue! - obinim rijeima i nedokuivim pogledima. Gledao ga je kako podilazi
Serwe...
Gledao je dok vie nije mogao podnijeti gledanje.
Cnaiiir je oduvijek znao za to je Kellhus sposoban, oduvijek je znao da e mu se Sveti rat predati. Ali znati i svjedoiti tome dvije
su razliite stvari. Nije mu bilo stalo do Inrita. A ipak, gledajui Kellhusove lai kako se ire poput raka po koi starice, poeo se
bojati za njih - bojati iako ih je prezirao! Kako se spotiu, puu, ulaguju se, plaze. Kako se Poniavaju, mlaahne budale i okorjeli
ratnici podjednako. Moleivi Pogledi i zaklinjui izrazi lica. O, Kellhuse... O, Kellhuse... Teturave Piandure! Tetkasti nezahvalnici!
Kako se lako predaju.
A nitko toliko kao Serwe. Gledati je kako podlijee, stalno iznoVa- Gledati kako njezina ruka posee duboko meu Dunyanjaninova
bedra...

109

Prevrtljiva, izdajnika, kurvinska kuja! Koliko je puta mora udariti1? Koliko je puta mora uzeti? Koliko puta mora zuriti, zapanjen
njezinom ljepotom?
Cnaiiir je sjedio na pramcu prekrienih nogu i promatrao drugu obalu ispitivao sjenke pod drveem. Vidio je skupine jahaa, tisue
njih, inilo se, kako prate njihovo polagano strujanje niz rijeku.
Zrak je bio vlaan i hladan. Nervozni glasovi odjekivali su preko vode-Inriti su se meusobno dozivali sa splavi na splav, uglavnom
se alili. Cnaiiir je vidio i previe golih guzica.
"Gle upke!" neki aljivdija je doviknuo promatrajui Kianjane na suprotnoj obali.
"Hej, nemoj me vrijeati!" netko zaurla s oblinje splavi.
"to si ti? Poganin?"
"Ne, ja sam upak\"
Neko se vrijeme inilo da sami Sempis tutnji od smijeha.
No raspoloenje se promijenilo kad je jedna budala posrnula u rijeku. Cnaiiir je to i vidio. ovjek je pao naglavce u vodu i
zahvaljujui svom oklopu, samo je nastavio tonuti dok ga nisu prekrili odrazi njegovih prestravljenih drugova. Ruganje i zavijanje
zagrmjeli su s june obale. Proyas je opsovao i propisno izgrdio sve one koji su plovili dovoljno blizu da gauju.
Nakon toga, Princ je napustio Kellhusa i probio se do Cnaiiira na pramac. Oi su mu sjajile na osobit nain - nain na koji su uvijek
sjajile nakon to bi razgovarao s Kellhusom. Na nain na koji su zapravo svima sjajile oi, kao da su se upravo probudili iz none
more i pronali svoje obitelji netaknute.
No bilo je jo neega u njegovom vladanju, nekog preizravnog drugarstva koje je slutilo na loe.
"Izbjegava Kellhusa kao kugu, zna?"
Cnaiiir otpuhne.
Proyas ga je promatrao, i smijeak mu izblijedi. "Takve stvari su teke", ree. Oi mu odlete s Cnaiiira na pogane koji su se slijevali
i gomilali du june obale.
"Koje stvari su teke?" Cnaiiir upita.
^
Proyas se namrti i poee se po tjemenu. "Kellhus mi je rekao..."
"to ti je rekao?"
"Za Serwe."
Cnaiur kimne i pljune u vodu koja se valjala pod pramcem. Naravno da mu je Dunyanjanin rekao. Ima li boljeg naina da se objasni
njihovo otuenje? Ima li boljeg naina da se objasni otuenje izmeu bilo koja dva mukarca? ena.
Serwe... Njegova nagrada. Njegov dokaz.
Savreno objanjenje. Jednostavno. Uvjerljivo. Pouzdano suzbija sva daljnja pitanja...
Dunyainsko objanjenje.
Nastupi trenutak tiine, neugodan od bojazni i sitnih nesporazuma.
"Reci mi, Cnaiiire", Proyas konano ree. "to Scylvendiji vjeruju? Koji su njihovi Zakoni?"
"to ja vjerujem?"
"Da... Naravno."
"Vjerujem da su tvoji preci ubili mog Boga. Vjerujem da tvoj narod snosi krivnju za to krvoprolie i taj zloin."
Glas mu nije zadrhtio. Izraz lica mu se nije slomio. No kao i uvijek, uo je pakleni zbor.
"Dakle slui osveti..."
"Sluim osveti."
"I zato se Scylvendiji nazivaju Narodom Rata?"
"Da. Ratovanje je osveta."
Pravi odgovor. emu onda navala pitanja?
"Da ponovno uzmete ono to vam je oduzeto", Proyas ree, oiju istovremeno zabrinutih i sjajnih. "Kao i na Sveti rat za Shimeh."
"Ne", Cnaiiir odvrati. "Da ubijemo one koji su uzeli od nas."
Proyas ga prostrijeli uzbunjenim pogledom, a onda pogleda u stranu. Sa prizvukom priznanja koji se Cnaiiiru inio enskastim, on
ree: "Mnogo si mi drai, Scylvendi, kad zaboravim tko si."
No Cnaiiir se okrenuo od njega i pretraivao junu obalu za prizorom jo ljudi koji bi ga ubili kad bi samo mogli. ega se Proyas
sjea ili ne sjea njega se nije ticalo. On je ono to jest.
Ja pripadam Narodu!
U dugoj strujajuoj koloni, inritska je flotila uplovila u prvi od kanala le. Cnaiiir nije mogao a da se ne zapita to e Skauras pomisliti
kad ga njegovi promatrai izvijeste da vie ne vide Sveti rat. Je li to predvidio? ili se samo pribojavao? Ve sada Careve ratne lae
zauzimaju poloaje
po najjunijim plovnim kanalima. Sapatiah e vrlo brzo saznati gdje se Sveti rat namjerava iskrcati.
Bilo kako bilo, napadali su ih samo komarci. Jutro, a zatim i poslijepodne, poprimili su udne znaajke zatija pred predstojeu
bitku Uvijek je bilo isto. Iz nekog bi razloga zrak postao olovan, trenuci bi padali poput kamenja, a najgora mogua nemirna dosada
titila bi i titila, i od nje bi se koili vratovi i boljele glave. Svaki ovjek, ma koliko prestravljen bio ujutro, sada bi eznuo za bitkom,
kao da nasilje obeanja bitke optereuje daleko vie od nasilja samog izvrenja.
No je protekla neudobna i u deliriju na rubu sna.
U slane movare stigli su oko podneva sljedeeg dana: tamnozeleno more trske sezalo je od horizonta do horizonta. Odjednom je
nestalo obamrlosti, i Cnaiiir osjeti iznenadnu mahnitost slinu onoj koja se javlja za vrijeme napada. Zajedno s drugima gazio je kroz
baru, vukao skelu to dublje u unutranjost i sjekao visoki papirus. Ubrzo je bio tek jedan meu tisuama onih koji su gazili naprijed,
sravnjivali trsku u prostranu movarnu dolinu. S vremenom su prokrili put do vrstog tla june obale. S Proyasom, Kellhusom,
Ingiabanom i skupinom vitezova Cnaiiir je klipsao naprijed da vidi to ih oekuje. Kao i uvijek Dunyanjaninovo mu je prisustvo
titilo grud, poput prijetnje udarca iz mrtvog kuta.

110

Na istoku su vidjeli daleke valove Meneanora. Pred njima, na jugu, zemlja se penjala u kamenim hrpama, pretvarala se u masu brda
boje eljeza. Na zapadu su vidjeli iroki potez panjaka, naboran poput ela zamiljenog ovjeka i zatamnjen dalekim vonjacima. Na
osamljenom breuljku, jedva raspoznatljivi zbog magle, vidjeli su se zdepasti bedemi Anwurata. Male skupine konjanika kasale su po
daljinama izmeu, ali nita vie od toga.
Skauras im je prepustio junu obalu. Kao to je Cnaiiir predvidio.
Proyas je gotovo urlao od sree.
"Koje budale!" Ingiaban je povikao. "Koje budale!"
Ignorirajui bujicu klicanja, Cnaiiir je pogledao Kellhusa i nije se iznenadio to ovaj promatra, prouava. Cnaiiir pljune i odvrati
pogled, znajui jako dobro to je Dunyanjanin vidio.
Bilo je prelako.
Sveti rat je proveo itavo poslijepodne probijajui se iz movare. Veina su podigli atore u slabom svjetlu sumraka. Cnaiiir je uo
Inrite kako pjevaju, mrtio se kao to se uvijek mrtio. Gledao ih je kako klee i mole se, okupljaju se oko svojih sveenika i idola.
Sluao ih je kako se smiju i ipaju, i udio se kako njihovo veselje moe zvuati tako iskreno, ne usiljeno kao to bi trebalo veer prije
bitke. Njima rat nije bio svet. Njima je rat sredstvo, a ne cilj. Put prema odreditu.
Shimehu.
tama je uguila slavljeniko raspoloenje. Prema jugu i zapadu, itavi je horizont bljetao od svjetala, poput ara razbacanog po
naborima nlave vune. Logorske vatre, tisue njih, zapalili su ilavi ratnici Kiana. Nabijanje bubnjeva valjalo se niz brda.
Na vijeu Velikih i Manjih Imena, Ljudi od Kljove su, zadivljeni uspjenim iskrcavanjem bez prolivene krvi, proglasili Cnaiiira
svojim Kraljem Plemena - to su oni nazivali Zapovjednikom bitke. U pratnji svojih generala i niihasnika, Ikurei Conphas je
napustio sjednicu sav bijesan. Cnaiiir je bez rijei prihvatio, previe neodluan da bi osjeao bilo ponos bilo nelagodu. Robovi su
dobili zadatak saiti mu vlastitu zastavu za bojno polje, to su Inriti smatrali svetim.
Kasnije je Cnaiiir zatekao Proyasa kako stoji sam u tami i zuri u bezbrojne poganske vatre.
"Toliko ih je", Princ ree blago. "Ha, Zapovjednie bitke?"
Proyas je upregnuo usne u osmijeh, no Cnaiiir ga je vidio kako kri ruke na mjeseini. Barbarina zapanji kako je mlado izgledao,
kako krhko... Po prvi put, inilo se, Cnaiiir je shvatio katastrofalne dimenzije onoga to e se ubrzo zbiti. Narodi, vjere, rase.
Gdje je tu ovaj mladi, ovaj djeak, spadao? Kako e proi? Mogao bi mi biti sin. "Svladat u ih", Cnaiiir ree.
No kasnije, dok je hodao prema svom samotnom taboru na vjetrovitoj obali Meneanora, bjesnio je zbog tih rijei. Tko je on da bodri
jednog inritskog princa? to njega briga tko e poginuti, a tko preivjeti? to njega briga dokle god sudjeluje u ubijanju?
Ja pripadam Narodu!
Cnaiiir urs Skiotha, najokrutniji meu ljudima.
Kasnije te noi, uao je pred zapjenjenim valovima i ispirao svoj ma u moru, prisjeajui se kako je jednom uao na maglovitim
obalama Joruanskog mora sa svojim ocem i radio manje-vie isto. Sluao je tutnjavu dalekih valova, um vode koja ispire pijesak i
ljunak. Gledao Je u sjajna prostranstva Meneanora i razmiljao o tome kako nema staza. Neka druga vrsta stepe.
to je ono njegov otac rekao za more?
Kasnije, dok je otrio ma za sutranje bogotovlje, iz tmine je beumno iskoraio Kellhus. Vjetar mu je petljao kosu u plave
repove.
Cnaiiir se divlje naceri. Iz nekog razloga nije bio iznenaen. "to tebe nosi ovamo, Dunyanjanine?"
Kellhus mu je promatrao lice u sjaju vatre i po prvi put Cnaiiira uope nije bilo briga.
Znam da lae.
"Misli li da e Sveti rat pobijediti?" Kellhus upita.
"Veliki prorok", Cnaiiir otpuhne. "Jesu li i drugi doli k tebi s tim pitanjem?"
"Jesu", Kellhus odgovori.
Cnaiiir pljune u vatru. "Kako moja nagrada?"
"Serwe je dobro... Zato izbjegava moje pitanje?"
Cnaiur se podrugljivo nasmije i vrati se svojoj otrici. "Zato postavlja pitanja kad zna odgovor?"
Kellhus ne ree nita, nego samo nastavi stajati u mraku poput neeg izvan ovog svijeta. Vjetar je ibao dim oko njega. More je
tutnjalo i umilo.
"Misli da se neto u meni slomilo", Cnaiur nastavi i povue brus prema zvijezdama. "No vara se... Misli da sam postao jo vie
hirovit, nepredvidiv i time jo vea prijetnja tvojoj misiji..."
Okrenuo se od maa i uzvratio Dunyanjaninov nedokuivi pogled.
"No vara se."
Kellhus kimne, a Cnaiiira uope nije bilo briga.
"Kad zapone ova bitka", Dunyanjanin ree, "mora me poduiti... Mora me nauiti Ratu."
"Prije bih si prerezao grkljan."
Zapuh vjetra napao mu je vatru i nosio iskre alom. Bio je to dobar osjeaj, poput enskih prstiju kroz kosu.
"Dat u ti Serwe", Kellhus ree.
Ma uz zveket padne Cnaiiiru pod noge. Na trenutak mu se inilo da se gui ledom.
"to e mi tvoja trudna kurva?" procijedi on prezirno.
"Ona je tvoja nagrada", Kellhus ree. "Nosi tvoje dijete."
Zato toliko ezne za njom? Ona je tato, tupavo siroe - nita vie! Cnaiiir je vidio kako je Kellhus iskoritava, kako je nadijeva.
uo je rijei koie je on zahtijevao da izgovori. Nema orua koje bi bilo premalo za Dunyanjanina, nema preobine rijei, ni
prekratkog treptaja. Iskoristio dlijeto njezine ljepote, malj njezine pike... Cnaiiir je to vidio!
Kako onda uope moe razmiljati...
Rat je sve to imam!

111

Meneanor se razbijao i valjao po plai. Vjetar je mirisao po moru. Cnaiiir je zurio u Dunyanjanina, inilo mu se, tisuu otkucaja srca.
Onda konano kimne, premda je znao da se odrie i posljednje trunke vlasti nad tom nemani. Nakon ovoga nee imati nita osim
rijei Dunyanjanina...
Nee imati nita.
No kad je zatvorio oi, vidio je nju, osjetio je meku i podatnu pod svojim tijelom. Ona je njegova nagrada! Njegov dokaz!
Sutra, nakon bogotovlja...
Uzet e zadovoljtinu kakvu god e moi.

112

oglavlje etrnaesto

ANMURAT
Razlika u znanju ono je to izaziva potovanje. Upravo zbog toga pravi test svakog u enika lei u ponienju njegovog u itelja.
GOTAGGA PRIMA ARCANATA
Djeca se ovdje igraju kostima umjesto tapovima i kad god ih vidim, ne mogu a da se ne zapitam jesu li bedrene kosti kojima vitlaju
pripadale pravovjernima ili poganima.
Poganima, rekao bih, jer kosti izgledaju svinute.
NEPOZNATI AUTOR, PISMO IZ ANWURA TA
Kasno ljeto, 4111. godina Kljove, Shigek
Ikurei Conphas pregledavao je posljednje obavjetajne podatke i pustio je Martemusa da nekoliko trenutaka stoji ieka. Platneni
zidovi njegova zapovjednoga paviljona bili su smotani prema gore i privezani da bi se olakao prolaz.asnici, glasnici, tajnici i pisari
juriali su amo-tamo izmeu svjetiljkom osvijetljene unutranjosti i okolne tame nansurskog tabora. Ljudi su se dovikivali i
zamiljeno mrmljali, lica gotovo podjednako bezizraajnih, oiju objeenih u umornom iekivanju bitke. Oni su Nansurci, a niti
jedan narod nije izgubio toliko sinova zbog Fanimljana kao oni.
Kakva bitka! A on - on! Lav s Kiyutha! - bite tek neto vie od niega asnika...
Nema veze, bit e to sol za med, kako bi Ainonjani rekli. Gorina koja osvetu ini slaom.
"Kad stigne zora, a scylvendsko nas pseto povede u bitku," Conphas ree jo uvijek prouavajui dokumente rasprene po stolu
ispred sebe, "odluio sam da ti, Martemuse, bude moj predstavnik."
"Imate li nekih posebnih uputa?" General upita ukoeno.
Conphas podigne pogled i na nekoliko prezirnih trenutaka promotri mukarca snane vilice. Zato mu je dopustio da zadri plavi
generalski plat? Trebao je prodati glupana trgovcima robljem.
"Ti misli da ti preputam ovaj napad zato jer ti vjerujem u onoj mjeri, u kojoj ne vjerujem Scylvendiju... No vara se. Koliko god
prezirao tog divljaka, koliko god se namjeravao pobrinuti da umre, u pitanjima rata mu zapravo vjerujem..." A i trebao bi, pomisli
Conphas. Koliko god se to udnim inilo, barbarin je ve dosta dugo bio njegov uenik. Od Bitke na Kiyuthu, ako ne i due...
Nije ni udo da Sudbinu nazivaju kurvom.
"Ali ti, Martemuse", Conphas nastavi. "Tebi jedva da uope vjerujem."
"Zato mi onda dajete tako vano zaduenje?"
Nikakvi protesti da je nevin, nikakvi povrijeeni pogledi ili stisnute ake... Samo stoika znatielja. Unato svim svojim slabostima,
Conphas shvati, Martemus je ostao izvanredan ovjek. Bila bi takva teta.
"Zato jer ima nedovrenog posla." Conphas preda nekoliko listova svojem tajniku, a onda spusti pogled kao da namjerava prouiti
sljedeu hrpu pergamenata. "Upravo sam uo da e se Princ Atrithaua pridruiti Scylvendiju." Poastio je Generala blistavim
osmijehom.
Martemus nastavi utjeti jo jedan trenutak, kamenoga lica.
"Ali rekao sam vam... On je... on je..."
"Molim te", Conphas prasne. "Kada si posljednji put isukao ma, ha? Ako u tvoju odanost sumnjam, tvoja vjetina me nasmijava...
Ne. Samo e promatrati."
"Ali tko e onda"
No Conphas je ve mahnuo trojici mukaraca da uu: ubojicama koje Je poslao njegov Stric. Dvojica, oito Nansurci, moda nisu
bili osobito uPeatljivi - ali trei, crnoputi Zeumljanin, privlaio je nervozne poglede ak i najzaposlenijih Conphasovih asnika.
Nadvisivao je okolnu gomilu Za cijelu glavu i imao je ogromna prsa i ute oi. Nosio je crvenu prugastu tuniku i oklop od eljeznih
ljuski carskih pomonih jedinica, iako mu je preko lea visila ogromna sablja.
Zeumski plesa s maem. Car je bio uistinu velikoduan.
"Ovi e ljudi", Conphas ree, zurei uporno u Generala, "obaviti posao..." Nagnuo se naprijed i utiao glas da ga netko ne bi uo.
"Ali ti e, Martemuse, biti onaj koji e mi donijeti glavu Anasurimbora Kellhusa."
Je li to stravu vidio u njegovim oima? Ili je to bila nada?
Conphas se zavali natrag u stolicu. "Moe upotrijebiti svoj plat umjesto vree."
Dugotrajno zavijanje inritskih rogova prolomilo se polumrakom prije zore, i Ljudi od Kljove ustadoe sigurni u svoj trijumf. Nalazili
su se na junoj obali. Ve su ranije sreli svog neprijatelja i zgromili ga. Ui e u bitku sa svim svojim okupljenim snagama. I to je
najvanije, Bog sam hoda meu njima - mogli su ga vidjeti u tisuama sjajnih oiju. Koplja su, inilo im se, postala znakovi Kljove.
Zrak su parali zapovjedni uzvici vlastelina, baruna i njihovih majordoma. Mukarci su se urili navui opremu. Konjanici su se
slijevali izmeu atora. Oklopljeni ljudi kleali su u krugovima i molili. Vino se dijelilo uokolo, kruh se na brzinu lomio i prodirao.

113

Skupine ljudi lutale su na svoja mjesta u liniji, neki su pjevali, neki bili na oprezu. Malene skupina ena i prostitutki mahale su
rukama i arenim alovima trupama ratnika na konjima u prolazu. Sveenici su intonirali najdublje blagoslove.
Do trenutka kad je sunce pozlatilo Meneanor Inriti su se ve okupili u velianstvenim redovima po polju. Nekoliko stotina koraka
dalje oekivao ih je ogromni luk srebrnih oklopa, blistavih ogrtaa i topuih konja. Od junih uzvisina do tamnog Sempisa,
Fanimljani su prekrivali horizont. Velike divizije konjanika kasale su sjevernim panjacima. Oruje je bljeskalo sa zidina i kula
Anwurata. Duboke formacije kopljanika zamraivale su plitku nizinu prema jugu. Jo se konjanika gomilalo na vrhovima breuljaka
prema jugu, slijedei visine prema moru. Na sve strane, inilo se, daljine su bile naikane poganima.
Inritska linija vrvjela je navikama i mrnjama naroda koji su je sainjavali. Nemirni Galeoani sipali su uvrede i podrugljive
podsjetnike na raniji pokolj. Velianstveni vitezovi Conriye urlali su kletve kroz srebrne ratnike maske. Napadni Thunyerani su se
zaklinjali na krv svojoj brai.
Disciplinirani Nansurci stajali su nepomino, u eljnom iekivanju zapovijedi svojih asnika. rijalski vitezovi pogledavali su
nebesa, usana gnutih u revnoj molitvi. Bahati Ainonjani, uznemireni i spokojni pod vojom bijelom ratnikom minkom. Redovi
Tydonaca u crnim oklopima, mrko su odmjeravali mjeance kojee uskoro poubijati. Stotinu stotina zastava vijorilo je na jutarnjem
vjetru.
Kakvu je to pogodbu sklopio? Rat za enu...
S Kellhusom uza se, Cnaiiir je vodio malu vojsku asnika, promatraa i kurira po hrptu od treseta i ljunka prema vrhu malenog
breuljka koji je dominirao sredinjim panjacima. Proyas ga je opskrbio robovima, koji su sad urno pripremali njegov stoer,
iskrcavali nogare iz kola, postavljali baldahine i stavljali prostirke na pod. Podigli su njegovu zastavu za ovu prigodu: dvije trake
bijele svile, svaka isprugana crvenim poprenim prugama i konjskim repom sa svake strane, koji su ibali na morskom povjetarcu.
Inriti su je ve nazivali 'Swazondskim stijegom'. Simbolom njihovog Zapovjednika bitke.
Cnaiiir je odjahao na vrh breuljka i zinuo u udu.
Ispod njega, sterajui se u svim smjerovima, Sveti je rat zamraivao vunaste daljine: ogromni etverokuti i skupine pjeaka, redovi i
linije sjajnih vitezova. Nasuprot njima, poganski su redovi arali po breuljcima i poljima preko puta, i bljeskali na suncu. Taman
toliko mala da je prekrije dvama prstima, utvrda Anwurat propinjala se nedaleko, sa zidinama i parapetima ukraenim dugakim
tamnoutim zastavama.
Zrak je podrhtavao od buke bezbrojnih povika. Jedva ujno brujanje dalekih bojnih rogova nadjaano je prodornim trubljenjem onih
bliih. Cnaiiir duboko udahne, osjeti miris mora, pustinje i vlane rijeke - nita od ovog apsurdnog prizora pred sobom. Kad bi sklopio
oi i prekrio ui, pomislio je, mogao bi se pretvarati da je sam...
Ja pripadam Zemlji!
Sjahao je i prezirno tutnuo uzde Dunyanjaninu u ruke. Zure i po Poljani traio je slabosti u inritskom rasporedu. Nakon jedne milje,
njihove su zastave bile tek rupice u ipki njihovih redova pa je mogao samo pretpostaviti da su dalja Velika Imena posloila svoje
formacije Prema dogovoru. Ainonjani su, daleko na jugu, pogotovo izgledali tek kao neto vie od tamnih polja poredanih na blagim
padinama obalnih breuljaka.
Utipnuo se za oi i ukoio iznenada svjestan Kellhusove prisutnosti pored sebe. Nosio je bijeli, zlatom izvezeni ogrta, vrsto
stegnut u rep u conriyanskom stilu, to je znailo na kriima, tako da mu struk i noge ostanu slobodne. Ispod je nosio prsni oklop
kianske proizvodnje - vjerojatno ukraden na Poljani - i plisirani kilt kakve nose conriyanski vitezovi. Okrugla kaciga bila je
nansurska, otvorenog lica, ak i bez poluge za nos. Kao i uvijek, dugaka drka njegovog maa strala mu je iznad lijevog ramena.
Dva grubo izraena noa s drkama izrezbarenim thunyerskim ivotinjskim simbolima bila su mu zataknuta za koni pojas. Na desnoj
strani prsa njegova ogrtaa netko mu je izvezao Crvenu Kljovu Svetoga rata.
Cnaiiir se sav najeio od njegove blizine. Kakvu je to pogodbu sklopio?
Nikada Cnaiiir nije doivio tako groznu no poput ove prole. Zato? vritao je na Meneanor. Zato je pristao poduiti
Dunyanjanina ratu? Ratu! Za Serwe? Za triariju pronaenu u Stepi?
Ni za to?
Mnogo je toga mijenjao proteklih mjeseci. ast za nadu u osvetu. Kou za enskaste svile. Svoj jak za prinev paviljon. Neoprane
stotine Utemota za stotine tisua Inrita...
Zapovjednik bitke... Kralj Plemena!
Dio njega klicao je od pijanog oduevljenja na tu pomisao. Kakva vojska! Od rijeke do breuljaka, udaljenost od gotovo sedam
milja, a redovi su jo uvijek bili duboki! Narod nikada ne bi mogao okupiti takvu Hordu, ak ni kad bi ispraznili svaki jak, u sedlo
podigli svakog djeaka. A ovdje je on, Cnaiiir urs Skiotha, krotitelj konja i ljudi, zapovijedao. Strani prinevi, grofovi i palatini,
vlastelini i baruni, na tisue njih; ak je i Uzvieni General odgovarao njemu! Ikurei Conphas, omraeni tvorac Kiyutha!
to bi Narod mislio? Bi li ovo nazvali slavom? Ili bi pljunuli i prokleli njegovo ime, prepustili ga mukama ostarjelih i nejakih?
No nisu li svaki rat i svaka bitka sveti? Nije li pobjeda obiljeje pravednih? Kad bi skrio Fanimljane, zgazio ih petom svojeizme,
to bi tada Narod mislio o njegovoj pogodbi? Bi li napokon rekli: "Ovaj ovjek, krvlju mnogih obliveni ovjek, uistinu pripada
zemlji"?
Ili bi aptali kao to su uvijek aptali? Bi li se smijali kao to su se uvijek smijali?
"Tvoje ime nosi naa sramota!"
to kad bi napravio dar od Inrita? Kad bi njih odveo u propast? to kad bi dojahao kui s glavom Ikurei Conphasa u vrei?
"Scylvendi" Moenghus ree pored njega.
Taj glas!
Cnaiiir pogleda Kellhusa trepui.
Skauras! Dunyanjaninov je pogled vikao. Skauras je na neprijatelj ovdje!
Cnaiiir se okrene prema Inritima koji su iekivali iza njega. uo ih je kako mrmljaju. Osim Proyasa, svako je Veliko Ime poslalo
predstavnika - da ga dre na oku koliko i da mu dijele savjete, Cnaiiir je pretpostavio. Mnoge od njih prepoznao je s vijea Velikih i
Manjih Imena: vlastelina Ganrikku, Generala Martemusa, baruna Mimaripala, i druge. Iz nekog razloga, u trbuhu mu se otvorila
velika upljina...

114

Moram se usredotoiti! Skauras je neprijatelj ovdje!

Pljunuo je u pranjavu travu. Sve je bilo spremno. Inriti su se okupili s takvom brzinom i preciznou da se razveselio. Skauras se
razmjestio upravo onako kako je Cnaiiir oekivao. Nije ostalo vie nita za uiniti, a ipak...
Jo vremena! Trebam jo vremena!
Ali nije imao vremena. Rat je ovdje, a on je pristao predati njegove tajne u zamjenu za Serwe. Pristao je predati posljednju trunku
moi koju je imao. Nakon ovoga nee imati nita ime bi osigurao svoju osvetu. Nita! Nakon ovoga nee vie biti razloga da ga
Kellhus ostavi na ivotu.
Ja sam mu prijetnja. Jedini ovjek koji zna njegovu tajnu...
to je onda ona da bi odveo samog sebe u propast zbog nje? to je ona da bi mijenjao rat.
Neto nije u redu sa mnom... Neto. Ne! Nita! Nita!
"Signaliziraj sveopi napad", vikne okrenuvi se opet prema polju. Zbor uzbuenih glasova razlomi se iza njega. Ubrzo su rogovi
parali nebo.
Kellhus ga je fiksirao sjajnim, praznim oima.
No Cnaiiir je ve skrenuo pogled, natrag prema prostranstvu na zapadu i velikim linijama i etverokutima Svetog rata rairenim po
njemu Dugaki redovi oklopljenih konjanika poeli su kasati naprijed, a iza njih i dublji redovi pjeatva, hodajui brzinom kojom bi
poli pozdraviti prijatelja. Moda pola milje dalje, Fanimljani su ih ekali po dubinama i uzvisinama, drei vrsto svoje punokrvne
konje koji su toptali, i grbei se iza titova i kopalja. Nabijanje njihovih bubnjeva grmjelo je s brda.
Dunyanjanin se uzdizao prijetei u krajiku njegovog oka, otar poput smrtnog prijekora.
Kakvu je to pogodbu sklopio? ena za rat.
Neto nije u redu...
Iza njega, inritski su lordovi poeli pjevati.
Cijelom duinom linije, inritski su vitezovi brzo iza sebe ostavili teku konjicu. Zeevi su bjeali iz ikara i jurili po presuenoj ledini.
Potkovana kopita pravila su kau od suhog korova. Ubrzo su Ljudi od Kljove plovili neravnim panjakom, ostavljajui za sobom
goleme oblake praine. Nebo se smrailo od poganskih strijela. Konji su vritali, prevrtali se. Oklopljeni ljudi kotrljali su se po tratini,
a njihovi su ih sunarodnjaci gazili. No Ljudi od Kljove eljali su polja tutnjajuim kopitima. Vrhovi kopalja ljuljali su se i opisivali
krunice oko sve blieg zida pogana, koji bijahu naikani u daljini poput ivice srebrnog trnja. Mrnja im je vrsto stisnula zube.
Bojni poklii postali su zavijanje u ekstazi. Srca i udovi zujali su od ushienja. Moe li ita biti tako jasno, tako isto? Isprueni poput
velikih tekuih ruku sveti su ratnici obgrlili svog neprijatelja.
Propovijed je bila jednostavna.
Slomi.
Umri.
Serwe je bila potpuno sama. Izbjegavala je drutvo sveenika i drugih ena koje su se okupile u molitvi na raznim mjestima diljem
tabora. Ona se ve pomolila svojem Bogu. Poljubila ga je i plakala kad je odjahao pridruiti se Scylvendiju.
Sjedila je pred ugljenjem od vatre i grijala vodu za aj koji joj je propisao Proyasov lijenik-sveenik. Preplanule ruke i ramena
gorjeli su joj na izlazeem suncu. Pod tankom travom bilo je pijeska i ona je osjetila kako joj njegova zrnca grebu meku kou ispod
koljena. Paviljon se nadimao i lamatao poput brodskog jedra na vjetru - neobina pjesma ponekim kreendom i besmislenom pauzom.
Nije se bojala, ali su je muile proturjene nejasnoe.
Zato mora ugroziti sebe?
Gubitak Achamiana ispunio ju je saaljenjem prema Esmenet i strahom za sebe. Dok on nije nestao nije joj se inilo da ivi usred
rata. Bilo je to vie poput hodoaa - ne onoga gdje vjernici idu posjetiti neto sveto, ve vie onakvog gdje ljudi putuju da dostave
neto sveto.
Da dostave Kellhusa.
No ako Achamian, veliki arobnjak, moe nestati, postati rtvom, ne bi li i Kellhus mogao nestati?
Meutim, taje misao nije toliko plaila - taje mogunost bila previe nezamisliva - koliko ju je zbunjivala. Nemogue je bojati se za
Boga, ali mogue je biti nesiguran bi li se trebao bojati.
Bogovi mogu umrijeti. Scylvendiji tuju mrtvoga boga.
Boji li se Kellhus?
To je takoer bilo nezamislivo.
Uinilo joj se da uje neto - neku sjenku - iza sebe, ali voda joj je poela kljuati. Ustane da uzme neugledni ajnik nespretnim
tapiima. Kako su joj nedostajali Xinemusovi robovi! Uspjela ga je spustiti na tratinu bez da se opee - pravo malo udo. Ustala je,
uzdahnula i trljala donji dio le a, kad je topla ruka obujmi i primi za zaobljeni trbui. Kellhus!
Nasmijeila se, napola okrenula, naslonila obraz na njegova prsa i objesila mu ruku oko vrata.
"to to radi?" nasmije se ona - i namrti. inio joj se nii. Zar je stajao u rupi?
"Ratovanje je izgladnjuju posao, Serwe. Valja zadovoljiti odreene gladi."
Serwe se zarumeni i jo jednom se zaudi to je izabrao nju - nju! Nosim njegovo dijete.
"Sada?" promrmlja. "A to je s bitkom? Zar nisi zabrinut?" Nasmijanih oiju povue je prema ulazu u njihov paviljon. "Brinem se za
tebe."
Njegova inritska pratnja brbljala je i klicala iza njega. Razni glasovi uzvikivali su: "Gle! Gle!"
Gdje god se Cnaiiir okrenuo, vidio je slavu i uas. Njemu s desna valovi Galeoana i Tydonaca galopirali su sjevernim panjacima u
mase kianskih konjanika. Pred njim su tisue conriyanskih vitezova jurile pod opasnou visina Anwurata. Neposredno lijevo,
Thunyerani i jZa njih nansurske kolone marirali su nemilosrdno prema zapadu. Samo je krajnji jug, zaklonjen zavjesom praine ostao
nedokuiv.
Srce mu je ubrzalo. Disanje mu se zaotrilo. Prebrzo! Sve se odvija prebrzo!
Saubon i Gothyelk rasprili su Fanimljane, ustrajno ih gonili po uskovitlanom pijesku.

115

Proyas, okruen stotinama vitezova u oklopima od veriga zabio se u nakostrijeene redove ogromne shigeke falange. Njegovo
pjeatvo napalo je odmah zatim i sada su vrvjeli oko bastiona na jugu Anwurata, nosei pokretne titove i ogromne ljestve sa
eljeznim vrhom. Strijelci su zasipavali parapete rojevima strijela, dok su nizovi ljudi i volova teglili probrane opsadne strojeve na
poloaje.
Skaiyelt i Conphas napredovali su panjakom prema jugu, uvajui konje u rezervi. Niz zemljanih nasipa, plitkih, ali prestrmih za
napad na konjima, presijecao je polja pred njima. Kao to je Cnaiiir i pretpostavio, du njih je Sapatiah nagomilao svoje regrute.
Zahvaljujui tom poloaju itav Skaurasov centar bio bi imun na napade da Cnaiiir nije naredio da se iz movare dovue nekoliko
stotina splavi i rasporedi meu Thunyeranima i Nansurcima. I sada su pod tuom kopalja i sulica Nansurci podizali prve splavi kao
improvizirane rampe.
General Setpanares i deseci tisua njegovih ainonskih vitezova ostali su skriveni. Cnaiiir je mogao vidjeti posljednje falange
pjeatva - bile su one tek neto vie od sjenki etverokuta s ove udaljenosti - ali nita vie.
Ve mi sada psi glou utrobu.
On pogleda Kellhusa. "Budui da si je Skauras osigurao bokove iskoristivi teren," objanjavao je, "ovoe biti bitka yetruta,
prodora, a ne unswaze, opkoljavanja. Vojske se, ba kao i ljudi, vole suoiti sa svojim neprijateljem. Zaobii ili probiti njihove linije,
napasti ih s boka ili s lea..."
Glas mu utihne. Vjetar je prorijedio prainu nad breuljcima na jugu gotovo do prozirnosti. Zurei, mogao je vidjeti niti oito
ainonskih vitezova kako se povlae cijelom duinom svoje dvije milje dugake linije, rinilo je da se pregrupiraju na padinama. Iza
njih, mnotvo je pruga i kvadrata ainonskog pjeatva zapelo.
iCianjani su jo uvijek drali uzvisine.
Trebao sam Ainonjanima dati centar! Koga je Skauras tamo postavio? jtnbeyana? Swarjuku?
"I tako razbije svog neprijatelja?" Kellhus upita.
"to?"
"Napadajui ih s boka ili s lea?"
Cnaiiir zatrese svojim crnim repom. "Ne. Tako uvjeri svog neprijatelja."
"Uvjeri?"
Cnaiiir otpuhne. "Ovaj rat", otrese se on na scylvendskom, "je samo iskrena varijanta tvojeg rata."
Kellhus nije nita potvrdio. "Uvjerenje... eli rei da je rat rasprava o uvjerenjima... Debata."
Cnaiiir zakilji i ponovno se zapilji prema jugu.
"Memorijalisti bitku nazivaju otgai wutmaga, velikom svaom. Obje bitke dolaze na bojno polje s uvjerenjem da su pobjednici.
Jednu vojsku potrebno je osloboditi zablude. Napadanje s boka ili s lea, zastraivanje, zbunjivanje, okiranje, ubijanje neprijatelja:
sve su to argumenti kojima se pokuava uvjeriti svog neprijatelja da je poraen. Onaj koji povjeruje da je poraen, poraen je."
"Znai, u bitki uvjerenje proizvodi istinu", Kellhus ree.
"Kao to rekoh, rat je iskren."
Skauras! Moram se usredotoiti na Skaurasa!
Obuzet iznenadnim nemirom, Cnaiiir je navlaio oklop od veriga kao da ga negdje tipa. Izviknuvi nekoliko kratkih zapovijedi,
poslao je jahaa generalu Setpanaresu. Morao je znati tko je to odbio Ainonjane s vrhova brda - iako je znao da e do trenutka kad se
ovaj vrati bitka vrlo vjerojatno ve biti odluena. Onda je zapovjedio svirau roga da Podsjeti generala da si osigura bokove. Radi
uinkovitosti, prihvatili su nansurski nain komuniciranja, nizove trubaa stacioniranih po polju koji odailju kodirane ritmove koji
odgovaraju aici razliitih upozorenja i zapovijedi. Iako mu se ainonski general inio razuman, njegov Kralj?Regent Chepheramunni bio je totalna budala.
Ainonjani bijahu tat i enskast narod - bilo je to neto to Skauras ne bi previdio.
Cnaiur baci pogled na Nansurce i Thunyerane. Udaljenije su kolone one uz Ainonjane, inilo se, ve juriale uz rampe. Blie, gdje
je ak mogao razabrati pojedine ljude, prve su rampe padale na svoje mjesto Gdje god bi pale, nekoliko je Shigeana palo - zdrobljeni.
Prvi Thunyerani pojurili su naprijed zavijajui...
U meuvremenu, Proyas i njegovi sljedbenici probijali su se kroz raspadnute redove Shigeana. Sunce je bljeskalo u njihovim
mlateim maevima. No dalje prema zapadu, iza glinenog sela i tamnih vonjaka neposredno iza Shigeana, Cnaiur je u daljini vidio
redove konjanika koji su se pribliavali: Skaurasove rezerve, pretpostavio je. Kroz izmaglicu nije mogao razluiti niti jednu od
njihovih zastava, no njihov je broj bio zabrinjavaju... Poslao je glasnika da upozori Conriyane.
Sve se odvija prema planu... Cnaiur je znao da e se Shigeani oko Anwurata slomiti prije nego Proyas poteno napadne. A
pretpostavljao je da je i Skauras to znao: pitanje je bilo koga e Sapatiah poslati u zamjenu...
Vjerojatno Imbeyana.
Onda baci pogled na sjever, na otvorena polja gdje su fanimski konjanici ustuknuli daleko pred Gothyelkom i Saubonom, koji su
upotrijebili visoke zidine Anwurata kao neumoljivu osovinu.
"Vidi kako Skauras pokuava osujetiti Saubona?" ree on.
Kellhus promotri panjak i kimne. "Ne pokuava se toliko suprotstaviti koliko zavlai."
"Ustupa mu sjever. Galeotski i tydonski vitezovi imaju prednost gaiwuta, oka. Meutim, Kianjani imaju prednosti utmurzua,
kohezije, i fire, brzine. Iako Fanimljani ne mogu izdrati inritski napad, dovoljno su brzi i dovoljno kohezivni da izvre malk
unswazu, obrambeno opkoljavanje."
Jo dok je govorio vidio je traku brzih kianskih jahaa kako se slijevaju oko Sjevernjaka.
Kellhus kimne oiju uprtih na dramu u daljini. "Kad se napada previe usredotoi na napad, riskira izlaganje bokova."
"to Inriti obino ine. Spaava ih jedino njihov nadmoni angotma, srce."
Inritski vitezovi drali su svoj poloaj, odjednom opkoljeni sa svih strana. Malo dalje, galeotsko i tydonsko pjeatvo nastavilo se
vui naprijed.
"Njihovo uvjerenje", Kellhus ree.

116

Cnaiiir kimne. "Kad memorijalisti savjetuju poglavice prije bitke, podsjeaju ih da su u borbi svi ljudi povezani jedan uz drugog,
neki lancima, neki uadi, neki nitima, sve razliitih duljina. Te veze nazivaju mayutafiuri, ligamenti rata. To su samo naini opisivanja
snage i fleksibilnosti angotme formacije. Ove Kianjane Narod bi zvao trutu garothut, ljudima dugih lanaca. Mogue ih je razdvojiti,
no oni e se ponovno spojiti. Galeoane i Tydonce nazvali bi trutu hirothut, ljudima kratkoga lanca. Kad bi ostali sami, takvi bi se
ljudi borili i borili. Samo bi katastrofa ili utgirkoy, iscrpljenost, slomili lance takvih ljudi."
Dok su oni promatrali, Fanimljani su se ratrkali pred dugakim maevima norsirskih vitezova i povlaili da se pregrupiraju jo dalje
prema zapadu.
"Voa", nastavi Cnaiiir, "mora stalno procjenjivati i preispitivati nit, ue i lanac svoga neprijatelja i svojih ljudi."
"Dakle, sjever te ne zabrinjava."
"Ne..."
Cnaiiir se okrene prema jugu, obuzet iznenadnim strahom od propasti. Ainonski vitezovi kao da su se iz nekog razloga povukli, iako
je jo uvijek previe praine zaklanjalo visine da bi mogao biti siguran. Pjeatvo se nastavilo penjati cijelom linijom. Poslao je
glasnike Conphasu sa zahtjevom da poalje svoje Kidruhile iza Ainonjana. Naredio je svirau roga da signalizira Gotianu...
"Ondje", ree on Kellhusu. "Vidi li kako ainonsko pjeatvo napreduje?"
"Da... Neke formacije kao da su noene... na desno."
"Nesvjesno, ljudi e se osloniti na tit ovjeka njemu s desna, u potrazi za zatitom. Kad se Fanimljani zalete njima ususret,
usredotoit e se na te jedinice, gledaj..."
"Zato jer odaju nedostatak discipline."
"Da, ovisno o tome tko ih vodi. Da njima upravlja Conphas, rekao bih da namjerno naginju udesno kako bi odvukli Kianjane od
svojih manje iskusnih formacija."
"Obmana."
Cnaiiir vrsto zgrabi svoj pojas sa eljeznim ploicama. Ruke mu zadrhte.
Sve se odvija po planu!
"Znaj ono to tvoj neprijatelj zna", ree on, skrivajui lice u daljinama "Ligamente valja braniti jednako estoko kao to ih se i
napada. Iskoristi znanje svog neprijatelja, obmanu, teren, ak i vatrene govore ili primjere hrabrosti da bi titio i to titio odluno. Ne
toleriraj nevjericu. Oboruaj svoju vojsku protiv nje, i kazni svaki takav sluaj muenjem i smru."
to to Setpanares izvodi?
"Zato jer je zarazno", Kellhus ree.
"Narod zna mnoge prie", nastavi Cnaiur, "o Nansurskim kolonama koje su poginule do zadnjeg ovjeka... Srca nekih ljudi
nemogue je slomiti. No veina se ugleda na druge za uvjerenja..."
"A to je propast, potpuni gubitak uvjerenja? Ono emu smo svjedoili na Poljani?"
Cnaiur kimne. "Zato je cnamturu, budnost, najvea vrlina jednog voe. Bojno polje valja cijelo vrijeme itati. Znakove valja
procjenjivati i preispitivati. Ne smije se propustiti gobozkoyl"
"Trenutak odluke."
Cnaiur se namrti, sjetivi se da je spomenuo taj pojam mjesecima ranije, na vijeu pravovjernih s Carem na Andiaminskim
visovima. "Trenutak odluke", ponovi.
Nastavio je zuriti u breuljke uz obalu i promatrati dugu liniju jedva vidljivih etverokuta pjeatva kako se sputaju niz padine.
General Setpanares povukao je svoju konjicu... Ali zato?
Osim na jugu, Fanimljani su poputali na svakom frontu. to ga je to toliko muilo?
Cnaiur pogleda Kellhusa, ugleda njegove bistre oi kako prouavaju daljine onako kako su esto ispitivale due. Zapuh vjetra baci
mu kosu preko donjeg dijela lica.
"Bojim se", ree Dunyanjanin, "da je tvoj trenutak odluke proao."
Izmeu svojih uzvika Serwe je ula brujanje bojnih rogova. "Kako?" uzdahnula je.
Leala je na boku, lica ukopanog u jastuke gdje ga je Kellhus zarinuo. Zabio joj se straga, naslonivi prsa vrua poput pei na
njezina lea i drei joj rukom koljeno u zraku. Kako ga je drugaije osjetila!
"to kako, draga Serwe?"
Zario se duboko i ona zastenje. "Tako drugaije", izdahne ona. "Osjeam te toliko drugaije."
"Za tebe, draga Serwe... Za tebe..."
Za nju! Trljala se o njega, uivala u njegovoj razliitosti. "Daaaa", stenjala je.
Skotrljao se na lea, i povukao je na sebe. Preao je svojom lijevom rukom okruenom aureolom po bjelokosnom vrhu njezina
trbuha, posegnuo dolje i ona zavapi. Desnom joj za kosu trne glavu, okrene je tako da joj moe aputati u uho. Nikada je nije tako
uzimao!
"Priaj mi, draga Serwe. Tvoj je glas sladak kao i tvoja pika." "-to?" ree ona bez daha. "to bi htio da ti priam?"
On posegne i podigne njene guzove sa svojih kukova - bez imalo truda, kao da je novi. Pone se zabijati, polako i duboko.
"Priaj o meni..."
"Kellhhhhusss", zastenje. "Volim te... Oboavam te! Da, da, da!"
"A zato, draga Serwe?"
"Zato jer si utjelovljeni Bog! Zato jer si poslan!"
On se posve umiri, znajui da ju je doveo do samog ruba vrenja.
Hvatala je dah na njemu, osjetila kako joj njegovo srce udara o kraljenicu i kroz njegov ud, vibrira poput tetive luka. Kroz
ustreptale trepavice zurila je u geometriju platnenih nabora, promatrala kako se linije uvijaju i lome kroz suze radosnice.
Obuhvatila ga je. Do svojih temelja bio je njezin! Od same te pomisli zrak meu njenim nogama se zgusnuo, dok svaki daak vjetra
nije postao gotovo opipljiv, poput neeg to se trza.
Uzviknula je. Kakva ekstaza! Kako slatka ekstaza! Sejenuse...
"A Scylvendi", ree on medenim glasom punim obeanja. "Zato me toliko prezire?"

117

"Zato jer te se boji", ona promrmlja, migoljei se uz njega. "Zato jer zna da e ga kazniti!"
Poeo se ponovno kretati, ali paklenski oprezno. Ona zacvili, stisne zube, zadivljena njegovom razliitosti. ak je i mirisao drugaije.
Kao... Kao...
Stegnuo joj je ruku oko stranjeg dijela vrata... Kako je voljela ovu igru!
"A zato me naziva Dunyanjaninoml"
"Kako to misli?" Cnaiiir ree Dunyanjaninu. "Nita jo nije odlueno. Nita!"
Pokuava me prevariti! Poniziti me pred ovim strancima!
Kellhus ga pogleda potpuno hladno. "Prouavao sam Knjigu zastava, nansurski prirunik u kojem se opisuju razne linosti i njihovi
simboli u kianskom bojnom ustroju"
"I ja sam!"
Iluminirane stranice, u svakom sluaju. Cnaiiir nije znao itati. "Veina zastava predaleko je da bi ih se moglo razaznati", Kellhus
nastavi, "ali uspio sam zakljuiti za veinu njih koje su..."
Lai! Lai! Strahuje da sam postao previe moan! "Kako?" Cnaiiir gotovo zaurla.
"Po razliitim oblicima. Prirunik ukljuuje popise svih Sapatiahovih Velmoa... Samo sam brojao."
Cnaiiir mahne rukom kao da rastjeruje muhe.
"Tko se onda suelio s Ainonjanima?"
"Nad Meneanorom Imbeyan s Velmoama Enathpaneaha. Swarjuka od Jurisade zauzima ostatak uzvisina. Dunjoksha i Velmoe
Svetog Amoteua dre padinu nasuprot ainonskoj desnoj strani i nansurskoj lijevoj. Shigeani dre centar. Iako se Skaurasova zastava
vijori iz Anwurata, ja vjerujem da njegovi Velmoe zajedno s Ansacerom i ostalim preivjelima s Poljane brane sjeverne panjake.
Oni konjanici iza sela, oni koji e ubrzo nasrnuti na Proyasa, vjerojatno su pod zapovjednitvom Cuaxajia i Velmoa Khememe. I
drugi jau s njima, pomone trupe ili nekakvi saveznici... Vjerojatno Khirgwi. Mnogo ih jae na devama."
Cnaiiir je u nevjerici zurio u njega, mrdajui vilicom. "Ali to nije mogue..."
Gdje je Fanayal, Princ prestolonasljednik, i strani Coyauri? Gdje je rozni Cinganjehoi i slavnih Deset tisua Velmoa Eumarne? "U
stvari," Kellhus ree, "samo djeli Kiana stoji pred nama." Cnaiiir jo jednom naglo okrene pogled prema breuljcima na jugu i znao
je u srcu i dui da Dunyanjanin govori istinu. Odjednom je vidio bojno polje oima Kianjana. Hitri Velmoe Shigeka i Gedeje
odvlaili sU Tydonce i Galeoane sve dalje prema zapadu. Gomile Shigeana umirali su kao to bi i trebali i bjeali kao to su svi i
znali da budu. Anwurat, nepomina toka koja prijeti inritskim zadnjim linijama. Onda breuljci na jugu...
"Pokazuje nam", Cnaiiir promumlja. "Skauras nam pokazuje..."
'Dvije vojske", ree Kellhus bez oklijevanja. "Jednu koja se brani i jednu skrivenu, ba kao i na Poljani."
Upravo tada Cnaiiir ugleda prve dugake nizove kianskih jahaa kako se sputaju niz daleke june padine. Oblaci praine sukljali su
za njima i zakrivali nizove koji su slijedili. ak i odavde mogao je vidjeti kako se ainonsko pjeatvo ukoilo... itave milje njih.
U meuvremenu, Nansurci i Thunyerani su napadali i probijali maevima put preko posljednjih nasipa. Shigeki redovi raspali su se
pred njihovim juriem. Bezbrojne tisue ve su bjeale prema zapadu, a za njima bitkom zalueni Thunyerani. Inritski asnici i
kastinski plemii iza Cnaiiira i Kellhusa poeli su klicati iz sveg glasa.
Budale.
Skauras nije morao voditi bitku prodora du samo jedne linije. Imao je brzinu i koheziju, fira i utmurzu. Shigeani su bili samo
varka, briljantno udovina rtva - nain da se Inriti ratrkaju po isprekidanoj poljani. Lukavi stari Sapatiah znao je da previe
uvjerenja moe biti jednako kobno kao i premalo.
Velika bol ispuni Cnaiiirova prsa. Samo ga je Kellhusov vrsti stisak spasio od ponienja padanja na koljena.
Uvijek isto...
Nikada nije bio toliko neodluan. Nikada nije bio toliko nesiguran.
Cijelo vrijeme bitke, dok su drugi blejali, uzvikivali i pokazivali, General Martemus je promatrao Scylvendija i Princa Kellhusa i
upinjao se Cuti njihove ale. Barbarin je na sebi imao oklop od ulatenih ljuski, rukavi mu bijahu odsjeeni kratko da mu se vide
podlaktice prepune oiljaka.
Koni pojas ureen eljeznim ploicama opasao mu je trbuh i struk Zailjena kianska kaciga, srebrnkasta i okrhnuta na bezbrojnim
mjestima titila mu je glavu. Duga crna kosa ibala mu je oko ramena.
Martemus bi ga prepoznao i da je miljama daleko od njega. Bio je scylvendsko smee. Koliko god bio impresioniran njime i na
vijeu i na bojnom polju, sramotu da jedan Scylvendi - Scylvendi! - nadgleda Sveti rat u bitki bilo je gotovo nemogue podnijeti.
Kako ostali ne vide gnusnu istinu njegovog nasljea? Svaki njegov oiljak zagovara njegovo smaknue! Martemus bi rado - rado! rtvovao svoj ivot da osveti one koje je divljak poklao.
Zato mu je onda Conphas naredio da ubije drugog ovjeka, onog koji stoji pored Scylvendija?
Zato jer je Cishaurimov pijun, Generale...
Ali niti jedan pijun ne bi mogao izgovoriti onakve rijei.
To je njegova magija! Uvijek se sjeti
Ne! Nije magija, nego istina!
Kao to rekoh, Generale. To je njegova magija...
Martemus je promatrao, nepokoleban amorom oko sebe.
Meutim, koliko god strana bila njegova misija, nije mogao ignorirati uspjeh na bojnom polju. Niti jedan vojnik ne bi mogao.
Privuen povicima pravog trijumfa, Martemus se okrenuo i vidio kolapsitavog poganskog centra. Miljama, od Anwurata do
breuljaka na jugu, shigeke formacije su se raspadale i bjeale prema zapadu, dok su ih gonili redovi nansurskih i thunyerskih
pjeaka. Martemus je klicao zajedno s ostalima. Na trenutak je bio samo ponosan na svoje zemljake, laknulo mu je to je pobjeda
stigla uz tako nisku cijenu. Conphas je ponovno pobijedio!
Onda vrati pogled na Scylvendija.
Predugo je bio vojnik da ne bi osjetio miris katastrofe - ak i pod velom oite pobjede. Neto je katastrofalno polo po krivu...

118

Barbarin je urlao svirau roga da oglasi povlaenje. Na trenutak su ljudi oko Martemusa samo zaprepateno zurili. Onda nastade
erupcija kaosa i strke. Tydonski vlastelin Ganrikki optuio je barbarina za izdaju. Isukali su se maevi, vitlali zrakom. Poremeeni
barbarin nastavio je urlati na njih da pogledaju prema jugu, no nita se nije vidjelo od praine. Unato svemu, silovitost
Scylvendijevog protestiranja uznemirila je mnoge. Nekoliko njih poelo je galamiti na sviraa roga, ukljuujui i Princa Kellhusa. No
Scylvendiju je bilo dosta svega. Progurao se kroz zapanjene promatrae i skoio na konja. U nekoliko trenutaka, inilo se, jurio je
prema jugoistoku, ostavljajui za sobom dugaki barjak praine.
Onda se oglasie rogovi, lomei zrak.
I ostali su poeli juriti prema svojim konjima. Martemus se okrene i lea trojicu mukaraca koje mu je Conphas dodijelio. Jedan od
njih, ogromni crnoputi Zeumljanin, susretne njegov pogled i kimne, a zatim pogleda pored njega prema Princu Atrithaua. Oni nikamo
nee juriti.
teta, Martemus pomisli. Bjeanje mu je bila prva praktina ideja nakon dugo vremena.
Na djeliak sekunde Princ Kellhus uhvati njegov pogled. U njegovom smijeku bilo je toliko tuge da je Martemus zamalo zinuo.
Onda se Prorok okrene uzavrelim daljinama pod svojim nogama.
Ogromni valovi kianskih konjanika, iji su prsni oklopi bljetali ispod arenih ogrtaa, juriali su niz padine i zabijali se u
zaprepatene Ainonjane. Prednji redovi zgrbili su se iza titova, pokuavajui uperiti duga koplja prema kosini, dok su pred njima
sablje sijevale na jutarnjem suncu. Praina se slijevala po isuenim padinama. Rogovi su panino brujali. Zrak je grmio od povika,
tutnjave kopita i pulsiranja fanimskih bubnjeva. Novi su se kopljanici zabijali i probijali kroz ainonske redove.
Pomone jedinice Sansorija pod zapovjednitvom Princa Garsaha-duthe prve su se slomile, rasprene pred neustraivim
Cinganjehoijem, slavnim Tigrom iz Eumarne glavom i bradom. U roku nekoliko trenutaka,inilo se, Velmoe Eumarne tukli su prve
falange s lea. Ubrzo su sve falange s ainonske lijeve strane, uz izuzetak elitnih Kishyatija pod vodstvom Palatina Sotera, bile ili
nasukane ili opkoljene. Povlaei se u formaciji, Kishyati su odbijali nalet za naletom, kupujui dragocjeno vrijeme ainonskim
vitezovima nie nizbrdo.
inilo se da je cijeli svijet zakriven zavjesama praine koje je vjetar nosio. Ukoeni u svojim raskonim oklopima, vitezovi
Karyotija, Hinnanta i Moserothua, Antanamere, Eshkalasa i Eshganaxa tutnjali su uzbrdo, napadajui kroz tisue u bijegu. Susreli su
se s Fanimljanima u oker izmaglici. Koplja su pucala, a konji vritali. Ljudi su vapili prema Prekrivenim nebesima.
Vitlajui svojim ogromnim dvorunim buzdovanom, Uranyanka, palatin vlanog i hladnog Moserothua, obarao je poganina za
poganinom.
ePherathindor, Grof-Palatin od Hinnanta, vodio je svoje oslikane vitezove u divljaku navalu; sjekli su ljude kao da su prue. Princ
Garsahaduth i njegovi nepokolebljivi Sansori nastavili su juriati naprijed u potrazi za svetim zastavama svojih sunarodnjaka. Kianski
konjanici razilazili su se i bjeali pred njima, a Ainonjani su urlali od ushi enja.
Vjetar je poeo raiavati izmaglicu.
Tada je Garsahadutha, nekoliko stotina koraka ispred svojih drugova naletio na Princa prestolonasljednika Fanayala i njegove
Coyaure. Proboden kroz onu duplju, sansorski Princ stropotao se sa sedla i smrt ga je pokosila. U roku nekoliko trenutaka svih est
stotina etrdeset tri viteza od Sansora ostalo je bez konja ili poginulo. Budui da nisu vidjeli dalje od nekoliko koraka, mnogi su se
ainonski vitezovi jednostavno zaletavali prema zvuku bitke - i nestali u magli boje afrana. Ostali su se muvali oko svojih baruna i
palatina i ekali vjetar.
Strijelci na konjima pojavili su im se na bokovima i iza lea.
Serwe se sklupala i tresla od jecaja, pokuavajui se prekriti dekom. "to sam napravila?" tulila je. "ime sam te tako naljutila?"
Ruka s aureolom udari je i ona tresne o tepih.
"Volim te!" zavritila je. "Kellhuuuus!" Ratnik-Prorok se smijao. "Reci mi, draga Serwe, to namjeravam uiniti sa Svetim ratom?"
Swazondski stijeg vijorio je u navali vjetra, bijele su se trake nadimale i lamatale poput jedara. Martemus je ve odluio da e satrati
tu neman - kasnije... Svi su napustili breuljak osim njega, Princa Kellhusa i trojice Conphasovih ubojica.
Iako je breuljke na jugu kitilo vie praine nego ikada, Martemus je vidio ainonsko pjeatvo, oito, kako bjei od blijedih oblaka.
Odavno je izgubio Scylvendija negdje na isprekidanim panjacima. Zapadno od prijetee katastrofe vidio je kolone svojih zemljaka
kako se prestrojavaju. Martemus je znao da e ih Conphas ubrzo poslati u mar prema movarama punom brzinom. Nansurci su stari
majstori kad se radi o preivljavanju fanimskih katastrofa.
Princ Kellhus sjedio je leima okrenut njima etvorici, tabana naslonjenih jedan o drugi i dlanova rairenih na koljenima. Ispred
njega, ljudi su se penjali i padali sa zidina utvrde, linije vitezova galopirale po pranira panjacima, Sjevernjaci su sjekirama obarali
nesretne Shigeanenapod...
Prorok kao da je... oslukivao.
Ne. Svjedoio.
Ne njega, Martemus pomisli. Ne mogu ja to.
Prvi od ubojica se pribliavao.

119

oglavlje petnaesto

ANMURA
Dok sveti smatraju ljude budalama, lu aci preuzimaju svijet.
PROTATHIS, KOZJE SRCE
Kasno ljeto, 4111. godina Kljove, Shigek
Presueno korito usijecalo se u srce poljane, i neko je vrijeme Cnaiiir jahao kroz njega, da bi se uspeo van tek kad je poelo vijugati
poput starakih vena. Trznuo je svog vranca i naglo stao na obali. Priobalni breuljci gomilali su se pred njim, a vrhovi i padine prema
moru jo uvijek su bile zastrte prainom nalik kredi. Prema zapadu, preostale su se ainonske falange povlaile nizbrdo. Na istoku,
bezbrojne su tisue trale po izlomljenom panjaku. Nedaleko od njega, na malom breuljku ugledao je skupinu pjeaka u dugakim
crnim konim kiltovima proivenim eljeznim prstenovima, ali bez kaciga i oruja. Neki su sjedili, drugi su ustajali i skidali oklope.
Osim onih koji su plakali, svi su gledali prema zamagljenim brdima uasnutim i zaprepatenim pogledima.
Gdje li su ainonski vitezovi?
Na krajnjem istoku, gdje je tirkizni i modri pojas Meneanora nestajao iza sivkastog podnoja breuljaka, ugledao je goleme slapove
kianskih konjanika kako se razlijevaju alom. Nije trebao vidjeti njihove zastave da bi znao: Cinganjehoi i Velmoe Eumarne tutnjali
su nebranjenim terenom...
Gdje su rezerve? Gotian i njegovi Srijalski vitezovi, Gaidekki, Werijen Veliko Srce, Athjeari i ostali?
Cnaiiir osjeti alac uasa u grlu. vrsto stisne zube.
Ponovno se dogaa...
Kiyuth. Samo to je ovaj put on Xunnurit. On je arogantna, tvrdoglava
Iscijedi prstima znoj iz oiju i nastavi gledati Fanimljane kako galopiraju iza zaklona dalekog bunja i zakrljalog drvea - beskrajna
plima...
Taborite. Jau prema taboritu...
S uzvikom potjera konja prema istoku.
Serve.
Mase zaraenih ljudi oivljavale su horizont, zabijale se u nepopustljive redove, zahuktale u sveopoj tunjavi. Zrak nije toliko
tutnjao koliko je cvrao od zvuka bitke u udaljenosti, poput mora u velikoj koljki, pomisli Martemus - bijesnog mora. Sav zapuhan,
gledao je kako prvi od Conphasovih ubojica prilazi Princu Kellhusu s lea, podie kratki ma...
Uslijedio je nevjerojatan trenutak - otar udah.
Prorok se jednostavno okrenuo i uhvatio otricu u silaznoj putanji izmeu palca i kaiprsta. "Ne", ree on, a zatim se naglo okrene,
oborivi ovoga na ledinu nevjerojatnim udarcem noge. Nekako se ubojiin ma naao u njegovoj lijevoj ruci. Jo uvijek u unju,
Prorok ga zabije dolje kroz ubojiino grlo i zakuca ga u tlo.
Proao je tek jedan trenutak.
Drugi nansurski ubojica zaletio se naprijed, napadajui. Jo jedan udarac nogom iz unja i mukareva glava prasne unazad, a
otrica odleti iz mrtvih prstiju. Skljokao se na zemlju poput odbaenog ogrtaa - oigledno mrtav.
Zeumski plesa s maem spustio je svoju ogromnu sablju i nasmijao se. "Civilizirani ovjek", ree on dubokim glasom.
Iznenada stane fijukati sabljom po zraku oko sebe. Sunce je blistalo kao na srebrnim bicama kotaa koije.
Ustavi, Prorok izvue svoj neobini ma s dugom drkom iz korica na ramenu. Drei ga u desnoj ruci, spustio je vrak na tlo pod
svojim izmama. utne grumen praine u oi plesaa s maem. Plesa zatetura Unazad i opsuje. Prorok skoi i zarije mu vrak maa
duboko u nepce. Usmjeri ogromno truplo prema zemlji.
Stajao je sam pred panoramom borbe i nesree, a brada i kosa su mu kljuale na vjetru. Okrene se prema Martemusu i prekorai
tijelo plesaa s maem...
Osvijetljen jutarnjim suncem. Hodajua vizija. Hodajue boanstvo
Neto prestrano. Previe blistavo.
General posrne unazad, pokuavajui isukati ma.
"Martemuse", vizija ree. Posegnula je i uhvatila njegovu mahnitu ruku s maem.
"Proroe", Martemus proape.
Vizija se nasmijei i ree: "Skauras zna da nas Scylvendi vodi. Vidio je Swazondski stijeg..."
General Martemus zurio je ne shvaajui.
Ratnik-Prorok se okrene, kimne prema dalekosenom krajoliku.
Vie nije bilo prepoznatljivih linija. Martemus prvo ugleda Proyasa i njegove conriyanske vitezove, nasukane oko glinenog labirinta
dalekog sela. Probijajui se iz sjena vonjaka, nekoliko tisua klanskih konjanika jurilo je oko njihovog boka predvoeni trokutastom
zastavom Cuaxajia, Sapatiaha od Khememe. Conriyani su osueni na propast, Martemus pomisli, ali inae nije razumio to je
Ratnik-Prorok mislio... A onda baci pogled na Anwurat.

120

"Khirgwi", General promuca. Tisue njih grabile su na visokim devama, zabuavali se u na brzinu skupljene redove conriyanskog
pjeatva, razlijevali se oko njihovih bokova i juriali prema breuljku, prema Swazondskom stijegu...
Prema njima.
Njihovi zastraujui, naricajui uzvici probijali su se kroz galamu.
"Moramo bjeati!" povie.
"Ne", Ratnik-Prorok ree. "Swazondski stijeg ne smije pasti."
"Ali bude!" Martemus usklikne. "Ve jest!"
Ratnik-Prorok se nasmijei i oi mu zasjaju neim divljim i nepobjedivim. "Uvjerenje, Generale Martemuse..." Zgrabi mu rame
rukom okruenom aureolom.
"Rat je uvjerenje."
Pomutnja i strava vladale su srcima ainonskih vitezova. Dezorijentirani u paini, dozivali su jedan drugoga, pokuavajui ustanoviti
neku strategiju. Kohorte hitrih strijelaca juriale su oko njih, i obarale ispod njih njihove konje ukraene pokrivaima. Vitezovi su
psovali i grbili se iza strijelama naikanih titova. Svaki put kad bi Uranyanka, Sepherathindor i ostali krenuli u napad, Kianjani bi se
rasprili i ostavili ih daleko iza sebe, obarajui pritom jo vitezova na suncem zapeenu ledinu. Mnogi su se Ainonjani izgubili i ostali
nasukani, pod paljbom sa svih strana. Kusjeter, Grof-Palatin od Gekasa, zabludio je na vrh uzvisine i naao se stijenjen izmeu
zemljanih nasipa sa zailjenim kolcima koji su osujetili poetne ainonske jurie i nemilosrdnih kopalja Coyaurija odozdo. Tu i tamo bi
odbio kiansku elitnu konjicu, da bi ga zatim oborili s konja, a njegovi ljudi pretpostavili da je mrtav. Njegovi vitezovi su se uspaniili
i zgazili ga u bijegu. Smrt ga je pokosila...
U meuvremenu je Sapatiah od Eumarne, Cinganjehoi, juriao panjacima nie. Veina njegovih velmoa rairila se prema sjeveru,
eljni posjetiti unitenje inritskog tabora. Sam je Tigar jurnuo prema zapadu i sa svojim gardom jahao svom snagom kroz polja
ainonskog pjeatva u bijegu. Obruio se na jedinicu pod zapovjednitvom generala Setpanaresa, prestigavi ih. Sam general je
poginuo, no Chepheramunni, Kralj-Regent Visokog Ainona, nekim je udom uspio pobjei.
Daleko na sjeverozapadu jedinica pod zapovjednitvom Cnaiiira urs Skiothe, Zapovjednika bitke Svetog rata, razila se uslijed
pomutnje i optubi za izdaju. Gomile shigekih regruta koji su sainjavali Skaurasov centar potpuno su se povukli pred udruenim
snagama Nansuraca, Thunyerana i napadom Proyasa i njegovih Conriyana s boka. Uvjereni da Sveti rat pobjeuje, Inriti su poletjeli
za njima naputajui formacije. Bojna linija razdijelila se u nesreene mase izmeu kojih su zijevala prostranstva otvorenog panjaka.
Mnogi su doslovno pali na koljena na ednu ledinu i izvikivali zahvale Bogu. Rijetki su uli rogove koji su signalizirali sveope
povlaenje, uglavnom stoga to je vrlo malo rogova prenosilo zov. Veina trubaa odbijalo je povjerovati da je zapovijed stvarna.
Grmljavina poganskih bubnjeva nije ni jednom posustala.
Velmoe Khememe i deseci tisua Khirgwija na devama, okrutnih Plemena iz junih pustinja, stvorili su se iz mase Shigeana u
bijegu i naglo Se sjurili meu ratrkane Ljude od Kljove. Odsjeen od svog pjeatva, Proyas se povukao u glinene uliice oblinjeg
sela, viui i Bogu i svojim ljudima. Poredani u krugove ograene titovima, Thunyerani su se borili s tvrdoglavim iznenaenjem,
okirani jer su susreli neprijatelja iji se gnjev moe mjeriti s njihovim. Princ Skaiyelt oajniki je dozivao svoje grofove i njihove
vitezove, no njih su spreavali nasipi.
Jedna velika bitka premetnula se u desetke manjih - vie oajnikih i daleko strasnijih. Gdje god Velika Imena pogledala, kohorte
Fanimljana estoko su jahale otvorenim panjakom. Gdje god su pogani bili brojano nadmoni, napadali bi i pobjeivali. Gdje se
nisu mogli boriti, kruili su oko njih i zasipali ih smrtonosnim strijelama.
Svladani oajem, mnogi su vitezi juriali sami, da bi im zatim strijele pokosile konje, a oni zavrili zgaeni u praini.
Cnaiiir je jahao svom snagom, proklinjui sebe to se izgubio u bezbrojnim uliicama i avenijama tabora. Zauzdao je konja i stao u
ograenom prostoru galeotskih atora s tekim okvirima, pretraivao daljine na sjeveru u potrazi za specifinim vrhovima okruglih
atora kakve su voljeli Conriyani. inilo mu se niotkuda, tri su ene pojurile ograenim prostorom prema sjeveru pa nestale iza atora
na suprotnoj strani. Trenutak kasnije, za njima je ila jo jedna, crnokosa, koja je vritala neto nerazumljivo na nekom ketyaskom
jeziku. On pogleda prema jugu i ugleda desetke stupova dima. Vjetar je nakratko posustao i okolna platna utihnu.
Cnaiiir spazi plavi ogrta naputen pokraj zadimljenog ognjita. Netko je upravo bio uivao crvenu kljovu na prsa.
Zauje vrisku - tisue vrisaka.
Gdje je ona?
Znao je to se dogaa, i to je jo vanije, znao je kako e se dogoditi. Prve su vatre zapaljene kao signal Inritima na bojnom polju da ih uvjere da su zaista nadvladani. Inae e taborite biti temeljito popisano prije nego li ga unite. Ve i sada Kianjani e kruiti
oko tabora, da ne bi ostali bez kakvog plijena, naroito onog koji se migolji i vriti. Ako ubrzo ne pronae Serwe...
Odjuri prema sjeveroistoku.
Trznuvi naglo svog vranca oko paviljona obloenog izvezenim ivotinjskim totemima izbio je na vijugavi koridor i ugledao trojicu
Kianjana na konjima s ukrasnim platevima. Okrenuli su se kad su uli da dolazi, no odmah su odvratili pogled, kao da su ga
zamijenili za jednoga od svojih. Oito su se prepirali. Isukao je ma i natjerao konja u galop-Dvojicu je ubio u prvom prolazu. Iako je
njihov drug u naranastom kaputu uzviknuo u posljednjem trenutku, nisu ga stigli ni pogledati. Cnaiur zauzda konja i stane, okrene se
za jo jedan zalet, no preostali Fanimljanin je pobjegao. Cnaiur ga je ignorirao i zaputio se ravno prema istoku, napokon raspoznavi ili je bar tako mislio - gdje se u taboru nalazi.
Vrisak od kojeg se najeio, najvie sto koraka dalje, trenutano ga je usporio. Ustao je u stremenu i ugledao na trenutak djelie osoba
koje su jurile izmeu naguranih sklonita. Nova se vriska prolomi zrakom, bez daha i vrlo blizu. Odjednom horda sljedbenika tabora
jurei izmeu zaklona okolnih atora i paviljona. Supruge, kurve, robovi, pisari i sveenici, bilo uplakani bilo ravnoduni, jednostavno
su urili tamo gdje su i svi ostali urili. Neki su vritali kad bi ga ugledali i mugnuli ili lijevo ili desno. Ostali su ga ignorirali, bilo
zato jer su shvatili da nije Fanimljanin bilo zato jer ne moe pokositi ba sve. Zaas im se broj smanjio. Mlade i ile zamijenili su stari
i nemoni. Cnaiur spazi Cumora, ostarjelog visokog sveenika Gilgaola, kojeg su naprijed tjerali njegovi naunici. Vidio je desetke
mahnitih majki koje su navlaile prestravljenu djecu. Malo dalje, skupina od nekih dvadesetak ratnika u zavojima - Galeoana, sudei
prema njihovom izgledu - odustali su od bijega i sada su se spremali pruiti otpor. Poeli su pjevati...
Cnaiur zauje sve glasniji zbor hrapavih i pobjednikih povika, otpuhivanje i tutnjavu konja...

121

Zauzda konja i stane te isue ma.

Tada ih je ugledao kako se tiskaju i kotrljaju izmeu atora, izgledajui na trenutak kao vojska koja gazi kroz ogromni val. Kianjani
iz Eumarne...
Cnaiur spusti pogled trgnuvi se. Mlada ena, nogu zamrljanih krvlju s djetetom privrenim na leima, zgrabila ga je za koljeno i
preklinjala ga na nekom nepoznatom jeziku. Podignuo je izmu da je utne, a onda ju je iz nepoznatog razloga spustio. Nagnuo se
naprijed i podignuo je na sedlo ispred sebe. Gotovo je vritala u suzama. Zakrenuo je vranca i zaletio se za sljedbenicima tabora koji
su bjeali.
uo je strijelu koja mu je prozujala pored uha.
Zlatna kosa vijorila mu je na vjetru. Bijela brokatna halja mu se nadimala.
"Ostani dolje!" Prorok zapovijedi.
No Martemus je samo ostao stajati, zapanjen. Polja pred njima vrvjela su prainom i sjenovitim redovima Khirgwija. Ispred njih
Ratnik-Prorok trne jednim ramenom unazad, zatim drugim. Sagnuo je glavu, zanjihao se unazad u struku, unuo, a onda odskoio
uspravno. Bio je to neobian ples, istovremeno sluajan i unaprijed smiljen, leeran i zadivljujue brz... Martemus je shvatio da
Prorok plee oko putanja strijela tek kad ga je jedna pogodila u bedro.
General pade na pod, drei se za nogu. Cijeli je svijet zavijao, galamio.
Kroz bolne suze ugledao je Swazondski stijeg u zasljepljujuem bljesku sunca.
Sveti Sejenuse. Umirem.
"Bjei!" povikao je. "Mora bjeati!"
Njegov je vranac brektao slinu, dahnuo i vrisnuo. ator za atorom letio je pored njih, platna umrljana i prugasta, koa oslikana,
kljove i jo kljova. Nepoznata ena je drhtjela u njegovom naruju, uzaludno pokuavajui vidjeti svoje dijete. Kianjani su tutnjali sve
blie, galopirali u redovima niz uske uliice, rasprivali se po rijetkim otvorenim prostorima.uo ih je kako se dovikuju, izvikuju
taktike. "Skafadi!" vikali su. "/ara til Skafadi!" Ubrzo su toptali paralelnim uliicama. Dvaput je morao zgnjeiti enu i njezino dijete
na vrat svog konja dok su strijele zujale oko njih.
Potjerao je vranca da tri jo bre. uo je vrisku i shvatio da je prestigao gomilu sljedbenika tabora koji su bjeali. Odjednom je
gdje god bi pogledao vidio mahnite ljude koji hramaju, majke koje zavijaju i djecu aavih lica. Trznuo je konja ulijevo, znajui da e
ga Kianjani slijediti. Bio je on slavni Skafadi kapetan koji jae s idolopoklonicima. Svi zatoenici koje je ispitivao uli su za njega.
Izbio je na jedan od ogromnih trgova koje su Nansurci koristili za vjebe i njegov vranac poleti s obnovljenim gnjevom. Nategnuo je
luk, odapeo strijelu i ubio najblieg Kianjana koji je tutnjao kroz prainu za njim. Njegova druga strijela pronala je vrat konja iza
njih, i cijela se skupina Fanimljana stropotala u oblaku praine.
"Zirkirtaaaaa!" zavijao je.
ena uasnuto zavriti. On pogleda naprijed i ugleda desetke fanimskih konjanika kako se slijevaju sa zapadnog ulaza u polje.
Jebeni Kianjani.
Okrenuo je svog oslabjelog vranca i zaletio se prema sjevernom ulazu, zahvalan Nansurcima na njihovoj robovskoj odanosti
kompasu. Nebom su odzvanjali udaljeni krici i hrapavi uzvici "Ut-ut-ut-ut!" Nepoznata ena prestravljeno je plakala.
atori nansurskih baraka obrubljivali su sjever poput reda postrojenih zuba. Razmak meu njima poskakivao je sve blie i blie.
ena je naizmjence pogledavala naprijed, a onda bi trznula glavom unazad prema Kianjanima - ba kao i, apsurdno, njezina crnokosa
beba. Neobino je to, Cnaiiir pomisli, kako djeca znaju kada trebaju biti mirna. Iznenada, fanimski konjanici provale i na sjeverni
ulaz. On zakrene u desno i krene galopirati uz prozrano bijele atore, u potrazi za prolazom kojim bi mogao upasti izmeu njih. Kada
nije pronaao niti jedan, pojurio je prema uglu. Sve je vie Kianjana tutnjalo kroz istoni ulaz i irilo se poljem. Oni iza udarali su
blie. Jo nekoliko strijela prozujalo je zrakom oko njih. Zakrenuo je vranca i oborio enu naglavce na pranu ledinu. Beba je konano
poela cviliti. Dobacio joj je no - da preree platno...
Zrak je vibrirao od kopita i poganskih povika. "Tri!" zaurlao je na nju. "Tri!" Zametu ga velovi praine. Okrenuo se, smijui se.
Izvukao je ma, izmaknuo se sablji u naletu, a onda ubo svog napadaa ispod pazuha. Zamahnuo je maem uokolo i smrskao otricu
sljedeeg, rasjekavi mu lice. Kad je budala podignula ruke, Cnaiiir mu je probio srebrni prsni oklop. Krv se slijevala poput vina iz
probuenog mijeha. Zahvatio je tit sljedeeg, zamahnuvi maem kao buzdovanom. Ovaj se stropotao unazad preko pozadine svog
konja i nekako se doekao na ruke i koljena. Kaciga mu je odletjela s glave meu topua kopita. Prebacivi ma u drugu ruku,
Cnaiiir mu zabode ma kroz potiljak.
Ustane u stremenu, zamahne krvavim maem i poprska lica zaprepatenih Kianjana.
"Tko?" zagrmio je na svom svetom jeziku.
Sjekao je po konjima bez jahaa koji su mu se isprijeili ispred nePrijatelja. Jedan se stropota na tlo. Jo jedan zavriti i pojuri ritajui
se u zbijene kianske redove.
"Ja sam Cnaiiir urs Skiotha," urlao je, "najokrutniji od svih ljudi!" Njegov uspuhani vranac zakorakne naprijed. "Nosim vae oeve i
vau brau na svojim rukama!"
Poganske oi sijevale su bijele u sjenama njihovih srebrnih kaciga Nekoliko ih je zavapilo.
"Tko", Cnaiur zagrmi, toliko divlje da se inilo da se sav pretvorio u grlo, "e me ubiti?"
Prodoran enski vrisak. Cnaiur pogleda unazad, ugleda onu enu kako mae prema ulazu u najblii ator. Drala je no koji joj je
bio dobacio i pokazala njime da poe za njom. Na trenutak mu se inilo kao da je oduvijek zna, kao da su ve godinama ljubavnici.
Ugledao je sunevu svjetlost kako bljeska kroz suprotnu stranu atora gdje je razrezala platno. Tada je spazio sjenku odozgo, zauo
neto ne sasvim...
Nekoliko Kianjana je zavapilo - drugaija strava.
Cnaiur zarije lijevu ruku pod pojas i vrsto stegne oevu Dranguliju.
Na trenutak je susreo enine razrogaene, zbunjene oi, a iznad nje i oi njezina malog sina... Sada je to nekako znao - da je u
pitanju sin.
Pokuao je viknuti.
Oni postadoe sjene u slapu blistavoga plamena.

122

Jedan prostor.
I bezbroj naina da ga se prijee.
Kellhus je imao pet godina kad je prvi put kroio izvan Ishuala. Pragma Uan okupio je njega i ostale njegove vrnjake i naredio im
da se svi prime za dugako ue. Onda ih je bez ikakvog objanjenja poveo niz terase, kroz Uzaludne dveri pa u umu, zaustavivi se
tek kad je stigao do umarka silnih hrastova. Pustio ih je da neko vrijeme lutaju - da se senzibiliziraju, Kellhus je sada znao. Na cvrkut
stotinu sedamnaest ptica. Na mirise mahovine na kori, crnice koja im je disala pod malenim sandalama. Na boje i oblike: bijele trake
sunca po bakrenom polumraku, crne korijene.
No uz sve te huee i zadivljujue novosti, Kellhus nije mogao misliti ni o emu osim o Pragmi. U stvari, doslovno je drhtio od
iekivanja. Svi su vidjeli Pragmu Uana sa starijim djeacima. Svi su znali da on poduava ono to su stariji djeaci nazivali
metodama udova...
Borbe.
"to vidite?" starac je konano pitao, gledajui u kronje nad njima.
Dobio je mnotvo revnih odgovora. Lie. Grane. Sunce.
No Kellhus je vidio vie. Uoio je mrtve grane, guvu sukobljenih gerana i granica. Vidio je tanka stabalca, sasvim mlada, slabana
u sjeni divova.
"Sukob", rekao je.
"A kako to misli, mladi Kellhuse?"
Strava i uzbuenje - djetinje strasti. "S-stabla, Pragma", promucao je. "Bore se za... za prostor."
"Ali stabla se ne kreu", rekao je drugi.
"Kreu se", odgovorio je Pragma, "ali su spora. Srce stabla kucne samo jednom u proljee, pa ono mora ratovati u svim pravcima
odjednom. Mora se granati i granati sve dok ne prekrije nebo. Ali vi, ija srca kucaju mnogo, mnogo puta, vi trebate ratovati samo u
jednom smjeru u jednom asu. Tako ljudi osvajaju prostor."
Koliko god bio star, Pragma kao da je skoio na noge. Mahao je tapom.
"Hajde", rekao je, "svi vi. Pokuajte mi taknuti koljena."
I Kellhus je pojurio zajedno s ostalima kroz proarano svjetlo sunca. Cvilio je od razoaranja i ushienja svaki put kad bi ga tap
mlatnuo ili odgurnuo nazad. U udu je promatrao kako starac plee i uvija se, baca djecu na stranjice ili ih kotrlja kao jazavce kroz
lie. Nitko mu nije taknuo noge. Nitko nije ak ni zakoraio u krug opisan tapom.
Pragma Uan bio je pobjedniko stablo. Apsolutni vlasnik jednoga prostora.
Umotani u otrcanu smeu tkaninu, sa titovima od lakirane devine koe, Khirgwi su gonili svoje teturajue deve naprijed i mahali
divljim sabljama. Zrak je vritao od njihovih urlika.
Kellhus podigne svoj dunyainski ma.
Smijali su se i podrugljivo cerili. Pustinjska mrka lica, toliko uvjerena. ..
Galopirali su prema krugu opisanome njegovim maem.
r utne nogom sedlo i opreni trup svoga konja. Odgurnuo se 12 Pepela i treptao da se rijei dima koji ga je pekao za oi.
Zvonjava. Usirn dima i smrada sprenog mesa, cijeli je svijet zvonio. Nita drugo %uo.
Pronaao je opeene ljuske koje su neko bile ona ena i njezino dijete Uzeo je svoj no, uhvativi ga oprezno za pougljenjenu
drku.
Gorio je i nije gorio, na neobian nain kojim je magina toplina prodirala u stvarnost.
Poeo je hodati prema sjeveru, prolazei izmeu objeenih, arolijom izvezenih ainonskih paviljona. Piktogramske zastave vijorile
su na vjetru. Iza njega Grimizni su Uenjaci hodali po nebu. Plameni stupovi beumno su iali. Munje su sijevale u daljinama. inilo
se da bi ljudi trebali vritati.
A on je razmiljao, Serwe...
Ljudi, ushieni, prestravljeni, izbezumljeni, gomilali su se oko njega. Iako su im se usta otvarala i jezici lamatali po zubima, Cnaiiir
je uo samo zvonjavu. Odgurivao ih je u stranu rukama koje nije osjeao te nastavljao hodati.
Neto ga je boljelo u lijevome dlanu. Otvorio ga je i ugledao oevu Chorae. Bez sjaja ak i na suncu, pretrpana besmislenim
pismom, prljava eljezna ona jabuica. Dvaput ga je ve spasila.
Gurnuo ju je nazad za pojas.
Potom je zauo prasak munje. Zvonjava je izblijedjela u prodorno cviljenje - gotovo neujno. Stao je i zatvorio oi. Vriska i uzvici,
neki daleko, drugi blizu, vrlo blizu. Urezivali su se u daljine, prohujali do horizonta njegovog sluha, nestajui konano u
ambijentalnoj huci bitke i mora...
Nakon nekog vremena pronaao je raskoni Proyasov paviljon smjeten na malenom breuljku. Kako sada trono izgleda, pomisli
on i preplavi ga tuga. Sve je izgledalo tako umorno.
Nedaleko od njega naao je stari paviljon koji je dijelio s Kellhusom, kripio je i mlatarao na vjetru. ajnik je stajao pokraj crnog
ognjita. Dim je vijugao po podu, urio meu susjedne atore.
Cnaiuru je srce bubnjalo. Je li se okupila s ostalim sljedbenicima da bi promatrala bitku s jugoistonog ruba taborita? Jesu li je
Kianjani oteli? Ljepoticu kao to je ona sigurno bi uzeli, bila trudna ili ne. Bila je ona igraka za prineve. Izvanredan dar!
Nagrada!
Zauvi njezin glas, on poskoi. Krik...
Na trenutak je stajao zapanjen i nije se mogao pomaknuti. uo je muki glas, blag, umilan, a ipak nekako okrutan...
Tlo propadne pod Cnaiiirovim nogama. Posrne unazad. Jedan korak, dva. Koa mu se najeila toliko da ga je boljela.
Dunyanjanin.
"Molim te!" Serwe je vritala. "Molim teee!"
Dunyanjanin!
Kako?

123

Cnaiiir se uljao naprijed. Rebra kao da su mu bila od kamena. Nije mogao disati! No mu je drhtio u ruci. Posegnuo je i drhtavim
vrkom otrice razmaknuo platneni preklop ulaza.
Unutra je bilo premrano da bi ita vidio isprva. Vidio je sjenke, uo Serwine trzajue jecaje...
Onda ju je ugledao kako klei gola pred nadvijenom sjenom. Jedno oko bilo joj je zatvoreno od otekline, krv joj je tekla s tjemena i
iz nosa, slijevala joj se po vratu i grudima.
to?
Bez razmiljanja Cnaiiir mugne u polumrak paviljona. Zrak je bazdio po gnusnom parenju. Dunyanjanin se naglo okrenuo, gol kao i
Serwe, u krvavoj ruci drei svoj nabrekli ud.
"Scylvendi", Kellhus ree otegnuto, a oi su mu sijevale sablasnim ushitom. "Nisam te nanjuio."
Cnaiiir udari prema njegovom srcu. Nekako je krvava ruka trznula prema gore i okrznula mu zapee. No se zabode duboko
neposredno ispod Dunyanjaninove kljune kosti.
Kellhus zatetura unazad, podigne lice prema trbuastom platnu i zavriti, inilo se tisuu vriskova, stotinu glasova iz jednog
neljudskog grla. I Cnaiiir ugleda kako mu se lice rastvara, kao da su mu spojevi usta bezbrojni i proteu se od vlasita do vrata. Kroz
iljke na koje se lice podiglo, vidio je oi bez kapaka, desni bez usana...
Stvor ga udari i on pade na koljeno. Izvukao je i oslobodio svoj ma.
No stvor je nestao kroz preklop, skoivi poput neke zvijeri.
Svud su pod njima umirali konji, ratrkane mase ainonskih vitezova ubrzo n'su imali izbora nego braniti se. Sve vie i vie
Kianjana zaletavalo se Zavijajui meu njih, koristei njihova lica obojana bijelo kao mete u Sunanom mraku. Krv se gruala po
raskonim etvrtastim bradama.
Piktogramske zastave prevrtane su i gaene. Praina je pretvarala znoi u kal. Teko ranjenog, Sepherathindora su odnijeli iz prvih
linija, gdje se 'smijao sa Sarothesserom', kao to su se svi Ainonjani trudili kad su bili sigurni da e umrijeti.
Neki su se kao Galgota, Palatin od Eshganaxa, sjurili niz padine da bi pobjegli, naputajui one roake i pristae koji su ostali bez
konja. Neki kao okrutni Zursodda rtvovali su svoje ljude nesmotrenim protunapadima sve dok gotovo nitko nije ostao na konju. No
ostali, poput krutog Uranyanke ili pravednog Chinjose, Grofa-Palatina od Antanamere jednostavno suekali juri pogana. Urlali su
ohrabrenja svojim ljudima borili se za svaki pranjavi korak. Stalno i iznova Kianjani su napadali. Konji su vritali. Koplja su pucala.
Ljudi su urlali i zavijali. Sablje i maevi odzvanjali su padinama. I svaki bi se put Fanimljani okrenuli nazad, zapanjeni tim poraenim
ljudima koji su odbijali biti poraeni.
Na sjeverozapadu, Khirgwi su napadali Inrite s nepopustljivom i ponekad suludom estinom. Mnogi su ak skakali sa svojih viih
deva da bi oborili zaprepatene vitezove iz sedla. Kushigas, conriyanski Palatin od Annanda, na taj je nain ubijen, ba kao i Inskarra,
thunyerski Grof od Skagwe. Proyas je bio opkoljen, kao i tisue Thunyerana iza svojih zidova od titova. Khirgwi su letjeli oko
Anwurata, napali conriyanske osvajae tvrave i potpuno ih unitili. I juriali su na razrasli breuljak gdje je Zapovjednik bitke
postavio svoj Swazondski stijeg.
Velmoe iz Eumarne u meuvremenu su bjesnili vijugavim uliicama i dugim avenijama inritskog taborita, palili atore i paviljone,
kosili sveenike, povlaili ene koje su vritale na pod i silovali ih. Ugledavi stupove dima koji su se dizali iz inritskog tabora mnogi
su iz Skaurasovog stoera padali na koljena i plakali, zahvaljujui Jedinom Bogu. Nekoliko njih klicalo je Sapatiahu, ljubei tlo pod
njegovim nogama.
Onda su blistava svjetla ispunila istono nebo. Cinganjehoijevi velianstveni konjanici naletjeli su na Grimizne Tornjeve... I
katastrofu.
Oni koji su uspjeli preivjeti prvi napad Uenjaka bjeali su u tisuama, veina irokim plaama uz Meneanor, gdje su ih presreli
Vrhovni zapovjednik Gotian, Grof Cerjulla i Grof Athjeari, koji su vodili rezerve Svetog rata. Nekih devet tisua inritskih vitezova
obruilo se na njih, sjeklo ih u pijesku, i stjeralo ih u ogromne valove. Rijetki su uspjeli pobjei.
Carski Kidruhil je za to vrijeme slomio pakleni obru oko vitezova Visokog Ainona. Imbeyan i Velmoe Enathpaneaha stjerani su
nazad. Po prvi put nastala je stanka u Bitki na Padinama, kako e je kasnije prozvati. Praina se poela raiavati... Kad je stanje na
panjacima je postalo jasno, meu dugim i izubijanim redovima ainonskih vitezova razlomili su se uzvici oduevljenja. Zajedno s
Kidruhilima, zaletjeli su se kao jedan u visine.
Na sjeveru, divlji zanos Khirgwija prvo je oslabio udestan otpor princa Kellhusa od Atrithaua pod Swazondskim stijegom, a onda
ga je sasvim zaustavio napad s boka Augliana u crnim oklopima i ingraulikih vitezova Grofa Gokena i Grofa Ganbrote.
Onda su fanimski bubnjevi utihnuli. Daleko na sjeverozapadu Princ Saubon i Grof Gothyelk konano su slomili Velmoe Shigeka i
Gedeje, koje su gonili po obali Sempisa. Iako brojano znatno nadjaani, Grof Finaol i njegovi canutski vitezovi napali su Padiradinu
strau koja je uvala svete bubnjeve. Sam Grof Finaol dobio je koplje u pazuh, no njegovi su se ljudi probili i sasjekli bubnjare u
bijegu. Ubrzo su uspuhani galeotski i tydonski pjeaci naganjali ene i robove po prostranom kianskom taboru.
Velika fanimska vojska se raspala. Princ prestolonasljednik Fanayal i njegovi Coyauri bjeali su prema jugu, dok su ih Kidruhili
gonili po beskrajnim plaama. Imbeyanje prepustio visine ratrkanim Ainonjanima i pokuao se povui preko breuljaka. No Ikurei
Conphas ga je oekivao pa je ovaj bio prisiljen pobjei sa aicom podanika dok su se njegovi Velmoe rtvovali napadajui
tvrdokorne veterane iz Selialske kolone. Premda je general Bogras ubijen zalutalom kianskom strijelom, Nansurci se nisu slomili i
Enathpaneanci su pokoeni do zadnjeg ovjeka. Khirgwi su pobjegli na jugozapad, a neslomljivi su ih naganjali kroz pustinju bez
staza.
Stotine Inrita nai e se izgubljeni u pustinji jer su slijedili plemena predaleko.
Cnaiiir ugleda svoj pougljenjeni no na prostirkama.
vrsto steui krvavu deku, Serwe je teturala za Kellhusom i vritala kao luakinja. Kad ju je Cnaiiir zaustavio, poela mu je grepsti
prema oima. Gurnuo ju je na pod.
"On me treebaaaa", tulila je. "Ozlijeen je!"
"To nije bio on", Cnaiiir promrmlja.
"Ubio si ga! Ubio si ga!"
"To nije bio on!"

124

"Ti si bolestan! Ti si lud!"

Nekako mu je stari gnjev preplavio nevjericu. Zgrabio ju je za ruku i povukao je kroz preklop. "Ide sa mnom! Ti si moja nagrada!"
"Ti si lud!" vritala je. "Rekao mi je sve o tebi! Sve!"
Udario ju je i ona pade na pod.
"to je rekao?"
Ona obrie krv s usne i prvi put se inilo da se ne boji. "Zato me tue. Zato sam ti uvijek u mislima, zato se uvijek vraa, i
uvijek se vraa bijesan. Rekao mi je sve\"
Neto je u njemu drhtjelo. Podigao je dlan, no prsti se nisu htjeli skvriti.
"to je rekao?"
"Da sam ja samo znak, simbol. Da ne tue mene, nego sebe!" "Zadavit u te! Slomit u ti vrat kao maki! Izbit u ti krv iz utrobe!"
"Hajde onda!" zavriti ona. "Uini to i svri s tim!"
"Ti si moja nagrada! Moja nagrada! Mogu s tobom uiniti to me volja!"
"Ne! Ne! Nisam ja tvoja nagrada! Ja sam tvoja sramota! On mi je to rekao!"
"Sramota? Kakva sramota? to ti je rekao?"
"Da me tue jer se predajem kao to si se ti predao! Zato jer se jebem s njim kao to si se ti jebao s njegovim oceml"
Leala je mirno na podu s nogama postrance. Tako lijepa. ak i izudarana i slomljena. Kako ita ljudsko moe biti tako lijepo?
"to je rekao?" upita on bezizraajno.
On. Dunyanjanin.
Poela je jecati. No joj se nekako stvorio u rukama. Stavila si ga je uz grlo i on je mogao vidjeti odraz savrene krivulje njezinog
vrata. Ugledao je onaj osamljeni swazond na njezinoj podlaktici.
Ubila je!
"Ti si lud!" plakala je. "Ubit u se! Ubit u se! Ja nisam tvoja nagrada! Ja sam njegova! NJEGOVA!" Serve...
aka joj se pomakne prema unutra. Otrica razdvoji meso. No nekako ju je uhvatio za zapee. Iupao joj je no iz ruke.
Ostavio ju je uplakanu pred Dunyanjaninovim paviljonom. Zurio je u Meneanor bez staza dok je lutao meu atorima, kroz sve vee
guve slavljenikih Inrita.
Tako neprirodno, pomislio je, to more...
Kad je Conphas pronaao Martemusa sunce je bilo tinjajua kugla na nebu bez ijednog oblaka na zapadu, zlatno na svijetloplavome boje su se urezale u srce svakog ovjeka. S malim kadrom tjelesnih uvara i asnika Uzvieni je General jahao prema breuljku gdje
je prokleti Scylvendi smjestio svoj stoer. Na vrhu je pronaao Generala koji je sjedio prekrienih nogu pred Scylvendijevom
objeenom zastavom, okruen koncentrinim krugovima mrtvih Khirgwija. Zurio je u zalazak sunca kao da pokuava oslijepiti.
Skinuo je kacigu i njegova kratka, srebrnim vlasima proarana kosa vijorila je na povjetarcu. Izgledao je mlai, Conphas pomisli, a
ipak vie oinski bez kacige.
Conphas otpusti pratnju, a zatim sjae. Bez rijei ode do Generala, izvue ma i posijee drveni tap na kojem je bio Swazondski
stijeg. Jednom, dvaput... Uz prasak vjetar spusti sramotnu zastavu polako dolje.
Zadovoljan, Conphas stane ponad svog muiavog Generala i zapilji se u zalazak sunca kao da eli podijeliti s Martemusom kakvu
god bedastou ovaj mislio da vidi.
"Nije mrtav", Martemus ree.
"teta."
Martemus ne ree nita.
"Sjea li se onoga puta kad smo jahali poljima mrtvih Scylvendija nakon Kiyutha?"
Martemusove oi zatrepere prema njemu. On kimne.
"Sjea li se to sam ti rekao?"
"Rekli ste da je rat intelekt."
"Jesi li ti rtva tog rata, Martemuse?"

Zdepasti General se namrti, napui usne. Zatrese glavom. "Ne."

"Bojim se da jesi, Martmuse." Martemus se okrene od sunca i zagleda se u njega umornim oima.
'I ja sam se bojao... Ali vie ne."
"Vie ne... Kako to, Martemuse?"
"Promatrao sam", ree General. "Vidio sam ga kako ubija sve ove pogane. Ubijao je i ubijao sve dok nisu pobjegli uasnuti."
Martemus se okrene nazad prema zalazu. "On nije ljudsko bie."
"Ni Skeaos nije bio", Conphas odvrati.
Martemus pogleda svoje uljevite dlanove.
"Ja sam praktian ovjek, Lorde Uzvieni Generale."
Conphas je prouavao suncem obasjane rtve pokolja, razjapljena usta i otvorene oi, ruke poput majmunskih apa koje donose
sreu Pratio je dim koji se izdizao iz Anwurata - ne tako daleko odavde. Ne tako daleko.
Ponovno se zagledao u Martemusovo sunce. Postoji tolika razlika, pomisli on, izmeu ljepote koja obasjava i ljepote koja je
obasjana.
"To jesi, Martemuse. To jesi."
Skauras ab Najalan otpustio je svoje podanike, sluge i robove, dugaku kolonu ljudi koji su zauzimali sve pozicije moi, i sada je
sjedio sam za ulatenim stolom od mahagonija i pio shigeko vino. Prvi put mu se inilo da je okusio draest svega onoga to je
izgubio.
Iako star, Spatiah-Guverner jo uvijek je bio io. Bijela kosa, zalizana uz tjeme po kianskoj modi, bila je gusta kao i bilo kojem
mladiu. Imao je upeatljivo lice koje su dugi brkovi i tanko ispletena brada inili strogim i mudrim. Oi su mu sjajile tamne ispod
zamiljenih vjea.

125

Sjedio je u sobi na vrhu kule Anwuratske tvrave. Kroz uske prozore uo je zvuke oajnike bitke odozdo, glasove dragih prijatelja
i sljedbenika koji su vapili.
Iako je bio poboan ovjek, Skauras je u svom ivotu poinio mnogo zlobnih djela - zlobna djela oduvijek su bila neizbjean
dodatak moi. Razmiljao je o njima sa aljenjem i eznuo za jednostavnijim ivotom, ivotom s manje uitaka, dakako, ali i s manje
tereta. Zasigurno niim ovako poraznim kao to je ovo...
Donio sam propast svome narodu... svojoj vjeri.
Bio je to dobar plan, razmiljao je. Dati idolopoklonicima iluziju jedne vrste linije. Uvjeriti ih da e se boriti na njihov nain.
Odvui njihov desni dio prema sjeveru. Probiti im liniju, ne kanjavanjem ni kobnim juriima, ve slamanjem - barem naizgled - u
centru. A onda bi im Cinganjehoi i Fanayal zgromili lijevu stranu.
Trebalo je biti velianstveno.
Tko je mogao naslutiti takav plan? Tko je to mogao oekivati?
Vjerojatno Conphas.
Stari neprijatelj. Stari prijatelj - ako takav ovjek ikome moe biti prijatelj.
Skauras posegne u svoj kaput s izvezenim akalom i izvue pergament kojeg mu je Car Nansura poslao. Mjesecima mu je pritiskao
prsa, a sada, nakon dananje katastrofe, bio je on jedina nada da se idolopoklonici zaustave. Od znoja se svinuo u obliku njegovog
tijela i postao mekan poput platna. Rije Ikurei Xeriusa III., Cara Nansura.
Starog neprijatelja. Starog prijatelja.
Skauras ga nije proitao. Nije bilo potrebe. No idolopoklonici - oni ga nikad ne smiju proitati.
Stavio je njegov ugao u blistavu suzu svoje lampe. Promatrao je kako se savija i hvata plamen. Gledao je tanke niti dima kako se
diu prije nego ih je prozor povukao.
Tako mi Jedinog Boga, jo uvijek je dan!
"I oni pogledae gore i vidjee da gle!, dan jo ne bijae proao i da sramota njihova otkrivena lei, svima na vidjelu..."
Prorokove rijei. Neka im podari milost.
Ispustio je pergament dok su se leprava krila plamena ovijala oko njega. Malaksalo je pao, poput ivog bia. Sloj laka na stolu
izbaci mjehur i zacrni se od ispod.
Dostojan znak, Sapatiah-Guverner pomisli. Nagovjetaj. Maleno proroanstvo budue propasti.
Skauras popije jo vina. Ve su idolopoklonici nabijali u vrata. Brzi, smrtonosni ljudi.
Jesmo li svi mrtvi? pitao se. Ne. Samo ja.
U dubinama svoje posljednje, najpobonije molitve Jedinome Bogu nije uo vlaknasto pucanje drveta. Tek mu je konani prasak i
zvuk tinjanja koje je klizilo poploanim podom rekao da je vrijeme da isue ma.
Okrenuo se ususret navali krnih, bitkom zaluenih nevjernika. Bit e to kratka bitka.
Probudila se s glavom u njegovom krilu. Obrisao joj je lice i elo vlanom krpom. Oi mu bijahu sjajne od suza osvijetljenih
lanternom.
"Beba?" proapta ona.
Kellhus zatvori oi i kimne. "Dobro je."
Ona se nasmijei i pone plakati. "Zato? ime sam te naljutila?"
"Nisam to bio ja, Serwe."
"Ali bio si ti! Vidjela sam te!"
"Ne... Vidjela si demona. Varalicu s mojim licem..."
I odjednom je znala. Ono to joj je bilo poznato postalo je strano Ono to bijae neobjanjivo, postade je jasno. Demon me posjetio!
Demon...
Pogledala ga je moleivo. Jo se vruih suza prolije po njezinom licu. Koliko dugo moe plakati?
Ali ja... On...
Kellhus polako trepne. Uzeo te.
Guila se. Stavila obraz na njegovo bedro. Potresali su je grevi, no nije mogla povratiti.
"Ja..." jecala je. "Ja..."
"Bila si vjerna."
Ona se okrene prema njemu naboranog lica.
Ali to nisi bio ti!
"Obmanuo te. Bila si vjerna."
Obrisao joj je suze i ona ugleda krv na njegovoj krpi. Leali su tiho neko vrijeme i samo zurili jedno drugome u oi. Osjeala je
kako joj se peckajua koa umiruje, bolna mjesta izblijedila su u udnu zujajuu bol. Koliko dugo, pitala se, koliko dugo bi mogla
zuriti u te oi? Koliko dugo bi njezino srce moglo uivati u njihovom sveznajuem vidu?
Zauvijek?
Da, zauvijek.
"Scylvendi je doao", ree ona konano. "Pokuao me odvesti."
"Znam", Kellhus ree. "Rekao sam mu da moe."
A nekako je i ona to znala.
Ali zato?
On se blaeno nasmijei.
"Zato jer sam znao da mu nee dopustiti."
Koliko su uspjeli saznati?
U usamljenoj svjetlosti jedne lanterne, Kellhus je razgovarao sa Serwe njeno guguui, usklaujui ritmove s njezinima, otkucaj
srca za otkucaj srca, udah za udah. Strpljivo koliko niti jedan svjetovni ovjek ne bi mogao podnijeti, polako ju je uvlaio u trans koji
su Dunyanjani nazivali Preplavljivanje, na mjesto gdje jedan glas moe prebrisati drugi. Izvlaei dugi niz automatskih odgovora,

126

pregledavao je njezino ispitivanje od strane pijuna lanog lica. Onda je postepeno ostrugao stvorov napad s pergamenta njezine due.
Ve ujutro probudit e se zbunjena vlastitim posjekotinama i masnicama i nita vie. Ve ujutro probudit e se proiena.
Kasnije je urio bunim i slavljenikim ulicama taborita, hodajui prema Meneanoru, prema Scylvendijevom taboru na plai.
Ignorirao je sve koji su ga pozdravljali pravei se zamiljeno odsutan, to nije bilo tako daleko od istine... Oni koji su ustrajali usukali
bi se pred njegovim bijesnim pogledom.
Ostao mu je jo jedan zadatak.
Od svih njegovih analiza niti jedna nije bila toliko duboka i toliko opasna kao Scylvendi. Bio je tu njegov ponos, koji ga je kao i
Proyasa i ostala Velika Imena uinio iznimno osjetljivim na odnose dominacije. A bila je tu i njegova nadnaravna inteligencija,
njegova sposobnost ne samo da razumijeva i spoznaje ve i da odraava kretanja vlastite due - da trai korjene vlastitih misli.
No najvie od svega, bilo je tu njegovo znanje - znanje o Dunyanjanima. Moenghus mu je ustupio previe istine u pokuaju da
pobjegne od Utemota onda pred mnogo godina. Podcijenio je Cnaiurovu sposobnost da posloi fragmente koje mu je bio otkrio.
Opsesivnim ponavljanjem dogaaja vezanih uz smrt svoga oca, ovjek stepe doao je do mnogih zabrinjavajuih zakljuaka. A sada
je od svih svjetovnih ljudi samo on znao istinu o Dunyanjanima. Od svih svjetovnih ljudi samo je Cnaiiir urs Skiotha bio budan...
I zato je morao umrijeti.
Gotovo svi do jednoga, Ljudi Earwe bez razmiljanja i znanja drali Su se obiaja svojih naroda. Conriyani se nisu brijali jer su goli
obrazi Za ene. Nansurci nisu nosili gamae jer su primitivne. Tydonci nisu oPili s tamnoputim narodima - ili mrljama, kako su ih
nazivali -jer su neisti. Za svjetovne narode, takvi obiaji jednostavno postoje. Davali su dragocjenu hranu statuama od mrtvog
kamena. Ljubili su koljena slabijima od sebe. ivjeli su u strahu od svoji putenih srdaca. Svaki od njih smatrao je sebe apsolutnom
mjerom svih drugih. Osjeali su sram gaenje, cijenjenje, potovanje...
I nikada se nisu pitali zato.
S Cnaiurom to nije bio sluaj. Dok su ostali bili ustrajni jer nisu znali da postoje alternative, on je bio stalno prisiljen birati i to je
jo vanije potvrivati jednu misao iz beskrajnog polja moguih misli, jedan postupak iz beskrajnog polja moguih postupaka. Zato
koriti enu zbog plakanja? Zato je ne lupiti umjesto toga? Zato se ne smijati, ignorirati je ili tjeiti? Zato ne plakati zajedno s njom?
to ini jedan odgovor istinitijim od ostalih? Je li to tvoja krv? Jesu li to neije razumne rijei? Je li to tvoj Bog?
Ili je to, kao to je Moenghus tvrdio, tvoj dip.
Okruen svojim narodom, roen meu njima i osuen umrijeti meu njima, Cnaiiir je odabrao krv. Trideset je godina pokuavao
ukalupiti svoje misli i strasti u uske staze Utemota. No unato svojoj brutalnoj ustrajnosti, unato svojoj uroenoj nadarenosti, njegovi
suplemenici uvijek su mogli nanjuiti neto pogreno u njemu. U odnosima meu ljudima svaki je potez bio ogranien oekivanjima
drugih; kao neka vrsta plesa koja nije trpjela oklijevanje. Utemoti su uoili traak njegovih tinjajuih sumnji. Shvatili su da se trudi i
znali su da onaj tko se trudi pripadati Narodu ne moe stvarno i pripadati Narodu.
Pa su ga kanjavali aputanjima i skrivenim pogledima - vie od sto godinjih doba...
Trideset godina srama i poricanja. Trideset godina muke i straha. Cijeli ivot kanibalske mrnje... Na kraju je Cnaiiir utabao svoj
vlastiti put, samotnu stazu ludila i ubijanja.
Krv je postala njegova voda koja proiava. Ako je rat tovanje, Cnaiiir e biti najpoboniji od svih Scylvendija - ne samo da e
pripadati Narodu, nego e biti i najvei meu njima. Sam je sebe uvjeravao da su njegove ruke njegova slava. On je Cnaiiir urs
Skiotha, najokrutniji od svih ljudi.
I tako se nastavio uvjeravati iako je svaki njegov swazond obiljeavao ne njegovuast, nego smrt Anasurimbora Moenghusa. Jer to
je ludilo ako ne jedna vrsta nesnosne nestrpljivosti, potreba da se smjesta zgrabi ono to svijet uskrauje? Ne samo da Moengus mora
umrijeti, on mora umrijeti sada - bio on Moenghus ili ne.
U svome gnjevu, Cnaiur je itav svijet pretvarao u njegovu zamjenu, j osveivao se na njemu.
Unato preciznosti ove analize, Kellhusu ona nije mnogo pomogla pokuajima da ovlada Utemotskim Poglavicom. Uvijek mu je
njegovo poznavanje Dunyanjana prijeilo prolaz. Neko je vrijeme Kellhus ak razmatrao mogunost da Cnaiur nikada nee popustiti.
A onda su nali Serwe - zamjenu druge vrste.
Od samoga poetka Scylvendi je od nje pravio svoju stazu, svoj dokaz da slijedi obiaje Naroda. Serwe je bila brisanje Moenghusa,
iju je pojavu Kellhusova slinost s njim toliko prizivala. Ona je bila inkantacija koja e ponititi Moenghusovo prokletstvo. I Cnaiur
se zaljubio, ne u nju, ve u ideju da bi je mogao voljeti. Jer ako voli nju, onda ne bi mogao voljeti Anasurimbora Moenghusa...
Ili njegovog sina.
Ono to je uslijedilo bila je gotovo osnovna primjena naela.
Kellhus je poeo zavoditi Serwe, znajui da pokazuje barbarinu kako je njega Moenghus zaveo nekih trideset godina ranije. Ubrzo je
ona postala i brisanje i ponavljanje Cnaiiirove bolne mrnje. ovjek stepe poeo ju je tui, ne samo da bi pokazao scylvendski prezir
prema enama ve da bi bolje kanjavao sebe. Kanjavao je nju jer je ponavljala njegove grijehe, iako ju je istovremeno i volio i
prezirao ljubav kao slabost...
I ba kao to je Kellhus i namjeravao, kontradikcije su se gomilale, naroito one koje su izazivale sukobljene strasti. inilo se da
nita toliko ne sapinje njihova srca. Nita toliko ne opsjeda.
Jednom kad je Cnaiur posve podlegao djevojci, Kellhus ju je naprosto odveo, znajui da e dati sve da se ona vrati, i da e to uiniti
uope ne shvaajui zato.
A sada je korisnosti Cnaiiira urs Skiothe doao kraj.
Redovnik se popeo na vrh dine na kojem je bilo tek neto malo travki. Vjetar mu je ibao kroz kosu, navlaio mu bijeli brokatni
ogrta oko struka. Pred njim Meneanor se protezao sve do mjesta na kojem zemlja kao da se prolijevala u veliku prazninu noi.
Odmah ispod ugledao je Scylvendijev jednostavan okrugli ator; bio je oboren na tlo i ugaen. Pred njim nije gorjela vatra.
Na trenutak Kellhus pomisli daje zakasnio, a onda zauje bolne uzvike noene vjetrom i spazi figuru meu nadimljuim valovima.
Proao je kroz razoreni tabor prema rubu vode, osjetio kako mu se koljke i pijesak drobe pod sandalama. Mjeseina je obojila
kotrljajuu vodu u srebrno Galebovi su graktali, lebdei poput zmajeva na nonom vjetru.
Kellhus je promatrao kako valovi udaraju u Scylvendijevo golo tijelo "Nema staza!" urlao je on, udarajui valove akama. "Gdje su
" Iznenada se ukoio. Tamna se voda nadimala oko njega, preplavila ga gotovo do ramena, a onda se stropostala naprijed u oblake

127

kristalne pjene. Okrenuo je glavu i Kellhus mu ugleda istroeno lice, uokvireno dugakim repovima smoene crne kose. Bilo je
bezizraajno.
Apsolutno bezizraajno.
Cnaiiir pone gaziti prema obali; valovi su se lomili oko njega bestjelesni kao i dim.
"Uinio sam sve to si traio", zaurlao je nadglasavajui okolnu tutnjavu. "Posramio sam oca da bi se borio s tobom. Izdao sam
njega, svoje pleme, svoj narod..."
Voda je kapala s njegovih masivnih prsa na udubljenu nizinu njegovog trbuha i prepona. Val se razbio o njegova bijela bedra,
navlaio njegov dugi falus. Kellhus je eliminirao buku Meneanora, usmjerio sva svoja ula na barbarina koji se pribliavao.
Jednolian puls. Blijeda koa. Oputeno lice...
Mrtve oi.
I Kellhus shvati: Ne mogu proitati ovog ovjeka. "Slijedio sam te preko Stepe bez staza."
ljapkanje bosih nogu po natopljenom pijesku. Cnaiiir stane ispred njega; ogromno mu je tijelo bljetalo na mjeseini kao
pocakljeno.
"Volio sam te."
Kellhus posegne unazad, isue svoj dunyanski ma i uperi ga ispred sebe. "Klekni", ree on.
Scylvendi padne na koljena. Pruio je ruke, prolazei prstima kroz pijesak. Uperio je lice prema zvijezdama i otkrio vrat. Meneanor
je bujao i bjesnio iza njega.
to je ovo, Oe? Saaljenje?
Zurio je u jadnog scylvendskog ratnika. Iz koje je tame ova strast dola?
"Udari!" ovjek vikne. Golemo tijelo prepuno oiljaka drhtjelo je od uasa i uzbuenja.
No ipak se Kellhus nije mogao pomaknuti.
"Ubij me!" Cnaiiir zaurla u zdjelu noi. Sablasno hitro on zgrabi Kellhusov ma i trne njegov vrh u svoje grlo. "Ubij! Ubij!"
"Ne", Kellhus ree. Val se razbio i vjetar je ibao hladne kapljice po njima.
Nagne se naprijed i ieprka svoju otricu iz njegovog snanog stiska.
Cnaiiirove ruke suknu s obje strane njegove glave i prevrnu ga u hladan pijesak.
Kellhus ostane nepomian. Bilo sreom ili instinktom, barbarin ga je bacio na milimetar od smrti. I najmanji trzaj, Kellhus je znao,
mogao bi mu slomiti vrat.
Cnaiiir ga privue dovoljno blizu da je osjetio toplinu njegovog vlanog tijela.
"Volio sam te!" proaptao je i vritao istovremeno. Tada gurne Kellhusa unazad, gotovo ga baci nazad na noge. Sada oprezan,
Kellhus zavrti bradom da ukloni bol u vratu. Cnaiiir je zurio u njega u nadi i uasu...
Kellhus spremi ma u korice.
Scylvendi zatetura unazad, podigne ake do glave. Zgrabio je pune ake kose i iupao ih s tjemena.
"Ali rekao si!" bjesnio je drei krvave pramenove kose. "Rekao si!" Kellhus ga je promatrao, nimalo dirnut. Postoje druge svrhe.
Uvijek postoje druge svrhe.
Stvor imenom Sarcellus iao je uskom stazom po nasipu izmeu polja. Unato neuobiajenoj vlazi, no je bila vedra, a mjesec je bojio
okolne umarke eukaliptusa i platana u plavo. Usporio je dok je prolazio pored prvih ruevina i poveo svog konja kroz dugaku
galeriju stupova koji su strali iz skupa travnatih humaka. Iza stupova Sempis je leao miran kao bilo koje jezero, nosei bijeli mjesec
i sjenovitu liniju sjevernih kosina nasipa na svojoj zrcalnoj povrini. Sarcellus sjae.
To je mjesto neko pripadalo drevnom gradu Girgiliothu, no to stvoru imenom Sarcellus nije nita znailo. Bio je on bie trenutka.
Vano je bilo jedino da je to uoljivo mjesto, a uoljiva mjesta su dobra za susrete pijuna i njihovih nadreenih - ljudskih ili kakvih
ve.
Sarcellus sjedne i nasloni se na jedan od stupova, izgubljen u mislima 'Povremeno grabeljivim i nedokuivim. Cilindrini frizovi s
leopardima UsPravnih poput ljudi lebdjeli su po stupu iznad njega, blijedom od mjeseine. Lepet krila trgne ga iz sanjarenja i on
pogleda gore svojim velikim smeim oima, sjetivi se drugaijih stupova.
Ptica veliine gavrana sleti mu na koljeno - ptica kao i svaki drugi gavran osim to je imala bijelu glavu.
Bijelu ljudsku glavu.
Lice je trzalo nervozno poput ptijeg i gledalo Sarcellusa sitnim tirkiznim oima.
"Njuim krv", ree ona sitnim glasiem.
Sarcellus kimne. "Scylvendi... Upao je dok sam ispitivao djevojku."
"Tvoja sposobnost?"
"Nije naruena. Zacjeljujem."
Siuan treptaj. "Dobro. Onda, to si saznao?"
"Nije Cishaurim." Stvor je to izrekao tiho, kao da potedi siune bubnjie.
Znatieljan maji pokret glavom. "Ma nemoj!" Sinteza ree nakon trenutak kasnije. "A to je onda?"
"Dunyanjanin."
Siuna grimasa. Malecki blistavi zubi, poput zrna rie, bijesnu joj izmeu usana. "Sve igre zavravaju sa mnom, Gaortha. Sve
igre."
Sarcellus se posve umiri. "Nije to nikakva igra. Taj ovjek je Dunyanjanin. Tako ga Scylvendi naziva. Rekla je da nema sumnje u
to."
"Ali u Atrithauu ne postoji red koji bi se nazivao 'Dunyanjanima'."
"Ne. Ali ionako znamo da on nije Princ Atrithaua."
Staro Ime utihne kao da pokuava progurati velike ljudske misli kroz mali ptiji um.
"Moda", ree ona napokon, "nije sluajnost to je taj red uzeo ime iz starog kuniiirskog. Moda njegovo ime, Anasurimbor, ipak
nije nespretna cishaurimska la. Moda je on od Starog Sjemena."
"Je li mogue da su ga obuavali Neljudi?"

128

"Moda... Ali imamo pijune - ak i u Ishterebinthu. Malo je toga to NinCiljirasi rade a da mi ne znamo. Vrlo malo."
Malo lice se zasmijulji. Savila je i razvila svoja opsidijanska krila.
"Ne," nastavi, namrtivi male vjee, "ovaj Dunyanjanin nije tienik Neljudi... Kad je svjetlo drevnog Kuniurija ugaeno, mnogo je
tvrdoglavih eravica preivjelo. Mandat je upravo jedna takva eravica. Moda su Dunyanjani jo jedna, jednako tako tvrdoglava..."
Plave oi zatrepere -jo jedan treptaj. "Ali daleko tajnovitija." Sarcellus ne ree nita. Spekulacije o takvim stvarima bile su izvan
njegovih ovlasti, izvan njegovih sposobnosti.
Maleni zubi kljocnu, jednom, dvaput, kao da Staro Ime iskuava njihov kov.
"Da... eravica... u samoj sjeni Svetog Golgotteratha, k tome..."
"Rekao je eni da e Sveti rat biti njegov."
"I nije Cishaurim! Takav misterij, Gaortha! Tko su Dunyanjani? toe njima Sveti rat? I kako, lijepo moje dijete, taj ovjek moe
vidjeti kroz tvoje lice?"
"Ali mi ne"
"Vidi dovoljno... Da, i vie nego dovoljno..."
Nagne glavu udesno, trepne pa je izravna.
"Udovoljavaj tom Princu Kellhusu jo malo, Gaortha. Sad kad je Mandatov arobnjak maknut iz igre postao je manja prijetnja.
Udovolji mu... Moramo saznati vie o tom 'Dunyanjaninu'."
"No ak i sada njegova mo raste. Sve vie i vie ga ti Ljudi nazivaju 'Ratnikom-Prorokom' ili 'Bojim Princem'. Ako tako nastavi,
bit e ga vrlo teko ukloniti."
"Ratnik-Prorok..." Sinteza se zasmijulji. "Vrlo je lukav, taj Dunyanjanin. Zauzdava te fanatike uzicom koju su sami proizveli...
Kakve su mu propovijedi, Gaortha? Prijeti li Svetom ratu na bilo koji nain?"
"Ne. Ne jo, Oe Savjeta."
"Procijeni ga, a onda postupi kako ti se uini prikladnim. Ako ti se uini da bi mogao pokoriti Sveti rat, mora ga uutkati - bez
obzira na cijenu. On je tek udan svat. Cishaurimi su na neprijatelj!"
"Da, Stari Oe."
Svjetlucava poput mokrog mramora, bijela glava trne dvaput, kao da odgovara na neki temeljni instinkt. Krilo se spusti na
Sarcellusovo koljeno i uroni meu njegova sjenovita bedra... Gaortha se ukruti.
"Jesi li jako povrijeen, drago moje dijete?"
"Daaaa", stvor imenom Sarcellus proapta.
Malena glavica trne unazad. Umorne su oi gledale kako vrh krila krui i gladi, gladi i krui. "Oh, ali zamisli... Zamisli svijet u
kojem niti Jedna utroba ne zaigra, u kojem niti jedna dua nema nade!"
Sarcellus srkne slinu od uitka.

129

oglavlje esnaesto

SHIGEK
Ljudi nikada toliko ne nalikuju jedan drugome kao kad spavaju ili kad su mrtvi.
OPPARITHA O TJELESNOME
Arogancija Inrita silno je porasla u danima nakon Anwurata. Iako su oni trezveniji zahtijevali da se odmah nastavi s napadom, velika
je veina buno zagovarala predah. Smatrali su da su Fanimljani gotovi, ba kao to su mislili da su gotovi nakon Mengedde. No dok
su Ljudi od Kljove ekali, Padirada je kovao planove. U init e svijet svojim titom.
DRUSAS ACHAMIAN, KOMPENDIJPRVOGA SVETOGA RATA
Rana jesen, 4111. godina Kljove, Iothiah
Achamiana su muili snovi... Snovi isukani iz korica.
Sitna kiica zamagljivala je daljine, prekrivala Prstenasto gorje vunastim sivim zavjesama,inei ludilo pred njim dometom
cjelokupne vidljive kreacije. Gomile Srankova, naikanih crno-bronanim orujem. Redovi Baraga mlatili su po blatu svojim
masivnim maljevima. A iza njih, visoki^ bedemi Golgotteratha. Maglovite kule nad strmoglavim stijenama, dval velika roga Arke
propinjala su se u tmurnu maglu, zaobljeni i zlatni u| beskrajnom sivilu, provodili su slapove vode koja nije pronala lijeba.
Prastari Golgotterath, podignut oko najveeg uasa koji je ikada pao snebesa.
Uskoro e se predati...
Veliko vijuganje kotrljalo se s parapeta, prema van i nad turobne poljane.
Poput plime pauka, Srankovi su nagrnuli naprijed, zavijajui kroz lokve, trei kroz blato. Zabijali su se u falange ratobornih
Aorsija, dugokosih bedema Sjevera; kipjeli kroz sjajne redove Kuniurija, plimu norsirske slave. Poglavice-Prinevi Visokih Norsiraca
gonili su koije naprijed i sve je pogibalo pred njima. Stijegovi Ishterebintha, posljednjeg Neljudskog zamka, juriali su duboko u
more nemani, ostavljajui za sobom razvaline crne krvi. Veliki Nil'gikas stajao je poput zrake blistavog sunca usred dima i zlokobnih
sjena. I Nymeric je puhao u Svjetorog, opet i iznova, sve dok Srankovi nisu vie mogliuti nita osim tutnjave vlastite propasti.
Seswatha, Vrhovni vladar Sohonca, podignuo je lice prema kii i okusio slatku radost, jer se dogaalo, jer se stvarno dogaalo!
Strani Golgotterath, drevni Min-Uroikas, tek to nije pao. Upozorio ih je na vrijeme!
Achamian e proivljavati svih osamnaest godina te zablude. Snove isukane iz korica noa.
A kad bi se probudio, uz zvuke grubih povika ili pljutanja hladne vode po njegovom licu, inilo mu se da je jedan uas samo
zamijenjen drugim. Treptao bi od svjetlosti baklje, tupo bi zamijetio okove koji ga uljaju, smrdljivu krpu u ustima i mrane figure u
grimiznim ogrtaima koje su ga okruivale. I prije nego se opet prepusti Snovima, pomislio bi, Stie... Apokalipsa stie...
"udno je to, zar ne, Iyokuse?"
"A to to?"
"Da je ljude tako lako uiniti bespomonima." "Ljude i kole..." "to eli rei?" "Nita, Vrhovni vladaru." "Gledaj! On gleda!"
"Da... ini to s vremena na vrijeme. Ali mora jo malo ojaati da bismo mogli poeti."
Esmenet je uzviknula kad ih je ugledala kako vode konje poljem prema njoj. Kellhus i Serwe, iscrpljeni od dugog i besanog
putovanja. Odjednom je trala po neravnom panjaku kao da je povlai dugaak neodoljivi konop. Prema njima. Ne, ne njima -prema
njemu.
Poletjela je prema njemu, zgrabila ga vre nego to je mislila da su joj ruke u stanju. Mirisao je na prainu i mirisna ulja. Njegova
brada i kosa ljubile su joj kou mekim kovrama. Osjeala je kako joj se suze slijevaju s obraza na njegov vrat u neprekinutim
linijama.
"Kellhus", jecala je. "O, Kellhuse... Mislim da.ludim\"
"Ne, Esmi... To je tuga."
inilo joj se da je on stup utjehe. Njegova etvrtasta prsa koja su joj spljotila grudi. Njegove dugake zatitnike ruke oko njezinih
lea i uskog struka.
Odgurnuo ju je od sebe i ona se okrene Serwe, koja je takoer plakala. Zagrlile su se, a onda su svi zajedno poli prema osamljenom
atoru na padini. Kellhus je vodio konje.
"Nedostajala si nam, Esmi", ree Serwe, neobino smetena.
Esmenet tuno pogleda djevojku. Na lijevom je oku imala crno-rumenu masnicu, a ispod linije kose strala joj je upaljena crvena
posjekotina. Sve da je Esmenet i imala srca - a nije - ekala bi da joj Serwe sama objasni, a ne bi je pitala to je bilo. Bila je to sudbina
ena - naroito ako su razuzdane...
Osim lica, inila se zdravom, blistala je ak. Ispod hasasa trbuh joj je bio zaobljen, ali su joj kukovi ostali uski, na emu joj je
Esmenet mogla samo zavidjeti. Stotine su pitanja preplavile Esmenet. Kako su joj lea? Koliko esto piki? Je li krvarila? Iznenada

130

joj sine koliko je djevojka sigurno prestravljena - ak i uz Kellhusa. Esmenet se sjeala svojeg radosnog straha. No opet, ona je bila
sama. Potpuno sama.
"Sigurno umire od gladi!" uskliknula je.
Serwe odmahne glavom traljavo zanijekavi, i Esmenet i Kellhus prasnu u smijeh. Serwe je uvijek bila gladna - kao to trudnica i
treba biti.
Na trenutak je Esmenet osjeala da joj u oima opet sija sunce.
"Tako mi je drago da vas vidim", ree ona. "Oplakivala sam i vie od gubitka Achamiana."
Stigao je sumrak pa je poela skupljati drva - uglavnom naplavine boje kosti koje je bila pronala uz rijeku - za potpalu. Kellhus je
sjedio prekrienih nogu ispred sve slabijeg plamena. Serwe je naslonila glavu na njegovo rame; kosa joj bijae gotovo posve bijela od
sunca, a nos crven i gulio se kao i uvijek.
"To je ista vatra", Kellhus ree. "Ona koju smo zapalili kad smo tek stigli u Shigek."
Esmenet stane s punim rukama drva.
"Je!" Serwe usklikne. Ogledavala se po golim padinama, okrenula se prema tamnom pojasu rijeke malo dalje. "Ali sve je nestalo...
Svi atori. Svi ljudi..."
Esmenet je stavljala u vatru jedan pozamani komad za drugim. Bila je opsjednuta vatrom u zadnje vrijeme. Nije se imala za koga
drugog brinuti.
Osjeala je kako je Kellhus blago promatra.
"Neka je ognjita nemogue ponovno zapaliti", ree on.
"Gori sasvim dobro", promrmlja Esmenet. Trepnula je suze, mrcnula i obrisala nos.
"Ali to ini ognjite, Esmi? Je li to vatra ili obitelj koja je odrava?"
"Obitelj", ree ona konano. Obuzela ju je neobina praznina.
"Mi smo ta obitelj... Zna to." Kellhus je nagnuo glavu u stranu da bi pogledao u njezino sputeno lice. "I Achamian to isto zna."
Noge joj postanu strane i ona posrne, padne na stranjicu. Jo je jednom poela plakati.
"A-ali mo-moram o-ostati... M-moram g-gaekati... ekati da se vrati kui"
Kellhus klekne pored nje i podigne joj bradu. Ona spazi sjajan trag suze na njegovom lijevom obrazu.
"Mi smo taj dom", ree on i nekako je to bio kraj rasprave.
Tijekom veere Kellhus je objasnio sve to se dogaalo tjedan ranije. Bio je nevjerojatan pripovjeda - oduvijek je bio - i na neko
vrijeme Esmenet se nala izgubljena u Bitki kod Anwurata i njezinim vrtoglavim intrigama. Srce joj je nabijalo u grlu dok je opisivao
vatru u taboru i navalu Khirgwija, i pljeskala je i smijala se jednako koliko i Serwe kad je priao kako je obranio Swazondski stijeg,
to je prema njegovim rijeima bio tek niz neobino sretnih pogreaka. I ona se zapitala kako se taj udestan ovjek - prorok! jer nije
mogao biti nita drugo - moe zanimati za nju Esmenet, kurvu radnike kaste iz tronog predgraa umne.
"O Esmi," ree on, "tako sam sretan to vidim tvoj osmijeh."
Ona se ugrize za usnu i nasmije uplakanim licem.
On nastavi, ozbiljnije, opisivati dogaaje nakon bitke. Kako su otjerali pogane u pustinju. Kako je Gotian drao odrubljenu
Skaurasovu glavu pred pobjednikim vatrama. Kako i sada Sveti rat osigurava junu obalu. Od delte do duboko u pustinju, svetita
gore...
Esmenet je vidjela dim.
Sjedili su u tiini neko vrijeme i sluali kako vatra prodire svoja drva. Kao i uvijek, nebo je bilo pustinjski vedro, a zvjezdani se
svod inio beskrajnim. Mjeseina je bojila vjeni Sempis u srebrno.
Koliko je noi razmiljala o tim stvarima? O nebu i dalekosenom krajoliku. inili su je tako sitnom, zastraivali je svojom
udovinom ravnodunou, podsjeali je da srca nisu nita doli leprave krpe. Previe vjetra i zavrit e u velikom bezdanu. Premalo
i postat e mlitava.
Kakve je Akka izglede imao?
"Javio mi se Xinemus", Kellhus konano ree. "Jo uvijek traga..."
"Znai, ima nade?"
"Uvijek ima nade", ree on glasom koji ju je u isti mah ohrabrivao i umrtvljivao joj srce. "Moemo samoekati da vidimo to e
saznati."
Esmenet nije bila u stanju govoriti. Pogledala je Serwe, no djevojka je izbjegavala njezin pogled.
Oni misle da je mrtav.
Znala je da nadanje nema smisla. Takav je svijet. Ali mrtav joj se inilo kao tako nemogua misao. Kako razmiljati o kraju
razmiljanja?
Akka bi
"Doi", Kellhus ree, brzo i otvoreno poput nekoga tko je siguran u svoj novi put. Zaobiao je malu vatru i sjeo pored nje s rukama
na koljenima. tapom je narisao neobino poznat znak na zemlji pred njima. "U meuvremenu, nauit emo te itati."
inilo joj se da je isplakala sve suze, no nekako...
Esmenet pogleda Kellhusa i nasmijei se kroz suze. Glas joj se inio sitan i slomljen.
"Oduvijek sam htjela itati."
Neprimjetan prijelaz izmeu agonija - sa Seswathinog muenja u utrobi Dagliasha pred dvije tisue godina na sada... Bol smeuranih
opekotina, oguljenih zapea, zglobova iskrivljenih zbog pogreno raspodijeljene teine njegovog tijela. Isprva Achamian nije ni
shvatio da je budan. Samo mu se inilo da se Mekeritrigovo lice pretvorilo u Eleazarasovo - neljudski lijepo lice Izdajnika Ljudi
pretvorilo se u lice Vrhovnog vladara, izrovano i brkato.
"Ah, Achamiane," Eleazaras ree, "lijepo te vidjeti da vidi - stvari u ovome svijetu, barem. Neko smo vrijeme strahovali da se
uope nee probuditi. Zamalo si poginuo, zna. Biblioteka je potpuno unitena... Sve one knjige sada su pepeo samo zahvaljujui
tvojoj tvrdoglavosti. Kako Sareoti negdje tule u Onostranome. Sve one njihove jadne knjige!"

131

Achamian je imao zaepljena usta, bio je nag i okovan, zapea iznad glave i gleanj uz gleanj, tako da je visio objeen iznad
velikog mozaikog poda. Odaja bijae nadsvoena, ali nije vidio vrh stropa niti je mogao vidjeti kraj zidova koji su uokvirivali svitu
koja je stajala pred njim u svilenim ogrtaima. Okolni prostori izgubili su se u tami. Tri mrana tronoga eravnika bacala su svjetlost,
i samo je on, objeen na sjecitu njihovih krugova osvjetljenja, bio na svjetlu.
"Eh da..." Eleazaras nastavi promatrajui ga sa slabanim osmijehom. "Ovo mjesto. Uvijek je dobro imati pojam o zatvoru u kojem
se nalazi, ne? Stara inritska kapela, sudei po izgledu. Izgradili su je Cenejani, rekao bih."
Iznenada on shvati.
Grimizni Tornjevi! Mrtav sam... Mrtav sam.
Suze su mu se slijevale niz lice. Tijelo ga je izdalo, izudarano, umrtvljeno od visenja, i on osjeti mlaz urina i fekalija po golim
nogama i zauje kako ljapkaju po mozaikim zmijama pod njegovim nogama.
Neee! Ovo ne moe biti stvarno!
Eleazaras se smijao; mravo, zlo bie. "A sada", ree on jnanskim i aljivim glasom, "tuli i neki odavno mrtvi cenejski arhitekt."
Zauje se nelagodan smijeh iz njegove pratnje. Svladan ivotinjskom panikom, Achamian se uvijao u okovima i o zbog krpe u ustima.
Uhvatie ga grevi i on se opusti. Njihao se u malim krugovima pod kaznom valova i valova boli. Esmi...
"Toliko je sigurnosti ovdje," Eleazaras ree, drei mu rupi na licu, "zar ne, Achamiane? Zna zato si otet. A zna i koji je
neminovni ishod. Muit emo te da izvuemo Spoznaju iz tebe, a ti e, uvjetovan godinama obuke u Mandatu, osujetiti svaki na
pokuaj. Umrijet e u agoniji, sa svojim tajnama duboko u srcu, a nama e ostati samo jo jedno beskorisno mandatovsko truplo.
Tako bi to trebalo ii, zar ne?"
Achamian je samo zurio potpuno uasnut, kao izmueno klatno koje se polako njie, amo-tamo, amo-tamo...
Eleazaras je rekao istinu. On bi trebao umrijeti za svoje znanje, za Gnosu.
Misli, Achamiane, misli! Molim-te-molim-te-Boe-dragi-mora-misliti!
Bez vodstva neljudskih Quya, Mistine kole Tromorja nikada nisu nauile kako nadii ono to su nazivali Analogijama. Sva
njihova magija, ma koliko mona i genijalna bila, proizlazila je iz moi ezoterinih asocijacija, iz rezonanci izmeu rijei i konkretnih
dogaaja. Trebali su obilaznice - zmajeve, munje, sunca - da bi palili svijet. Nisu mogli poput Achamiana izmamiti bit tih stvari, samo
Gorenje. Nisu znali nita o Apstrakcijama.
Dok su oni bili pjesnici, on je bio filozof. Oni su bili obina bronca u usporedbi s njim, eljezom, i on e im to pokazati.
Achamian puhne zrak kroz nosnice. Mutnim je oima bijesno zurio u Vrhovnog vladara.
Gorjet e ti meni! Gorjet e ti meni!
"Ali ovdje" Eleazaras je govorio, "u ova turbulentna vremena, prolost ne mora biti tvoj tiranin. Ovdje tvoja muka, tvoja smrt nisu
osigurane... Ovdje nita nije sigurno."
Eleazaras se udalji od ostalih - pet elegantnih, odmjerenih koraka - i stane vrlo blizu Achamiana.
"Da ti to dokaem, izvadit u ti krpu iz usta. ak u ti dopustiti da govori umjesto da te reetam beskrajnim Prinudama, kao to
smo to inili s tvojim kolegama Uenjacima u prolosti. No upozoravam te, Drusase Achamianu, pokuaji napada na nas bit e
uzaludni." Izvukao je krhku ruku iz manete rukava izvezenog pleterima i pokazao prema mozaikom podu.
Achamian ugleda iroki krug naslikan crvenom bojom preko stiliziranih ivotinja na mozaikom podu: prikaz zmije s ljuskama od
piktograma koja prodire svoj rep.
"Kao to vidi," Eleazaras e blago, "okovan si iznad Uroborijskog kruga... Ako samo zapone neku Inkantaciju, izazvat e si
nepodnoljivu bol, to te uvjeravam. Svjedoio sam ve tome."
Ba kao i Achamian. Grimizni su Tornjevi, ini se, posjedovali mnoga mona poetska sredstva.
Vrhovni vladar se povukao, i iz sjena se pojavio glomazni eunuh. Debelim, ali spretnim prstima on mu izvue krpu. Achamian usie
zrak na usta, okusi smrad ranije izdaje vlastitog tijela. Objesio je glavu prema naprijed i pljunuo to je bolje mogao.
Grimizni Uenjaci promatrali su ga s oekivanjem, ak i zabrinuto. "Dakle?" Eleazaras upita.
Achamian trepne i iskrivi vrat od boli. "Gdje smo mi to?" zagraktao je. iroki osmijeh razdijeli rijetku kozju bradicu Vrhovnog
vladara. "Pa u Iyothiahu, dakako."
Achamian se namrti i kimne glavom. Spusti pogled prema Uroborijskom krugu pod sobom i ugleda svoj urin kako curi niz fuge
izmeu ploica mozaika...
Nije mu se to inilo pitanjem hrabrosti, samo nepromiljeni trenutak nesuvislosti, svojeglavo nepoznavanje posljedica.
Izrekao je dvije rijei.
Agonija.
Dovoljno da zavriti i ponovno isprazni crijeva.
Niti usijanja vijugale su i ravale se pod njegovom koom kao da ima sunevu svjetlost umjesto krvi.
Vritao je i vritao sve dok mu se nije inilo da bi mu se oi trebale rasprsnuti, zubi popucati i rasuti se po mozaiku, kvrcajui kao
porculan po porculanu.
A onda opet u none more i daleko starije i daleko manje trenutane muke.
Kad je vritanje prestalo, Eleazaras se zapilji u onesvijetenu figuru. ak i tako okovan i nag, sa smeuranim falusom koji je virio iz
crnih stidnih dlaka, izgledao je... prijetee.
"Tvrdoglav", ree Iyokus tonom koji je drsko pitao, to si ti oekivao?
"Uistinu", Eleazaras odgovori i razbjesni se. Zastoj za zastojem.
Spoznaja bi bila prekrasan dar kad bi je uspio izvui iz ovog drhtavog pseta, no bio bi to i neoekivani dar. Ono to je morao znati bio
je odgovor na pitanje to se to dogodilo one noi u Carskim katakombama ispod Andiaminskih visova. Morao je znati to ovajovjek
zna o Cishaurimovim pijunima lanih lica.
Cishaurim!
Izravno ili neizravno, ovo mandatsko pseto ponitilo je svu prednost koju su dobili Bitkom na Mengeddi. Prvo, ubivi dvojicu
arobnjaka visokog ranga u Sareotskoj biblioteci, meu kojima i Yutiramesa, starog i monog Eleazarasovog saveznika. Zatim,
pruivi onom fanatiku Proyasu sredstvo moi. Da nije bilo njegovih prijetnji da e osvetiti svog 'dragog, starog uitelja', Eleazaras

132

nikada ne bi dopustio da se Grimizni Tornjevi pridrue Svetom ratu na junoj obali. estorica! estorica visokorangiraniharobnjaka
pali su od fanimskih strijelaca naoruanih Choraeama u Bitki kod Anwurata. Ukrummu, Calasthenes, Nai'n...
estorica!
A upravo su to, Eleazaras je znao, Cishaurimi eljeli... Raskrvariti ih dok ljubomorno uvaju svoju vlastitu krv!
O, udio je on za Gnosom. Toliko da se to zamalo pokazalo protuteom onoj drugoj rijei - 'Cishaurim'. Zamalo. Te veeri u
Sareotskoj biblioteci, gledajui kako taj jedan ovjek sam prua otpor osmorici visokorangiraniharobnjaka blistavim, apstraktnim
svjetlima, Eleazaras je bio zavidan kao to nikada prije nije bio zavidan. Takvaudesna mo. Takva istoa raspodjele. Kako?
pomislio je. Kako?
Jebene mandatske svinje.
Nakon to sazna sve to mu je potrebno o Cishaurimu, dat e to pseto na dobro staro muenje. Sve su stvari na svijetu lutrija i tko
zna, moda se otmica ovog ovjeka pokae jednako znaajnom kao i unitenje Cishaurima - na kraju.
To je Iyokusa muilo, Eleazaras zakljui. Nije mogao podnijeti injenicu da neke nagrade opravdavaju ak i najoajnikije rizike.
On nije poznavao nadu.
Ovisnici o chanvu kao da nikada ne poznaju nadu.
Sempis se pri prelasku inio veim od rijeke.
Esmenet je jahala iza Serwe do oblinje inritske skele, istodobno uasnuta zbog plovidbe na leima ivotinje i zadivljena uroenom
sposobnou koju je djevojka imala za jahanje. Serwe joj je objasnila da je to zato jer je Cepaloranka. Roena je u sedlu.
Dakle, s rairenim nogama, pomisli Esmenet u trenutku neuobiajene gorine.
Kasnije, dok su stajali pod umeim liem, gledala je preko rijeke u ogoljelu sjevernu obalu. Ta ju je pusto rastuila, podsjetila je
na njezino srce i razlog zbog kojeg odlazi. No udaljenost... Preplavio ju je zastraujui osjeaj konanosti, sigurnost da je Sempis, ije
je vode smatrala blagim, u stvari nemilosrdno osvetoljubiv i ne doputa povratak.
Mogu preplivati... Znam plivati!
Kellhus je obujmi oko ramena. "Svijet izgleda juno", ree on.
Povratak u conriyanski tabor bio je manje teak nego to se bojala. Proyas se utaborio pod visokim zidinama Ammegnotisa, jedinog
velikog grada na junoj obali. Zbog toga su se nali usred velikog strujanja prometa na putu prema trnici: skupinama jahaa, koija,
bosih pokajnika, svi nagurani uz rub ceste gdje je hlad palmi najdublji. No umjesto da se izgube u gomili, nali su se opkoljeni
ljudima, uglavnom Ljudima od Kljove, no i nekim sljedbenicima tabora; svi su molili da ih dotakne ili blagoslovi Ratnik-Prorok.
Serwe joj je objasnila da su ga prie o njegovom otporu protiv Khirgwija dodatno potvrdile u srcima mnogih ljudi. Doslovno su ih
napastvovali dok nisu doli do tabora.
"Vie ih ne kori", Esmenet ree, promatrajui zaprepateno. Serwe se nasmije. "Nije li to divno?"
I bilo je - bilo je! Kellhus, ovjek koji ju je toliko puta zadirkivao oko njihove vatre, sada je hodao kroz mase pune oboavanja i
govorio tople i utjene rijei. Bio je to Kellhus\
Ratnik-Prorok.
Podignuo je pogled prema njima, nacerio se i namignuo. Naslonjena na djevojina lea u sedlu, Esmenet osjeti kako je Serwe
zadrhtjela od sree i na trenutak osjeti ugriz ljubomore. Zato ona uvijek gubi? Zato je Bogovi toliko mrze? Zato ne nekog drugog,
nekoga tko to zasluuje? Zato ne Serwe?
No nakon tih misli uslijedio je nemilosrdan sram. Kellhus je doao Po nju. Kellhus! ovjek kojeg drugi oboavaju doao je jer se
brinuo za nju.
ini to za Achamiana. Za svog uitelja...
Proyas je postavio ogradu od kolja oko ruba conriyanskog kampa prvenstveno zbog cijele te strke oko Kellhusa, Serwe joj je objasnila
i ubrzo su neometano hodali dugim platnenim alejama.
Esmenet je samu sebe uvjeravala da se boji povratka jer bi to pobudilo previe sjeanja. No ono ega se u stvari bojala bio je
gubitak tih sjeanja. Odbijanje odlaska iz starog tabora bilo je nepromiljeno, oajniko, bijedno... Kellhus joj je to pokazao. No
ostanak ju ipak jest ojaao na neki nain - ili joj se barem tako inilo kad je razmiljala o tome. Bio je tu snaan obrambeni stav,
uvjerenost da mora sauvati Achamianovo okruenje. ak nije eljela dirati okrhnutu glinenu zdjelicu iz koje je onog posljednjeg
jutra pio aj. Opisujui njegovo odsustvo toliko bolnim detaljima, inilo joj se da su takve stvari postale fetii, amajlije koje e
osigurati njegov povratak. A bio je tu i osjeaj usamljenikog ponosa. Svi su pobjegli, a ona je ostala -ona je ostalal Gledala bi po
naputenim poljima, ognjitima koja se pretvaraju u zemlju, stazama izgrebanim kroz travu, iitav joj je svijet izgledao poput duha.
Samo joj se njezin gubitak inio stvarnim... Samo Achamian. Nema li neke divote, nekog dostojanstva u tome?
Sada je krenula dalje - bez obzira na to to je Kellhus rekao o ognjitu i obitelji. Je li to znailo da za sobom ostavlja i Akku?
Plakala je dok joj je Kellhus pomagao postaviti Achamianov ator, tako malen i otrcan, u sjeni velianstvenog brokatnog paviljona
kojeg je on dijelio sa Serwe. No bila je zahvalna. Toliko zahvalna.
Pretpostavljala je da e prvih noi biti nelagodno, no prevarila se. Kellhus je bio previe velikoduan, a Serwe previe nevina da bi
se osjeala ikako drugaije osim dobrodolo. S vremena na vrijeme Kellhus bi je nasmijavao, Esmenet je pretpostavljala samo da bi je
podsjetio da jo uvijek moe osjetiti radost. Inae bi ili dijelio njezinu tugu ili se povukao da bi mogla patiti u samoi.
Serwe je bila... pa, Serwe. Ponekad bi se inila posve nesvjesnom Esmenetine tuge i ponaala se kao da se nita nije desilo, kao da
bi Achamian mogao svaki as doetati zavojitom uliicom, smijui se ili prepirui sa Xinemusom. I iako je Esmenet pomisao na to
bila uvredljiva, u praksi je to bilo neobino utjeno. Bilo se lijepo pretvarati.
A ponekad se Serwe inila potpuno utuenom, zbog nje, zbog Achamiana, kao i zbog sebe. Djelomino je razlog tome bila njezina
trudnoa ona sama plakala je i smijala se kao luakinja dok je nosila svoju ki no Esmenet je to bilo naroito teko podnijeti. Uljudno
bi upitala Serwe
to joj je, uvijek bi bila njena, ali bi je vlastite misli ispunjale sramomAko bi Serwe plakala zbog Achamiana, Esmenet bi se pitala zato. Jesu li bili ljubavnici vie od one jedne noi? Ako bi Serwe plakala
zbog nje, gsmenet bi bila ljuta. to? Zar je toliko jadna? A ako bi joj se inilo da Serwe samo cendra, Esmenet bi bila zgaena. Kako
netko moe biti toliko sebian?

133

Kasnije bi Esmenet korila samu sebe. to bi Achamian mislio o tako ogorenim, zlobnim mislima? Bio bi toliko razoaran! "Esmi!"
rekao bi. "Esmi, molim te..." I provodila je besane sate prisjeajui se svih svojih stranih rijei, svih sitnih okrutnosti, i preklinjala
Bogove za oprost. Nije to mislila. Kako bi mogla?
Tree je noi zaula tiho kucanje po preklopu na ulazu u ator. Kad ga je odmaknula u stranu, Serwe se provukla unutra; mirisala je
po dimu, naranama i jasminu. Polugola djevojka kleala je u tami i plakala. Esmenet je ve znala da se Kellhus nije vratio jer je
oslukivala. Imao je svoje sjednice i, dakako, svoju sve veu kongregaciju.
"Serchaa?" upitala je majinskim tonom, zasiena od tjeenja onih koji pate manje od nje same. "to je bilo, Serchaa?"
"Molim te, Esmi. Molim te, preklinjem te!"
"to me moli, Serchaa? to eli rei?"
Djevojka je oklijevala. Oi su joj bile tek sjajne toke u mraku.
"Nemoj ga ukrasti!" Serwe iznenada zavapi. "Nemoj mi ga preoteti!"
Esmenet se nasmije, ali blago da ne povrijedi njezine osjeaje.
"Da ne ukradem Kellhusa", ree ona.
"Molim te, Esmi! T-ti si tako lijepa... Skoro lijepa kao ja! Ali si i pametna! Ti razgovara s njim kao to drugi mukarci razgovaraju s
njim! ula sam te!"
"Serchaa... Ja volim Akku. Volim i Kellhusa, ali ne... ne onako kako se ti boji. Molim te, ne smije se bojati! Ne bih mogla podnijeti
da me se boji, Serchaa!"
Esmenet je mislila da je bila iskrena, ali kasnije, dok se privinula uz Serwina vitka lea, shvatila je da likuje pri pomisli da se Serwe
boji. Motala je djevojinu plavu kosu izmeu prstiju razmiljajui kako je ova istom tom kosom mela po Achamianovim prsima...
Pitala se koliko bi je lako bilo iupati s tjemena.
Zato si spavala sAkkom? Zato?
Sljedeeg jutra Esmenet se probudila prepuna kajanja. Mrnja je, kao to su Sumanci govorili, gramziv gost i zadrava se samo u
srcima debelim od ponosa. Esmenetino se srce veoma istanjilo. Zurila je u djevojku u obojanoj svjetlosti. Serwe se okrenula u snu i
sada je leala aneoskim licem okrenuta prema Esmenet. Desnom je rukom obuhvatila zaobljeni trbui. Disala je tiho poput bebe.
Kako moe biti toliko ljepote u usnulom licu? Nekoje vrijeme Esmenet razmiljala o tome to je mislila da vidi. Bio je tu neobian
osjeaj podmuklosti, uzbuenje jednostranog svjedoenja toliko poznatog djeci. Zbog toga se Esmenet nacerila. No bilo je tu jo
mnogo toga: aura usnulog ivota, nagovjetaj smrti, uenje nad prizorom neukrotivog karnevala ljudskih izraza obuhvaenog u
mrtvilu jedne toke. Bio je tu osjeaj istine, spoznaja da sva lica imaju tu jednu zajedniku toku. Bilo je to, Esmenet je znala, njezino
lice, kao to je bilo i Achamianovo, pa ak i Kellhusovo. No najvie od svega, bila je tu velianstvena ranjivost. Usnulo grlo, kazivala
je nilnameka izreka, lako je prerezati.
Nije li to ljubav? Dopustiti da te se gleda dok spava...
Plakala je kad se Serwe probudila. Gledala je kako djevojka trepe, izotrava pogled i mrti se.
"Zato?" Serwe upita.
Esmenet se nasmijei. "Zato jer si tako lijepa", ree Esmenet. "Tako savrena."
Serwine oi zasjaju od sree. Okrenula se na lea i rastezala ruke po zaguljivom zraku.
"Znam!" povie ona i zakotrlja ramenima u lagani ples. Pogleda Esmenet i trne obrvama gore-dolje. "Svi me ele!" smijala se.
"ak i ti!"
"Kujo mala!" Esmenet proape i podigne ruke kao da joj eli izgrepsti oi.
Kellhus je ve bio pored vatre kad su se njih dvije iskoprcale iz atora, smijui se i cvilei. Samo je zatresao glavom - kao to bi,
valjda, mukarac i trebao.
Od tog se dana Esmenet brinula za Serwe s jo vie njenosti. Tako je udno bilo, tako zbunjujue, to prijateljstvo koje je pronala s
tom djevojkom, tim trudnim djetetom koje je uzelo proroka za ljubavnika.
ak i prije nego to je Achamian otiao u Biblioteku pitala se to to Kellhus vidi u Serwe. Sigurno je vidio jo neto osim njezine
ljepote - koja je bila upravo nezemaljska, Esmenet bi esto pomislila. Kellhus je vidio srca, ne kou, ma koliko glatka i mramorno
bijela ona bila. A Serwino se srce inilo toliko manjkavim. Radosno i otvoreno, svakako, ali i tato, muiavo, razdraljivo i
razuzdano.
No sad se Esmenet pitala ne sadre li upravo te mane tajnu savrenstva njezina srca. Jer spazila je traak tog savrenstva dok ju je
gledala kako spava. Na trenutak je vidjela ono to samo Kellhus moe vidjeti... Ljepotu krhkosti. Sjaj nesavrenstva.
Svjedoila je, shvati. Svjedoila je istini.
Nije mogla nai prave rijei, no osjeala se bolje zahvaljujui tome, nekako oivljeno. Tog ju je jutra Kellhus pogledao i kimnuo na
iskren, zadivljeni nain koji ju je podsjetio na Xinemusa. Nije rekao nita jer nije bilo potrebno ita rei - ili se barem tako inilo.
Moda se istina ne razlikuje toliko mnogo od magije, pomislila je. Moda oni koji govore istinu jednostavno vide jedni druge.
Kasnije, prije nego to je otila sa Serwe vrludati po polunaputenim trnicama Ammegnotisa, Kellhus joj je pomagao uitanju.
Unato njezinim prosvjedima dao joj je Kroniku Kljove kao poetnicu. Samo dranje u kou uvezanog rukopisa ispunjalo ju je
stravom. Izgled, miris, pa ak i strugajua kripa hrbata govorili su o pravednosti i konanom sudu. Stranice kao da su bile ispisane
eljezom. Svaka rije koju je izgovorila sadravala je samo svoju tjeskobu. Svaki stupac nalik ptijim tragovima prijetio je sljedeem.
"Ne trebam itati garanciju vlastitog prokletstva", rekla je Kellhusu.
"to kae?" Kellhus upita, ignorirajui njezinu zlovolju.
"Da sam ja smee!"
"to kae, Esmi."
Vratila se iscrpljujuem procesu upanja zvukova iz znakova i rijei iz zvukova.
Dan je bio pustinjski vru, naroito u gradu, gdje su kamen i zemljana opeka upijali sunce i, inilo se, udvostruavali njegovu
vruinu. Esmenet se te veeri rano povukla i prvi put nakon mnogo dana zaspala bez plakanja za Achamianom.

134

Probudila se u 'budalino jutro', kako su to Nansurci nazivali. Oi su joj jednostavno zaleprale i otvorile se i nala se budna, iako su
joj tama i temperatura govorile da je jutro udaljeno jo mnogo sati. Namrtila se na ulaz u ator koji je bio otvoren. Bosa su joj stopala
strala ispod pokrivaa. Mjeseina je kupala njih i muka stopala u sandalama...
"Ima tako zanimljivo drutvo", Sarcellus ree.
Uope joj nije palo na pamet da vrisne. Na trenutak ili dva njegovo Jj se prisustvo inilo dolinim koliko se inilo i nemoguim.
Leao Je pored nje, glave podboene laktom, velikih smeih oiju sjajnih od podsmijeha. Ispod bijele odore sa zlatnim cvjetnim
uzorkom imao je rijalsku halju s Kljovom izvezenom na prsima. Mirisao je na sandalovinu i druge ritualne miomirise koje nije mogla
odrediti.
"Sarcelluse", promrmlja ona. Koliko ju je dugo promatrao?
"Nikada nisi rekla arobnjaku za mene, zar ne?"
"Ne."
Zatrese glavom glumei aljenje. "Zloesta kurva."
Osjeaj nestvarnosti nestane i prvi put je obuzme pravi strah.
"to eli, Sarcelluse?"
"Tebe."
"Odlazi..."
"Tvoj prorok nije ono to ti misli... Zna to."
Strah preraste u uas. Jako je dobro znala koliko moe biti okrutan prema onima koji nisu u uskom krugu onih koje potuje, no sebe
je uvijek smatrala dijelom tog kruga - ak i nakon to je otila iz njegovog atora. No neto se dogodilo... Nekako je shvatila da ne
znai nita, ba nita, ovjeku koji je sada zurio u nju.
"Odlazi smjesta, Sarcelluse."
Zapovjednik Vitezova se nasmije. "Ali trebam te, Esmi. Trebam tvoju pomo... Bit e zlata..."
"Vritat u. Upozoravam"
"Bit e ivota!" Sarcelus zarei. Nekako joj je njegova ruka poklopila usta. Nije trebala osjetiti ubod da bi znala da joj dri no
prislonjen uz vrat.
"Sluaj, kurvo. Prelo ti je u naviku prositi za krivim stolom. arobnjak je mrtav. Tvoj prorok e mu se uskoro pridruiti. Pitam se,
to e onda biti s tobom?"
Odgurnuo je prekrivae u stranu i izloio je hladnom nonom zraku. Lecnula se i zajecala kad je vrh otrice poeo kruiti po njenoj
mjeseinom obasjanoj koi.
"Ha, stara kurvo? to e kad ti pika izgubi sjaj, ha? S kim e onda lijegati? Kako e zavriti, pitam se? Hoe li se jebati s
gubavcima? Ili e cuclati uplaene djeaie za mrvice kruha?"
Pomokrila se od uasa.
Sarcellus duboko udahne, kao da uiva u bukeu njezinog ponienja. Oi su mu se smijale. "Njuim li ja to dogovor?"
Esmenet jecajui kimne iza njegovih eljeznih prstiju.
Sarcellus se naceri i makne ruku.
Vrisnula je, vritala dok joj se nije uinilo da joj grlo sigurno krvari.
Onda se nala u rukama Kellhusa, koji ju je izvukao iz atora do sjajnog ugljenja na ognjitu. ula je povike, vidjela mukarce kako
se gomilaju oko njih s bakljama, ula glasove kako tutnjaju na conriyanskom. Nekako je objasnila to se dogodilo, drhtei i jecajui u
Kellhusovom snanom naruju. Nakon nekog vremena - inilo joj se istovremeno da je prolo nekoliko trenutaka i da su proli dani strka se smirila. Ljudi su se vratili odspavati jo ono malo to im je preostalo. Prestravljenost se povukla, i zamijenio ju je iscrpljeni
ujed neugode. Kellhus joj je rekao da e se aliti Gotianu, no da nitko nee moi uiniti bog zna to.
"Sarcellus je Zapovjednik Vitezova", Kellhus je rekao.
A ona je samo kurva mrtvog arobnjaka.
Zloesta kurva.
Esmenet je odbila Serwinu ponudu da odsjeda s njom i Kellhusom u njihovom paviljonu, ali je prihvatila ponudu da se opere u
njezinom lavoru. Kasnije ju je Kellhus otpratio do njezinog atora.
"Serwe ti ga je oistila", rekao je. "Promijenila ti je posteljinu."
Esmenet jo jednom pone plakati. Kad je postala tako slaba? Tako jadna?
Kako si me mogao ostaviti? Zato si me ostavio?
Upuzala je u ator kao da ulazi u jazbinu. Zaronila je lice u iste vunene deke. Osjetila je miris sandalovine...
Nosei lanternu, Kellhus ue za njom i sjedne nad njom prekrienih nogu. "Nema ga vie, Esmenet... Sarcellus se nee vratiti. Ne
nakon ovog noas. ak i ako se nita ne desi, ispitivanja e mu biti neugodna. Tko ne bi posumnjao da se neki mukarac povodi za
svojom poudom?"
"Ne razumije", izdahnula je. Kako da mu to kae? Cijelo je to vrijeme strahovala za Achamiana,ak se usudila i oplakivati ga, a
ipak... "Lagala sam mu!" usklikne. "Lagala samAkki!"
Kellhus se namrti. "Kako to misli?"
"Nakon to me on ostavio u umni posjetio me Savjet, Savjet Kellhuse! I znala sam da Inrau nije poinio samoubojstvo. Znala sam
to! Ali nikada nisam rekla Akki. Sveti Sejenuse, nikada mu nisam reklal A sada ga vie nema, Kellhuse! Nema!"
"Dii, Esmi. Dii... Kakve to veze ima sa Sarcellusom?"
"Ne znam... To je najlue u svemu. Ne znam!"
"Bili ste ljubavnici", Kellhus ree i ona se ukoi poput djeteta suoenog s vukom. Kellhus je oduvijek znao njezinu tajnu, jo od one
noi u svetitu iznad Asgiliocha kad je omeo nju i Sarcellusa. Otkud onda sad taj njezin strah?
"Neko si vrijeme mislila da voli Sarcellusa", Kellhus nastavi. "ak si usporeivala Achamiana s njim... Usporeivala si ih i
zakljuila da je Achamian manjkav."
"Bila sam glupa" povie ona. "Glupa!" Kako je mogla biti toliko glupa?

135

Niti jedan mukarac ti nije dorastao, ljubavi! Niti jedan! "Achamian je bio slab", Kellhus ree.
"Ali ja sam ga voljela zbog njegovih slabosti! Zar ne vidi? Zato sam ga i voljela!"
Voljela sam ga uistinu!
"I zato nisi mogla otii k njemu... Otii k njemu dok si dijelila postelju sa Sarcellusom znailo bi optuiti ga za iste te slabosti koje
nije mogao podnijeti. Pa si se drala podalje, zavaravala sebe da ga trai dok si se zapravo cijelo to vrijeme skrivala."
"Kako ti moe znati takve stvari?" jecala je.
"No koliko god lagala samoj sebi, znala si... I zato nikada ne bi mogla rei Achamianu to se dogodilo u umni - ma koliko njemu
bilo potrebno da to zna! Zato jer si znala da nee razumjeti i bojala si se to e vidjeti..."
Odvratna, sebina, prezira vrijedna...
Zagaena.
Ali Kellhus je mogao vidjeti... On je uvijek vidio.
"Nemoj me gledati!" povikala je.
Pogledaj me...
"Ali gledam, Esmi. Gledam. A ono to vidim ispunja me divljenjem."
I te su je opojne rijei, tako tople i tako bliske - toliko bliske! - umirile. Jastuk joj bijae bolan pod licem, a zemlja pod prostirkom ju
je gnjeila, no sve je bilo toplo i sve je bilo sigurno. Ugasio je lanternu, a onda se tiho povukao iz njezinog atora. Toplo sjeanje na
njegove prste nastavilo joj je prolaziti kroz kosu.
Oito izgladnjela, Serwe je poela rano jesti. Lonac rie vrio je na vatri, a Kellhus bi ga s vremena na vrijeme otklopio i poklopio,
dodavao luk, zaine i shigeki papar. Inae bi Esmenet kuhala, no Kellhus joj je naredio da ita naglas iz Kronike Kljove, smijao se
njezinim rijetkim prtljarijama i zapljuskivao je ohrabrenjima.
itala je Hvalospjeve, stare "Zakone Kljove", od kojih je Kasniji Prorok mnoge ukinuo u Traktatu. Zajedno su seudili da su djecu
kamenovali do smrti za udaranje roditelja, ili da su za ubojstvo neijeg brata, pogubljivali ubojiinog brata.
Onda je itala: "Ne dopusti..."
Prepoznala je rijei zbog samog njihovog ponavljanja. Izgovarajui polako sljedeu rije ona ree: "kurvi..." i stane. Pogleda
Kellhusa i ljutito izrecitira: "Ne dopusti kurvi da ivi, jer ona pravi bezdan od utrobe svoje..." Ui su joj gorjele. Zatomila je iznenadan
poriv da baci knjigu u plamen.
Kellhus uzvrati pogled, nimalo iznenaen. On je ekao da doem do te stranice. Cijelo vrijeme... "Daj mi knjigu", ree on
neodgonetivim tonom. Ona uini kako joj je reeno.
Glatkim, gotovo bezbrinim potezom on izvadi no iz ceremonijalnih korica koje je drao oko pasa. Drei otricu blizu vrha, on
krene strugati tintu uvredljive izjave s pergamenta. Nekoliko trenutaka Esmenet nije mogla shvatiti to to radi. Samo je zurila, kao
okamenjeni svjedok.
Jednom kad je stupac bio prazan, on se nagne unazad da ispita svoje djelo.
"Bolje", ree on, kao da je upravo sastrugao plijesan sa kruha. Okrene se da joj vrati knjigu.
Esmenet se nije mogla natjerati da je dotakne. "Ali... Ali ne moe to uiniti!"
"Ne?"
Tutne joj knjigu u ruke. Ona je praktiki baci u prainu dalje od sebe.
"To je Sveto pismo, Kellhuse. Kljova. Sveta Kljova!"
"Znam. Jamstvo tvog prokletstva."
Esmenet je blejala kao budala. "Ali..."
Kellhus se namrti i zatrese glavom kao da je zaprepaten da moe biti tako tupa.
"Dobro Esmi, to ti misli tko sam ja?"
Serwe zacvrkuta od smijeha, ak pljesne rukama.
"T-tko?" Esmenet zamuca. Bilo je to najvie to je uspjela prozboriti. Osim rijetko u gnjevu ili u ali, nikada nije ula Kellhusa da
govori tako... oholo.
"Da," Kellhus ponovi, "tko?" Njegov je glas bio poput satenske grmljavine. Izgledao je jednako vjeno kao i krug.
A onda Esmenet spazi: zlatni sjaj oko njegovih ruku... Bez razmiljanja ona pade na koljena pred njega i stavi lice u prainu.
Molim te! Molim te! Ja sam nita!
Onda Serwe tucne. Iznenada, apsurdno, pred njom je bio samo Kellhus, smijao se, povukao je iz praine i molio je da ide veerati.
"Bolje?" ree on dok se omamljeno vraala na mjesto pored njega. Cijela joj je koa gorjela i bockala. On kimne prema otvorenoj
knjizi dok je trpao riu u usta.
Izbezumljena, zbunjena, zarumenila se i spustila pogled. Kimne prema svojoj zdjelici.
Znala sam to! Oduvijek sam to znala!
Razlika je bila u tome to je sada i Kellhus znao. Njegova je pojava gorjela u krajiku njezinog oka. Kako, pitala se bez daha, kako
e ga ikada opet pogledati u oi?
Cijelog svog ivota gledala je na stvari i ljude koji su stajali zasebno. Ona je bila Esmenet, a ono je njezina zdjelica, Carevi
srebrnjaci, rijahovi ljudi, Boje tlo, i tako dalje. Ona je stajala ovdje, a te stvari ondje. Vie ne. inilo joj se da sve isijava toplinom
njegove koe. Tlo pod njenim bosim nogama. Prostirka pod njezinom stranjicom. I jedan je suludi trenutak bila sigurna dae ako
stavi prste na lice osjetiti meke kovre njegove plave brade, da e ako se okrene ulijevo vidjeti Esmenet kako oklijeva nad svojom
zdjelom rie.
Nekako je sve postalo ovdje, a sve ovdje postalo je on. Kellhus!
Udahne. Srce joj je nabijalo u grudima. Ostrugao je odlomak s pergamenta!
U jednom jedinom izdahu, inilo joj se, cijeli ivot osude skliznuo je s nje i osjeala se kao da se ispovjedila, uistinu ispovjedila.
Jedan dah i odrijeena je od grijeha! Iskusila je neku vrstu bistrine kao da su joj misli oiene poput vode procijeene kroz blistavo
bijelo platno. Osjeala se kao da bi trebala plakati, ali sunce je bilo prejarko, a zrak preist za plakanje.
Sve je bilo tako sigurno.

136

Ostrugao je odlomak s pergamenta!

Onda je pomislila na Achamiana.
Zrak je smrdio na vino, bljuvotinu i pazuhe. Baklje su svijetlile kroz mrak, bojale zemljane zidove naranastim i crnim nijansama,
osvjetljavale srebro pijanih ratnika koji su se gurali u mraku: bradatu liniju eljusti ovdje, nabrane vjee ondje, sjajno oko, krvavu
aku na drci maa. Cnaiiir urs Skiotha hodao je meu njima, kroz uske uliice Heppe, prastare raspojasane etvrti Ammegnotisa.
Probijao se naprijed, kretao se odluno kao da ima neko odredite. Smijeh i svjetlo provaljivali su kroz irom otvorena vrata. Shigeke
djevojke su hihotale, zazivale na loem sheyickom. Djeca su prodavala ukradene narane.
Smiju se, pomisli. Svi se oni smiju... Ti ne pripada zemlji! "Ti!" zauo je neiji povik. Plaljivac! Cendravi peder!
"Ti", mladi Galeoanin do njega kae. Otkud se on stvorio? Oi su mu bljesnule od uenja, no neto je u izlomljenoj svjetlosti
uinilo njegovo lice sablasnim. Usne su mu izgledale bujne i enske, crna upljina njegovih usta obeavajue. "Ti si putovao s njim.
Ti si njegov prvi uenik! Njegov prvi!"
"iji?"
"Njegov. Ratnika-Proroka."
Tue me, vikao je stari Bannut, brat njegovog oca, jer se jebem s njim kao to si se ti jebao s njegovim ocem!
Cnaiiir zgrabi ovjeka i povue ga blizu. "iji?"
"Princa Kellhusa od Atrithaua... Ti si onaj Scylvendi koji ga je pronaao na Stepi. Koji ga je doveo k nama!"
Da... Dunyanjanin. Nekako je zaboravio na njega. Vidio je kako se rastvorilo, kao stepske trave pod naletom vjetra. Osjetio je dlan,
topao i njean na svom bedru. Poeo se tresti.
Ti si vie... Vie od Naroda!
"Ja pripadam Narodu!" procijedio je.
ovjek je bezuspjeno zakretao zapea. "Molim teee!" proaptao je. "Mislio sam... Mislio sam..."
Cnaiiir ga baci na tlo, bijesno zurei u sjenovitu procesiju prolaznika. Smiju li se?
Gledao sam te one noi! Vidio sam kako ga gleda!
Kako se naao na toj stazi? Kamo to jae?
"Kako si me nazvao?" vritao je na ispruenog mukarca.
Sjetio se kako je trao najbre to moe, daleko od crnih staza utabanih u travi, daleko od jakeva i oevog sveznajueg gnjeva.
Naao je grmlje rujevine i napravio maem upljinu u njegovom skrivenom srcu. Preplitanje zelenih trava u sivom. Miris zemlje, buba
koje gmiu kroz vlane i mrane upljine. Miris samoe i tajnovitosti, pod nebom, ali zaklonjen od vjetra. Izvukao je slomljene
dijelove iz pojasa i rairio ih u udu, bez daha. Ponovno ih je sastavio. Bila je tako tuna. I tako lijepa. Nemogue lijepa.
Netko. Zaboravljao je mrziti nekoga.

137

oglavlje sedamnaesto

SHIGEK
U strahu, svi ljudi podiu ruke i okre u lice u stranu. Upamti, Tratta, uvijek uvaj lice! Jer tamo se nalazi ti.
THROSEANIS, IMPERATOR TRIAMIS
Pjesnik e odustati od svog pera tek kad mu Geometar objasni kako ivot moe istovremeno biti to ka i linija. Kako se sve vrijeme,
cjelokupna kreacija moe svesti na sada ? Nemoj me krivo shvatiti: ovaj as, trenutak upravo ovog daha, krhka je nit na kojoj visi
cjelokupna kreacija.
Da se ljudi usude biti nepromiljeni...
TERES ANSANSIUS, GRAD UUDI
Rana jesen, 4111. godina Kljove, Shigek
Jednoga dana, dok se vraala s rijeke s njihovim opranim rubljem, Esmenet je ula razgovor nekolicine Ljudi od Kljove o pripremama
Svetog rata za nastavak mara. Kellhus je proveo dio poslijepodneva s njom i Serwe objanjavajui kako su Kianjani prije nego su se
krenuli povlaiti kroz pustinju poklali sve deve na junoj obali, ba kao to su spalili svaki brod prije povlaenja preko Sempisa.
Otada su pohodi u pustinju Khememe na jugu ustanovili da su svi zdenci otrovani.
"Padirada se nada", Kellhus je rekao, "da e od pustinje napraviti ono to je Skauras htio napraviti od Sempisa."
Velika Imena se naravno nisu dala zastraiti. Planirali su marirati uz obalna brda usporedo s Carskom flotom kojae ih opskrbljivati
svom potrebnom vodom. Put e biti naporan - morat e slati skupine od vie tisua ljudi da kroz brda idu po vodu - no tako e sigurno
stii do Enathpaneaha, do samih daljina Svete Zemlje, mnogo prije nego to se Padirada uope bude mogao oporaviti od poraza kod
Anwurata.
"Ubrzo ete se vas dvije probijati kroz pijesak", Kellhus ree na onaj topli i zadirkujui nain koji je Esmenet odavno zavoljela. "Bit
e ti teko, Serwe, ovako trudnoj nositi na paviljon na leima."
Djevojka ga prostrijeli pogledom, istodobno prijekornim i oduevljenim.
Esmenet se nasmijala, shvativi istovremeno da e otputovati jo dalje od Achamiana...
Htjela je pitati Kellhusa ima li kakvih novosti od Xinemusa, ali ju je bilo previe strah. Osim toga, znala je da bi joj Kellhus rekao
im bi dole kakve vijesti. I znala je kakve bi to vijesti bile. Vidjela je to u Kellhusovim oima mnogo, mnogo puta.
Jo su se jednom okupili s iste strane vatre da izbjegnu vijugavi dim, Kellhus u sredini, Serwe njemu s desna, a Esmenet s lijeva.
Pekli su male komadie janjetine na ranjiima, koje su onda jeli s kruhom i sirom. To im je postala omiljena poslastica - jedna od
mnogih sitnica koja je ouvala osjeaj obitelji.
Kellhus se nagnuo da uzme jo kruha, jo uvijek zadirkujui Serwe. "Jesi li ikada postavljala paviljon na pijesku?"
"Kellhussss", Serwe se alila i uivala.
Esmenet duboko udahne njegov suhi, slankasti miris. Nije si mogla pomoi.
"Navodno to traje sto godina", dobacio je, povukao ruku i sluajno okrznuo Esmenetinu desnu dojku.
Trnci nehotine intimnosti. Uzbuenje tijela iznenada prepunog mudrosti koja nadilazi intelekt.
Ostatak poslijepodneva Esmenetine su oi bile uporno svojeglave. Dok joj se ranije pogled zadravao na Kellhusovom licu, sada je
lutao cijelom njegovom figurom. Bilo je to kao da su joj oi postale meetari, posrednici izmeu njegovog tijela i njezinog vlastitog.
Kad mu je vidjela prsa, njezine su grudi drhtjele u nadi da e ih zgnjeiti. Kad bi ugledala njegove uske kukove i sone guzove,
unutranjost bedara zujala joj je u oekivanju topline. Ponekad su je doslovno svrbjeli dlanovi!
Naravno da je to bilo suludo. Esmenet je trebala samo uhvatiti Serwin budni pogled da bi se pribrala.
Kasnije te veeri nakon to je Kellhus otiao, njih su se dvije ispruile na prostirkama, gotovo se dodirujui glavama, a tijelima
ukoenim s obje strane vatre. esto su to inile kad nije bilo Kellhusa. Beskrajno su zurile u plamen, ponekad bi razgovarale, no
uglavnom ne bi prozborile ni rije, osim to bi uzviknule kad bi iz vatre zapucketalo, pa iskoio koji ugarak.
"Esmi?" Serwe ree neobinim, zamiljenim tonom.
"Da, Serchaa?"
"Bih, zna."
Esmenetino srce zatreperi. "to to?"
"Dijelila bih ga", djevojka kae.
Esmenet proguta slinu. "Ne... Nikada, Serwe... Rekla sam ti da se ne treba brinuti."
"Ali kaem ti... Ne bojim se da u ga izgubiti, ne vie, i ni od koga. Samo elim ono to on eli. On je sve..."
Esmenet je leala bez daha, zurei u pulsirajuu vrelinu plamena meu cjepanicama.
"eli rei... eli rei da on..."
Da me eli...

138

Serwe se blago nasmije. "Naravno da ne", ree.

"Naravno da ne", Esmenet ponovi. Slegnuvi u sebi ramenima, otrese te lude i izluujue misli. to to radi? Pa to je Kellhus.
Kellhus.
Pomislila je na Akku, trepnula dvije vrue suze. "Nikada, Serwe."
Kellhus se nije vratio do sljedee veeri, kad je ujahao u njihov mali tabor u drutvu Proyasa glavom. Conriyanski Princ izgledao je
naroito izmoden i iscrpljen putovanjem. Na sebi je imao jednostavnu plavu tuniku - svoju odjeu za jahanje, Esmenet pretpostavi.
Samo je detaljni zlatni vez poruba govorio o njegovom poloaju. Brada, koja mu je inae bila podrezana sasvim kratko, razrasla se
tako da je vie sliila etvrtastim bradama njegovih kastinskih plemia.
Isprva je Esmenet drala pogled po strani, zabrinuta da bi Proyas mogao naslutiti intenzitet njezine mrnje ako joj vidi oi. Kako ga
ne bi mrzila? Ne samo da je odbio pomoi Achamianu nego je zabranio i Xinemusu da mu pomogne te je liio Marala njegovog ina
i poloaja kad je ostao uporan. No neto u njegovom glasu, plemenitaki oaj, moda, pobudio je u njoj oprez. inilo se da mu je
neugodno izgledao je bespomono, ak - dok je sjedao pored Kellhusa uz vatru, i to toliko da je osjetila kako njezina odbojnost
prema njemu posustaje. I on je neko volio Achamiana. Xinemus joj je to rekao.
Moda je zato patio. Moda se ne razlikuje toliko od nje. Znala je da bi to Kellhus rekao.
Nakon to je svima natoila razrijeeno vino i posluila mukarcima ostatke veere koju je bila spremila za sebe i Serwe, Esmenet
sjedne na suprotni kraj vatre.
Mukarci su razgovarali o pitanjima rata uz jelo, i Esmenet zapanji kontradikcija izmeu naina na koji Proyas iskazuje potovanje
Kellhusu i njegovog inae suzdranog ponaanja. Odjednom je shvatila zato Kellhus brani svojim sljedbenicima da se pridrue
njihovom taboru. Ljude kao to je Proyas, kao i bilo koje od Velikih Imena, pretpostavljala je, brinuo bi Kellhus. Oni koji su u
sreditu stvari uvijek su manje fleksibilni, uvijek ukljueniji od onih na rubu. A Kellhus je obeavao novo sredite...
Bilo se lako premjestiti s jednog ruba na drugi.
Mukarci utihnue da dokraje janjetinu, luk i kruh. Proyas odloi tanjur u stranu i isplahne nepce gutljajem vina. Baci pogled na
Esmenet, nenamjerno, inilo se, a zatim se zapilji u daljinu. Esmenet tiina odjednom postane zaguujua.
"Kako je Scylvendi?" upita ona, nesigurna to bi drugo mogla rei.
On je ponovno pogleda. Na trenutak mu oi zastanu na njezinoj! tetoviranoj ruci...
"Vrlo ga rijetko viam", naoiti mukarac ree, buljei u plamen.
"Ali ja sam mislila da vas on savjetuje..." Ona zastane, odjednom! nesigurna u dolinost svojih rijei. Achamian je uvijek
prigovarao njezinom preizravnom ophoenju s kastinskim plemiima...
"Da me savjetuje o ratu?" Proyas odmahne glavom i naas ona je vidjela zato ga je Achamian volio. Bilo je to tako udno, biti u
drutvu onih koje je on poznavao. Nekako je to inilo njegovo odsustvo istodobno opipljivijim i lakim za podnijeti.
Bio je stvaran. Ostavio je svoj trag. Svijet ga je zapamtio.
"Nakon to je Kellhus objasnio to se dogodilo kod Anwurata," Princ je nastavio, "Vijee je pozdravilo Cnaiura kao autora nae
pobjede. Sveenici Gilgaolovi su ga ak prozvali Predvodnikom bitke. Ali on nije htio uti za to..."
Princ otpije jo jedan veliki gutljaj vina. "Nepodnoljivo mu je, mislim-.-"
"Biti Scylvendi meu Inritima?"
Proyas odmahne glavom i spusti prazan krag neobino blizu svom lijevom stopalu.
"To to nas voli", ree on.
Bez rijei on ustane i ispria se. Nakloni se Kellhusu, zahvali Serwe na vinu i ljubaznom drutvu, a onda i ne pogledavi Esmenet
ode u tamu.
Serwe je zurila u pod. Kellhus se doimao izgubljenim u onostranim mislima. Esmenet je neko vrijeme sjedila u tiini; lice joj je
plamtjelo, a udovi i misli svrbjeli su od nekog neobinog zujanja. Uvijek joj je bilo neobino, premda je to poznavala jednako dobro
kao i okus vlastitih usta.
Sram.
Gdje god pola. Bio je to njezin karakteristini vonj.
"ao mi je", ree ona njima dvama.
to ona radi ovdje? to ona ima za ponuditi osim ponienja? Ona je zagaena - zagaena! A odsjeda s Kellhusom?! S Kelhusoml
Kakva je ona to budala? Ne moe promijeniti ono to jest, ba kao to ne moe sprati tetovau s nadlanice! Sjeme moe isprati, ali
grijeh ne! Grijeh ne!
A on je... On je...
"ao mi je", jecala je. "ao mi je!"
Esmenet pobjegne od vatre, upue u samotnu tamu svog atora. Njegovog atora! Akkinog!
Kellhus je doao k njoj nedugo poslije i ona je proklinjala sebe jer se i nadala da hoe.
"Da sam barem mrtva", proaptala je, leei s licem na tlu.
"Mnogi ele biti mrtvi."
Uvijek neumoljiva istina. Moe li ga slijediti tamo kamo je vodi? Ima li snage?
"Voljela sam samo dvoje ljudi u svojem ivotu, Kellhuse..." Princ nikada nije odvraao pogled. "I oboje su mrtvi." Ona kimne,
trepui suze.
"Ti ne zna moje grijehe, Kellhuse. Ne zna kakvu sve tamu skrivam u srcu."
"Onda mi reci."
Priali su dugo u no i obuzela ju je neobina mirnoa, koja je ekstreme njezinog ivota - smrt, gubitak, ponienje - inila neobino
tromima.
Kurva. Koliko ju je mukaraca grlilo? Koliko je bodljikavih brada strugalo po njezinom obrazu? Uvijek neto to mora istrpjeti. Svi
su je kanjavali za svoju potrebu. Monotonija ih je uinila smijenima, dugakim redom slabih, nadobudnih, posramljenih, ljutih,
opasnih. Koliko lako jedno stenjue tijelo zamijeni drugo, sve dok ne postanu apstraktne stvari, trenuci apsurdne ceremonije,
prolijevanja poput utrobe vrelih zahvalnica bogovima, premazujui je svojom besmislenom bojom. Svi bez ikakve razlike.

139

I za to su je kanjavali.
Koliko je godina imala kad ju je otac prodao prvome od svojih prijatelja? Jedanaest? Dvanaest? Kad je poelo kanjavanje? Kad je
on prvi put legao s njom? Sjeala se kako je njezina majka plakala u kutu... ali ne mnogo vie od toga.
A njezina ki... Koliko je godina imala?
Mislila je oevim mislima, objasnila je. Jo jedna usta. Neka se sama hrane. Monotonija ju je zatupila za uase, uinila je ponienje
neim smijenim. Mijenjati sjajne srebrnjake za mlijeno sjeme - koje budale. Neka se Mimara ui gluposti mukaraca. Nespretne
rasplodne ivotinje. Valja uloiti samo malo strpljenja, oponaati njihovu strast, ekati i zaas e biti gotovo. Ujutro moe kupiti
hranu... Hrana od budala, Mimara. Zar ne vidi, dijete? Pst. Prestani plakati. Gle! Hrana od budala!
"Tako se zvala?" Kellhus je pitao. "Mimara?"
"Da", Esmenet je rekla. Kako sada moe izgovoriti to ime kad ga s Achamianom nikada nije izrekla? Neobino je to kako
dugotrajna tuga moe utiati bol neizrecivih stvari.
Prvi su je jecaji iznenadili. Bez razmiljanja, naslonila se na Kellhusa i njegove je ruke obujmie. Tulila je i udarala mu lagano o
prsa, borila se za dah i plakala. Mirisao je na vunu i suncem opaljenu kou.
Mrtvi su. Jedini koje je ikada voljela.
Kad joj se disanje smirilo, Kellhus ju je odgurnuo i ruke joj mlitavo padoe u njegovo krilo. U nekoliko sljedeih trenutaka osjetila
je kako se ukruuje pod njezinim zapeem, kao da se zmija uvija ispod vune. Nije disala niti se micala.
Zrak, tih poput svijee, huao je...
Ona povue ruke.
Zato? Zato bi trovala no kao to je ova?
Kellhus zatrese glavom i blago se nasmije. "Intimnost raa intimnost, Dokle god se uspijevamo pribrati, nema razloga za sram. Svi
smo mi krhki."
Ona pogleda u svoje ruke, svoje dlanove. Nasmijei se.
"Pribrala sam se... Hvala, Kellhuse."
On joj pomiluje obraz, a onda se izvue iz njezinog malog atora.
Zavalila se na bok, stisnula ruke dlan uz dlan meu koljenima i mrmljala psovke dok nije zaspala.
Poruka je stigla morem, ovjek je rekao. Bio je Galeoanin, a po izgledu ogrtaa sudei, i lan Saubonovog kuanstva.
Proyas je odmjeravao bjelokosnu kutijicu sa svitkom koju je drao u ruci. Bila je malena, hladna na dodir i prekrivena fino izraenim
sitnim Kljovama. Domiljata izrada, Proyas pomisli. Bezbrojni sitni prikazi, svaka figura definirana sljedeim figurama, tako da nije
bilo praznog prostora koji bi neku stavio u reljef, samo kljove i jo kljova. I sami spremnik ove poruke bio je propovijed, pomisli
Proyas.
No takav bijae Maithanet: samo propovijedi od poetka do kraja.
Conriyanski Princ zahvalio se ovjeku i otpustio ga, a onda se vratio u svoju stolicu pored sklopivog stola. Bilo je vrue i vlano u
njegovom paviljonu, i to toliko da je zamjerao svjetiljkama na njihovoj dodatnoj toplini. Svukao se u tanku bijelu lanenu tuniku i ve
je odluio da e spavati gol - nakon to ispita ovo pismo.
Noem paljivo slomi votani peat na kutiji. Nagne je i iz nje isklizne maleni svitak, privren jo jednim peatom na kojem je bio
rijahov vlastiti znak.
to bi mogao htjeti?
Proyas je nakratko razmiljao koliko je povlaten da prima takva pisma od takvogovjeka. Onda slomi votani peat, razmota svitak
pergamenta.
Lorde Prine Nersei Proyas,
Neka vas Bogovi Boji tite i uvaju. Vae posljednje pismo...
Proyas zastane, pogoen osjeajem krivnje i stida. Mjesecima ranije pisao je Maithanetu na Achamianovu molbu, raspitujui se o
smrti njegovog nekadanjeg studenta - Pare Inraua. Onda nije vjerovao da e to zaista i poslati. Bio je siguran da e pisanje pisma
samo slanje uiniti nemoguim. Ima li boljeg naina da se istovremeno ispuni obvezu i rijei je se? Dragi Maithanete, moj prijatelj
arobnjak me moli da vas pitam jeste li ubili jednog od njegovih pijuna... Bilo je to suludo. Nije bilo anse da poalje to pismo...
A ipak.
Kako bi mogao ne osjeati odreenu bliskost s tim Inrauom, tim drugim uenikom kojeg je Achamian volio? Kako bi mogao ne
sjeati se svega vezanog uz tu bogohulnu budalu, cininog smijeka, sjajnih oiju, lijenih poslijepodneva kad su vjebali u vrtu? Kako
bi ga mogao ne aliti, dobrog ovjeka, dragog ovjeka koji je lovio bajke i bablje prie do svog vjenog prokletstva?
Proyas je poslao pismo, mislei da e tako napokon moi ostaviti po strani pitanje svog starog mandatovskog uitelja. Nije uope
oekivao odgovor - ne uistinu. No bio je Princ, zakoniti nasljednik, a Maithanet je bio Srijah od Tisue Hramova. Pisma izmeu
takvih ljudi uvijek nau svoj put, ma koliko estok bio svijet izmeu njih.
Proyas nastavi itati, zadravajui dah da umrtvi sram. Sram to je poslao tako trivijalno pitanje ovjeku koji e oistiti Tromorje.
Sram jer je to poslao ovjeku pod ijim je nogama plakao. I sram jer osjea sram zato to je ispunio zamolbu svog starog uitelja.
Lorde Prine Nersei Proyas,
Neka vas Bogovi Boji tite i uvaju.
Vae posljednje pismo, bojimo se, ostavilo nas je duboko zauenima dok se nismo prisjetili da ste svojedobno gajili nekoliko Kako bismo se izrazili? - sumnjivih poznanstava. Izvijestili su nas da je smrt tog mladog sveenika, Pare Inraua, bilo samoubojstvo.
Kolegij Luthymaea, sveenici zadueni za istragu tog sluaja, izvijestie me daje taj Inrau neko bio uenik magije Mandata te da je
nedavno vien u drutvu izvjesnog Drusasa Achamiana, svog negdanjeg uitelja. Oni vjeruju da je taj Achamian poslan da prisili
Inraua na izvravanje raznih usluga za njegovu kolu; ukratko da bude pijun. Vjeruju da se, kao posljedica toga, mladi sveenik
naao u neizdrivom poloaju. Plemena 4:8: "Umoran je od disanja onaj koji mjesta za disanje nema."
Odgovornost za nesretnu smrt ovoga mladia, bojimo se, lei u tome bogohulniku, Achamianu. Nema niega vie u tome. Neka se
Bog smiluje njegovoj dui. Hvalospjevi 6:22: "Zemlja plae od rijei koje gnjev Boji ne poznaju."

140

No kako je vae pismo nas ostavilo u udu, bojimo se da e ovo pismo vas ostaviti jednako zauenim. Sklopivi savez izmeu
Svetog rata i Grimiznih Tornjeva ve smo od pobonih ljudi zatraili veliki Kompromis. No jasno je, usrdno molimo, da nas je na to
nagnala Nuda. Bez Grimiznih Tornjeva Sveti rat ne bi imao nade prevladati protiv Cishaurima. "Na huljenje ne odgovaraj
huljenjem", na Prorok kae, i taj su stih esto ponavljali nai neprijatelji. No u odgovoru na optube kultskih sveenika Prorok
takoer kae: "Mnogi su koji se iste putem opaina. Jer Svjetlo uvijek nakon mraka slijedi, ako mu je biti Svjetlo, a Sveto uvijek
nakon bezbonoga slijedi, ako mu je biti Sveto." Tako i Sveti rat mora slijediti nakon Grimiznih Tornjeva, ako mu je biti Svet. Ueni
1:3: "Neka Sunce nakon noi slijedi, prema luku Nebesa."
Sada moramo zatraiti jo jedan Kompromis od vas, Lorde Nersei Proyas. Morate uiniti sve to je u vaoj moi da biste pomogli
tom Uenjaku Mandata. Moda to nee biti toliko teko kao to se bojimo, budui daje taj ovjek bio va uitelj u Aoknyssusu. No
znamo koliko ste duboko poboni, i za razliku od velikog kompromisa koji vam nametnusmo s Grimiznim Tornjevima, nema Nude
koju bismo vam mogli citirati, a koja bi pruila utjehu srcu uznemirenom prisustvom grijeha. Hintarates 28:4: "Pitam vas, ima li
prijatelja teeg od prijatelja koji grijei?"
Pomozite Drusasu Achamianu, Proyase, iako je bogohulnik, jer za tim bezbotvom Svetoe takoer uslijediti. Sve e se razjasniti
na kraju. I bit e velianstveno. Ueni 22:36: "Jer srce u ratu postaje umorno i okrenut e se slaim mukama. I mir zore koja se budi
Ljude e pratiti kroz napore dana."
Neka vas Bog i svi Njegovi Aspekti tite i uvaju.
Maithanet
Proyas spusti pismo u krilo.
"Pomozite Drusasu Achamianu..."
to je rijah uope mogao misliti time? Koji bi mogli biti ulozi kada iznosi takve zahtjeve?
I to bi on trebao s takvim zahtjevom uiniti sada kad je prekasno? Sad kad Achamiana vie nema. Ubio sam ga...
I Proyas odjednom shvati da je iskoristio svog starog uitelja kao znak, kao mjeru vlastite pobonosti. Moe li biti veeg dokaza
pravednosti od spremnosti da se rtvuje voljenu osobu? Nije li to bila Angeshraelova lekcija na brdu Kinsureah? I ima li boljeg naina
da se rtvuje voljenu osobu od toga da je se mrzi?
Ili da je se preda vlastitim neprijateljima...
Sjetio se kurve pored Kellhusove vatre - Achamianove ljubavnice Esmenet... Kako se usamljenominila. Kako uplaenom. Je li on
uzrokovao taj izgled?
Ona je samo kurva!
A Achamian je bio samo arobnjak. Samo.
Nisu svi ljudi jednaki. Dakako da Bogovi favoriziraju koga oni ele, ali to nije bilo sve. Postupci odreuju vrijednost svakog ivota.
ivot je Boje pitanje ljudima, a postupci su njihovi odgovori. I kao sa svim odgovorima, ima tonih i krivih, blagoslovljenih ili
prokletih. Achamian je osudio samoga sebe, prokleo je samoga sebe vlastitim postupcima! Isto tako i kurva... Nije to bila osuda
Nersei Proyasa, bila je to osuda Kljove, Kasnijeg Proroka!
Inrija Sejenusa...
Otkud onda ovaj sram? Ova tjeskoba? Otkud ova izjedajua sumnja?
Sumnja. Na neki nain, bila je to jedina Achamianova lekcija. Geometrija, logika, povijest, matematika s nilnamekim brojevima,
ak i filozofija! - sve je to bilo bezvrijedno, Achamian bi tvrdio, u usporedbi sa sumnjom. Sumnja ih je stvorila i sumnjae ih unititi.
Sumnja, rekao bi, oslobaa ljude... Sumnja, ne istina!
Uvjerenja su temelji postupaka. Oni koji vjeruju ne sumnjajui, rekao bi, postupaju ne razmiljajui. A oni koji postupaju ne
razmiljajui su robovi.
To bi Achamian rekao.
Jednom, nakon to je odsluao svog voljenog brata kako opisuje svoje mukotrpno hodoae u Svetu Zemlju, Proyas je rekao
Achamianu da eli postati rijalski vitez.
"Zato?" krupni je Uenjak uskliknuo.
etali su vrtovima - Proyas se sjeao kako su ili od jednog palog lista do drugog samo da bi ih uli kako im ute pod sandalama.
Stali su blizu ogromnog nepokolebljivog hrasta koji je dominirao sreditem vrta.
"Da mogu ubiti sve pogane na granici Carstva!"
Achamian je zabacio ruke prema nebu iz oaja. "Budalasti djeae! Koliko vjera postoji?! Koliko suparnikih vjerovanja? A ti bi
ubio drugoga u slabanoj nadi da je tvoja nekako jedinal"
"Da! Imam vjerul"
"Vjera", Uenjak ponovi kao da se prisjea imena omraenog neprijatelja. "Zapitaj se, Prosha... to ako izbor nije izmeu razliitih
sigurnosti, izmeu ove i one vjere, ve izmeu vjere i sumnje! Izmeu odbacivanja misterija i njihovog prihvaanja?"
"Ali sumnja je slabost!" Proyas je uzviknuo. "Vjera je snaga! Snaga!" Nikada se nije osjeao tako sveto kao u tom trenutku, bio je
uvjeren u to. inilo mu se da sunce sja ravno kroz njega i obasjava mu srce.
"Je li? Jesi li se ogledao oko sebe, Prosha? Obrati pozornost, djeae. Promatraj i reci mi koliko ljudi iz slabosti zapadaju u
prakticiranje sumnje. Sluaj ljude oko sebe i reci mi to vidi..."
Uinio je upravo ono to je Achamian traio. Nekoliko je dana promatrao i sluao. Vidio je mnogo oklijevanja, ali nije bio tako glup
da bi to zamijenio za sumnju. uo je kastinske plemie kako se prepiru i nasljedne sveenike kako kukaju. Prislukivao je vojnike i
vitezove. Promatrao je izaslanstvo za izaslanstvom kako poziraju pred njegovim ocem, iznose nizove ki
enih zahtjeva. Sluao je
robove kako se ale dok peru rublje i svaaju dok jedu. I meu svi tim hvalisanjima, izjavama i optubama tek je rijetkouo one rijei
koje su Achamianu bile tako poznate, tako uobiajene... Rijei koje su samom Proyasu bile tako teke! I ak i onda, najvie bi ih
izgovarali ljudi koje je Proyas smatrao mudrima, nepristranima, suutnima, a najmanje oni koje je smatrao glupima ili zlobnima.
"Ne znam."
Zato su te rijei bile toliko teke?

141

"Zato jer ljudi ele ubijati", Achamian mu je kasnije objasnio. "Zato jer ljudi ele zlato i slavu. Zato jer ele uvjerenja koja
odgovaraju njihovim strahovima, njihovim mrnjama i njihovim gladima."
Proyas se sjeao kako mu je srce nabijalo u udu, od uzbuenja skretanja s puta...
"Akka?" Udahnuo je duboko i odvaio se. "eli li rei da Kljova MeT
Prestravljeni pogled. "Ne znam..."
Teke rijei, toliko teke da je zbog njih Achamian otjeran iz Aoknyssusa, a Proyasa je nastavio poduavati Charamemas, glasoviti
rijalski uenjak. A Achamian je znao da e do toga doi... Proyasu je to sada bilo jasno.
Zato? Zato bi Achamian koji je ve ionako proklet rtvovao toliko mnogo zbog tih par rijei?
Mislio je da mi daje neto... Neto vano.
Drusas Achamian ga je volio. tovie, volio ga je toliko da je ugrozio svoj poloaj, svoj ugled -ak i svoj poziv, ako je istina ono to
mu je Xinemus bio rekao. Achamian je dao ne nadajui se nagradi.
Htio je da budem slobodan.
A Proyas ga je izdao, mislei samo na nagrade.
Pomisao na to bila je nepodnoljiva.
Uinio sam to za Sveti rat! Za Shimeh!
A sada ovo pismo - od Maithaneta.
Zgrabio je pergament, ponovno ga prouio, kao da bi rijahov muevni rukopis mogao ponuditi neke odgovore...
"Pomozite Drusasu Achamianu..."
to se dogodilo? Grimizne Tornjeve je mogao razumjeti, ali kakve je koristi Srijah od Tisue Hramova mogao imati od jednog
Uenjaka? I to od Uenjaka Mandata, ni vie ni manje...
Odjednom se smrzne. Pod crnim zidinama Momemna Achamian je jednom tvrdio da Sveti rat nije onakav kakvim seini... Je li ovo
pismo dokaz toga?
Neto je uplailo, ili barem zabrinulo, Maithaneta. Ali to?
Je li uo glasine o Princu Kellhusu? Ve je tjednima Proyas kanio pisati rijahu o Princu Atrithaua, ali iz nekog se razloga nije
mogao natjerati staviti tintu na pergament. Neto ga je nagnalo da eka, no je li to bila nada ili strah, nije mogao odrediti. Kellhus mu
se jednostavno inio jednom od onih misterija koje je mogue rijeiti samo strpljenjem. A osim toga, to bi rekao? Da Sveti rat za
Kasnijeg Proroka svjedoi roenju Kasnijeg Kasnijeg Proroka?
Koliko god bio nesklon priznati to, Conphas je bio u pravu: sama ideja bila je naprosto preapsurdna!
Ne. Da Sveti rijah gaji neke ograde u vezi Princa Kellhusa, Proyas je bio prilino siguran da bi ga jednostavno pitao. Ovako, u
pismu nije bilo ni nagovjetaja, a kamoli spomena, Princa Atrithaua. Vrlo vjerojatno Maithanet nije imao pojma da Kellhus uope
postoji, a kamoli da njegov utjecaj raste.
Ne, Proyas zakljui. Mora da je rije o neemu drugome... Neemu to je rijah smatrao da je izvan njegove tolerancije ili shvaanja.
Zato inae ne bi objasnio svoje razloge?
Bi li to mogao biti Savjet?
"Snovi", Achamian je bio rekao kod Momemna. "Tako su intenzivni u zadnje vrijeme."
"Aha, opet smo na nonim morama..."
"Neto se dogaa, Proyase. Znam to. Osjeam to!"
Nikada nije izgledao toliko oajan.
Je li mogue?
Ne. Bilo je to preapsurdno. ak kad bi i postojali, kako bi ih rijah naao kada Mandat nije mogao?
Ne... Sigurno su u pitanju Grimizni Tornjevi. Na kraju krajeva, to je i bila Achamianova misija, zar ne? Motriti Grimizne Tornjeve...
Proyas se upne za kosu i tiho zarei. Zato?
Zato barem ova jedna stvar ne moe biti ista? Zato sve to je sveto - sve! - mora biti proarano triavim i prezira vrijednim
nakanama?
Sjedio je vrlo mirno, uvlaei jedan drhtavi udah za drugim. Zamiljao je kako izvlai ma i vitla i sjee divlje kroz svoju odaju, tuli
i zavija... Onda je doao k sebi i ritmu vlastitog pulsa.
Nita isto... Ljubav se pretvorila u izdaju. Molitve su se savile u optube.
To je bila Maithanetova poanta, zar ne? Sveto slijedi nakon bezbonog.
Proyas se smatrao moralnim voom Svetog rata. No sada je bio pametniji. Sada je znao da je on tek jedna od figura na ploi benjuke.
Igrai su mu moda i poznati - Tisuu Hramova, Kua Ikurei, Grimizni Tornjevi, Cishaurim, a moda ak i Kellhus - no pravila, koja
su najvarljiviji element u svakoj partiji benjuke, definitivno nisu.
Ne znam. Nita ne znam.
Sveti rat je tek trijumfirao, a ipak se nikada nije osjeao toliko oajno.
Toliko slabo.
Rekao sam ti, stari uitelju. Rekao sam ti...
Kao da se probudio iz mrtvila, Proyas pozove Algarija, svog starog cironjskog roba i zatrai ga da mu donese krinjicu s priborom
za pisanje. Ma koliko umoran bio, nije imao izbora nego odgovoriti Srijahu odmah. Sutradan Sveti rat marira u pustinju.
Iz nekog razloga, kad je otvorio malenu krinjicu od mahagonija i bjelokosti i preao prstima po peru i uvijenom pergamentu, Nersei
Proyas osjeao se kao da je ponovno djeak i upravo se sprema poeti s vjebama pisanja pod Achamianovim budnim, ali milostivim
pogledom. Gotovo je mogao osjetiti arobnjakovu prijateljsku sjenu kako se pozorno nadvila nad njegova krhka djeaka ramena.
"Kako je Kua Nersei bila u stanju stvoriti tako bedastog djeaka!" "Kako je kola Mandata bila u stanju poslati tako oravog
uitelja!" Proyas se gotovo nasmijao iskusnim smijehom svoga uitelja.
I suze mu zamutie oi dok je dovravao prvi redak svojeg zbunjenog odgovora Maithanetu.
...no ini se, Vaa Eminencijo, da je Drusas Achamian mrtav.

142

Esmenet se nasmijeila, a Kellhus je vidio kroz njezinu maslinastu kou, kroz igru miia na kostima, sve do apstraktne toke koja joj
je opisivala duu.
Zna da je vidim, Oe.
Taborite je vrvjelo od aktivnosti i tutnjalo od iskrenih razgovora. Sveti rat spremao se u mar preko pustinja Khememe, i Kellhus je
pozvao k svojoj vatri svih etrnaest svojih Zaudunyanija, to je na kuniurskom znailo 'Pleme Istine'. Ve su znali koja im je misija;
Kellhus ih je samo trebao podsjetiti to navijeta. Vjerovanja sama po sebi ne upravljaju postupcima ljudi. Bila je tu i elja, a ovi ljudi,
njegovi apostoli, moraju sjajiti tom eljom.
Vazali Ratnika-Proroka.
Esmenet je sjedila preko puta njega s druge strane vatre, smijala se i avrljala sa svojim susjedima, Arwealom i Persommasom; lice
joj je blistalo od radosti koju se nije ni usudila zamisliti i koju se jo uvijek ne bi usudila priznati. Kellhus joj namigne, a onda pogleda
ostale koji su se smijeili, smijali, dozivali...
Promatrao je. Dominirao.
Svaki je bio neobuzdani izvor znaenja. Sputeni pogledi, Ottmini ubrzani otkucaji srca i nespretno baratanje rijeima obraali su se
neodoljivoj Serwinoj pojavi, koja je bezbrino traala pored njega. Trenutani podsmijeh sekundu prije nego se Ulnarta nasmijeio
znaio je da se jo uvijek ne slae s Tshumom jer se bojao njegove crne koe. Nain na koji bi Kassala, Gayamakri i Hilderath
okrenuli ramena prema Werjauu ak i kad su razgovarali s drugima, znaio je da ga jo uvijek smatraju prvim meu sobom. I doista,
nain na koji je Werjau obiavao sve vie i vie dozivati i one na suprotnoj strani vatre, nagnuvi se naprijed s dlanovima prema dolje,
dok su ostali uglavnom ograniavali razgovore na one pored njih, govorio je o nametanju nesvjesnih odnosa dominacije i podlonosti.
Werjau je ak i izbacio bradu...
"Reci mi, Werjau", Kellhus ga zovne. "to ti vidi u svom srcu?" Takve su intervencije bile neizbjene. To su svjetovni ljudi.
"Radost", Werjau ree, nasmijeen. Blaga ukoenost oko oiju. Rasplamsavanje pulsa. Refleksno crvenjenje.
Vidi i ne vidi.
Kellhus stegne usne, skrueno i obzirno. "A to ja vidim?"
To zna...
Zvuk drugih glasova utihne i nastupi tiina.
Werjau spusti pogled.
"Ponos", mladi Galeoanin ree. "Vidite ponos, Gospodaru."
Kellhus se naceri i sva napetost meu njima ispari.
"Ne s tim licem, Werjau", ree on.
Svi oni, ukljuujui i Serwe i Esmenet, tulili su od smijeha, i Kellhus se ogledavao oko vatre, zadovoljan. Nije mogao tolerirati
pozerstvo meu njima. Upravo je potpuno odsustvo samosvijesti inilo njegovo drutvo tako potpuno jedinstvenim, inilo da im srca
poskoe i uzrokovalo leptirie u trbuhu pri pomisli da e ga vidjeti. Teret grijeha nalazi se u tajnosti i osuivanju. Ako se to ogoli, ako
im uskrati njihove obmane i prosudbe, njihov e vlastiti osjeaj srama i bezvrijednosti jednostavno nestati.
Osjeali su se veima u njegovoj prisutnosti, i isti i odabrani.
Pragma Meigon zurio je kroz lice mladog Kellhusa i vidio njegov strah. "Bezopasni su", rekao je.
"to su oni, Pragma?"
"Primjeri defekti... Drimo ih za obrazovne svrhe." Pragma simulira smijeak. "Za uenike kao to si ti, Kellhuse."
Nalazili su se duboko ispod Ishuala, u esterokutnoj sobi u golemim galerijama Tisue tisua dvorana. Osim na ulazu, razmaknuti
stalci s kvrgavim i ulijebljenim svijeama prekrivali su okolne zidove, bacajui svjetlo bez sjena i arku i jasnu poput podnevnog
sunca. Ve je i to inilo prostoriju izvanrednom - svjetlost je inae bila zabranjena u Labirintu - no ono to je prostoriju inilo
zapanjujuom bilo je mnotvo ljudi okovanih u njezinom ukopanom sreditu.
Svi su bili goli, blijedi kao krpe i okovani oksidiranim bronanim sponama za daske koje bijahu lagano nagnute unazad. Same daske
bijahu poredane u irokom krugu, a svaki je ovjek leao privren na dohvat ruke od svojih drugova i smjeten na rubu sredinjeg
uleknua u podu, tako da je djeak Kellhusove visine mogao stajati na rubu okolnog poda i gledati uzorke ravno u lice...
Da su imali lica.
Glave su im bile privuene naprijed u otvorene eljezne okvire, gdje su ih nepominima drale potporne ipke. Iza njihovih glava
bile su ice privrene za bazu svakog okvira. Protezale su se zrakasto naprijed i zavravale u malim srebrnim kukama koje su
privrivale kou koja je smetala. Glatki miii sjajili su na svjetlu. Kellhusu je to izgledalo kao da je svaki od njih turnuo glavu u
paukovu mreu koja im je onda ogulila lice.
Pragma Meigon nazvao je to Sobom raskrinkavanja.
"Za poetak," starac je rekao, "prouavat e i upamtiti svako od ovih lica. Zatim e to to si vidio reproducirati na pergamentu."
Kimnuo je prema nizu pohabanih pisarskih stolova du junih zidova.
Udova laganih poput jesenjeg lia, Kellhus je zakoraio naprijed. uo je vakanje blijedih usta, zbor neujnog stenjanja i uzdaha.
"Uklonjeni su im grkljani", Pragma Meigon je objasnio. "Zbog lake koncentracije."
Kellhus je zastao pred prvim uzorkom.
"Lice sadri etrdeset etiri miia", Pragma je nastavio. "Kada djeluju zajedniki, u stanju su pokazati svaku moguu permutaciju
strasti. Sve te permutacije, mladi Kellhuse, potiu od pedeset sedam tipova sa i bez baza koji se nalaze u ovoj sobi."
Iako nije bilo koe, Kellhus je odmah prepoznao stravu na oderanom licu uzorka sapetog pred njim. Poput sukobljenih plonjaka,
fini su se miii oko njegovih oiju napinjali prema van i prema unutra odjednom. Vei miii, veliine takora, oko donjeg dijela
njegovog lica rastezali su mu usta u neprekidnu grimasu straha. Oi bez kapaka su zurile. Ubrzani udisaji su pitali...
"Pita se kako uspijevaju zadrati tu jednu konfiguraciju izraza", Pragma je rekao. "Stoljeima ranije otkrili smo da moemo
ograniiti raspon ponaanja sondirajui mozak iglama - sada to nazivamo neuro-punkturom."
Kellhus je stajao skamenjen. Bez ikakvog upozorenja, pomonik se nadvio nad njega i s uskom slamkom meu zubima. Uronio je
slamku u zdjelu tekuine koju je nosio, a onda puhao prskajui uzorak finom naranastkastom maglicom. Zatim je produio do
sljedeeg.

143

"Neuropunktura", Pragma je nastavio, "je omoguila rehabilitaciju defektnih u nastavne svrhe. Uzorak pred tobom, primjerice,
uvijek prikazuje strah bez baze razine dva."
"Stravu?" Kellhus je upitao.
"Upravo tako."
Kellhus osjeti kako njegova vlastita djetinjasta strava blijedi u razumijevanje. Pogledao je u obje strane, ugledao uzorke zakrenute od
njega, redove bijelih oiju smjetenih u sjajne crvene muskulature. Bili su samo defektni - nita vie. Vratio je pogled na ovjeka
ispred sebe, na strah bez baze razine dva i pamtio. Zatim je produio do sljedeeg uzdiueg spleta miia.
"Dobro", Pragma Meigon rekao je sa strane. "Jako dobro."
Kellhus se jo jednom okrene prema Esmenet, oguli joj lice kukama svog pogleda.
Ve je dvaput odlazila od vatre do svog atora - promenade da privue njegovu pozornost i potajno ocijeni koliko je zainteresiran. S
vremena na vrijeme gledala je iz jedne strane u drugu, glumei da je zabavljaju stvari na drugim mjestima kako bi vidjela gleda li je.
Dvaput joj je dopustio da ga uhvati. Svaki put bi spustila pogled, zarumenila se, zjenice bi joj se rairile, oi ubrzano treptale, a tijelo
isijavalo miris uzbuenja u nastajanju. Iako Esmenet jo nije dola u njegov krevet, dio nje je udio za njim, ak ga i zavodio. A nije
to ni znala.
Uz svu svoju uroenu nadarenost, Esmenet je ostala svjetovna ena. A u svim svjetovnim mukarcima i enama, dvije due dijele
isto tijelo, lice i oi. ivotinja i um. Svi su dvoje.
Defektni.
Jedna se Esmenet ve odrekla Drusasa Achamiana. Druga e to uiniti ubrzo.
Esmenet je treptala pred tirkiznim nebom i drala ruku preko sunca. Koliko god puta svjedoila tom prizoru, uvijek bi ostala
osupnuta. Sveti rat.
Zastala je sa Serwe i Kellhusom na vrhu uzvisine da bi Serwe popravila zaveljaj. Polja inritskih ratnika i sljedbenika tabora
prolazili su pored njih, prema trusnim stijenama june kotline. Esmenet je gledala od jednog oklopljenog ovjeka do drugog, sve
jedan dalji od drugoga, preko grupica i kroz sve gue zaklone, sve dok ih nije izgubila u krcatim daljinama gdje su svjetlucali na
suncu poput metalnih tokica. Okrenula se i vidjela zidine Ammegnotisa boje pijeska iza njih kako nestaju u crnoj i zelenoj boji rijeke
i njezinih bujno zelenih obala.
Shigek.
Zbogom, Akka.
Suznih oiju, namjerno je krenula sama i samo odmahnula rukom kad ju je Kellhus zazvao.
Hodala je meu strancima osjeajui nian skrivenih pogleda i promrmljanih rijei - kao to je to tako esto bio sluaj. Neki su je
mukarci doslovno opkolili, ali ih je ignorirala. Jedan je ak bijesno zgrabio njezinu tetoviranu ruku kao da je eli podsjetiti na neto
to duguje svim mukarcima. edna trava postala je sve rjea i rjea, ostavljajui samo pijesak koji je prio none prste i kuhao zrak.
Znojila se i patila, i nekako je znala da je to tek poetak.
Te je veeri bez veih potekoa pronala Kellhusa i Serwe. Iako su imali malo ogrjeva, uspjeli su napraviti veeru na maloj vatri.
Zrak se ohladio im je sunce zalo i uivali su u svom prvom pustinjskom sumraku. Tlo je isijavalo toplinu poput kamena izva enog s
ognjita. Na istoku su neplodni breuljci obujmljivali daljine zaklanjajui more. Na jugu i zapadu, iza gungule tabora, horizont je
formirao savrenu liniju kriljevca koja se zbijala u crveno kako se pribliavala suncu. Na sjeveru je izmeu atora jo uvijek bilo
mogue vidjeti Shigek, a njegovo je zelenilo postajalo crno u sve mranijem sutonu.
Serwe je ve drijemala, sklupana na prostirki blizu malog liueg jezika njihove vatre.
"I, kakva je bila etnja?" Kellhus upita.
"Oprosti", ree ona posramljeno. "Ja"
"Nema se zato ispriavati, Esmi... Moe hodati gdje god eli."
Ona spusti pogled, osjeajui istovremeno olakanje i tugu.
"I?" Kellhus ponovi. "Kakva je bila etnja?"
"Mukarci", ree ona beivotno. "Previe mukaraca."
"I ti sebe naziva bludnicom", ree Kellhus cerei se.
Esmenet je nastavila zuriti u svoja pranjava stopala. Srameljivi smijeak joj se promolio na licu.
"Stvari se mijenjaju..."
"Moda", ree on nainom koji je Esmenet podsjetio na sjekiru koja zagriza u drvo. "Jesi li se ikada zapitala zato Bogovi mukarce
cijene vie od ena?"
Esmenet slegne ramenima. "Mi stojimo u sjeni mukaraca," odgovori, "ba kao to mukarci stoje u sjeni Bogova."
"Znai, misli da ti stoji u sjeni mukaraca?"
Ona se nasmijei. S Kellhusom nema obmana, ma koliko sitne bile. To je bilo njegovoudo.
"Nekih mukaraca, da..."
"Ali ne mnogih?"
Nasmije se, uhvaena u iskrenoj demonstraciji tatine. "Uope ne mnogo", prizna. ak ni, sine joj bez daha, Akke...
Samo tebe.
"A to je s ostalim mukarcima? Nisu li svi mukarci na neki nain zasjenjeni?"
"Da, valjda..."
Kellhus okrene dlanove prema gore - neobino razoruavajua gesta "I po emu si ti onda loija od mukaraca?"
Esmenet se ponovno nasmije, sigurna da igra neku igru. "Zato jer gdje god sam bila - i na svim mjestima za koja samula, k tome ene slue mukarcima. To je jednostavno obiaj. Veina ena je poput..." Zastane, zabrinuta tokom svojih misli. Pogleda Serwe,
njezino savreno lice osvijetljeno treperavim svjetlom vatre.
"Poput nje", Kellhus ree.
"Da", Esmenet odvrati, oiju uprtih u pod u neobinoj potrebi da se brani. "Poput nje... Veina ena je priprosta."
"A veina mukaraca?"

144

"Pa, svakako je vie mukaraca nego ena obrazovano... Mudro."

"A je li to zato jer su mukarci vie od ena?"
Esmenet je zurila u njega, zabezeknuta.
"Ili je to zato", nastavio je, "jer se mukarcima vie toga prua na ovome svijetu?"
Piljila je dok su joj se misli kovitlale. Duboko je udahnula i stavila dlanove oprezno na koljena. "eli rei da su ene... u stvari
jednakeV."
Kellhus podigne obrve alosno se zabavljajui. "Zato", upita, "su mukarci voljni dati zlato da bi lijegali sa enama?"
"Zato jer nas ele... Poudni su."
"A je li zakonito da mukarci kupuju uitak od ena?"
"Nije..."
"Pa zato to onda ine?"
"Ne mogu si pomoi", Esmenet odvrati. Skrueno podigne obrvu. "Mukarci su."
"Znai, nemaju kontrolu nad svojom udnjom?"
Ona se nasmije na svoj stari nain. "Baci pogled na dobro uhranjenu bludnicu koja sjedi pred tobom."
Kellhus se nasmije, ali blago i na nain koji je bez muke odvojio njezinu bol od njezinog humora.
"Zato onda mukarci uzgajaju stoku?" upita on.
"Stoku?" Esmenet se namrti. Otkuda sve te apsurdne misli? "Pa... da bi ih klali za..."
Ona utihne iznenada shvaajui. Koa joj se najeila. Jo je jednom sedila u sjeni, a Kellhus je pokupio svo zalazee sunce ostatku
svijeta /gledajui poput bronanog idola. Sunce kao da je uvijek njega naputalo posljednjeg...
"Mukarci", ree Kellhus, "ne mogu dominirati svojom glau pa ovladavaju predmetima svoje gladi, krote ih. Bila to stoka..."
"Ili ene", ree ona bez daha.
Zrak je svrbio od razumijevanja.
"Kad je jedan narod podreen drugome," Kellhus nastavi, "kao to su Cepaloranci podreeni Nansurcima, ijim jezikom oba naroda
govore?"
"Jezikom osvajaa."
"A ijim jezikom ti govori?"
Ona proguta slinu. "Jezikom mukaraca."
Sa svakim treptajem, inilo se, vidjela je jednog mukarca za drugim, pogrbljene nad njom poput pasa...
"Vidi sebe", Kellhus ree, "onakvom kakvom te mukarci vide. Boji se starenja zato jer mukarci ude za djevojkama. Odijeva se
besramno zato jer mukarci ude za tvojom koom. Oklijeva dok govori zato jer mukarci ude za tvojom utnjom. Podilazi.
Glumata. Licka se i epiri. Iskree svoje misli i zaguuje srce. Lomi i ponovno sastavlja, ree i ree i ree, sve samo da bi
mogla odgovoriti jezikom svojeg osvajaa!"
Nikada, inilo joj se, nije bila toliko nepomina. Zrak u njezinom grlu, pa ak i krv u njezinom srcu, kao da su potpuno stali...
Kellhus je postao glas koji dopire negdje izmeu suza i svjetlosti vatre.
"Ti govori: 'Posramit u samu sebe za vas. Dajte da vas trpim! Preklinjem vas, molim vasV"
I nekako je Esmenet znala kamo te rijei moraju voditi, pa je razmiljala o drugim stvarima, o tome kako edna koa i platno
izgledaju tako isto...
Prljavtina, shvati ona, treba vodu ba kao i ljudi.
"I govori samoj sebi", Kellhus je nastavio, '"Ovim stazama neu poi!' Moda odbija odreene perverzije. Moda se odbija ljubiti.
Pravi se da se ustruava, da bira, iako te svijet natjerao na tlo bez staza. Novii! Novii! Novii za sve i sve za novie! Za
gazdu. Za administratore, kada dou po svoje mito. Za prodavae koji te hrane. Za agresivce izranjavanih aka. A potajno se pita:
'to moe biti nezamislivo kad sam ve ionako prokleta? Kakva djela su previe za mene kad nemam dostojanstva?'"
'"Kakva ljubav lei s onu stranu rtve?'"
Lice joj je bilo mokro. Kad je maknula ruku s lica, linije na vrhovima prstiju bile su joj crne.
"Govori jezikom svojih osvajaa..." Kellhus proape. "Kae, Mimara, poi sa mnom, dijete."
Drhtaj proe njome kao da je koa na bubnju...
"I vodi je..."
"Ona je mrtva!" neka ena je uzviknula. "Ona je mrtva"
"Trgovcima robljem u luci..."
"Prestani!" ena je siktala. "Kaem da ne!"
Udasi poput noeva.
"I proda je."
Sjeala se kako su je njegove ruke obujmile. Sjeala se da ga je slijedila u njegov paviljon. Sjeala se da je leala pored njega, plakala
i plakala dok je njegov glas razjanjavao njezinu tjeskobu, dok joj je Serwe brisala suze s lica i prolazila hladnim prstima kroz kosu.
Sjeala se da im je rekla to se dogodilo. O gladnom ljetu, kad je gutala mukarce besplatno samo zbog njihovog sjemena. O tome
kako je mrzila djevojicu - prljavu malu kuju! - koja je plakala i traila i traila, koja je jela njezinu hranu, koja ju je slala na ulicu, sve
zbog ljubavi! O ludilu upalih oiju. Tko moe razumjeti izgladnjelost? O trgovcima robljemije su se smonice punile zahvaljujui
gladi. O Mimari koja je vritala, njezinoj maloj curici koja je vritala! O otrovnim noviima... Manje od tjedan dana! Trajali su
manje od tjedan dana!
Sjeala se da je vritala.
I sjeala se da je plakala kao to nikada prije nije plakala, zato jer je govorila i zato jer ju je on uo. Sjeala se da je lebdjela u
njegovom povjerenju, u njegovoj poeziji, u njegovom boanskom znanju pravednog i istinitog...
U njegovom odrijeenju. "Oproteno ti je, Esmenet." Tko si ti da mi oprata?
"Mimara." probudila se s glavom na njegovoj ruci. Nije bila zbunjena iako joj seinilo da bi trebala biti. Znala je gdje se nalazi, i iako
je dio nje drhtio, dio nje se i veselio.

145

Spavala je s Kellhusom.
Nisam vodila ljubav s njim... Samo sam plakala.
Lice joj se inilo izranjavanim od prethodne veeri. No je bila vrua i spavali su bez pokrivaa. inilo joj se dugo, samo je
nepomino leala i jednostavno uivala u njegovoj blizini i bjelini njegove koe. Stavila je ruku na njegova gola prsa. Bio je topao i
gladak. Osjeala je polagano bubnjanje njegovog srca. Prsti su joj zujali kao da dodiruje kovaev nakovanj dok ovaj udara maljem.
Razmiljala je o njegovoj teini, zarumenila se...
"Kellhus..." ree ona. Pogledala je profil njegovog lica, nekako znajui da je budan.
Okrenuo se i pogledao je nasmijeenim oima. Dahnula je od nelagode, a onda odvratila pogled. Kellhus ree: "udno je to, zar ne,
leati ovako blizu..."
"Da", odgovori ona sa smijekom, pogleda gore, pa van i u stranu. "Vrloudno."
Okrenuo se da bude okrenut prema njoj. Esmenet zauje kako je Serwe zastenjala i progunala neto s njegove druge strane, jo
uvijek u snu.
"S", ree on smijui se tiho. "Ona vie voli spavanje nego mene."
Esmenet ga pogleda i nasmije se, zatrese glavom, sijui od uzbuenja u nevjerici.
"Ovo je tako udno!" proape ona. Nikad joj se vlastite oi nisu inile toliko bistrima.
Nervozno skupi koljena. Bio je tako blizu!
On se nagne prema njoj i njezina se usta opuste, oi joj postanu teke.
"Ne", proaptala je.
Kellhus joj se prijateljski namrti. "Krpa oko prepona mi se upravo napela."
"Ah", odvrati ona. Oboje prasnu u smijeh. Ponovno je mogla osjetiti njegovu teinu...
Bio je on mukarac uz kojeg se osjeala sitnom, ba kakav mukarac i treba biti.
Onda se njegova ruka nala ispod njezinog hasasa i ona zastenje u njegove slatke usne. A kada je uao u nju, zakucao je kao to
avao Nebeski zakucava nebo, suze su joj navrle i potekle iz oiju, i mislila je samo, Napokon! Napokon me uzeo!
I nije joj se inilo, bilo je tako. Nitko je vie nee nazivati bludnicom.

146

Dio trei:
TREI MAR

147

oglavlje osamnaesto

KHEMMEMA
Piati u vodu znai piati u vlastiti odraz.
KHIRGWIJSKA POSLOVICA
Rana jesen, 4111. godina Kljove, juni Shigek
Znojei se pod suncem, Ljudi od Kljove krenuli su prema jugu, vijugali uz otre zavoje krase june obale i stupili na uarene ravnice
pustinje Carathay, ili kako su je Khirgwi nazivali, Ej'ulkiyah, 'Velika e'. Prve su noi stali blizu Tamiznaija, trgovakog sjecita
karavana koje su opljakali Fanimljani u povlaenju.
Nedugo potom, Athjeari kojeg su poslali da izvidi rute do Enathpa-neaha vratio se iz junih pustara, sa svojim ljudima iscrpljenim
od ei i umora. Raspoloenje mu bijae tmurno. Rekao je Velikim Imenima da nije pronaao ni jedan nezagaeni zdenac i da je bio
prisiljen putovati nou jer je vruina bila tako intenzivna. Pogani su se povukli na suprotni kraj Pakla, rekao je. Velika Imena su mu
rekla za beskrajne kolone mazgi koje su poveli i za Carevu flotu kojae ih pratiti natovarena svjeom vodom iz Sempisa. Objasnili su
svoje opsene planove za prenoenje vode preko priobalnih brda.
"Ne znate u kakve se zemlje uputate", mladi je Grof od Gaenrija rekao.
Sljedee veeri rogovi Galeotha, Nansura, Thunyerusa, Conriye, Ce Tydonna i Visokog Ainiona odjekivali su suhim zrakom.
Paviljoni su se sputali uz povike vojnika i robova. Mazge su natovarene i stjerane u dugake kolone. Kultski sveenici Gilgaolovi
bacili su jastreba kokoara u boansku vatru, a zatim pustili drugoga prema veernjem suncu. Pjeaci su vjeali zaveljaje na koplja,
alili se i kukali to moraju marirati nou Himne su se razlijegale i blijedile u graji zaposlenih tisua.
Zrak je zahladio i prve su se kolone zaputile preko zapadnih izboina priobalnih brda Khememe.
Prvi Khirgwi pojavili su se nakon ponoi, zavijajui na leima jureih deva, pronosei istinu Jedinog Boga i Njegovog Proroka
sjeivima otrih noeva. Napadi su bili kratki i estoki. Obruavali su se na zaostale natapali pijesak crvenom vodom. Izbjegavali su
inritske strae i zabijali se zavijajui u kola s prtljagom, gdje su parali dragocjene mjehove vode gdje god bi ih pronali. Ponekad,
naroito kad bi zalutali na vrste ljunane ravnine, sustigli bi ih i sasjekli u estokim okrajima. Inae bi odmicali svojim
progoniteljima i nestajali u mjeseinom obasjanom pijesku.
Sljedeeg dana prve su se kolone mazgi vukle preko priobalnih brda do Meneanora i pronale zaljev, prostranstvo ive na suncu
posuto crvenim jedrima brodova iz Nansurske flote. Srdano su se pozdravljali kad su prvi amci natovareni vodom dovueni na
kopno. Krenule su pjesme kad je zapoeo naporni posao prenoenja vode na lea mazgi. Mukarci su se svukli do pasa i mnogi se
bacili u kotrljajue valove da bi nali olakanje od vruine. I te veeri, kad se Sveti rat probudio iz zaguljivih atora, doekala ih je
svjea voda iz Sempisa.
Sveti rat nastavio je svoj noni mar. Unato jezovitim napadima, mnogi su bili zadivljeni ljepotom Carathaya. Nije bilo insekata,
osim poneke zaluene bube koja bi kotrljala svoju kuglicu izmeta po pijesku. Inriti su im se smijali, nazivali ih 'gundovaljima'. I nije
bilo ivotinja, osim dakako leinara koji su beskrajno kruili u zraku. Gdje nema vode, nema ivota, a osim u tekim mjehovima
objeenim na ramena Svetoga rata, u Carathayu vode nije bilo. Bilo je to kao da je sunce sprilo cijeli svijet do sterilnih kostiju. Ljudi
od Kljove isticali su se od sunca, kamena i pijeska, i bilo je to prekrasno, poput stalno prisutne none more koju opisuje netko drugi.
Bilo je prekrasno jer nisu morali trpjeti posljedice onoga emu svjedoe.
Na dan sedmog dogovorenog sastanka izmeu Svetog rata i Carske flote, Ljudi od Kljove probijali su se kroz suhe kanjone i okupili
se na plai. Gledali su u Meneanor, koji je bio proaran brojnim zavijucima boje limete i tirkiza, i nisu vidjeli nikakve brodove.
Izlazee sunce bojalo je more u bijelo. Vidjeli su valove u daljinama, poput crta zapjenjenih dijamanata. Ali ne i brodove.
ekali su. Poslali su glasnike nazad u tabor. Saubon i Conphas su im se ubrzo pridruili, kupali se neko vrijeme u morskoj vodi, sat
vremena se svaali, a onda odjahali nazad do Svetog rata. Sazvano je vijee i Velika i Manja Imena su se prepirala do sumraka,
pokuavajui odluiti to da rade. Optuivali su Conphasa, ali su ubrzo prestali kad im je Uzvieni General napomenuo da je i njegov
ivot ugroen ba kao i njihov.
Sveti rat ekao je no i dan, i kada Carska flota jo uvijek nije stigla, nastavili su mar. Palo je mnogo teorija. Ikurei Conphas rekao
je da je moda flota naletjela na oluju pa su odluili ploviti na jug do sljedeeg dogovorenog mjesta da utede na vremenu. A moda,
Princ Kellhus je rekao, postoji razlog zato su Kianjani toliko dugo ekali da im se suprotstave na moru. Moda su poklali deve i
sakrili brodovlje da bi namamili Sveti rat u Carathay.
Moda je Khemema stupica.
Dva dana kasnije, glavnina Velikih i Manjih Imena pratili su kolonu mazgi preko brda do mora i zurili zapanjeno u njegovu praznu
ljepotu. Kad su se vratili iz brda, vie nisu hodali odvojeno od pustinje. Sunce kamen i pijesak su ih mamili.
Sva je voda strogo dodijeljena u skladu s kastom. Svi koji budu uhvaeni da tajno gomilaju ili prelaze doputene koliine,
proglaeno je, bit e pogubljeni.

148

Na vijeu je Ikurei Conphas razmotao mape koje su nacrtali carski kartografi u doba dok je Khemema jo pripadala Carstvu i piknuo
prstom u mjesto po imenu Subis. Oaza Subis, inzistirao je, bila je daleko prevelika da bi je pogani zatrovali. S preostalom vodom,
Sveti rat bi mogao dosei Subis netaknut, no samo ako sve - mazge, robove, sljedbenike tabora - ostave za sobom...
"Ostavimo za sobom..." Proyas je rekao. "Kako predlae da to izvedemo?"
Iako su nalozi odaslani u tajnosti, vijest se brzo proirila uspavanim taborom. Mnogi su pobjegli u vlastitu propast u otvorenoj
pustinji. Neki su se naoruali. Ostali su samo ekali da ih sasijeku: robovi, taborske kurve, kastinski trgovci, ak i trgovci robljem.
Krikovi su odjekivali nad dinama.
Izbilo je nekoliko izgreda i pobuna meu Inritima. Isprva su mnogi odbili ubijati vlastite ljude. Sveti rat mora opstati, Velika Imena
su objasnila svojim ljudima. Oni moraju opstati. Na kraju su Ljudi od Kljove, shrvani tugom, pobili nebrojene tisue. Samo su
sveenici, supruge i korisni zanatlije poteeni.
Te su noi Inriti beivotnih oiju marirali kroz, inilo im se, penicu koja se hladila - sve dalje od uasa iza njih i prema obeanju
Subisa.. Naoruani ljudi, bojni konji i srca postali su teglee ivotinje.
Kad su Khirgwi naili na polja nagomilanih tjelesa i razasute imovine, pali su na koljena i klicali oduevljeno Jedinome Bogu.
Kunja idolopoklonika je poela.
Ogromna kolona Svetog rata lutala je i rasprivala se u urbi prema istoku. Khirgwi su masakrirali stotine zaostalih. Nekoliko se
plemena probilo do sredita kolone izazivajui koliko god su mogli tete, prije nego su se razbjeali u pustinju. Jedna je grupa
napadaa nabasala na Grimizne Tornjeve i zavrila spaljena u nepovrat.
Sljedeeg jutra Velika i Manja Imena susrela su se u oaju. Znali su da voda sigurno lei posvuda oko njih; Khirgwi ih inae ne bi
mogli napadati. Pa gdje su onda izvori? Pozvali su uspjenije meu svojim diverzantima - Athjearija, Thampisa, Detnammija i ostale i zaduili ih da izazovu bitku s pustinjskim plemenima s ciljem pronalaska skrivenih izvora. Vodei sa sobom tisue inritskih
vitezova, ti su ljudi odjahali po dugakim dinama i nestali u treperavim daljinama.
S izuzetkom Detnammija, ainonskog Palatina od Eshkalasa, svi su se vratili sljedee noi, otjerani okrutnou Khirgwija i
nemilosrdnom vruinom Carathaya. Nisu pronali nikakve izvore. Sve i da jesu, Athjeari je rekao, nije imao pojma kako bi ih pronali
dvaput, jer je pustinja bila toliko jednolina.
U meuvremenu su gotovo u potpunosti ostali bez vode. Budui da od Subisa nije bilo ni traga, Velika su Imena odluila uspavati
sve konje osim onih koji su u vlasnitvu kastinskih plemia. Nekoliko tisua cengemskih pjeaka, ketyaskog naroda pod upravom
Tydonaca, pobunili su se zahtijevajui da se pobiju svi konji i da se viak zaliha ravnomjerno podijeli meu svim Ljudima od Kljove.
Gothyelk i ostali grofovi Ce Tydonna odgovorili su nemilosrdnom ustrinom. Voe pobune su uhieni, zaklani i objeeni s kolaca nad
pijeskom.
Vrlo je malo vode ostalo sljedee noi, i Ljudi od Kljove, kojima je koa ve bila poput pergamenta, svladani nervozom i umorom
poeli su bacati hranu. Vie nisu bili gladni. Bili su edni, edni kao nikada u ivotu. Stotine konja su kolabrirale i ostavljali su ih da
ispuhnu posljednji dah u pijesku. Neobina se apatija uvukla meu te ljude. Kad bi ih Khirgwi napali, mnogi su samo nastavili hodati;
nisu uli ili ih nije bilo briga to njihovi sudruzi pogibaju iza njih.
gubi, razmiljali bi, i to je ime postalo proeto nadom vie nego ime bilo kojeg Boga.
Kad je stigla zora, a jo uvijek nisu doli do Subisa, odlueno je da nastave dalje. Svijet je postao maglovita pe peenog kamena i
dina osunanih i zaobljenih poput divne koe bludnice. Daljine su se ljeskale od fatamorgana jezera, i mnogi su uporno trali, uvjereni
da vide obeanu oazu, obeani Subis.
Subis... Ime ljubavnika.
Ljudi od Kljove posrtali su niz duge kremenaste padine, istrugane meu gromadama pjeenjaka koje su nalikovale divovskim
gljivama na tankim stapkama. Uspinjali su se golemim dinama.
Selo je izgledalo poput fosila s mnotvom prostorija koje je vjetar iskopao. Tamno zelenilo i sunano srebro oaze mamili su svojom
nevjerojatnou...
Subis.
Odrpani redovi hrlili su po suncem nabijenom pijesku. Ljudi su juriali kroz naputeno selo, izmeu palmi s datuljama ostavljajui
za sobom oblake mrtvog lia, i izmeu bagrema prepunih gnijezda ptica tkalaca. Naguravali su se, sklizali po utabanoj praini i
bacali se uz pljuskanje i smijeh u blistavu vodu...
Gdje su pronali Detnammija.
Mrtav i nadut plutao je u kristalnom zelenilu, sa svih etiri stotine pedeset i devetero svojih ljudi.
Obeanje Subisa otrovano je. Khirgwi su pronali nain.
No Ljude od Kljove vie nije bilo briga. Gutali su vodu do ruba povraanja, pa opet gutali. Tisue za tisuama tutnjale su niz dine i
obruavale se na oazu. Naguravali se i zabijali u mase pred sobom samo da bi se nali opkoljeni. Stotine su zgaene do smrti. Jo
stotine su se utopile dok su ih gurali u sredite jezera. Prolo je neko vrijeme dok velika Imena nisu uspjela nametnuti red. Vlastelini i
vitezovi prijeili su ljudima ulaz u oazu maevima. Bili su prisiljeni pruiti podosta primjera. S vremenom, organizirane su velike
smjene koje su punile i distribuirale uture. Plivai su poeli vaditi mrtve iz bazena. Tijela su gomilali na suncu.
Velika Imena uskratila su Detnammiju i njegovim ljudima pogrebne rituale jer su zakljuili da je krenuo na jug prema Subisu
umjesto da trai khirgwijske izvore - oito da spasi samog sebe. Chepheramunni, Kralj--Regent Visokoga Ainona osudio je Palatina
od Eshkalasa i posthumno mu oduzeo in i poloaj. Na tijelo su mu urezali ritualne ainonske kletve i ostavili ga strvinarima.
U meuvremenu su se Ljudi od Kljove dovoljno napili. Mnogi su se povukli u sjenu palmi, naslonili se na debla i udili koliko
palmine grane nalikuju krilima leinara. Jednom kad su utaili e, poele su ih brinuti bolesti. Kultski lijenici-sveenici od strane
Kuge, Akkeagni, pozvani su pred Velika Imena gdje su nabrajali bolesti povezane s konzumacijom vode okaljane mrtvacima. Ina
e,
budui da su lijekove i relikvijare bili prisiljeni ostaviti u pustinji, nisu mogli nita osim mrmljati preventivne molitve.
Bog nee biti zadovoljan.
Svi su na neki nain trpjeli posljedice - groznice, greve, munine - no tisue su se ozbiljno razboljele i patile od grevitog
povraanja i proljeva. Do sljedeeg jutra, najtei sluajevi su se presavijali od bolova u trbuhu, sa upalnim crvenim plikovima po koi.

149

Na vijeu su Velika Imena zurila i zurila u mape Ikurei Conphasa. Znali su da je Enathpaneah jednostavno predaleko. Poslali su
nekoliko desetaka izvidnica na razna mjesta na obali Meneanora, nadajui se izvan svih izgleda da e moda pronai Carsku flotu.
Optuivali su Cara, i dvaput je bilo potrebno fiziki zauzdati Conphasa i Saubona. Kad su se izvidnice vratile iz brda praznih ruku,
Velika su se Imena ozbiljno sloila da nastavljaju mar prema jugu.
U svakom sluaju, Princ Kellhus je rekao, Bog e se pobrinuti za njih.
Ljudi od Kljove napustili su Subis te veeri, s mjehovima prepunim zagaene vode. Nekoliko stotina njih, oni koji su bili previe
bolesni da bi hodali, ostali su za njima, ekajui Khirgwije.
Bolest se irila meu ljudima, i oni bez prijatelja i obitelji su naputeni. Sveti rat postao je ogromna vojska ljudi koji se vuku i konja
koji posru, u maru plavim pejzaima kamena napuklog od sunca i pijeska proaranog kremenom. Oblaci zvijezda kruili su oko
avla Nebeskog i brojali njihove mrtve. Oni koji su bili previe bolesni da bi drali korak zaostajali su, plakali u praini poput
slomljenih ljudi, u strahu od sutranjeg sunca jednako koliko i od Khirgwija.
"Enathpaneah", pjeaci su govorili jedan drugome, jer Velika Imena su im lagala rekavi da je Enathpaneah samo tri dana udaljen, a
prosio je vie od est. "Bog e nas dovesti do Enathpaneaha."
Ime kao nada... Kao Shimeh.
Onima koji su patili od proljeva, doza vode jednostavno nije bila dovoljna. Ve oslabljeni, ruili bi se i dahtali u hladnom pijesku.
Mnogi od najbolesnijih umrli su na taj nain - tisue njih.
Nakon dva dana poelo je nestajati vode. Vratila se e. Usne su ispucale, oi postajale neobino priguene, a koa zategnuta, suha
poput papirusa i ispucala po zglobovima.
Neki, vrlo rijetki, pokazali su se nevjerojatno jakima tijekom tih kunji. Nersei Proyas bio je jedan od rijetkih kastinskih plemia koji
je odbio davati vodu svom konju dok mu ljudi umiru. Hodao je meu nepokolebljivim vitezovima i vojnicima Conriye, bodrio ih i
podsjeao da je vjera prije svega stvar kunje.
U drutvu dviju prelijepih ena, Princ Kellhus je takoer hrabrio ljude. Nije da samo pate, govorio im je, oni pate za... Za Shimeh. Za
Istinu. Za Boga! A patiti za Boga znailo je osigurati slavu u Onostranom. Mnogi e se slomiti u ovoj pei, istina, ali oni koji preive
spoznat e snagu vlastitih srca. Bit e drugaiji od ostalih ljudi, tvrdio je. Bit e vie...
Odabrani.
Gdje god Princ Kellhus i njegove dvije ene ili, ljudi su se jatili oko njih, molili da ih dodirne, da ih izlije i, da im da oprost.
Zamrljan prainom u boju pustinje, preplanulog lica i leprave kose gotovo potpuno izbijeljene suncem, izgledao je kao pravo
utjelovljenje sunca, kamena i pijeska. On i samo on mogao je zuriti u beskrajni Carathay i nasmijati se, uzdii ruke prema avlu
Nebeskom i zahvaliti za njihove patnje.
"Bog odluuje!" povikao bi. "Bog!"
I rijei koje bi govorio bile bi poput vode.
Tree noi zastao je u velikoj udubini meu dinama. Oznaio je mjesto na ugaenom pijesku i naloio nekolicini svojih najbliih
pristaa, svojim Zaudunyanima, da ponu kopati. Kad su poeli oajavati jer nisu pronali nita, naredio im je da nastave. Ubrzo su
osjetili vlagu u pijesku... Zatim je proao malo dalje i zamolio one koju su urili pored njega da iskopaju jo rupa na raznim mjestima.
Ostale je organizirao u naoruanu obrambenu liniju. Na odstojanju zbog uperenih kopalja, zauene tisue nagurale su se po
rubovima uleknine, eljni vidjeti to se zbiva. Nakon nekoliko smjena, nekih etrnaest lokvi tamne vode bljeskalo je na mjeseini.
Zdenci proizali iz vrela...
Voda je bila blatnjava, ali slatka i nezagaena okusom mrtvaca. Kad su se prva od Velikih Imena guranjem i galamom probila do
uleknine, pronali su Princa Kellhusa kako stoji na dnu jame do koljena u vodi sa desetak drugih i dodaje prepune uturice rukama
koje su grabile odozgo.
"Pokazao mi je", smijao se, kad su ga dozvali. "Bog mi je pokazao'" Na zahtjev Velikih Imena iskopali su jo zdenaca i ponovno su
organizirane smjene za dodjelu vode. Budui da je vei dio Svetog rata patio od ozbiljne dehidracije, Velika Imena odluila su da e
se zadrati ondje nekoliko dana. Preostale konje zaklali su i pojeli sirove zbog nedostatka sredstava za potpalu. Na sjednicama su
estitali Princu Kellhusu na njegovom pronalasku, ali nita vie od toga. Mnogi u Svetom ratu naroito radnika kasta, otvoreno su
mu klicali kao Ratniku-Proroku Na zatvorenim sastancima Velika Imena su se prepirala oko Princa Atrithaua, ali nisu doli do
konsenzusa. Pustinja je uinila Lanog Proroka i od Fanea, upozoravao je Ikurei Conphas.
U meuvremenu, plemena Khirgwija okupila su se duboko u pustinji, uvjerena da je Sveti rat poput akala pronaao mjesto na
kojem e umrijeti. Sljedee su noi svi zajedno napali, u divljoj navali tisua slijevali su se s vrhova dina, uvjereni da e pokositi vie
leeve nego ljude. Iako iznenaeni, Ljudi od Kljove, oivljenih tijela i obnovljene vjere, opkolili su i poklali pustinjska plemena.
itava plemena, koja su izgubila mnogo ljudi u beskrajnim arkama diljem pustinje, izbrisana su s lica zemlje. Preivjeli su se povukli
u svoje skrivene domove u oazama.
I posljednja hrana je nestala. Mjehove s vodom ponovno su napunili i prebacili preko snanih lea. Zapoinjale su se pjesme u
mranom pustinjskom krajoliku, a mnoge od njih bile su himne Ratniku-Proroku. Sveti rat nastavio je mar prema jugu, nepokoren i
prkosan. Na Mengeddi, u Anwuratu i pustinji izgubili su gotovo treinu od svog ukupnog broja, no jo uvijek su njihove ogromne
kolone pokrivale horizont.
Dok je padala veer drugog dana i tabor se jo jednom spremao za mar, mnogi su zamijetili oblake na zapadnom nebu - prve
oblake koje su vidjeli, inilo im se, od Gedeje. Bili su razmazani po horizontu, tamnoljubiasti i obavijali su se oko zalazeeg sunca
tako da je izgledalo poput arenice upaljenog crvenog oka. Bez svojih tekstova o predznacima, sveenici su mogli samo nagaati to
bi to moglo znaiti.
Zrak je jo uvijek blistao od vruine, valjao se poput vode preko suncem opeenih daljina. I bilo je mirno - vrlo mirno. Muk se
nadvio nad prostranstvima Svetog rata. Ljudi su zurili u horizont, nervozno gledali u gnjevno oko, shvaajui da oblaci pripadaju tlu,
a ne nebu. A onda su shvatili.
Pjeana oluja.
Lijenom elegancijom marame koja se uvija na vjetru, bubajui oblaci praine valjali su se prema njima sa zapada. Stari Carathay jo
uvijek je bio u stanju mrziti. Velika e jo uvijek zna kazniti.

150

Udari su se urezivali u kou. Zapui s milijun bodljikavih zubi. Ljudi od Kljove urlali su jedan drugome i nita nisu uli. Pokuali su
gledati, moda bi i uspjeli vidjeti sjenovite figure ostalih, no onda su bili zaslijepljeni- Skutrili su se na hrpe pod ujedajuim vjetrom,
osjeali kako ih pijesak usisava dok im se gomilao oko udova. Provizorna sklonita iupana su im i odnesena, ibajui poput papira
kroz goleme zapuhe. [slova kaligrafija dina navrljana je oko njih. Zaboravljeneuturice su zatrpane.
Pjeana oluja bjesnjela je do zore, a kad su se vjetrovi povukli, Ljudi od Kljove kao zaprepatena djeca lutali su po preobraenoj
zemlji. Spasili su to su mogli od preostale prtljage, pronali nekoliko mrtvih ljudi zakopanih u pijesku. Velika i Manja Imena nala su
se na sjednici. Nisu imali dovoljno sklonita od sunca da bi ostali tu preko dana, zakljuili su. Moraju marirati - to je bar bilo jasno.
Ali kamo? Veina je tvrdila da bi se trebali vratiti do izvora kojeg je pronaao Princ Kellhus - kako su ga jo uvijek zvali na
sjednicama, to na njegovu vlastitu elju, to zbog otpora koji su neki pruali nazivu 'Ratnik-Prorok'. Ako nita drugo, imali su
dovoljno vode da dou do tamo.
No pobunjenici poput Ikurei Conphasa tvrdili su da je izvor vrlo vjerojatno izgubljen u pijesku. Pokazivali su prema okolnim
dinama, toliko jarkim na suncu da su rezale oi, i uporno tvrdili da je zemlja oko izvora zasigurno jednako toliko izobliena, ako ne i
vie. Ako Sveti rat potroi preostalu vodu u maru dalje od Enathpaneaha, a izvore ne uspiju pronai, onda je osuen na propast. Kako
sada stvari stoje, rekao je Conphas ponovno se uzdajui u svoju mapu, Sveti rat ima vode za dva dana mara. Ako nastave marirati
patit e, svakako, ali e preivjeti.
Na iznenaenje mnogih, Princ Kellhus se sloio. "Svakako je bolje riskirati patnju da se izbjegne smrt," rekao je, "nego riskirati smrt
da Se izbjegne patnja."
Sveti rat krenuo je u mar prema Enathpaneahu. Proli su more dina i zali u zemlju nalik uarenoj ploi, ravno kameno prostranstvo
gdje je zrak doslovno cvrao od vruine. Ponovno je voda strogo ograniena. Ljudi su dobivali vrtoglavice od vruine, i neki su poeli
odbacivati oklope, oruje i odjeu, te su hodali poput golih luaka sve dok ne bi Pali, koe zatamnjene od nedostatka vode i pune
mjehura od sunca. Posljednji konji su uginuli, a pjeaci, potpuno ogoreni jer su njihovi gospodari savjesnije brinuli za svoje konje
nego za vlastite ljude, u prolazu su psovali i utali pijesak na odrvenjela trupla. Stari Gothyelk se sruio pa su ga privezali za nosiljku
koju su izradili njegovi sinovi, a koji su sad s njim dijelili i svoje doze vode. Lord Ganyatti, conriyanski Palatin od Ankiriotha, ija je
elava glava toliko nalikovala uljevitom palcu koji stri iz poderane rukavice, privezan je poput vree za svog konja.
Kad je no napokon pala, Sveti rat je nastavio mar prema jugu ponovno posrui po leima pjeanih dina. Ljudi od Kljove hodali
su i hodali, ali im hladna pustinjska no nije pruala mnogo utjehe. Nitko nije govorio. inili su beskrajnu povorku utljivih utvara u
prolazu kroz nabore Carathaya. Pranjavi, izmueni, praznih pogleda i pijanih udova, samo su hodali. Poput grumena zemlje baenog
u vodu mrvili su se, lutali jedni od drugih sve dok Sveti rat nije postao oblak nepovezanih figura, stopala koja struu po ljunku i
praini.
Jutarnje sunce donijelo je prodorni prijekor, jer pijesku jo uvijek nije bilo kraja. Sveti rat postao je vojska duhova. Mrtvi i umirui
ljudi u tisuama su leali ratrkani iza njega, a kako se sunce uspinjalo jo ih je vie palo. Neki su jednostavno izgubili volju i samo
sjeli u prainu, dok su im misli i tijela zujali od ei i umora. Probijali su se malaksalo kroz pijesak, klimali glavama kao crvi, moda
graktali za pomo, za spas.
No samo bi ih smrt pokosila.
Jezici su natekli u ustima. Pergamentna koa crnjela je i zatezala se sve dok nije popucala oko ljubiastog mesa, inei mrtve
neprepoznatljivima. Noge su poputale, presavile se i prkosile volji jednako sigurno kao da im je kraljenica slomljena. A sunce ih je
udaralo, prilo ispucanu kou i kuhalo usne u prastaru kou.
Nije bilo plakanja, ni vapaja, ni zaprepatenih uzvika. Braa su naputala brau, a muevi ene. Svaki je ovjek postao usamljeni
krug jada koji hoda i hoda.
Nestalo je obeanje vode iz Sempisa. Nestalo je obeanje Enathpaneaha...
Nestao je glas Ratnika-Proroka.
Ostala je samo kunja; izvlaila je topla, bubnjajua srca u izmuenu liniju, pustinjski rijetku - pustinjski skromnu. Slabani otkucaji
srca zaglavili su u pustarama, tjerajui ednu krv koja je sve slabije kapala.
Ljudi su umirali u tisuama, usisavali zrak vru kao iz pei, svaki dah nevjerojatniji od prethodnog, grlima od pougljenjenog drva
usisavajui posljednje trenutke munog ivota nalik snu. Vruina poput hladnog vjetra. Crni prsti trzali su se kroz uareni pijesak.
Ishlapjele, votane oi dizale su se prema zasljepljujuem suncu. Zavijajua tiina i beskrajna usamljenost.
Esmenet je posrtala pored njega, utala pijesak i vatreni ljunak stopalima koje vie nije osjeala. Nad njom, sunce je vritalo i
vritalo, no nju je ve odavno prestalo muiti to to svjetlost proizvodi zvuk.
On je nosio Serwe na rukama, i Esmenet se inilo da nikada nije svjedoila neemu toliko pobjednikom.
Onda je stao pred dubokom i tamnom panoramom.
Zanjihala se i zavijajue sunce zavrtjelo se nad njom, no nekako se on naao ondje, uz nju, i podupro je. Pokuala je oblizati
ispucane usne, no jezik joj je bio previe nateen. Pogledala ga je i on se smijeio, nevjerojatno io...
Nagnuo se unazad i povikao prema maglovitim valovima i terenu dalekog zelenila, prema vijugavoj pukotini blistave rijeke. I
njegove su rijei odzvanjale preko granica horizonta.
"Oe! Stiemo, Oe!"
Rana jesen, 4111. godina Kljove, Iothiah
Xinemusovo srdito mrtenje ga je utialo, i trojica mukaraca se povukoe u mrani kutak na mjestu gdje je zid pritiskao jednu od
struktura kompleksa. Vukli su tijelo ratnika-roba sa sobom.
"Uvijek sam mislio da su ovi gadovi opaki", Krvavi Dinch proape, oiju jo divljih od ubijanja.
"I jesu", Xinemus odvrati tiho. Pretraivao je mrano dvorite ispod njih - slagalicu otvorenih prostora, golih zidova i kienih fasada.
"Grimizni Tornjevi kupuju svoje Javrehe iz Srankovskih jama. To su ilavi ljudi i bilo bi ti dobro da to upamti."
Zenkappa se naceri u mraku i doda: "Posreilo ti se, Dinch." "Prorokovih ti muda!" Krvavi Dinch se pjenio. "Ja"
"t!" Xinemus protisne. I Dinch i Zenkappa bili su dobri ljudi, neustraivi ljudi, Xinemus je to znao, ali obuavani su za bitku na
otvorenom prostoru, a ne za uljanje kroz sjene kao to su to sada inili. I Xinemusa je na neki udan nain povrijedilo to nisu u
stanju shvatiti vanost ovoga to sada pokuavaju izvesti. Achamianov ivot njima nije mnogo znaio shvatio je. On je samo

151

arobnjak, grozota. Maral je pretpostavljao da je njima dvojici Achamianov nestanak pitanje nemalog olakanja. Nema mjesta za
bogohulnike meu pobonim ljudima.
No iako nisu uviali vanost njihovog zadatka, bili su potpuno svjesni njegove pogubnosti. Skrivati se poput lopova pred
naoruanim mukarcima bilo je dovoljno potresno, ali usred Grimiznih Tornjeva...
Obojica su bili uplaeni, Xinemus shvati - otuda usiljeni humor i prazno razmetanje.
Xinemus pokae na oblinju zgradu preko puta uskog dijela dvorita. Prizemlje se sastojalo od dugakog reda kolonada koje su
uokvirivale potpunu crninu prazne unutranjosti zgrade.
"One naputene staje", ree on. "Uz malo sree, bit e spojene s onim barakama."
"Praznim barakama, nadam se", Dinch proape, prouavajui mranu zbrku zgrada.
"Tako izgledaju."
Spasit u te, Achamiane... Ponititi to to su uinili.
Grimizni Tornjevi nastanili su se u prostranom poluutvrenom kompleksu koji je izgledao kao da datira jo iz doba Ceneja nepokolebiva palaa nekog odavno mrtvog cenejskog guvernera, Xinemus je pretpostavljao. Motrili su kompleks ve vie od dva
tjedna, ekali dok su velike povorke naoruanih ljudi, zaliha i nosiljki na leima robova vijugale kroz uske dveri i u labirint ulica
Iothiaha da bi se prikljuili maru preko Khememe. Xinemus nije imao jasnu predodbu koliki je tono kontingent Grimiznih
Tornjeva, no pretpostavljao je da broji tisue. To je znailo da sami kompleks mora biti ogroman, pravi labirint baraka, kuhinja,
spremita, apartmana i slubenih odaja. A to je znailo da se, kad glavnina kole otputuje na jug, ono malo preostalih nee moi
braniti od uljeza.
To je bilo dobro... Ako je Achamian stvarno zatoen ovdje.
Grimizni Tornjevi ne bi se usudili povesti Achamiana sa sobom; u to je Xinemus bio siguran. Cesta nije mjesto za ispitivanje
arobnjaka Mandata, pogotovo kad se marira s Princem kao to je Proyas. Ainjenica da su Grimizni Tornjevi ostavili misiju ovdje
znaila je da kola ima nekog nedovrenog posla ovdje u Iothiahu. Xinemus se okladio da je Achamian taj nedovreni posao.
Ako nije ovdje, onda je najvjerojatnije mrtav.
Ovdje je! Osjeam to!
Kad su trojica mukaraca dospjela do unutranjosti staja, Xinemus je stisnuo Dranguliju koju je nosio oko vrata kao da je svetija od
malene zlatne Kljove koja je klaparala pored nje. Suze Boje. Njihova jedina nada protiv arobnjaka. Xinemus je naslijedio tri
Drangulije kad mu je umro otac i zbog toga se odvaio na ovaj podvig samo s Dinchasesom i Zenkappom. Tri Drangulije za trojicu
mukaraca koji e upravo zakoraiti u brlog grozota. No Xinemus se nadao da ih nee trebati. Koliki god bili njihovi grijesi,
arobnjaci su ljudi, a ljudi spavaju.
"Drite ih u goloj aci", Xinemus zapovijedi. Upamtite, moraju vam doticati kou da bi vam pruile ikakvu zatitu. to godinili, ne
isputajte ih... Ovo mjesto zasigurno uvaju titovi, i ako Drangulija napusti kou i na sekundu, gotovi smo..." Strgnuo je vlastitu
Dranguliju s vrata i osjetio utjehu u hladnoj teini njezinog eljeza, otisku njezinih dubokih runa na svom dlanu.
Pregradci za konje nisu bili prljavi, i staja je smrdjela po suhom konjskom izmetu i slami. Nakon nekoliko trenutaka prtljanja
pronali su prolaz koji ih je odveo u naputene barake.
Njihovo strano putovanje kroz labirint je zapoelo. Kompleks je bio upravo onoliko ogroman koliko se Xinemus i nadao i bojao, i
koliko god da mu je laknulo od beskrajnog nizapraznih soba i hodnika, oajavao je hoe li ikada nai Achamiana. Jednom ili dvaput
uli su glasove koji su u daljini govorili na ainonskom i unuli bi u crnu sjenu ili iza egzoti nog kianskog namjetaja. Prolazili su
kroz pranjave dvorane za audijencije, ispunjene s dovoljno mjeseine da su se mogli diviti velianstvenim geometrijskim freskama
po nadsvoenim stropovima. uljali su se uz praonice i kuhinje i sluali robove kako hru u vlanome mraku. Prikradali su se uza
stepenice i niz hodnike s nizovima apartmana. Svaka vrata koja bi otvorili kao da su visila na rubu ponora: ili Achamian ili sigurna
smrt ekali su ih s druge strane. Svaki trenutak, svaki dah inili su se poput nemogueg rizika.
I posvuda su zamiljali kako duhovi Grimiznih maga odravaju tajanstvene zborove, dozivaju demone ili prouavaju bogohulne
sveske uPravo u onim sobama kraj kojih bi oni mugnuli.
Gdje ga dre?
Nakon nekog vremena Xinemus se poeo osjeati odvano. Osjea li se tako lopov ili prebjeg, dok vreba na rubovima onoga to
ostali vide ili znaju? Bilo je uzbuenja i, zaudo, utjehe u neopaenom vrebanju modinom neprijateljevih kostiju. Xinemusa je
savladala iznenadna sigurnost:
Uspjet emo mi to! Spasit emo ga!
"Trebali bismo provjeriti podrume..." Dinch proapta. Sjaj znoja prekrivao mu je prosijedo lice, aetvrtasto podrezana brada bijae
mu se smrsila. "Stavili bi ga negdje odakle njegove krike ne bi mogli uti posjetitelji, zar ne?"
Xinemus se namrti, i zbog glasnoe glasa starog majordoma i zbog istinitosti njegovih rijei. Achamiana su muili i to dugo
muili... Bijae to nepodnoljiva misao.
Akka...
Vratili su se do kamenog stubita kraj kojeg su bili proli i spustili se u potpunu tamu.
"Trebamo svjetla!" Zenkappa usklikne. "Neemo moi pronai ni vlastite ruke tu dolje!"
Zateturali su naslijepo u hodnik prekriven tepihom, toliko blizu da su mogli osjetiti miris straha jedan na drugome. Xinemus je
oajavao. Bilo je to beznadno!
No onda je ugledao svjetlost i malenu sferu osvijetljenog hodnika kako se kree...
Hodnik u kojem su se nali bio je uzak i s niskim zaobljenim stropom - to su sada mogli vidjeti - i izrazito dugaak, kao da se
protee cijelom duinom kompleksa.
arobnjak je hodao njime.
Figura bijae mrava, ali odjevena u voluminozne grimizne svilene ogrtae, sa irokim rukavima na kojima bijahu izvezene zlatne
aplje. Lice mu je bilo najjasnije jer je bilo okupano nemoguom svjetlou. Izbrazdani obrazi izgubljeni pod sjajnim uvojcima
raskono ispletene brade, izbuljene oi pune dosade od zamornog hodanja od jednog mjesta do drugog, sve osvijetljeno suzom
svjetlosti smjetene lakat ispred njegovog lica, ali bez ikakve svijee.

152

Xinemus je uo Dinchev dah kako cvri kroz stisnute zube.

Figura i sablasno svjetlo zastanu na raskriju hodnika, kao da je nabasao na neobian miris. Staro lice na trenutak se namrtilo, i
inilo se da arobnjak pilji u tamu, u njih. Stajali su mirno kao tri stupa soli-Tri otkucaja srca... Bilo je to kao da same oi Smrti
tragaju za njima.
ovjekovo mrtenje ponovno utone u dosadu, i on skrene u popreni hodnik, ostavljajui za sobom trenutani trag svjetla na kamenu
i prostrtom tepihu. A onda tama. Utoite.
"Dragi, sveti Sejenuse..." Dinch izdahne.
"Moramo poi za njim", Xinemus proapta, osjeajui kako mu se ivci polako smiruju.
Lice i arobno svjetlo koje su vidjeli sada su ispunjali svaki njihov korak opasnou. Jedino to je dralo Dinchasesa i Zenkappu iza
njega, Xinemus je znao, bila je odanost koja je nadilazila strah od smrti. No ovdje, na ovome mjestu, u utrobi utvrde Grimiznih
Tornjeva, ta se odanost nala na kunji kao nikada prije, ak ni usred najbeznadnijih bitki. Ne samo da su se kockali s opsceno
prokletim, ovdje nije bilo nikakvih pravila, a to je u kombinaciji sa smrtnim strahom bilo dovoljno da slomi svakogovjeka.
Naili su na krianje, ali nisu vidjeli svjetlost u drugom hodniku pa su nastavili puevim korakom kao do tada, ispipavajui prstima
zidove od vapnenca.
Doli su do tekih vrata. Xinemus nije vidio svjetlo koje bi sijalo oko njih. Uhvatio je eljeznu kvaku, oklijevajui.
Blizu je! Siguran sam u to! Xinemus povue vrata i otvori ih.
Po propuhu na vlanoj koi osjetili su da se iza vrata nalazila velika prostorija, no tama je jo uvijek bila neprobojna. Osjeali su se
kao da su pokopani u stravinoj noi.
Ispruivi ruku ispred sebe, Xinemus je zakoraio u otvorenu tamu i siknuo drugima da pou za njim.
Glas razlomi tiinu i sledi im srca. "Ne moe to tako."
A zatim svjetla, zasljepljujua, peckajue jarka i izbezumljujua.
Xinemus isue ma.
Trepui i kiljei, fokusirao je figure koje su se okupile oko njih. Polukrug od dvanaestorice Javreha, u punoj ratnoj spremi pod
plavo-?crvenim kaputima. estorica od njih s uperenim samostrelima.
Zaprepaten, misli uskovitlanih od panike, Xinemus spusti oev Veliki ma.
Gotovi smo...
Iza su stajala tri Grimizna maga. Onaj kojeg su vidjeli ranije, jedan vrlo slian njemu, ali s bradom obojanom utom kanom, i trei,
po ije je dranju Xinemus znao da mora biti glavni.
U svojoj grimiznoj halji ovjek je bio i vie nego blijed; bio je bez pigmenta. Ovisnik o chanvu, bez imalo sumnje. Jo jedna mala
opscenost povrh svih ostalih. Oko struka je imao iroki plavi pojas, a preko njega zlatni remen sputen nisko do prepona zbog tekog
privjeska koji mu je visio izmeu bedara - zmije omotane oko vrane.
Oi s crvenim arenicama motrile su ih s bolnim izrazom veselja. "Jao, jao..." Dopre s usana prozirnih poput utopljenih crva.
Uini neto! Moram uiniti neto! No prvi put u svom ivotu Xinemus je bio paraliziran od straha.
"Te stvarice", nastavi arobnjak-ovisnik, "koje drite da se zatitite od nas... Te Drangulije. Mi ih osjetimo, znate... Naroito kad se
pribliavaju. Teko je opisati taj osjeaj, zapravo... Neto kao kamene pekule koje udubljuju tanki komad platna. to vie pekula, to
je dublje uleknue..."
Treptaj prozirnih kapaka. "Bilo je to gotovo kao da smo vas nanjuili." Xinemus je uspio zvuati prkosno. "Gdje je Drusas
Achamian?"
"Pogreno pitanje, prijatelju. Da sam na vaem mjestu, radije bih pitao: 'to uinih?'"
Xinemus osjeti plamsaj pravednikog gnjeva. "Upozoravam te, arobnjae. Predaj Achamiana."
"Upozorava menel" Smijean smijeh. Njegovi su se obrazi nabirali poput ribljih krga. "Osim ako govori o vremenskim prilikama,
Lorde Marale, mislim da ima vrlo malo toga na to bi me ti mogao upozoriti. Tvoj je Princ odmarirao u pustare Khememe.
Uvjeravam te da si ovdje posve sam."
"Ali jo uvijek imam njegov nalog."
"Ne, nema. Oduzet ti je in i poloaj. No bilo kako bilo, injenica je da ometa posjed, prijatelju. Mi Uenjaci vrlo strogo gledamo
na ometanje posjeda i nimalo nas nije briga za naloge prineva."
Vlana strava. Xinemus osjeti kako se najeio. Bila je to uzaludna misija...
Ali moj je put pravedan...
arobnjak se slabano nasmijei. "Reci svojim podanicima da sPuste Drangulije. Dakako, moe i ti spustiti svoju, Lorde Marale...
Paljivo.
Xinemus zabrinuto pogleda u uperene strijele, u Javrehe kamenih lica koji su ciljali u njih i osjeti da mu ivot visi o niti.
"Smjesta!" mag se otrese.
Sve tri Drangulije muklo udare o tepih poput ljiva.
"Izvrsno... Volimo sakupljati Chorae. Dobro je znati gdje se nalaze..."
Zatim prozbori neto od ega su mu se grimizne arenice pretvorile u dva sunca.
Xinemus je baen na koljena udarom vruine s lea. Zauo je vritanje...
Dinch i Zenkappa su vritali.
Nije se stigao ni okrenuti, a Dinch je ve pao, hrpa previjajueg ugljena i uarenog plamena. Zenkappa je mlatarao rukama i nastavio
vritati, rtvovan u stupu raspirene vatre. Zateturao je dva koraka u mrani hodnik, a onda se sruio na pod. Krikovi su utihnuli u zvuk
cvranja masti.
Na koljenima, Xinemus je zurio u dvije vatre. I ne znajui je podignuo ruke da prekrije ui.
Moj put...
Osjetio je kako kako ga hvataju ruke u rukavicama, snani udovi zakucali su ga na koljena. Zakrenuli su ga da bude licem u lice s
ovisnikom o chanvu. arobnjak mu je sad bio vrlo blizu, dovoljno blizu da je Maral osjetio miris njegovih ainonskih parfema.

153

"Nai ljudi kau", ovisnik ree tonom koji je sugerirao da je neugodne stvari najbolje ne spominjati u pristojnom drutvu, "da ste vi
Achamianov najblii prijatelj - jo od vremena kad ste obojica poduavali Proyasa."
Poput ovjeka koji se ne moe posve probuditi iz none more, Xinemus je samo zurio objeena lica. Suze su mu se slijevale niz
iroko lice.
Opet sam te iznevjerio, Akka.
"Vidite, Lorde Marale, bojimo se da nam Drusas Achamian govori lai. Prvo emo provjeriti slae li se ono to je rekao vama s
onime to je govorio nama. A onda emo vidjeti je li mu Gnosa vrednija od najblieg Prijatelja. Je li mu znanje vrednije od ivota /
ljubavi..."
Prozirno lice zastane kao da je sluajno nailo na sjajnu ideju.
"Vi ste poboan ovjek, Marale. Vi ve znate to to znai biti instrumentom istine, zar ne?"
Da. Znao je. Patiti.
Hrpe zidanih struktura gnijezdile su se u praini.
Okrhnuti zidovi okrueni utom ocrtavali su nepravilne linije po nonom nebu.
Pukotine su se ravale poput slijepih grana koje love sunce u bijegu Prevrnuti stupovi prepolovljeni mjeseinom. Opreni kamen.
Biblioteka odavno mrtvih Sareota, unitena lakomou Grimiznih Uenjaka.
Sve je bilo u tiini osim sitnog zvuka struganja, kao kad se dijete kojemu je dosadno igra sa licom.
Koliko je dugo trkarala kao takor kroz upljine, puzala kroz labirinte galerija isklesanih hrpa sluajno nabacanog cementa i
kamena? Pored zakopanih tekstova, zacrnjenih poput drveta i od vatre ljuskastih poput krokodila, i jednom pored beivotne ljudske
ruke. Kroz siuni rudnik ija ruda bijahu krhotine znanja. Prema gore, uvijek prema gore, kopala je, rovala, puzala. Koliko dugo?
Danima? Tjednima?
Nije znala mnogo o vremenu.
Probijala se kroz poderane stranice od ivotinjske koe prignjeene pod masivnim kamenim povrinama. Podigla je i bacila u stranu
ciglu veliine dlana, uzdignula svileno lice prema oblacima zvijezda. Onda se penjala i penjala te konano podigla svoje maleno tijelo
lutke na vrh ruevine.
Pruila je u zrak maleni noi, ne vei od majeg jezika.
Kao da eli dotaknuti avao Nebeski.
Lutka Wathi, ukradena mrtvom sansorskom vjecu...
Netko je izgovorio njeno ime.

154

oglavlje devetnaesto

ENATHPAEAH
Kakva je ovo osveta ? Da on spava dok ja patim ? Krv ne gasi mrnju, ne isti od grijeha. Poput sjemena, ona se prolijeva vlastitom
voljom i za sobom ne ostavlja nita osim tuge.
HAMISHAZA KRALJ TEMPIRA
...a moji vojnici, kau, prave idole od svojih ma eva. No ne ulijeva li ma sigurnost? Ne donosi li ma jasnou? Ne zahtijeva li ma
ljubaznost od onih koji kle e u njegovoj sjeni? Ne treba mi drugoga boga.
TRIAMIS, DNEVNICI I DIJALOZI
Kasna jesen, 4111. godina Kljove, Enathpaneah
Prvi zvuk koji je Proyas uo bilo je utanje lia na vjetru, zvuk otvorenosti. A zatim, nemogue, uborenje vode - zvuk ivota.
Pustinja...
Probudio se trgnuvi se, treptao sunce iz oiju koje ga je probadalo do boli. inilo mu se da mu crveni uareni ugljen gori iza ela.
Pokuao Je dozvati Algarija, svog roba, ali uspio je jedva proaptati. Usne su ga Pekle, gorjele kao da krvare.
"Tvoj rob je mrtav."
Proyas se prisjetio neega... Velikog krvoprolia u pijesku.
Okrenuo se prema zvuku glasa i ugledao Cnaiiira kako klei nedaleko, pognut preko neega to je izgledalo kao remen. Bio je gol do
pasa i Proyas uoi opeenu kou njegovih ogromnih ramena, bolno crvenilo njegovih izrezbarenih ruku. Njegove inae senzualne
usne bile su oteene i ispucane. Iza njega je potok uborio kroz brazdu koja je vijugala izmeu zemlje i kamena. Zelenilo ivota
maglilo je daljine.
"Scylvendi?"
Cnaiiir podigne pogled i prvi put Proyas primijeti njegovu starost-grananje bora oko svijetloplavih oiju, prve sijede vlasi u
njegovom crnom repu. Barbarin nije mnogo mlai od njegovog oca, shvati on.
"to se dogodilo?" Proyas zagrakta.
Scylvendi nastavi kopati po koi omotanoj oko svojih prstiju punih oiljaka.
"Kolabirao si", ree on.
"U pustinji." "Ti... Ti si me spasio?" Cnaiiir zastane ne podignuvi pogled. Onda nastavi raditi.
Razlegnuli su se kao pljakai izali iz pei, otvrdnuli pod mukama sunca, i obruili se na sela i harali brdskim utvrdama i vilama
sjevernog Enathpaneaha. Svaku su graevinu spalili. Svakog ovjeka sasjekli su otricom maa, sve dok vie nije bilo nikoga tko bi
disao. Isto tako, svaku enu i svako dijete koje bi nali skrivene zaklali su otrim noem.
Nije bilo nedunih. Bila je to tajna koju su donijeli iz pustinje.
Svi su krivi.
Lutali su prema jugu, ratrkane bande putnika, pristigli iz dolina smrti da bi muili zemlju kao to su i sami mueni, donijeli patnju
kakvu su i sami iskusili. Uasi pustinje odraavali su se u njihovim sablasnim oima. Okrutnost spaljene zemlje zapisana je u
njihovim izmodenim tijelima. A njihovi maevi bijahu njihova presuda.
Nekih tri stotine tisua dua, moda tri petine od toga borci, umarirali su pod okriljem Kljove u Khememu. Samo ju je stotinu
tisua, gotovo svi od njih borci, napustilo. Unato tim gubicima, uz izuzetak Palatina Detnammija, nitko od Velikih nije umro.
Koristei inritske kastinske plemie kao smjerove kompasa, Smrt je opisivala krugove, svaki jo uzi od prethodnog, uzimajui
sljedbenike tabora, zatim ugovorom vezane vojnike iz radnike kaste i tako dalje. ivot se dijelio prema kasti i poloaju. Dvije stotine
tisua trupala obiljeavalo je mar Svetog rata od oaze Subisa do granice Enathpaneaha. Dvije stotine tisua mrtvih) sunce je istuklo u
crnu kou.
Jo generacijama e Khirgwi njihovu rutu nazivati saka'ilrait, 'Staza lubanja'.
Pustinjska je staza naotrila njihove due u noeve. Ljudi od Kljove ostavit e kobilicu jo jedne staze, jednako stravine i daleko
burnije.
Kasna jesen, 4111. godina Kljove, Iothiah
Koliko su ga dugo muili? Koliko je jada pretrpio?
Meutim, koliko god ga muili, grubim araima ili najistananijim arobnjakim trikovima, nije ga bilo mogue slomiti. Vritao je
i vritao sve dok mu se vlastiti krici nisu poeli initi dalekima, poput patnji nekog stranca noenih vjetrom. No nije se slomio.
Nije to imalo veze sa snagom. Achamian nije bio jak.
Ali Seswatha...
Koliko je puta Achamian preivio Zid muka u Dagliashu? Koliko se puta trgnuo iz tjeskoba sna, plaui jer su mu zapea slobodna,
jer mu ruke nisu probodene avlima? to se muenja tie, Grimizni Tornjevi bili su obini egrti u usporedbi sa Savjetom.

155

Ne. Achamian nije bio jak.

Uz svu njihovu nemilosrdnu lukavtinu, Grimizni Tornjevi nikada nisu shvatili da mue dvojicu mukaraca, a ne jednoga. Objeen
nag na lancima, lica sputenog na rame i prsa, Achamian je vidio vei dio svojih priguenih sjenki na mozaikom podu. I ma koliko
silne bile agonije koje su ga potresale, njegova je sjena ostala vrsta, netaknuta. aputala mu je, bez obzira je li zavijao ili se guio...
to god uinili, ja ostajem netaknut. Srce golemog stabla nikada ne gori. Srce golemog stabla nikada ne gori.
Dvojica mukaraca, poput kruga i njegove sjene. Muenje, Inkantacije Prinude, narkotici - sve je propalo jer su imali dva ovjeka
koje je valjalo Prisiliti, a jedan od njih, Seswatha, stajao je daleko izvan kruga sadanjosti. Ma kolike bile patnje, ma koliko opscene,
njegova je sjena aptala, Ali ja sam propatio vie...
Vrijeme je prolazilo, muke su se gomilale, a onda je ovisnik o chanvu, vokus, dovukao pred njegaovjeka, bacio ga na koljena malo
izvan Uroborijskog kruga, ruku svezanih na leima, golog osim lanaca kojima bijae okovan. Lice, slomljeno i bradato, diglo je
pogled prema njemu inilo se da plae i smije se.
"Akka!" stranac je zavapio, usta punih zgruane krvi. Slina mu je curila s usana. "Bolib te, Akka! Bolib te reci ib!"
Bilo je neto na njemu, neki neugodan osjeaj da ga zna...
"Iscrpli smo konvencionalne metode," Ivokus ree, "ba kao to san i mislio da e se desiti. Pokazao si se jednako tvrdoglavim kao i
tvoji prethodnici." Oi crvenih arenica skoe na neznanca. "Dolo je vrijeme da uvedemo inovacije..."
"Ne mogu podnijeti vie", mukarac je jecao. "Ne vie..."
Zapovjednik pijuna napui beskrvne usne hinei saaljenje. "Doao je u nadi da e te spasiti, zna."
Achamian je zurio u mukarca kao da je neto to je sluajno uoio - neto to se samo nalazi tamo.
Ne.
Ne moe biti. Ne bi to dopustio.
"Dakle, pitanje je", Ivokus je govorio, "dokle se protee tvoja ravnodunost? Hoe li podnijeti sakaenje voljenih osoba?"
Ne!
"Smatram da su dramatine geste efikasnije na poetku, prije negol se ispitanik previe navikne... Pa sam mislio da bismo mu za
poetak| mogli iskopati oi."
Naini krunu kretnju kaiprstom. Jedan od vojnika-robova iza Xinemusa zgrabi punu aku kose, trne mu glavu unazad i podigne
sjajni no.
Ivokus pogleda Achamiana, a onda kimne Javrehu. Ovaj zarine no | prema dolje, gotovo paljivo, kao da nabada ljivu s pladnja.
Xinemus vrisne, a ona mu se duplja zgri oko ulatene otrice.
Achamian zine od nemogunosti. Da je to toliko poznato i toliko drago lice naborano u tisuu prijateljskih grimasa, rascijepljeno u
tisuu | potitenih osmijeha, utoite od tolike osude, sada, sada...
Javreh podigne no.
"ZINE!" Achamian zacvili.
No njegova objeena sjena razmrljana po obukanom staklu aptalaje,
Ne poznajem tog ovjeka.
Iyokus je govorio. "Achamiane. Achamiane! Mora me pozorno sluati, Achamiane, kao jedan Uenjak drugoga. I ti i ja znamo da
nee napustiti ovu prostoriju iv. Ali tvoj prijatelj ovdje, Krijates Xinemus..."
"Booolib teee!" Maral je zavijao. "Booooliiib teeee!"
"ja sam Zapovjednik pijuna u Grimiznim Tornjevima", Iyokus nastavi. "Ni vie, ni manje. Nemam apsolutno nita protiv niti tebe
niti tvog prijatelja. Za razliku od nekih, ne moram mrziti svoje ispitanike da bih mogao obavljati svoj posao. Vi i vaa patnja samo ste
sredstva za postizanje cilja. Ako mi da ono to mojoj koli treba, Achamiane, tvoj e mi prijatelj biti beskoristan. Naredit u da mu
se uklone lanci i osloboditi ga. Ima moju rije kao Uenjaka da e biti tako..."
Achamian mu je vjerovao i dao bi mu sve kad bi mogao. Aliarobnjak koji bijae mrtav ve dvije tisue godina gledao je kroz
njegove oi, promatrao sa stravinom suzdranou...
Iyokus ga je prouavao, membranaste koe vlane u nestalnom svjetlu. Siknuo je i zatresao glavom.
"Kakva fanatina tvrdoglavost! Kakva snaga!"
arobnjak u crvenoj halji se zavrti i kimne robu-ratniku koji je drao Xinemusa.
"Neeeee!" bijedni je glas zavijao.
Neznanac se grio u slijepoj agoniji i crijeva mu popustie.
Ne poznajem tog ovjeka.
Bezimeni naranasti tigrasti maak se ukoi, une, uiju nauljenih prema naprijed, oiju prikovanih na krem posutu ulicu pred
njim. Neto se uljalo kroz sjene, polako poput gutera na hladnoi... Iznenada je protralo po pranjavom suncu. Maak skoi.
Pet se godina unjao po uliicama i jarcima Iothiaha, hranio se mievima, hvatao takore, a kad god bi mogao, glodao bi otpatke koje
su ljudi odbacili. Jednom je ak jeo truplo druge make koju su neki djeaci bacili s krova.
Tek je nedavno poeo jesti mrtve ljude.
Svakog bi dana s uroenom odanou hodao, unjao se i vrebao po istom podruju. Kroz uliice iza Agnotumske trnice gdje su
takori njukali po smeu, du ruevine zida gdje su mrtvi korov i ici mamili mieve, iza zalogajnica na Pannasu, preko ruevina
hrama, pa kroz labirinte pukotina izmeu ruevnih cenejskih nastambi gdje bi ga ponekad neko dijete pogladilo iza uha.
Prije nekog vremena, na toj su se trasi poeli pojavljivati mrtvi ljudi I sada ovo...
uljajui se oko prepreka, spuznuo je u gnijezdo sjena gdje je onaj trei stvor nestao. Nije bio gladan. Samo je elio vidjeti.
Osim toga, udio je za okusom ive, krvave lovine...
Zgrbljen uza zid od spaljene opeke, izvio je glavu iza ugla. Zastao je potpuno miran, svijet pred njegovim licem mrmljao mu je kroz
brkove. ..
Nije se ulo nikakvo bilo, nikakav piskutavi cvile takora.
No neto se pomaklo...

156

Skoio je na sjenoviti lik ispruenih pandi. Oborio je figuru na tlo, zario joj pande u lea i zube u meko tkivo vrata. Okus bijae
pogrean. Miris bijae pogrean. Osjetio je prvi rez, a zatim i drugi. Zatresao je vrat u potrazi za mesom i divnim mlazom vrue krvi.
No nije bilo niega. Jo jedan rez.
Maak ispusti stvora, pokua pobjei, ali mu stranji kraj zaleluja, poklekne. Zatuli i zacvili grebui po krastavoj kaldrmi.
Malene lutkine ruke obujmu makov vrat. Okus krvi.
Kasna jesen, 4111. godina Kljove, Caraskand
Smjeten na velikoj kopnenoj ruti koja povezuje narode juno od Carathaya sa Shigekom i Nansurom, Caraskand bijae drevna i
strateka postaja. Sva roba koju su trgovci nerado preputali hirovitom moru - zeumske svile, cimet, papar i velianstvene nilnameke
tapiserije, galeotska vuna i fina nansurska vina - prolazila je kroz velike bazare Caraskanda, i to ve tisuama godina.
Shigeka luka u danima Stare Dinastije, Caraskand je rastao kako su stoljea prolazila, a u kratkim razdobljima izmeu uspona
velikih naroda, vladao je vlastitim malim carstvom. Enathpaneah bijae djelomino planinska zemlja, sa sunim ljetima Carathaya i
kinim zimama Eumarne. Caraskand se protezao preko devet breuljaka u svome sreditu.
Velike zidine nalik na zastore podigao je Triamis I., najvei od cenejskih Asnekata-Careva. Ogromne trnice raistio je Car
Boksarias dok je raraskand bio jedna od najbogatijih uprava Cenejskog Carstva. Maglovite tornjeve i prostrane barake Citedele Psa
koja se uzdizala s jednoga od devet breuljaka podignuo je ratoborni Xatantius, Car Nansura, koji koristio Caraskand kao zamjensku
prijestolnicu za svoje beskrajne ratove protiv Nilnamea. A velianstvenu Sapatiahovu palau od bijelog mramora, koja je inila
akropolu Kleeih visova, sagradio je Pherokar I najokrutniji i najpoboniji meu ranim kianskim padiradama.
Premda provincija, Caraskand bijae veliki grad u kategoriji Momem-na, Nenciphona ili ak Carythusala. I iako bijae nagrada u
mnogim ratovima, bio je to ponosan grad.
Ponosni gradovi se ne predaju.
Unato Padiradinim proglasima Sveti je rat nekako preivio Khememu. Ljudi od Kljove nekako su preivjeli Khememu. Ljudi od
Kljove nisu vie bili zastraujua glasina sa sjevera. Njihovo se pribliavanje moglo mjeriti stupovima dima koji su nagrivali sjeverni
horizont. Izbjeglice su se guvale na dverima i govorile o pokoljima koje su izvrili nehumani ljudi. Sveti rat, rekoe, bio je srdba
Jedinoga Boga koji je poslao idolopoklonike da ih kazne za njihove opaine.
Panika je zavladala Caraskandom, i ak ni umirivanja njihovog velianstvenog Sapatiaha-Guvernera, Imbeyana Osvajaa, nisu
mogla smiriti grad. Nije li Imbeyan pobjegao kao pretueno pseto iz Anwurata? Nisu li idolopoklonici pobili dvije treine Velmoa
Enathpaneaha? udna su se imena spominjala na ulicama. Saubon, plavokosa zvijer barbarskih Galeoana, koji je samo pogledom u
stanju otpustiti ljudima crijeva. Conphas, veliki taktiar koji je zgromio ak i Scylvendije svojim ratnim genijem. Athjeari, vie vuk
nego ovjek, koji je harao brdima i svima oduzimao nadu. Grimizni Tornjevi, besramniarobnjaci od kojih ak i Cishaurimi bjee. I
Kellhus, Demon koji hoda meu njima kao Lani Prorok i potie ih na suluda i avolska djela. Ta su se imena ponavljala esto i
oprezno, kao i svi zvui propasti, kao gongovi koji oglauju Veernja smaknua.
No nije bilo govora o predaji na ulicama i bazarima Caraskanda. Rijetki su pobjegli. Tihi se konsenzus irio meu njima:
idolopoklonicima Se valja oduprijeti, takva je volja Jedinoga Boga. Od Bojeg gnjeva se ne bjei, ba kao to ni dijete ne bjei pred
podignutom rukom svoga oca. kanjen sudbina je pravovjernih.
Guvali su se u unutranjosti svojih velikih svetita. Plakali su i molili za sebe, za svoju imovinu, za svoj grad.
Sveti rat dolazi...
Kasna jesen, 4111. godina Kljove, Iothiah
Ostavili su ga na neko vrijeme u kapelici da visi s lanaca i lagano se gui Tronogi eravnici su se smraili, od njih je ostao samo
uareni ugljen tako da je tama oko njega oblikovana linijama i nejasnim povrinama naranastog kamena. Achamian nije bio svjestan
da mu se Iyokus pridruio dok ovisnik o chanvu nije progovorio.
"Nesumnjivo te zanima kako ide Svetom ratu."
Achamian nije pomaknuo glavu s prsa.
"Zanima?" zagrakta on.
Potpuno bijeli arobnjak bio mu je tek glas na periferiji.
"Padirada je, ini se, vrlo lukav ovjek. Umjesto da samo pretpostavi da e pobijediti, on je napravio planove i za nakon Bitke kod
Anwurata. To je znak intelekta, zna. Sposobnost da se planira unato nepovoljnim izgledima. Znao je da e Sveti rat morati prijei
pustare Khememe da bi nastavio mar prema Shimehu."
Lagani kaalj.
"Da... Znam."
"Dakle, postavilo se pitanje, jo dok je Sveti rat opsjedao Hinnereth, zato Padirada odbija ratovati na moru. Kianska flota ne vlada
ba Meneanorom, ali daleko od toga da je nemona. Pitanje se ponovno postavilo kad smo zauzeli Shigek, a onda je zaboravljeno. Svi
su pretpostavili da Kascamandri smatra svoju flotu nadjaanom - a zato i ne? Od svih kianskih pobjeda nad Carstvom proteklih
stoljea vrlo ih je malo bilo na moru... Ispostavilo se da su svi krivo pretpostavljali."
"Kako to misli?"
"Sveti rat odluio je marirati preko Khememe uz pratnju Carske flote kojae im nositi vodu. Sada se ini da je Padirada to
predvidio. Jednom kad je Sveti rat zaao dovoljno duboko u pustinju da vie nije bilo povratka, kianska je flota napala nansursku..."
Iyokus se naceri sa zlobnom gorinom.
"Upotrijebili su Cishaurime."
Achamian trepne, ugleda brodovlje s crvenim jedrima kako gori u uludim svjetlima Psukhe. Iznenadan bljesak brige - ve je bio
nadiao strah _ nagnao ga je da podigne glavu i zapilji se u Grimiznog Uenjaka. ovjek je izgledao kao duh u sjajnoj bijeloj svili.
"Sveti rat?" Achamian zagrake.
"Gotovo uniten. Bezbrojni mrtvaci lee po pijesku Khememe."
Esmenet? Jako se dugo nije sjetio tog imena. U poetku mu je ono bilo utoite, predah u milom zvuku imena, no jednom kad su
doveli Xinemusa na ispitivanja, jednom kad su poeli koristiti njegovu ljubav kao sredstvo za muenje, prestao je misliti na nju.
Povukao se od ljubavi u potpunosti...

157

Prema dubljim stvarima.

"ini se", Iyokus nastavi, "da su i moja braa Uenjaci pretrpjeli velike gubitke. Naa misija ovdje je opozvana."
Achamian je zurio dolje u njega, nesvjestan da su mu suze smoile nateene obraze. Iyokus ga je paljivo motrio, stojei malo izvan
ruba Urobrianskog kruga.
"to to znai?" Achamian zakrijeti. Esmenet? Ljubavi moja...
"To znai da je tvojim mukama doao kraj..." Oklijevajua stanka. "Htio bih da zna, Drusase Achamianu, da sam se ja protivio
tvojoj otmici. Ve sam ranije vodio ispitivanja Mandatovih Uenjaka i znam da su zamorna i beskorisna... I neugodna... uistinu
neugodna."
Achamian je zurio i nije rekao nita, nije osjeao nita.
"Zna," Iyokus nastavi, "nije me iznenadilo kad je Maral od Attrempusa potvrdio tvoju verziju dogaaja pod Andiaminskim
visovima. Ti stvarno vjeruje da je Carev savjetnik Skeaos bio Savjetov pijun, zar ne?"
Achamian bolno gutne. "Znam da je bio. A vrlo skoro e i ti znati."
"Moda. Moda... No za sada je moj Vrhovni vladar odluio da pijuni moraju biti iz Cishaurima. Ne moemo legendama zamijeniti
ono to ve znamo."
"Zamjenjujete ono to vam je nepoznato onime ega se bojite, Iyokuse."
Iyokus ga otro pogleda, kao da je iznenaen to netko toliko bespomoan, toliko ponien, jo uvijek moe estoko odgovarati.
"Moda. Ali Bez obzira na to, nae vrijeme skupa je pri kraju. Ve sada se pripremamo Pridruiti svojoj brai s druge strane
Khememe..."
Objeen kao vrea na lancima, tijela umrtvljenog od sjeanja na agoniju, Achamian pogleda arobnjaka kao s nepominog mjesta, iz
nekog spremita u izudaranom brodu njegovog tijela. Mjesta koje nije na moru.
Iyokus postane uznemiren.
"Znam da naa vrsta ne naginje... religijskim sklonostima," ree on "ali mislio sam ti uiniti barem ovu jednu uslugu. Za nekoliko
dana poslat emo ti roba ovdje u podrume s Drangulijom i noem. Drangulija e biti za tebe, a no za tvog prijatelja... Imate toliko
vremena da se pripremite za odlazak."
Kako neobine rijei za jednog Grimiznog Uenjaka. Iz nekog razloga Achamian je znao da to nije samo jo jedna sadistika igra.
"Hoe li to rei i Xinemusu?"
Prozirno se lice otro okrene prema njemu, no onda se neobjanjivo smeka. "Pretpostavljam da hou", ree Iyokus. "On barem ima
osigurano mjesto u Drugom ivotu..."
arobnjak se okrene, a onda zakorai blijed u tamu. Daleka vrata otvorila su se prema osvijetljenom hodniku i Achamian ugleda
profil Iyokusovog lica. Na trenutak je izgledao kao bilo koji drugiovjek.
Achamian pomisli na njezine lelujave grudi, poljubac koe na kou dok vode ljubav.
Preivi, draga Esmi. Nadivi me.
Kasna jesen, 4111. godina Kljove, Caraskand
Razjareni masakrima koje su poinili, Ljudi od Kljove koji su lutali prema jugu okupili su se oko golemih zidina Caraskanda. U
beskrajnim povorkama, slijevali su se s visina i shvatili da e im visoke utvrde biti mjesto gdje e moi temeljito iskaliti svoj gnjev.
Bedemi su se penjali po okolnim brdima, ogromni pojasevi pjeenjaka boje bakra, uzdizali su se i padali u maglici dalekih padina.
Za razliku od zidina velikih gradova Shigeka, Inriti su spoznali da su ovi branjeni.
Posadili su zastave u kamenitu zemlju. Vazali plemii, razbacani posvuda patnjama pustinje, pronali su svoje gospodare
pokrovitelje. Podigli su provizorne atore i paviljone. rijalski i kultski sveenici okupljali su vjernike i zapoele su duge naricaljke za
nebrojene tisue koje je uzela pustinja. Odravale su se sjednice Velikih i Manjih Imena, i nakon mnogih blagoslova za preivljavanje
Khememe, poeli su planirati zauzimanje Caraskanda.
Nersei Proyas odjahao je da se nae s Imbeyanom na Bjelokosnim dverima, koja su dobile to ime zato jer im je golema ulazna kula
izgraena od bijelog vapnenca, a ne od crvenkastog kamena iz kamenoloma Enathpaneaha. Preko prevodioca, Conriyanski je Princ
zahtijevao Sa-patiahovu predaju i obeao da e potedjeti Imbeyanovo kuanstvo i ivote stanovnika grada. Odjeven u velianstvene
plavo-ute ogrtae, Imbeyan se nasmijao i rekao da e nepopustljive zidine Caraskanda dovriti ono to je pustinja poela.
Izgraene veim dijelom na strmim obroncima, zidine Caraskanda bile su u razini tla samo na svojim sjeverozapadnim dijelovima
gdje su brda posustajala pred aluvijalnim ravnicama prepunim polja i umaraka i posutim farmama i imanjima - Tertijskom dolinom.
Tu su Inriti izgradili najvee tabore i pripremali se za juri na dveri.
Opkopari su poeli kopati svoje tunele. Zaprege volova i ljudi poslani su u brda da posijeku stabla za opsadne strojeve. Ophodnje su
poslane da izvide i popljakaju okolni krajolik. Opeena lica su zacijelila. Udovi koje je pustinja oglodala ojaali su od tekog rada i
obilnog plijena Enathpaneaha. Inriti su opet poeli pjevati svoje pjesme. Sveenici su vodili procesije oko irokog obujma
caraskandskih zidina, metui rogozom teren pred sobom i proklinjui kamen utvrda. Sa zidina bi se pogani izrugivali i bacali
projektile, no nisu dobivali mnogo panje.
Prvi put nakon nekoliko mjeseci Inriti su vidjeli oblake, prave oblake kako se zgruavaju na nebu kao mlijeko u vodi.
Nou, dok su se Inriti okupljali oko vatri, prie o nevoljama i iskupljenju u Khememi polako su zamijenile primjedbeuenja to su
preivjeli i neprestana nagaanja o Shimehu. Caraskand je bio ime koje se esto spominjalo u Traktatu, dovoljno da se inio velikim
vratima u Svetu Zemlju. Blaeni Amoteu, zemlja Kasnijeg Proroka, bio je vrlo blizu.
"Nakon Caraskanda", govorili su, "oistit emo Shimeh." Shimeh. Izgovaranjem tog svetog imena ar Svetog rata ponovno se
rasplamsao.
Mase su hrlile u brda sluati propovijedi Ratnika-Proroka, za kojeg su mnogi vjerovali da je izbavio Sveti rat iz pustinje. Tisue su si
urezivale kljove po rukama i postali njegovi Zaudunyani. Na sjednicama Velikih 1 danjih Imena lordovi Svetog rata sluali su njegove
savjete sa strepnjom. Princ Atrithaua pridruio se Svetom ratu osiromaen, no sada je zapovijedao kontingentom velikim poput bilo
kojeg drugog.
A onda, dok su Ljudi od Kljove pripremali prvi napad na caraskandsk kule, nebo se smrailo i poela je kia. Tri stotine Tydonaca
poginulo ' u iznenadnoj poplavi juno od grada. Jo deseci kad se uruio tunel ko" su opkopari gradili. Isuena korita potoka postala su

158

bujice. Kiilo je ' kiilo tako da je isuena koa poela trunuti, a oklope od veriga trebalo uporno valjati u bavama pijeska da se
sprijei hranje. Na mnogim mjestima zemlja je postala mekana i skliska poput trulih kruaka, i kad su Inriti pokuali podii velike
opsadne strojeve ustanovili su da ih je nemogue pomaknuti.
Stigle su zimske kie.
Prvi ovjek koji je umro od kuge bio je fanimski zatoenik. Kasnije su njegovo tijelo katapultom prebacili preko gradskih zidina kao to e biti i s onima koji e uslijediti.
Kasna jesen, 4111. godina Kljove, Iothiah
Mamaradda je odluio da e prvo ubiti arobnjaka. Iako nije bio siguran zato, kapetanu Javreha ideja ubijanja arobnjaka bila je
uzbuujua do ruba napaljenosti. Nikada mu nije sinulo da bi to moglo imati veze s tim da su mu gospodari takoer arobnjaci.
U kapelicu je uao ustro, stiui i oputajui Dranguliju koju su mu gospodari dali. arobnjak je visio kao neki lovaki trofej na
drugom kraju prostorije, izmuenog tijela okupanog naranastom svjetlou eravnika sa svake strane. Kako se Mamaradda
pribliavao, primijetio je da se mukarac lagano njie amo-tamo, kao na nekom blagom propuhu. Onda je zauo zvuk grebanja, visok,
poput struganja eljezom po staklu.
Zastao je na pola puta ispod prozranih svodova i instinktivno se zapiljio u pod ispod arobnjaka - u crno-crvenu kaligrafiju
Urobrijanskog kruga.
Vidio je neto maleno sklupano na rubu kruga... Maku? Koja grebe da zakopa pialinu? Progutao je slinu i zakiljio. urno strug-strug-struganje zavijalo mu je jarko u uima, kao da mu netko rapa zube hravim noem. to?
Bio je to siuni ovjeuljak, shvati on. Siuni ovjeuljak pognut nad Urobrijanskim krugom grebao je maginu boju...
Lutka?
fylamaradda sikne u iznenadnom uasu i zgrabi no...
Struganje prestane. Objeeni arobnjak podigne iscrpljeno, bradato lice ? fiksira Mamaraddu blistavim oima. Trenutak
posvemanjeg uasa.
Krug je prekinut!
Zaulo se nemogue mrmljanje...
Sunce je iskrilo iz arobnjakovih usta i oiju.
Nemogua svjetla, svijena poput khirgwijskih otrica, poskakivala su oko njega poput paukovih nogu. Gejziri praine i krhotina
trcali su iz mozaikog poda. Sami zrak kao da je pucao.
Mamaradda podigne ruke i zatuli, zaslijepljen bujicom nezemaljskog usijanja.
No onda su svjetla nestala, a on je bio netaknut - neozlijeen...
Sjetio se Drangulije koju je vrsto stiskao u ruci. Mamaradda, Zapovjednik obrane Javreha, pone se smijati.
eravnici se prevrnue, kao da ih je sjena utnula. Pljusak ugljena pogodi Mamaraddu u lice. Nekoliko njih pronalo mu je usta i
slomilo zube svojom vruinom. Ispustio je Dranguliju i vriskom nadglasao mrmljanje. ..
Srce mu se rasprsnulo u grudima. Vatra je iskipjela van, sprila mu tjelesne otvore i nokte. Mamaradda padne, tek hrpa mokre koe
oko ugljena.
Osveta je lutala hodnicima kompleksa - poput Boga.
A on je pjevao svoju pjesmu slijepom estinom zvijeri, razdvajao zidove od temelja, otpuhivao strop u nebo, kao da su djela ljudskih
ruku kule od pijeska.
A kad je pronaao njih, usukane iza svojih Analogija, zarezao je kroz njihove titove kao silovatelj kroz pamunu haljinu. Mlatio ih
je maljevima svjetlosti, drao njihova vritea tijela kao da su neke neobine stvari, kao idiot koji gnjei kukca izmeu palca i
kaiprsta...
Smrt ih je pokosila.
Osjetio ih je kako bjee po hodnicima, oajniki pokuavajui organizirati neku zajedniku obranu. Znao je da ih zvuk agonije i
razmrskanog kamenja podsjea na njihova djela. Njihov e uas biti uas krivih. Blistava Smrt dola je ispraviti njihove grijehe.
Lebdei nad tepisima, okruen cvreim titovima, raznosio je vlastite unitene dvorane. Naiao je na kohortu Javreha. Njihove
mahnite strijele trepnule su u pepeo u svjetlosti pred njim. A onda su vritali, grebli si po oima koje su postale uareni ugljeni.
Proao je pored njih, ostavivi samo razmrljano meso ' pougljenjene kosti. Naiao je na nagib u onti i znao je da jo njiheka njegov
dolazak naoruani Suzama Bojim.
Sruio je zgradu na njih.
I smijui se izgovarao je jo rijei, opijen unitenjem. Vatrena svjetla podrhtavala su po njegovim titovima i on se okrene, bjesnei
mranom prtavom zlovoljom i obrati se dvojici Grimiznih maga koji su ga napali izgovori intimne istine, kobne Apstrakcije, i svijet
oko njih se uzdrma do sri.
Odgurnuo je njihove slabane Mistine titove, podignuo ih iz ruevina kao cvilee lutke i tresnuo njima o kamen koji razmrskava
kosti.
Seswatha je bio slobodan i hodao je sadanjou nosei znamenje prastare propasti.
Pokazat e on njima Gnosu.
Kad su prvi drhtaji prostrujali temeljima, Iyokus je pomislio, Trebao sam znati.
Njegova sljedea misao bila je, neobjanjivo, o Eleazarasu.
Rekao sam mu da e loe zavriti.
Za dovrenje zadae, Eleazaras mu je ostavio samo estoricu Uenjaka, od kojih trojicu visoko rangiranih arobnjaka, i nekih dvije
stotine i pedeset Javreha. to je bilo jo gore, bili su ratrkani po cijelom kompleksu. Neko je moda i mislio da bi to bilo i vie nego
dovoljno da se izae na kraj s jednim arobnjakom Mandata, ali nakon bjesnila u Sareotskoj biblioteci vie nije bio siguran... Sve da
su i bili spremni.
Gotovi smo.
Tijekom dugih godina njegovog ivota, chanv mu je strasti uinio jednako bezbojnima kao i kou. Ono to je sada osjeao bilo je
vie sjeanje na emociju nego emocija sama. Sjeanje na strah.

159

No jo uvijek je postojala nada. Javresi su imali barem dvanaest Drangulija, a k tome, i on, Heramari Iyokus bio je tu.
Kao i njegova braa i on je zavidio Mandatu na Gnosi, no za razliku od niih, on nije mrzio. Iyokus je u najmanju ruku cijenio
Mandat. Razumio je njihov ponos na tajno znanje.
Magija nije nita doli veliki labirint, i ve tisuu godina Grimizni Tornjevi su ga ucrtavali, kopali, vjeno kopali i minirali znanje
koliko strano toliko i katastrofalno. I premda su jo trebali otkriti velianstvene etvrti Gnose, postojale su odreene grane, odreeni
rukavci koje su samo oni evidentirali. Iyokus bijae uenjak tih zabranjenih rukavaca, uenik Daimosa.
Daimotski arobnjak.
Na svojim najmranijim konferencijama ponekad bi se pitali: Kako bi Ratnike Inkantacije Drevnog Sjevera prole protiv Daimosa?
Zvukovi vriske cijedili su se hodnicima. Zidovi su vibrirali od odjeka sve bliih eksplozija. Iyokus, koji je bio hladan i proraunat
ak i u ovako stranim situacijama, shvatio je da je kucnuo as kad e dobiti odgovor na to pitanje.
Odgurnuo je sjajne tepihe u stranu i naslikao krugove po ploicama vjetim, iskusnim potezima. Svjetlost se razlila s njegovih
bezbojnih usana dok je mrmljao Daimotske Inkantacije. I dok se oluja pribliavala, on je konano dovrio svoju neprekidnu pjesmu.
Odvaio se izustiti Ciphrangovo ime.
"Ankaryotis! Sluaj me!"
Iz sigurnosti svog kruga simbola, Iyokus je u udu zurio u svjetla koja su sijevala iz Onostranog. Pogleda neman koja se previjala, s
ljuskama poput noeva, udovima poput eljeznih stupova...
"Boli li?" upita on pokuavajui nadglasati grmljavinu njegova zavijanja.
to uini, smrtnie?
Ankaryotis, gnjev iz dubina, Ciphrang pozvan iz Bezdana.
"Obvezao sam te!"
Proklet si! Ne prepoznaje li onoga kome e pripadati u Vjenosti?
Demon...
"Bilo kako bilo," Iyokus povie, "takva mi je sudbina!"
Javresi su skakali kao plamene plesaice, vritali, posrtali, letjeli po raskonim kianskim tepisima.
Izudaran, nag, Achamian je hodao izmeu njih. "IYOKUSE!" grmio je.
Krpe buke koja je padala bljesnule bi u dim dotaknuvi njegove titove.
"IYOKUSE!"
Praina je podrhtavala u zraku.
Rijeima je bacao zidove pred sobom u stranu. Hodao je po praznom prostoru, iznad uruenog poda. Dijelovi zidne konstrukcije
padali su sa stropova. Zurio je kroz sukljajue oblake cigle smrvljene u prah...
I naao se okruen vatrom zmaja.
Okrenuo se prema ovisniku o chanvu i nasmijao se. Okruen sablasnim zavijanjem, Zapovjednik pijunauao je na lebdeem
fragmentu poda, blijedim licem oblikujui pjesmu u stakatu... Leinari sjajniji od sunca obruavali su se u Achamianovu obranu.
Svjetlucava lava eksplodirala je odozdo i razlila se po njegovim titovima. Munje su plesale izetiri mrana ugla prostorije...
"NADJAAN SI, IYOKUSE!"
Udario je Cirrojskim Pomolom, zahvativi ovisnikove titove geometrijama svjetlosti.
Onda je padao, oborio ga je razbjesnjeli demon unuvi na njegove titove i udarajui golemim akama i kandama.
Sa svakim je udarcem iskaljavao krv.
Sruio se u hrpu kra, udario Inkantacijom Odainskog Potresa i bacio Ciphranga unazad kroz sjenovite ruevine. Podigao je pogled
u potrazi za Iyokusom. Spazio ga je kako bjei kroz rupu u suprotnom zidu. Zapjevao je Wearskiealj i tisue linija svjetlosti
bijesnu prema van. Zid se sruio, izreetan bezbrojnim rupama, ba kao i strop iza njega. Usijane niti rairile su se Iothiahom i u
nono nebo.
Pridignuo se na noge.
"IYOKUSE!"
Zavijajui, demon ponovno skoi na njega, plamtei paklenim svjetlima.
Achamian mu je pougljenio krokodilsku kou, na trake narezao nezemaljsko meso, mlatio slonovsku lubanju glomaznim kamenim
toljagama, a on je krvario vatru iz stotina rana. No i dalje je odbijao pasti. Zavija
? opscenosti koje su razmrskavale kamen i brazdale tlo ponorima. Jo je podova propalo i oni se uhvatie u kotac kroz mrane
podrume koje je rasvijetlio blistavi bijes.
arobnjak i demon.
Strani Ciphrang, izmuena dua baena u agoniju Svijeta, zauzdana rijeima kao lav uadi, upregnut u zadau koja e ga osloboditi.
Achamian je podnosio njegovu nezemaljsku silovitost, gomilao ozljede na njegovu agoniju.
I na kraju je demon puzao pred njegovom pjesmom, skutren poput izudarane ivotinje, a zatim ieznuo u tamu...
Achamian je tumarao gol kroz zadimljene ruevine, olupina oivljena tupom svrhom. Teturao je niz brdo kra iudio se tome to je
on bio katastrofa koja je izazvala ovo razaranje. Vidio je osakaena trupla onih koje je spalio i slomio. Pljune na njih sjetivi se
iznenada svoje mrnje.
No bijae hladna i on je uivao u poljupcu zraka na koi. Kamen mu je ujedao bose noge.
Proao je ravnoduno u netaknute strukture poput duha koji se vraa ondje gdje su mu uspomene najivlje. Trebalo mu je neko
vrijeme, no pronaao je Xinemusa, okovanog, sklupanog u vlastitom izmetu, kako plae stiui ruke i koljena da pokrije svoju
golotinju. Neko je vrijeme Achamian samo sjedio pored njega...
"Ne vidim!" Maral je tulio. "Sveti Sejenuse, ne vidim!" Rukom je traio, a onda primio Achamianovo lice. "ao mi je, Akka. Tako
mi je ao..."
No jedine rijei kojih se Achamian mogao sjetiti bile su one koje ubijaju.
Koje proklinju.

160

Kad su se napokon iskobeljali iz sruenog kompleksa Grimiznih Tornjeva u uliice Iothiaha, zaprepateni promatrai - Shigeani,
naoruani Kerathotici i nekoliko Inrita stacioniranih u gradu - blejali su i u udu i od uasa. No nisu ih se usudili nita pitati. A nisu se
usudili ni slijediti dvjicu mukaraca dok su se vukli kroz tamu grada.

161

oglavlje dvadeseto

CARASKAND
Priprosti zamiljaju Boga po analogiji s ovjekom i stoga Ga oboavaju u obliku Boanstava. U eni zamiljaju Boga po analogiji s
naelima i stoga Ga oboavaju u obliku Ljubavi ili Istine. Mudri, me utim, uope ne zamiljaju Boga. Oni znaju da misao, koja je
konana, moe samo nanijeti nepravdu Bogu koji je beskona an.
Dovoljno je da Bog misli o njima.
MEMGOWA, KNJIGA BOANSKIH DJELA
'... jer grijeh idolopoklonika nije u tome to oboava kamen,ve u tome to oboava jedan kamen vie od ostalih.
8:9:4 SVJEDOANSTVO FANEOVO
Rana zima, 4111. godina Kljove, Caraskand
Ogromni opsadni tornjevi od drva i koe kotrljali su se prema zapadnim zidinama Caraskanda, a vukle su ih goleme zaprege blatom
poprskanih volova i iscrpljenih ljudi. Katapulti su bacali kamenje i zapaljenu smolu. Inritski strijelci zasipali su parapete. S pobonih
tornjeva i ulica iza zidina pogani su odapinjali oblake strijela nebu pod oblake. irom zbijenih inritskih redova, ljudi su jaukali i
valjali se u blatu drei se za ranjene udove. Tornjevi su stenjali sve blie, stranica prekrivenih plamteim katranom. Ljudi su se
gomilali na njihovim vrhovima i grbili se iza titova , piljili kroz dim i ekali znak.
Rog zatreti kroz buku.
Drveni mostovi tresnu o krunita bedema. Vitezovi u eljeznim oklopima nagrnu preko uzvikujui: "Umri ili pokori!" Vitlajui
irokim maevima skakali su u koplja i sablje Kianjana. Dolje na tlu, jo su tisue jurile naprijed i podizale goleme ljestve sa
eljeznim kukama. Kamenje i tijela padali su po njima. Kipue ulje s vriskom ih je ruilo s preki.
No nekako su se probijali na vrh, bacali se kroz utore krunita i padali na Fanimljane. Bitke prsa o prsa vodile su se pod vunenim
nebom.
Pravovjerni i pogani jednako su padali s visina.
Nangaelci, Anpleianci i mrki Gesindaljani uspjeli su osvojiti dijelove zidina. Sve se vie Inrita slijevalo s opsadnih tornjeva i
pentralo preko parapeta, zaustavljajui se samo da bi zadivljeno pogledali veliki grad koji se sterao dolje. Neki su juriali na najblii
toranj. Ostali su bili prisiljeni uati iza svojih suzolikih titova kad su poganski strijelci krenuli zasipati visine s oblinjih krovova.
Strijele su im bljeskale nad glavama zujei poput vretenaca. Lonci kipue smole eksplodirali su meu njima. Ljudi su padali vritei,
ostavljajui za sobom trake dima. Jedan od opsadnih tornjeva planuo je u buktinju. Drugi se toliko estoko dimio da su deseci
nangaelskih vitezova popadali s mosta, jer su ih oni koji su se guili iza njih tjerali da pojure naslijepo.
Onda su Imbeyan i njegovi Velmoe napali s tornjeva. Ljudi su se hrvali, sjekli i urlali.
Bez opsadnih tornjeva i izloeni zvideoj baranoj paljbi projektila s gradske strane zidina, Inriti su poeli padati bre nego to su
ih ljestve mogle nadomjestiti. U nekoliko trenutaka, inilo se, svaki se ovjek mogao podiiti desetkom strijela koje su mu strile iz
tita ili oklopa. Vitezovi koji su se borili protiv Imbeyana nali su se stjerani unazad kroz vrisku i tjelesa svojih suboraca. Konano je
Grof Iyengar, uvidjevi smrtonosno oajanje u oima svojih vitezova, signalizirao povlaenje. Preivjeli su uzmicali natrag prema
ljestvama. Vrlo su rijetki bili oni koji su stigli na tlo ivi.
Jo su dvaput Inriti juriali na zidine Caraskanda u nadolazeim tjednima, i jo su ih dvaput estina i umijee Kianjana otjerali uz
strahovite gubitke.
Opsada se otegla kroz kie i epidemiju.
Unutar nekoliko dana otkad su identificirali boletinu koju je radnika Klasa prozvala 'upljina', a kastinski plemii 'hemopleksija',
lijenici-sveCenici su se nali preplavljeni stotinama onih koji su se alili na glavobolje i groznice. Kad je Hepma Scaralla, visoko
rangirani Visoki Sveenik
Akkeagnija, Boga Bolesti, izvijestio Velika Imena da su glasine istinite ' da Strani Bog uistinu graba medu njima svojom
hemoplektinom Rukom Svetim je ratom ovladala panika.ak i nakon to je Gotian zaprijetio dezerterima rijalskom Cenzurom,
stotine su pobjegle u enathpaneanska brda, toliki je bio strah od hemopleksije.
Dok su zdravi ratovali i pogibali pod caraskandskim zidinama, tisue su ostajale u svojim promoenim provizornim atorima,
povraale slinu gorjele od visoke temperature i tresle se od grevitih groznica. Nakon jednog ili dva dana, oi bi se zamaglile, i uz
napadaje delirinog buncanja, ljudi bi ostali bez ikakve volje. Nakon etiri-pet dana, na koi bi izbile mrlje - masnice uzrokovane
Bojom Rukom, lijenici-sveenici su objasnili. Temperatura bi bila najvia u prvom tjednu, a onda bi nastavila bjesnjeti jo jedan,

162

oduzimajui ak i ljudima eljeznih udova svu preostalu snagu. Zatim bi ili popustila ili bi bolesnik zapao u san nalik smrti iz kojeg se
malo tko budio.
irom tabora lijenici-sveenici su organizirali lazarete za one koji nisu imali pratnju ili drugove koji bi se o njima brinuli.
Preivjele sveenice Yatwer, Anagke, Onkis, pa ak i Gierre, kao i svi ostali kultski sluge Stotine Bogova brinuli su se za krevete
prepune ispruenih bolesnika. I koliko god aromatinog drva zapalili, smrad smrti i izmeta guio je prolaznike. inilo se da je
nemogue bilo gdje hodati, a da se ne uju delirini krikovi ili ne osjeti miris hemoplektinog gnjilea. Smrad je bio takav da su
mnogi Ljudi od Kljove taborom hodali drei krpe natopljene urinom na licima - takav je bio ainonski obiaj za vrijeme epidemija.
Poast se intenzivirala i Ruka Bolesti nije tedjela nikoga, ak ni pripadnike blagoslovljenih kasti. Cumor, Proyas, Chepheramunni i
Skaiyelt oboljeli su unutar nekoliko dana. Povremeno se inilo da broj bolesnih nadilazi broj zdravih. rijalski Sveenici lutali su
bijednim uliicama taborita, gacajui kroz blato od atora do atora u potrazi za mrtvima. Pogrebne lomae gorjele su neprestano. U
jednoj tunoj noi umrlo je tri stotine Inrita, meu njima i Imrothus, conriyanski Palatin od Aderota.
A oajne kie su jaale i jaale, sijui trule u platno, konoplju i nadu.
Onda se Grof od Gaenrija vratio nosei katastrofalne vijesti.
Uvijek nestrpljiv, Athjeari je napustio Caraskand u ranim danima opsade, jurio je Enathpaneahom sa svojim gaenrijskim vitezovima
i jo nekih tisuu Kurigaldera i Agmundrana koje mu je njegov ujak, nn Saubon, dodijelio. Napao je staru cenejsku utvrdu Bokae
na zapadnoj granici Enathpaneaha i osvojio je uz vrlo malo gubitaka. Onda je lutao prema jugu, satirui one lokalne Velmoe koji bi
se usudili upustiti u bitku protiv njega i pljakajui sjeverne granice Eumarne, gdje su njegovi vitezovi bili sretni kad su pronali
dobru, zelenu zemlju.
Neko je vrijeme pod opsadom drao ogromnu utvrdu Misarat, ali se povukao kad se proulo da se Cinganjehoi glavom uputio
osloboditi tvravu. Athjeari se uputio prema sjeveroistoku. Izbjegao je Tigra u gudurama cedrovine u Betmulskom gorju, a zatim se
spustio u Xerash, gdje je susreo i do nogu potukao malu vojsku pod zapovjednitvom Utgarangija, Sapatiaha od Xerasha. Sapatiah
se pokazao susretljivim zatoenikom, i u zamjenu za pet stotina konja i informacije, Athjeari ga je neozlijeenog vratio u njegovu
drevnu prijestolnicu, Gerothu, grad koji je u Traktatu pogrdno nazvan 'Xeraskom bludnicom'. Onda se najbre to je mogao uputio
prema Caraskandu.
Ono to je tamo zatekao bacilo ga je u oaj.
Priao je o svojem putovanju onim Velikim Imenima koja su bila u stanju doi na sjednicu, brzo preavi na informacije koje mu je
Utgarangi ponudio. Prema Sapatiahu, sam Padirada, veliki Kascamandri, marirao je iz Nenciphona s preivjelima s Anwurata,
Velmoama od Chianadynija - pradomovine Kianjana - i ratobornim Girgaima, Fanimljanima iz Nilnamea.
Te je noi Princ Skaiyelt umro, a Thunyerani su ispunili pljutajue nebo svojim sablasnim naricaljkama. Sljedeeg dana stigla je
vijest da je i Cerjulla, tydonski Grof od Warnuta, takoer pao, utaboren oko zidina oblinje Jokthe. Nedugo potom, prestao je disati i
Sepherathindor, ainonski Grof-Palatin od Hinnanta. A prema rijeima lijenika-sveenika, Proyas i Chepheramunni ubrzo e poi za
njima...
Veliki je strah obuzeo preivjele voe Svetog rata. Caraskand ih je nastavio koriti, Akkeagni ih je tlaio jadom i smru, a sami
Padirada marirao je ravno na njih s jo jednom poganskom vojskom.
Bili su daleko od doma, u neprijateljskim zemljama i meu pokvarenim narodima, a Bog im je okrenuo lea. Bili su oajni.
A takvim se ljudima pitanje zato prije ili poslije premetne u pitanje tko...
Kia je bubnjala po njegovom paviljonu, ispunjajui ga ambijentalnom tutnjavom.
"to vi zapravo elite?" Ikurei Conphas upita. Namrtio se. "Sarcellus je li?" S'
Iako je Sarcellus esto pratio Gotiana na sjednicama, Conphas se nikada nije upoznao s njim - barem ne slubeno. Mukareva
tamna kos prekrivala mu je tjeme i krvarila kinicom po licu koje je u djetinjstvu zasigurno bilo ljupko i vragolasto. Bijeli ogrta
preko oklopa od veriga bio je nemogue ist, i to u tolikoj mjeri da je izgledao kao anakronizam povratak u dane kad je Sveti rat jo
bio utaboren pred Momemnom Svi ostali, ukljuujui i Conphasa, spali su na dronjke ili pokradenu kiansku odjeu.
rijalski vitez kimne ne prekinuvi kontakt oima. "Samo razgovarati o zabrinjavajuim stvarima, Uzvieni Generale."
"Uvijek udim za zabrinjavajuim novostima, Zapovjednice Vitezova uvjeravam vas^,', Conphas se naceri i doda: "Ja sam pomalo
mazohist, niste li primijetili?"
Sarcellus se ljupko nasmijei. "Sjednice su tu injenicu uinile iznimno jasnom, Uzvieni Generale."
Conphas nikada nije vjerovao rijalskim vitezovima. Previe odanosti. Previe odricanja... Samoportvovnost je vie ludost nego
glupost, uvijek je mislio.
Doao je do tog zakljuka u djetinjstvu, kad je shvatio koliko se zapravo esto - i kako rado - drugi ozljeuju i unitavaju u ime
vjere ili osjeaja. Bilo je to, shvatio je, kao da svi sluaju upute glasa koji on ne uje - glasa niotkuda. Poinjali bi samoubojstvo kad
bi izgubili ast, prodavali se u roblje da nahrane djecu. Ponaali su se kao da na svijetu ima gorih sudbina od smrti ili ropstva, kao da
ne bi mogli ivjeti sami sa sobom ako bi se drugima neto loe dogodilo...
Koliko god naprezao um, Conphas nije mogao niti dokuiti taj osjeaj niti zamisliti kako je to. Naravno da postoji Bog, Sveta pisma
i sve te gluposti. Taj glas je mogao shvatiti. Prijetnja vjenim prokletstvom mogla bi unijeti smisao i najapsurdnijoj rtvi. Taj glas je
odnekud dolazio. No ovaj drugi glas...
Sluanje glasova dovodi ovjeka do ludila. Dovoljno je samo proetati lokalnom agorom i sluati kako pustinjaci viu: "to? to?"
da bi potvrdio tu injenicu. A to se tie rijalskih vitezova, sluanje glasova inilo ih je i fanaticima.
"I, to vas mui?" Conphas upita.
"Onaj ovjek kojeg nazivaju Ratnikom-Prorokom."
"Princ Kellhus", Conphas ree.
Nagnuo se naprijed u sklopivoj stolici i pokazao Sarcellusu da sjedne. Osjetio je miris plijesni kroz aromatinu paru kadila u svom
paviljonu. Kia se smirila i sad je samo bubnjala prstima po platnenim kosinama iznad njega.
"Da... Princ Kellhus", Sarcellus ree cijedei vodu iz kose.
"to s njim?"
"Mi znamo da"

163

"Mi?"
rijalski vitez razdraeno trepne. Unato njegovom pobonom izgledu, Conphas pomisli da ima neto u njegovom stavu, neki
nagovjetaj tatine moda, to protuslovi zlatnoj izvezenoj kljovi na njegovim prsima... Moda je ipak krivo procijenio tog Sarcellusa.
Moda je on razuman ovjek.
"Da", ovjek nastavi. "Ja i aica moje brae..."
"Ali ne i Gotian?"
Sarcellus se namrti na nain koji se Conphasu veoma svidio. "Ne, ne Gotian... Ne jo, u svakom sluaju."
Conphas kimne. "Svakako, nastavite..."
"Znamo da ste pokuali smaknuti Princa Kellhusa."
Uzvieni General otpuhne, istovremeno zabavljen i uvrijeen. ovjek je ili iznimno odvaan ili nepodnoljivo drzak. "Znate, je li?"
"Mislimo..." Sarcellus se ispravi. "to god... Vano je samo da shvatite da dijelimo vae miljenje. Pogotovo nakon onog ludila u
pustinji..."
Conphas se namrgodi. Znao je na to ovaj misli: Princ Kellhus izaao je iz Carathaya s tisuama punih oboavanja i divljenjem sviju
osim, ponekad mu se inilo, njega samoga. Meutim, Conphas bi od jednog Srijalskog viteza oekivao da e govoriti o znacima i
predskazanjima, a ne o moi...
Pustinja;je bila ludilo. Isprva se Conphas gegao kroz pijesak jednako kao i ostali, proklinjui prokletu budalu Sassotiana kojeg je
postavio za Generala Carske flote i razmiljao, u nedogled razmiljao o suludim scenarijima u kojima bi zavrio spaen. A onda, kad
mu je dogorjela sva nada koja je hranila to umovanje, poela ga je muiti neobina nevjerica. Neko mu se vrijeme mogunost smrti
inila neim emu se prepustio Samo reda radi, poput idiotskih garancija koje kastinski trgovci pripisuju svjoj robi. "Da, da, umrijet
e! Garantiram ti to!"
Molim te, pomislio bi. to ti misli tko sam ja?
A onda, sa sjenovitom letargijom koja je toliko obiljeavala taj mar njegova se sumnja premetnula u sigurnost i on je pronaao
gotovo misaono uenje - uenje nailaenja na kraj vlastitog ivota. Nije bilo zadnje stranice, shvatio je, nedostajao je zadnji lakat
svitka. Tinta je jednostavno posustala i sve je bilo prazno i pustinjski bijelo.
Znai ovdje, pomislio je gledajui vjetrom namrekane dine, lei moje ivotno odredite. Ovo je mjesto koje me jeekalo, ekalo
jo otkad sam se rodio...
No onda je pronaao njega, Princa Kellhusa, kako grabi vodu u onoj pjeanoj jami -gacao je po vodi dok je on, Ikurei Conphas
umirao od ei! Od svih poremeenih mogunosti koje je razmatrao, niti jedna se nije inila toliko ludom kao ova: da ga spasi ovjek
kojeg nije uspio ubiti. to bi moglo biti munije? to bi moglo biti apsurdnije?
No u onome trenutku... U onome trenutku njegovo je srce bilo osvojeno - jo uvijek je treperilo kad bi se prisjetio! - i na jedanas
Conphas se zapitao bi li Martemus mogao biti u pravu... Moda ima neto vie u tom ovjeku. Tom Ratniku-Proroku.
Zaista. Pustinja je bila ludilo.
Conphas je fiksirao rijalskog viteza procjenjivakim pogledom. "Ali on je spasio Sveti rat", ree on. "Va ivot... Moj ivot..."
Sarcellus kimne. "Tako je. I upravo u tome, rekao bih, lei problem."
"Kako to?" Conphas se otrese, iako je tono znao to ovaj misli.
Zapovjednik Vitezova slegne ramenima. "Prije pustinje Princ Kellhus je bio samo jo jedan fanatik koji tvrdi da je vidovit. Ali
sada... Pogotovo sada kad Strani Bog hoda meu nama..." Uzdahnuo je i naslonio se unatrag, sklopljenih ruku i s podlakticama u
krilu. "Bojim se za Sveti rat, Uzvieni Generale. Mi se bojimo za Sveti rat. Polovica nae brae kliu tom prevarantu kao novom Inriju
Sejenusu, kao naem spasitelju, dok ga druga polovica osuuje kao anatemu, kao uzrok naih jada."
"Zato mi to govorite?" Conphas upita blago. "Zato ste ovdje, Zapovjednie Vitezova?"
Sarcelusov osmijeh bio je naheren. "Zato jer e doi do masovnih pobuna, nemira, moda ak i otvorenog rata... Trebamo nekoga
tko posjeduje dovoljno umijea i moi da sprijei takve mogunosti, nekoga tko jo uvijek raspolae odanou svojih ljudi. Trebamo
nekoga tko moe ouvati Sveti rat."
"Nakon to ubijete Princa Kellhusa..." Conphas ree podrugljivo. zatresao je glavom, kao da je razoaran jer se nije iznenadio. "On
je sada utaboren sa svojim sljedbenicima, a oni ga tite kao da je Kljova. Kau da je u pustinji stotinu njih predalo svoju vodu - svoje
ivote - njemu i njegovim enama. A sada ih je jo stotinu iskorailo da mu budu tjelesna straa, svaki od njih zakleo se da e umrijeti
za Ratnika-Proroka. ak ni Car ne uiva takvu zatitu! A vi jo uvijek mislite da ga moete ubiti?"
Pospani treptaj, zbog kojeg je Conphas - apsurdno - bio siguran da Sarcellus ima prekrasne sestre.
"Ne mislim, Uzvieni Generale... Znam."
Serwin vrisak bio je ivotinjski, stenjanje koliko i zavijanje. Esmenet se nagnula nad nju, prolazila prstima kroz djevojinu znojnu
kosu. Kia je pulsirala po trbuastom stropu njihovog provizornog paviljona, i tu i tamo bi kaplja vode zablistala u polumraku i
pljasnula na pletene prostirke. Esmenet se inilo da ue u osvijetljenom sreditu peine, zagaene pljesnivom tkaninom i trulim
trskama.
Kianjanka koju je Kellhus pozvao gugutala je Serwe na jeziku kojeg je samo Kellhus izgleda razumio. Esmenet se enin grleni glas
inio utjenim. Nalazili su se na mjestu, shvatila je, gdje razlike meu jezicima i vjerama vie nita ne znae.
Serwe tek to nije rodila.
Babica je sjedila prekrienih nogu meu Serwinim rairenim koljenima, Esmenet je kleala nad njezinim izmuenim licem, a
Kellhus je stajao nad njima, lica opreznog mudrog i tunog. Esmenet ga je pogledala, zabrinuta. Sve e biti kako treba, njegove oi su
govorile. No njegov osmijeh nije odagnao njezinu zabrinutost.
Ima vie, podsjeala se. Vie od mene.
Koliko je ve prolo otkad ju je Akka napustio?
Ne toliko dugo, moda, no meu njima je leala pustinja.
Ni jedan put, inilo joj se, ne moe biti dui. Carathay ju je silovao, Prtljao s vorovima i kopama, zario konate ruke pod njezinu
halju, Polazio joj glatkim prstima po dojkama i bedrima. Skinuo je s nje i kou, sve do drvenastih kostiju. Prosuo ju je i grabljao
njome po pijesku kao da trai koljke.

164

Ponudio ju je Kellhusu.
Isprva je jedva primjeivala pustinju. Bila je previe opijena sreom kao klinka. Kad je Kellhus hodao s njom i Serwe, smijala se i
priala kao i uvijek, ali joj se to inilo nekako lanim, kao da prikriva udesnu intimu koju su sada dijelili. Zaboravila je kako je to
bilo u mladosti, prije nego li je kurvanje iznijelo golotinju i openje izvan kruga privatnosti Voenje ljubavi s Kellhusom - i Serwe uzelo je ono to se neko inilo besramnim i uinilo to ednim. Osjeala se skrivenom i osjeala se itavom.
Kad je Kellhus marirao sa svojim Zaudunyanima, ona i Serwe marirale bi drei se za ruke i raspravljale o svemu i niem posebno
i uvijek se vraale na njega. Hihotale su se i crvenile, koristile ale da smiljaju uitke. Priznavale su zamjerke i strahove, znajui da
krevet koji dijele ne trpi obmane. Sanjale bi o palaama, o vojskama robova. Poput malenih djeaka hvalile su se kraljevima koji e
ljubiti tlo pod njihovim nogama.
Ali cijelo to vrijeme nije hodala kroz Carathay koliko oko njega. Dine, poput gomile preplanulih haremskih tijela. Ravnice koje
cvre od sunca. Pustinja joj se inila prikladnim terenom za njezinu ljubav i sve skorije ustolienje Ratnika-Proroka. Tek kad je
ponestalo vode, kad su poklali robove i sljedbenike tabora... Tek je tada zaista poela prelaziti Veliku e.
Prolost se mrvila, a budunost isparavala. inilo joj se da svaki njezin otkucaj srca dolazi od drugog srca. Sjeala se kako su se
nakupljali znaci smrti, propadanja, kao da joj je tijelo svijea koju nagrizaju noni sati - svjetlo za itanje. Sjeala se kako se divila
Serwe koja je postala neznanac na Kellhusovim rukama. Sjeala se da se udila neznancu koji je hodao njezinim vlastitim nogama.
Nita se nije granalo u Carathayu. Sve je lutalo bez korijena i izvora. Smrt drvea: to je tajna pustinje, bila je pomislila.
Onda ju je Kellhus traio da mu preda svoju vodu.
Serwe. Izgubit e bebu...
Njegove bistre oi podsjetile su je tko je ona: Esmenet. Izvukla je svoju uturicu i pruila mu je bez oklijevanja. Gledala ga je kako
ulijeva njezin blatnjavi ivot u usta neznanca. I kada su zadnje kapi iscurile sa slinom, shvatila je - uvidjela je - i to s bistrinom nimalo
manje nemilosrdnom od sunca.
Ima vie od mene.
Kellhus je bacio njezinu uturicu u prainu.
Ti si prva, njegove oi su govorile, a njegov je pogled bio poput vode __ poput ivota.
Stopala joj je oprio pijesak. Kosa joj bijae prepuna pijeska. Usne su joi ispucale od sunca. Svaki je udah bio poput gorue vune u
njezinom tijelu i prsima. A onda su, nevjerojatno, stigli u dobru, zelenu zemlju. \] Enathpaneah. Doteturali su u rijenu dolinu, u hlad
neobinih vrba. pok je Serwe drijemala on je svukao Esmenet, odnio je u prozirnu vodu. Kupao ju je, isprao barunasti pijesak iz
njezine koe.
Ti si moja ena, rekao je. Ti, Esmi...
Ona je trepnula i sunce joj je bljeskalo kroz trepavice prepune kapljica vode.
Preli smo pustinju, rekao je.
A ja sam tvoja ena, pomislila je.
On se nasmijao, gurnuo joj dlanom lice kao da se srami, a ona je uhvatila i poljubila njegov dlan s aureolom sunca... Voda koja se
cijedila s plavih vitica njegove kose i brade bila je smea - boje sasuene krvi.
Kellhus je izgradio sklonite od kamenja i grana za Serwe. Lovio je klopkama zeeve, upao je gomolje i palio vatru vrtei tapie
jedan o drugi. Neko se vrijeme inilo da su samo oni preivjeli, da je pomrlo itavo ovjeanstvo, ne samo Sveti rat. Samo su oni
govorili. Samo su oni gledali i shvaali da gledaju. Samo su oni voljeli, irom svih zemalja i svih voda, do samog ruba svijeta.inilo
se da su sve strasti, sve znanje, ovdje i odzvanjaju u jednom pretposljednjem tonu. Nije bilo mogue objasniti ili pojmiti taj osjeaj.
Nije bio poput cvijeta. Nije bio poput bezbrinog smijeha djeteta.
Oni su postali mjera... Apsolutna. Bezuvjetna.
Kad su vodili ljubav u rijeci, inilo se kao da su posvetili more.
Ti si moja ena, Esmenet.
Gorui, uronjeni u bistru vodu -jedni u drugo... Usidrena enja.
Pustinja je sve promijenila.
"Kellhuuus!" Serwe je dahtala izmeu trudova. "Kellhuse, bojim se!" Zastenjala je i uzviknula. "Neto nije u redu! Neto nije u
redu!"
Kellhus je razmijenio nekoliko rijei s kianskom babicom, koja je ispirala unutranju stranu Serwinih bedara vruom vodom, kimnuo
i nasmijeio se. Pogledao je Esmenet, a onda kleknuo pored polegnute djevojke i obujmio joj sjajni obraz. Ona zgrabi njegovu ruku i
prisloni na nju zadahtana usta, plavih obrva namrtenih u panici, pogleda oajnog i
moleivog.
'
"Kellhuuusss!"
"Sve je", ree on, bistrih zadivljenih oiju, "kako treba biti, Servve "
"Ti", djevojka usklikne, gutajui zrak. "Ti!"
On kimne, kao da uje vie od te jedne zagonetne rijei. Nasmijeio se i obrisao joj suze s lica palcem.
"Ja", proaptao je.
Na trenutak se Esmenet mogla vidjeti kao izdaleka. Kako ne bi ostala bez daha? Kleala je s njim, Ratnikom-Prorokom, nad enom
koja raa njegovo prvo dijete...
Svijet je imao svoje navike. Ponekad bi dogaaji boljeli, golicali ili milovali - povremeno bi udarali - no uvijek su se nekako
slijevali u monotoniju napola oekivanoga. Toliko tmurnih dogaanja! Toliko trenutaka koji nimalo ne razjanjavaju, koji ne
obiljeavaju nikakvu prekretnicu, koji ne najavljuju ba nita, osim elementarnih gubitaka. Cijelog svog ivota Esmenet se osjeala
poput djeteta koje za ruku vodi stranac, kao da prolazi kroz ovu ili onu guvu, i ide nekamo kamo zna da ne bi trebala ii, ali se
previe boji da bi pitala ili se pobunila.
Kamo me vodi?
Nikada se to nije usudila pitati, ne zato jer se bojala odgovora, ve zato jer se bojala to bi joj odgovor uinio od ivota.
Nikamo. Nikamo dobro.

165

Ali sada, nakon pustinje, nakon voda Enathpaneaha, znala je odgovor. Sa svakim mukarcem s kojim je legla, legla je za njega.
Svaki grijeh koji je poinila, poinila je za njega. Svaka zdjela koju je okrhnula. Svako srce koje je povrijedila. ak i Mimara. ak
iAchamian. I ne znajui, Esmenet je cijeli svoj ivot ivjela za njega - za Anasurimbora Kellhusa.
Tuga za njegovo suosjeanje. Obmana za njegovo otkrivenje. Grijeh da moe oprostiti. Ponienje da bi je mogao uzdignuti visoko.
On je bio porijeklo. On je bio odredite. On je bio odakle i dokle, i bio je ovdje!
Ovdje!
Bilo je to ludo, bilo je nemogue, i bilo je istinito.
Kad bi razmiljala o tome, Esmenet se mogla samo smijati veselo i zadivljeno. Kako se dalekim ono sveto uvijekinilo, poput lica
kraljeva i careva na noviima za kojima je toliko eznula. Prije Kellhusa, jedino to je znala o svetome bilo je to da je uvijek nekako
pronae na dnu njezinih jada i ponienja. Poput njezinog oca, dolazilo bi u sitne no ne sate aptalo prijetnje, zahtijevalo predaju,
obeavalo kratkou, utjehu i nizalo samo beskonaan strah i sram.
Kako to ne bi mrzila? Kako se ne bi bojala?
Bila je kurva u umni, a biti kurva u svetom gradu nije mala stvar. Neke druge su se u ali nazivale 'deparima na vratima Nebesa'.
Razmjenjivale su beskrajne, podrugljive prie o hodoasnicima koji su im tako esto plakali u naruju. "Toliko truda da vide Kljovu,"
stara Pirasha jednom je izvalila, "a na kraju oni pokazuju svoju"
I Esmenet se smijala s njima, iako je znala da su ti hodoasnici plakali jer su podbacili, jer su rtvovali urode, uteevine i drutvo
najmilijih da bi doli u umnu. Nitko iz niih kasti nije toliko glup da bi teio bogatstvu ili srei - svijet je bio previe hirovit. Samo
im je iskupljenje, samo svetost, na dohvat ruke. I onda ona iri noge na prozoru, kao jedan od onih ludih gubavaca koji se samo iz
istog inata bacaju na nezaraene.
Kako joj se sada dalekom inila ta ena - ta kurva. A Sveto toliko bliskim...
Serwe je zavijala i vritala, a tijelo joj se grilo oko agonije u njezinoj utrobi.
Kianjanka je uzvikivala ohrabrujui je, mrtila se i smijeila. Serwe je zabacila glavu unazad na Esmenetina koljena, ispuhivala zrak,
zurila izbezumljenim oima i vritala. Esmenet je gledala bez daha, udova umrtvljenih u udu, dok su joj se misli bavile time kako
neto toliko udesno moe tako glatko stati u banalni ivot od trenutka do trenutka.
"Heba serrisa!" Kianjanka je vikala. "Heba serrisa!"
Beba je usisala svoj prvi udah i oglasila se svojom prvom zavijajuom molitvom.
Esmenet je zurila u novoroene, shvativi da je to plod vode koje se ona odrekla. Ona je patila da bi Serwe mogla piti, i sada je tu to
dijete koje vriti, sin Ratnika-Proroka.
Ipak su se sudbine granale...
Plaui, ona pogleda Serwe. "Sin, Serchaa. Dobila si sina! I sad to nije plava beba!"
. Ugrizavi se za usnu, Serwe se nasmijei, zajeca i nasmije se. RazmiJenile su mudar i radostan pogled koji niti jedan mukarac osim
Kellhusa ne bi mogao razumjeti.
Glasno se smijui on iz ruku babice podigne djetece koje je vritalo zaPilji se prodorno u njega. Ono utihne i na trenutak se inilo da
i ono promatra Kellhusa, zapanjeno kao to samo novoroene moe bit Podignuo ga je pod svjetlucavi mlaz vode i isprao krv i sluz s
njegovog lica. Kad je ponovno poeo vritati, urliknuo je hinei iznenaenje ' okrenuo se prema Serwe s blagim pogledom.
I na trenutak, samo na trenutak, Esmenet se uinilo da uje nekoga koga mrzi.
Spustio je dijete i pruio ga Serwe, koja ga je njihala i nastavila plakati Iznenadna alost obuzme Esmenet, prijekor tue sree. S
licem uprtim prema dolje, ona ustane i bez rijei izjuri iz paviljona.
Vani su mukarci Stotine Stupova, Kellhusove svete tjelesne strae uzbunjeno zurili ukoenim oima, no nisu je pokuali zaustaviti.
Svejedno nije odlutala daleko meu improvizirana sklonita, znajui da bi je inae sigurno zagnjavio neki uzrujani pristaa.
Zaudunyani, vjernici pod naoruanjem su drali obrambenu liniju oko vjernika u svako doba - da bi ih titili od drugih Ljudi od
Kljove koliko i od provala pogana, Kellhus je priznao.
Jo jedna stvar koju je pustinja promijenila...
Kia je prestala i zrak je bio hladan i teak od kapanja. Oblaci su se razmaknuli i mogla je vidjeti avao Nebeski poput blistavog
pupka razotkrivenog kad se zadignuo vuneni ogrta. Kad bi podigla lice i gledala samo u avao, znala je da se moe zamisliti bilo
gdje: u umni, Shigeku, pustinji, ak i u nekom od Achamianovih arobnih Snova. avao Nebeski bio je jedina stvar koju nije bilo
briga za mjesto ili vrijeme.
Dvojica mukaraca - Galeoani, prema izgledu sudei - gegali su se prema njoj kroz tamu i blato. "Istina sjaji", promumlja jedan,
lica jo uvijek naboranog vjerojatno od pustinjskih opekotina, dok su se pribliavali. Onda su je prepoznali...
"Istina sjaji", Esmenet odvrati, pognuvi glavu.
Izbjegavala je njihove smetene poglede dok su prolazili. "Ledi..' jedan od njih proapta, kao da mu se grlo stegnulo od divljenja. Sve
su se vie ponaali posramljeno i usluno u njezinom prisustvu, kao da ona sama postaje sve vie i vie. Iako joj je bilo neugodno,
njihovo iskazivanje poasti ju je i uzbuivalo. A kako su dani prolazili, inilo se da joj je sve manje neugodno, a sve vie drago. To
nije bio san.
Tonovi su strugali daleko na horizontu. Negdje, znala je, SrijalsKi sveenici sviraju molitvene rogove, a ortodoksni Inriti klee pred
svojim improviziranim oltarima. Na trenutak ju je njihov zvuk podsjetio na Serwine krikove izdaleka.
Njezina alost pretvorila se u aljenje. Zato nije mogla prepustiti e taj trenutak sree, kada joj je u pustinji spremno dala svoju vodu,
kada joj je zamalo dala svoj ivot? Je li to osjeala ljubomoru? Ne. Ljubomora napui usne u ogorenu liniju. Nije se osjeala
ogoreno...
Jeli?
Kellhus ima pravo... Znamo to nas pokree. Ima vie, uvijek vie.
Blato bijae hladno pod njezinim nonim prstima - toliko razliito od uarenog pijeska.
Prepadnu je povici iz oblinjeg atora. Bio je to netko tko pati od upljine, shvati ona. Ve je poela uzmicati kad ju je obuzela elja
da vidi tko bi to mogao biti, da prui utjehu.
"Mooolim te..." sitni glasi proape. "Trebam... Trebam..."

166

"Ne mogu", ree ona, uasnuto buljei u sjenovitu, konatu kolibu od granja iz koje je dopirao glas. Kellhus je izolirao bolesne i
doputao samo preivjelima iz ranijih epidemija da se brinu o onima koji su jo uvijek bolesni. Strani Bog, rekao je, prenosi bolest
preko buha.
"Leim u vlastitom izmetu!"
"Ne mogu..."
"Kako?" nesretni je glas pitao. "Kako?"
"Molim vas", Esmenet se tiho oglasi. "Morate shvatiti. Zabranjeno je."
"On te ne uje Esme..."
Kellhus. uti njegov glas inilo joj se neminovnim. Osjeala je njegove ruke kako je grle, njegovu svilenkastu bradu na golome
vratu. To joj se nije inilo neminovnim; gotovo su je iznenadili...
"Oni uju samo vlastitu patnju", objasni on.
"Kao i ja", Esmenet odvrati, odjednom preplavljena kajanjem. Zato je pobjegla?
"Mora biti jaka, Esmenet."
"Ponekad se osjeam jako. Ponekad se osjeam novo, ali onda..."
"Ti jesi nova. Moj Otac nas je sve iznova napravio. Ali tvoja prolost Ostaje tvoja prolost, Esmenet. Ono to si neko bila ostaje
ono to si neko bila. Za pratanje strancima treba vremena."
Kako to uspijeva? Kako uspijeva bez imalo truda govoriti ono to Jj je na srcu?
No znala je odgovor na to pitanje - ili je barem mislila.
Ljudi su kao novii, Kellhus joj je jednom rekao: imaju dvije stran Dok jedna strana njih vidi, druga strana je viena, i premda su
svi lju^di istovremeno oboje, ljudi mogu uistinu znati samo onu stranu koja viri' kod sebe i stranu koja je viena kod drugih - uistinu
mogu znati samo unutranju stranu sebe i vanjsku stranu drugih.
Isprva se to Esmenet inilo smijenim. Nije li unutranja polovica zapravo cjelina, ono to drugi ne shvaaju u potpunosti? No
Kellhus joj je rekao neka se sjeti svega emu je svjedoila kod drugih ljudi. Koliko nesvjesnih pogreaka? Koliko karakternih mana?
Utvaranja skrivenih u usputnim primjedbama. Strahova koji se predstavljaju kao sudovi...
Ljudski nedostaci - njihova ogranienja - zapisani su u oima onih koji ih gledaju. I zbog toga svi oajniki pokuavaju postii da
drugi imaju dobro miljenje o njima - zato svi glumataju. Nesvjesno znaju da je ono to vide u sebi samo polovica onoga to uistinu
jesu. I oajniki ele biti cijeli.
Mjera mudrosti, Kellhus je rekao, nalazi se u udaljenosti izmeu ta dva dijela sebe.
Tek je kasnije razmiljala o Kellhusu u tom kontekstu. S nekom vrstom oka, ali bez iznenaenja, uvidjela je da niti jednom - niti
jednom! - nije uoila nedostatke u njegovim rijeima ili djelima. I shvatila je da se zato ini toliko bezgraninim, poput tla koje se
protezalo od malog kruga pod njezinim nogama do velikog kruga oko neba. On je postao njezin horizont.
Kod Kellhusa nije bilo razlike izmeu onoga to vidi i onoga to je vieno. Samo je on bio cijel. I tovie, on je nekako stajao
izvana i vidio iznutra. On je inio cijelim...
Zabacila je glavu unazad i zagledala se u njegove oi.
Ovdje si, zar ne? Sa mnom si... unutra.
"Da", Kellhus ree i inilo joj se da Bog gleda u nju.
Trepnula je dvije udesne suze.
Ja sam tvoja ena! Tvoja ena!
"I mora biti jaka", ree on nadglasavi bijedan glas bolesnika. "Bog proiava Sveti rat, isti ga za mar na Shimeh."
"Ali rekao si da se ne trebamo bojati bolesti."
"Ne bolesti - Velikih Imena. Mnogi od njih me se poinju bojati. Neki misle da Bog kanjava Sveti rat zbog mene. Ostali se boje
za svoju mo i povlastice."
Boji li se on to napada, rata unutar Svetog rata?
"Onda mora razgovarati s njima, Kellhuse. Mora ih natjerati da vide!"
Odmahnuo je glavom. "Ljudi veliaju ono to im laska, a izruguju se onome to ih kori - zna to. Ranije, dok su u pitanju bili samo
robovi i vojnici, mogli su si dozvoliti da me zanemare. Ali sada kad njihovi najvjerniji savjetnici i sluge pristupaju Preplavljivanju,
poinju uviati pravu istinu svoje moi, a time i njezinu ranjivost."
On me posjeduje! Ovaj ovjek me posjeduje!
"A to je?"
"Uvjerenje."
Esmenet se netremice zagleda u njegove oi.
"Ti i Serwe", nastavi on, "ne smijete putovati same ni u kom sluaju. Iskoristili bi vas protiv mene kad bi mogli..."
"Zar je situacija postala toliko ozbiljna?"
"Nije jo. Ali mogla bi vrlo skoro. Dokle god nam se Caraskand nastavi odupirati..."
Iznenadan beskrajni strah. U oku due vidjela je ubojice poslane u gluho doba noi, urotnike u zlatnome kako se mrte u svjetlu
svijea. "Pokuat e te ubiti?"
"Da."
"Onda ti mora ubiti njih!"
Nepromiljena estina tih rijei zaprepastila ju je. Meutim, nije se pokajala zbog njih.
Kellhus se nasmije. "Rei takvo to u noi kao to je ova!?" ukorio ju je.
Njezino ranije kajanje ponovno ju je preplavilo. Serwe je noas rodila! Kellhus je dobio sina! A ona se samo valja u vlastitim
nedaama i gubicima. Zato si me ostavio, Akka?
Bolan jecaj se nakupljao u njoj. "Kellhuse", promrmlja. "Kellhuse, tako me sram! Zavidjela sam joj! Toliko sam joj zavidjela!"

167

Zasmijuljio se i nosom je gurkao po potiljku. "Ti si, Esmenet, lea kroz koju u gorjeti. Ti... Ti si utroba plemena i naroda, vatra
zaea. Ti si besmrtnost, nada i povijest. Ti si vie od mita, vie od svetog pisma. Ti si majka svega toga! Ti, Esmenet, majka, ti si
vie "
Diui duboko u mranom, kiovitom svijetu, vrsto se obujmi]
rukama. Znala je to, jo od prvih dana u pustinji je to znala. Zato je kurvine koljke, arobno kontracepcijsko sredstvo koje prodaju
vjetic
prosula po pijesku pustinje.
'
Ti si vatra zaea...
Nee vie odvraati sjeme od svoje utrobe.
Rana zima, 4111. godina Kljove, obala Meneanora, blizu Iothiaha
RECITE MI...
Ogromni vihor spajao je zemlju s nebesima, rigao prainu i Srankove u nebo.
TO VIDITE?
Achamian se probudio bez vriska. Mirno je leao pokuavajui uhvatiti dah. Treptao je suze, ali nije plakao. Sunce je sjalo kroz
ornamente na prozoru, osvjetljavajui prugasti grimizni tepih u sredini sobe. Ugnijezdio se duboko u duplje plahti i udio se kako su
mu jutra mirna.
Sam taj luksuz mu se inio nemoguim. Nakon unitenja kompleksa Grimiznih Tornjeva u Iothiahu, on i Xinemus nekako su se
nali kao poasni gosti Baruna Shanipala, predstavnika kojeg je Proyas ostavio za sobom u Shigeku. Navodno ih je jedan od vitezova
u slubi Baruna naao kako lutaju goli gradom. Prepoznao je Xinemusa i izruio ih Shanipalu, koji ih je doveo ovdje - u luksuznu
kiansku vilu na obali Meneanora - da se oporave.
Ve su tjednima uivali Barunovu zatitu i gostoljubivost, dovoljno dugo da zaborave svojeuenje to su uspjeli pobjei i da ih
ponu proganjati njihovi gubici. Preivljavanje, Achamian je brzo nauio, je i samo neto to treba preivjeti.
Zakaljao je i zbacio nogama pokrivae sa sebe. Njegov shigeki pomonik, jedan od dvojice robova koje mu je Shanipal dodijelio,
stvorio se iza brokatnog paravana s cvjetnim uzorkom. Barun, koji bijae jedan od onih udnih ljudi ija milostivost ovisi o tome
koliko uvjerljivo podilazite njihovim ekscentrinostima, odluio je da moraju ivjeti poput pokojnih Velmoa kojima je neko
pripadala vila. Izgleda da su Kianjani spavali s robovima u svojim sobama - kao Norsirci sa svojim psima.
Nakon to se okupao i odjenuo, Achamian se uljao hodnicima vile u potrazi za Xinemusom, koji se oito nije vratio u svoju sobu
preko noi Kianjani su za sobom ostavili dovoljno toga - mahagonijem furnirani namjetaj, glatkoeljane tepihe i cerulejske
tapiserije - da bi Achamian gotovo mogao povjerovati daje u gostima kod pravog fanimskog Velmoe, ne kod inritskog Baruna koji se
tako, eto, odijevao i ivio. Zatekao se kako proklinje Marala dok je pretraivao sobe. Zdravi uvijek zamjeraju bolesnima: biti sputan
tuim nesposobnostima nije lako. Meutim, ogorenje koje je Achamian osjeao bilo je neobino uraslo, gotovo labirintsko u svojoj
sloenosti. Sa Xinemusom svaki se dan inio teim od prethodnog.
Na toliko je naina Maral bio njegov najstariji i najodaniji prijatelj -ve je i to inilo Achamiana odgovornim. injenica da je
rtvovao ono to je rtvovao, propatio ono to je propatio, da bi spasio Achamiana samo je zakompliciralo tu odgovornost. No
Xinemus je jo uvijek patio. Unato suncu, unato svilama i pokornim robovima, on je jo uvijek vritao u onim podrumima, jo
uvijek je odavao tajne, jo uvijek je krgutao zubima u agoniji... Svaki je dan, inilo se, iznova ostajao bez oiju. I zbog toga ne samo
da je drao Achamiana odgovornim, on ga je optuivao...
"Pogledaj cijenu moje odanosti!" jednom je zaurlao. "Plau li mi duplje, jer oi mi se ine suhe. Propadaju li mi kapci, ha, Akka?
Opii mi ih, jer ja vie ne vidim!"
"Nitko te nije traio da me spasi!" Achamian je povikao. Koliko dugo mora otplaivati usluge koje nije elio? "Nitko nije traio da
pravi gluposti!"
"Esmi", Xinemus je bio odgovorio. "Esmi je traila."
Koliko god se Achamian trudio oprostiti mu na tim provalama bijesa, njihov je otrov sezao duboko.esto bi mozgao o granicama
svoje odgovornosti, kao da je to pitanje za raspravu. to je tono dugovao? Ponekad Je govorio sebi da je Xinemus, pravi Xinemus,
umro, a da je ovaj slijepi "ranin obian stranac. Neka prosi s ostalima u blatu! A ponekad bi si govorio da Xinemusa treba ostaviti,
ako nita drugo da ostrue s njega taJ njegov prokleti plemiki ponos.
Dri se vrsto za ono ega se treba odrei," jednom je rekao Maralu, "a odrie se onoga to bi trebao vrsto drati... Ne moe
tako dalje, Zine. Mora se sjetiti tko si!"
A ipak Xinemus nije bio jedini. Achamian se takoer promijenio " u nepovrat.
Niti jednom nije plakao zbog svog prijatelja. On, cendravac... koji je jaukao kad bi se probudio iz Snova - ne otkad je pobjegao. Iz
nekog razloga, nije se osjeao... sposobnim. Sjeao se osjeaja, tutnjave u uima goruih oiju i bolnog grla, ali se to inilo
neukorijenjenim, apstraktnim' poput neega to ita, a ne neega to zna.
udno u svemu tome bilo je to da je Xinemus izgleda trebao njegove suze, kao da mu je gore od muenja, gore ak i od sljepoe, to
to je on a ne Achamian, postao onaj slabiji. Jo je udnije bilo to da to je vie Xinemus trebao njegove suze, to su one Achamianu
dalje izmicale. esto se inilo da se hrvaju dok bi priali, kao da je Xinemus slabi otac koji se uporno sramoti pokuavajui izboriti
nadmo nad svojim sinom.
"Ja sam onaj jai!" jednom je zaurlao u bunilu pijanstva. "Ja!"
Promatrajui ga, Achamian nije mogao osjeati nita vie od zabezeknutog saaljenja.
Mogao je aliti, mogao je suosjeati, ali nije mogao plakati za svojeg prijatelja. Znai li to da su i njemu iskopali neto nuno? Ili je
neto uspio spasiti? Nije se osjeao niti jako niti odluno, a ipak je nekako znao da je to postao. "Muke ue", pjesnik Prothatis je
napisao, "ono to je ljubav zaboravila." Je li to bio dar od Grimiznih Tornjeva? Jesu li upekli neku pouku u njega?
Ili su ga jednostavno mlatili dok nije otupio?
Koji god bio odgovor, gledat e ih kako gore - naroito Iyokusa. Pokazat e im koja je cijena njegove novosteene sigurnosti.
Moda je to bio njihov dar. Mrnja.

168

Nakon to se raspitao kod nekoliko robova, pronaao je Xinemusa kako sam pije na jednoj od terasa s pogledom na more. Jutarnje
sunce obeavalo je vruu kou na svjeem zraku - osjeaj koji je Achamiana uvijek razveseljavao. Razbijanje valova i miris mora
golicali su uspomene na njegovu mladost. Meneanor se protezao do horizonta, tirkiz pliaka propadao je u plavetnilo bez dna.
Duboko je udahnuo i pribliio se Maralu koji se izvalio s kragom u rukama i nogama naslonjenim na poploanu ciglenu ogradu.
Prole je noci Shanipal ponudio da im plati put brodom do Jokhte, luke u Caraskandu. Achamian je namjeravao - ne, trebao - otii to
je ranije mogue, ali nije mogao bez Xinemusa. Iz nekog razloga, znao je da bi Xinemus umro da ga ostavi za sobom. Tuga i gorina
znali su ubiti i vee ljude.
Stao je, skupljajui argumente, jaajui ivce...
Iznenada Xinemus usklikne: "Sav taj mrak!"
Bio je pijan, Achamian shvati, uoivi blijede crvene mrlje na prsima njegove bijele lanene tunike. Mrtav pijan.
Achamian otvori usta, ali nikakve rijei ne izau. to da kae? Da ga Proyas treba? Proyas mu je oduzeo zemlju i titule. Da ga Sveti
rat treba? Bio bi samo na teret - znao je to...
Shimeh! Poao je da vidi
Xinemus spusti noge i nasloni se naprijed u stolici.
"Kamo vodi, ha, Mrak? to znai?"
Achamian je zurio u svog prijatelja, prouavao plohe sunca na njegovom bradatom profilu. Kao i uvijek, zastao mu je dah kad je
vidio prazne one duplje. Bilo je to kao da e Xinemusu zauvijek noevi strati iz oiju.
Maral odgurne dlan prema suncu, kao da se uvjerava u neto u daljini. "Je li, Mrak, jesi li uvijek bio takav? Jesi li uvijek bio ovdjeT'
Achamian spusti pogled, preplavljen kajanjem. Reci neto!
No rijei nisu nadolazile. to da kae? Da nema drugog izbora nego pronai Esmenet?
Idi onda! Nai svoju kurvu! Samo me pusti na miru!
Xinemus se zasmijulji, spotiui se od jedne strasti do druge, kao to to pijanci esto ine.
"Zvuim li ogoreno, Mrak? Ma znam da nisi tako straan. Ti me uva od Akkine gadne face! A kad piam, ne moram se uvjeravati
da imam velike ruke! Kad pomislim..."
Isprva je Achamian oajniki elio uti novosti o Svetom ratu, i to toliko da gotovo uope nije mogao tugovati zbog Xinemusa i
njegovog gubitka. Cijelo vrijeme dok su ga muili, Esmenet mu se inila nezamislivom, kao da je neki dio njega shvaao da ona
predstavlja ranjivost. Meutim, od onog trenutka kad je povratio razum nije mogao misliti ni o em drugom - osim moda o Kellhusu.
to sve ne bi dao da je moe drati u naruju, zaguiti je smijehom, suzama i poljupcima! Kakvu bi radost pronaao u njezinoj radosti,
u njezinim suzama nevjerice!
Imao je tako jasnu sliku... Kako e to izgledati.
"Samo elim znati", Xinemus je vikao na umilni nain pijanice, "tko sidovraga tiV
Iako se isprva imao razloga nadati samo najgorem, Achamian je znao da je preivjela. Prema glasinama, Sveti je rat gotovo pomro
prelazei Khememu. No, prema Xinemusovim rijeima, ona je putovala s Kellhusom, i nije mogao zamisliti sigurnije mjesto. Kellhus
ne moe umrijeti, zar ne? On je Glasnik, poslan da spasi ovjeanstvo od Druge Apokalipse.
Jo jedna sigurnost roena u njegovim mukama.
"Osjeam te kao vjetar!" Xinemus vikne prodornijim glasom. "Mirie kao more!"
Kellhus e spasiti svijet. A on, Drusas Achamian, bit e njegov savjetnik, njegov vodi.
"Otvori oi, Zine!" Maral je urlao; glas mu je pucao. Achamian spazi slinu kako bljeti na suncu. "Otvori jebene oi!"
Golemi val razmrskao se dolje po crnim stijenama. Slana izmaglica mutila je zrak.
Xinemus ispusti krag i pone divljaki mlatiti po nebu, urlajui: "Haa? Haa?"
Achamian poleti dva koraka unaprijed. Stane.
"Svaki zvuk!" Maral proape. "Svakog se zvuka prepadnem! Nikada me nije bilo tako strah! Nikada me nije bilo tako strah!
Molim te, Boe... Molim te!"
"Zine", Achamian proape.
"Bio sam dobar! Tako dobar!"
"Zine!"
Maral se potpuno umiri.
"Akka?" Ruke mu se skupe prema unutra i on se obujmi, kao da se pokuava zbiti u mrak kojeg samo on vidi. "Akka, ne! Ne!"
Bez razmiljanja, Achamian pouri k njemu i zagrli ga.
"Ti si kriv za ovo!" Xinemus mu je vritao u prsa. "To je tvoje djelo!"
Achamian je vrsto drao svog prijatelja koji je jecao. irina Xinemusovih ramena iznenadila je njegove ispruene ruke.
"Moramo ii", promrmljao je. "Moramo pronai ostale."
"Znam", Maral od Attrempusa e bez daha. "Moramo pronai Kellhusa!"
Achamian spusti vilicu na prijateljevo tjeme. udio se kako su mu obrazi suhi.
"Da... Kellhusa."
Rana zima, 4111. godina Kljove, blizu Caraskanda
Sredite naputenog imanja izgradili su Cenejani. Za vrijeme svog prvog posjeta, Conphas se zabavljao obilazei graevine prema
njihovom povijesnom porijeklu, zavravajui s malim svetitem od mramora koje je neki kianski Velmoa podigao prije nekoliko
generacija. Mrzio je ne poznati tlocrt zgrada u kojima boravi. Bila je to generalska navika, pretpostavljao je, razmiljati o svakom
mjestu kao bojnom polju.
Inritski kastinski plemii poeli su stizati poslije podne, trupe ljudi na konjima, ogrnutih platevima da se zatite od beskrajne
rosulje. Conphas je stajao s Martemusom u polumraku natkrivene verande i gledao ih kako se ure preko dvorita. Toliko su se
promijenili, inilo se, od onog popodneva u Privatnom vrtu njegovog strica. Kad bi zatvorio oi jo uvijek bi ih vidio, ratrkane meu
ukrasnim empresima i tamarisima, lica punih nade i lakoumnih, bahate i teatralne u ophoenju, odjevene u sveanu odjeu koja je
odraavala posebnosti svakog pojedinog naroda. Kad se sjeti toga, sve je na njima izgledalo tako... neiskuano. A sada, nakon mjeseci

169

rata, pustinje, boletine, izgledali su mrko i opako, poput onih pjeaka iz Kolona koji stalno produavaju svoj rok - nemilosrdni
veterani kojima se regruti dive, a kojih se mladi asnici smrtno boje. Izgledali su kao poseban narod, nova rasa, kao da su razlike koje
razdvajaju Conriyane od Galeoana, Ainonjane od Tydonaca izbijene iz njih kao neistoa iz elika.
I naravno, svi su jahali kianske konje, svi su nosili kiansku odjeu... Ne treba zaboraviti povrno: ono see preduboko.
Conphas pogleda Martemusa. "Izgledaju vie kao pogani od samih pogana."
"Pustinja je stvorila Kianjane," General ree slegnuvi ramenima, "i nas je ponovno nainila."
Conphas ga pogleda zamiljeno, iz nekog razloga zabrinut. "Nesumnjivo si u pravu."
Martemus ga fiksira blagim pogledom. "Hoete li mi rei o emu se tu radi? Zato ste pozvali Velika i Manja Imena u tajnosti?"
Uzvieni General okrene se prema crnim, kiom zastrtim brdima Enathpaneaha. "Da spasim Sveti rat, dakako."
"Mislio sam da vam je stalo samo do Carstva."
Jo jednom Conphas pomno promotri svog podreenog, pokuavajui odgonetnuti ovjeka vie nego njegovu primjedbu. Jo od
debakla s
Princem Kellhusom, uporno je elio sumnjiiti Generala za izdaju Osporavao je Martemusu mnogo toga zbog onoga to se dogodilo
Shigeku. Ali zaudo ne i svoje drutvo.
"Carstvo i Sveti rat putuju istim putem, Martemuse." Iako e im Se uskoro putevi razii, razmiljao je. Bit e to zaista tragino...
Prvo Caraskand, onda Princ Kellhus. Sveti rat mora ekati. U svemu mora postojati red.
Martemus nije ni trepnuo. "A ako"
"Doi", Conphas ga prekine. "Vrijeme je da poemo draiti lavove." Uzvieni General uputio je svoje pomonike - nakon pustinje bio
je prisiljen regrutirati vojnike da obavljaju posao robova - da odvedu inritske kastinske plemie u veliku zatvorenu prostoriju za
jahanje pored staja. Conphas i Martemus zatekli su ih rairene u grupicama irom prozranog polumraka, kako se griju nad
naranastim sjajem eravnika i mrmljaju tihim glasovima pokislih ljudi - njih negdje pedeset-ezdeset ukupno. Prvi trenutak nitko nije
primijetio njihov dolazak, i Conphas je stajao nepomino pod nadsvoenim ulazom i motrio ih, od oiju, koje su izgledale pustinjski
bistre u sivom svjetlu, do slame zalijepljene za njihove mokreizme.
Lijeno se pitao koliko bi Padirada platio za ovu prostoriju.
Glasovi su utihnuli kako je sve vie i vie njih uoavalo njegovu prisutnost.
"Gdje je Anasurimbor?" oglasi se Palatin Gaidekki, pogleda otrog i cininog kao i uvijek.
Conphas se naceri. "O, ovdje je, Palatine. U temi ako ve ne tijelom."
"Ne nedostaje samo Princ Kellhus", Grof Gothyelk dometne. "Nema ni Saubona, Athjearija... Proyas je bolestan, dakako, ali ne
vidim ovdje nikoga od Kellhusovih vatrenijih pristaa..."
"Sretna sluajnost, siguran sam..."
"Mislio sam da e biti rijei o Caraskandu", Palatin Uranyanka ree.
"Pa svakako! Caraskand nam prua otpor. Ovdje smo da se zapitamo zato."
"I zato nam prua otpor?" Gotian upita prezirnim tonom.
Ne prvi put Conphas shvati da ga preziru - gotovo svi do jednoga. Svi ljudi mrze bolje od sebe.
Rairio je ruke i krenuo meu njih. "Zato?" uzvikne, zurei u njih, zazivajui ih. "To je pravo pitanje, nije li? Zato kia uporno
pada, zato mu od nje trunu noge, atori, srca? Zato nas hemopleksija pogaa ne birajui? Zato toliki meu nama umiru valjajui se
u vlastitom izmetu?" Nasmijao se kao u zaprepatenju. "A sve to nakon pustinje!? Kao da Carathay nije bio dovoljna nesrea! Zato
onda? Trebamo li pitati starog Cumora da konzultira svoje knjige znamenja?"
"Ne", Gotian ree nervozno. "Oito je. Gnjev Boji sruio se na nas."
Conphas se nasmijei u sebi. Sarcellus je uporno tvrdio da e takozvani Ratnik-Prorok umrijeti u roku nekoliko dana. No uspio on u
tome ili ne - a Conphas nije sumnjao u to - trebat e saveznike nakon pokuaja. Nitko nije tono znao kolikim 'Zaudunyanima' Princ
Kellhus zapovijeda, no brojali su najmanje desetke tisua... to su vie Ljudi od Kljove patili, to su se izgleda vie okretali toj nemani.
No opet, izreka kae, pas gospodara najvie voli kad dobiva batine.
Conphas je bijesno zurio u okupljene lordove, zaustavivi se kao pravi veliki govornik. "Tko eli proturijeiti? Gnjev Boji uistinu
se sruio na nas. A tako nam i treba..."
Prijee pogledom po njima.
"Budui da njegujemo i podupiremo Lanog Proroka."
Urlici se prolomie masom, vie iz protesta nego slaganja. No Conphas je to i oekivao. Na ovom krianju bilo je najvanije da
natjera te budale da ponu priati. Njihovo licemjerje uinit e ostalo.

170

oglavlje dvadeset prvo

CARASKAND
I predat emo sve njih, poklane, Djeci Ea'nne; sasjei ete konje im i zapaliti koije ognjem. Stopala ete prati krvlju bezbonika.
PLEMENA 21:13, KRONIKA KLJOVE
Zima, 4111. godina Kljove, Caraskand
Coithus Saubon hodao je po kii, klizio po blatnom dijelu, preskoio malenu guduru i popeo se na suprotnu stranu. Uzdignuo je lice
prema sivom nebu i nasmijao se.
Moj je! Tako mi Bogova, bit e moj!
Uvidjevi da ovakav trenutak zahtijeva barem minimum jnana, ako nita drugo prisebnost, usporio je tempo i nastavio ustro hodati
izmeu hrpa improviziranih sklonita. Kad je konano spazio Proyasov paviljon blizu ikare platana turobnih od kie, pourio je
prema njemu.
Kralj! Da, bit u Kralj!
Galeotski Princ zastane pred paviljonom, zbunjen to nema strae. Proyas je bio pomalo suosjeajan prema svojim ljudima - moda
im je naredio da ostanu unutra, podalje od jebene kie. Posvuda uokolo, blatno je tlo cvralo od vode. Tratina je bila prepuna
poplavljenih koloteina i lokvi, kao da je opasana opkopima. Kia je bubnjala po natopljenom platnu pred njim.
Kralj Caraskanda!
"Proyas!" povikao je usred ambijentalne tutnjave. Osjetio je kako je kia konano promoila kroz debeli file pod oklopom od veriga.
Bilo je to kao topli poljubac na njegovoj koi. "Proyas! Proklet bio,ovjee, moram razgovarati s tobom! Znam da si unutra!"
Nakon nekog vremena uo je priguene glasove kako psuju unutra. Kad se preklop konano odmaknuo u stranu, Saubon se
zaprepastio. Pred njim je stajao Proyas, mrav, iscrpljen, omotan tamnom vunenom dekom oko drhtavog tijela.
"Rekoe da si se oporavio", Saubon ree, posramljen.
"Naravno da sam se oporavio, idiote. Stojim na nogama."
"Gdje su ti straari? Tvoj lijenik?"
Bolesni Princ pone hrapavo kaljati. Proisti grlo i iz usta mu polete niti pljuvake. "Sve sam ih otpravio", ree on i obrie usta
rukavom. "Potreban mi je san", doda podignuvi izmueno obrve.
Saubon se grohotom nasmije, gotovo ga zgrabi oklopljenim rukama. "Sada vie nee moi spavati, moj poboni prijatelju!"
"Saubon. Prine. Molim te, bi li preao na stvar? Stravino sam bolestan."
"Doao sam te pitati neto, Proyase... Samo jedno pitanje."
"Pitaj onda."
Saubon se iznenada smiri i posve se uozbilji.
"Ako oslobodim Caraskand, hoe li me podrati da postanem njegov Kralj?"
"Kako to misli, 'oslobodi'?"
"Mislim, ako irom otvorim dveri Svetom ratu", Galeotski Princ odvrati, fiksirajui ga prodornim, plavim oima.
Proyasovo cjelokupno dranje kao da se promijenilo. Bljedilo mu nestade s lica. Njegove tamne oi postadoe lucidne i pozorne. "Ti
to ozbiljno."
Saubon se zahihoe poput pohlepnog starca. "Nikada nisam bio ozbiljniji.
Conriyanski Princ ga je paljivo promatrao nekoliko trenutaka, kao da ispituje alternative.
"Ne svia mi se ta igra koju"
"Samo odgovori na pitanje, proklet bio! Hoe li podrati moj zahtjev da budem Kralj Caraskanda?"
Proyas ostane tiho jedan trenutak, no onda polako kimne. "Da Oslobodi Caraskand i uvjeravam te, bit e njegov Kralj."
Saubon uzdigne lice i ruke prema prijeteem nebu i zaurla svoj bojni pokli. Kia je padala po njemu, ispirala ga utjenom
hladnoom, padala mu izmeu usana i zubi i imala je okus po medu. Koprcao se u valovima okolnosti, toliko silovito da je samo
nekoliko mjeseci ranije mislio da e umrijeti. Onda je sreo Kellhusa, Ratnika-Proroka, ovjeka koji ga je postavio na put prema
vlastitom srcu, i on je preivio nevolje koje bi slomile i desetoricu slabijih ljudi. I sada ovo, trenutak koji je ekao cijeli ivot napokon
je stigao. inilo mu se to nepostojanim, nemoguim.
inilo mu se poput dara.
Kia, tako dirljivo slatka nakon Khememe. Kaplje su mu tapkale poelu, obrazima i zatvorenim oima. Otresao je vodu iz
potamnjele kose.
Kralj... Napokon u postati Kralj.
"Otkud sve te mune tiine?" Proyas upita.

171

Cnaiiir ga je gledao iz turobne sredine paviljona. Conriyanski Princ, shvati on, nije bio besposlen dok se oporavljao od bolesti.
Razmiljao je.
"Ne razumijem", Cnaiiir ree.
"Ma razumije, Scylvendi... Neto ti se dogodilo kod Anwurata. Moram znati to."
Proyas je jo uvijek bio bolestan - i to ozbiljno bolestan, inilo se. Sjedio je sklupan u vunenim dekama na sklopivoj stolici, a
njegovo inae ilo lice bijae izmueno i blijedo. Na bilo kojem drugom mukarcu, Cnaiiir bi takvu slabost smatrao odvratnom, ali
Proyas nije bio bilo koji drugi mukarac. Tijekom mjeseci mladi je Princ poeo izazivati neto zabrinjavajue u njemu, potovanje
nedostojno ak i njegovih Scylvendija, a kamoli nekog stranca. ak i bolestan, izgledao je kraljevski.
On je samo jo jedno inritsko pseto!
"Nita se nije dogodilo kod Anwurata", Cnaiiir ree.
"Kako to misli, nita? Zato si pobjegao? Kamo si nestao?"
Cnaiiir se namrti. to bi trebao rei?
Da je poludio?
Proveo je mnoge besane noi pokuavajui pronai neki smisao Anwuratu. Sjeao se da mu je bitka iskliznula iz ruku. Sjeao se da je
ubio Kellhusa koji nije bio Kellhus. Sjeao se da je sjedio na alu gledao Meneanor kako udara u obalu bijelim zapjenjenim akama.
Sjeao se tisue razliitih stvari, ali sve su se inile ukradenima, poput pria prijatelja iz djetinjstva.
Cnaiiir je vei dio svog ivota ivio s ludilom. uo je kako njegova braa govore, razumio je kako razmiljaju, no unato bezbrojnim
predbacivanjima, unato godinama posvemanjeg srama, nije mogao te rijei i te misli uiniti svojima. Bio je on svadljiva i buntovna
dua. Uvijek jedna misao, jedna glad previe! Meutim, koliko god njegova dua lutala od staze dolinog, uvijek je svjedoio njezinoj
izdaji - uvijek je znao u kojoj mjeri je izopaena. Bio je zbunjen kao netko tko promatra ludilo drugoga. Kako? zavapio bi. Kako te
misli mogu biti moje?
Uvijek je vladao svojim ludilom.
No na Anwuratu se to promijenilo. Unutarnji promatra je kolabirao i po prvi put njegovo je ludilo vladalo njime. Tjednima je bio
tek truplo privezano za izluenog konja. Kako je njegova dua galopirala!
"to se to tebe tie kamo ja idem?" Cnaiiir je doslovno zaurlao. Zakvaio je palce za pojas sa eljeznim ploicama. "Nisam ja tvoj
vazal."
Proyasovo se lice smrai. "Ne... Ali si jedan od mojih najbliih savjetnika." Podigne pogled, oi mu bijahu nesigurne. "Naroito
otkad je Xinemus..."
Cnaiiir se namrti. "Pridaje previe..."
"Spasio si me u pustinji", Proyas ree.
Cnaiiir ugui iznenadnu enju koja ga je obuzela. Iz nekog razloga, nedostajala mu je pustinja - mnogo vie nego Stepa. Uemu je
bila stvar? Je li to zbog anonimnosti koraka, nemogunosti ostavljanja traga ili puta? Je li to zbog potovanja? Carathay je ubijao
mnogo vie nego on... Ili se njegovo srce prepoznalo u toj pustoi?
Toliko prokletih pitanja! Zaepi! Zae
"Naravno da sam te spasio", Cnaiiir ree. "Sjeti se da sav ugled koji 'mam, imam zahvaljujui tebi." Gotovo istog asa poali to je
to rekao. Imao je na umu odrjeenje, ali ispalo je kao priznanje.
Na trenutak je Proyas izgledao kao da bi mogao zaurlati od frustriranosti. Umjesto toga, pognuo je glavu i prouavao prostirke pod
svojim bOsim bijelim nogama. Kad je podignuo pogled, na licu je imao izraz istovremeno zamiljen i izazivaki.
"Jesi li znao da je Conphas nedavno sazvao tajnu sjednicu da bi rasPravljao o Kellhusu?"
Cnaiiir odmahne glavom. "Ne."
Proyas ga je pozorno promatrao.
"Znai, ti i Kellhus jo uvijek ne razgovarate."
"Ne." Cnaiiir trepne i ugleda sliku Dunyanjanina i njegovog lica koje se rastvaralo dok je vritao. Sjeanje? Kad se to zbilo?
"A kako to, Scylvendi?"
Cnaiiir se trudio suzbiti podsmijeh.
"Zbog ene."
"Misli, Serwe?"
Sjeao se Serwe kako je vritala prekrivena krvlju. Je li se i to dogodilo kod Anwurata? Je li se uope dogodilo?
Ona je bila moja pogreka.
to mu je dolo da je uzme onoga dana kad su on i Kellhus pobili Munuatije? to mu je dolo da uzme enu - enu! - na put? Je li to
bilo zbog njezine ljepote? Ona je bila nagrada - u to nije bilo sumnje. Slabiji poglavice bi se razmetali njome, razmatrali bi ponude
samo da vide koliko bi stoke za nju mogli dobiti, cijelo vrijeme znajui da je ona iznad svakog cjenkanja.
No svejedno, lovio je Moenghusa] Moenghusa!
Ne. Odgovor je bio jasan: uzeo ju je zbog Kellhusa. Nije li?
Ona je bila moj dokaz.
Prije nego li je pronaao nju, proveo je tjedne nasamo s njim - tjedne nasamo s Dunyanjaninom. Sada, nakon to je gledao tu
neljudsku neman kako prodire jedno inritsko srce za drugim, inilo mu se gotovo nemoguim da je preivio. Beskrajno ispitivanje.
Opojni glas. Demonske istine... Kako ne bi uzeo Serwe nakon to je pretrpio takve muke? Osim to je bila lijepa, bila je i jednostavna,
iskrena, strastvena - sve to Kellhus nije. Ratovao je protiv pauka. Kako ne bieznuo za drutvom muha?
Da... To je bilo to! Uzeo ju je kao putokaz, kao podsjetnik da je ljudsko bie. Trebao je znati da e umjesto toga postati bojno polje.
Iskoristio ju je da me izludi!
"Mora oprostiti mojoj skepsi", Proyas je govorio. "Mnogi mukarci suudni kad se radi o enama... Ali ti?"
Cnaiiir se nakostrijei. to on to eli rei?

172

Proyas spusti pogled na hrpu papira na stolu do njega, uglova uvijenin od vlage. Odsutno je pokuao izravnati jedan palcem i
kaiprstom.' ^ve ovo ludilo s Kellhusom navelo me na razmiljanje", ree on. "Naroito o tebi. U tisuama se skupljaju oko njega,
poniavaju se pred njimU tisuama... A ipak ti, ovjek koji ga najbolje poznaje, ne moe podnijeti biti u njegovom drutvu. Kako to, Cnaiiire?"
"Kao to rekoh, zbog ene. Ukrao mi je nagradu."
"Volio si je?"
Memorijalisti kau da mukarci esto udaraju svoje sinove da bi ozlijedili njihove oeve. Ali zato onda udaraju svoje ene? Svoje
ljubavnice?
Zato je tukao Serwe? Da ozlijedi Kellhusa? Da rani Dunyanjanina?
Dok je Kellhus milovao, Cnaiiir je udarao. Dok je Kellhus aputao, Cnaiiir je urlao. to je vie Dunyanjanin pridobivao ljubav, to je
on vie izazivao strah, i to ne shvaajui zapravo zato to ini. U onome je trenutku jednostavno zasluila njegov gnjev. Svojeglava
kuja! pomislio bi. Kako si mogla? Kako si mogla?
Je li je volio? Je li mogao?
Moda u svijetu bez Moenghusa...
Cnaiiir pljune na Proyasov pod prekriven prostirkama. "Posjedovao sam je! Bila je moja!"
"I to je sve?" Proyas upita. "To je sve to zamjera Kellhusu?"
Sve to zamjera... Cnaiiir se gotovo poeo hihotati na glas. Nemogue je nabrojati sve to osjea.
"Tvoja utnja me obeshrabruje", Proyas ree.
Cnaiiir jo jednom pljune. "A meni su tvoja ispitivanja uvredljiva. Previe si umilja, Proyase."
Usukano, ali lijepo lice se lecne. "Moda", Princ ree duboko uzdahnuvi. "Moda ne... Bilo kako bilo, Cnaiiire, zahtijevam da mi
odgovori. Moram znati istinu!"
Istinu? to bi ta pseta rekla na istinu? Kako bi Proyas reagirao?
Prodire te, a ti to i ne zna. A kad zavri s tobom, ostat e samo kosti...
"A koja bi to istina bila?" Cnaiiir se otrese.
"Je li Kellhus uistinu 'Mitski Prorok? Misli da je to pitanje na koje ja mogu dati odgovor?"
Proyas se bio uzrujano nagnuo naprijed; sada se sruio nazad u stolicu.
"Ne", otpuhne i privue ruku na elo. "Samo sam se nadao da..." Utihnuo je, vrtei umorno glavom. "Ali nita od toga nije vano.
Pozvao Sam te da razgovaramo o drugim stvarima."
Cnaiiir ga je pozorno motrio, zabrinut to mu oi okoliaju. Conphas mu je pristupio... Planiraju poduzeti neto protiv Kellhusa Zato
bi nastavio lagati za Dunyanjanina? Vie ionako ne vjeruje da e potivati njihov pakt...
A to onda uope vjeruje?
"Saubon mi je pristupio", Proyas nastavi. "Razmjenjivao je pisma - a sadaak i taoce - s kianskim asnikom po imenu Kepfet ab
Tanai Navodno Kepfet i njegovi drugovi toliko mrze Imbeyana da su spremni rtvovati bilo to samo da ga vide mrtvog."
"Caraskand", Cnaiiir ree. "Nudi Caraskand."
"Dio zidina, da budemo precizniji. Na zapadu, blizu malih stranjih dveri."
"Dakle, eli moj savjet? ak i nakon Anwurata?"
Proyas odmahne glavom. "elim vie od tvog savjeta, Scylvendi. Uvijek govori kako mi Inriti komadamoast kao to drugi
komadaju jelena, a ni ovdje nije drugaije. Mnogo smo pretrpjeli. Tko god slomi Caraskand, postat e besmrtan..."
"A ti si previe bolestan."
Conriyanski Princ otpuhne. "Prvo mi pljuje pod noge, a sad me proziva zbog moje slabosti... Ponekad se pitam nisi li te oiljke
zaradio ubijajui manire, a ne ljude!"
Cnaiiiru doe da pljune, ali se suzdri.
"Zaradio sam te oiljke ubijajui budale."
Proyas se pone smijati, ali zavri iskaljavajui sluz iz plua. Nasloni se unazad i ispue niti pljuvake u pljuvanicu postavljenu u
sjenu iza stolice. Njezin mjedeni rub sjajio je na nesigurnom svjetlu.
"Zato ja?" Cnaiiir upita. "Zato ne Gaidekki ili Ingiaban?"
Proyas zastenje i zadrhti pod dekama. Nagne se naprijed, nasloni laktove na koljena i uhvati se za glavu. Proisti grlo i podigne lice
prema Cnaiiiru. Dvije suze, ostaci napadaja kalja, klizile su mu niz obraze.
"Zato jer si ti" - proguta slinu - "sposobniji."
Cnaiiir se ukoi, osjeti kako mu se usne krive kao da e poeti reati. eli rei, prigodniji za rtvovanje]
"Znam da misli da laem", Proyas brzo nastavi. "Ali ne laem. Da je Xinemus jo uvijek... jo uvijek..." On trepne i odmahne
glavom-"Traio bih njega."
Cnaiiir ga je pomno promatrao. "Boji se da bi to mogla biti zamka... da je Saubon moda obmanut."
Proyas je vakao unutranjost obraza. Kimne. "itavi grad za ivot jednog ovjeka? Nitko ne moe toliko mrziti."
Cnaiiir se nije ni trudio proturjeiti mu.
Postoji mrnja koja nadvisuje onoga koji mrzi, glad koja nadvisuje same temelje apetita.
Pognut nisko s maem pred sobom, Cnaiiir urs Skiotha uljao se uzvisinama zidina prema stranjim dverima, razmiljajui o
Kellhusu, Moenghusu i umorstvu.
Trebati me... Moram pronai neki nain da ga natjeram da me treba!
Da... Ludilo je nestajalo.
Cnaiiir zastane, nasloni oklopljena lea na mokar kamen. Saubon se nagurao vrlo blizu iza njega, zajedno s jo pedesetoricom
pomno odabranih ljudi. Duboko i jednoliko diui, Cnaiiir je pokuavao primiriti nervozu u svojim udovima. Gledao je dolje prema
spletu mjeseinom obasjanih graevina. Bilo je neobino vidjeti grad koji im se tako grevito odupirao toliko izloen, gotovo kao kad
podigne suknju usnuloj eni.

173

Teka ruka mu padne na rame i Cnaiiir se okrene i ugleda Saubona u mraku, grubog, nacerenog lica uokvirenog kapuljaom od
lanaca. Mjeseina mu je uokvirivala kacigu. Iako je potivao umijee Galeotskog Princa na bojnome polju, Cnaiiiru se on nije sviao,
a nije mu ni vjerovao. ovjek je ipak stanovao u Dunyanjaninovoj tenari s njegovim ostalim psima.
"Izgleda gotovo puteno..." Saubon proapta, kimnuvi dolje prema gradu. Ponovno ga pogleda bistrim oima. "Jo uvijek sumnja u
mene?"
"Nikad nisam sumnjao u tebe. Samo u tvoju vjeru u toga Kepfeta." Galeotski Princ jo jae razvue osmijeh. "Istina sjaji", ree on.
Cnaiiir potisne poriv da se podrugljivo nasmije. "Ba kao i svinjski zubi."
On pljune u drevni kamen. Nema bijega od Dunyanjanina - ne vie. Ponekad mu se inilo da ta neman govori iz svih usta i gleda iz
svih Oiju. I postajalo je sve gore.
Neto... Mora biti neto to mogu uiniti!
Ali to? Njihov pakt za ubojstvo Moenghusa bio je farsa. Dunyanjani nita ne potuju samo po sebi. Njima je vaan samo cilj, a sve
je ostalo od ratobornih naroda do srameljivih pogleda, sredstvo - neto to e iskoristiti. A Cnaiiir nije imao nita korisno - ne vie.
Protratio je sve svoje prednosti. Nije vie mogao ponuditi ni svoj ugled kod Velikih Imena, ne nakon ponienja kod Anwurata...
Ne. Kellhus vie nita nije trebao od njega. Nita osim...
Cnaiiir doslovno izdahne na glas.
Osim moje utnje.
Krajikom oka spazio je Saubona kako se okrenuo prema njemu.
"to je bilo?"
Cnaiiir ga prezirno pogleda. "Nita", ree.
Ludilo je nestajalo.
Opsovavi na galeotskom, Saubon se zagleda pored njega i krene puzati ispod krunita grudobrana. Cnaiiir je iao za njim, a dah mu
je preglasno strugao u uima. Kinica se nakupila u spojevima meu kamenim ploama i reflektirala mjeseinu. ljapkao je kroz njih,
a prsti su ga zebli. to su se dalje uljali du parapeta, to se vie ravnotea ranjivosti mijenjala. Ranije se Caraskand inio izloenim,
ali sada, kako su se tornjevi stranjih dveri izdizali sve blie njima, oni su bili ti koji su se inili ranjivima. Baklje su bljetale du vrha
tornja.
Zastali su pred eljezom okovanim vratima, pogledali jedan drugoga zabrinuto, kao da shvaaju da e ovo biti konani test Kepfeta i
njegove slabo vjerojatne mrnje. Saubon je na mjeseini izgledao gotovo prestravljen. Cnaiiir se namrti i trne eljeznu kvaku.
Vrata zakripe i otvore se.
Galeotski Princ sikne i nasmije se kao da mu je bila smijena njegova vlastita trenutana sumnja. Proaptao je: "Umri ili pokori!" i
kliznuo iza kamena u crne ralje. Cnaiiir po posljednji put baci pogled na mjeseinom obasjana prostranstva Caraskanda, a onda poe
za njim, dok mu je srce bubnjalo.
Kreui se u mranim, smrtonosnim redovima, rairili su se po hodnicima i niz stepenita. Na Proyasov zahtjev Cnaiiir se drao
blizu Saubona, gurajui se za njim kroz uske prolaze. Znao je da je tlocrt dveri sigurno jednostavan, no od napetosti i urbe inio se
poput labirinta.
Saubonova ispruena ruka zaustavila ga je u tami, povukla ga na ispucani zid. Galeotski Princ zaustavio se pred vratima. Niti zlatne
svjetlosti ocrtavale su njihov oblik u mraku. Cnaiiir se najeio od zvuka priguenih povika.
"Bog mi je dao ovo mjesto, Scylvendi", Saubon proapta. "Caraskande biti moj!"
Cnaiiir je zurio u njega u tami. "Kako zna?"
"Znam!"
Dunyanjanin mu je rekao. Cnaiiir je bio siguran u to.
"Odveo si Kepfeta Kellhusu... Zar ne?"
Odveo ga je Dunyanjaninu da mu proita lice.
Saubon se naceri i otpuhne. Ne odgovorivi, okrene lea Cnaiiiru i pokuca na vrata drkom maa.
Drvo zastrue po kamenu - zvuk kao kad netko odmie stolicu. Zauje se prigueni smijeh i glasovi na kianskom. Ako Norsirci
zvue kao svinje koje roku, Cnaiur pomisli, Kianjani zvue kao guske.
Saubon zaokrene ma, uhvati ga kao bode i podigne visoko. Jedan ludi trenutak izgledao je kao djeak koji se sprema kopljem
nabosti ribu u potoku. Vrata se naglo otvore; pomoli se ljudsko lice...
Saubon zgrabi njegovu ispletenu kozju bradicu i zarine ma prema dolje. Kianjanin je bio mrtav prije nego li je tresnuo o pod.
Urliknuvi, Galeotski Princ skoi u prozrano svjetlo s druge strane vrata.
Cnaiur poleti za njim zajedno s ostalima i nae se u uskoj sobi osvijetljenoj svijeama. Veliki kalem s kotaima nadvio se nad njega,
izraen od prastarog drva, omotan lancima koji su se sputali iz ljebova na izbrazdanom stropu. Iza je vidio nekoliko kianskih
vojnika u crvenim jaknama kako se jagme za orujem. Dvojica su samo zapanjeno stajala, jedan s kruhom u ruci, za grubo izraenim
stolom u suprotnom uglu.
Saubon uleti s maem meu njih. Jedan pade s vriskom, drei se za lice.
Cnaiur uleti u tu njavu povikavi na scylvendskom. Izbio je ma iz mlitave, uspaniene ruke poganskog straara pred sobom:
adolescenta sputenih ramena s tek uperkom kozje bradice. Cnaiur une i po nogama zasijee drugog uvara koji mu se zaletio s
boka. ovjek se Srui, a Cnaiur se okrene nazad djeaku, da bi ga vidio kako bjei kroz Vrata na suprotnoj strani. Galeotski vitez
kojeg nije prepoznao probo je ovjeka kojeg je bio oborio.
U blizini je Sabon sjekao dvojicu Kianjana, vitlajui maem kao da Je cijev, stenjui prostote sa svakim zamahom. Bio je izgubio
kacigu; krv mu je zatamnila upavu plavu kosu. Cnaiiir se zaleti njemu u pomo Prvim je udarcem raspuknuo okrugli uto-crni tit
najblieg straara Poganin se posklizne na krv i kad su mu se ruke refleksno rairile Cnaiiir mu je zarinuo ma kroz prstenove oklopa.
Jauknuo je grevito i grgljajui. Pogledao je ulijevo i vidio kako je Saubon odsjekao donju eljust svome protivniku. Vrua krv
poprska Cnaiiirovo lice. Poganin zatetura, zamlatara rukama. Saubon ga utia udarcem koji mu je zamalo odrubio glavu.
"Dii vrata!" Galeotski Princ zagrmi. "Dii vrata!"

174

Inritski ratnici, uglavnom Galeoani rumenih lica, sada su ve zakrili cijelu sobu. Nekoliko njih latilo se drvenih kotaa. Zvuk
struganja lanaca po kamenu zagluio je njihovo uzbueno mrmljanje.
Zrak je bazdio na razderana crijeva.
Saubonovi zapovjednici i vlastelini okupili su se oko njega. "Hortha! Oglasi signal! Mearji, napadni drugi toranj! Mora ga osvojiti,
sinko! Neka se tvoji preci ponose!" Sjajne plave oi pronau Cnaiiira. Unato krvi koja mu se slijevala po licu, bilo je neto
velianstveno u njegovom pogledu, neka oinska samouvjerenost od koje se Cnaiiiru sledilo srce. Coithus Saubon ve je bio kralj i
pripadao je Kellhusu.
"Osiguraj sobu smrti", Galeotski Princ ree. "Uzmi koliko god ljudi treba..." Pogledom je preao preko svih okupljenih.
"Caraskand pada, brao moja! Tako mi Boga, Caraskand pada"
Povici su odzvanjali prostorijom, a onda izblijedjeli u promukle povike i zvukizama koje su pravile blato od sjajnih crvenih lokvi
po podu. "Umri ili pokori!" ljudi su klicali. "Umri ili pokori!"
Proguravi se kroz udaljena vrata prema hodniku, Cnaiiir provali kroz vrata koja su se inila kao najvjerojatniji ulaz u sobu smrti iz
koje se mogao ubiti svatko tko bi proao hodnikom ispred njih. Tama je bila toliko duboka da mu je trebalo nekoliko trenutaka da mu
se oi priviknu. Nedaleko je jedna jedina svijea bacala treperave krugove svjetlosti. uo je kako velike reetke vrata kripe dok ih je
podizala prastara mainerija u odaji. Osjeao je vlaan miris hladnoe izvana, osjeao je zapuh zraka od stopala prema gore. Stajao je
na velikoj reetki, shvatio je, postavljenoj iznad prolaza izmeu dvoja vrata. Stvari i povrine izdvojie se iz tame: drva poslagana uza
zidove; redovi amfora, nesumnjivo punih ulja za prolijevanje kroz reetke; dvije pei ne vie od njegovih koljena, obje natrpane
trijeem za potpalu, opremljene mjehovima i eljeznim loncima za kuhanje ulja...
Onda je ugledao kianskog djeaka kojeg je ranije razoruao, sklupanog uz suprotni zid, smeih oiju velikih poput srebrnih
talenata. Na trenutak Cnaiiir nije mogao odvratiti pogled. Vriska i povici odjekivali su nevidljivim hodnicima.
"P-pouada t'fada", momak je jecao. "Os-osmah... Pipiri osmah!"
Cnaiiir gutne.
Niotkuda, inilo se, neki galeotski vlastelin - netko koga Cnaiiir nije prepoznao - proao je pored njega prema djeaku s uzdignutim
maem. Upravo u tom trenutku svjetlo je zabljesnulo iz prolaza pod njima i kroz reetke pod svojim nogama Cnaiiir ugleda skupinu
Galeoana s bakljama kako hrle prema vanjskim vratima stranjih dveri. Pogledao je gore i ugledao kako vlastelin zamahuje maem
prema dolje kao da mlati neeljeno tene. Djeak je podignuo ruke da se zatiti. Otrica oee njegovo zapee i poe niz njegovu
podlakticu, odsjekavi komad mesa veliine ribe. Djeak vrisne.
Dolje su se vrata naglo otvorila. Slavljeniki uzvici odzvanjali su prostorijom zajedno s hladnim zrakom i sjajem baklji. Prvi od
tisua koje je Saubon sakrio po izlomljenim padinama podno dveri srnuli su kroz prolaz pod njegovim nogama. Vlastelin je sjekao
djeaka, jednom, dvaput...
Vriska prestane.
Kvadrati svjetlosti jurili su po krvlju poprskanoj silueti vlastelina. Plavooki ovjek u udu je gledao prizor pod njima. Pogledao
Cnaiiira, nasmijeio se i otro suzne obraze.
"Istina sjaji!" grevito je povikao. "Istina sjaji!" Oi su mu klicale od ponosa.
Bez razmiljanja, Cnaiiir ispusti ma i zgrabi ga, gotovo ga podigne u zrak. Na trenutak su se hrvali. Onda Cnaiur dune elom u
vlastelinovo lice. Mukarev ma padne iz njegovih mlitavih prstiju. Glava mu padne unazad. Cnaiur jo jednom udari elom i zauje
kako mu zubi pucaju. Povici i buka odzvanjali su prema gore kroz eljeznu reetku. Sa svakom bakljom pruge sjenki jurile su gore i
preko njih. Jo jednom, udarac kosti u kost, lom lica pod licem. Most ovjekovog nosa je popustio, a onda i njegov desni obraz. Opet i
iznova, razbijao mu je lice u kau.
Ja sam jai!
Trzajui stvor pade na tlo, cijedei se po Ljudima od Kljove.
Cnaiiir ustane; prsa su mu se divljaki nadimala, a krv se slijevala u potocima niz eljezne ljuske njegova oklopa. Sami svijet kao da
se kretao tolika bijae navala oruja i ljudi pod njim.
Da, ludilo je nestajalo.
Rogovi su odjekivali irom velikog grada. Bojni rogovi.
Nije bilo kie ujutro, ali je rijetka maglica unosila dosadu u daljine crpla iz prostranstava Caraskanda kontrast i boje pa su udaljene
etvrti izgledale poput aveti. Iako je nebo bilo potpuno zastrto, osjealo se kako sunce gori iza oblaka.
Fanimljani, i roeni Enathpaneanci i Kianjani, okupljali su se po krovovima i upinjali da vide to se dogaa. Dok su oni gledali kako
se sve vei plat dima uzdie iz istonih gradskih etvrti, ene su vrsto privijale uplakanu djecu k sebi, problijedjeli mukarci grebli
su si podlaktice noktima, a stare ene zavijale su prema nebu. Ispod njih, kianski su konjanici tutnjali su kroz tijesne ulice, gazili
vlastite ljude, urei se odgovoriti na poziv Sapatiahovih bubnjeva i probiti se do visoke tvrave na sjeverozapadu grada, Citadeli
Psa. A onda, nakon nekog vremena, prestravljeni promatrai ak su mogli, u dalekim ulicama gdje bi im to kutovi dozvoljavali, vidjeti
Ljude od Kljove - male, zle sjene u dimu. Figure odjevene u eljezo jurile su ulicama, maevi su se dizali i padali, a siune, nesretne
siluete ruile su se pred njima. Neki od promatraa bili su toliko izbezumljeni od straha da im je pozlilo. Neki su se urili dolje na
zakrene ulice u suludom, beznadnom pokuaju da pobjegnu. Drugi su ostali i promatrali sve blie stupove dima. Molili su se
Jedinome Bogu, upali brade i odjeu i mislili uspanieno o svemu to e uskoro izgubiti.
Saubon je okupio svoje ljude i krenuo ulicama prema monim Dverima Rogova. Masivna ulazna kula pala je nakon estoke borbe,
ali su Galeoane tlaili oni fanimski konjanici koje su Sapatiahovi asnici uspjeli okupiti. U uskim ulicama grupice su se ljudi nale u
desecima malih otvorenih bitki. ak i uz stalni priljev pojaanja sa stranjih dveri, Galeoani su iako nepopustljivi, natjerani na
uzmak.
No mone Dveri Rogova ipak su konano otvorene, i Athjeari i njegovi Gaenrijski vitezovi provalili su u grad na svojim ukradenim
konjima, a za njima redovi i redovi Conriyana, nepobjedivih i neljudskih iza svojih boanskih maski. Nakon njih, njihov je Princ,
bolesni Nersei Proyas, unesen u Caraskand na nosiljci.
Kianjani su potueni do nogu u ovom novom juriu, i svaka nada da e uspjeti spasiti svoj grad propala je. Organizirani otpor se
raspao j sveo se samo na male okraje razbacane po Caraskandu. Inriti su se razili u lutajue bande i poeli harati gradom.

175

Kue su opustoene. itave su obitelji poklane. Uplakane crnopute flilnameke ropkinje za kosu su izvlaili iz njihovih skrovita,
silovali ih, a zatim zaklali. Sa zidova su skidali tapiserije i zarolali ih ili pravili od njih vree u koje su potom trpali pladnjeve, kipove,
i ostale predmete od zlata i srebra. Ljudi od Kljove pljakali su drevni Caraskand, ostavljajui za sobom pobacanu odjeu i potrgane
krinje, smrt i vatru. Na nekim mjestima ratrkane pljakae ubijale su i tjerale naoruane bande Kia-njana, ili bi ih opkolili dok neki
vlastelin ili barun ne bi okupio dovoljno ljudi da se uhvati u kotac s poganima.
estoke su se bitke vodile po velikim sajminim trgovima Caraskanda i po velianstvenim zgradama. Samo su Velika Imena bila u
stanju drati na okupu dovoljno ljudi da bi razvalili visoka vrata i onda se borili po dugakim hodnicima prekrivenim tepisima. No na
tim mjestima plijen je bio najbolji - hladni podrumi prepuni eumarnskih i jurisadskih vina, zlatni relikvijari iza ornamentalnih oltara,
statue lavova i pustinjskih vukova izraene od zada i alabastra, precizno izraene ploe od prozirnog kalcedona. Njihovi prostaki
uzvici odzvanjali su pod prostranim kupolama. Ostavljali su krvave i blatne tragove po prostranim podovima poplo
anim bijelim
ploicama. Mukarci su spremali oruje u korice i prtljali s hlaama ulazei u mramorne kutke harema nekog mrtvog Velmoe.
Vrata velikih svetita razvaljena su i Ljudi od Kljove upadali su meu mase Fanimljana na koljenima, sjekli i mlatili sve dok
poploani podovi nisu bili prekriveni mrtvima i umiruima. Razvaljivali bi vrata susjednih kompleksa i lutali u mrane interijere s
tepisima na podu. Pozdravile bi ih blage sjene i neobini mirisi. Svjetlo je kiilo kroz siune prozore od obojanog stakla. Isprva su
bili plahi. Bile su to jazbine Nesvetog, gdje udovini Cishaurimi izvode svoje grozote. Tiho bi hodali, zanijemjeli od straha. No s
vremenom bi im se vratila opijenost ulica punih vriske. Netko bi posegnuo i prevrnuo knjigu s bjelokosnog stalka, i kad se nita ne bi
dogodilo, aura zloslutnosti bi se rasplinula i zamijenio bi je iznenadan pravedniki gnjev. Smijali bi se, izvikivali ime Inrija Sejenusa i
Bogova dok bi pljakali unutarnja svetita Lanog Proroka. Muili bi Fanske sveenike da izvuku njihove tajne. Velianstvena
svetita Caraskanda s mnotvom stupova preputali bi plamenu.
Ljudi od Kljove bacali su tijela s krovova. Prekopavali su depoVe mrtvaca,upali prstenje sa sivih prstiju, ili jednostavno pilili
prste da utede vrijeme. Djeca su vritala dok su ih otimali od majki, bacali ih preko sobe i doekivali vrhom maa. Majke su tukli i
silovali dok su njihovi muevi rasporenih trbuha zavijali oko svojih iznutrica. Inriti bijahu poput divljih zvijeri, opijeni zavijanjem
ubojstava. Voeni gnjevom Boga samoga, nemilice su unitavali sve u gradu, i mukarce i ene, mlado i staro, volove, ovce i
magarce, sjeivima otrih maeva.
Gnjev Boji obruio se plamenom na stanovnike Caraskanda.
Sunce je zasjalo nad gradom, hladno i blistavo na mranom horizontu. Ispruenih krila, Staro je Ime lebdjelo na vruem zapadnom
vjetru. Caraskand se prostirao i vijugao ispod njega, panorama graevina ravnih krovova koje su prekrivale brda, obuhvaale daljine
zbrkom zemljane opeke koja se rastvarala pred prostranim agorama i monumentalnim kompleksima.
Vatre su gorjele na istoku i zaklanjale dalje etvrti. Letio je oko golemih perjanica dima.
Vidio je Caraskance kako se guvaju po krovnim vrtovima trgovake etvrti i zavijaju u nevjerici. Vidio je gomile naoruanih Inrita
kako haraju naputenim ulicama i raspruju se po zgradama. Vidio je kupolu prvog od svetita kako gori. Ovako izdaleka, svetita su
izgledala kao zdjelama poklopljena ognjita. Vidio je konjanike kako jure velikim sajminim trgovima i falange pjeatva kako se
probijaju niz iroke avenije prema maglovitim plavim bedemima Citadele Psa.
I vidio je ovjeka koji sebe naziva Dunyanjaninom kako bjei preko klimavih krovova, tri kao vjetar pred skokovima i tutnjavom
Gaorte i ostalih. Gledao ga je kako skae i s piruetom doskae na trei kat, juri pa onda preskae preko suprotnog ruba susjedne
dvokatnice. Doskoio je u uanj meu skupinu kianskih pjeaka, zatim odskoio i odnio sa sobom etiri ivota. Vojnici jedva stigoe
isukati maeve kad su se na njih sruili Gaorta i njegova braa.
to je taj ovjek? Tko su Dunyanjani?
To su bila pitanja na koja valja nai odgovor. Gaorta je rekao da njegovi Zaudunyani, njegovo 'pleme istine', broji desetke tisua.
Samo je pitanje tjedana, Gaorta je tvrdio, kad e mu se Sveti rat u potpunosti predati. No pitanja koja te injenice postavljaju
nadmaivala su opasnosti.
Nita se ne smije uplesti u misiju Svetog rata. Moraju osvojiti Shimeh. Moraju unititi Cishaurim!
Unato pitanjima, njegovu pojavu vie ne mogu tolerirati. On mora umrijeti, i to iz razloga koji nadilaze njihov rat protiv
Cishaurima. Ono to je zabrinjavalo vie od njegovih nadnaravnih sposobnosti, vie ak i od njegovog postupnog osvajanja Svetog
rata, bilo je njegovo ime. Anasurimbor se vratio - Anasurimbor I iako je Golgotterath odavno ismijao Mandat i njihovo Celmomasovo
proroanstvo, kako bi si mogli dozvoliti rizike? Bili su tako blizu! Tako blizu! Uskoroe se Djeca okupiti i smlaviti ovaj odvratni
svijet! Kraj Krajeva dolazi...
S takvim se stvarima ne kocka. Ubit e tog Anasurimbora Kellhusa, a onda e zgrabiti ostale, Scylvendija i onu enu, da saznaju ono
to trebaju znati.
Dunyanjaninova daleka figura bacila se u nekakav kompleks - nestala. Sinteza nakrivi mali ljudski vrat, poleti postrance u nebo,
gledajui kako njezini robovi nestaju za njim.
Dobro. Gaorta i njegova braa su mu za petama...
Ratnik-Prorok... Staro je Ime ve odluilo da e opiti s njegovim truplom.
Bubnjajue lupkanje sandala, ritmino dahtanje neumornih ivotinjskih plua, mlataranje tkanine oko svinutih ruku.
Prebrzi su!
Kellhus je trao. Hitro poput sjeanja, pored njega su jurile odaje, a svaka je odisala turom elegancijom pustinjskih naroda. Iza
njega, Sarcellus i ostali rasprili su se po okolnim hodnicima. Kellhus razvali nogom vrata, skotrlja se niz kameno stubite i osovi na
noge u mraku. Slijedili su ga, samo nekoliko sekundi iza njega. uo je kako se elik oeao o drvo - korice. Sagnuo se udesno i
zakotrljao. No bljesne lijevo od njega, okrzne mrani kamen, stropota se na pod. Kellhus se strmoglavi niz jo jedno stubite, u
potpuni mrak. Zabludi kroz krhka drvena vrata, osjeti kako se zrak rascvao u nitavilo oko njega, osjeti miris ustajale vode iz cisterne.
pijuni lanih lica su oklijevali. Sve oi trebaju svjetlo.
Kellhus se vrtio po sobi, budan cijelom povrinom tijela, itao osnove i Poruke, hrskanje i struganje svojih sandala koje je vukao po
kamenu, lepranje svoje odjee. Ispruenim prstima dotaknuo je stol, stolicu ciglu, pe, stotinu razliitih povrina u nekoliko asaka.
Zauzeo je stav u udaljenom kutu sobe. Isukao je ma.
Nepomian.

176

Negdje u mrklome mraku, slomio se komad trijea.

Osjetio ih je kako se uljaju kroz ulazna vrata, jedan za drugim Rairili su se uz suprotni zid. Srca su im udarala razliitim
ritmovima Kellhus je osjetio kako se njihov miris mousa iri prostorijom.
"Okusio sam obje tvoje pike", onaj imenom Sarcellus ree - da bi priguio zvukove ostalih, Kellhus shvati. "Kuao sam ih dugo i
estoko -jesi li to znao? Natjerao sam ih da cvile..."
"Lae!" Kellhus povie glumei oajniki bijes. uo je kako pijuni lanih lica zastaju, a onda okruuju kut otkud se on oglasio.
"Obje su bile slatke", Sarcellus ree, "i toliko sone... Mukarac ini breskvu zrelijom, kau."
Kellhus zabode ma kroz uho stvorenja koje je klizilo pred njim i spusti ga na pod to je tie mogao.
"Ha, Dunyanjanine?" Sarcellus upita. "To znai da si dvostruki rogonja."
Jedan se zabije u stolicu.
Kellhus skoi i probode mu utrobu, zakotrlja se ispod stola dok je ono skvialo i vritalo.
"Poigrava se nama!" jedan povie. "Unza, pophara tokuk!"
"Nanjuite ga!" stvor imenom Sarcellus uzvikne. "Sasijecite sve to nosi njegov miris!"
Stvorenje rasporene utrobe bacakalo se i mlataralo, vritalo demonskim glasovima - kao to se Kellhus i nadao. Izie u unju ispod
stola i povue se prema zidu lijevo od ulaza. Skine svoj brokatni ogrta i prebaci ga preko naslona stolice koju nije vidio - ali je
zapamtio...
Kellhus je stajao nepomino. Obrisi su mu se pojavili, mrmljajui. Osjetio je njihova ivotinjska bila, osjetio divlju vruinu njihovih
tijela. Dvojica skoie na njegov ogrta pred njim. Maevi polete i udare u stolicu. On skoi, pikne lijevog u grlo i otme mu otricu
dok se stvorenje ruilo unazad. Kellhus se nagne unazad i lijevo, osjeti zapuh maa u zraku. On uhvati ruku, razmrska lakat i blokira
aku s noem koja se pribliavala u luku. Posegne prema njegovom grlu i iupa mu dunik.
Odskoi unazad. Sarcellusov ma zvidao je kroz tamu. Zakrenuvi se u stoj na rukama, Kellhus uhvati naslon stolice i odskoi u
uanj na drugi rub stola s nogarima.
pijun rasporene utrobe bacakao se neposredno ispod njega. Unato tome, uo je stvora imenom Sarcellus kako se povlai prema
izlazu iz podruma. Bjei...
Nekoliko trenutaka Kellhus ostane miran, duboko i polako diui. Neljudsko vritanje odzvanjalo je kroz tamu. Zvualo je kao da
neto - mnogo neega - gori ivo.
Kako su takva stvorenja mogua? to ti zna o njima, Oe?
Kellhus uzme svoj ma s dugom drkom i odrubi glavu ivuem pijunu lanog lica. Iznenadna tiina. Zamotao ju je u svoj rasparani
ogrta dok je iz nje jo sukljala krv.
Onda se uspeo natrag prema pokolju i svjetlu dana.
Velika crna tvrava koju su Ljudi od Kljove nazivali Citadela Psa dominirala je najistonijim od devet caraskandskih breuljaka.
Nazivali su je tako jer su se njezini vanjski i unutarnji zidovi ovijali oko sredinjeg tornja tako da su pomalo nalikovali psu koji se
sklupao oko noge svog gospodara. Fanimljani su je zvali jednostavno 'Il'huda', 'Bedem'. Izgra
ena za vrijeme Xatantiusa,
najratobornijeg od ranih nansurskih careva, Citadela Psa odraavala je razmjere i genijalnost naroda koji je uspio bujati u sjeni
Scylvendija: okrugli tornjevi, goleme ulazne kule, izboene unutarnje i vanjske dveri. Bedemi tvrave bijahu slojeviti, tako daje svaki
koncentrini krug zasjenjivao sljedei. A njezine vanjske zidine bijahu oklopljene sjajnim, gotovo neprobojnim bazaltom.
Znajui da je ta utvrda - koju su Nansurci zvali 'Insarum', njezinim izvornim imenom - klju za osvajanje grada, Ikurei Conphas ju je
opkolio gotovo odmah, u nadi da e poharati zidine prije nego Imbeyan uspije organizirati ikakvu usklaenu obranu. Ljudi iz
Selialske kolone osvojili su junu stranu brda da bi zatim bili prisiljeni na uzmak pretrpjevi goleme gubitke. Ubrzo su im se na
strmim padinama pridruili Galeoani, a zatim i Tydonci: Saubon i Gothyelk nisu bili tako blesavi da prepuste takvu premiju
Uzvienom Generalu. Dovukli su opsadne strojeve konstruirane za napad na vanjske zidine Caraskanda. Katapulti su bacali 2aPaljeni
katran preko zidina i zasipali protivnika granitnim blokovima 1 fanimskim truplima. Visoke ljestve sa eljeznim kukama naslonjene
su na zidine, nato su Kianjani bacali kamenje i kipue ulje sa grudobrana da bi zgnjeili i opekli one koji su se njima penjali.
Zatieni koni titovima, dovukoe ovna sa eljeznom glavom pred golemu ulaznu kul i pod tuom vatre i projektila stadoe nabijati
u dveri. Oblaci strijela sezali su u nebo. Samog Saubona u bedro je pogodila kianska strijela i oborila ga.
Samo zahvaljujui svojoj brojnosti i surovosti Warnutisani iz Ce Tydonna uspjeli su osvojiti zapadne zidine. Visoki bradati vitezovi
vazali pokojnog Grofa Cerjulle, sjekli su kroz gomile pogana koji su se' sjatili da ih izguraju. Zasipali su ih strijelci iz unutarnjeg
kompleksa ali su strijele, ako bi i uspjele probiti teki oklop, ostale zaglavljene u debelim slojevima filca ispod. Mnogi su se grohotom
smijali i borili se i s nekoliko strijela koje su im strale iz lea. Mrtvi i umirui padali su naglavce sa zidina i udarali o stijene ili ljude
koji su vrvjeli dolje. Tydonci su se ukopali i odbili uzmaknuti i koraka, dok su iza njih njihovi roaci, Agansi pod vodstvom
Gothyelkovog najmlaeg sina, Gurnyaua, osvojili vrh. Pod vodstvom ranjenog Saubona, strijelci iz Agmundra reetali su unutarnje
zidine, natjeravi enathpaneanske i kianske strijelce da se sklone iza krunita. Netko je podignuo simbol Agansanora, Crnog jelena, na
jedan od vanjskih tornjeva. Glasan uzvik razlomio se meu Inritima koji su okruivali uzvisine.
A tada se pojavi svjetlo koje je zasljepljivalo vie nego sunce. Ljudi su uzvikivali, pokazivali na bijesne figure u tamnoutim
haljama koje su lebdjele izmeu tornjeva crne utvrde. Cishaurimi bez oiju, svaki sa po dvije zmije omotane oko vrata.
Niti nesvetog usijanja talasale su se preko vanjskih zidina kao uad u vodi. Kamen je pucao pred zasljepljujuom vruinom. Oklopi
su se zavarili za kou. Tydonci su uali iza velikih suzolikih titova, upirali se protiv svjetlosti, prestravljeno i ogoreno vikali prije
nego bi zavrili pometeni. Agmundrani su uzalud odapinjali prema lebdeim nemanima. Skupine strijelaca s Choraeama gledale su
kako strijela za strijelom zvidi daleko od cilja zbog prevelike udaljenosti.
Visoki vitezovi Ce Tydonna desetkovani su. Mnogi su, uvidjevi beznadnost situacije, spremili maeve u korice i izvikivali kletve
do samog kraja. Ostali su bjeali. Oni koji su mogli spustili su se niz ljestve. Nekoliko je ratnika skoilo s bedema s bradama i kosom
u plamenu. Nesveta bujica prodrla je Gothyelkovu zastavu.
A onda su se svjetla ugasila.

177

Na trenutak je sve bilo tiho osim onih koji su i dalje vritali na brdu" Tada su Kianjani na zidinama poeli klicati. Jurili su ponovno
osvojenim vrhovima i bacali one Tydonce koji jo bijahu ivi sa zidina, ukljuujui ? Gothyelkovog najmlaeg sina, Gurnyaua.
Shrvanog tugom, starog su Grofa morali odvui otamo.
Ljudi od Kljove povukli su se u meteu. Slali su jahae sa zadatkom da pronau Grimizne Tornjeve koji jo nisu uli u Caraskand.
Nosili su samo jednu poruku: "Cishaurimi brane Citadelu Psa."
Jo uvijek nosei svoj trofej, Kellhus je zakoraio na terasu naputenog kompleksa palae. Proao je kroz mali vrt sa zimskim
cvijeem i skulpturama od ivice. Mrtvo tijelo ene, sa suknjom zadignutom preko glave, lealo je nepomino izmeu dviju borovica.
Prekoraio ju je i uputio se preko sjajnog mramora prema balustradi terase. Povjetarac je nosio buke groznih i slatkih mirisa - miris
gorenja neprocjenjivih stvari.
Citadela Psa dominirala je neposrednim daljinama, crna i maglovita, uzdizala se poput planine iz kaosa zidina i krovova kojih je
dolina dolje bila prepuna. Ugledao je siune Kianjane kako jure po brdima; srebrne su im kacige migale dok su prolazili krunitem
bedema. Vidio je kako bacaju inritska tjelesa sa zidina.
Prema sjeveru i jugu Caraskand je i dalje umirao. Zurei kroz dimne zavjese, promatrao je strku dalekih zgrada, vidio je desetke
minijaturnih drama: bitke prsa o prsa, bijedna zvjerstva, tijela s kojih su skidali odjeu, ene koje zavijaju, ak i dijete koje je skoilo s
krova. Iznenadan krik privue mu pogled prema dolje i on ugleda skupinu Thunyerana u crnim oklopima kako jure kroz zatvoreni vrt
kompleksa neposredno ispod terase. Ubrzo su mu nestali iz vidokruga. Hrapavi smijeh uzdignuo se s povjetarcem.
Pogledao je iza Citadele, prema jugu i brdima iza dalekosenih zidina Caraskanda. Prema Shimehu.
Pribliavam se, Oe. Vrlo sam blizu.
Prebacio je s ramena krvavu vreu koju je nainio od svog ogrtaa, i stvorova krvava glava zakotrlja se po mramornom podu.
Prouavao je njegovo lice, koje je izgledalo kao klupko zmija s ljudskom koom. Oi bez kapaka sjajile su dolje u sjeni. Kellhus je
ve znao da ta stvorenja nisu plod magije; od Achamiana je nauio dovoljno da bi znao da su 0 svjetovna oruja, koja su stari Inchoroi
proizvodili kao to Ljudi Proizvode maeve. Ali kad bi im se lica otpustila, ta se injenica inila Jo vie osobitom.
Oruja. A Savjet je konano ovladao njima.
Ratovi unutar ratova. Konano je dolo do toga.
Kellhus je ve susreo nekoliko svojih Zaudunyanija. Ve su se sad njegove upute irile gradom. Serwe i Esmenet treba evakuirati iz
tabora Ubrzo e njegova Stotina Stupova poeti osiguravati ovu bezimenu trgovaku palau. Naredio je da se potrae Zaudunyani
koje je bio zaduio da prate pijune lanih lica koje je dosada bio prepoznao. Kad bi se samo mogao organizirati prije nego ovaj kaos
zavri...
Sveti rat treba oistiti.
Upravo tada zabljesnula su svjetla na Citadeli. Prasak se prolomio nad gradom, poput grmljavine koja dopire iz zemlje. Zbor
uznemirujueg nesklada odjeknuo je nakon toga. Jo bljeskova svjetlosti, i Kellhus ugleda cijele komade zida kako se razbijaju o
temelje Citadele. Kr se kotrljao niz padinu.
Lebdei u zraku, arobnjaci Grimiznih Tornjeva formirali su veliki polukrug oko goleme ulazne kule Citadele. Kroz tamni pljusak
strijela blistava je vatra zapljuskivala tornjeve, i ak i s tolike udaljenosti Kellhus je vidio gorue Fanimljane kako skau u dvorite
izmeu bedema. Munje su frcale iz fantomskih oblaka, razmrskavale kamen i kosti podjednako. Jata usijanih vrabaca rojila su se
iznad krunita bedema i obruavala u izbezumljena lica.
Unato razaranjima, jedan Grimizni Uenjak, a zatim jo jedan pa jo jedan, padali su dolje na krovove nakon to bi ih poganske
Chorae pretvorile u sol. Kellhusov pogled privue zasljepljujui bljesak i on ugleda jednog arobnjaka kako se zabija u padinu brda,
gdje se lomio i kotrljao kao da je od kamena. Paklenska svjetla ibala su bedeme. Vrhovi tornjeva eksplodirali su u plamenu. Sve ivo
prodrla je vatra.
Pjesma Grimiznih Tornjeva polako je jenjavala. Grmljavina je tutnjala u daljinama. Nekoliko trenutakaitavim je Caraskandom
zavladao muk.
Zidovi utvrde puili su se od dima spaljenog mesa.
Nekoliko je arobnjaka zakorailo naprijed. Achamian je jednom rekao Kellhusu da niti jedan arobnjak zapravo ne leti, ve da
hodaju povrinom koja nije povrina -jekom tla na nebu. Uenjaci su napredovali kroz zavjese dima sve dok nisu lebdjeli nad uskim
dvoritem unutarnje tvrave. Kellhus spazi obrise njihovih sablasnih titova. inilo se da ekaju... ili trae.
Iznenada, s razliitih mjesta na Citadeli, sedam prodornih plavih linija poletjelo je kroz dim i nebo i susrelo se na Uenjaku u
sredini...
Cishaurimi, Kellhus shvati. Cishaurimi su se sklonili u Citadeli.
Prsten grimiznih figura, tek tokice u daljini, odgovorio je skrivenom neprijatelju. Kellhus podigne ruku da zakloni bljesak. Zrak je
podrhtavao od udara. Zapadni toranj nagnuo se pred teinom vatre, a onda se potmulo sruio. Slomio se preko vanjskih zidina i
strmoglavio se dolje niz padine, gdje se razletio u lavinu kra i oblak praine.
Kellhus je gledao, divio se prizoru i obeanju dubljih dimenzija razumijevanja. Magija je bila jedino znanje kojim jo nije ovladao,
posljednji bastion svjetovnih tajni. On je bio jedan od Rijetkih - kao to je Achamian i strahovao i nadao se. Kakvom e moi
raspolagati?
A njegov otac koji je Cishaurim, kakvom moi on ve sad raspolae?
Grimizni Uenjaci tukli su po Citadeli bez prestanka i bez kajanja. Nije bilo ni traga ni glasa od Cishaurima koji su napali nekoliko
trenutaka ranije. Dim i praina sukljali su i uzdizali se, opkoljujui visine crnih zidova. Magina svjetla bljeskala su kroz ono malo
istog zraka to je preostalo: inae su titrala i pulsirala kao kroz velove crne koprene. Sablasne himne odjekivale su u Kellhusovim
uima. Kako je mogue govoriti takve stvari? Kako rijei mogu prethoditi?
Jo jedan toranj popustio je na jugu, uruio se u vlastite temelje, nabubrivi u crni oblak koji se nastavio valjati po okolnim
nastambama. Promatrajui Ljude od Kljove kako bjee ulicama, Kellhus spazi figuru u utoj svili koja se vinula iz bujajue pomrine,
s rukama uz tijelo i sandalama uprtim prema tlu. Inritski ratnici rasprivali su se pod njim.
Preivjeli Cishaurim.

178

Kellhus je promatrao figuru kako lebdi nisko iznad stepenastih krovova i sputa se u avenije. Na trenutak je pomislio da bi mogao
pobjei ~ dim i praina gotovo su posve okruili Grimizne Uenjake. A onda je shvatio...
Cishaurim je skretao prema njemu.
Umjesto da nastavi prema jugu, figura zakrene prema zapadu, iskoritavajui sve graevine koje je mogao da bi zaklonio svoj
prolazak od budnih pogleda Uenjaka. Kellhus je pratio njegovo primicanje dok je krivudao ulicama, raunajui sredinu njegovih
iznenadnih skretanja da bi odredio njegovu stvarnu putanju. Koliko god se to nevjerojatnim "koliko god nemoguim - inilo, nije bilo
sumnje: ovjek je iao prema njemu. Je li mogue?
Oe?
Kellhus se odmakne od balustrade, sagne se da umota odrubljenu glavu pijuna lanog lica u svoj uniteni ogrta. Zatim zgrabi
jednu od dviju Choraea koje su mu dali njegovi Zaudunyani... Achamian je rekao da ona osigurava imunitet i pred Psukhe kao i pred
magijom.
Cishaurim se penjao padinama prema terasi, nogama odvaljujui mrtvo lie kad bi okrznuo pokoji vrh stabla. Ptice su poletjele u
nebo im bi on proao. Kellhus je vidio crne duplje njegovih oiju, dvije rastegnute zmije oko njegovog vrata - jedna je gledala
naprijed, a druga je motrila daljnje razaranje Citadele.
Rika zmaja parala je daljine, popraena jo jednim praskom groma. Mramor mu je vibrirao pod nogama. Novi crni oblaci rascvali su
se oko Citadele...
Oe? Ovo nije mogue!
Cishaurim je klizio nisko iznad kompleksa gdje je Kellhus maloprije vidio Thunyerane, a onda poletio prema gore. Kellhus jeuo
kako mu lepraju svileni ogrtai.
Skoio je naprijed i isukao ma. arobnjak-sveenik doplovio je preko balustrade, ruku spojenih vrcima prstiju.
"Anasurimbor Kellhus!" figura zazove, sputajui se.
Susrevi se s vlastitim odrazom, Cishaurim naprasno stane. Komadii ute zaukali su po ulatenom mramoru.
Kellhus je nepomino stajao, drei vrsto Chorae.
Premlad je
"Ja sam Hifanat ab Tunukri," mukarac bez oiju ree bez daha, "Dionorate plemena Indara-Kishauri... Nosim poruku od vaeg Oca.
On kae: 'Hoda Najkraim putem. Ubrzo e dosei Tisuslojnu misao.'"
Oe?
Kellhus spremi ma i otvori se svim izvanjskim znacima koje jeovjek nudio. Vidio je oajanje i svrhu. Svrha iznad svega...
"Kako si me pronaao?"
"Vidimo vas. Sve vas." Iza njega, dim koji se dizao iz Citadele rastvorio se poput velike barunaste rue.
"Nas?"
"Sve vas koji sluite njemu - Posjedniku Treeg Vida."
Njemu... Ocu. On upravlja frakcijom unutar Cishaurima...
"Moram znati to smjera", ree Kellhus odluno.
"Nije mi nita rekao... Sve i da jest, nema dovoljno vremena."
Iako mu je stres od bitke i nedostatak oiju oteavao itanje, Kellhus je vidio da ovjek govori iskreno. Ali zato bi ga otac, nakon
to ga je pozvao izdaleka, sada ostavio u mraku?
Zna da me Pragma poslao kao ubojicu... Prvo mora biti siguran u mene.
"Moram te upozoriti", Hifanat je govorio, "i sam Padirada dolazi s Jugom. Ve se sada njegove izvidnice ude dimu koji vide na
horizontu."
Postojale su glasine o Padiradinom maru... Je li mogue da je toliko blizu? Sluajevi, vjerojatnosti i alternative juriale su
Kellhusovim umom - uzalud. Padiradin dolazak. Napad Savjeta. Urote Velikih Imena...
"Previe se toga zbiva... Mora rei mome ocu!" "Nema"
Zmija koja je motrila Citadelu iznenada se propela i zasiktala. Kellhus spazi trojicu Grimiznih Uenjaka kako gaze praznim nebom.
Iako otrcani, njihovi grimizni ogrtai bljeskali su na suncu.
"Kurve dolaze", ovjek bez oiju ree. "Mora me ubiti."
Jednim potezom Kellhus isue ma. Iako je ovjek izgledao nesvjesno, blia se zmija propela kao da ju je nit povukla unazad.
"Logos", ree Hifanat drhtavim glasom, "je bez poetka i kraja."
Kellhus odrubi glavu Cishaurimu. Tijelo se skljokalo u stranu; glava se otkotrlja unazad. Jedna od zmija raspolovljena se bacakala
po podu. Druga, jo uvijek itava, hitro odgmie u vrt.
Na mjestu gdje bijae Citadela Psa, crni stup dima sada se uzdizao nad gradom i sezao, inilo se, do samih nebesa.
Svaka etvrt Caraskanda sada je gorjela, od 'Zdjele' - nazvane tako zbog svog poloaja izmeu pet od devet caraskandskih breuljaka
- pa do Starog grada, okruenog ljunanim ostacima kyranejskih zidina koje su neko opasavale drevni Caraskand. Stupovi dima
maglili su se i yijorili u daljinama - niti jedan tako velik kao toranj od pepela koji je ^minirao jugoistokom.
S vrha brda daleko na jugu Kascamandri ab Tepherokar, Visoki padirada od Kiana i svih Oienih Zemalja, gledao je dim sa
suzama mae otrim oima. Kad su mu kuriri tek doli s vijestima o katastrofi, Kascamandri je to odbio povjerovati, uporno tvrdei da
im to Imbevan njegov uvijek snalaljivi i surovi zet, samo alje signale. No nije mogao odbiti vjerovati vlastitim oima. Caraskand,
grad koji bijae ravan bijelim zidinama Seleukare, pao je u ruke prokletih idolopoklonika. Stigao je prekasno.
"Ono to ne moemo spasiti," rekao je svojim blistavim Velmoama "moramo osvetiti."
Ba dok se Kascamandri pitao to da kae svojoj keri, trupa rijalskih vitezova ulovila je Imbeyana i njegovu pratnju dok su
pokuavali pobjei iz grada. Te je veeri Gotian naredio svojim kolegama Velikim Imenima da staveizmu na njegov obraz, rekavi:
"Cijenite mo koju nam je Bog podario nad naim neprijateljima." Bijae to prastari ritual koji se poeo provoditi jo za vrijeme
Kljove.
Kasnije su Sapatiaha objesili na stablo.

179

"Kellhuse!" Esmenet je vikala trei kroz galeriju crnih mramornih polustupova. Nikada jo nije stupila u tako prostranu i tako
luksuznu graevinu. "Kellhuse!"
On se okrene od ratnika koji su se okupili oko njega, uputi joj ironini zavjereniki smijeak od kojeg su je uvijek prolazili trnci od
grla do srca. Kakva divlja, bezbrina ljubav!
Ona poleti prema njemu. Njegove ruke obujme je oko ramena, preplave je gotovo opojnim osjeajem sigurnosti. Izgledao je tako
jak; kao jedino to je nepomino...
Dan je bio ispunjen sumnjom i uasom - i njoj i Serwe. Radost zbog osvajanja Caraskanda ubrzo im je izbijena iz glave. Prvo su
ule vijesti o pokuaju ubojstva. Vragovi su se namjerili na Kellhusa u gradu, nekoliko je izbezumljenih Zaudunyanija tvrdilo.
Nedugo potom, Stotinu Stupova doli su evakuirati tabor. Nitko, ak ni Werjau i Gayamakri, nije znao je li Kellhus jo uope iv.
Onda su svjedoile uasu za uasom dok su jurile kroz opustoeni grad. Neto neizrecivo. ene. Djeca... Bila je prisiljena ostaviti
Serwe u dvoritu. Djevojka je bila neutjena.
"Rekoe da su te napali demoni!" zavapi ona u njegova prsa.
"Ne", naceri se on. "Ne demoni."
"to se dogaa?"
Kellhus je njeno odgurne. "Mnogo smo pretrpjeli", ree on pogladivi je po obrazu. inilo se da motri vie nego to gleda...
Shvatila je neizgovoreno pitanje: Koliko si jaka?
"Kellhuse?"
"Kunja tek to nije poela, Esmi. Prava kunja."
Njome prostruji uas kao nikad prije. Ne ti! zavapila je u sebi. Nikada ti!
Zvuao je kao da se boji.
Zima, 4111. godina Kljove, Trantijski zaljev
Iako je vjetar jo uvijek potresao jedra naletima i trzajima, zaljev je bio nadnaravno miran. Bilo je mogue balansirati Chorae na
preokrenutom titu, toliko mirna bjee Amortanea.
"to je?" Xinemus upita, okreui lice amo-tamo na suncu. "to to svi vi vidite?"
Achamian pogleda svog prijatelja, a onda nazad u obalu prepunu olupina.
Galeb se oglasi, kao to se galebovi uvijek glasaju, u podrugljivoj agoniji.
Cijelog njegovog ivota ovakvi bi mu se trenuci uvijek vraali - trenuci tihog uenja. Razmiljao je o njima kao o 'ukazanjima' jer
su se uvijek javljali kao svojom voljom. Na njega bi se spustila pauza, osjeaj odvojenosti, ponekad topao, ponekad hladan, i pomislio
bi, Kako to da ja ivim svoj ivot? U tih nekoliko trenutaka, sve ono to mu je najblie - osjeaj vjetra meu dlakama na njegovoj
ruci, poloaj Esmenetinih ramena dok je prtljala po njihovim skromnim stvarima -inilo bi se veoma daleko. A svijet, od okusa
njegovih zubi do nevienog horizonta, jedva bi se inio mogu. Kako? tiho bi promrmljao. Kako je to mogue?
Osim to se udio, nikada nije bilo nikakvog odgovora.
Ajencis je takvo iskustvo nazvao umresthei om aumreton, 'posjedovanje u izvlatenju'. U svojem najpoznatijem djelu, Tre
oj
analitici ljudi, on je tvrdio da je to srce mudrosti, najpouzdaniji znak prosvijetljene due. Ba kao to pravo posjedovanje zahtijeva
gubitak i ponovno vraanje, Pravo postojanje, tvrdio je, zahtijeva umresthei om aumreton. Inae samo Posremo u snu...
"Brodovlje", Achamian ree Xinemusu. "Spaljeno brodovlje."
Velika ironija je naravno u tome da umresthei om aumreton uzrokuje da se sve ostalo ini kao u snu - ili nonoj mori, ve prema
sluaju.
Beivotne padine priobalnih brda Khememe ograivale su obodnicu zaljeva. Iza slojevitih stijena, obalu je obrubljivao niz uskih
plaa. Pijesak bijae bijel poput rublja, no dokle god je pogled sezao padine su nagrivale olupine zacrnjenog kra, poput koluta od
soli na pazusima tunike roba koji radi u polju. Achamian je posvuda vidio brodove i ostatke brodova sve izdubljene vatrom. Bilo ih je
na stotine i bijahu prekriveni mnotvom galebova crvenih vratova.
Povici su odzvanjali palubom Amortaneje. Kapetan, Nansurac imenom Meiimaras, zapovjedio je da se usidre.
Na nekoliko mjesta od obale, nekoliko je napola spaljenih olupina vijealo na pjeanom sprudu - trireme, po izgledu sudei. Iza
njih, na desetke pramaca propinjalo se iz vode; eljezni su im se kljunovi smeili od hre, a njihove arko obojane oi ispucale su i
ljutile se. Veina brodova bili su nagomilani na alu, nasukani poput bolesnih kitova, oito odbaeni nekom zaboravljenom olujom.
Nekoliko njih imali su tek zacrnjena rebra oko kobilice. Ostali bijahu itavi trupovi, prevaljeni na bok ili okrenuti skroz naopako.
Nizovi slomljenih vesala strali su prema nebu. Morska trava u upavim je nitima visjela s ograda palube. I gdje god Achamian
pogledao vidio je galebove; lebdjeli su po zraku iznad njega, svaali se oko manjih ostataka i u gomilama zaposjedali prevrnute
trbuhe jednog izmuenog broda za drugim.
"Ovdje su Kianjani unitili Carsku flotu", Achamian objasni. "Ovdje je Padirada umalo unitio Sveti rat..." Sjetio se kako je Iyokus
opisao katastrofu dok je on bespomono visio u podrumima kompleksa Grimiznih Tornjeva. Bio je to trenutak kad se prestao bojati za
sebe i poeo bojati za Esmenet.
Kellhus. Kellhus ju je pazio.
"Trantijski zaljev", Xinemus ree tmurno. Sada je ve cijeli svijet znao za to mjesto. Bitka na Trantisu bila je najvei pomorski
poraz u povijesti Carstva. Nakon to je Ljude od Kljove namamio duboko u pustinju, Padirada je napao njihov jedini izvor vode,
Carsku flotu. Iako nitko nije znao to se tono dogodilo, ope je prihvaena teorija bila da je Kascamandri uspio u svojoj floti sakriti
veliki broj Cishaurima. Glasine kau da su se Kianjani vratili iz bitke sa samo dvije galije manje, a obje su izgubljene u oluji.
"to vidi?" Xinemus je navaljivao. "Kako to izgleda?"
"Cishaurimi su sve spalili", Achamian odvrati.
Zastao je, savladan gotovo instinktivnom nevoljkou da kae ita vie. inilo mu se nekako bogohulnim pretoiti ovako neto u
rijei _ svetogrem. No uvijek je tako kad se opisuje neiji gubitak. Nije se moglo zaobii rijei.
"Posvuda lee pougljenjeni brodovi... Izgledaju kao tuljani koji se sunaju na obali. I sve je puno galebova - na tisue galebova...
Onih koje na Nronu nazivamo gopas. Zna, oni koji izgledaju kao da im je prerezan vrat. Neotesane su to ivine."

180

Kapetan Amortaneje, Meumaras, ostavio je svoje ljude i pridruio im se na ogradi. Achamianu se ovjek svidio od njihovog prvog
susreta u Iothiahu. Bio je on ono to Nansurci nazivaju tesperari, privatni prijevoznik koji je neko zapovijedao ratnom galijom. Kosa
mu bijae kratka i patricijski srebrna, a njegovo lice, iako ogrubjelo od mora, bilo je obzirno i paljivo. Bio je glatko izbrijan, dakako,
zbog ega je izgledao djeaki.
"Nije nam ba usput, znam", ovjek objasni. "Ali morao sam to vidjeti vlastitim oima."
"Izgubili ste nekoga", Achamian ree, primijetivi njegove nateene oi.
Kapetan kimne i pogleda nervozno prema pougljenim dupljama razasutima po plai. "Brata."
"Sigurni ste da je mrtav?"
Skupina galebova kretala im je nad glavama. Izaslanstvo koje nudi svoje uvjete.
"Drugi," Meumaras ree, "moji poznanici koji su bili na obali kau da kosti i osuena trupla lee po plai miljama prema sjeveru i
jugu. Koliko god napad Kianjana bio katastrofalan, tisue su, a moda ak i deseci tisua, preivjeli jer se General Sassotian usidrio
tako blizu obale... Ne osjeate miris?" upita on, pogledavi Xinemusa. "Praina... kao gorka kreda. Nalazimo se na rubu velikog
Carathaya."
Kapetan se okrene prema Achamianu i prikuje njegov pogled nepokolebivim smeim oima. "Nitko nije preivio."
Achamian se ukoi, obuzet sad ve starim strahom. Unato pustinjskom zraku oblio ga je hladni znoj. "Sveti rat je preivio", ree on.
Kapetan se namrti kao da ga je smelo neto u Achamianovom tonu. i usta s namjerom da odgovori, no onda stane, oiju odjednom
obzirnih.
"I vi strahujete da ste nekoga izgubili." Jo jednom pogleda Xinemusa.
"Ne", Achamian ree. iva je! Kellhus ju je spasio!
Meiimaras uzdahne, odvrati pogled pun saaljenja i nelagode. "elim vam sreu", ree on mrmoru vode. "Zaista elim. Ali taj Sveti
rat " On tajnovito umukne.
"to sa Svetim ratom?" Achamian upita.
"Ve dugo sam mornar. Vidio sam dovoljno putovanja otpuhanih s kursa, dovoljno potonulih brodova da bih znao da Bog ne daje
jamstva ma tko bio kapetan i kakav god bio teret." Ponovno pogleda Achamiana' "Samo sam u jedno siguran to se tie Svetog rata:
nikada nije bilo veeg krvoprolia."
Achamian je znao da to nije tono, ali se suzdrao da to i kae. Nastavio je prouavati opustoenu flotu, odjednom kivan zbog
Kapetanovog prisustva.
"Zato to kaete?" Xinemus upita. Kao i uvijek kad bi govorio, vrtio je lice iz jedne strane u drugu. Iz nekog razloga Achamianu je
taj prizor postajalo sve tee podnijeti. "to ste uli?"
Meiimaras slegne ramenima. "Ludosti, uglavnom. Pria se o hemopleksiji, katastrofalnim porazima, o Padiradi koji okuplja sve
svoje preostale snage."
"Pih", Xinemus otpuhne sa sebi nesvojstvenom gorinom. "To svi znaju."
Achamian je sada uo prestravljenost u svakoj Xinemusovoj rijei. Bilo je to kao da se neto strano nadvilo nad njim u tami, neto
za to se bojao da bi moglo prepoznati njegov glas. Kako su prolazili tjedni bilo je sve oitije i oitije: Grimizni Tornjevi nisu uzeli
samo njegove oi; uzeli su i vedrinu i ono neto vragolasto koje ga je isto tako neko ispunjalo. Inkantacijama Prinude Iyokus je gurao
Xinemusovu duu izopaenim putovima, prisilio ga je da izda i dostojanstvo i ljubav. Achamian je pokuavao objasniti da nije on taj
koji misli te misli, koji izgovara te rijei, ali nije pomoglo. Kao to je Kellhus rekao, ljudi ne vide to ih pokree. Slabosti kojima je
Xinemus svjedoio bile su njegove slabosti. Suoen sa stvarnim dimenzijama zlobe, odgovornom je smatrao vlastitu nemo.
"Zatim," Kapetan nastavi kao da mu Xinemusov gnjev nije nimalo zasmetao, "tu su prie i o novom proroku."
Achamian je okrenuo glavu tako naglo da je zamalo iskrenuo vrat. "to s njim?" upita oprezno. "Tko vam je to rekao?"
To je naprosto morao biti Kellhus. A ako je Kellhus preivio...
Molim te, Esmi. Molim te, budi na sigurnom!
"Karaka kojoj smo prepustili sidrite u Iothiahu", Meumaras ree. Njezin kapetan se upravo bio vratio iz Jokthe. Rekao je da se
Ljudi od Kljove okreu nekome koga nazivaju Kelah, udotvorcu koji moe izvui vodu iz pustinjskog pijeska."
Achamian se nae s rukom na prsima. Srce mu je nabijalo.
"Akka?" Xinemus promrmlja.
"To je on, Zine... Mora biti on."
"Poznajete ga?" Meumaras upita nasmijeivi se u nevjerici. Tra bijae neka vrst zlata meu pomorcima.
No Achamian nije bio u stanju govoriti. Umjesto toga, zgrabio je drvenu ogradu, borei se s iznenadnom, neobino euforinom
vrtoglavicom. Esmenet je iva! iva je!
No njegovo olakanje, shvati on, sezalo je jo dublje... Srce mu je zaigralo i pri pomisli na Kellhusa.
"Polako!" Kapetan povie i zgrabi Achamiana za ramena. Achamian je tupo zurio u njega. Gotovo se onesvijestio...
Kellhus. to je to taj ovjek budio u njemu? Da bude vie nego to jest? No tko ako ne arobnjak zna kakav je okus onoga to
nadilazi ljude? Ako se arobnjaci podsmjehuju ljudima od vjere, ine to zato jer ih je vjera uinila parijama i zato jer im se inilo da
vjera ne zna nita o istoj onoj transcendenciji koju monopolizira. Zato se pokoriti kad moe podjarmiti?
"Evo", Meumaras je govorio. "Sjednite naas."
Achamian odgurne mukareve oinske ruke. "Dobro sam", proapta.
Esmenet i Kellhus. ivi su! ena koja bi mu mogla spasiti srce i mukarac koji bi mogao spasiti svijet...
Osjetio je kako mu drugaije, snanije ruke obujmljuju ramena. Xinemus.
"Pustite ga", uo je Marala kako govori. "Ova je plovidba tek djeli naeg putovanja."
"Zine!" uskliknuo je. Htio se zasmijuljiti, ali mu grebanje u grlu nije dopustilo.
Kapetan se povukao, da li iz suosjeajnosti ili od nelagode, Achamian nikada nee saznati.
"iva je", Xinemus ree. "Zamisli kako e biti sretna!"
Iz nekog razloga, te su mu rijei oduzele dah. To kako je Xinemus koji je pretrpio vie nego to moe i zamisliti, ostavio po strani
svoje patnje da bi...

181

Svoje patnje. Achamian gutne i pokua otresti sliku Iyokusa, njegovih crvenih oiju punih nehajnog aljenja.
Posegnuo je i primio ruku svojeg prijatelja. Stisnuli su se, svaki u skladu s vlastitim oajem.
"Bit e vatre kad se ja vratim, Zine."
Prelazio je suhim oima po unitenim ratnim brodovima Carske flote. Odjednom su izgledali vie kao usputna stanica, a manje kao
kraj puta - kao oklopi udovinih buba.
Galebovi crvenih grla ljubomorno su uvali strau. "Vatre", ree on.

182

oglavlje dvadeset drugo

CARASKAND
Za sve stvari postoji cijena. Plaamo dahom, i kesa nam ubrzo ostane prazna.
PJESME 57:3, KRONIKA KLJOVE
Poput mnogih starih tirana, oboavam svoje unuke. Oduevljavaju me njihovi ispadi bijesa, njihov vritavi smijeh, njihove neobi ne
elje. Drage volje ih mazim medenim tapiima. I zateknem samoga sebe kako se divim njihovom blaenom nepoznavanju svijeta i
njegovih milijun nasmijanih zuba. Bih li poput svojeg djeda trebao izbiti tu djetinjastost iz njih? Ili bih trebao uivati u njihovim
zabludama? I u ovom trenutku, dok se sjenovita om a smrti stee oko mene, ja pitam, Zato bi nevinost odgovarala svijetu? Moda bi
svijet trebao odgovarati nevinosti...
Da, to mi se svia. Dosta mi je tereta krivice.
STAJANAS H RAZMILJANJA
Zima, 4111. godina Kljove, Caraskand
Sljedeeg jutra nad Caraskandom je leao zastor dima. Grad se u komadiima promaljao u daljinama, tu i tamo proaran velikim
opustoenim zgradama. Mrtvi su leali posvuda, razbacani po povrinama slavnih caraskandskih bazara. Make su laptale krv iz fuga.
Vrane su kljucale beivotne oi.
Usamljeni rog odzvanjao je alosno nad krovovima. Jo uvijek omamljeni od banenja prethodnog dana, Ljudi od Kljove su se
budili oekujui dan kajanja i sumornog slavlja. No iz raznih etvrti grada tretalo je jo rogova, oglaavajui poziv u boj. eljezni
vitezovi klopotali su niz ulice, urlajui u mahnitoj uzbunjenosti.
Oni koji su se uspeli na june zidine vidjeli su divizije arenih konjanika kako se razlijevaju po linijama grebana i niz rijetko
poumljene breuljke. Konano je i Kascamandri I., Padirada od Kiana, krenuo u bitku protiv Inrita. Velika Imena oajniki su
pokuavala okupiti svoje vlasteline i barune, no budui da im ljudi bijahu raspreni po itavom gradu, bilo je to beznadno. Gothyelka,
koji jo uvijek bijae izvan sebe zbog gubitka najmlaeg sina Gurnyaua, nije bilo mogue probuditi, a Tydonci su odbili napustiti grad
bez voljenog Grofa od Agansanora. Nedavnom Skaiyeltovom smru, dugokosi Thunyerani raspali su se u klanovske bande i
neobjanjivo su se ponovno dali na krvavo pljakanje grada. A ainonski palatini, sa Chepheramunnijem u samrtnoj postelji,
sukobljavali su se meusobno. Rogovi su dozivali i dozivali, no bilo je premalo onih koji su se odazvali.
Fanimski konjanici srnuli su tako brzo da je vei dio opsadnih tabora Svetog rata morao biti naputen, zajedno s opsadnim
strojevima i zalihama hrane koji bijahu tamo uskladiteni. Vitezovi su u povlaenju zapalili nekoliko tabora kako ne bi pali u ruke
pogana. Stotine onih koji bijahu previe bolesni da bi bjeali iz tabora ostavljeni su da budu masakrirani. One skupine Inritskih
vitezova koje su se usudile suprotstaviti napadu Padirade vrlo su brzo odbijene ili sustignute, okruene valovima jahaa koji su
zavijali. Do sredine jutra Velika su Imena mahnito dozivala natrag sve one koji su jo ostali izvan Caraskanda i usmjerila se na obranu
velikog opsega gradskih zidina.
Slavlje se pretvorilo u uas i nevjericu. Nali su se zarobljeni u gradu koji je ve tjednima bio pod opsadom. Velika Imena
zapovjedila su hitni pregled preostalih zaliha hrane. Oajavali su kad su saznali da je Imbeyan spalio gradske itnice im je shvatio da
je Caraskand izgubljen. I dakako, prostrana skladita posljednjeg gradskog uporita, Citadele Psa, unitili su Grimizni Tornjevi.
Unitena tvrava jo uvijek je gorjela, kao krijes na najistonijem caraskandskom breuljku.
Zavaljen na raskonom divanu, okruen savjetnicima i svojom mnogobrojnom djecom, Kascamandri ab Tepherokar s terase vile na
obronku promatrao je kako se veliki rogovi njegove vojske nemilosrdno pribliavaju Caraskandu. Podboene na njegov kitovski
trbuh, njegove su ga ljupKe djevojke obasipale pitanjima o onome to se dogaalo. Mjesecima je pratio Sveti rat po hramovima
tjelesnih naslada u Korashi, uzvienoj Palai Bijelog Sunca u Nenciphonu. Vjerovao je u mudrost i ratoborni temperament svojih
podanika. I prezirao je idolopoklonike Inrite, smatrao ih je barbarima i nesretnicima u pitanjima rata.
Ne vie.
Da bi nadoknadio svoj nemar, okupio je vojsku dostojnu svojih dihadskih praotaca: preivjele s Anwurata, nekih ezdeset tisua
pod vodstvom nenadmanog Cinganjehoija koji je ostavio po strani svoju mrnju prema Padiradi; Velmoe Chianadyna, kianske
pradomovine, s nekih etrdeset tisua konjanika pod vodstvom Kascamandrijevog vlastitog nemilosrdnog i genijalnog sina Fanayala;
te Kascamandrijevog starog namjesnika, Kralja Pilasakanda od Girgaa,iji su vazali Hetmani marirali s trideset tisua crnoputih
Fanimljana i stotinu mastodonata iz neznaboakog Nilnamea. Ovim posljednjima Padirada se naroito ponosio, jer su glomazne
zvijeri izazivale blejanje i hihot njegovih keri.
Dok se veer sputala, Padirada je naredio napad na caraskandske zidine u nadi da e okrenuti kaos meu idolopoklonicima u svoju
korist. Prislonili su ljestve koje su izradili inritski tesari, kao i jedini opsadni toranj kojeg su uspjeli zauzeti u netaknutom stanju, i
estoke su se borbe zametnule po zidinama oko Bjelokosnih dveri. Mastodonte su upregnuli u monog ovna sa eljeznom glavom
kojeg su izradili Ljudi od Kljove i ubrzo su bubnjajua tutnjava i vriska slonova nadglasali huku ljudi usred bitke. No neslomljivi ljudi

183

odbili su im prepustiti visine, i Kianjani i Girgaani pretrpjee stravine gubitke - ukljuujui i nekih etrnaest mastodonata koji su
ivi spaljeni goruom smolom. Kascamandrijeva najmlaa ki, prelijepa Sirol, plakala je.
Kad je sunce napokon zalo, Ljudi od Kljove pozdravili su mrak s olakanjem i uasom. Jer bijahu spaeni i bijahu osueni na
propast.
Duboka, odsjena grmljavina bubnjeva.
U drutvu Cnaiiira, Proyas se nagnuo preko krunita bedema od vapnenca na vrhu Dveri Rogova i zurio kroz uleknue dolje u
blatnjavu dolinu. Krajolik je vrvio Kianjanima koji su vukli inritsku robu iz sklonita na ogromne lomae, postavljali arke paviljone,
pojaavali palisade i Zemljane nasipe. Bande jahaa sa srebrnim kacigama patrolirale su po vrhovima brda i galopirale kroz vonjake
i polja izmeu staja.
Inriti su bili odabrali ista ta polja za polazita svojih napada: spaljena rornada opsadnog tornja stajala je na mjestu odakle si mogao
pljunuti do mjesta na kojem se Proyas bio smjestio. vrsto je stisnuo gorue oi Ovo ne moe biti stvarnost! Ne ovo!
Prvo euforija - ekstaza! - zbog pada Caraskanda. A onda se Padj. rada, koji je toliko dugo bio tek glasina strane moi na jugu,
stvorio na brdima iznad grada. Isprva je Proyas mislio samo kako je netko uinio katastrofalnu pogreku, da e se sve srediti samo od
sebe jednom kad proe kaos pustoenja grada. One divizije sa svilenim kukuljicama ne mogu biti Kianska konjica... Pogani bijahu
smrtno ranjeni kod Anwurata - uniteni! Sveti rat je osvojio moni Caraskand, velika vrata u Xera i Amoteu, i sada je spreman za
mar u Svete Zemlje! Toliko su blizu...
Toliko blizu da je bio siguran da se u Shimehu na horizontu vidi dim iz Caraskanda.
Ali konjanici jesu bili Kianjani. Jahali su pod Padiradinim Bijelim lavom i rojili se oko velikog opsega gradskih zidina, palili
opustjele inritske tabore, klali bolesne i gazili one koji su bili dovoljno glupi da pruaju otpor njihovom prodoru. Kascamandri je
stigao; i Bog i nada su ih napustili.
"Koliko procjenjuje da ih ima?" Proyas upita Scylvendija koji je stajao s izbrazdanim rukama prekrienim na ljuskastom oklopu.
"Zar je vano?" barbarin odvrati.
Uznemiren njegovim tirkiznim pogledom, Proyas se okrene nazad prema panorami sivoj od dima. Juer, dok su dimenzije katastrofe
polako postajale sve jasnije, on se stalno i iznova pitao zato. Poput djeteta kojemu je nanesena nepravda, misli su mu se stalno vrtile
oko njegove dokazane pobonosti. Tko se od Velikih Imena muio toliko koliko se on muio? Tko je zapalio vie rtava, tko je
intonirao vie molitvi? No sada se vie nije usudio postavljati takva pitanja.
Misli o Achamianu i Xinemusu su se za to pobrinule.
"Ti si taj", Maral od Attrempusa bijae rekao, "koji je sve predao..."
Ali u Boje ime! Za slavu Boju!
"Naravno da je vano", Proyas protisne. Znao je da e se Scylvendi nakostrijeiti od njegovog tona, ali nije ga bilo briga i nije mu
bilo stalo. "Moramo nai neki izlaz!"
"Upravo tako", Cnaiiir ree, oito nimalo uznemiren. "Moramo nai neki izlaz... Ma koliko velika Padiradina vojska bila."
Proyas se namrti i ponovno okrene prema uleknuu. Nije bio raspoloen da ga ispravljaju.
"A to s Conphasom?" upita on. "Ima li kakve anse da lae to se tie hrane?"
Barbarin slegne svojim ogromnim ramenima. "Nansurci prilino dobro broje."
"A prilino dobro i lau!" Proyas usklikne. Zato mu ne moe naprosto odgovoriti na pitanja?! "Misli li da Conphas govori istinu?"
Cnaiiir pljune na drevni kamen. "Morat emo priekati... Vidjeti ostaje li debeo dok mi budemo mravili."
Proklet bio! Kako ga moe izazivati u ovakvim trenucima, u ovakvim nedaama?
"Opkoljeni ste", scylvendski ratnik nastavi, "u istom onom gradu kojeg ste tjednima izgladnjivali. Sve ako Conphas i skriva hranu, to
ne bi mnogo znailo. Imate jednu jedinu alternativu. Treba upotrijebiti Grimizne Tornjeve, sada, prije nego Padirada uspije okupiti
Cishaurime. Sveti rat mora krenuti u bitku."
"Misli da se ne slaem s tobom?" Proyas povie. "Ve sam traio Eleazarasa - i zna to je rekao? Rekao je: 'Grimizni Tornjevi ve
su pretrpjeli i previe bespotrebnih gubitaka...' Bespotrebnih gubitaka! to? Nekih desetak ili tako neto kod Anwurata - ako i toliko!
Jo aica u pustinji - nije loe u usporedbi sa stotinu tisua izgubljenih pravovjernih dua! I to? Oko pet koje su juer pogodile
Chorae - Boe sauvaj! Ubijeni dok su unitavali jedine preostale zalihe hrane u Caraskandu... Da su barem svi ratovi tako bezazleni!"
Proyas se zaustavi shvativi da se uspuhao. Osjeao se izlueno i zbunjeno, kao da pati od nekog ostataka groznice. Veliko,
godinama istroeno kamenje ulazne kule kao da se vrtilo oko njega. Da je barem Triamis sagradio te zidine od kruha, pomisli on
sumanuto.
Scylvendi ga je gledao bez imalo emocija. "Onda ste osueni na propast", ree on.
Proyas podigne ruke k licu i poee se po obrazima. Nemogue! Neto... Neto mi je promaklo!
"Prokleti smo", promrmlja on. "Imaju pravo... Bog nas doista kanjava!"
to to govori?"
"Da su moda Conphas i ostali bili u pravu u vezi njega!"
Surovo lice grubo se namrti. "Njega?"
"Kellhusa", Proyas usklikne. Stiskao je drhtave ruke, trljao dlan o dlan.
Ako pokleknem... Propao sam!
Proyas je itao mnoga svjedoanstva o drugim ljudima koji su zabludili u kriznim vremenima, i apsurdno, shvati da je ovo - ovo! njegov trenutak slabosti. No suprotno njegovim oekivanjima, nije mogao crpsti snagu iz vlastitog znanja. U najmanju ruku, spoznaja
da se koleba prijetila je ubrzavanjem njegovog sloma. Bio je previe bolestan... Previe umoran.
"Bune se protiv njega", objasnio je hrapavim glasom. "Prvo Conphas, a sadaak i Gothyelk i Gotian." Proyas ispusti drhtavi uzdah.
"Tvrde da je Lani Prorok."
"To nije glasina? Sami su ti to rekli?"
Proyas kimne. "S mojom podrkom, misle da mogu otvoreno krenuti protiv njega."
"Riskirao bi rat unutar ovih zidina? Inriti protiv Inrita?"
Proyas proguta slinu, trudei se zadrati pogled gore. "Ako to Bog zahtijeva od mene."

184

"A kako je mogue znati to va Bog zahtijeva?" Proyas je prestravljeno zurio u Scylvendija.
"Samo..." Bol mu je navirala u grlu. Vrue suze slijevale su mu se niz obraze. Opsuje u sebi i ponovno zausti, no zajeca umjesto da
progovori...
Molim te, Boe!
Predugo to traje. Teret bijae preteak. Sve! Svaki dan, svaka rije je bitka! A rtve - urezale su se preduboko. Ni pustinja pa ak ni
hemopleksija nisu bile nita. Ali Achamian - e, to je bilo neto! I Xinemus, kojeg je napustio. Dvojice ljudi koje je cijenio najvie na
svijetu odrekao se u ime Svetog rata... I jo uvijek nije bilo dovoljno!
Nita... Nikada nije dovoljno!
"Reci mi, Cnaiure", zakreti on. Lice mu obuzme udan smijeak koji je razotkrio sve njegove zube i on opet zajeca. Pokrio je oi i
obraze rukama i zgrio se uz parapet. "Molim te!" plakao je u kamen. "Cnaiure..-Mora mi rei to da radim!"
Sada je Scylvendi izgledao prestravljeno.
"Idi Kelhusu", barbarin ree. "Ali upozoravam te" - on podigne monu, bitkama izbrazdanu pesnicu - "osiguraj svoje srce. vrsto ga
zakljuaj!" Spustio je bradu i otro se zagledao, kao to bi se vuk mogao zagledati...
"Idi Proyase. Idi i pitaj ga sam."
poput neega isklesanoga u ivoj stijeni, krevet se uzdizao iz crnoga postolja smjetenoga u sredini odaje. Velovi koji su inae visjeli
izmeu pet stupova kreveta bijahu privreni za smaragdno-zlatni baldahin. Leei s jednom nogom izvan pokrivaa, Kellhus je
gladio Esmenetin obraz, gledao kroz njezinu zarumenjenu kou, kroz njezino bubnjajue srce i slijedilo izdajnike znakove sve do
njezine utrobe.
Naa krv, Oe... U svijetu nespretnih i tromih dua, nita nije toliko dragocjeno.
Kua Anasurimbora.
Dunyanjani ne samo da vide duboko, oni vide i daleko. Sve ako Sveti rat i preivi Caraskand, ak i ako osvoje Shimeh, ratovi su tek
poetak... Toliko ga je barem Achamian nauio.
A u konanici samo sinovi mogu pobijediti smrt.
Jesi li me zato pozvao? Umire li?
"to je bilo?" Esmenet upita i navue plahtu do grudi.
Kellhus se trgne naprijed i sjedne prekrienih nogu na krevet. Zurio je kroz polumrak osvijetljen svijeama, pratei priguene
zvukove komeanja pred vratima. to on to
Iznenada se dvokrilna vrata irom otvore i Kellhus ugleda Proyasa, jo uvijek slaboga od bolesti, kako se nagurava s dvojicom iz
Stotine Stupova.
"Kellhuse!" Conriyanski Princ se otrese. "Reci svojim psima da se smire, inae, tako mi Boga, bit e krvi!"
Na zapovijed, uvari ga puste i vrate se na poloaj sa svake strane vrata. On ustade dok su mu se prsa nadimala i stane pogledom
pretraivati po sjenama raskone spavae odaje. Kellhus ga je obujmio svojim osjetilima... ovjek je vritao oajanjem iz svih pora,
no od estine njegovih strasti bilo je teko sa sigurnou odrediti pojedinosti. Strahovao je da je Sveti rat izgubljen, kao i svi, te da je
Kellhus nekako za to kriv - kao i mnogi.
Mora znati to sam ja.
"to se dogaa, Proyase? to te to toliko mui da si spreman poiniti ovakvu povredu?"
Meutim, Prineve su oi pronale Esmenet, ukoenu od oka. Kelhus je odmah uoio opasnost.
Trai isprike.
Oko vrata je bio podignut unutarnji trijem; Proyas nesigurno zakorai prema ogradi. "to ona to radi?" Treptao je zbunjeno. "Zato
je ona u tvom krevetu"?"
Ne eli razumjeti.
"Ona je moja ena... to se tebe tie..."
"ena?" Proyas usklikne. Podigne poluotvorenu aku do obrva. "Ona je tvoja ena?"
uo je prie... Ali cijelo to vrijeme ostavio je prostora sumnji. "Pustinja, Proyase. Pustinja nas je sve obiljeila."
On zatrese glavom. "Kvragu i pustinja", promrmlja on, a potom podigne pogled u iznenadnom gnjevu. "Kvragu i pustinja! Ona je...
Ona je... Akka ju je volio! Akka! Ne sjea se? Tvoj prijatelj..."
Kellhus spusti oi sa alou pokajnika. "Mislili smo da bi on tako htio."
"Htio?! Htio da najbolji prijatelj jebe e..."
"Tko si ti da meni pria o Akki!?" Esmenet e bijesno.
"to eli rei?" Proyas ree, problijedjevi. "Kako to misli?" Napuio je usne; oi su mu se objesile. Desnom rukom uhvati se za
prsa. Uas je otvorio nepominu toku u gomili njegovih strasti - prilika...
"Ma, dobro ti zna", Kellhus ree. "Barem ti nema nikakvo pravo suditi."
Conriyanski Princ se lecne. "Kako to misli?"
A sada... Ponudi mu primirje. Pokai razumijevanje. Ogoli mu njegove vlastite prijestupe...
"Hajde", Kellhus ree, pruajui se rijeju, tonom i svakom nijansom izraza lica. "Doputa svojemu oaju da tobom ovlada... A ja
sam podlegao loim manirama. Proyase! Ti si mi jedan od najdraih prijatelja..." Odbacio je plahte i stavio noge na pod. "Doi,
hajdemo popiti neto i porazgovarati."
No Proyas se drao njegove ranije primjedbe - kao to je Kellhus i htio. "elim znati zato nemam pravo suditi. to je to trebalo
znaiti, 'prijatelju dragi'?"
Kellhus rastegne usne u povrijeenu liniju. "To znai da si ti, Proyase, a ne mi, izdao Achamiana."
Naoito se lice objesilo od uasa. Puls mu je bubnjao.
Moram biti oprezan.
"Ne", Proyas ree.
Kellhus zaklopi oi kao da je razoaran. "Da. Optuuje nas zato jer sebe smatra odgovornim."
"Odgovornim? Odgovornim za to?" Otpuhnuo je kao uplaeni adolescent. "Nisam nita uinio."

185

"Ali uinio si sve, Proyase. Ti si trebao Grimizne Tornjeve, a Grimizni Tornjevi su trebali Achamiana."
"Nitko ne zna to se dogodilo Achamianu!"
"Ali ti zna... Vidim to znanje u tebi."
Conriyanski Princ zatetura unazad. "Ne vidi ti nita!"
Tako blizu...
"Naravno da vidim, Proyase. Kako nakon sveg tog vremena moe jo uvijek sumnjati?"
No dok ga je gledao neto se dogodilo: nepredviena iskra prepoznavanja, vodopad izvoda, prebrz da bi ga uutkao. Ta rije...
"Sumnjati?" Proyas je doslovno urlao. "Kako ne bih sumnjao? Sveti rat stoji na rubu ponora, Kellhuse!"
Kellhus se nasmijei kao to se Xinemus neko smijeio stvarima istovremeno dirljivim i budalastim.
"Bog nas iskuava, Proyase. Tek treba donijeti presudu! Reci mi, kako moe postojati kunja bez sumnje?"
"Iskuava nas..." Proyas ponovi, lica potpuno bezizraajnog.
"Naravno", Kellhus ree tugaljivo. "Samo otvori srce i vidjet e!"
"Da otvorim..." Proyas utihne, zapanjenih oiju prepunih uasa. "Rekao mi je!" iznenada proape. "Na to je mislio!" enja u
njegovom pogledu, bol koja se borila protiv njegovih bojazni, iznenada se pretvorila u sumnjiavost i nevjericu.
Netko ga je upozorio... Scylvendi? Zar je toliko daleko odlutao?
"Proyas..."
Trebao sam ga ubiti.
"A to je s tobom, Kellhuse?" Proyas protisne. "Sumnja li ti? Boji li se veliki Ratnik-Prorok za budunost?"
Kellhus pogleda Esmenet i vidi da plae. Posegne i primi je za hladne ruke.
"Ne", ree on. Ja se ne bojim.
Proyas je ve uzmicao prema dvokrilnim vratima, prema jaem svjetlu predsoblja.
"Bojat e se."
Ve vie od tisuu godina caraskandske su velike vapnenake zidine gledale na neravan krajolik Enathpaneaha. Kad ih je Triamis I.,
moda najvei Aspekt-Car, podignuo, njegovi su se kritiari u Carskom Ceneju izrugivali njegovim izdacima, tvrdei da onaj koji
pokori sve neprijatelje ne treba nikakve zidine. Kroniari kau da ih je Triamis sve otpravio rekavi: "Niti jedan ovjek ne moe
pokoriti budunost." I doista, u sljedeim stoljeima caraskandske Triamske zidine', kako su ih nazivali, mnogo su puta oslabile
strujanja povijesti, ako ne i posve skrenule. A ponekad bi ih i zarobile.
Dan za danom, inilo se, inritski su rogovi tretali s visokih tornjeva i dozivali Ljude od Kljove jer je Padirada bacao svoje ljude na
Triamisove mone utvrde nesmiljenim bijesom, svaki put uvjeren da e izgladnjele idolopoklonike izdati snaga. Iscrpljeni i gladni,
Galeoani, Conriyani i Tydonci opsluivali su bojne strojeve koje su za sobom ostavili prvobitni branitelji Caraskanda; katapultima su
bacali lonce plamtee smole, velike eljezne strijele iz balista. Thunyerani, Nansurci i Ainonjani okupljali su se na zidinama, guvali
se iza krunita bedema i uurili se iza oklopa da bi izbjegli rojeve strijela koje su povremeno pomraivale sunce. I dan za danom,
inilo se, odbijali su napade pogana.
Proklinjui ih, Kianjani su se mogli samo diviti njihovom oajnikom bijesu. Dvaput je mladi Athjeari vodio odvane jurie po
izbrazdanoj dolini; jednom je osvojio opkoparske rovove i uruio im tunele, a drugi put se zaletio preko traljavih zemljanih nasipa i
opljakao izolirano taborite. Cijeli je svijet znao da su osueni na propast, a oni su se svejedno borili kao da to ne znaju.
No znali su - kao to samo ljudi koje opsjeda glad znaju.
Hemopleksija, ili upljina, ila je svojim tokom. Mnogi, poput Chep-heramunnija, Kralja-Regenta Visokog Ainona, zapeli su u
movarama smrti, dok su drugi, poput Zursodde, Palatina-Guvernera od Korapheje, ili Cynneje, Grofa od Agmundra, konano
podlegli. Pogrebne lomae jo uvijek su gorjele, ali su se sve vie i vie hranile poginulima, umjesto bolesnima. Dok je plamen
prodirao Grofa od Agmundra, njegovi su glasoviti strijelci odapinjali gorue strijele preko zidina, i Kianjani su se udili ludilu
idolopoklonika. Cynnea e biti jedan od posljednjih velikih Inrita koji je umro u raljama Bolesti.
Meutim, kako je poast jenjavala, tako je rasla prijetnja gladi. Strana Glad, Bukris, Bog koji je prodirao ljude i bljuvao kou i
kosti, hodao je ulicama i hodnicima Caraskanda.
Diljem grada ljudi su poeli loviti make, pse, a na koncu i takore da bi se prehranili. Siromaniji kastinski plemii pribjegli su
otvaranju vena svojih konja. Sami konji brzo su pojeli sve slamnate krovove koje je bilo mogue pronai. Mnoge su bande poele
organizirati oklade da vide tko e zaklati svog konja. Oni koji nisu imali konja eprkali su po praini u potrazi za gomoljima. Kuhali
su lozu, pa ak i ike da utiaju nagrizajue ludilo u trbusima. Kou - sa sedala, konih haljetaka ili otkud ve - kuhali bi i jeli. Kad
bi se oglasili rogovi, mnogima su se oklopi vrtili kao suknje jer su remenje i kope zavrili u loncu. Ispijeni ljudi lutali su ulicama u
potrazi za bilo ime za jelo, praznih lica, pokreta usporenih kao da hodaju kroz pijesak. Glasine su kruile o ljudima koji se goste
napuhanim truplima Kianjana ili koji ubijaju u gluho doba noi da bi utiali luaku glad.
Kao posljedica Gladi vratila se podmukla Bolest, vrebajui slabe. Ljudi su, pogotovo oni radnike klase, poeli gubiti zube od
skorbuta. Dizenterija je druge kanjavala grevima i krvavim proljevom. U mnogim jeetvrtima bilo mogue vidjeti ratnike kako
lutaju bez hlaa, valjajui se, kao to su neki skloni, u svojoj sramoti.
Za to vrijeme, mahnitost oko Kellhusa, Princa Atrithaua, i tenzije izmeu onih koji su mu klicali i onih koji su ga osuivali doveli su
do eskalacije. Na sjednici su ga Conphas, Gothyelk, pa ak i Gotian nemilosrdno osudili, tvrdei daje Lani Prorok, tumor kojeg valja
odstraniti iz Svetog rata. Tko je mogao sumnjati u to da ih Bog kanjava? Sveti rat, inzistirali su, moe imati samo jednog Proroka, a
njegovo je ime Inri Sejenus. Proyas koji je neko rjeito branio Kellhusa povukao se iz svih takvih rasprava i odbijao ita rei. Samo
je Saubon jo uvijek govorio njemu u prilog, iako je i to inio maloduno, budui da nije htio odvratiti ne iju je podrku trebao da bi
osigurao potraivanje Caraskanda.
Unato tome, nitko se nije usudio nita poduzeti protiv takozvanog Ratnika-Proroka. Njegovi sljedbenici Zaudunyani brojali su
desetke tisua, iako nisu bili toliko brojni meu viim kastama. Mnogi su jo uvijek pamtili udo Vode u pustinji, kako je spasio Sveti
rat, ukljuujui i one hulje koje su ga sada nazivale prokletstvom. Izbili su nemiri ' pobune, i po prvi put inritski su maevi prolijevali
inritsku krv. Vitezovi su odbacivali svoje gospodare. Braa su se odricala brae. Zemljaci su se okrenuli jedni protiv drugih. Samo su
Gotian i Conphas, inilo se zadrali odanost svojih ljudi.

186

Unato svemu, kad bi se oglasili rogovi, Inriti bi zaboravljali svoje nesuglasice. Probudili bi se iz mrtvila bolesti i munine i borili
se arom kakav samo oni koje je Bog stavio na muke poznaju. A poganima koji su ih opsjedaliinilo se da zidine brane mrtvaci. Na
sigurnom oko svojih vatra, Kianjani su aputali prie o stvorovima i prokletim duama, o Svetom ratu koji je ve pomro, ali se
nastavio boriti, tolika je njihova mrnja bila.
Caraskand, inilo se, nije bio grad, ve zona jada. inilo se da njegove vlastite zidine - zidine koje je podignuo Triamis
Velianstveni - stenju.
Rasko palae podsjeao je Serwe na lijene dane koje je provela kao konkubina u Kui Gaunum. Kroz otvorene kolonade na suprotnoj
strani sobe vidjela je Caraskand kako luta po breuljcima pod nebom. Bila je zavaljena na zelenom kauu, ruku izvuenih iz ramena
haljine tako da je visila preko predivnog pojasa oko struka. Njezin ruiasti sin migoljio joj se na golim prsima i upravo ga je bila
poela dojiti kad je ula da netko otvara zasun. Oekivala je da bi to mogao biti neki od kianskih robova pa je uzdahnula od
iznenaenja i ushienja kad je osjetila ruku Ratnika-Proroka oko svog golog vrata. Drugom je rukom oeao njezinu golu dojku dok je
posegnuo da njeno proe prstom po djetetovim debeljukastim leima.
"to ti radi ovdje?" upita ga dok je dizala usne kroz njegovu bradu da ga poljubi.
"Svata se dogaa", ree on blago. "Htio sam se uvjeriti da si na sigurnome... Gdje je Esmi?"
Uvijek joj je bilo nekako udno kad bi postavljao tako obina pitanja. Podsjealo ju je da je Bog ipak ovjek. "Kellhuse", upita ona
zamiljeno, "kako se tvoj otac zove?"
"Moenghus."
Serwe nabora vjee. "Mislila sam da se zove... Aethel ili tako neto.
'Aethelarius", Ratnik-Prorok ree. "U Atrithauu Kraljevi uzimaju imena velikih predaka kada preuzimaju prijestolje. Moenghus mu
je pravo ime."
"Onda", ree ona, prolazei prstima po djetetovom pahuljastom, svijetlom tjemenu, "emo ga tako nazvati kad bude pomazan:
Moenghus." To nije bila tvrdnja. U drutvu Ratnika-Proroka sve izjave postaju pitanja.
Kellhus se nasmijei. "Tako emo nazvati nae dijete."
"Kakav je ovjek tvoj otac, moj Proroe?"
"Sasvim tajanstven, Serwe."
Serwe se tiho nasmije. "Zna li da je otac glasu Bojem?"
Kellhus napui usne pravei se da se koncentrira. "Moda."
Serwe, koja se navikla na takve zagonetne razgovore, samo se nasmijeila. Treptala je suze koje su joj se pojavile u oima. Sa svojim
djetetom toplim na njenim grudima i dahom Proroka jo toplijim na njezinom vratu, Svijet joj seinio poput zatvorenog kruga, kao da
su sve nedae konano izgnane iz radosti. Nisu je vie muile okrutne i daleke stvari, ognjite je sada odgovaralo srcu.
Pogodi je iznenadan osjeaj krivnje. "Znam da si alostan", ree ona. "Toliki mnogi pate..."
On pogne glavu. Ne ree nita.
"Ali toliko sam sretna", nastavi ona. "Toliko potpuna... Je li to grijeh? Nai ushit dok drugi pate?"
"Tebi ne, Serwe. Tebi ne."
Serwe izdahne i pogleda svoju bebu koja je sisala.
"Moenghus je gladan", nasmije se.
Sretni to su zavrili dugotrajnu potragu, Osip i Wrigga zaustavili su se na vrhu zidina. Spustivi tit, Osip sjedne i nasloni se leima
na parapet, dok je Wrigga stajao naslonjen na kamen i kroz uleknue zurio u neprijateljske vatre irom Tertijske doline. Ni jedan ni
drugi nisu obraali panju na sjenovitu figuru koja je uala malo dalje pod krunitem.
"Vidio sam dijete", Wrigga ree, jo uvijek buljei u mrak.
"Jesi?" Osip upita s iskrenom znatieljom. "Gdje?"
"Pred donjim vratima Palae Fama. Pomazivanje je bilo javno... to znao, ha?"
"Kad meni nitko nita ne govori!"
Wrigga nastavi promatrati no. "Iznenaujue je taman, rekao bih."
"to?"
"Dijete. Dijete se ini prilino tamnokoso."
Osip otpuhne. "Sva djeca imaju tamnu kosu kad se rode... Ubrzo e otpasti. Kunem se, druga mije ki imala zaliske!"
Prijateljski smijeh. "Jednom, kad sve ovo zavri, doi u snubiti tvoje dlakave keri."
"Molim te... Poni od moje dlakave ene!"
Jo smijeha, uguenog iznenadnom spoznajom. "Aha! Tako si dobio nadimak!"
"Gade jedan drski!" Osip povie. "Ne, samo mi je koa"
"Djetetovo ime", neki glas procijedi iz tame. "Kako se zove?"
Obojica su se prepala i okrenula ogromnoj prikazi Scylvendija. Ve su ga ranije viali - malo je bilo Ljudi od Kljove koji nisu - no
niti jedan od njih nije se jo naao toliko blizu barbarina. ak i na mjeseini njegova je pojava bila zastraujua. Divlja crna kosa.
Bijesne vjee nad oima poput krhotina leda. Snana ramena, blago pogrbljena, kao da su pognuta pod nadnaravnom snagom
njegovih lea. Uzak struk kao u mladia. I ruke, prekrivene i ritualnim i sluajnim oiljcima, sapete miiima bez imalo sala. Izgledao
je kao da je od kamena, prastaro i izgladnjelo.
"-to je ovo?" Osip promuca.
"Ime!" Cnaiiir zarei. "Kako su ga nazvali?"
"Moenghus!" Wrigga izlane. "Pomazali su ga imenom Moenghus..."
Prijetei stav odjednom nestane. Barbarin postane neobino bezizraajan, nepomian do te mjere da se inio neivim. Njegove
manijakalne oi gledale su kroz njih, u mjesta daleka i opasna.
Proe jedan napeti trenutak, a onda se Scylvendi bez rijei okrene i nestane u mraku.
Uzdahnuvi, dvojica mukaraca gledala su se dosta dugo, inilo im se, a onda su za svaki sluaj nastavili svoj izmiljeni razgovor.
Kao to im je nareeno.

187

Neki drugi nain, Oe. Mora postojati.

Nitko nije dolazio u Citadelu Psa, ak ni najoajniji meu jedaima takora.
Kellhus je stajao na vrhu unitenog zida i gledao u mrana prostranstva Caraskanda i njegovih tisuu toaka tinjajue svjetlosti. S
onu stranu zidina, a naroito po dolini na sjeveru, mogao je vidjeti bezbrojne vatre Padiradine vojske.
Put, Oe... Gdje je put?
Koliko god se puta prepustio naporima Transa Vjerojatnosti sve su linije bile zatrte, bilo katastrofom bilo teinom pretjeranih
permutacija. Varijabli je bilo previe, a mogunosti bijahu previe strmoglave.
Proteklih je tjedana koristio sav utjecaj koji je imao u nadi da e izbjei ono to se sada inilo sve vie i vie neizbjeno. Od Velikih
Imena, samo ga je Saubon otvoreno podravao. Iako se Proyas odbio pridruiti Conphasovoj koaliciji kastinskih plemi
a, Conriyanski
Princ uporno je odbijao svaki Kellhusov pokuaj pribliavanja. Meu manje utjecajnim Ljudima od Kljove, podjela izmeu
Zaudunyanija i Ortodoksnih, kako su se sada nazivali, sve se vie produbljavala. A prijetnja daljnjim, odlunijim napadima od strane
Savjeta onemoguila mu je normalno kretanje meu njima - a to je morao da bi osigurao one koje je ve posjedovao i pokorio one
koje nije.
U meuvremenu, Sveti rat je umirao.
Rekao si mi da je put kojim idem Najkrai Put... Prolazio je kroz susret sa cishaurimskim glasnikom ve tisuu puta, analizirao,
procjenjivao, vagao alternativne interpretacije - sve nizato. Sada je svaki korak bio u tami, ma to njegov otac rekao. Svaka je rije

predstavljala rizik. Na toliko naina, inilo mu se, nije bio nita drugaiji od tih svjetovnih ljudi...
to je Tisuslojna Misao?
Zauo se tropot kamena o kamen, a onda mali slap ljunka i kamenia. Zurio je kroz sjene nagomilane oko korijena ruevine.
Razmrskani zidovi formirali su labirint bez krova pod blijedim domaajemavla Nebeskog. Mranija sjena pentrala se po gomili
kra. Spazio je okruglo lice na mjeseini...
Zazvao je dolje. "Esmenet? Kako si me pronala?"
Nacerila se sasvim vragolasto, iako je Kellhus vidio zabrinutost u Pozadini.
Nikada nije nikoga voljela kao to voli mene. ak ni Achamiana.
"Werjau mi je rekao", ree ona probijajui se prema gore i uz okrnjeni zid.
"Ah, da", Kellhus ree i odmah shvati. "On se boji ena." Esmenet malo zatetura, i izbaci ruke. Uhvatila je ravnoteu, ali ne prije nego
je Kellhus iznenada ostao bez daha. Pad bi bio smrtonosan "Ne..." Nakratko se koncentrirala s jezikom meu usnicama. Onda je
otplesala preostali dio uspona. "Boji se menel" Bacila mu se u naruje i nasmijala se. vrsto su se grlili u mranim i vjetrovitim
visinama okrueni gradom i svijetom - Caraskandom i Tromorjem.
Ona zna... Ona zna da se muim.
"Svi te se mi bojimo", Kellhus ree, zauen ljepljivou vlastite koe.
Dola me utjeiti.
"Tako slatko lae", promrmlja ona i prui usne prema njegovima.
Stigli su nedugo nakon to se spustio sumrak, devetorica Prvobitnih, starijih uenika Ratnika-Proroka. Veliki stol od tikovine i
mahagonija, ne vii od njihovih koljena, dovukli su na sredinu terase trgoveve palae koju je Kellhus odabrao za svoju bazu i
utoite u Caraskandu. Esmenet je stajala neprimijeena u sjeni vrta i promatrala ih dok su kleali prekrienih nogu na jastucima
razmjetenim oko stola. Ovih je dana briga naborala lica gotovo sviju, no njih su devetorica izgledali naroito uzrujano. Prvobitni su
provodili vrijeme u gradu organizirajui Zaudunyane, posveujui nove Suce i postavljajui temelje Ministrata. Pretpostavljala je da
oni bolje od veine poznaju neprilike Svetog rata. Podignuta oko sjeverne strane Bikovskih visova, terasa je pruala pogled na vei
dio grada. Labirint ulica i pokrajnjih putova Zdjele koji su formirali srce Caraskanda penjali su se u daljine i visjeli po okolnim
brdima poput tkanine razapete izmeu pet panjeva. Razruena ljutura Citadele uzdizala se na istoku, a lutajue linije njezinih
razmrskanih zidova ocrtavala je mjeseina. Prema sjeverozapadu, Sapatiahova se palaa rairila po Kleeim visovima, koji bijahu
dovoljno nisko da su se vidjele svjetiljkama osvjetljene figure po zidovima od ruiastog mramora. Nono nebo bijae izbrazdano
crnim oblacima, no avao Nebeski bio je vedar, blistav i sjajio se iz tamnih dubina nebeskog svoda.
Iznenadan muk obuzeo je Prvobitne; kao jedan pognuli su glave na prsa. Esmenet se okrene i ugleda Kellhusa kako dolazi iz zlatne
unutranjosti susjednog apartmana. Bacao je lepezu sjenki dok je prolazio pokraj niza plamteih eravnika. Dva kianska djeaka gola
do pasa hodala su uz njega, nosei kadionike koji su kipjeli elino plavim dimom. Serwe je ila u njegovoj sviti, zajedno s
nekolicinom mukaraca u oklopima od veriga i bojnim kacigama.
Esmenet prokune samu sebe to je zadrala dah. Kako joj zbog njega srce moe toliko nabijati? Spusti pogled i shvati da je savila
desnu ruku preko tetovae koja joj je nagrivala zapee lijeve.
Ti su dani gotovi.
Iskoraila je iz vrta i pozdravila ga na elu stola. On se nasmijei i primi je za prste lijeve ruke i posjedne desno od sebe. Njegova
bijela svilena halja lelujala je na povjetarcu koji ih je sve dodirivao, i iz nekog razloga Dvije Sablje izvezene po rubovima nisu se
inile nimalo neprimjerenima. Netko mu je, vjerojatno Serwe, ispleo kosu u galeotsku ratnu pletenicu. Njegova brada, koju je sada
nosio ispletenu i etvrtastu poput Ainonjana, sjajila je bakrenim sjajem u svjetlu oblinjih eravnika. Kao i uvijek, dugaka drka
njegovog maa strala mu je visoko iznad lijevog ramena. Zaudunyani su ga sada zvali Enshoiya: Sigurnost.
Oi su mu blistale pod tekim vjeama. Kad se nasmijeio, oko kutova oiju i usana napele su se mree sitnih bora - dar pustinjskog
sunca.
"Vi", ree on, "ste moje grane." Glas mu bijae dubok i s mnogo boja, i nekako seinilo da govori iz grudi. "Od svih ljudi samo vi
znate to prethodi. Samo vi, Vazali Ratnika-Proroka, znate to vas pokree."
Dok je izvjetavao Prvobitne o onim pitanjima koja su njih dvoje ve raspravljali, Esmenet je zatekla sebe kako razmilja o
Xinemusovom taboru, o razlikama izmeu onih okupljanja i ovih. Proli su tek mjeseci, a ipak se inilo da je u meuvremenu
proivjela itavi ivot. Bilo je to tako udno da se namrtila: Xinemus je predsjedao, oglaavao se veselo i vragolanski; Achamian je
prevrsto stezao njezinu ruku, kao to je ponekad znao, i preesto traio njezine oi; i Kellhus sa Serwe... jo uvijek samo obeanje,
iako se Esmenet inilo da ga je i tada voljela - potajno.

188

Iz nekog udnog razloga, obuzela ju je iznenadna jaka elja da vidi Maralovog zajedljivog Kapetana, Krvavog Dencha. Sjetila se
trenutka kad ga je posljednji put vidjela dok je sa Zenkappom ekao da im se Xinemus pridrui, njegove kratko podrezane kose
srebrne na shigekom Suncu. Kako su se crni ti dani sada inili. Kako bezduni i okrutni.
to se dogodilo s Dinchasesom? I Xinemusom...
Je li pronaao Achamiana?
Doivjela je trenutak posvemanjeg uasa... Kellhusov melodini glas vratio ju je u stvarnost.
"Ako se ita dogodi," govorio je, "sluat ete Esmenet kao to sada sluate mene..."
Jer ja sam njegova posuda.
Te su rijei potaknule razmjenu zabrinutih pogleda. Esmenet je jako dobro mogla proitati smisao: to je Gospodaru dolo da stavlja
enu ispred svojih Svetih Vazala? ak i nakon toliko vremena oni su se jo uvijek borili s tamom svojih korijena. Nisu ga u
potpunosti prigrlili kao to ona jest...
Stara licemjerja teko umiru, pomislila je nemalo ogoreno.
"Ali Gospodaru", Werjau, najhrabriji meu njima, prozbori, "govori kao da bi te mogli odvesti od nas!"
Proao je trenutak prije nego li je shvatila da je pogrijeila: zabrinjavalo ih je ono to su njegove rijei implicirale, a ne mogunost
da e se morati podrediti njegovoj Supruzi.
Kellhus je utio jedan dugi trenutak. Ozbiljno je promatrao od lica do lica. "Rat se sprema", ree on konano, "i izvana i iznutra."
Iako su ona i Kellhus ve razgovarali o opasnosti o kojoj je sada govorio, sva se najeila. Povici provalie oko stola. Esmenet osjeti
kako Serwine ruke stiu njezinu. Okrenula se da bi umirila djevojku, no ustanovi da je Serwe posegnula da umiri nju. Samo sluaj,
njezine su prekrasne oi govorile. Luake dimenzije Serwine vjere oduvijek su zbunjivale i zabrinjavale Esmenet. Djevojino
uvjerenje bilo je i vie nego monumentalno - inilo se kao da je paralelno s tlom, toliko je nepomino bilo.
Pustila me u svoj krevet, Esmenet pomisli. Iz ljubavi prema njemu.
"Tko e nas napasti?" Gayamakri povie.
"Conphas", Werjau procijedi. "Tko bi drugi? Radi protiv nas jo od Shigeka..."
"Onda mi moramo napasti!" bjelokosi Kasaumki vikne. "Sveti rat treba proistiti da bismo mogli razbiti opsadu! Proistiti!"
"Potpuna ludost!" Hilderuth se otrese. "Moramo pregovarati... Mora poi k njima, Gospodaru."
Kellhus ih uutka samo pogledom.
Ponekad ju je plailo kako je bez imalo muke zapovijedao svojim ljudima. No drugaije nije ni moglo biti. Dok su drugi bludjeli iz
jednog trenutka u drugi, jedva razumijevajui vlastite elje, boli ili nade, a kamoli tue, Kellhus je hvatao svaki trenutak - svaku duu
- kao muhe. Njegove rijei nemaju povrina, Esmenet je shvatila, u njima je sve - od rijei i izraza do rata i naroda - zaaeno staklo,
neto kroz to treba zuriti...
On je bio Ratnik-Prorok... Istina. A istina zapovijeda svime.
Uguila je iznenadan poriv da se obgrli od sree i zauenosti. Bila je tu - tu! - kao desna ruka najvelianstvenijoj dui koja je ikada
hodala svijetom. Ljubiti Istinu. Primati Istinu meu noge, osjetiti ga kako se utiskuje duboko u njezinu utrobu. Bilo je to vie od
blagodati, vie od dara...
"Ona se smijei", Werjau usklikne. "Kako se moe smijeiti u ovakvom trenutku?"
Esmenet pogleda krnog Galeoanina, zarumenivi se od srama.
"Zato", ree Kellhus obzirno, "jer vidi neto to ti ne vidi, Werjau."
No Esmenet nije bila toliko sigurna... Samo je sanjarila, zar ne? Werjau ju je samo uhvatio kako bulji u Kellhusa kao smuena
klinka...
Pa zato je onda tlo toliko vibriralo? I zvijezde... to jest vidjela? Neto... Neto to se ne moe ni saim usporediti.
Koa joj je gorjela. Vazali Ratnika-Proroka su je promatrali, a ona je gledala kroz njihova lica i vidjela njihovaeznutljiva srca. Kad
samo pomisli! Toliko obmanutih srdaca ivi iluzornim ivotima u nestvarnim svjetovima! Toliko njih! To ju je istovremeno plailo i
boljelo.
A istovremeno je to bio njezin trijumf. Neto apsolutno.
Srce joj zatreperi, prikovano Kellhusovim blistavim pogledom. Osjeala se istodobno kao dim i kao golo tijelo - neto prozirno i
neto za im ude.
Postoji vie od mene... Vie od ovoga - tako je!
"Reci nam, Esmi", Kellhus sikne kroz Serwina usta. "Reci nam to vidi!"
Postoji vie od njih.
"Moramo donijeti no k njima", rekla je, govorei ono to je znala da je njezin Gospodar htio da kae. "Moramo im pokazati kakvi
se demoni skrivaju meu njima."
Toliko vie!
Ratnik-Prorok nasmijei se njezinim usnama. "Moramo ih pobiti", njezin glas ree.
Stvor imenom Sarcellus urio je mranim ulicama prema breuljku na kojem su se smjestili Conphas i njegove Kolone. Pismo koje je
Conphas poslao bilo je jednostavno: Doi brzo. Opasnost vreba. Nije se se potpisao, ali nije bilo ni potrebe. Njegov pedantni rukopis
bilo je nemogue zamijeniti.
Sarcellus skrene u usku ulicu koja je bazdila po neopranim Ljudima i ivotinjskoj masti. Jo propalih Inrita, shvati on. Kako je Sveti
rat gladovao, sve se vie Ljudi od Kljove okretalo ivotinjskom preivljavanju; hvatali su takore, jeli stvari koje ne bi trebalo jesti i
prosili...
Izgladnjeli bijednici ustajali su na noge dok je on prolazio izmeu njih. Okupljali su se oko njega, pruali prljave dlanove, povlaili
ga za rukav. "Milost..." stenjali su i mumljali. "Milooost." Sarcellus ih je odgurivao od sebe i probijao se naprijed. Nekolicinu
upornijih je i udario. Ne zato to im je zamjerao; naime, esto bi se pokazali korisnima kad bi glad postala prevelika. Prosjaci nikome
nisu nedostajali.
Osim toga, bijahu oni dobar podsjetnik na to kakvi su Ljudi zapravo.

189

Blijede ruke posezale su iz ukradenih svila. Tama je vrvjela bijednim vapajima. A onda, hrapavim glasom pijanice,ovjek u
dronjcima ispred njega ree: "Istina sjaji."
"Molim?!" Sarcellus se otrese, naglo zastavi.
Zgrabio je ovjeka za ramena i trznuo mu glavu prema gore. Iako nagrizeno, njegovo lice nije izgledalo izudarano do pokornosti daleko od toga. Oi mu bijahu neslomljive poput eljeza. To je ovjek koji udara.
"Istina", ovjek ree, "ne umire."
"to je sad ovo?" Sarcellus pusti ratnika. "Pljaka?"
ovjek neslomljivih oiju odmahne glavom.
"Aha", Sarcellus ree, odjednom shvativi. "Ti si jedan od onih... Kako se ono nazivate?"
"Zaudunyani." ovjek se nasmijei i na trenutak se Sarcellusu uini da je to najstraniji osmijeh koji je ikada vidio: blijede usne
stisnule su se u tanku, hladnu crtu.
Tada se Sarcellus sjetio zbog ega je proizveden. Kako je mogao zaboraviti to je? Falus mu se ukrutio u hlaama...
"Robovi Ratnika-Proroka", ree on i podrugljivo se naceri. "Reci mi, zna li ti to sam ja?"
"Mrtav", ree netko iza njegovih lea.
Sarcellus se nasmije i proe pogledom po svim onim vratovima kojee slomiti. O, ushita! Kako e svriti vruinu po bedru! Bio je
siguran uto!
Da! S toliko njih! Ovaj put...
No raspoloenje mu splasne im je vratio pogled na ovjeka neslomljivih oiju. Lice pod njegovim licem trne u zakrljalu
grimasu... Oni se ne bo
Neto se stutilo odozgo... Odjednom se naao natopljen. Ulje! Zalili su ga uljem! Gledao je od jedne strane u drugu, otpuhivao
tekuinu s usana, otresao je s prstiju. Njegovi nazovi-ubojice takoer bijahu natopljeni.
"Budale!" usklikne on. "Zapalite li mene, izgorjet ete i sami!"
U posljednji as Sarcellus zauje zujanje samostrela, plamteu strijelu kako juri kroz zrak. Trne se u stranu. Strijela pogodi ovjeka
neslomljivih oiju. Plamen pojuri njegovom zalivenom odjeom, omota se oko njegove kukuljice.
No umjesto da padne, ovjek pojuri oiju uprtih u Sarcellusa, ruku ispruenih u zagrljaj. Strijela pukne izmeu njih. Zapaljena prsa
susretnu se sa zapaljenim prsima.
Plamen ih obojicu prodirao. Stvor imenom Sarcellus je zavijao, vritao itavim licem. Zurio je prestravljeno u neslomljive oi, sada
ovijene plamteom vatrom...
"Istina..." mukarac proape.
Ikurei Conphas. Bio je toliko nalik djetetu, golog tijela napola zakrenutog pod plahtama, lica lagano nagnutog nazad, kao da zuri u
neko daleko nebo u svojim snovima. General Martemus stajao je u sjeni i promatrao usnulo oblije svog Uzvienog Generala,
ponavljajui u sebi zapovijed koja ga je ovamo dovela - s noem u ruci.
"Noas, Martemuse, ispruit u ruku..." Nikada mu nije povjerena takva zapovijed.
Martemus je proveo vei dio svog ivota sluajui zapovijedi, i iako Je netedimice pokuavao izvriti svaku od njih, ak i one koje
e se pokazati katastrofalne, njihova su ga porijekla uvijek proganjala. Ma koliko muni ili uzvieni bili njihovi kanali, zapovijedi
koje je izvravao uvijek su dolazile odnekud, s nekog mjesta u utabanom i izopaenom svijetu: od osornih oficira, kivnih
administratora, tatih generala Kao rezultat toga, esto je pomislio onu misao, toliko katastrofalnu za jednog ovjeka koji je odgajan
da slui: Ja sam bolji od onoga emu se pokoravam.
No zapovijed koju je izvravao noas...
"Noas, Martemuse..."
Nije dola iz kruga ovog svijeta.
"Uzet u ivot."
Izvravanje takve zapovijedi, odluio je, vie je nego obino oboavanje - bilo je to utjelovljenje oboavanja. Sve to je smisleno,
sada mu se inilo, samo su oblici molitve.
Lekcije Ratnika-Proroka. Martemus podigne srebrnu otricu do zrake mjeseine, i jedan sjajni trenutak inilo se da odgovara
Conphasovom grlu. U dui oka vidio je Carskog Nasljednika mrtvog, prekrasne usne rastvorene u sjeanju na posljednji dah, staklene
oi kako zure daleko, daleko u Onostrano. Vidio je lokve krvi u naborima plahti, poput vode medu lotusovim laticama. General se
ogleda po luksuznoj spavaoj odaji, po nejasnim freskama koje su poskakivale du zidova, po tamnim tepisima koji su plivali po
podu. Hoe li to mjesto izgledati skromnije, pitao se, kada pronau njegovo truplo u krvavim plahtama?
Zapovijedi. Kroz njih rijei mogu postati vojska, dah moe postati krv.
Sjeti se koliko dugo si to elio!
Strava i ushienje.
Praktian si ovjek. Udari i obavi to!
Conphas zastenje i premjesti se poput gole djevice pod plahtama. Oi mu zatrepere i otvore se. Zurile su u njega u tupom
neshvaanju. Skrenu na optuujui no.
"Martemuse?" mladi proapta.
"Istina", General procijedi i zamahne prema dolje.
No neto zabljesne, i iako mu je ruka nastavila opisivati luk prema dolje, dlan mu se rastvorio prema van, a no iskliznuo iz
beivotnih prstiju. Zaprepaten, podignuo je ruku i uasnuto piljio u batrljak zapea. Krv mu se slijevala stranjim dijelom
podlaktice, cijedila se poput pialine iz lakta.
Okrene se prema sjenama i ugleda blistavog demona, koe naborane paklenskom vatrom, lica nevjerojatno izduenog i nalik
izokrenutom raku...
"Jebeni Dunyanjanin", proguna on.
Neto proe Martemusovim vratom. Neto otro...

190

Martemusova glava odskoi s ruba madraca u sjenu, lica napetog jo uvijek ivim izrazom. Previe prestravljen da bi vrisnuo,
Conphas je uspuzao kroz zguvane plahte i dalje od figure koja je ubila njegovog Generala. Silueta se povue u tamu suprotnog kuta
sobe, no na trenutak je Conphas uspio vidjeti neto golo i kao iz none more - neto nemogue.
"Tko?" povie on.
"Tiina!" poznati glas prosike. "Ja sam!"
"Sarcellus?"
Uas poneto splasne. No izbezumljenost je ostala...
Martemus mrtav?
"Ovo je nona mora!" Conphas usklikne. "Jo uvijek spavam!"
"Ne spava, uvjeravam te. Iako si bio blizu tome da se vie nikad ne probudi..."
"to se deava?" Conphas povie. Unato klimavim nogama, proao je oko podnoja kreveta od mahagonija i stao gol nad
skvrenim tijelom svojeg Generala. Jo uvijek je nosio bojnu uniformu. "Martemuse?"
"Pripadao je njemu", ree glas iz mranog kuta.
"Princu Kellhusu", Conphas ree kao da mu je iznenada sinulo. Iznenada je shvatio sve to je morao znati: upravo se odvila bitka - i
pobjeda. Nacerio se od olakanja - i udesnog divljenja. ovjek je upotrijebio Martemusa! Martemusa!
A ja sam mislio da sam dobio bitku za njegovu duu!
"Trebam lanternu", on se otrese povrativi svoj zapovjedniki stav. Kakav je to smrad?
"Ne pali svjetlo!" bestjelesni glas povie. "I mene su noas napali."
Conphas se namrgodi. Bio on spasitelj ili ne, Sarcellus nema pravo izvikivati zapovijedi vie rangiranima od sebe.
"Kao to vidi," ree on ljubazno da ne bi ispao nezahvalan, "moj General kojem sam najvie vjerovao je mrtav. Trebam svjetlo."
Okrenuo se da pozove straare...
"Ne budi glup! Moramo djelovati brzo inae je Sveti rat propao!" Conphas zastane, pogleda u kut u kojem se skrivao rijalski vitez
glave nagnute od morbidne znatielje. "Zapalili su te, zar ne?" Napravi dva koraka prema sjenama. "Mirie po svinjetini."
Zauje se tropot, kao kad zvijer jurne, i neto se vjeto zaletilo preko spavae odaje i nestalo kroz balkon...
Conphas zaurla da pozove straare i poleti za njim, mugne kroz lagane zavjese. Iako nije vidio nita u caraskandskoj noi,
primijetio je Martemusovu krv rasprskanu po svojim rukama.uo je kad su straari banuli u sobu iza njega, nacerio se na njihove
oajne povike.
"General Martemus bio je izdajica", oglasi se on, zakoraivi sa svjeeg zraka u njihovu zaprepatenu prisutnost. "Odnesite njegovo
tijelo katapultima. Pobrinite se da bude baeno poganima, kamo i pripada. A onda mi poaljite Generala Sompasa."
Primirje je zavrilo.
"A Generalova glava", upita njegov visoki Kapetan Triaxeras drhtavim glasom, "da i nju bacimo poganima?"
"Ne", Ikurei Conphas ree, odijevajui ogrta kojeg mu je pridravao jedan od njegovih haeturija. Smijao se apsurdu njegove glave
koja je leala kao kupus u podnoju kreveta. Bilo je tako udno koliko je ravnoduan bio nakon svega to su proli zajedno.
"General je uvijek uz mene, Triah. Zna to."
Fustaras bijae revan vojnik. Kao Proadjunkt treeg manipula Selialske Kolone, bio je ono to drugi u Carskoj vojsci nazivaju
'Trea', netko tko je potpisao trei ugovor - trei etrnaestogodinji rok - umjesto da ode u Carsku penziju. Premda su esto bili
prokletstvo za nie asnike, Treae poput Fustarasa njihovi su Generali veoma cijenili, i to toliko da su esto dobivali vee dohotke
nego oni vie rangirani od njih. Svi su znali da Treai ine junako srce svake Kolone. Oni bijahu ti koji su se brinuli da se sve izvri.
Upravo je zato, Fustaras je pretpostavljao, General Sompas odabrao njega i jo nekoliko njegovih kolega za tu misiju. "Kad djeca
zastrane, ovjek je bio rekao, "trebaju dobiti batine."
Odjeven u ukradene kianske ogrtae kao i veina Ljudi od Kljove, Fustaras i njegova banda uljali su se ulicom koju su svi znali kao
Galerije - Fustaras je pretpostavljao da je ime dobila zbog brojnih uliica koje su vijugale oko nje s redovima kua. Smjetena u
jugoistonoj etvrti Zdjele, bijae to zloglasno okupljalite Zaudunyanija - prokletih heretika. Mnogi su se okupljali po krovovima
kua i izvikivali molitve prema oblinjim Bikovskim visovima gdje se onaj besramni prevarant Princ Kellhus uporno skrivao. Ostali
bi sluali poremeene entuzijaste - zvali su ih Sucima - kako propovijedaju na ulazima u brojne uliice.
Slijedei upute do posljednjeg slova, Fustaras se zaustavi i pristupi jednom od Sudaca oko kojeg se okupio najvei broj heretika.
"Reci mi, prijatelju", ree on ljubazno. "to kau za Istinu?"
Izgladnjeli ovjek se okrene; glava mu je sjajila ruiasto kroz divlju bijelu kosu. Bez oklijevanja, on odvrati: "Da sjaji."
Kao da posee za bakrenjacima da ih baci prosjacima, Fustaras uhvati jasenovu palicu koja mu je visjela ispod ogrtaa. "Jesi li
siguran?" upita on, istovremeno leerno i zastraujue. Podigne poliranu drku. "Moda krvari."
ovjekov iskriav pogled poleti s Fustarasovih oiju na palicu pa nazad. "I to", ree on nepopustljivo, kao da je bio odluan obuzdati
klonulo srce. Podignuo je glas da ga uju oni koji su se nali u blizini. "Ako ne, emu onda Sveti rat?"
Ovaj ovdje heretik previe je pametan, Fustaras zakljui. Podigne palicu visoko, a onda udari. ovjek pade na jedno koljeno. Krv mu
je kapala po desnoj sljepoonici i obrazu; podignuo je dva sjajna prsta prema Fustarasu, kao da eli rei, vidi...
Fustaras ponovno udari. Sudac pade na ispucanu kaldrmu.
Povici su odzvanjali ulicom i Fustaras spazi poluizgladnjele ljude kako se slijevaju iz svih smjerova. Palice su isukane, a njegova je
trupa zauzela formaciju oko njega. Unato tome, poeo je preispitivati odlike plana svoga Generala... Bilo ih je toliko mnogo. Kako ih
moe biti toliko mnogo?
Potom se sjetio da je Trea.
Obrisao je krvave mrlje s lica prljavim rukavom. "Svi vi koji sluate takozvanog Ratnika-Proroka", povikao je. "Znajte daemo mi,
Ortodoksni, donijeti propast vama kao to ste vi na propast osudili"
Neto mu prasne o eljust. On tresne unazad drei se za lice, posrne preko nepominog tijela Suca. Zakotrljao se po tvrdom tlu i
osjetio kako mu krv pulsira po vrhovima prstiju. Kamen... Netko je bacio kamen!
Dok mu je u uima zvonilo, a oko njega tutnjao kaos, on se pridigne na jedno koljeno i nae se na nogama. Drei se za vilicu, on
ustane ogleda se oko sebe... i ugleda dvojicu svojih ljudi kako padaju. Njime prostruji strava.

191

Ali General je rekao...

Thunyeranin bijesna pogleda s tri smeurane srankovske glave meu nogama posegnuo je i zgrabio ga za grlo. Na trenutak, ovjek
jedva da se doimao ljudski, toliko je visok i mrav bio.
"Ream thuning praussa!" plavokosi barbarin zagrmi, vitlajui njime uokolo. Fustaras zamijeti naoruane sjene iza njega i osjeti kako
mu se vrisak pretvara u kaalj dok mu je palac gnjeio dunik. "Fraas ka-umrut!"
Naas je ak osjetio hladnou eljeznoga koplja na kriima. Osjeaj kao kada duboko udie ledeni zrak. Zavijajua lica. Vrui mlaz
krvi.
Sopua, zadahtana ivotinja vladala je njegovim crnim srcem, tulila od boli i bijesa.
Stvor imenom Sarcellus vukao se kroz porueni prostor nekog nepoznatog svetita. Tri se dana skrivao po mranim mjestima grada,
ne mogavi zatvoriti lice od boli. Sada, dok se probijao kroz leglo zacrnjenih ljudskih lubanja, razmiljao je o snijegu koji je hujao
Agongorejskim poljanama, o bijelim prostranstvima zacrnjenim smolom. Sjeao se kako je skakao kroz ledeno hladne nanose, a
ledeni su vjetrovi vie tjeili nego grizli. Sjeao se krvi koja je trcala po djevianskoj bjelini i blijedila u ruiaste linije.
No snijeg bijae tako daleko - daleko koliko i Sveti Golgotterath! - a vatra, vatra je plamtjela blizu koliko i njegova opeena koa.
Vatra je jo uvijek gorjela!
Proklet-bio-proklet-bio-proklet-bio-proklet-bio! Daj da mu gloem jezik. Da jebem njegove rane!
"Pati li, Gaorta?"
Trgnuo se kao maka, piljio kroz zgrene prste svoga vanjskoga lica.
Mirna, crna i sjajna poput statue od diorita, Sinteza ga je promatrala s vrha hrpe od nekoliko pougljenjenih tjelesa. Lice mu je
izgledalo bijelo i mokro i nedokuivo u polumraku, kao da je izrezbareno iz krumpira.
Ljutura Staroga Oca... Aurang, Veliki General Lomitelja Svijeta, drevni Princ Inchoroija.
"Boli, Stari Oe! Kako boli!"
"Uivaj dok moe, Gaortha, jer to je samo traak onoga to dolazi."
Stvor imenom Sarcellus mrcao je i jecao, valjao unutarnje i vanjsko lice pod nemilosrdnim zvijezdama.
'Ne", tulio je udarajui razdraeno prstima po kru pod svojim nogama. "Neee!"
"Da", siune usne rekoe. "Sveti rat osuen je na propast... Iznevjerio si nas. Ti, Gaortha."
Divlji uas jurio mu je kroz skutrene misli: znao je to neuspjeh znai, no nije se mogao pomaknuti. Bila je tu samo pokornost pred
Arhitektom, Stvoriteljem.
"Ali nisam ja kriv! Oni su! Cishaurimi zapovijedaju Padiradom! Bila je to njihova"
"Krivica, Gaorta?" Stari Otac ree. "Upravo onaj otrov koji smo htjeli isisati iz svijeta?!"
Stvor imenom Sarcellus podigne ruke u oajnikom pokuaju da se zatiti. Sav udovini i monumentalni sjaj Savjeta kao da se
stutio na njega. "ao mi je, molim vas!"
Siune oi se zaklopie, no stvor imenom Sarcellus nije znao da li od umora ili zato jer razmilja. Kad su se otvorile, bijahu plave
poput slapa. "Jo jedna zadaa, Gaortha. Jo jedna zadaa iz inata."
On pade na trbuh pred Sintezom, previjao se i puzao u agoniji. "Bilo to!" proape. "Bilo to! Izvadit u bilo koje srce! Iskopati
svako oko! Cijeli u svijet odvui u zaborav!"
"Sveti je rat osuen na propast. Morat emo se na neki drugi nain obraunati sa Cishaurimom..." Oi se jo jednom zaklope. "Mora
se Pobrinuti da taj Kellhus umre zajedno s Ljudima od Kljove. Ne smije Pobjei."
I stvor imenom Sarcellus zaboravi na snijeg. Osveta! Osvetae mu ublaiti sprenu kou!
"A sada," lice veliine dlana procijedi, a Gaortha osjeti veliku mo prastaru i asnu, kako isijava kroz grlo usko poput slamke. Tu i
tamo' mali su slapovi praine klizili niz poruene zidove.
"Zatvori lice."
Gaorta je posluao jer je morao, vritao jer je morao.
S Proyasovom porukom zguvanom u desnoj ruci, Cnaiiir je hodao tepihom hodnika u skromnoj, ali strateki smjetenoj vili u kojoj
su Conriyani odluili smjestiti svoje poglavarstvo - ili barem ono to je preostalo od njega. Zastao je prije nego li je zakoraio u
svijetli etverokut dvorita, pognuvi se pod bogato ukraenim dvostruko nadsvoenim stropovima tipinim za kiansku arhitekturu.
Oguljena kora narane, ne dulja od njegovog palca, leala je uvijena u praini koja je okruivala crnu mramornu bazu lijevog pilastra.
Bez razmiljanja, on je podigne i stavi u usta, lecnuvi se od njene gorine.
Svakim je danom bio sve gladniji.
Moj sin! Kako je mogao dati to ime mojemu sinu?
Proyas ga je ekao kraj jednog od tri ustajala ribnjaka u sreditu dvorita, dangubio je s dvojicom mukaraca koje nije prepoznao:
Carskim asnikom i Srijalskim vitezom. Jutarnji oblaci formirali su sumornu procesiju na nebu, vukui svoje sjene po osunanoj zbrci
brda koja su se uzdizala nad sjenovitim trijemima dvorita, naroito na jugu i zapadu.
Caraskand. Grad koji je postao njihova grobnica.
ini to da me naljuti. Da me podsjeti na predmet moje mrnje!
Proyas ga je prvi ugledao. "Cnaiiire, dobro..."
"Ne znam itati", proguna on i baci zguvani sveanj Proyasu pod noge. "Ako eli razgovarati sa mnom poalji poruku, a ne
krabotine."
Proyasovo lice se smrai. "Svakako", ree on nepopustljivo. Kimne prema dvojici neznanaca, kao da pokuava spasiti barem neki
ukoeni privid jnanske pristojnosti. "Ovi ljudi dolaze s jednom tvrdnjom - recimo - kojom ele osigurati moju potporu. Htio sam da je
ti potvrdi."
Obuzet iznenadnim uasom, Cnaiiir je zurio u Carskog asnika, prepoznavi insignije otisnute na ovratniku njegovog prsnog
oklopa. A jasno, bio je tu i plavi ogrta...
Mukarac se namrti i razmijeni nasmijeeni, znaajni pogled sa svojim drugom.

192

"Postaje slab i na razumu", asnik ree glasom kojeg je Cnaiiir prepoznao i predobro. Odjednom ga se sjetio kako odjekuje nad
truplima njegovih suplemenika - u Bitki na Kiyuthu. Ikurei Conphas... Uzvieni General stoji pred njim! Samo, kako ga nije uspio
prepoznati?
Ali ludilo nestaje! Nestaje!
Cnaiiir trepne i ugleda sebe kako sjedi na Conphasovim prsima i ree mu nos kao dijete koje crta po blatu. "to on hoe?" izdere se
na proyasa. Pogleda rijalskog viteza i shvati da je i njega ve vidio, iako se nije mogao sjetiti njegova imena. Malena zlatna Kljova
visjela je oko vrata Zapovjednika Vitezova, okruena naborima bijelog ogrtaa.
Conphas odgovori umjesto Proyasa. "Ono to ja elim, ti barbarski neotesane, jest istina."
"Istina?"
"Lord Sarcellus tvrdi da ima vijesti iz Atrithaua", Proyas ree.
Cnaiiir je zurio u njega, prvi put primijetivi zavoje oko njegovih ruku i udnu mreu upaljenih crvenih linija po njegovom krasnom
licu. "Iz Atrithaua? Ali kako je to mogue?"
"Troje ljudi je istupilo", Sarcellus ree, "iz pobonosti vlastitih srdaca. Tvrde da im je neki ovjek - veteran iz sjevernih karavana
koji je poginuo u pustinji - rekao da nema anse da je Princ Kellhus ono to tvrdi." Srijalski vitez se nasmijei na udan nain - oito
su opekotine, ili to ve bilo to to mu je nagrivalo lice, bile prilino bolne. "Navodno je glavni skandal u Atrithau", nastavi
Sarcellus nemilosrdno, "to to njihov Kralj, Aethelarus, nema ivuih nasljednika. Kua Morghund samo to nije izumrla - zauvijek,
kau. A to znai da je Anasurimbor Kellhus prevarant."
Tiho vibriranje kianskih bubnjeva ispunjalo je tiinu. Cnaiiir se okrene nazad Proyasu. "Rekao si da ele tvoju potporu... Za to?"
"Samo odgovori na prokleto pitanje!" Conphas usklikne.
Ignorirajui Uzvienog Generala, Cnaiiir i Proyas razmijene pogled pun iskrenosti i priznanja. Unato njihovim razmiricama, takvi
su pogledi postali zastraujue uobiajeni tijekom posljednjih tjedana.
"Uz moju potporu," Proyas ree, "misle da mogu suditi Kellhusu bez da izazovu rat unutar ovih prokletih zidova."
"Suditi Kellhusu?"
"Da... Kao Lanom Proroku, u skladu sa Zakonom Kljove."
Cnaiiir se namrgodi. "A to e ti moja rije?"
"Zato jer ti vjerujem."
Cnaiiir proguta slinu. Strana pseta! netko je bjesnio. Goveda! Iz nekog razloga Conphasovim licem prostruji uzbunjeni izraz. "Izgleda
da glasoviti Princ Conriye", Sarcellus ree, "ne eli imati posla s glasinama..."
"Ne u ovako zlokobnoj situaciji!" Proyas se otrese.
Mrdajui vilicom Cnaiiir je zurio u rijalskog viteza, pitajui se to je moglo uzrokovati tako neobian raspored opeklina po
njegovom licu. Sjetio se bitke kod Anwurata i uitka s kojim je zario no u Kellhusova prsa - ili u ono stvorenje koje je izgledalo
poput njega. Sjetio se Serwe kako uzdie pod njim i bol mu zasuzi oi. Samo ga je ona poznavala u srce. Samo je ona razumjela kad
bi se probudio uplakan...
Serwe, ena koju je najvie volio.
Bit e moja! netko u njemu je plakao. Ona pripada meni!
Tako lijepa... Moj dokaz!
Iznenada kao da je sve propalo, kao da je sami svijet natopljen mrtvilom i olovom. I shvatio je - bez tjeskobe, bez boli - da je
Anasurimbor izvan njegovog domaaja. Unato svoj njegovoj mrnji, svom njegovom krgutavom gnjevu, krvavi trag kojeg je
slijedio zavrava ovdje... U gradu.
Mrtvi smo. Svi mi...
Ako e Caraskand ve biti njihova grobnica, pobrinut e se da odreena krv bude prva prolivena.
Ali Moenghus! netko je cvilio. Moenghus mora umrijeti! A ipak, vie se nije mogao sjetiti omraenog lica. Vidio je samo cendravo
djetece...
"Ono to tvrdite je istina", ree on konano. Okrenuo se Proyasu i zadrao njegov zaprepateni smeooki pogled. inilo mu se da
opet osjea okus naranine kore, toliko su gorke bile te rijei.
"ovjek kojeg zovete Princ Kellhus je varalica... Princ niega."
inilo mu se da mu srce nikada nije bilo toliko uvelo i hladno.
Dvorana za audijencije Sapatiahove palae, s mnogo stupova, bila je jednako ogromna kao i vlana galerija starog Kralja Eryeata u
Moraoru, drevna Dvorana Kraljeva u Oswenti, a ipak je pred sjajem Ratnika--Proroka izgledala kao soba s ognjitem u nekoj straari.
Zavaljen u Imbeyanovom prijestolju od bjelokosti i kostiju, Saubon je sa strepnjom promatrao njegov dolazak. Obujmljene divovskim
eljeznim pokalima, kraljevske su vatre pucketale na njegovoj periferiji.ak i nakon toliko vremena inilo se da vrijeaju okolnu
velianstvenost - nametanje sirovog i nazadnog naroda.
No ipak, on je bio Kralj! Kralj Caraskanda.
Odjeven u bijeli brokat, ovjek koji je neko bio Princ Kellhus zaustavi se pred njim, stane na okrugli grimizni sag kakve su
Kianjani koristili za klanjanje. Nije kleknuo, a nije se inilo ni da trepe.
"Zato si me pozvao?"
"Da te upozorim... Mora pobjei. Vijee se uskoro sastaje..."
"Ali Padirada dri sve prilaze, vlada okolicom. Osim toga, ne mogu napustiti svoje sljedbenike. Ne mogu vas napustiti."
"Ali mora! Osudit e te. ak i Proyas!"
"A ti, Coithuse Saubone? Hoe li me i ti osuditi?"
"Ne... Nikada!"
"Ali ve si im dao svoja jamstva."
"Tko to kae? Koje se laljivac usuuje"
"Ti. Ti to kae."
"Ali... Ali mora razumjeti!"

193

"Razumijem. Uzeli su tvoj grad za taoca. Ti samo mora platiti."

"Ne! Nije tako. Nije!"
"Nego kako je?"
"Nego... Nego... Tako je kako je!"
"Cijeli svoj ivot udio si za time, Saubone, za raskoi tiranina - to je uinak starog Eryeata, tvog oca. Reci mi, kome si trao,
Saubone, nakon to bi te otac istukao? Tko ti je otirao posjekotine runom? Tvoja majka? Ili moda Kussalt, tvoj dvornik?"
"Nitko me nije tukao! On... On..."
"Znai, Kussalt. Reci mi, Saubone, to je bilo tee? Izgubiti ga na Mengedskoj poljani ili saznati da te cijeloga ivota mrzio?"
"Tiina!"
"Cijeli tvoj dugi ivot nitko te nije poznavao."
"Tiina!"
"Cijeli svoj dugi ivot patio si, sumnjao si"
"Ne! Ne! Tiina!"
"- i kanjavao one koji su te htjeli voljeti."
Saubon poklopi ui velikim rukama. "Prestani! Zapovijedam ti!"
"Kao to si kanjavao Kussalta, kao to kanjava"
"Tiina-tiina-tiina! Rekli su mi da e to uiniti! Upozorili su me'"
"Doista. Upozorili su te na istinu. Da ne zaluta u mree Ratnika--Proroka."
"Kako ti to moe znati?" Saubon povie, savladan tugom i nevjericom "Kako?"
"Zato jer je to Istina."
"Onda kvragu s njom! Kvragu s istinom!"
"A to s tvojom besmrtnom duom?"
"Onda neka bude prokleta!" zagrmio je i skoio na noge. "Prihvaam to - prihvaam sve to! Prokletstvo u ovom ivotu! Prokletstvo
u svim drugim ivotima! Muke neka se samo gomilaju! Sve bih podnio samo da budem Kralj jedan dan! Gledao bih te slomljenog i
krvavog ako bi to znailo da je ovo prijestolje moje! Pristao bih samom Bogu kopat oi!"
Posljednji uzvik odjeknuo je praznim niama dvorane za audijencije i vratio mu se u opsjedajuim drhtajima: kopa-kopat-oi-oi...
Pade na koljena pred svoje prijestolje i osjeti kako ga vruina kraljevskih vatri grize za kou natopljenu suzama. Nastade dreka,
zveket oklopa i oruja. uvari su dojurili...
No Ratniku-Proroku nije bilo ni traga.
"On-on nije stvaran", Saubon je mumljao u prazninu svog dvora. "On ne postoji!"
No zlatom nakiene ake nastavile su udarati. Nee prestati nikada.
Danima je sjedio na terasi, izgubljen u svjetovima koje je pretraivao u svojim transovima, koji god oni bili. U zoru i u sumrak
Esmenet bi dola k njemu i ostavila mu krag vode prema njegovim uputama. Nosila mu je i hranu iako ju je zamolio da ne nosi.
Zurila bi u njegova iroka nepomina lea, u njegovu kosu koja je vijorila na povjetarcu. U umirue sunce na njegovom licu, i
osjeala se poput djevojice koja klei pred idolom i nudi rtvu neem udovinom i nezasitnom: usoljenu ribu, suhe ljive i smokve,
beskvasni kruh - dovoljno da uzrokuje omanje nemire u donjem gradu.
Nije nita ni taknuo.
Onda je jedne zore otila k njemu, ali njega nije bilo.
Nakon oajnike jurnjave kroz galerije palae, pronala ga je u njihovim odajama, upavog i poletnog, kako se ali sa Serwe koja je
upravo ustala.
"Esmi-Esmi-Esmi", djevojka nateenih oiju se durila. "Moe li mi donijeti malog Moenghusa?"
Previe obuzeta osjeajem olakanja da bi se naljutila, Esmenet se sagne u susjednu djeju sobu i podigne crnokosu bebu iz
kolijevke. Iako ju je njegov zapanjeni pogled nasmijao, zimsko plavetnilo njegovih oiju bilo joj je zastraujue.
"Ba sam govorio", Kellhus ree dok je pruala dijete Serwe, "da su me Velika Imena pozvala..." On prui ruku s aureolom. "ele
pregovarati."
Naravno, nije uope spomenuo svoju meditaciju. Nikada nije.
Esmenet ga primi za ruku, sjedne pored njega na krevet, tek tada shvativi implikacije onoga to je rekao.
"Pregovarati?" ona iznenada povie. "Pozvali su te da te osudeV "Kellhuse?" Serwe upita. "Kako to misli?"
"Da su ti pregovori zamka", Esmenet usklikne. Neumoljivo je zurila u Kellhusa. "Zna to!"
"Kako to misli?" Serwe usklikne. "Svi vole Kellhusa... Sada svi znaju."
"Ne, Serwe. Mnogo je onih koji ga mrze - vrlo mnogo. Vrlo mnogo njih eli ga vidjeti mrtvog!"
Serwe se nasmije nesvjesno kao to je samo ona to bila u stanju. "Esmenet..." ree ona, odmahujui glavu kao da se obraa dragoj
budali. Podignula je malog Moenghusa u zrak. "Teta Esmi zaboravlja", gugutala je djetecu. "Daaaa. Zaboravlja tko je tvoj tata!"
Esmenet je zapanjeno gledala. Ponekad je najvie od svega htjela zavrnuti djevojci vratom. Kako? Kako on moe voljeti takvu
hihotavu glupau?
"Esmi..." Kellhus ree naglo. Upozorenje u njegovom glasu sledilo joj je srce. Okrenula se prema njemu i pogledom viknula
'Oprosti mi!'.
No u isto vrijeme nije mogla popustiti, ne sada, ne nakon onoga to je saznala. "Reci joj, Kellhuse! Reci joj to e se dogoditi!"
Ne opet. Ne opet!
"Sluaj me, Esmi. Nema drugog naina. Zaudunyani i Ortodoksni ne smiju zaratiti meusobno."
"ak ni za tebe?" povie ona. "Ovaj Sveti rat, ovaj grad, sve je to obina milostinja u usporedbi s tobom! Zar ne vidi, Kellhuse?"
Njezino oajanje preraslo je u iznenadnu tjeskobu i usamljenost, i ona ljutito obrie suze Ovo je prevano za sebinu tugu! Ali toliko
sam mnogo izgubila!
"Zar ne zna koliko si dragocjen? Sjeti se to je Akka rekao! to ako si ti jedina nada za ovaj svijet?"
On obujmi njezin obraz, pogladi joj obrvu palcem koji bijae topao na njezinoj sljepoonici.

194

"Ponekad, Esmi, moramo proi smrt da bismo stigli na odredite." Sjetila se Kralja Shikola iz Traktata, poremeenog Xeraskog Kralja
koji je naredio smaknue Kasnijeg Proroka. Sjetila se njegove pozlaene bedrene kosti, instrumenta presude, koja je do danas ostala
najsnaniji simbol zla u Inritizmu. Je li Inri Sejenus rekao isto to svojoj nepoznatoj ljubavi? Da gubitak nekako moe osigurati
blaenstvo?
Ali to je ludost!
"Najkrai put", ree ona, uasnuta uplakanim prezirom u svom tonu.
No lice s plavom bradom se nasmijeilo. "Da", Ratnik-Prorok ree. "Logos."
"Anasurimbore Kellhuse," Gotian je govorio svojim snanim glasom, "osuujem te kao Lanog Proroka i kao pretendenta na
pripadnost ratnikoj kasti. Presuda je Vijea Velikih i Manjih Imena da bude muen na nain propisan Svetim pismom."
Serwe je zaula krik koji je nadglasao gromoglasnu galamu, i tek je kasnije shvatila da je to bila ona. Moenghus je jecao u njezinom
naruju i ona ga je automatski poela njihati, iako je bila previe uplaena da bi ga umirivala gugutanjem. Stotinu Stupova isukali su
maeve i sada su se gomilali s obje njihove strane, razmjenjujui bijesne poglede sa rijalskim vitezovima.
"Ne sudite vi nikome!" netko je urlao. "Samo Ratnik-Prorok izgovara sudove Bogova! Vi ste ti koji su manjkavi! Vi ste ti kojie
biti kanjeni.
"Laan! Laan!"
inilo se da tisuu izgladnjelih lica izvikuje tisuu gladnih stvari. Optube. Kletve. Tualjke. Zrak bijae prepun vlanih povika.
Stotine su se okupile u uruenoj ljuturi Citadele Psa da bi uli odgovor Ratnika-Proroka na optube Velikih i Manjih Imena. Vrue na suncu, crne su se ruevine uzdizale oko njih: zidovi koje nisu gutali svodovi,
temelji prekriveni nagomilanim ruevinama, bok sruenog tornja gol i obao meu krem, poput bokova kita koji izbija na povrinu
uzburkanog mora. Ljudi od Kljove okupili su se na svakoj ukoenoj povrini i pod svakim monolitnim ostatkom. Lica i ake ispunjali
su svaki kutak istog tla.
Instinktivno privivi dijete vrsto na prsa, Serwe se prestravljeno ogledavala oko sebe. Esmije bila upravu... Nismo trebali doi!
Pogledala je Kellhusa i nije se iznenadila boanskom mirnoom s kojom je promatrao mase. ak i ovdje izgledao je kao boanski
avao koji privruje ono to se dogaa za ono to bi se trebalo dogaati.
Natjerat e ih da vide!
No graja se udvostruila i odjekivala je njezinim tijelom. Nekoliko je mukaraca izvuklo noeve, kao da je zvuk bijesa dovoljan
razlog za krvoedne nerede.
Toliko mrnje.
ak su i Velika Imena, okupljena na raienoj sredini dvorita tvrave, izgledala zabrinuto. Gledali su zgranuto u razbjenjelu
gomilu, gotovo kao da broje. Ve je izbilo nekoliko tunjava: vidjela je bljesak otrica i nespretno mlataranje udova meu
naguvanom svjetinom - sljedbenike su napali nevjerni.
Izgladnjeli fanatik s noem uspio se provui kroz Stotinu Stupova i pojurio je prema Ratniku-Proroku...
... koji mu je uzeo no iz ruke kao da je dijete, primio ga za vrat jednom rukom i podignuo ga s tla kao sopueg psa.
Naikano tlo postupno utihne kako je sve vie i vie ljudi okretalo uasnute poglede prema Ratniku-Proroku i njegovom teretu koji
se bacakao - sve dok se ubrzo nije ulo jedino grgljanje onoga koji ga je pokuao ubiti. Serwe se najeila od uasa. Zato to ine?
Zato izazivaju njegov gnjev?
Kellhus baci mukarca na pod, gdje je nastavio nepomino leati, hrpa mlitavih udova.
"ega se to bojite?" Ratnik-Prorok upita. Njegov ton bio je istovremeno tugaljiv i zapovjedan - ne arogantan kao u Kralja sigurnog u
svoje sankcije, nego despotski glas Istine.
Gotian se probijao kroz isprijeene promatrae. "Gnjeva Bojeg," povie on, "koji nas kanjava jer titimo neman!"
"Ne", njegove plamtee oi pronale su ih meu gomilom: Saubona Proyasa, Conphasa i ostale. "Bojite se da e rastom moje moi
vaa poeti blijedjeti. Ne inite to u ime Boje, ve u ime lakomosti. Ne biste dopustili ni Bogu da posjeduje va Sveti rat. A ipak, u
svakom od vaih srdaca postoji neto to vas proganja, tjeskobno pitanje koje samo ja vidim: to ako on stvarno jest Prorok? Kakva
nas propast oekuje onda?"
"TIINA!" Conphas zagrmi; slina mu je letjela sa zgrenih usana.
"A ti, Conphase? to ti skriva?"
"Njegove su rijei koplja!" Conphas povie ostalima. "I sam njegov glas je svetogr e!"
"Ali ja samo postavljam vae pitanje: to ako ste u krivu?"
ak je i Conphas bio zaprepaten snagom tih rijei. Bilo je to kao da je Ratnik-Prorok iznio taj zahtjev glasom Boga samoga.
"Okreete se bijesu u odsustvu sigurnosti", nastavio je alosno. "Pitam vas samo ovo: to pokree vae due? Je li to uistinu Bog?
Bog sa sigurnou i slavom hoda kroz ljudska srca! Hoda li Bog tako i kroz vas? Hoda li Bog tako i kroz vas?"
Tiina. estoki muk straha, kao da su kongregacija zavedene djece iznenada suoena s prijekorom svog boanskog oca. Serwe osjeti
kako joj suze preplavljuju obraze.
Vide! Oni napokon vide!
No onda je rijalski vitez imenom Sarcellus, jedini ije je lice ostalo pobono i bez traga oklijevanja, odgovorio glasnim,
razgovjetnim glasom.
'"Sve to je sveto i sve to je pokvareno'", ree Zapovjednik Vitezova citirajui Kljovu, '"govori ljudskim srcima, i oni su
izbezumljeni i pruaju ruke prema tami, nazivajui je svjetlom.'"
Ratnik-Prorok otro je zurio u njega i uzvratio mu citatom: '"Sluajte Istinu, jer ona hoda ustro meu vama i ne da se zanijekati.'"
Obuzet blaenom mirnoom, Sarcellus odgovori: '"Bojte ga se, jer on je obmanjiva, utjelovljenje Lai, doao meu vas da zatruje
vode srca vaih.'"
A Ratnik-Prorok se alosno nasmijei. "Utjelovljenje lai, Sarcelluse?" Serwe je gledala kako njegove oi pretrauju gomilu, a onda
zastaju na Scylvendiju u blizini. "Utjelovljenje lai", ponovi on, gledajui u nepopustljivo lice tog zlotvora. "Lov ne mora zavriti...
Imaj to na umu kad se sjeti tajne ratovanja. Jo uvijek uiva povjerenje Velikih."
"Lani Prorok", Sarcellus nastavi. "Princ niega."

195

Kao da su te rijei znak, rijalski vitezovi navale na Stotinu Stupova i zauje se zveket estokog oruja. Netko zavriti i jedan Vitez
pade na koljena drei lijevom rukom batrljak koji je ikljao krv na mjestu gdje mu je trebala biti desna ruka. Jo jedan krik, pa jo
jedan, a onda je izgladnjela svjetina, kao da se probudila iz mrtvila pijanstva, poletjela naprijed.
Serwe je vritala, drei se vrsto za bijeli rukav Ratnika-Proroka, steui dijete u divljem oajanju. Ovo nije stvarnost...
No bilo je beznadno. Nakon nekoliko trenutaka zavijajueg pokolja, rijalski su vitezovi doli do njih. S uasom kao u nonoj mori
gledala je Ratnika-Proroka kako hvata otricu meu dlanove, lomi je, a onda dotie vrat napadaa. ovjek se zgrio. Drugoga je
uhvatio za ruku koja je odjednom postala mlitava kao vrea, a zatim zario aku kroz njegovo lice kao da mu je glava dinja.
Negdje nemogue daleko ula je Gotiana kako se dere na svoje ljude, grmi na njih da stanu.
Gledala je Viteza manijakalnog lica kako juri na nju s maem podignutim prema suncu, no onda se naao na podu, petljajui po
fontani krvi koja se rascvala na njegovom boku, a onda se oko nje nala ogromna ruka, tigrasta od oiljaka i nevjerojatno jaka.
Scylvendi? Scylvendi ju je spasio?
Vrhovni zapovjednik napokon ih je uspio zauzdati i rijalski vitezovi popuste i odstupe. Bijahu mravi i nalik vukovima pod
oklopima od veriga. Kljove koje su nosili na zamrljanim i otrcanim ogrtaima izgledale su izlizano i pokvareno.
inilo se kao da je cijeli svijet erumpirao zborom zavijajuih grla.
Gotian zakorai iz znojne grmljavine svojih ljudi, i nakon to je nakratko tmurno pogledao Cnaiiira, okrene se Ratniku-Proroku.
Njegovo neko aristokratsko lice izgledalo je izmodeno i ogoreno, kao u ovjeka kojeg je izmuio okrutni svijet.
"Predaj se, Anasurimbore Kellhus", ree on hrapavim glasom. "Bit e muen kako nalae Sveto pismo."
Serwe se bacakala u stisku ovjeka stepe sve dok je nije pustio. Zurio je u nju pun divljeg uasa i ona je osjeala samo mrnju mrnju koja lomi kosti. Zateturala je do Kellhusa i zarila lice i dijete u njegov ogrta. "Predaj se!" jecala je. "Moj gospodaru, mora se
predati! Nemoj umrijeti ovdje! Ne smije umrijeti!"
Osjeala je Prorokove blage oi na sebi, njegov boanski zagrljaj oko sebe. Pogledala je gore u njegovo lice i vidjela ljubav u
njegovim sjajnim boanski dalekim oima. Ljubav Boga prema njoj! Prema Serwe, prvoj eni i ljubavnici Ratnika-Proroka. Prema
djevojci koja nije bila nita..
Blistave suze granale su joj se po obrazima. "Volim te!" povikala je. "Volim te i ne smije umrijeti!"
Spusti pogled na dijete koje je kmealo izmeu njih. "Na sin!" jecala je. "Na sin treba Boga!"
Osjetila je kako je grube ruke povlae natrag i bol kakvu nikada prije nije iskusila dok su je upali iz njegovog naruja. Moje srce!
Trgaju me od mog srca!
"On je Bog!" vritala je. "Zar ne vidite? On je Bogl" Otimala se odovjeka koji ju je drao, no bio je prejak. "Bog!"
ovjek koji ju je drao progovori: "U skladu sa Svetim pismom?" Bio je to Sarcellus.
"U skladu sa Svetim pismom", Vrhovni zapovjednik odvrati, no sada sa aljenjem u glasu.
"Ali ona ima novoroeno dijete!" netko drugi povie - Scylvendi... to je htio rei? Pogledala ga je, no on bijae tek mrana sjena u
kongregaciji ratobornih ljudi, slijepljen suzama i suncem.
"To ne mijenja nita", Gotian odgovori, glasom otvrdnutim luakom odlunou.
"Moje dijete!" Je li to bio oaj, bol u Scylvendijevom glasu?
Ne... ne tvoje dijete. Kellhuse? to se dogodilo?
"Onda ga uzmi." Kratko, kao da eli uguiti daljnje ponienje.
Netko joj istrgne uplakano dijete iz naruja. Ode jo jedno srce. Jo jedna bol.
Ne... Moenghuse? to se dogaa?
Serwe je vritala sve dok joj se nije inilo da e joj oi buknuti u plamen, a lice se smrviti u prainu.
Bljesak sunca na nou. Sarcellusovom nou. Zvukovi. Slavljeniki i uasnuti.
Serwe osjeti kako joj se ivot prolijeva po prsima. Micala je usnama da mu se obrati, boanskomovjeku toliko blizu, da mu kae
neto za kraj, no nije bilo zvuka, nije bilo daha. Podignula je ruke i kapljice crnog vina curile su joj s ispruenih prstiju...
Moj Proroe, moja ljubavi, kako je to mogue?
Ne znam, draga Serwe...
I dok su se nebo i zavijajua lica pod njim mraila, sjetila se njegovih rijei koje joj je jednom uputio.
"Ti si nevinost, draga Serwe, jedino srce koje ne moram uiti..."
Posljednji bljesak sunca, pospan, kao da ga gleda dijete koje se budi iz snova pod prozranim stablom.
Nevinost, Serwe.
Kronja udova, sve mranija, topla i vunenasta poput vela. Nema vie sunca.
Ti si milost koju trai.
Ali moje dijete, moje

196

oglavlje dvadeset tree

CARASKAND
Ljudima krug nikada nije zatvoren. Mi se uvijek kreemo u spiralama.
DRUSAS ACHAMIAN, KOMPENDIJ PRVOGA SVETOGA RA TA
Dovedite onoga koji je izrekao proroanstvo sudu sveenika, i ako to proro anstvo osude istinitim, kli ite mu jer je ist, a ako
proroanstvo osude lanim, priveite ga uz truplo ene njegove i objesite ga jedan lakat iznad zemlje jer je ne ist, prokletstvo pred
Bogovima.
JAMSTVA 7:48, KRONIKA KLJOVE
Kasna zima, 4112. godina Kljove, Caraskand
Bilo je to kao da ga je netko opalio tapom iza koljena. Eleazaras je posrnuo naprijed, no pridrale su ga snane ruke Lorda Chinjose,
Grofa--Palatina od Antanamere.
Ne... Ne.
"Zna li to to znai?" Chinjosa procijedi.
Eleazaras odgurne Palatina od sebe i napravi jo dva pijana koraka prema Chepheramunnijevom tijelu. Polumrak bolesnike sobe
bio je ublaen hrpom svijea na uzglavlju kreveta. Sam krevet bijae raskoan, smjeten meu etiri mramorna stupa koji su
podupirali niski svod stropa. No smrdio je po izmetu, krvi i kugi.
Chepheramunnijeva glava leala je pod skupom svijea, no njegovo lice...
Nije ga bilo.
Tamo gdje je njegovo lice trebalo biti lealo je neto to je liilo izvrnutom pauku, s nogama zgrenim oko trbuha u smrti. Ono to je
neko bilo Chepheramunnijevo lice lealo je odmotano preko lankova i goljenica iljastih udova. Eleazaras je vidio poznate djelie:
jednu nosnicu, upavi greben obrva. Od ispod je vidio oi bez kapaka i sjaj ljudskih zuba, otkrivenih i bez usnica.
I ba kao to je ona budala Skalateas tvrdio, nigdje nije osjetio znamen magije.
Chepheramunni - Cishaurimov pijun lanog lica.
Nemogue.
Vrhovni vladar Gimiznih Tornjeva se nakalje, i trepne sebi nesvojstvene suze. Ovo je bilo previe.ak se i sami zrak inio poput
neega iz none more od suludih implikacija. Tlo mu je propalo pod nogama. Jo jednom ga je Chinjosa pridrao.
"Vrhovni vladaru! to to znai?"
Da smo osueni na propast. Da sam odveo svoju kolu u unitenje.
Cijeli niz katastrofa. Katastrofalni gubici u Bitki kod Anwurata. General Setpanares ubijen. Petnaestorica visokorangiranih
arobnjaka umrla u pustinji i od kuge. I katastrofa u Iothiahu koja je uzela jo dva ivota. Sveti rat pod opsadom i izgladnio.
I sada ovo... Pronai njihovog omraenog neprijatelja ovdje, stajati s njim na vrhu. Koliko je Cishaurim znao?
"Propali smo", Eleazaras promrmlja.
"Ne, Vrhovni vladaru", Chinjosa odvrati, dubokim glasom koji jo uvijek bijae stegnut od uasa.
Eleazaras se okrene prema njemu. Chinjosa bijae krupan, kran mukarac odjeven za bitku, u oklopu od eljeznih prstenova preko
kojeg je nosio rastvoreni kianski kaput od crvene svile. Od bijele minke njegovo je lice markantnih crta bljetalo u odnosu na crnu
etvrtastu bradu. Chinjosa se pokazao nepobjedivim na bojnom polju, sposobnim zapovjednikom, a u odsustvu Iyokusa i otroumnim
savjetnikom.
"Bili bismo propali da nas je ovo udovite povelo u bitku. Moda su nam se Bogovi nasmijeili s njihovim jadima."
Eleazaras je tupo buljio u Chinjosino lice, obuzet novom zastraujuom pomisli. "Ti jesi ono to jesi, Chinjosa?"
Palatin od Antanamere, provincije koja se toliko esto pokazivala kimom Visokog Ainona, otro ga je pogledao. "To sam stvarno
ja, Vrhovni vladaru."
Eleazaras je prouavao kastinskog plemia i inilo mu se kao da ga je njegova jednostavna, ratnika snaga povukla s ruba oaja.
Chinjosa je bio u pravu. Ovo nije bila jo jedna katastrofa; bila je to... neka vrst blagoslova. No ako su mogli zamijeniti
Chepheramunnija... Sigurno ih ima jo.
"Nitko ne smije znati za ovo, Chinjosa. Nitko."
Palatin kimne u priguenom svjetlu.
Da se barem onaj mandatovski nezahvalnik slomio!
"Odstrani mu glavu," Eleazaras ree glasom glatkim od rastueg bijesa, "a zatim baci truplo na lomau."
Achamian i Xinemus hodali su putovima sumraka, izmeu svjetla i mraka, gdje su samo sjene poznate. Tu nije bilo hrane, ni vode
koja daje ivot, i njihova su tijela koja su nosili na leima kao to bi nosio truplo, strahovito patila.

197

Put sumraka. Put sjena. Od lukog grada Jokthe do Caraskanda.

Kad su prolazili pored neprijateljskih tabora, osjeali su iskopane oi Cishaurima - sjajne, iste, poput svjetiljke uperene u srebrno
zrcalo - kako ih trae s onu stranu horizonta. Mnogo je puta Achamian osjetio to nezemaljsko svjetlo kako baca sjene na njihove
sjene. Mnogo je puta Achamian pomislio da su osueni na propast. No svaki put bi te oi odustale od neljudskog promatranja, ili
zavarani ili... Achamian nije mogao rei zato.
Dosegavi zidine, pokazali su se pred malenim stranjim dverima. Bila je no i baklje su sjajile izmeu krunita bedema nad njima.
Achamian je zazvao zaprepatene straare: "Otvorite dveri! Ja sam Drusas Achamian, Uenjak Mandata, a ovo je Krijates Xinemus,
Maral od Attrempusa... Doli smo dijeliti vae muke!"
"Ovaj grad je proklet i osuen na propast", netko vikne odozgo. "Tko bi htio ui u takvo mjesto? Tko osim luaka ili izdajica?"
Achamian zastane prije nego e odgovoriti, pogoen tmurnim uvjerenjem u mukarevom tonu. Ljudi od Kljove, shvatio je, izgubili
su svaku nadu.
"Oni koji se ele brinuti za svoje blinje", ree on. "Makar i do smrti."
Nakon stanke, vanjska se vrata irom otvorie i epa ih trupa Tydonaca upalih obraza. Konano su se nali u uasu Caraskanda.
Kompleks hramova Csokis, Esmenet jeula od nekoga, bio je jednako star kao i Veliki Xijoserov zigurat u Shigeku. Zauzimao je
sredite Zdjele, a s vapnencem poploanih istina njegovog sredinjeg kampusa, Kalaula, moglo se vidjeti svih pet okolnih brda. U
sredini kampusa raslo je golemo stablo, prastari eukaliptus kojeg su Ljudi jo od pamtivijeka nazivali Umiaki. Esmenet je plakala u
njegovoj velikoj sjeni, zurei u objeene figure Kellhusa i Serwe. Maleni Moenghus drijemao je u njezinom naruju - potpuno
nesvjestan.
"Molim te... Molim te, Kellhuse, probudi se, molim te!"
Pred urlajuom gomilom Incheiri Gotian skinuo je Kellhusu odjeu, a onda ga izbievao cedrovim granama dok nije krvario iz
stotinu mjesta. Kasnije su privezali njegovo krvavo tijelo za Serwino golo truplo, gleanj uz gleanj, zapee uz zapee, lice uz lice.
Zatim su privezali njih dvoje ispruenih udova za veliki bronani obru, kojeg su podigli i prikovali lancima - naglavce, jo k tome za valoviti obujam Umiakijeve najnie i najdeblje grane. Esmenet je zavijala dok joj glas nije nestao.
Sada su se vrtili u polaganim krugovima, zlatnih kosa isprepletenih na povjetarcu, ruku i nogu izbaenih kao u plesaa. Esmenet
ugleda blijede grudi prignjeene uz sjajni prsni ko, dlake ispod pazuha uvijene poput rogova, a onda su se u vidokrugu pojavila
Serwina krhka lea, koja su izgledala gotovo muka zbog duboke linije kraljenice. Ugledala je njezino spolovilo, golo meu
rairenim nogama, pritisnuto uz zbrku Kellhusovih genitalija...
Serwe... Lice joj je tamnilo kako se krv slijegala, udovi i torzo bijahu kao isklesani u sivom mramoru, savrenije forme od bilo
kojeg umjetnikog djela. I Kellhus... Lice mu bijae sjajno od znoja, njegova miiava lea bijelila su se izmeu upaljenih crvenih
pruga. Oi mu bijahu nateene i zatvorene.
"Ali rekao si!" Esmenet je tulila. "Rekao si da Istina ne moe umrijeti!"
Serwe mrtva. Kellhus umire. Ma koliko dugo gledala, ma koliko god razumna bila, ma koliko prodorne njezine prijetnje...
Svuda naokolo, mrtvi i umirui. Suludo klatno.
Privijajui vrsto Moenghusa, Esmenet se previjala na smolastoj prostirci od lia. Imalo je gorak miris kad bi ga zgnjeila tijelom.
"Imaj to na umu kad se sjeti tajne ratovanja..."
Inriti bi utihnuli dok je on prolazio i pratili ga pogledom kao to bi pratili kraljeve. Cnaiiir je dobro znao kakav utisak ima njegovo
prisustvo na druge ljude. ak ni pod zvjezdanim nebom nije trebao zlato, glasnike ili zastave da bi pokazao svoj poloaj. Svoju je
slavu nosio na koi ruku. On bijae Cnaiiir urs Skiotha, krotitelj konja i ljudi; drugima je dovoljan jedan pogled na njega da ih obuzme
strah.
"Lov ne mora zavriti..." Uuti! Uuti!
Kalaul, iroki sredinji kampus Csokisa, vrvio je bijednim i odvratnim ovjeanstvom. Po rubovima kampusa, Inriti su se gurali po
monumentalnim stepenitima hramova koji su u Cnaiiirovim oima izgledali jednako staro kao i oni koje je viao u Shigeku ili
Nansuru. Drugi su vrebali pod stupovima fasada spavaonica i napola unitenih samostana. Po itavoj okolici kampusa Inriti su sjedili
na prostirkama i mrmljali meusobno. Neki su ak zapalili i male vatre, palili aromatine smole i korov - nesumnjivo rtve za svog
Ratnika-Proroka. Gomila se zgunjavala kako se pribliavao ogromnom stablu u sredini Kalaula. Vidio je ljude samo u kouljama,
stranjica umrljanih izmetom. Vidio je druge kojima su trbusi izgledali pribijeni za kraljenicu. Sreo je jednog kretena koji je gol do
pasa poskakivao i tresao skupljenim akama iznad glave kao da su zveka. Kad je Cnaiiir odgurnuo imbecila u stranu, neto nalik
kameniima rasulo se po kamenim ploama. uo je luaka kako tuli za svojim zubima iza njegovih lea.
"... tajne ratovanja..."
Lai! Nove lai!
Ne marei za prijetnje i psovke koje su pratile njegov prolazak, Cnaiiir se nastavio probijati naprijed, gurajui se kroz smrdljivo
more glava, laktova i ramena. Stao je tek kad je mogao jasno vidjeti veliko stablo koje su zvali Umiaki. Poput ogromnog
preokrenutog korijena, uzdizalo se prema nonom nebu crno i bez lia, ovijajui svoju okolinu neprobojnim mrakom.
"Jo uvijek uiva povjerenje Velikih..."
Koliko god Cnaiiir piljio, nije mogao vidjeti Dunyanjanina - ni Serwe.
"Die li jo uvijek?" povikao je. "Kuca li mu jo uvijek srce?"
Inriti nakupljeni oko njega okretali su se jedni drugima, razmjenjivali poglede prepune nervoze i zbunjenosti. Nitko nije odgovarao.
Mutave pijanice!
Krio je put kroz njih pun gaenja, gurajui ljude u stranu da bi mogao proi naprijed. Konano je doao do obrambene linije
rijalskih vitezova, od kojih mu je jedan pritisnuo dlan na prsa da ga zadri podalje. Cnaiiir se mrgodio dok ovaj nije maknuo ruku, a
onda se ponovno zapiljio u tamu pod Umiakijem.
Nije vidio nita.
Neko je vrijeme razmiljao da maem prokri put do stabla. A onda je procesija rijalskih vitezova s bakljama prola s druge strane
Umiakija, i Cnaiiir je naas spazio njegovu raskreenu siluetu - ili moda njezinu? - ocrtanu blistavim svjetlima.

198

Prednji redovi Inrita poeli su uzvikivati, neki od ushienja, a neki podrugljivo. Kroz graju, Cnaiiir zauje barunast glas, izgovoren
tonom koji je samo njegovo srce moglouti.
"Dobro da si doao... Tako i dolikuje."
Cnaiiir je uasnuto zurio u figuru na kolutu. Onda je niz baklji produio dalje, a tama ponovno obuze tlo pod Umiakijem. Okolna
graja se stia, razlomljena na pojedinane povike.
"Svi ljudi", glas ree, "trebali bi znati plodove svog rada."
"Doao sam te gledati kako pati!" Cnaiiir povie. "Doao sam te gledati kako umire!"
Krajikom oka vidio je da se ljudi uzbunjeno okreu prema njemu.
"Ali zato? Zato bi to elio?"
"Zato jer si me izdao!"
"Kako? Kako sam te izdao?"
"Treba samo progovoriti! Ti si Dunyanjanin!"
"Precjenjuje me... Vie ak i od ovih Inrita."
"Zato jer znam! Samo ja znam to si! Samo te ja mogu unititi!" Nasmijao se kako se samo Poglavica Utemota krvlju mnogih
obliven moe smijati, a onda pokazao prema tami pod Umiakijem. "Posvjedoi..."
"A moj otac? Lov ne mora zavriti - zna to."
Cnaiiir je stajao bez daha, nepomian poput kamena podmuklo skrivenog u stepskoj travi da se konj na njega ozlijedi.
"Sklopio sam pogodbu", ree on. "Popustio sam pred veom mrnjom."
"Jesi li?"
"Jesam! Jesam! Pogledaj je! Pogledaj to si joj uinio!"
"to sam ja uinio, Scylvendi? Ili to si ti uinio?"
"Mrtva je! Moja Serwe! Moja Serwe je mrtva! Moja nagrada!"
"Ah, da... to li e aptati sad kad vie nema tvoje nagrade? Kako e te procjenjivati?"
"Ubili su je zbog tebe!"
Smijeh, zvuan i bezbrian, poput dobrodunog ujaka koji se previe zagledao u aicu.
"Govori kao pravi Sin Stepe!"
"Ti se to meni ruga?"
Teka ga ruka zgrabi za rame. "Dosta!" netko je vikao. "Obuzdaj svoje ludilo! Prestani govoriti tim poganim jezikom!"
Jednim jedinim pogledom Cnaiiir epa ruku i zakrene je, isteui tetivu i kost. Bez imalo truda zakrenuo je budalu koja ga je
zgrabila s njegovog mjesta meu ostalima. Bacio je prestraenog nezahvalnika na pod.
"Rugam? Tko bi se usudio rugati ubojici?"
"Ti!" Cnaiiir zaurla na stablo. Prui ruke koje su u stanju lomiti vratove. "Ti si je ubio!"
"Ne, Scylvendi. Ti si... Kad si prodao mene."
"Da bih spasio svog sina!"
I Cnaiur ju je vidio, mlitavu i prestravljenu u Sarcellusovom naruju; krv joj je ikljala po haljini, oi su nestajale u tami... Tama!
Koliko je puta promatrao kako prodire oi?
uo je tuljenje djeteta iz tame.
"Trebali su ubiti kurvu!" Cnaiur zaurla.
Sada je ve nekoliko Inrita vikalo na njega. Osjetio je kako mu je udarac okrznuo lice, spazio bljesak otrice. Zgrabio jeovjeka za
glavu i zario mu palce u oi. Neto otro ubolo ga je u bedro. ake su mu udarale u lea. Neto - palica ili drka maa - kresnulo mu je
po sljepoonici; ispustio je ovjeka i zateturao unazad. Ugledao je crni Umiaki i uo Duyanjanina kako se smije, smijao se kao to su
se Utemoti smijali.
"Cendra vac!"
"Ti!" zagrmi on mlatei ljude kamenim akama. "TI!"
Iznenada je gomila koja ga je grabila i sjekla uzmaknula unazad pred osobom koja se naguravala njemu zdesna. Nekoliko njih
povikalo je ispriavajui se. Cnaiiir baci pogled na mukarca koji bijae visok gotovo koliko i on, iako ne toliko krupan.
"Zar si prolupao, Scylvendi? To sam ja! Ja!"
"Tisi ubio Serwe."
I odjednom neznanac postane Coithus Saubon, odjeven u pokajnike, otrcane ogrtae. Kakva je ovo opaina?
"Cnaiure," Galeotski Princ usklikne, "s kime to razgovara?"
"Ti..." tama se cerekala.
"Scylvendi?"
Cnaiiir otrese njegov vrsti stisak. "Ovo je luako bdijenje", procijedi on.
Pljune, okrene se i pone probijati van iz tog smrada.
Esmi...
Srce mu je zaigralo pri pomisli na nju. Stiem, draga moja. Tako sam blizu!
inilo mu se da osjeti mous i naranu njezinog mirisa. inilo mu se da uje njezine udahe, vrue na svom obrazu, osjeti je kako se
trlja O njegove prepone, oajniki kao da eli uguiti opasnu vatru. inilo
mu se da je vidi kako zabacuje kosu - traak njezinih strastvenih oiju i razdvojenih usana.
Toliko blizu!
Tydonci - petorica numianeirskih vitezova i skupina vojnika - pratili su ih kroz mrane ulice. Tydonci su bili prilino ljubazni s
obzirom na okolnosti njihovog dolaska, no sve dok netko od vladajuih osoba ne preuzme odgovornost za njih, vitezovi su odbijali
rei ita o bilo emu Achamian je vidio druge Ljude od Kljove na svojim putovima, a veina njih bili su bijedni kao i straari na
dverima. Sjedili oni u prozorima ili se naslanjali na pilastre zajedno s drugima, zurili su blijedih i bezizraajnih lica, oiju nevjerojatno
sjajnih, kao da se u njima nalazi vatra koja im je poharala tijela.

199

Achamian je ve viao takve poglede. Na Eleneotskoj poljani nakon smrti Anasurimbora Celmomasa. U velianstvenoj Tryse, dok
je gledao kako padaju Shinotske dveri. Na Mengedskoj poljani dok je ekao dolazak stranog Tsurumaha. Pogled strave i bijesa, Ljudi
koji mogu samo traiti, a nikada nadvladati.
Pogled Apokalipse.
Kad god bi Achamian susreo njihove poglede, nije bilo nikakve prijetnje ili izazova, samo nemarno razumijevanje iscrpljene brae.
Neto - neki demon ili gmaz - upuzalo je u lubanje onih koji su izdrali neizdrivo, i kad je gledalo kroz njihove oi, a neizbjeno jest,
moglo se prepoznati u drugima. Achamian shvati da pripada. Ne samo ovdje u Caraskand s onima koje voli, ve ovdje sa Svetim
ratom. Pripadao je ovdje s tim ljudima - ak i do smrti.
Dijelimo istu kob.
Kreui se polako zbog Xinemusa, vukli su se izmeu dva brda kojima Achamian nije znao imena pa u podruje koje je jedan od
Numaineirija nazvao Zdjelom - gdje su navodno Proyas i njegovo kuanstvo bili smjeteni. Proli su kroz pravi labirint ulica i uliica,
i vitezovi su vie puta morali pitati prolaznike za upute. Unato svemu - tome to e pronai Kellhusa i Esmenet, vidjeti Proyasa
nakon toliko gorkih mjeseci - Achamian je razmiljao o tome kako se ravnoduno predstavio pred caraskandskim zidinama: "Ja sam
Drusas Achamian, Uenjak Mandata..."
Koliko je vremena prolo otkad je izgovorio te rijei naglas?
Uenjak Mandata...
Je li to bio? I ako jest, zato se ustruavao javiti Atyersusu? Najvjerojatnije su uli za njegovu otmicu. Zasigurno su imali dounike
za koje nije znao barem u conriyanskom kontingentu. Pretpostavljao je da ga smatraju mrtvim.
Zato im se onda nije javio? Prijetnja Druge Apokalipse nije jenjala za vrijeme njegovog zatoenitva. A Snovi su ga muili gore
nego ikad...
Zato jer nisam vie jedan od njih.
Unato estini kojom je branio Gnosu - do te mjere da je rtvovao Xinemusa! - odrekao se Mandata. Odrekao ih se, shvatio je,ak i
prije nego li su ga Grimizni Tornjevi oteli. Odrekao ih se zbog Kellhusa...
Namjeravao sam ga nauiti Gnosi.
I sama pomisao na to ostavila ga je bez daha, podsjeala ga da ima toliko toga to ga osim Esmenet eka unutar ovih zidina. Stare
misterije oko Maithaneta. Prijetnja Savjeta i njihovih pijuna lanih lica. Nada i enigma Anasurimbora Kellhusa. Nagovjetaji Druge
Apokalipse!
No dok mu se koa jeila od strave, neto se u njemu protivilo, neto staro i okorjelo, otvrdnulo poput krokodila. Neka misterije
trunu! zatekao se kako misli. Neka se svijet oko nas srui! Jer on je Drusas Achamian,ovjek kao i svaki drugi, i on eli svoju ljubav,
svoju enu - svoju Esmenet. Kao i toliko toga nakon Iothiaha, sve se ostaloinilo djetinjastim, poput pjesnikih ukrasa u knjizi koju je
previe puta itao.
Znam da si iva. Znam to!
Konano je njihova mala trupa stala pred bezlinim zidovima nekog kompleksa. Sa Xinemusom pokraj sebe, Achamian je gledao
dvojicu numaineirskih vitezova kako se svae sa straarima postavljenim pred vratima kopleksa. Okrenuo se zauvi glas svog
prijatelja.
"Akka", Xinemus ree, mrtei se na svoj udan bezoki nain. "Dok smo hodali poput sjena..."
Maral je oklijevao i na trenutak se Achamian bojao provale predbacivanja. Prije Iothiaha, sama ideja da bi se mogli provui pored
neprijatelja uz pomo arolije Xinemusu je bila nezamisliva. A ipak je gotovo bez imalo prigovora pristao na to kad mu je Achamian
predloio tu mogunost u Iothiahu. Je li poalio? Ili je, kao i Achamian, i on lien svih prijanjih briga?
"Slijep sam", Xinemus nastavi. "Slijep koliko ovjek uope moe biti slijep, Akka! A ipak, vidio sam ih ... Cishaurime. Vidio sam ih
kako motreV
Achamian nakubi usne, zabrinut tonom u Maralovim glasu koji je odavao da se ne usudi nadati.
"Stvarno si vidio," ree on oprezno, "na neki nain... Ima mnogo naina na koje se moe vidjeti. I svi mi imamo oi koje nikada ne
izlaze iz koe. Ljudi se varaju kad misle da nema niega izmeu sljepoe i vida."
"A Cishaurimi?" Xinemus je navaljivao. "Zar tako... Zar oni tako"
"Cishaurimi su majstori tog intervala. Oni se osljepljuju, navodno da bi bolje vidjeli Svijet Izmeu. Neki kau da je u tome klju
njihove metafizike."
"Znai..." Xinemus pone, ne mogavi obuzdati strast u glasu.
"Ne sad, Zine", Achamian ree promatrajui najvie rangiranog tydonskog viteza, naprasitog vlastelina po imenu Anmergal, kako
hoda prema njima od vrata kompleksa. "Nekom drugom prilikom..."
Na izlomljenom, ali upotrebljivom sheyickom Anmergal izjavi da su ih Proyasovi ljudi pristali preuzeti - protiv svog uvjerenja.
"Nitko se ne ulja u Caraskand", objasni on. "Samo van." Onda, ne marei za njihov eventualni odgovor, on projuri pored njih
uzvikujui neto svojim trupama. Istovremeno se iz tame pojavie vojnici odjeveni kao Kianjani, ali s Crnim orlom Kue Nersei na
titovima. U roku nekoliko trenutaka, Achamiana i Xinemusa dopratili su u unutranjost kompleksa.
Pozdravio ih je ispijeni majordom odjeven u izlizanu ali sjajnu crno--bijelu livreju Proyasove Kue. Uz zatitu vojnika, ovjek ih je
vodio niz hodnik prekriven tepihom. Proli su pored neke Kianjanke - nesumnjivo ropkinje - koja je kleala na pragu jedne od
susjednih odaja, i Achamian se okirao, ne zbog njezinog oitog straha, ve zato jer je ona bila prvi Kianjanin kojeg je vidio otkad su
uli u Caraskand...
Nije ni udo to grad izgleda kao grobnica.
Zali su za ugao i nali se u predsoblju. Smjetena izmeu dva korpulentna stupa - nilnameka, sudei po izgledu - nalazila su se
vrata od zelenkaste bronce, lagano odkrinuta. Majordom gurne glavu unutra. Kimnuvi nekome koga nisu vidjeli, on otvori vrata,
pogledavi nervozno Xinemusa, pokae im da ga slijede. Achamian prokunevor u elucu...
A onda se naao pred Nersei Proyasom.
Premda je bio izmodeniji i mnogo mraviji - lanena tunika visila mu je s ramena kao s drke maa - Princ prestolonasljednik
Conriye i dalje je izgledao manje-vie isto. bun crne kovrave kose kojeg je njegova majka i proklinjala i oboavala. Kratka brada

200

ocrtavala je eljust koja je, iako ne vie mladolika kao nekad, ostala odluna kao i prije. ivahne obrve. I naravno, lucidne smee oi
koje bijahu dovoljno duboke, inilo se, da u njih stane bilo kakva mjeavina strasti, ma koliko proturjena.
"toje bilo?" Xinemus upita. "to se deava?"
"Proyas..." Achamian ree. Proisti grlo. "To je Proyas, Zine."
Conriyanski Princ zurio je u Xinemusa bezizraajnog lica. Primaknuo Se dva koraka od raskono izraenog stola svoje, oito
spavae odaje. Kao u bunilu, on ree, "to se dogodilo?"
Achamian ne ree nita, zanijemio od navale neoekivanih emocija. Osjeao je kako mu lice postaje kipue od bijesa. Xinemus je
stajao pored njega, posve nepomian.
"Reci neto," Proyas zapovijedi, glasom koji je odzvanjao oajanjem. "to se dogodilo?"
"Grimizni Tornjevi uzeli su mu oi", Achamian ree jednolino. "Da... Da bi"
Iznenada mladi Princ poleti Xinemusu, i zgrabi ga u mahniti zagrljaj, ne obraz uz obraz poput dvojice mukaraca, ve poput djeteta,
pritisnuvi elo na Maralov ovratnik. Podrhtavao je od jecaja. Xinemus mu je primio potiljak krupnim prstima i zario mu bradu u
tjeme.
Proao je trenutak nemilosrdne tiine.
"Zine", Proyas protisne. "Molim te, oprosti mi! Molim te, preklinjem te!"
"Pssst... Dovoljno mi je to te mogu zagrliti... uti tvoj glas."
"Ali Zine! Tvoje oi! Tvoje oi!"
"Tiho... Akka e me srediti. Vidjet e."
Achamian se lecno na te rijei. Nada nikad nije toliko otrovna kao kad dri voljene osobe u zabludi.
Uzdahnuvi, Proyas prisloni obraz na Maralovo rame. Njegov sjajni pogled pronae Achamiana, i na trenutak su se gledali ne
trepui.
"I ti, Stari Uitelju", mladi je zagrcnuo. "Moe li mi ikako oprostiti?"
Iako je Achamian jasno uo njegove rijei, inilo mu se da dopiru s velike udaljenosti, da je onaj koji ih je izgovorio predaleko da bi
bilo uistinu vano.
Ne, shvati on, ne moe oprostiti, ne zato jer mu je srce otvrdnulo, ve zato jer je odustalo. Vidio je djeaka, Proshu, kojeg je neko
volio, ali vidio je i stranca, ovjeka koji je hodao upitnim i suparnikim stazama. ovjeka od vjere.
Krvolonog fanatika.
Kako je mogao misliti da su mu ti ljudi braa?
Lica bezizraajnog koliko god je mogao, Achamian ree: "Ja vie nisam uitelj."
Proyas vrsto stisne oi. Kad ih je otvorio, bile su teke na njegov stari nain. Kakve god nedae Sveti rat pretrpio, Proyas Sudac je
preivio
"Gdje su oni?" Achamian upita. Krugovi su sada bili mnogo jasniji Osim Xinemusa, samo su Esmenet i Xinemus imali mjesto u
njegovom srcu. Na cijelome svijetu samo su oni bili vani.
Proyas se vidno ukoio, odgurnuo se od Xinemusovih prsa. "Zar ti nitko nije rekao?"
"Nitko nam nije htio nita rei", Xinemus ree. "Strahovali su da smo pijuni."
Achamian nije mogao disati. "Esmenet?" proaptao je. Princ gutne, s uasnutim pogledom na licu.
"Ne... Esmenet je na sigurnom." Proe rukom kroz kratku kosu, nervozno i zloslutno.
Negdje je stijenj cvrao u dogorjeloj svijei.
"A Kellhus?" Xinemus upita. "to je s njim?"
"Morate shvatiti. Mnogo toga, jako mnogo toga se dogodilo."
Xinemus proe rukom kroz zrak pred sobom, kao da treba dotaknuti onoga s kim razgovara. "to eli rei, Proyase?"
"elim rei da je Kellhus mrtav."
U cijelom Caraskandu samo je veliki bazar podsjeao na Stepu, a i to su bile samo kosti takvog sjeanja: njezinu plosnatost kupili su
klesari, njezinu otvorenost okruile fasade s tamnim prozorima. Meu kamenim ploama nije rasla trava.
"Swazond", bio je rekao. "ovjek kojeg si ubila napustio je ovaj svijet, Serwe. Postoji jedino ovdje, u oiljku na tvojoj ruci. To je
znak njegove odsutnosti, svih putova kojima se njegova dua nee kretati, i svih djela koja nee poiniti. Znak tereta koji sada nosi."
A ona je odgovorila: "Ne razumijem..."
Tako draga budala, ta djevojka. Tako nevina.
Cnaiur je leao na rebrastom trbuhu mrtvoga konja, okruen ireim krugovima kianskih mrtvaca - rtava velianstvenog pustoenja
grada tri tjedna ranije.
"Nosit u te", rekao je tami. I inilo mu se da nikada nije izustio snaniju zakletvu. "Nee oskudijevati, dokle god moja lea imaju
snage."
Tradicionalne rijei koje izgovara mladoenja dok mu memorijalisti pletu kosu za vjenanje.
Prisloni no na grlo.
Privezan za krug, objeen s grane mranog stabla. Privezan za Serwe. Hladna i beivotna uz njega. Serwe. Vrti se u polaganim
krugovima.
Muha joj promili preko obraza, zastane pred nosnicom bez daha. On puhne u njezinu mrtvu kou i muha nestane. Moram je odrati
istom.
Oi su joj poluotvorene, suhe poput papirusa.
Serwe! Dii curo, dii! Ja ti nareujem!
Ja ti prethodim. Ja prethodim!
Privezan tijelo uz tijelo sa Serwe.
to sam to... to? to?
Nekakav gr.
Ne... Ne! Moram se usredotoiti. Moram procijeniti...

201

Ne trepui zuri niz crne obraze, gore prema zvijezdama.

Nema okolnosti koje nadilaze... Okolnosti koje nadilaze...
Logos.
Ja sam jedan od Uvjetovanih!
Od goljenica do obraza osjetio je nju, isijavala je hladnou koja bijae duboka koliko i njezine kosti.
Dii! Dii!
Suha... I tako mirna! Tako nevjerojatno mirna!
Oe, molim te! Molim te uini da die!
Ja... Ja ne mogu ii dalje.
Lica tako tamnog, proaranog poput neega iz mora... Kako se uope smijala?
Usredotoi se! to se deava?
Sve je u kaosu. I ubili su je. Ubili su moju enu.
Prepustio sam im je.
Zato? Zato bi to uinio?
Za tebe...
Za njih.
Neto je u njemu palo i on utone u san, hladna mu je voda ispirala ranjenu i ispucalu kou.
Snovi su uslijedili. Mrani tuneli, umorna zemlja.
Greben, zaobljen poput bokova usnule ene, pod nonim nebom.
A na njemu dvije siluete, crne pred rojevima zvijezda, nevjerojatno sjajnih.
Figura ovjeka koji sjedi, ramena pogrbljenih kao u majmuna, nogu prekrienih poput sveenika.
I stablo s granama koje su se irile prema gore i prema van, granale se po zdjeli noi.
A oko avla Nebeskog zvijezde su kruile poput oblaka koji ure po zimskom nebu.
I Kellhus je zurio u figuru, zurio u stablo, no nije se mogao pomaknuti. Nebeski je svod kruio kao da su prolazile noi i noi bez
dana.
Uokvirena krueim nebesima, figura progovori, s milijun grla u svom grlu, s milijun usta u svojim ustima...
TO VIDITE?
Silueta ustane, ruku sklopljenih poput redovnika, nogu skvrenih poput zvijeri.
RECITE MI...
Cijeli su svjetovi zavijali od uasa.
Ratnik-Prorok se probudi; koa mu je gorjela uz obraz mrtve ene...
Novi grevi.
Oe! to mi se to dogaa?
Probadanje za probadanjem, trgala su mu lice, oblikovala ga u neznanca.
Plae.
Zaudunyani u Bikovskim visovima smjesta su ga prepoznali kao prijatelja Ratnika-Proroka i Achamian se naao u svijetloj dvorani za
prijem, trepui u bjelokosne ploe usaene u sjajni crni mramor. Nekoliko trenutaka kasnije stigao je ainonski kastinski plemi po
imenu Gayamakri - jedan od Prvobitnih, rekli su mu drugi - i otpratio ga niz mrane hodnike. Kada ga je Achamian upitao za ratnike
u bijelom koji bijahu razmjeteni po itavoj palai, mukarac je lupetao o neredima i zlim spletkama Ortodoksnih. No Achamian je
uo samo svoje srce koje je divljalo...
Konano su stali pred velianstvenim dvostrukim vratima - trenjino drvo pod bronanim rezbarijama - i Achamian je razmiljao o
alama kojima bi je nasmijao...
"Od arobnjakovog atora do plemikog apartmana... Hmm."
Gotovo je mogao uti njezin smijeh, gotovo vidjeti njezine oi, nestane od ljubavi i vragolija.
"Pa to e onda biti kad sljedei put umrem? Andiaminski visovi?"
"Vjerojatno spava", Gayamakri ree kao da se ispriava. "Njoj je pogotovo bilo teko."
ale... to mu je bilo? Bit e joj potreban, silno ako je istina ono to je Proyas rekao. Serwe mrtva, a Kellhus umire. Sveti rat umire
od gladi... Trebat e ga da je zagrli. Kako e je samo grliti!
Iznenada se Gayamakri okrene i zgrabi ga za ruke. "Molim vas!" protisnuo je. "Morate ga spasiti! Morate!"ovjek pade na koljena
i zgrabi ga toliko vrsto da su mu zglobovi prstiju pobijelili. "Vi ste mu bili uitelj!"
"U-uinit u to mogu", Achamian promuca. "Imate moju rije."
Suze su se granale po njegovim obrazima i klizile u bradu. Prislonio je elo na Achamianove ruke. "Hvala vam! Hvala vam!"
Ostavi bez rijei, Achamian povue Prvobitnog na noge. ovjek je prtljao po svojim uto-bijelim ogrtaima, bijedno, kao da se
upravo prisjetio cjeloivotne opsjednutosti jnanom.
"Upamtit ete?" proaptao je.
"Naravno", Achamian odvrati. "No prvo moram razgovarati s Esmenet. Nasamo... Razumije li?"
Gayamakri kimne. Odstupi tri koraka, a onda se okrene i nestane niz hodnik.
Stajao je sam pred visokim vratima i disao.
Esmi.
Grlit e je dok bude jecala. Izrei e svaku svoju misao, rei joj koliko mu je znaila dok je bio u zatoenitvu. Rei e joj da e je
on, Mandatov Uenjak uzeti za enu - za svoju enu! I njezine e oi plakati u udu... Gotovo se nasmijao od sree.
Napokon!
Umjesto da pokuca, on proe kroz vrata kao to bi mu proao. Pozdravio ga je polumrak i miris vanilije i balzama. Samo je est
ratrkanih svijea osvjetljavalo apartman koji bijae prostran zahvaljujui nadsvoenim stropovima i nakien luksuznom revijom
tepiha, paravana i draperija. Smjeten na povienom postolju, veliki peterokutni krevet dominirao je sreditem sobe, s plahtama i

202

pokrivaima zguvanim kao uslijed navale strasti. S lijeve strane, oplate zidova otvarale su se u, inilo se, privatan vrt. Vani je nebo
bilo posuto zvijezdama.
arobnjakov ator, ba!
Zakoraio je s trake svjetla koju su bacala vrata i zapiljio se dublje u kutke apartmana. Krevet je bio prazan; vidio je to kroz
koprenu. Vrata su se treskom zatvorila iza njega i on se prepadne.
Gdje li je?
Onda su je njegove oi pronale na suprotnoj strani sobe sklupanu na malom kauu, leda okrenutih vratima - njemu. Kosa joj je
izgledala dua, gotovo ljubiasta u tami. Njezina komotna haljina je pala, otkrivajui krhko rame, istovremeno smee i blijedo.
Uzbudio se istog trenutka, i radosno i oajniki.
Koliko je puta poljubio tu kou?
Poljupcem. Tako e je probuditi, plakat e dok joj bude ljubio golo rame. Ona e se uskomeati, mislei da je san. "Ne... To ne
moe biti ti. Ti si mrtav." Onda e je uzeti, polagano, estoko i njeno, rasturiti je strastvenim vrhuncem. A ona e znati da se njezina
ljubav napokon vratila.
Vratio sam se zbog tebe, Esmi... Iz smrti i agonije.
Spustio se niz stepenicu pred vratima, a onda stao kad je ona iznenada skoila na noge. Ogledavala se uzbunjeno oko sebe, a onda se
zagledala u njega nateenim i zaprepatenim oima.
Na trenutak mu je izgledala kao neznanka; gledao ju je istim onim mladolikim i vatrenim oima koje su je otkrile u Sumni prije
toliko godina. Zaigrana ljepotica. Pjegavo lice. Pune usne i savreni zubi.
Meu njima nastupi trenutak bez daha.
"Esmi..." proaptao je, nesposoban izrei ita drugo. Zaboravio je koliko lijepa...
Na trenutak je isijavala potpuni uas, kao da gleda u utvaru. No onda je, inilo se udesno, poletjela prema njemu, malenih bosih
nogu poput krila u oaju.
Onda su bili skupa, grlili se ne marei ni za to drugo. inila mu se tako malenom, tako krhkom u njegovom naruju!
"O, Akka!" jecala je. "Bio si mrtav! Mrtav!"
"Ne-ne-ne, ljubavi moja", promrmlja on i ispusti drhtavi dah.
"Akka, Akka, o Akka!"
Gladio ju je rukom po potiljku. Kosa joj bijae svilena u njegovom dlanu, utjena svila. I njezin miris - blagi tamjan i enstveni
mous. "Psst, Esmi", proape on. "Sve e biti u redu. Ponovno smo zajedno!" Daj da te poljubim, molim te.
No ona zavapi glasnije. "Mora ga spasiti, Achamiane! Mora ga spasiti!"
Lagana zbunjenost uskomeala se poput nametnika. "Spasiti ga? Esmi... Kako to misli?" Ruke mu se olabave.
Ona se odgurne iz njegovog zagrljaja, uasnuto zatetura unazad kao da se prisjetila neke strane istine.
"Kellhusa", ree ona drhtavim usnama.
Achamian se borio protiv zavijajueg straha koji se razbuktao izmeu njih. "to eli rei, Esmi?"
Osjetio je kako mu sva krv nestaje iz lica. "Zar ne vidi? Ubijaju ga!"
"Kellhusa? Da... Naravno da u uiniti sve to mogu da ga spasim! Ali molim te, Esmi! Daj da te zagrlim! Trebam tvoj zagrljaj!"
"Mora ga spasiti Achamiane! Ne smije im dopustiti da ga ubiju!"
Bljesak straha, ovaj put neporeciv. Ne. Moram biti razuman. Pretrpjela je koliko i ja. Samo nije toliko jaka.
"Neu nikome dopustiti da mu ita uini. Kunem se. Samo... molim te..."
Esmi... to si uinila?
Njezino lice raspalo se pred nekom nevjerojatnom injenicom. Ona zajeca. "Onje... O-on je..."
Neobian osjeaj - kao da je potopljen pod vodu s nimalo zraka u pluima. "Da, Esmi... On je Ratnik-Prorok. I ja vjerujem! Uinit
u sve to mogu da ga spasim."
"Ne, Achamiane..."
Lice joj je sad bilo mrtvo, kao u onih koji moraju prokriti put prorezati na iroko ono to je neko bilo usko.
Nemoj to rei! Molim te nemoj to rei!
Ogledao se po ekstravagantnoj sobi, pokazujui rukama. Pokua se nasmijati, a onda ree: "Pra-pravi arobnjakov ator, ha?" Jecaj
mu se usjekao u grlo. "-to e onda biti kad sljedei put umrem? Andi... Ovaj... Andiaminski..." Pokua se nasmijeiti.
"Akka", proape ona. "Nosim njegovo dijete." Ipak kurva.
Achamian je prolazio izmeu okupljenih Inrita, izmeu signalnih vatri Srijalskih vitezova, tek sjena koju je bacalo nezemaljsko sunce.
Sjetio se vritanja i razbijanja zidova u Iothiahu. Sjetio se buenja hodnika kroz kamen i spaljene cigle. O, znao je on mo svoje
pjesme, grmljavinu svog svjetolomnog glasa!
A poznavao je i gorki uitak osvete.
Golemo se stablo uzdizalo u nono nebo, sijedi, stari eukaliptus, previe star da ne bi imao ime. Prva mu je pomisao bila da ga
zapali, pretvori ga u plamtei krije njegovog gnjeva - pogrebnu lomau za izdajnika, zavodnika! No osjetio je odsutnosti koje su ga
okruivale, tri Chorae to su ih Ljudi od Kljove privrstili na njegov bronani obru. I vidio je da pati...
Achamian se prikrao pod stablo, na prostirku palog lia. Obgrlio je koljena i njihao se amo-tamo u mraku. Ona je bila tamo,
utjelovljenje nevjerojatne injenice.
Mrtva Serwe.
A bio je tu i on, objeen s njom, ud do uda, prsa o prsa...
Kellhus... Gol, polagano se vrtio kao da obru odmotava dugaku nit njegovog ivota.
Kako se tako neto moe desiti?
Achamian se prestane ljuljati i ostane sjediti mirno. Sluao je kako ue kripi na povjetarcu. Osjetio je miris eukaliptusa i smrti.
Tijelo mu se smirilo i postalo hladna posuda njegovom bijesu i slomljenom srcu.

203

Iza rijalskih vitezova koji su okruivali stablo, tisue su se nagurale po okolnom kampusu, pjevali himne i naricaljke svom RatnikuProroku. Pla frula probijao je graju, lutao, stiavao se, jaao do shrvanog kresenda, zazivao jednu te istu bezbonu molitvu, zavijanje
gotovo animalno u svom intenzitetu...
Achamian se obgrlio u tami. Kako tako neto...
Palac i kaiprst pritisnuo je vrsto na oi. Drhtio. Hladno. Srce poput krpa omotanih oko hladnog kamena.
Podigne lice, uzdigne bradu i vjee prema svojoj mrnji. Suze su mu potekle niz lice.
"Kako? Kako si me mogao tako izdati? Ti... Ti! Jedino dvoje ljudi -jedino dvoje! Zna-znao si kako mije ivot bio isprazan. Znao si!
Ne-ne mogu shvatiti... Pokuavam i pokuavam, ali ne mogu shvatiti! Kako si mi to mogao uiniti?!"
Slike su mu letjele mislima... Esmenet kako stenje pod vruim uranjanjem Kellhusovih kukova. Doticanje usana bez daha. Njezin
iznenaeni vapaj. Njezin vrhunac. Njih dvoje, goli i isprepleteni pod dekama kako zure u svjetlost jedine svijee, a Kellhus pita."Kako si mogla podnositi tog ovjeka? Kako si se ikada mogla natjerati da legne sa arobnjakom?"
"On me hranio. Bio je topao, bucmasti jastuk sa depovima punim zlata... Ali nije bio ti, ljubavi moja. Nitko nije ti."
Usta mu se razjape u tihi, neartikulirani krik... Kako. Zato. A onda okrutnost.
"Mogao bih te slomiti, Kellhuse. Zapaliti te! Da gori dok ti se oi ne rasprsnu! Gade! Izdajniki gade! Vritat e dok se ne ugui
vlastitim srcem, dok ti se udovi ne polome od agonije! Mogu to uiniti! Mogu spaliti vojske svojom pjesmom! Mogu strpati patnje
tisue ljudi u tvoju kou! Jezikom i zubima mogu te zguliti u nitavih! Samljeti tvoje truplo u kredu!"
Poeo je plakati. Mraan svijet oko njega zujao je i gorio.
"Proklet bio..." protisne on. Nije mogao disati... Gdje je taj zrak da udahne?
Vrtio je glavom poput djeaka iju je ljutnju ogoljela bol... Udarao je nezgrapnom akom po mrtvom liu.
"Proklet-bio-proklet-bio-proklet-bio,.."
Ogledavao se tupo oko sebe i brisao lice napola skorenim rukavom mrcnuo je i osjetio slanou suza u grlu...
"Pretvorio si je u kurvu, Kellhuse... Pretvorio si moju Esmi u kurvu. ." Njihali su se u sjenovitim krugovima. Smijeh dopre do njega
na nonom vjetru. Golemo stablo kao da je izdisalo beskrajan, okruujui dah.
"Achamiane..." Kellhus proape.
Rijei su ga uspuhale, prenerazile ga od uasa.
Ne... On ne smije govoriti...
"Rekao je da e doi." Izgovoreno s obraza mrtve ene.
Kellhus je zurio kao s povrine novia, mranih oiju koje su blistale, lica prislonjenog na Serwino, ija je glava bila nagnuta
unazad uslijed ukoenosti, razjapljenih usta punih pranjavih zuba. Na trenutak mu se inilo da lei na zrcalu rairenih ruku i nogu, a
da je Serwe tek njegov odraz.
Achamian zadrhti. to su ti uinili?
Nemogue, obru je prestao sa svojim sumornim kruenjem.
"Vidim ih, Achamiane. Hodaju meu nama, skriveni na naine koje ti ne moe vidjeti..."
Savjet.
On se nakostrijei. Hladan znoj mu zapali kou.
"Ne-Bog se vraa, Akka... Vidio sam ga! Onakav je kakvog si ga opisao. Tsurumah. Mog-Pharau..."
"Lai!" Achamian povie. "Laima se pokuava spasiti od moje srdbe!"
"Moji Prvobitni... Reci im neka ti pokau to lei u vrtu."
"to? to lei u vrtu?"
No sjajne oi bijahu zatvorene.
alosno zavijanje odjekivalo je Kalaulom, ledilo krv u ilama i privuklo ljude s bakljama u tamu pod Umiakijem. Obru se nastavio
beskrajno valjati.
Svjetlost svitanja slijevala se preko balkona i kroz veo, ocrtavajui spavau odaju blistavim povrinama i depovima crnih sjena.
Proyas se probudio u svom krevetu, namrtio se pred svjetlom i zatitio se od njega podignutom rukom. Nekoliko trenutaka leao je
posve mirno, pokuavajui progutati bol u dnu grla - posljednji ostatak hemopleksije. A onda su mu navrla sjeanja na sinonji sram i
kajanje.
Achamian i Xinemus su se vratili. Akka i Zin... Obojica nepovratno promijenjeni.
Zbog mene.
Svjei jutarnji povjetarac poigravao se zavjesama. Proyas se sklupao, gomilajui to vie od topline koju su mu pokrivai pruali.
Pokuavao je drijemati, ali se umjesto toga borio s brigama i oajem. Kao djeak, cijenio je luksuz lijenosti ovakvih jutara. Zalutao bi
u legende i matarije, sanjao o svim velikim djelima koja mu je sudba namijenila. Prouavao je sjene koje je jutarnje sunce bacalo i
divio se kako se uljaju po zidovima. U hladnim jutrima poput ovoga umotao bi se u deke i uivao u njima kao to starci uivaju u
vruim kupkama. Toplina nikada nije posustala pred njegovim kostima kao sad.
Prolo je neko vrijeme prije nego li je Proyas primijetio da ga netko promatra.
Isprva je samo trepnuo, previe zapanjen da bi se pomaknuo ili povi-kao. I dekor i dizajn kompleksa bijahu nilnameki. Osim
ekstravagantno detaljnih slika, odaja je imala niske stropove poduprte debelim ljebastim stupovima, nesumnjivo uvezenim iz
Invishija ili Sappathuraija. Gotovo nevidljiva u jutarnjem bljesku, figura je leala naslonjena na jedan od stupova pored izlaza na
balkon...
Proyas skoi iz pokrivaa. "Achamian?"
Nekoliko je trenutaka prolo prije nego su mu se oi prilagodile dovoljno da prepoznaju tog ovjeka.
"to radi, Achamiane? to eli?"
"Esmenet", arobnjak ree. "Kellhus ju je uzeo za enu... Jesi li to znao?"
Proyas je blejao u Uenjaka, lien bijesa zbog neeg u njegovom glasu: neobine vrste opijenosti, nemara, ali roenih u gubitku
umjesto u piu.

204

"Znao sam", prizna on, kiljei u Achamianovu figuru. "Ali mislio sam da..." On utihne i proguta slinu. "Kellhus e uskoro
umrijeti."
Istog se asa poeo osjeati kao budala: zvualo je kao da mu nudi kompenzaciju.
"Esmenet je za mene izgubljena", Achamian ree. arobnjakovo lice bilo je tek neto vie od sjene njegovog bijesnog pogleda, no
Proyas je nekako u njemu vidio iscrpljenu odlunost.
"Pa kako to moe rei? Ti ne"
"Gdje je Xinemus?" Uenjak ga prekine.
Proyas podigne obrve i pokae trznuvi glavom nalijevo. "Jedan zid dalje", ree. "U sobi do."
Achamian napui usne. "Je li ti ispriao?"
"O svojim oima?" Proyas pogleda u obrise svojih stopala pod svijetlo-crvenim pokrivaima. "Ne. Nisam ga imao hrabrosti pitati.
Pretpostavio sam da su Tornjevi..."
"Zbog mene, Proyase. Oslijepili su ga da bi pritisnuli mene." Poruka je bila oita. Nisi ti kriv, govorio je.
Proyas digne ruku kao da eli iscijediti jo sna iz oiju. Umjesto toga otre suze.
Proklet bio, Akka... Ne trebam tvoju zatitu!
"Za Gnosu?" upita on. "Jesu li to htjeli?"
Krijates Xinemus, conriyanski Maral, oslijepljen u korist huljenja.
"Djelomino... Htjeli su i informaciju vezanu uz Cishaurim."
"Cishaurim?"
Achamian otpuhne. "Grimizni Tornjevi su prestravljeni, jesi li to znao? Prestravljeni onime to ne mogu vidjeti."
"Zvui razumno: samo se skrivaju cijelo vrijeme. Eleazaras jo uvijek odbija poi u bitku iako sam uo da su poeli kuhati knjige
koliko su gladni."
"Sumnjam da e se maknuti daleko od zahoda," Achamian ree, glasom iz kojeg je unato iscrpljenosti izranjao stari sjaj, "s
obzirom na to kakva sranja itaju."
Proyas se nasmije i obuzme ga gotovo zaboravljen osjeaj utjehe. Tako su neko razgovarali, shvatio je, brige i tjeskobe usmjeravali
bi prema van umjesto jedan na drugoga. No umjesto da ga ta spoznaja utjei, Proyasa obuzme samo jo vee oajanje, shvativi da
ono to su im neko pruali povjerenje i prijateljstvo sada mogu dobiti samo u strahu i iscrpljenosti.
Uslijedila je duga tiina meu njima, kojoj je pripomogao iznenadan gubitak dobre volje. Proyas se zatekao kako mu pogled bjei
prema povorkama falusoidnih slavljenika, polugolih i bronane puti, koji su marirali po oslikanim zidovima, ruku prepunih
raznoraznog plijena. Sa svakim novim trenutkom inilo se da tiina zuji sve glasnije.
Tada Achamian ree: "Kellhus ne smije umrijeti."
Proyas napui usne. "Pa naravno", ree on ukoeno. "Ja kaem da mora umrijeti pa ti kae da mora ivjeti." On pogleda, ne bez
nervoze, prema svom radnom stolu u blizini. Pergament je leao jasno vidljiv, podignutih uglova prozirnih na suncu: Maithanetovo
pismo.
"To nema veze s tobom. Vie me ne zanima."
Od tona kojim je to rekao kao i od samih rijei Proyas se smrzne.
"Zato si onda ovdje?"
"Zato jer od svih Velikih Imena jedino ti moe razumjeti."
"Razumjeti", Proyas ponovi, osjeajui kako mu se u srcu ponovno rasplamsava stara nestrpljivost. "Razumjeti to? Ne, daj da
pogodim... Samo ja mogu shvatiti znaenje imena 'Anasurimbor'. Samo ja mogu razumjeti opasnost"
"Dosta!" Achamian zaurla. "Zar ne vidi da kad omalovaava te stvari, omalovaava i mene? Kad sam se ja sprdao s Kljovom?
Kad sam ismijavao Kasnijeg Proroka? Kad?"
Proyas je bio zateen njegovim odgovorom, koji je bio utoliko neugodni^ jer je ono to je Achamian rekao bila istina.
"Kellhusu je ve sueno", ree on.
"Budi oprezan, Proyase. Sjeti se Kralja Shikola."
Inritima je ime Shikola, Xeraskog Kralja koji je osudio Inrija Sejenusa, bilo sinonim za mrnju i traginu drskost. Pomisao da bi
njegovo vlastito ime jednog dana moglo biti jednako otrovno izazivala je u Proyasu nemali uas.
"Shikol je bio u krivu... Ja sam u pravu!"
Sve se svodilo na Istinu.
"Pitam se", Achamian ree, "to bi Shikol rekao..."
"Molim?!" Proyas usklikne. "Nije valjda da veliki skeptik misli da je meu nama novi prorok?! Hajde, Akka... To je previe
apsurdno!"
To su Conphasove rijei... Jo jedna okrutna pomisao. Achamian zastane, no da li od zabrinutosti ili u oklijevanju, Proyas nije bio
siguran.
"Nisam siguran to je on... Znam samo da je previe vaan da bi umro."
Proyas je ukoeno sjedio na krevetu i zurio prema suncu pokuavajui vidjeti svog starog uitelja. Osim njegovog obrisa pred
plavim stupom, najvie to je uspio razabrati bilo je pet bijelih linija koje su mu isprugale crnu bradu. Proyas glasno uzdahne kroz
nosnice i spusti pogled na svoje palce.
"I ja sam ne tako davno mislio manje-vie isto", prizna. "Brinuo sam se da je ono to Conphas i ostali kau istina, da je on razlog to
se gnjev Boji obruio na nas. No previe sam puta sjedio s njim da ne bih... ne bih shvatio da je vie nego samo osobit...
No onda..."
Niotkuda, inilo se, ogroman oblak dopuza pred sunce i sobu obuzme tmurna hladnoa. Prvi put je Proyas jasno vidio svog starog
uitelja: izmodeno lice, beznadne oi i zamiljene vjee, plavu koulju i vuneni putni ogrta, hlae s crnim mrljama na koljenima...
Tako jadan. Zato je Achamian uvijek izgledao tako jadno? "Onda to?" Uenjak upita, oito ne marei to je odjednom vidljiv.
Proyas jo jednom uzdahne, opet pogleda pergament na stolu. Daleka grmljavina tutnjala je na vjetru koji je ibao dolje kroz crne
cedrove.

205

"Pa," nastavi on, "prvo je tu bio Scylvendi... Njegova mrnja prema Kellhusu. Pomislio sam, 'Kako je mogue da ga taj ovjek,
ovjek koji Kellhusa poznaje bolje od ikoga, toliko prezire?'"
"Zbog Serwe", Achamian ree. "Kellhus mi je jednom rekao da barbarin voli Serwe."
"Cnaiur je rekao manje-vie isto kad sam ga prvi put pitao... No bilo je neeg, neega u njegovom ponaanju zbog ega sam
pomislio da mora postojati jo neto. On je tako strastven i melankolian ovjek. I kompliciran - vrlo kompliciran."
"Previe je tankoutan", Achamian ree. "Ali pretpostavljam da mu rane brzo zacjeljuju."
Proyas se uspio samo kiselo nasmijeiti. "Cnaiur urs Skiotha sloeniji je nego to ti misli, Akka. Pazi to ti kaem. Na neki je nain
jednako osobit kao i Kellhus. Budi sretan to je na ljubimac, a ne Padiradin."
"Tvoja poanta, Proyase?"
Conriyanski Princ se namrti. "Poanta je da sam ga jo jednom pitao za Kellhusa, nedugo nakon to smo se nali pod opsadom..."
"I?"
"I rekao mi je da odem pitati samog Kellhusa. Tada sam..." Oklijevao je, pokuavajui uzaludno pronai neki taktian nain da
nastavi priu. Nova grmljavina prolomila se kroz vrata balkona.
"Tada sam zatekao Esmenet u njegovom krevetu." Achamian na trenutak zatvori oi. Kad ih je otvorio, pogled mu je bio miran.
"I tvoje su zle slutnje postale prave sumnje... Dirnut sam." Proyas odlui ignorirati sarkazam.
"Nakon toga vie nisam samo tako odbacivao Conphasove argumente. Mozgao sam malo o stvarima, istovremeno uznemiren zbog
svega to se desilo - i to se jo uvijek deava! - i prestravljen da ako stanem na stranu Conphasa i ostalih bacam iskre na bure baruta."
"Bojao si se rata izmeu Ortodoksnih i Zaudunyanija."
"I jo uvijek se bojim!" Proyas doslovno vikne. "Iako to gotovo da i nije vano budu
i da Padirada eka sa svojim pustinjskim
vukovima."
Kako se sve moe svoditi na to? Kakav kripac! "I to je prevagnulo?"
"Scylvendi", Proyas slegne ramenima. "Conphas je doveo dvojicu svjedoka koji su tvrdili da poznaju nekogovjeka iz sjevernih
karavana, ovjeka koji je prije no to je umro u pustinji tvrdio da u Atrithauu ne postoji nikakav princ."
"Rekla-kazala", Achamian ree. "Beznaajno... Zna to. Sigurno je u pitanju Conphasova spletka. Mrtvaci imaju naviku priati
najprikladnije prie."
"To sam i ja mislio dok Scylvendi nije potvrdio priu."
Achamian se nagne naprijed, obrva namrtenih od ljutnje i oka. "Potvrdio? Kako to misli?"
"Nazvao je Kellhusa Princem niega."
Uenjak je neko vrijeme ukoeno sjedio, oiju izgubljenih u prostoru izmeu njih. Znao je kaznu za prekoraenje kaste. Svi su znali.
Kastinski plemii Tromorja nisu cijenili svoja obiteljska stabla samo iz spiritualnih i sentimentalnih razloga.
"Moda je lagao", Achamian je razmiljao. "Da bi ponovno pridobio Serwe, moda?"
"Mogue je... S obzirom na to kako je reagirao na njezino smaknue"
"Serwe smaknuta!" arobnjak usklikne. "Kako se tako neto moglo dogoditi? Proyase? Kako si mogao dozvoliti da doe do toga?
Bila je tek"
"Pitaj Gotiana!" Proyas izlane. "Ideja da im sudimo u skladu s Kljovom bila je njegova ideja - njegova! On je smatrao dae to dati
legitimitet cijeloj aferi, da e se tako manje liiti na... na"
"Na ono to jest?" Achamian povie. "Na urotu uplaenih kastinskih plemia koji pokuavaju zatititi svoju mo i privilegije?!"
"To ovisi o tome koga pita..." Proyas odvrati ukoeno. "Bilo kako bilo, trebali smo sprijeiti rat. I dosad"
"Sauvaj Boe", Achamian zaurla, "da ljudi ubijaju jedni druge zbog vjere."
"I sauvaj Boe da budale pogibaju zbog svoje gluposti! I Boe sauvaj da majke pobacuju, da si djeca kopaju oi. Sauvaj Boe da
se ita strano dogodi! U potpunosti se slaem s tobom, Akka..." sarkastino se nasmijeio. Kad samo pomisli da mu je gotovo
nedostajao stari bogohulni gad!
"No vratimo se na bit problema. Nisam osudio Kellhusa samo tako, stari uitelju. Mnogo me toga - mnogo! - nagnalo da glasam kao
i ostali. Bio on prorok ili ne, Anasurimbor Kellhus je mrtav."
Achamian ga je promatrao, lica potpuno bezizraajnog. "Tko je spominjao ita o tome da je Prorok?"
"Dosta, Akka, molim te... Upravo si rekao da je previe vaan da bi umro."
"I je, Proyase! I je! On nam je jedina nada!"
Proyas protrlja ostatke sna iz kutova oiju. Ispustio je dug, razdraen uzdah.
"Pa? Druga Apokalipsa, je li? Je li Kellhus drugi dolazak Seswathe?" Zatrese glavom. "Molim te... Molim te reci"
"On je vie!" Uenjak povie s uznemirujuim arom. "Mnogo vie od Seswathe, jer i mora biti... apljansko koplje je izgubljeno,
uniteno kad su Scylvendiji poharali drevni Cenei. Ako Savjet i drugi put uspije, ako Ne-Bog ponovno ustane..." Achamian je zurio
oiju izbeenih od uasa.
"Ljudi nemaju izgleda."
Proyas je istrpio mnogo ovakvih sitnih teatralnih govora od svog djetinjstva. Ono to ih jeinilo sablasnima i u isto vrijeme tako
nepodnoljivima bio je nain na koji bi Achamian govorio: kao da se prisjea, a ne nagaa. Upravo je tada sunce ponovno zasjalo
kroz pukotinu meu gomilajuim oblacima. Grmljavina je, meutim, nastavila tutnjati nesretnim Caraskandom.
"Akka..."
Uenjak ga uutka ispruenom rukom. "Jednom si me pitao, Proyase, imam li neto osim snova to bi opravdalo moje strahove.
Sjea li se?"
I predobro. Bilo je to iste one noi kad ga je Achamian zamolio da pie Maithanetu.
"Sjeam se, da."
Bez upozorenja, Achamian ustane i zakorai na balkon. Nestao je u jutarnjem bljetavilu da bi se zatim ponovno pojavio nekoliko
trenutaka kasnije, nosei neto tamno u rukama.
Igrom sluaja, sunce je nestalo upravo u trenutku kad je Proyas podignuo ruku da zakloni oi.
Zurio je u blatom i krvlju umrljan zaveljaj. Prodoran smrad polako je ispunjavao sobu.

206

"Pogledaj to!" Achamian zapovijedi, odmotavi to. "Gledaj! A onda poalji svoje najbre jahae Velikim Imenima!"
Proyas ustukne, zgrabi pokrivae oko koljena. Iznenada je shvatio ono to mu se inilo da zna itavo vrijeme: Achamian nee
odustati. I naravno da nee: on je Uenjak Mandata.
Maithanet... Najsvetiji rijahu. Je li to ono to eli od mene? Je li? Sigurnost u sumnji. To je ono to je sveto! To!
"Sauvaj svoja opravdanja za nekog drugog", Proyas promrmlja. Zamahom ruke zbaci sa sebe plahte i ode gol do oblinjeg stola.
Pod je bio dovoljno hladan da izazove bol. Koom su mu prolazili marci.
Zgrabio je Maithanetovu poruku i pruio je namrgoenom arobnjaku.
"Proitaj", promrmljao je. Munja proara nebo nad unitenom Citadelom Psa.
Achamian odloi svoj smrdljivi zaveljaj, primi pergament i promotri ga. Proyas uoi crne polumjesece pod njegovim noktima.
Umjesto da podigne pogled zaprepaten i u oku kao to je Proyas oekivao, Achamian se namrti i zakilji u list. ak ga je i
podignuo prema ono malo svjetla to je preostalo. Soba zadrhti od praska groma.
"Maithanet?" arobnjak upita, oiju jo uvijek prikovanih uz rijahov besprijekorni rukopis. Proyas je znao o kojem retku razmilja.
Ono nemogue uvijek ostavlja najdublje tragove na dui.
Pomozite Drusasu Achamianu iako je bogohulnik, jer za tim bezbotvom Svetoe takoer uslijediti...
Achamian odloi list u krilo, iako je jo uvijek tipao ugao palcem i kaiprstom. Dvojica mukaraca razmijene zamiljen pogled...
Zbunjenost i olakanje borili su se u oima njegovog starog uitelja.
"Osim mog maa, oklopa i liste predaka," Proyas ree, "to je pismo jedino to sam prenio preko pustinje. Jedino to sam spasio."
"Pozovi ih", Achamian ree. "Sazovi ostale na vijee." Nestalo je zlatno jutro. Kia se stutila iz crnog neba.

207

oglavlje dvadeset etvrto

CARASKAND
Gaze slabe i nazivaju to pravdom. Razodijevaju slabine i nazivaju to zadovoljtinom. Laju kao psi i nazivaju to mudro u.
ONTILLAS, O LJUDSKOJ GLUPOSTI
Kasna jesen, 4112. godina Kljove, Caraskand
Kia je padala u sivim, vjetrom noenim zavjesama. Cvrala je po krovovima i ulicama. Grgljala je kroz ljebove, ispirui mrlje
sasuene krvi. Slijevala se po lubanjama mrtvih jo uvijek presvuenim koom. Istovremeno je ljubila najgornje grane prastarog
Umiakija i obruavala se kroz njegove najmranije upljine. Milijun perlica vode. Spajale su se na ravanjima grana, vijugale u
nitima, arale tamu linijama blistave bjeline. Ubrzo su itavi potoci vijugali niz ue od konoplje i poput pekula padali po bronanom
prstenu, odakle su se granali po koi, kako ivoj tako i mrtvoj.
irom Kalaula, tisue su bjeale u zaklon, titei se vunenim ogrtaima i mantilima. Ostali su zavijali, pruali ruke, zaklinjali i pitali
se to kie predskazuju. Munje su ih zasljepljivale. Voda ih je ujedala za obraze. A grmljavina je brundala tajne koje nisu mogli
dokuiti.
Pruali su ruke, zaklinjali.
Spavao je isprekidano, proganjali su ga snovi o Dunyanjaninovim rijeima i Dunyanjaninovim djelima. Jo uvijek, rekao je taj
zlotvor, uivapovjerenje Velikih. Serwe koja se skljokala u Sarcellusovim rukama, ikljanje krvi. Sjeti se tajne ratovanja - sjeti se!
Cnaiiir se probudio uz zvuke kie i apata.
Tajna ratovanja...
Povjerenje Velikih.
Kad nije pronaao Proyasa u njegovom kompleksu, odjahao je svom snagom u Sapatiahovu palau na Kleeim visovima, gdje je
Prinev prestravljeni majordom rekao da ga moe nai. Kia je pomalo posustajala kad je doao do prvih krugova nastambi oko
podnoja brda. Trenutano sunce prualo je blistave prste po inae mranom gradu. Dok je gonio svog izgladnjelog konja uzbrdo,
Cnaiiir je bacio pogled preko ramena i vidio kako se sunce probija kroz goleme crne oblake. Od uzvisine do uzvisine, preko kaosa
Zdjele pa sve do mrane i maglovite linije Triamskih zidina, lokve kinice bljeskale su bijele poput tisua srebrnih novia.
Sjahao je u kaosu vanjskog kampusa palae. Svakog trenutka, inilo mu se, nova bi skupina naoruanih konjanika proklopotala kroz
dveri. S izuzetkom galeotskih straara i nekoliko kosturolikih kianskih robova, svi su ili nosili obiljeja ili stav kastinskog plemstva.
Cnaiiir je mnoge od njih prepoznao s ranijih sjednica, iako ga se, iz nekog razloga, nitko nije usudio pozdraviti. Slijedio je Inrite u
sjene ulazne dvorane gdje se gotovo zabio u Gaidekkija odjevenog u grimiz.
Palatin stane, zurei u njega u napetom iekivanju.
"Sveti Sejenuse!" usklikne on. "Jesi li dobro? Zar je bilo jo borbe na zidinama?"
Cnaiiir spusti pogled na svoja prsa: crveno je natopilo bjelinu njegove tunike gotovo do pojasa sa eljeznim ljuskama.
"Vrat ti je porezan!" Gaidekki ree u udu.
"Gdje je Proyas?" Cnaiiir se otrese.
"S ostalim mrtvacima", Palatin ree mrko, pokazavi prema redovima mukaraca koji su nestajali u freskama prekrivena unutarnja
svetita palae.
Cnaiiir se naao iza skupine naprasitih Thunyerana koje je vodio Yalgrota Srankomalj, ije su plave pletenice bile ukraene
eljeznim avlima svijenih u obliku kljova i stisnutim glavama pogana. U jednom je trenutku div okrenuo glavu i bijesno se zapiljio u
njega. Cnaiiir mu je uzvratio pogled, dok su mu u dui kljuale misli o ubojstvu.
"Ushurrutga!" ovaj otpuhne i okrene se, smijui se grlenim smijehom svojih sunarodnjaka.
Cnaiiir pljune u zid, a onda se pone divlje ogledavati oko sebe. Gdje god bi pogledao inilo mu se da ljudi odvraaju pogled.
Svi oni! Svi oni!
Negdje je uo pripadnike Utemota kako apu...
Cendravac...
Nadsvoeni hodnik zavravao je bronanim vratima, koja su otvorenima drale dvije biste baene na tepih licem prema dolje. Stari
Sapatiahovi isklesani u dioritu, Cnaiiir je pretpostavljao, ili relikvije iz doba nansurske okupacije. Proavi kroz vrata naao se u
velikoj odaji, probijajui se kroz guvu uskomeanih kastinskih plemia. Zrak je podrhtavao od odzvanjanja glasova.
Cendravi peder!
Soba bijae okrugla i mnogo starije konstrukcije nego ostatak palae - kyranejska ili shigeka, moda. Stol istesan iz neega to je
izgledalo kao sadra dominirao je sreditem poda koji bijae prekriven velianstvenim tepihom izvezenim broncom i zlatom. Taman
oko vanjskog ruba tepiha uzdizali su se koncentrini redovi u stilu amfiteatara, koji su omoguavali neometan pogled dolje prema
stolu. Izgraen od monumentalnih blokova, okolni zid uzdizao se iza zadnjeg reda, ukraen fenjerima i specifinim tapiserijama nalik
zastavama kakve su Kianjani voljeli. Zailjena kupola od poduprtog kamena uzdizala se nad njima, iinilo se da stoji bez luksuza

208

buke ili svodova. Niz vidnika oko njezine baze pruao je svjetlost, priguenu i bijelu, dok su se visoko nad sredinjim stolom
poganske zastave vijorile na nevidljivom propuhu.
Cnaiiir je pronaao Proyasa kako stoji blizu stola, glave pognute dok je usredotoeno sluao zdepastog mukarca u plavome i
sivome. Njegovi su ogrtai bili blatnjavi oko koljena, a u usporedbi s gizdavim oblijima onih oko njega, izgledao je gotovo odvratno
debeo. Netko je povikao iz redova i ovjek se okrene prema zvuku, otkrivi pet bijelih pruga koje su mu kvarile neispletenu bradu.
Cnaiiir je zurio u nevjerici.
Bio je to arobnjak. Mrtvi arobnjak... to se to ovdje dogodilo?
"Proyase!" povie on, iz nekog razloga ne elei prii blie. "Moramo razgovarati!"
Conriyanski Princ se ogledao oko sebe, a kad ga je locirao, namrtio se jednako kao i Gaidekki. arobnjak je, meutim, nastavio
priati pa je Proyas odvratio Cnaiiira nervoznim pokretom ruke.
"Proyase!" on drekne, no Princ mu je odgovorio jedino letiminim bijesnim pogledom.
Budala! Cnaiiir pomisli. Opsadu je mogue razbiti! Zna to moraju uiniti!
Tajna ratovanja. Sjetio se...
Naao je mjesto u redovima meu ostalim Manjim Imenima i njihovim pratnjama i promatrao kako se Velika Imena ponovno
uputaju u svoja uobiajena prepucavanja. Glad je u Caraskandu poprimila takve strane razmjere da su ak i veliki meu Inritima
spali na to da jedu takore i piju krv svojih konja. Voe Svetog rata postali su ispijeni i upalih obraza, a mnogima su, naroito onima
koji su prije bili debeli, oklopi labavo visjeli na tijelu, tako da su izgledali kao mladci koji se igraju u oevim oklopima. Izgledali su
istovremeno glupavo i tragino, demonstrirajui klimavi sjaj umiruih vladara.
Kao naslovni kralj Caraskanda, Saubon je sjedio u velikom crnom lakiranom prijestolju na elu stola. Nagnuo se naprijed i uhvatio
za naslone za ruke, kao da se sprema nametnuti nadmo koju nitko drugi nije priznavao. Njemu s desna zavalio se Conphas, koji se
ogledavao oko sebe s lijenom nestrpljivou nekoga tko je prisiljen tretirati svoje podreene kao sebi jednake. Njemu s lijeva sjedio je
Skaiyeltov preivjeli brat, Hulwarga Hromi, koji je predstavljao Thunyerus otkad je Skaiyelt umro od hemopleksije. Pored Hulwarge
sjedio Gothyelk, prosijedi Grof od Agansanora, ekinjave brade neuredne kao i uvijek, ratobornog pogleda jo vie prijeteeg nego
inae. Njemu s lijeva sjedio je Proyas, istovremeno oprezan i zamiljen. Iako je razgovarao saarobnjakom koji je sjedio na manjoj
stolici odmah do njega, oi su mu uporno ispitivale lica onih koji su sjedili oko stola. I konano, smjeten izmeu Proyasa i Conphasa,
sjedio je dostojanstveni Palatin od Antanamere, Chinjosa, kojega su, prialo se, Grimizni Tornjevi postavili za privremenog KraljaRegenta nakon smrti Chepheramunnija - takoer od hemopleksije.
"Gdje je Gotian?" Proyas je pitao druge.
"Moda" Ikurei Conphas ree alei se sarkastino, "je Vrhovni zapovjednik saznao da si nas sazvao da sasluamo arobnjaka.
rijalski vitezovi, bojim se, znaju biti poprilino rijalski..."
Proyas se obrati Sarcellusu koji je sjedio u najdonjem redu, odjeven od glave do pete u bijelu rijalsku odoru kakvu je obino nosio
na sjednicama. Poklonivi se duboko Velikim Imenima, Zapovjednik Vitezova izjavi da ne zna gdje se njegov Vrhovni zapovjednik
nalazi. Cnaiiir je gledao u svoju desnu podlakticu dok je ovaj govorio, ne toliko sluajui, koliko pokuavajui zapamtiti omraenu
boju njegovog glasa. Gledao je kako mu se ile i oiljci mrekaju dok napinje i otputa aku.
Kad je trepnuo, ugledao je no kako zarezuje Serwin vrat, sjajno proliveno crvenilo...
Cnaiiir jedva da je uo proceduralnu raspravu koja je uslijedila: neto u vezi zakonitosti nastavljanja bez prisustva predstavnika
Svetog rijaha. Umjesto toga, promatrao je Sarcellusa. Ignorirajui Velika Imena i njihovu raspravu, gad se udubio u razgovor s
nekim drugim rijalskim vitezom. Pauinasta mrea crvenih linija jo uvijek je nagrivala njegovo senzualno lice, iako mnogo slabije
nego kad ga je Cnaiiir posljednji put vidio u drutvu Proyasa i Conphasa. Lice mu je izgledalo mirno, no njegove su se velike smee
oi inile zabrinute i odsutne, kao da razmilja o pitanjima u usporedbi s kojima je ova parada potpuno nebitna.
to je ono Dunyanjanin bio rekao? Utjelovljenje lai.
Cnaiiir je bio gladan, jako gladan - nije pojeo poten obrok ve nekoliko dana - i grevi u elucu davali su neobinu otrinu svemu
to je vidio, kao da si njegova dua vie ne moe priutiti luksuz debelih misli i debelih dojmova. Okus krvi njegovog konja jo uvijek
mu je bio svje
na usnama. Jedan ludi trenutak zatekao se kako razmilja o tome kakav
bi okus Sarcellusova krv imala. Bi li imala okus po laima?
Imaju li lai okus?
Od Serwinog ubojstva sve mu se inilo nejasnim, i ma koliko se Cnaiiir trudio, nije mogao razlikovati dane od noi. Sve se
prelijevalo, razlijevalo u sve ostalo. Sve je bilo zagaeno - zagaeno! A Dunyanjanin nije htio zaepiti!
A onda je tog jutra, bez ikakvog razloga, jednostavno shvatio. Sjetio se tajne ratovanja... Rekao sam mu! Pokazao sam mu tajnu!
I zagonetne rijei koje je Kellhus izgovorio na razruenim visinama Citadele postale su jasne kao dan.
Lov ne mora zavriti!
Shvatio je Dunyanjaninov plan - ili barem dio njega... Da je samo Proyas htio sluati!
Odjednom je vika oko stola utihnula, ba kao i graja po redovima. Zaprepateni muk zavladao je drevnom odajom i Cnaiiir ugleda
arobnjaka, Achamiana, kako stoji pored Proyasa i zuri u ostale mrkom neustraivou iscrpljenog ovjeka.
"Budui da vas moje prisustvo toliko vrijea," ree on jasnim i glasnim glasom, "neu okoliati. Svi ste vi napravili stranu
pogreku, pogreku koja mora biti ispravljena za dobrobit Svetog rata i za dobrobit Svijeta." Zastao je da promotri namrtena lica.
"Morate osloboditi Anasurimbora Kellhusa."
Bijesni i pogrdni povici eksplodirali su meu onima za stolom i onima u redovima podjednako. Cnaiiir je gledao prikovan za
stolicu, za svoj borbeni stav. ini se da ipak nije trebao razgovarati s Proyasom.
"SLUAJTE ga!" Conriyanski Princ je vritao da nadglasa zavaene glasove. Cijela soba kao da je hvatala dah zaprepatena
silovitou ovog ispada. No Cnaiiir je ve ostao bez daha.
Trai da ga oslobode!
No je li to znailo da i oni znaju Dunyanjaninov plan?

209

Na sjednicama Svetog rata Proyas je uvijek imao ulogu trezvene suprotnosti pretjeranim strastima ostalih Velikih Imena.uti njega
da ovako vriti izazivalo je oaj. Ostala Velika Imena uutjela su poput djece koju nije ukorio otac nego ono na to su oca natjerali.
"Ovo nije nikakva travestija", Proyas nastavi. "Ovo nije ala kojoj je cilj naljutiti ili uvrijediti. Vie, mnogo vie od naih ivota
ovisi o odluci koju emo ovdje danas donijeti. Traim od vas da odluite sa mnom, kao svaki ovjek koji ima svoje argumente. Ali
zahtijevam - zahtijevam! - da sasluate prije nego donesete odluku! A taj zahtjev, rekao bih, nije uope pravi zahtjev, budui da je
sluanje bez pristranosti, bez predrasuda, jednostavno ono to svi mudri ljudi ine."
Cnaiiir se ogleda po prostoriji i primijeti da Sarcellus promatra dramu jednako pozorno kao i svi ostali. ak je ljutito mahnuo svojoj
pratnji da uute.
Stojei pred velikim inritskim lordovima, arobnjak je izgledao otrcano i siromano u svojoj prljavoj odjei, i inilo se da oklijeva,
kao da tek sad shvaa koliko je daleko odlutao izvan svog elementa. Meutim, svojim obujmom i nenaruenim zdravljem, izgledao je
kao kralj u prosjakovom ruhu. Ljudi od Kljove su pak s druge strane izgledali kao utvare zaodjenute u ruha kraljeva.
"Pitali ste", Achamian se oglasi, "zato Bogovi kanjavaju Sveti rat. Koji nas to rak zagauje? Koja je bolest duha pobudila gnjev
Boji protiv nas? No ima toliko rakova. Vjernicima su Uenjaci poput mene jedan takav rak. Ali sam je rijah odobrio nae prisustvo
meu vama. Pa ste onda traili drugdje i pronali ovjeka kojeg mnogi nazivaju
'Ratnikom-Prorokom' i pitate se: 'to ako je tajovjek laan? Ne bi li to bilo dovoljno da rasplamsa gnjev Boji protiv nas? Lani
Prorok?'" On zastane i Cnaiur je vidio da je gutnuo iza napuenih usana. "Nisam vam doao ovdje rei je li Princ Kellhus uistinu
Prorok, niti ak je li uope princ iega. Doao sam umjesto toga upozoriti vas na drugaiji rak... Jedan koji ste previdjeli, iako neki
meu vama i znaju za njegovu prisutnost. Meu nama postoje pijuni, dragi lordovi..." - zajedniko mrmljanje na trenutak je ispunilo
sobu - "nemani koje nose lana lica od koe."
arobnjak se sagne pod stol i podigne nekakvu prljavu vreu. Jednim pokretom on je razmota na stolu. Neto nalik srebrnkastim
jeguljama oko pocrnjelog kupusa zakotrlja se na ulatenu povrinu, i umiri se na nevjerojatnom odrazu. Odrubljena glava?
Utjelovljenje lai...
Kakofonija usklika odzvanjala je pod kupolom odaje.
"Obmana! Bogohulna obmana!"
"je ludost! Ne moemo"
"ali to bi to moglo"
Okruen zaprepatenim povicima i podignutim pesnicama, Cnaiur je gledao kako Sarcellus ustaje, a zatim se probija kroz graju
prema izlazu. Jo jednom Cnaiur spazi upaljene linije koje su nagrivale lice Zapovjednika Vitezova... Iznenada shvati da je taj
uzorak ve negdje vidio... Ali gdje? Gdje?
Anwurat... Serwe krvava i vriti. Kellhus gol, prepona zamrljanih crvenom, lice mu se trznulo i otvorilo kao prsti oko ugljena...
Kellhus koji nije bio Kellhus.
Savladan drhtavom, vujom gladi, Cnaiur ustane i pouri za njim. Napokon je shvatio sve to mu je Dunyanjanin bio rekao onoga
dana kad su ga Velika Imena osudila - na dan Serwine smrti. Sjeanje na Kellhusov glas nadglasalo je tutnjavu okupljenih Inrita...
Utjelovljenje lai. Ime. Sarcellusovo ime.
Sinerses padne na koljena taman pred uzdignutim pragom ulaza, a onda prisloni glavu na umjetni tepih isklesan u kamenu. Kianjani
su poput veine drugih naroda odreene pragove smatrali svetima, no umjesto da ih pomazuju na odgovarajue dane poput Ainonjana,
oni su ih ukraavali detaljno isklesanim interpretacijama sagova ispletenih od trske. Bio je to hvale vrijedan obiaj, Hanamanu
Eleazaras je zakljuio. Prijelaz s mjesta na mjesto, mislio je, treba biti zapisan u kamenu. Treba prenijeti poruku.
"Vrhovni vladaru!" Sinerses dahne, zabacivi glavu unazad. "Nosim poruku od Lorda Chinjose!"
Eleazaras je oekivao njega, ali ne i njegovu uzbuenost. Sav najeen, pogledao je svoje tajnike i poslao ih van iz sobe laganim
odmahivanjem ruke. Kao i veina monika u Caraskandu, Eleazaras se naao veoma zainteresiran za detalje svojih nestajuih zaliha.
inilo mu se da se ba sve urotilo protiv njega proteklih mjeseci. Polagano gladovanje u Caraskandu doseglo je tu mjeru da su ak i
visokorangirani arobnjaci gladovali - najoajniji su poeli kuhati kone uveze i fini pergament onih tekstova koji su preivjeli
pustinju. Najvelianstvenija kola Tromorja spala je na to da jede vlastite knjige! Grimizni Tornjevi trpjeli su s ostatkom Svetog rata,
i to toliko da su raspravljali o tome da se susretnu s Velikim Imenima i izjave dae odsad otvoreno ratovati zajedno s Inritima - neto
to je bilo nezamislivo samo nekoliko tjedana ranije.
Oklade raaju oklade, i svaka je obino vie oajnika nego prethodna. Da bi ouvao svoju prvu okladu, Eleazaras je sada morao
sklopiti i drugu, okladu koja e izloiti Grimizne Tornjeve smrtonosnim Drangulijama Padiradinih Thesijskih strijelaca koji su
desetkovali Carski Saik, Carevu vlastitu kolu, za vrijeme Dihada. A znao je da bi to vrlo lako moglo oslabiti Grimizne Tornjeve
izvan svake nade da bi mogli nadvladati Cishaurim.
Chorae! Proklete stvari. Suze Boje nije nimalo briga tko njima rukuje, Inriti ili Fanimljani, sve dok to nisu arobnjaci. Oito nije
potrebno ispravno interpretirati Boga da bi Njime rukovao.
Oklada za okladom. Oajanje za oajanjem. Situacija je postala toliko strana, sve je toliko nategnuto, da svaka vijest moe slomiti
kimu njegove kole, Eleazaras je shvatio. to manja poruka, to e lake nit pui.
ak i rijei ovog roba-vojnika koji klei pod njegovim nogama mogla bi oznaiti njihovu propast.
Eleazaras se borio za dah. "to si saznao, kapetane?"
"Proyas je doveo Uenjaka Mandata na sjednicu", ovjek ree.
Eleazaras osjeti kako mu se koa jei. Sve otkad je uo za unitenje njihove misije u Iothiahu strahovao je od povratka
Mandatovca...
"Misli na Drusasa Achamiana?"
Doao se osvetiti.
"Da, Vrhovni vladaru. On je"
"Je li doao sam? Ima li ih joT' Molim te, molim te... Samo s Achamia-nom mogli bi lako izai na kraj. Korpus arobnjaka
Mandata, meutim, mogao bi se pokazati pogubnim. Previe ih je ve poginulo.
Ne vie! Ne moemo si priutiti da izgubimo jo ljudi! "Ne.ini se da je sam, ali"

210

"Iznosi li optube protiv nas? Blati li nau uzvienu kolu?"

"Govori o pijunima lanih lica, Vrhovni vladaru! pijunima lanih lica!"
Eleazaras je zurio ne shvaajui.
"Kae da hodaju meu nama", Sinerses nastavi. "Kae da suposvudal ak je donio jednu od njihovih glava u vrei - tako gnusno,
Vladaru! Da takvo neto - ali-ali zaboravljam se! Poslao me Lord Chinjosa glavom... Trai upute. Uenjak Mandata zahtijeva da
Velika Imena oslobode Ratnika-Proroka..."
Princa Kellhusa? Eleazaras trepne, jo uvijek pokuavajui pronai smisao u njegovom lupetanju...
Da! Da! Njegov prijatelj! Bili su prijatelji prije... Mandatovski zlotvor bio je njegov uitelj.
"Oslobode?" Eleazaras uspije prozboriti donekle rezervirano. "Iz-iz kojih razloga?"
Sinersesove oi izbeile su se iz njegovog napola izgladnjelog lica. "pijuni lanih lica ... Tvrdi da je taj Ratnik-Prorok jedini koji ih
moe vidjeti."
Ratnik-Prorok. Otkad su izmarirali iz pustinje motrili su tog ovjeka sa sve veom strepnjom - pogotovo kad je postalo oito koliko
njihovih Javreha potajice pristupaju Preplavljivanju i postaju Zaudunyani. Kad mu je Ikurei Conphas pristupio s obeanjem da e
unititi tog ovjeka, Eleazaras je zapovjedio Chinjosi da podupire Ikurei Conphasa na sve mogue naine. Iako je jo uvijek strahovao
od mogunosti rata izmeu Ortodoksnih i Zaudunyanija, barem je pitanje sudbine Anasurimbora Kellhusa smatrao zapeaenim.
"Kako to misli?"
"On tvrdi da tog Proroka, budui da ih on jedini moe vidjeti, treba osloboditi kako bi se Sveti rat mogao oistiti. Samo tako, tvrdi
on, Bog e odvratiti svoj gnjev od nas."
Kao stari majstor jnana, Eleazaras je nevoljko dozvoljavao svojim pravim emocijama da izau na povrinu u prisustvu njegovih
robova, ali ovi zadnji dani... bili su vrlo teki. Lice koje je pokazao Sinersesu bilo je izbezumljeno - izgledao je kao starac koji se
poeo strano bojati svijeta.
"Okupi koliko god moe ljudi", ree on odsutno. "Smjesta!" Sinerses pobjegne.
pijuni... Posvuda pijuni! A ako ih on ne moe pronai... Ako ih on ne moe pronai...
Vrhovni vladar Grimiznih Tornjeva govorit e s tim Ratnikom-Prorokom - s tim svecem koji vidi to se skriva meu njima. Cijelog
svog ivota Eleazaras, arobnjak koji je mogao piljiti u najzadimljenije kutke svijeta, pitao se to to Sveti misle da vide. Sada je znao.
Zlobu.
Gladovao je, stvor imenom Sarcellus. Za krvlju. Za jebanjem ivog i mrtvog. No vie od ega
i
udio je za krajem. Sve, od njegovog
anusa do privida kojeg je nazivao svojom duom, bilo je usmjereno ciljevima njegovih tvoraca. Sve se iskretalo prema obe
anju
vrhunca, mlaza vrue soli.
No Arhitekti su bili otroumni, tako beutno prepredeni, kad su mu postavljali temelje. Tako je malo bilo toga - stvarno rijetke
okolnosti! - to je donosilo takvo olakanje. Ubijanje ene, Dunyanjaninove ene, bio je jedan takav trenutak. Samo sjeanje na to bilo
je dovoljno da mu se falus izvine u hlaama, zine kao riba...
A sad kad se Mandatov arobnjak - prokleti Chigra! - vratio sa zahtjevom da oslobode Dunyanjanina... Obeanje! Bijes! Odmah je
znao to mu je initi. Dok je hodao iz Sapatiahove palae zrak se vrtio od njegove udnje, sunce je treperilo od njegove mrnje.
Iako istanan izvan granica razuma, stvor imenom Sarcellus hodao je mnogo jednostavnijim svijetom nego ljudi. Nije bilo sukoba
oprenih strasti, nije bilo potrebe za disciplinom ili uskraivanjem. On je udio samo za time da izvri volju svojih kreatora.
Utaivanjem svoje gladi on je postupao dobro.
Tako je zamiljen. Takva je bila lukavost njegove izrade.
Ratnik-Prorok mora umrijeti. Nije bilo sukobljenih strasti, ni straha, ni aljenja, ni oprenih udnji. Ubit e Anasurimbora Kellhusa
prije nego ga stignu spasiti, i pritom e...
Pronai ekstazu.
Cnaiiiru je bilo dovoljno vidjeti kojim je putem Sarcellus krenuo niz Kleee visove da bi znao kamo se uputio. Jahao je u Zdjelu, to
je znailo da je jahao prema kompleksu hramova gdje su Gotian i Srijalski vitezovi bili stacionirani - i gdje su Dunyanjanin i Serwe
visjeli s crnog Umiakija.
Cnaiiir pljune, a onda dozove svog konja.
Dok se uspio osloboditi vanjskog kampusa vie ga nije mogao pronai. Sjurio se nizbrdo, kroz zbrku graevina koje bijahu
naguvane po padinama ispod Sapatiahove palae. Unato pogibeljnom stanju svog konja, biem ga je natjerao u galop. Jurili su uz
nailjene zidove vrtova, du naputena proelja duana i pod visokim nastambama, skreui samo kad se inilo da se ulice sputaju.
Csokis je leao blizu dna Zdjele, sjetio se.
inilo se da sam zrak vrvi od loih predznaka.
Stalno i iznova, poput krhotine stakla u elucu, Kellhusove slike su mu prolazile mislima. inilo mu se da osjeti njegovu ruku
stegnutu oko svog vrata, kako ga dri, nemogue, iznad ponora u Hethantskom gorju. Jedan panini trenutak nije mogao disati, gutati.
Osjeaj je proao tek kad je prstima preao po zgruanoj posjekotini oko grla - svom najsvjeijem swazondu.
Kako? Kako moe tako utjecati na mene?
No to je bila Moenghusova lekcija. Dunyanjan sve ljude pretvara u svoje uenike, potovali oni njega ili ne. Dovoljno je da diu.
ak i moju mrnju! Cnaiiir je razmiljao. ak je i moju mrnju okrenuo u svoju korist!
Iako ga je zbog toga srce boljelo, jo ga je vie boljelo od pomisli da je izgubio Moenghusa. Kellhus je govorio istinu onda
mjesecima ranije u utemotskom taboru: njegovo srce ima samo jedan predmet potjere i ne moe ga se nahraniti zamjenama. Bio je
privezan za Dunyanjanina kao to je Dunyanjanin bio privezan za Serwino truplo - privezan urezanom uadi nesavladive mrnje.
Svaka sramota. Svako ponienje. Podnijet e svaku povredu, poiniti svako zvjerstvo da bi naotrio svoju osvetu. Prije bi zapalio
itav svijet nego odustao od svoje mrnje. Mrnja! To je bilo opsesivno sredite njegove snage. Ne njegov ma. Ne njegovo tijelo.
Njegova mrnja koja lomi vratove, mlati ene, razmrskava titove! Mrnja mu je pribavila Bijeli jak. Mrnja mu je ovila tijelo
Svetim Oiljcima. Mrnja ga je ouvala od Dunyanjaina dok su prelazili Stepu. Mrnja ga je otvrdnula na pokuaje ovih stranaca da
mu se uvuku pod kou.
Mrnja i samo mrnja mu je ouvala zdrav razum. Naravno da je Dunyanjanin to znao.

211

Nakon Moenghusa, Cnaiiir je pribjegao zakonima Naroda jer je mislio da e mu oni ouvati srce. Kad je na prevaru ostao bez njih,
poeli su mu se initi tim dragocjeniji, poput vode u doba velike ei. Godinama se gonio niz putove koje slijede njegovi suplemenici
- bievao se do krvi! Biti ovjek, memorijalisti su rekli, znai uzimati, a ne dati da te uzmu, porobljavati, a ne biti porobljen. Zato e
on biti prvi meu ratnicima, najokrutniji od svih ljudi! Jer to je najvaniji od svih Nepisanih zakona: mukarac - pravi mukarac! osvaja i ne trpi da ga se iskoritava.
Otuda muka njegovog pakta s Kellhusom. Cijelo to vrijeme Cnaiiir je ljubomorno titio svoje srce i duu, pljuvao na svaku rije te
nemani, i nikada nije pomislio da bi ovaj mogao vladati njime manipulirajui okolnostima oko njega. Dunyanjanin mu je oduzeo
mukost nimalo drukije nego onim inritskim budalama.
Moenghus! Nazvao ga je Moenghus! Mog sina!
Ima li boljeg naina da ga naljuti? Ima li boljeg naina da naljuti? Iskoristio ga je. ak i sada, dok razmilja o tome, Dunyanjanin ga
iskoritava!
Ali to nije vano...
Nema zakona. Nema asti. Svijet meu ljudima nema staza ba kao ni Stepa - kao ni pustinja! Nema ljudi... Samo zvijeri koje se
grebu, eznu, zavijaju, revu. Glou svijet svojim gladima. Izdresirani poput medvjeda pleu prema ovom ili onom apsurdnom obiaju.
Sve te tisue, ti Ljudi od Kljove, poginule su i pomrle u ime zablude. Osim gladi, nita ne vlada svijetom.
To je tajna Dunyanjana. To je njihova monstruoznost. To je njihova privlanost.
Sve otkad ga je Moenghus napustio, Cnaiiir je sebe smatrao izdajicom. Uvijek jedna misao previe, uvijek jednaenja, jedna glad!
No sada je znao da je izdaja bila u zboru osuujuih glasova, predbacivanja koja su zavijala niotkuda, vrijeala ga, tako ga grozno
vrijeala!
Ona je bila moj dokaz!
Laljivci! Budale! On bi ih natjerao da vide!
Svaka sramota. Svako ponienje. Davit e novoroenad u kolijevkama. Kleat e pod mlazom vrueg sjemena. Provest e svoju
mrnju u djelo!
Nema asti. Samo srdba i unitenje.
Samo mrnja.
Lov ne mora zavriti!
Naputene nastambe su se razmaknule i Cnaiiir je galopirao bazarima Caraskanda. Trupla, tek natopljeni zaveljaji koe, kostiju i
tkanine nestajale su pod njim. Na pola puta preko turobne istine, uoio je obelisk Csokisa kako se uzdie nad niskim nagibom
zgrada. Proavi kroz kompleks od nekoliko zemljanih trgovina, ruevnih toliko da tek to se nisu sruile, pronaao je poznatu aveniju
i potjerao konja pored niza, inilo se, vatrom izdubljenih stanova. Skrenuvi otro u desno, njegov je konj inercijom bio prisiljen
preskoiti prevrnuti lavor za pianje, veliku kamenu zdjelu koja je sigurno pripadala oblinjoj praonici rublja. Osjetio je prije nego
uo kad je njegovom bijelom eumarnskom konju pala potkova. Konj je zavritao, zateturao, a onda epajui stao - oito hrom.
Proklinjui stvora, skoio je na pod i poeo trati, svjestan da sada vie nema izgleda da pretekne Zapovjednika Vitezova. Meutim,
na prvom skretanju se bijeli Kalaul udesno rasprostro pred njim iskrian vodom natopljenim spojevima izmeu kamenih ploa i
zamraen guvom izgladnjelih tisua.
Isprva nije bio siguran bi li trebao oajavati ili biti sretan zbog tolikog broja Inrita. Pretpostavljao je da su veina Zaudunyani, to bi
moglo sprijeiti Sarcellusa da smjesta ubije Dunyanjanina - ako je to uope namjeravao. Dok se gurao kroz zapanjene promatrae,
Cnaiiir je gledao po gomili uzalud traei rijalskog viteza. Vidio je stablo, Umiaki, u daljini, mrano i pogrbljeno pred maglovitim
pojasom kolonada i proelja hramova. Iznenadna sigurnost da je Dunyanjanin mrtav ostavila ga je bez daha.
Gotovo je.
inilo mu se da nikad nije doivio tako potresnu misao. Mahnito je zurio u daljinu. Nezaklonjeno sunce izvlailo je paru iz vlanih
masa. Pogledao je ljude koji su se gurali oko njega i osjetio iznenadno vrtoglavo olakanje. Mnogi su pojali ili pjevali. Ostali su samo
gledali u grane koje su sezale prema nebu. Svi su izgledali tjeskobni od gladi, ali nita vie od toga.
Jo uvijek je iv, inae bi bili neredi...
Cnaiiir je srnuo naprijed i okirao se to mu poluizgladnjeli Inriti bjee s puta. uo je glasove kako zazivaju: "Scylvendi!" Ne u
znak pozdrava kao to su to inili kod Anwurata, ve kao kletvu ili molitvu. Ubrzo ga je velika povorka ljudi slijedila, neki
podrugujui se, a drugi kliui od veselja. inilo mu se da se svako lice okrenulo dok je prolazio. Pred njim se otvorio iroki put koji
se protezao, inilo se, skoro cijelim putem do crnog stabla.
"Scylvendi!" Ljudi od Kljove su vikali. "Scylvendi!"
Kao i prije, rijalski su vitezovi uvali stablo, samo to su sada bili postavljeni u redove duboke tri ili etiri ovjeka - u borbenu
liniju, zapravo. Patrole na konjima gacale su malo dalje. rijalski vitezovi jedini su meu Inritima odbili staviti na sebe kiansku
odjeu, pa su izgledali otrcano u svojim dronjavim zlatno-bijelim ogrtaima. Kacige i oklopi od veriga, meutim, jo uvijek su im
blistali na suncu.
Dok im se pribliavao, Cnaiur je spazio Sarcellusa kako stoji s Gotianom u skupini drugih rijalskih asnika. Prednji rijalski vitez
ga je prepoznao i sklonio mu se s puta, daleko, ali sumnjiavo, dok je hitao prema Sarcellusu i Vrhovnom zapovjedniku. inilo se da
se dvojica mukaraca prepiru. Umiaki se propinjao iza njih, granao se po nebu plavom poput mora. Pogledavi preko velike prostirke
lia, Cnaiur spazi obru koji je visio pod ispucalom sjenicom Umiakija. Ugledao je Serwe i Dunyanjanina kako se polagano vrte, kao
dvije strane novia.
Kako moe biti mrtva?
"Zbog tebe", Dunyanjanin proape. "Cendrave..."
"Ali zato ba ovog trenutka?" Cnaiur zauje povik Vrhovnog zapovjednika kroz sve glasniju tutnjavu masa.
"Zato!" Cnaiur zagrmi svojim najmonijim borbenim glasom. "Jer mu zamjera neto to ni jedan ovjek ne moe dokuiti!"
Unato dodatnim kadilima koja su Ljudi od Kljove zatraili da se donesu, Achamianu je dolazilo na povraanje od smrada tog stvora.
Objasnio je kako se udovi savijaju u poklopac, ak je i podboio trulu glavu da demonstrira na koji nain dva uda ulaze oko ljepljive
one duplje. Osim ponekog uzvika gaenja, okupljeni kastinski plemii gledali su u nijemom uasu. U jednom trenutku rob mu je

212

ponudio maramicu natopljenu mirisom narane. Kad vie nije mogao izdrati, prislonio ju je na lice i pokazao neka maknu ogavno
stvorenje.
Nekoliko trenutaka, drevnom vijenicom vladala je zapanjena tiina. Kadionici su cvrali i parili se, maglili zrak kao u nonoj mori.
Razmrljani po stolu, ostaci stvorenja koji su nalikovali crnoj plijesni nastavili su bazditi.
"Znai to je razlog", ree Conphas konano, "zbog kojeg moramo osloboditi Obmanjivaa?"
Achamian je zurio u njega, slutei da je rije o nekakvoj verbalnoj zamci. Od poetka je znao da e mu Conphas biti glavni
protivnik. Proyas ga je upozorio, rekavi da nikada nije upoznao nekoga toliko nenadmanog u prakticiranju jnana. Umjesto da
odgovori, Achamian ga odlui izmamiti, razotkriti njegovu ulogu u ovim vanim stvarima.
Moram ga diskreditirati.
"Gotovo je vrijeme kad si pravio budale od svojih kolega plemia, Ikurei."
Uzvieni General zavalio se nazad u svoju stolicu. Lijeno proe prstima po Carskim Suncima otisnutim na prsnom oklopu svoje
ratne odore, kao da podsjea Achamiana na Chorae koja se skrivala ispod. Bila je to gesta dostojna svakog podrugljivog podsmijeha.
"Govori kao da on ve zna za te stvari", Proyas ree.
"I zna."
"arobnjak govori o pradavnoj prolosti", Conphas odgovori. Nosio je svoj plavi generalski plat na tradicionalni nansurski nain,
prebaen naprijed preko lijevog ramena. Sada ga je zabacio unazad ustrim potezom, pustivi ga da se vue po bakrenom tepihu.
"Prije nekog vremena, dok je Sveti rat jo uvijek bio utaboren oko zidina Momemna, moj je stric otkrio da je njegov Prvi savjetnik u
stvari jedno od ovih... stvorenja."
"Skeaos?!" Proyas usklikne. "eli rei da je Skeaos bio jedan od ovih pijuna lanih lica?"
"Upravo on. Kad se pokazalo da ga je nevjerojatno teko obuzdati za nekog tako starog, moj je stric pozvao svoj Carski Saik. Kako
su oni uporno tvrdili da tu nije upletena nikakva magija, poslao je mene da dovedem dobrog bogohulnika, ovog ovdje Achamiana, da
potvrdi njihovu ocjenu. Situacija je postala..." On zastane, a onda pokae nevjerojatnu drskost namignuvi Achamianu. "Gadna."
"I?" Gothyelk vikne na onaj svoj osorni nain. "Je li bilo magije?"
"Ne", Achamian odvrati. "I upravo je to ono to ih ini toliko pogubnima. Kad bi bili proizvod magije, brzo bismo ih razotkrili. Ovako
ih je nemogue raspoznati... I upravo tu", ree on i okrene se s bijesnim pogledom prema Uzvienom Generalu, "ti stvorovi dolaze u
vezu s Anasurimborom Kellhusom...
Samo ih on moe vidjeti."
Nekoliko uzvika odjekne pod podboenom kupolom. "Kako ti to zna?" Huhvarga upita.
Achamian se ukoi, jo jednom vidjevi Kellhusa i Serwe kako se njiu pod crnim stablom. "Rekao mi je."
"Rekao?" Gothyelk proguna. "Kad? Kad?"
"Ali to su oni?" Chinjosa ree.
"U pravu je", Saubon usklikne. "To! To je rak koji nas zagauje! Onako je kako sam cijelo vrijeme govorio: Ratnik-Prorok nas je
doao oistiti!"
"Prebrzo zakljuujete", Conphas prasne. "Zatakavate najvanija pitanja!"
"Zaista!" Proyas ree. "Kao naprimjer, zato, kad si znao da su ti stvorovi meu nama, nisi nita rekao Vijeu!"
"Hajde, molim te", Uzvieni General odvrati, vjea podrugljivo namrtenih. "to sam trebao uiniti? Koliko znamo, nekoliko tih
stvorova moglo bi sjediti meu nama ovoga trenutka..." Pogledao je uzbuena lica, uglavnom bradata, koja su se podizala oko njih.
"Meu vama u redovima", povie on zamahnuvi rukom. "Ili ak za ovim stolom..."
Zabrinuta graja razlomila se prostorijom.
"Reci mi onda," Conphas nastavi, "s obzirom na arobnjakovu vlastitu procjenu tih stvorova, kome mogu vjerovati?uo si to je
rekao: nemogue ih je raspoznati. Uinio sam zapravo sve to sam mogao..." On okrene lukave oi prema Achamianu, iako je
nastavio govoriti svojim kolegama Velikim Imenima. "Motrio sam paljivo, i kad sam napokon saznao tko je glavni agent, djelovao
sam."
Achamian skoi uspravno u stolici. Zinuo je da se pobuni, no bilo je prekasno.
"Tko?" Chinjosa, Gothyelk i Hulwarga dreknu gotovo u isti glas.
Conphas slegne ramenima. "Pa upravo onaj koji sebe naziva Ratnikom--Prorokom... Tko drugi?"
Netko je neto podrugljivo doviknuo, da bi ga zatim uutkao zbor glasnih prijekora.
"Glupost!" Achamian povie. "To je potpuna bedastoa!"
Obrve Uzvienog Generala skoe uvis kao da se udi da su mogli previdjeti neto toliko oito. "Ali upravo si rekao da jedino on
moe vidjeti te nemani, nisi li?"
"Da, ali"
"Onda nam reci, kako ih on to vidi?"
Uhvaen na krivoj nozi, Achamian je bio u stanju samo zuriti u njega. inilo mu se da nikada nije nikoga tako brzo poeo prezirati.
"Eto, meni se odgovor ini sasvim jednostavnim", ree Conphas. "On ih vidi zato jer zna tko su oni." Razlomie se usklici.
Sav smeten, Achamian se zagledao u bune redove, gledajui od jednog bradatog lica do drugog. Odjednom je shvatio da je ono to
je Conphas maloas rekao istina. ak i sada pijuni lanih lica gledaju u njega - bio je siguran u to! Savjet ga motri... I smiju se.
Zatekao se kako vrsto stie rub stola.
"Kako je onda", Saubon je urlao, "znao da u pobijediti na Mengedskoj poljani? Kako je znao gdje e pronai vodu u pijesku
pustinje? Kako zna istinu koja lei u ljudskim srcima?"
"Zato jer je Ratnik-Prorok!" Netko zaurla iz redova. "Donosioc Istine! Svjetlonoa! Spasenje"
"Blasfemija!" Gothyelk zagrmi, udarivi dvaput u stol svojom velikom akom. "On je Laan! Laan! Ne moe biti vie Proroka!
Sejenus je bio jedini pravi glas Boji! Jedini"
"Kako to moe rei?" Saubon ree, kao da oplakuje samovoljnog brata. "Koliko puta"

213

"Opinio vas je!" Conphas povie tonom visokog Carskog asnika. "Sve vas je zaarao!" Kad je graja poneto jenjala, nastavio je,
oglasivi se istom zvonkom silovitou. "Kao to sam rekao ranije, zaboravili smo na najvanije pitanje! Tko? Tko su te nemani koje
nas progone, koje ue neprimijeene na naim najtajnijim sjednicama?"
"Kao to rekoh", Chinjosa ga podri. "Tko?"
Ikurei Conphas zapilji se otvoreno u Achamiana, izazivajui ga da odgovori...
"Je li, Uenjae?"
Nadmaen je, Achamian shvati. Conphas je znao to e odgovoriti znao je kako e se drugi izrugivati i odbaciti ga. Savjet je neto
za djeje prie i Mandatovske luake. Zurio je bez rijei u Uzvienog Generala pokuavajui maskirati svoj oaj prezirom. ak i s
dokazom, mogli su ga ponititi obinim rijeima. ak i s dokazom, odbijali su vjerovati!
Generalove su mu se oi rugale kao da govore, Olakava mi i previe.. .
Conphas se naglo okrene drugima. "No ve si odgovorio na moje pitanje, zar ne? Rekao si da ti stvorovi nisu proizvod magije barem ne magije koju Uenjaci mogu vidjeti!"
"Cishaurim", Saubon ree. "eli rei da su ti stvorovi Cishaurimovi."
Krajikom oka Achamian je vidio kako Proyas uzbunjeno zuri u njega.
Zato ne govori?
No preplavila ga je iscrpljenost, otupljujui osjeaj poraza. U oku due vidio je Esmenet kako ga preklinje, pogleda stranog od misli
koje su mu lomile srce, izdajnikih elja...
Kako se to moglo dogoditi?
"to bi drugo moglo biti?" Conphas upita, pravi glas razuma. "Vidjeli ste i sami."
"Tako je", Chinjosa ree, oiju neobino nesigurnih. "Pripadaju Bezokima. Zmijoglavima! Nema drugog objanjenja."
"Zaista", Conphas ree glasom koji je odzvanjao govornikom teinom. "Onaj kojega Zaudunyani nazivaju Ratnikom-Prorokom,
laov koji je doao k nama zahtijevajui privilegije princa, agent je Cishaurima poslan da nas iskvari, da posije razdor meu nas, da
uniti Sveti rat."
"I uspio je", Gothyelk povie u oaju. "U svim tokama!" Poricanja i jadikovke podrhtavali su zrakom. No Achamian je znao da je
propast opisala mnogo iri krug nego to je to bio Caraskand. Moram pronai neki nain...
"Ako je Kellhus..." Proyas povie, ovladavajui prostorijom svojim rijetko prisutnim glasom. "Ako je Kellhus agent Cishaurima,
zato nas je onda spasio u pustinji?"
Achamian se okrene prema svom bivem ueniku, ohrabren...
"Da spasi vlastitu kou", Uzvieni General se nestrpljivo otrese. "to drugo? Koliko god ti ne vjerovao mojim trikovima, Proyase, u
ovome mi mora vjerovati. Anasurimbor Kellhus je pijun Cishaurima. Motrimo ga jo od Momemna, jo otkad su njegove lutajue
oi razotkrile Skeaosa mojem stricu."
"Kako to misli?" Achamian lane.
Uzvieni General ga prezrivo pogleda. "A to misli kako je moj stric, velianstveni Car ovih zemalja, identificirao Skeaosa kao
pijuna? Vidio je da ga tvoj Ratnik-Prorok gleda daleko vie nego to bi bilo u skladu s time koliko se poznaju."
"On nije", Achamian zatekne samog sebe kako urla, "moj Ratnik--Prorok!"
Ogledao se oko sebe, trepui, kao da je jednako okiran svojim ispadom kao i ostali oko stola.
Cijelo to vrijeme! Vidio ih je od samog poetka...
A ipak, nije rekao nita. Cijelo vrijeme mara, kroz njihove nebrojene rasprave o prolosti i sadanjosti, Kellhus je znao za pijune
lanih lica.
Ne marei za kastinske plemie koji su ga paljivo promatrali, Achamian tekom mukom udahne i zgrabi se za prsa. Najeio se od
strave. Odjednom su sva Kellhusova pitanja, naroito ona koja su se ticala Savjeta i Ne-Boga, dobila neki novi smisao...
Obraivao me! Iskoritavao me zbog mog znanja! Pokuavao je shvatiti to to vidi!
I vidio je Esmenetine usne kako oblikuju one rijei, one nemogue rijei...
"Nosim njegovo dijete."
Kako? Kako ga je mogla izdati?
Sjeao se svih onih noi dok su leali jedno pored drugoga u tami njegovog jadnog atora, njezinih vitkih lea na svojim prsima i
smjekanja kad bi ga gurkala nonim prstima, koje bi mu uvijek stavila meu listove kad su bili ledeni. Deset malih prstia, svaki
hladan poput kaplje kie. Sjeao se slabanog uenja koje bi sipilo kroz njega, ostavljajui ga bez daha. Kako je takva ljepotica
mogla odabrati njega? Kako se ta ena - taj svijet? - moe osjeati sigurno u njegovom bijednom naruju? Zrak bi bio topao od
njihovog isparavanja, dok je s onu stranu zamrljanog platna, tisuama tihih milja, sve postalo strano i hladno. I drao bi je vrsto, kao
da oboje padaju...
I proklinjao bi sebe, mislei, Ne budi glup! Ovdje je! Zaklela se da nikada nee biti sam!
Ali bio je. Bio je sam.
Trepnuo je smijene suze iz oiju. ak je i njegova mazga Zora bila mrtva...
Pogledao je prema Velikim Imenima koja su ga promatrala oko stola. Nije osjeao sram. Grimizni Tornjevi izrezali su to iz njega ili mu se barem tako inilo. Samo oajanje, sumnju i mrnju.
On je to uinio! On ju je uzeo!
Achamian se sjeti Nautzere, kad ga je u, inilo mu se, nekom drugom ivotu pitao je li ivot Inraua, njegovog uenika, vrijedan
Apokalipse. Tada je popustio, priznao da nijedan ovjek, nijedna ljubav nije vrijedna takvog rizika. A ovdje je popustio jo jednom.
Spasit e ovjeka koji mu je raspolovio srce, zato jer njegovo srce nije vrijedno svijeta, nije vrijedno Druge Apokalipse.
Jeli?
Jeli?
Achamian je prethodne noi spavao samo nakratko, dremuckao je dok je Proyas spavao. I po prvi put otkad je postao visoko
rangirani arobnjak u Mandatu nije bilo Snova o Starim ratovima. Umjesto toga, sanjao je o Kellhusu i Esmenet kako stenju i smiju se
meu znojnim plahtama.

214

Dok je sjedio bez teksta meu Velikim Imenima, Drusas Achamian shvati da dri svoje Srce u jednoj ruci, a Apokalipsu u drugoj. I
dok ih je vagao u svojoj dui, inilo mu se da ne moe odrediti to je tee.
Nije bilo nimalo drukije ni ovim ljudima.
Sveti rat pati i netko mora umrijeti. Pa makar to bio i Svijet.
Oni su bili samo jedan mali dep sukoba meu tisuama takvih depova narkanih po Kalaulu. No Cnaiiir je znao da su oni ipak u
sreditu. Deseci rijalskih vitezova muvali su se oko njih, lica bezizraajnih i uzdranih, oiju irom otvorenih pogledima zabrinute
koncentracije.
Neto e se dogoditi.
"Ali on mora umrijeti, Vrhovni zapovjednie!" Sarcellus je zavapio. "Ubijte ga i spasite Sveti rat!"
Gotian je nervozno bacio pogled na Cnaiiira, a zatim ponovno pogledao svog Zapovjednika Vitezova. Proao je krupnim prstima
kroz kratku prosijedu kosu. Cnaiiir je oduvijek rijalskog Vrhovnog zapovjednika smatrao odlunim ovjekom, ali sada mu se inio
starim i neodlunim - ak na neki nain zastraen gorljivou svog podreenog. Svi su Ljudi od Kljove patili, neki vie od ostalih, a
neki na drugaije naine od ostalih. Gotian je, inilo se, oiljke nosio na svom duhu.
"Cijenim tvoju zabrinutost, Sarcelluse, ali dogovoreno je da"
"Ali upravo je u tome poanta, Vrhovni zapovjednice! Tajarobnjak navodi Velikim Imenima razloge da potede Obmanjivaa. Potie
ih. Izmilja prie o zlim pijunima koje samo Obmanjiva moe vidjeti!"
"Kako to misli," Cnaiiir se otrese, "da ih samo on moe vidjeti?!" Sarcellus se okrene nainom koji je smrdio na oprez, iako ni po
emu nije izgledao zabrinut.
"To arobnjak tvrdi", ree on podrugljivim tonom.
"Moda i tvrdi," Cnaiiir odvrati, "ali ja sam te slijedio iz vijenice. arobnjak je bio rekao samo da postoje pijuni meu nama, nita
vie."
"eli li rei", Gotian upita otro, "da moj Zapovjednik Vitezova lae?"
"Ne", Cnaiiir odgovori slegnuvi ramenima. Osjetio je kako ga obavija potpuni spokoj. "Samo se pitam kako zna ono to nijeuo."
"Ti si pogansko pseto, Scylvendi" Sarcellus izjavi. "Poganin! Tako mi svega to je dobro i sveto, trebao bi trunuti zajedno s
Kianjanima Caraskanda, a ne dovoditi rije jednog rijalskog viteza u pitanje."
S divljim osmijehom, Cnaiiir pljune Sarcellusu pred izme. Preko njegovog ramena vidio je ogromno stablo, ugledao krhko Serwino
truplo privezano naglavce za Dunyanjanina - poput mrtvaca zakucanog za mrtvaca.
Pusti to sad.
Niz povika provalio je iz oblinje gomile. Smeten, Gotian naredi i Cnaiiiru i Sarcellusu da maknu ruke s drka maa. Ni jedan ni
drugi nisu posluali.
Sarcellus pogleda Gotiana, koji je gledao prema gomili, a onda opet u Cnaiiira. "Ne zna to ini, Scylvendi..." Lice mu se napelo,
trznulo kao insekt na samrti. "Nema pojma to ini."
Cnaiiir je uasnuto zurio, uo ludilo Anwurata u okolnoj graji. Utjelovljenje lai...
Povici su se mnoili, sve dok zrak nije doslovno cvrao od povika i urlika. Pratei Gotianov pogled, Cnaiiir se okrene i kroz zaslon
Srijalskih vitezova ugleda kohortu mukaraca u ljuskastim oklopima, i plavim i grimiznim kaputima: isprva njih nekoliko koji su
raiavali put kroz gomile Inrita, a zatim jo stotine u zbijenim formacijama nasuprot Gotianovim ljudima. Zasad jo nitko nije
isukao maeve.
Gotian je jurio uz svoje redove, izvikivao naredbe, urlao da poalju pojaanja iz baraka.
Isukali su maeve kienim potezima tako da su bljeskali na suncu. Jo se tih neobinih vojnika pribliavalo, duboke falange njih
koje su se probijale kroz gomile ispijenih Inrita. Bili su to Javresi, Cnaiiir shvati, robovi-vojnici Grimiznih Tornjeva. to se to ovdje
dogaa?
Gomile su navalile oko nekoliko kavgi. Maevi su zvonili i zveketali - daleko na lijevoj strani. Gotianovi povici probijali su graju.
Izbezumljeni, redovi rijalskih vitezova neposredno ispred Cnaiiira iznenada su se slomili, odbijeni unazad pred Javresima koji su
vitlali maevima.
Ujedinjeni okom, i Cnaiiir i Sarcellus isukali su maeve.
Meutim, robovi-vojnici stali su pred njima i napravili mjesta za iznenadno pojavljivanje dvanaestorice mravih robova koji su
nosili nosiljku s detaljno izrezbarenim i crno lakiranim okvirom i sa zavjesama od svile i koprene. Jednim vjetim pokretom,
kosturoliki mukarci spustili su nosiljku na pod.
Iznenadan muk zavlada gomilom, toliko apsolutan da se Cnaiiiru inilo da uje kako vjetar uka i zvekee kroz Umiaki iza njega.
Negdje u daljini, neki je nesretnik zavritao, ranjen ili na samrti.
Odjeven u voluminozne grimizne halje, starac je iskoraio iz zavjesama zaklonjene nosiljke, ogledavajui se oko sebe pun bahatog
prezira. Povjetarac mu je leprao kroz svilenkastu bijelu bradu. Oi su mu mrano sjajile ispod nacrtanih obrva.
"Ja sam Eleazaras," izjavi on zvonkim patricijskim glasom, "Vrhovni vladar Grimiznih Tornjeva." Pogledao je u zapanjenu gomilu,
a onda spustio oi sokolove na Gotiana.
"Onaj koji sebe naziva Ratnikom-Prorokom. Odsjei ete ga sa stabla i predati meni."
"Dakle, ini se da je stvar rijeena", Ikurei Conphas ree, sveanim tonom kojem je protuslovila hijena koja mu se smijala u oima.
"Akka?" Proyas proape. Achamian ga pogleda, izbezumljen. Na trenutak, Princ je zvuao kao da mu je dvanaest godina...
udno je to kako sjeanje nimalo ne mari za pravila prolosti. Moda su ba zato oni koji umiru od starosti tako esto u nevjerici.
Kroz sjeanja prolost opsjeda sadanjost, ne u redovima odreenim prema kalendaru ili kronikama, ve poput gladnih gomila
minulih dana.
Pogleda prema ulazu jer mu je panju privukla kretnja u krajiku oka. Bio je to Xinemus... Jedan od Proyasovih ljudi - Iryssas,
shvati on - vodio ga je preko praga, a zatim gore u prepune redove. Bio je u punoj ratnoj spremi, u suknji do goljenica kakvu nose
conriyanski vitezovi i u oklopu od srebrnkastih prstenova pod kianskim ruhom. Brada mu bijae nauljena i ispletena, i padala je u
lepezi uvojaka na gornji dio prsa. U usporedbi s poluispijenim Ljudima od Kljove, izgledao je robusno, uzvieno, istodobno egzotino
i poznato, poput nekog inritskog princa iz dalekog Nilnamea.

215

Maral je dvaput posrnuo dok je prolazio izmeu svojih kolega plemia, i Achamian je vidio muku na njegovom slijepom licu muku i neobinu, dirljivu tvrdoglavost. Odlunost da se vrati na svoje mjesto meu monicima.
Achamian proguta no u grlu.
Zine...
Bez daha je gledao kako se Maral smjeta izmeu Gaidekkija i Ingiabana, a zatim okree lice praznom zraku i zuri kao da Velika
Imena sjede ispred njega, a ne ispod. Achamian se sjetio lijenih noi koje je proveo u Xinemusovoj vili na obali Conriye. Sjeao se
kako su pili anpoi, jeli divlje kokoi punjene kamenicama i u beskraj priali o stvarima drevnim i mrtvim. I odjednom Achamian
shvati to mu je initi...
Mora ispriati priu.
Esmenet ga je jo juer voljela. Pa onda je i svijet gotov!
"Patio sam", oglasi se on iznenada i inilo mu se da uje vlastiti glas Xinemusovim uima.
Zvuao je snano.
"Patio sam", ponovi on, podigavi se na noge. "Svi smo mi patili. Vrijeme za politikanstvo i poziranje je prolo. 'Oni koji govore
istinu', Kasniji Prorok nam govori, 'nemaju se ega bojati, pa makar i poginuli zbog toga'..."
Osjeao je njihove poglede: skeptine, znatieljne i zlovoljne.
"Iznenaeni ste, zar ne, to ujete arobnjaka, jednog od Neistih, da citira Sveto pismo. Pretpostavljam da neke od vas i vrijea.
Bilo kako bilo, govorit u istinu."
"to, zar si nam dosad lagao?" Conphas ree uz privid mrke taktinosti. Uvijek se ponaao kao pravi sin Kue Ikurei.
"Nita vie nego ti," Achamian ree, "niti itko drugi u ovim odajama. Jer svi mi vaemo i krtarimo na rijeima, prilagoavamo ih
uima sluatelja. Svi se mi igramo jnana - te proklete igre! Iako ljudi umiru, mi i dalje igramo... A malo je onih koji je poznaju tako
dobro kao vi, Uzvieni Generale!"
Nekako je uspio pogoditi onu notu ili ton koji su uspjeli umiriti jezike i nagnati srca da sluaju - onaj glas, shvati on, kojim je
Kellhus tako lako vladao.
"Nas Uenjake Mandata smatraju opijenima legendama, poremeenima od povijesti. Cijelo nam se Tromorje smije. A zato i ne bi
kad plaemo i upamo brade na prie koje vi priate djeci za laku no? Ali ovo - ovo! - nije Tromorje. Ovo je Caraskand, gdje Sveti
rat lei zatoen i umire od gladi, pod opsadom Padiradinog gnjeva. Vrlo su vam vjerojatno ovo posljednji dani ivota! Razmislite si!
Glad, oajanje, strava koja vam razdire utrobu, uas koji vam juri srcem!"
"Dosta s tim!" problijedjeli Gothyelk povie.
"Ne!" Achamian zagrmi. "Nije dosta! Jer to to vi trpite sada ja trpim svojitav ivot - danju i nou! Propast! Propast vam visi nad
glavama, mrai vam misli, vae vam korake. I sada vam srce ubrzano tue. Dah vam postaje sve ui...
No imate jo mnogo, mnogo toga za nauiti!
Tisuama godina ranije, prije nego li su Ljudi preli Veliki Kayarsus, prije nego li je ak i Kronika Kljove napisana, Neljudi su
vladali ovim zemljama. I ba kao i mi, ratovali su meusobno, za ast, bogatstvo, i da, ak i za vjeru. No najvei od ratova nisu vodili
meusobno, pa ak niti protiv naih predaka - iako emo se pokazati kao njihova propast. Najvei od ratova vodili su protiv
Inchoroija, nakazne rase. Rase koja je uivala u suptilnostima tijela, kovala perverzije iz ivih bia kao to mi kujemo maeve iz
eljeza. Srankovi, Barazi, pa ak i Wracu, zmajevi, relikvije su njihovih pradavnih ratova protiv Neljudi.
Pod vodstvom velikog Cu'jare Cinmoija, Neljudski Kraljevi borili su se s njima po nizinama i kroz visoka i duboka mjesta zemlje.
Tekom mukom i uz stravine rtve, stjerali su Inchoroije u njihovo prvo i konano utoite, mjesto koje su Neljudi nazivali MinUroikas, 'Jama Opscenosti'. Neu prepriavati strahote tog mjesta. Dovoljno je rei da su Inchoroi poraeni, istrijebljeni - ili se barem
tako mislilo. A Neljudi su bacili ini oko Min-Uroikasa da bi ostao zauvijek skriven. Onda su se, iscrpljenii oslabljeni, povukli u
ostatke svog unitenog svijeta, kao pobjednika, ali slomljena rasa.
Stoljeima kasnije, Ljudi Eanne spustili su se s Kayarsusa, zavijajua mnotva njih, pod vodstvom Poglavica-Kraljeva - nai davni
preci. Njihova imena znate jer se navode u Kronici Kljove: Shelgal, Mamayma, Nomur, Inshull... Pomeli su ono malo preostalih
Neljudi pred sobom, zatvorili njihove ogromne dvorce i protjerali ih u more. Na cijeli jedan vijek, znanje o Inchoroima i MinUroikasu nestalo je iz svih dua. Samo su se Neljudi naroda Injor-Niyas sjeali, a oni se nisu usudili napustiti svoje planinske utvrde.
No kako su godine prolazile, neprijateljstvo izmeu naih naroda je jenjavalo. Sklopljene su povelje izmeu preostalih Neljudi i
Norsiraca iz Tryse i Sauglia. Razmjenjivali su znanja i robu, i Ljudi su po prvi put saznali za Inchoroije i njihove ratove protiv
Neljudi. A onda je za vrijeme nasljednika Nincaeru-Telessera Neljudski arobnjak imenom Cet'ingira - kojeg znate kao Mekeritriga iz
Saga - otkrio lokaciju Min-Uroikasa Shaeonanri, Velikom Viziru drevne Spoznajne kole Mangaecca. ini oko tog pokvarenog
mjesta su prekinute i Uenjaci Mangaecce zauzeli su Min-Uroikas - na nevolju svih nas.
Nazvali su ga Anochirwa, 'Dosezanje Rogova', iakoe meu Ljudima koji su protiv njih ratovali biti poznat kao Golgotterath...
Naziv kojim jo uvijek plaimo djecu, iako smo mi ti koji bi trebali biti u strahu."
Zastao je promatrajui jedno lice za drugim.
"Kaem to zato jer Neljudi, iako su unitili Inchoroije, nisu mogli unititi Min-Uroikas, jer nije bio - nije! - od ovoga svijeta.
Mangaecca je pretraila to mjesto i otkrila mnogo toga to je Neljudima promaklo, ukljuujui i strano naoruanje koje nikad nije
provedeno u djelo. I ba kao to ovjek koji ivi u palai poinje sebe smatrati princem, tako su i Uenjaci Mangaecce poeli sebe
smatrati nasljednicima Inchoroija. Postali su opinjeni njihovim nehumanim obiajima i posvetili su se njihovoj opscenoj i iskvarenoj
vjetini, Tekne, znatieljni poput majmuna. I to je najvanije - i najtraginije! - otkrili su Mog-Pharaua..."
"Ne-Boga", Proyas ree tiho.
Achamian kimne. "Tsurumah, Mursiris, Lomitelj Svijeta, i jo tisuu omraenih imena... Trebala su im stoljea, ali prije malo vie
od dvije tisue godina, kad su Visoki Kraljevi Kyraneasa iznudili porez od ovih krajeva, a moda i podigli ovu ovdje vijenicu,
konano su Ga uspjeli probuditi... Ne-Boga... Gotovo je cijeli svijet smlavljen u krikove i krv prije njegovog pada."
Nasmijeio se i pogledao ih, trepnuo suze po obrazima. "to sam sve vidio u Snovima", ree on blago. "Kakve sam sve uase
vidio..."
Odmahnuo je glavom i zakoraio naprijed kao da se upravo probudio iz nekog transa.

216

"Tko je od vas uspio zaboraviti Mengedsku poljanu? Znam da su mnogi od vas patili od nonih mora, snova u kojima umiru u
pradavnim bitkama. I svi ste vidjeli kosti i bronano oruje koje je ukleta zemlja ispljunula. Te su se stvari, uvjeravam vas, dogodile s
razlogom. To su odjeci stranih djela, tragovi uasa i katastrofe. Ako itko od vas sumnja u postojanje Ne-Boje moi onda se, molim
vas, samo prisjetite tog tla, koje se slomilo samo zato jer je svjedoilo Njegovom prolasku!
Sve ovo to sam vam sad ispriao je injenica, zabiljeena u analima i Ljudi i Neljudi. No to nije, kao to ete moda pomisliti,
pria o izbjegnutoj katastrofi - ni najmanje! Jer iako je Mog-Pharau pao na Mengedskoj poljani, njegovi su prokleti sluge pokupili
njegove ostatke. I to je razlog, dragi moji lordovi, to mi Uenjaci Mandata opsjedamo vae dvorove i lutamo vaim dvoranama. Zato
podnosimo vae ismijavanje i pregrizamo jezike! Dvije tisue godina Savjet je provodio svoja pokvarena nastojanja, dvije tisue
godina radili su na tome da uskrsnu Ne-Boga. Moete nas smatrati ludima i nazivati nas budalama, ali vae ene i vaa djeca su ti koje
elimo zatititi. Tromorje je naa odgovornost!
Zato vam se sada obraam. Sluajte me jer znam o emu priam!
Ta stvorenja, ti pijuni lanih lica koji su se infiltrirali u vae redove nemaju nikakve veze s Cishaurimom. Nazivajui ih tako samo
inite ono to svi ljudi rade kad ih spopadne ono Nepoznato: uvlaite to u krug onoga to vam je poznato. Nove neprijatelje odijevate
u ruha starih. No ova stvorenja potjeu daleko izvan vaeg kruga, iz vremena izvan naeg sjeanja! Sjetite se to smo malo prije
vidjeli! Ti pijuni lanih lica nadilaze nae vjetine i mogunosti shvaanja, nadilaze ak i Cishaurime kojih se bojite i koje mrzite.
To su agenti Savjeta, i samo njihovo postojanje predskazuje katastrofu! Samo duboko ovladavanje Tekne moglo je proizvesti takve
opscenosti, znanje koje obeava Uskrsnue Mog-Pharaua vrlo je blizu...
Trebam li vam govoriti to to znai?
Mi Uenjaci Mandata, kao to znate, sanjamo o kraju drevnog svijeta. A od svih tih snova, jedan sanjamo ee nego bilo koji drugi:
smrt Celmomasa, Visokog Kralja Kuniiirija, na Eleneotskoj poljani." Zastao je i ustanovio da se uspuhao. "Anasurimbora
Celmomasa", ree on.
U dvorani nastane nervozno komeanje. uo je nekoga kako mrmlja na ainonskom.
"A u tom snu", nastavi on, usmjerivi glas prema svom kreendu, "Celmomas izgovara, kao to ljudi na samrti ponekad znaju,
veliko proroanstvo. Ne tuguj, kae on, jer Anasurimbor e se vratiti na kraju svijeta...
Anasurimbor!" povie on, kao da to ime skriva tajnu sveg razuma. Glas mu je odzvanjao dvoranom, odjekivao kamenim zidovima.
"Anasurimbor e se vratiti na kraju svijeta. / vratio se... Umire objeen upravo u ovom trenutku! Anasurimbor Kellhus,ovjek kojeg
ste osudili, onaj je kojeg mi iz Mandata nazivamo Glasnikom, ivuim simbolom smaka svijeta. On je naa jedina nada!"
Achamian proe pogledom od stola do redova i spusti ispruene dlanove.
"Pa se vi, Lordovi Svetog rata, morate zapitati na to ste se spremni okladiti. Vi koji sebe smatrate propalima, a svoje ene i djecu
sigurnima... Jeste li toliko sigurni da je taj ovjek samo ono to mislite da jest? I odakle dolazi ta sigurnost? Iz mudrosti? Ili iz oaja?
Jeste li voljni riskirati i sami svijet da biste proveli do kraja vlastitu zadrtost?"
Tiina koja je obujmila njegov glas bila je teka poput olova. Bilo je to kao da ga promatra zid kamenih lica i staklenih oiju. Jedan
dugi trenutak nitko se nije usudio progovoriti i, zaprepaten i u udu, Achamian shvati da je zaista prodro do njih. Konano su jednom
sluali srcima!
Oni vjeruju!
A tada je Ikurei Conphas poeo lupkati nogom i tapati se po bedru, urlajui: uHussa! Hu-hu-ssaaa!" Jo jedan iz redova, General
Sompas mu se pridrui... uHussaa!Hu-hu-hussaaa!"
Sprdanje iz tradicionalnog nansurskog klicanja. Smijeh je isprva bio neodluan, no u roku nekoliko sekundi poeo je odzvanjati
dvoranom.
Lordovi Svetog rata upravo su se okladili.
U grimiznoj halji koja je svjetlucala na suncu, Vrhovni vladar Grimiznih Tornjeva napravi dva koraka prema njima. "Predatete ga",
ponovi on mrko.
"Sarcelluse!" Incheiri Gotian drekne, maui Choraeom u lijevoj ruci. "Ubij ga! Ubij Lanog Proroka!"
No Cnaiiir je ve jurio prema stablu. Okrenuo se i zauzeo borbeni stav nekoliko koraka ispred Viteza od Kljove.
Bilo to... Svako ponienje. Svaka cijena!
Sarcellus spusti ma i rairi ruke kao da nudi prijateljstvo. Iza njega, mase su nagrnule i zavijale po prostranstvima Kalaula. Zrak je
podrhtavao od njihove sve glasnije huke. Zapovjednik Vitezova se nasmijei i zakorai naprijed, zaustavivi se na najdaljnjem
odstojanju mogueg iznenadnog napada.
"tujemo istog Boga, ti i ja."
Povjetarac se smirio, i za njim je skoilo sunce. Cnaiuru se inilo da osjeti smrad trulog mesa - trulog mesa pomijeanog s
gorkastom pljuvakom savakanog lia eukaliptusa.
Serwe...
"Ovo", ree Cnaiiir mirno, "je saetak mog tovanja."
Poivaj, mila moja, jer u te nositi...
Zgrabi tuniku oko ovratnika prekrivenog zgruanom krvlju i raspara je do struka. Podigne ma ravno ispred sebe.
Osvetit u te.
Iza Zapovjednika Vitezova, Gotian i Vrhovni vladar u grimiznoj halji urlali su jedan na drugoga. Javresi, robovi-vojnici Grimiznih
Tornjeva, bacili su se na redove rijalskih vitezova koji su se spojili rukama u pokuaju da njih - kao i okolne mase vriteih i
urlajuih Inrita - zadre podalje. Hramovi i samostani Csokisa propinjali su se u daljinama, spokojni u izmaglici. Pet visova uzdizalo
se prema okolnom nebu.
A Cnaiiir se cerio kako se samo Poglavica Utemota moe ceriti. Vrat svijeta,inilo se, leao je prislonjen na vrh njegova maa.
Klat u.
Sve je ovdje gladovalo. Sve je umiralo od gladi.

217

Sve se, Cnaiur shvati, odvijalo u skladu s Dunyanjaninovim suludim poetnim potezom. Kakve ima veze hoe li umrijeti sada,
visei na ovom stablu, ili nekoliko dana kasnije kad Padiradini ljudi konano savladaju zidine? Pa se predao svojim tamniarima,
znajui da nitko nije toliko nevin kao optuenik koji je raskrinkao one koji ga optuuju.
Znajui da ako preivi...
Tajna ratovanja!
Sarcellus je zavitlao maem u nekoliko zasljepljujuih vjebi. Ruke mu prasnu prema van pa dolje, poput strijela odapetih iz
opsadnih strojeva. Bilo je neeg neljudskog u njegovim kretnjama.
Cnaiiir se nije ni lecnuo niti pomaknuo. Bio je on Sin Naroda, udo roeno od puste zemlje, poslan da ubija, da kosi. Bio je on
divljak s mranih sjevernih nizina, s grmljavinom u srcu i umorstvom u oima... Bio je on Cnaiiir urs Skiotha, najokrutniji meu
ljudima.
Slegne bronanim ramenima i ukopa noge.
"Bojat e se", Sarcellus ree, "prije nego ovome doe kraj."
"Jednom sam te ve porezao", promrsi Cnaiiir.
Sada je jasno mogao vidjeti crvene upaljene niti kako mu se granaju po licu. Bili su to nabori, shvati on. Nabori kakve je ve
jednom vidio da se rastvaraju...
"Znam zato si je volio", rijalski vitez zarei. "Kakva pika! Mislim da u otjerati pse s njezina trupla - kasnije - i ponovno je
pojebati..."
Cnaiiir je zurio, mrtav hladan. Zavijanje je paralo zrak, podignute ake nabijale su po daljinama - tisue njih.
Samo je nekoliko dahova izmeu njih sad.
Dahovi.
Njihovi maevi rasparali su prostor. Poljubili se. Kruili. Ponovno se poljubili. Uvijajue geometrije okirale su zrak odsjenom
zvonjavom otrica. Skok. uanj. Zamah... Gracioznou zvijeri Cnaiiir je mlatio po nemani, odbijajui ga unazad. No ma rijalskog
viteza bio je zaaran - zabljeskivao je zrak.
Cnaiiir uzmakne, povrati dah i otrese znoj s repa.
"Moje je meso", Sarcellus proape, "presavinuto vie puta nego otrica tvog maa." Smijao se kao da uope nije zadihan. "Ljudi su
pseta i stoka... Ali moja vrsta, mi smo vukovi u umi, lavovi na poljani. Mi smo morski psi u moru..."
Praznina se uvijek smije.
Cnaiiir napadne stvorenje, a njegov ma mlatio je prostor izmeu njih. Prvo izvede fintu, a zatim zamahne. rijalski vitez skoi i
odbije grom njegove otrice.
eljezo se brusilo o nepostojeu povrinu, crtalo krugove i toke u zraku, prualo se, trailo...
Ukrstili su maeve do balaka. Uprli se jedan o drugoga. Cnaiiiru su se prsa nadimala dok je jedva disao, no stvor je izgledao
nepomian.
"Kakav talent!" Sarcellus povie.
Udar u lice. Kako? Cnaiiir posrne po liu i vruem kamenu, zakotrlja se na noge. Ugleda Umiaki kako dri sunce starim prstima
drveta. Onda je Sarcellusova otrica bila posvuda, sjekla, zakucavala njegov gard dolje. Niz oajnikih poteza spasio mu je ivot.
Skoio je i oslobodio se.
Izgladnjela gomila je cendrala i vritala. Samo tlo mu je podrhtavalo pod sandalama.
Iscrpljenost i otra bol, teret starih rana.
Maevi im se rastvore poput kara, uz trzaj se raire, oeu znojnu kou, a zatim zaokrue oko sunca. kljocali su i krgutali poput
zuba.
Zapjenjen od znoja. Svaki mu dah kao no u prsima.
Zguran pod kronje Umiakija, ugledao je Serwe objeenu uz Dunyanjanina, lica crnog i zabaenog, sa zubima koji su se cerili iz
usukanih usana. Okolni su se neredi prorijedili. Granice izmeu njega, tla i crnog stabla su nestale. I on je zavijao kao prava usta
Stepe dok mu je ma silovao zrak izmeu njih...
Jedan. Dva. Tri... Udarci koji bi raspolovili i bika.
Sarcellus posrne, zatetura - spasi se neljudskim skokom. Unazad, pravei piruete u zraku. Doskoi u uanj. Smijeka vie nije bilo.
Cnaiiirov crni rep znoj je slijepio u trake, a prsa su mu se nadimala nad udubljenim trbuhom, i on podigne ruke prema uzburkanoj
gomili.
"Tko?" urlao je. "Tko e mi zariti no u srce?"
Ponovno se obruio na Srijalskog viteza, odbijajui ga van iz sjene Umiakija, s lia uvijenog prema vodi koju je obujmilo kao
dlanom. No iako mu se stil raspao uslijed zapjenjenog napada, razotkrio je neto lijepo u njegovoj preciznosti - lijepo koliko i
nepobjedivo. Iznenada Sarcellus pone mlatiti maem kao da je rije o igri. ovjekov dugi ma postao je svjetlucavi vjetar, zasijekao
mu obraz, odsjekao komad goljenice...
Cnaiiir ustukne, zatuli bijesno i frustrirano, zaurla prkosno.
Vrak maa zasjee mu kroz bedro. Poskliznuo se na krv, pao naprijed s golim vratom izloenim... Kamen mu je izudarao kosti.
ljunak mu je ogulio kou.
Ne...
Snaan glas prolomio se kroz graju Svetog rata.
"Sarcelluse!"
Bio je to Gotian. Prestao se prepirati s Eleazarasom i sad je paljivo prilazio svom fanatinom Zapovjedniku Vitezova. Gomile su
naglo uutkane.
"Sarcelluse..." Oi Vrhovnog zapovjednika objesile su se u nevjerici. "Gdje..." - nesigurno gutne - "gdje si se nauio tako boriti?"
Vitez od Kljove se okrene, s licem koje bijae prava maska potovanja i podlonosti.
"Gospodine, ja sam"

218

Sarcellus se iznenada zgri, iskalje krv kroz krgutave zube. Cnaiiir pusti da njegovo tijelo koje se bacakalo sklizne s maa na pod.
A zatim mu, na dohvat ruke od zapanjenog Vrhovnog zapovjednika, odsjee glavu jednim udarcem. Skupi veliku aku njegove crne
kose i podigne glavu visoko u zrak. Poput crijeva iz rasjeenog trbuha, njegovo se lice opustilo i rastvorilo poput harema udova.
Gotian pade na koljena. Eleazaras posrne unazad i zabije se u svoje robove. Tutnjava gomile - strava, slavlje - sruila se na
Scylvendija. Pobuna otkrivenja.
On baci staro stvorenje arobnjaku pod noge.

219

oglavlje dvadeset peto

CARASKAND
Koji je smisao ivota u zabludi?
AJENCIS, TREA ANALITIKA LJUDI
Kasna zima, 4112. godina Kljove, Caraskand
Dovikujui se nestrpljivo i u uasu, Prvobitni su oslobodili Ratnika--Proroka od njegove mrtve ene. inilo se da je muk obuzeo
itavi Caraskand.
Znao je da bi trebao biti smrtno slab, no pokretalo ga je neto neobjanjivo. Otkotrljao se sa Serwe, podupro se rukama o koljena, a
zatim, otpravivi svoje uenike, stao nemogue uspravno. Ruke su ga zagrnule platom od bijelog lana. Iskoraio je iz Umiakijeve
mrane sjene i podignuo lice prema suncu i nebu. Osjetio je strahopotovanje kako podrhtava kroz gomilu - strahopotovanje prema
njemu. Podignuo je dlanove prema velikim kotlinama u zemlji, i inilo se da grli itavo Tromorje.
ini mi se da vidim, Oe...
Uzvici oduevljenja i nevjerice odzvanjali su pretrpanim prostranstvom Kalaula. Nekoliko koraka dalje, Cnaiiir je stajao
zaprepaten, ba kao i Eleazaras malo dalje. Incheiri Gotian posrnuo je naprijed, pao na koljena i zaplakao. Kellhus se nasmijeio
beskrajno suosjeajno. Gdje god pogledao, vidio je ljude koji su kleali...
Da... Tisuslojna misao.
I inilo mu se da ne postoji nita, nikakav ogromni okvir koji bi ga ograniio na ovo mjesto, na koje god mjesto... On je bio sve
stvari i sve su stvari bile njegove...
On je jedan od Uvjetovanih. Dunyanjanin.
On je Ratnik-Prorok.
Suze su mu potekle niz lice. S rukom okruenom aureolom, on posegne pod prsa, odluno iupa svoje srce iz rebara. Pruio ga je
visoko prema tutnjavi njihovog oboavanja. Kaplje krvi kao da su lomile kamen pod njegovim nogama... Spazio je Sarcellusovo
razmotano lice.
Vidim...
"Rekli su!" povie on prodornim glasom, i zbor zavijanja utihne u tiinu.
"Rekli su da sam Laan, da sam ja uzrokovao gnjev Boji koji se rasplamsao protiv nas!"
Pogledao je u njihova usukana lica, odgovarao njihovim grozniavim oima. Zavitlao je Serwinim goruim srcem.
"No ja kaem, mi - MI! - smo taj gnjev!"
Kascamandri, nepopustljivi Padirada od Kiana, poslao je poruku Ljudima od Kljove za koje je znao da su osueni na propast. Poruka
je sadravala ponudu - iznimno velikodunu, Padiradi se inilo. Ako Sveti rat odustane, preda Caraskand i odrekne se svog
idolopoklonikog tovanja Lanih Bogova, bit e poteeni i dobit e zemlju. Postat e Velmoe Kiana sukladno sa svojim poloajem
u idolopoklonikim narodima.
Kascamandri nije bio tako glup da bi mislio da e njegovu ponudu prihvatiti odmah, no znao je poneto o oaju, znao je da u
nadmetanju gladi pobonost u konanici esto gubi. Osim toga, vijest da je Sveti rat poraen, ne maevima Proroka Fanea, ve
njegovim rijeima dotui e pokvarenu crkvu Tisuu Hramova do temelja.
Odgovor je stigao u obliku dvanaest inritskih vitezova koji su izgledali gotovo kao kosturi, odjeveni u jednostavne pamune tunike i
naoruani samo noevima. Nakon natezanja oko noeva kojih su se idolopoklonici odbili odrei, Kascamandrijevi dvorani su ih uz
sve jnanske ljubaznosti odveli ravno velikom Padiradi, njegovoj djeci i ureenim Velmoama njegovog dvora.
Nastupio je trenutak zaprepatene tiine, jer Kianjani nisu mogli vjerovati da su bradate olupine pred njima mogle uzrokovati toliko
jada. A onda su, prije prvih ritualnih izjava, dvanaestorica mukaraca jednoglasno povikali "Satephikos kana ta yerishi ankapharas!" a
zatim izvukli noeve i presijekli si grla.
Prestravljen, Kascamandri je vrsto obujmio svoje najmlae dvije keri slonovskim rukama. Jecale su i vritale, dok su njegova
starija djeca, a pogotovo djeaci, uzbueno cvrkutali. Okrenuo se zapanjenom prevoditelju...
"Re-rekli su", problijedjeli ovjek promuca, "da e Ratnik-Prorok... da e vam prethoditi..." Zurio je bespomono u zlatne papue na
Padiradinim nogama.
Kad je zahtijevao da mu kau tko je uope taj Ratnik-Prorok, nitko mu nije znao odgovoriti. Tek kad je mala Sirol ponovno poela
plakati, prestao je bjesnjeti. Otpravivi robove, odveo ju je u mirisima zamagljene odaje svog paviljona i obeavao joj slatkie i druge
lijepe stvari.
Sljedeeg jutra Ljudi od Kljove slili su se kroz Bjelokosne dveri na zelenu Tertijsku dolinu. Bojni rogovi razlijegali su se od brda do
brda. Pjesma tisua grla lebdjela je noena povjetarcem. Sveti rat vie nee trpjeti glad i boletine. Nee si vie dopustiti da bude pod
opsadom.
Kree u mar.

220

Otrcane kolone vijugale su od dveri do polja. Shrvan boleu, Gothyelk je bio preslab za borbu pa je njegov srednji sin Gonrain
izjahao umjesto njega. Velika Imena sloila su se da e desni bok prepustiti Tydoncima da bi Grof od Agansanora mogao gledati svog
sina sa zidina Caraskanda. Onda je iao Ikurei Conphas sa Svetim suncima svojih Carskih kolona. Nakon njega je slijedio Nersei
Proyas, na elu neko velianstvenih vitezova Conriye. Iza njega iao je Hulwarga Hromi,iji su Thunyerani vie liili divljim
utvarama nego ljudima. Zatim je izjahao Chinjosa, Grof-Palatin Antanamere, imenovan Kraljem-Regentom Visokog Ainona nakon
Chepheramunnijeve smrti. Velika vojska koju su Grimizni Tornjevi poveli sa sobom iz Visokog Ainona bila je tek skrena sjena
onoga to je neko bila, iako su oni koji su preostali posjedovali stranu snagu. Kralj Saubon bio je zadnji koji je izaao iz
Caraskandovih velikih Bjelokosnih dveri, vodei povorke divljih Galeoana.
Zabrinut da bi nagli napad idolopoklonike samo otjerao nazad u zaklon caraskandskih zidina, Kascamandri je pustio Inrite da
neometano zauzmu formacije na polju. Ljudi od Kljove okupili su se izmeu staja za krave i pred naputenim farmama, u linijama
dugim neto vie od jedne milje. Slabi su stajali uz bok s jakima, u hravim oklopima i trulim konim kaputima. Oklopi od veriga
vrtjeli su se bez remenja oko mravih tjelesa. Nekima su se ruke inile uske poput maeva. Vitezovi u enathpaneanskim haljama,
sutanama i svilenim ogrtaima muvali su se okolo na konjima koji su izgledali kao izgladnjele rage. ak i oni rijetki neborci koji su
uspjeli preivjeti - uglavnom ene i sveenici - stajali su meu njima. Svi su doli na Tertijsku dolinu - svi oni koji bijahu dovoljno
jaki da ponesu oruje. Svi su doli pobijediti ili poginuti. Formirali su dugake, oronule redove, pjevali himne i udarali otricama o
ramena i titove.
Nekih sto tisua Inrita isteturalo je iz Carathaya, a manje od pedeset tisua sada se poredalo po dolini. Jo je dvadeset tisua njih
ostalo u Caraskandu, onih koji bijahu preslabi da bi inili ita vie osim bodrili. Mnogi su se dovukli iz bolesnikih kreveta i sada se
gurali po Triamskim zidinama, naroito oko Bjelokosnih dveri. Neki su izvikivali ohrabrujue povike i molitve, dok su drugi plakali,
rastrgani sudarom nade i beznaa.
No i na zidinama i na polju svi su gorljivo pogledavali prema sredinjici bojne linije, u nadi da e vidjeti novu zastavu koja je sjajila
meu izlizanim stjegovima Svetog rata. Eno! Kroz propupali umarak ili nad krivudavim panjakom, vijori na povjetarcu: crno na
bijelom, obru razdijeljen siluetom ovjeka, Cirkumfiks Ratnika-Proroka. Izgledao je gotovo nemogue velianstveno...
Bojni rogovi oglasili su napad i mrki redovi poee marirati naprijed, prema daljinama zastrtim vonjacima i umarcima jasena i
platana. Kascamandri je naredio svojoj vojsci da se postroji vie od dvije milje daleko, gdje se valovita poljana irila izmeu grada i
okolnih brda, znajui da e Inritima biti teko pokriti istinu izmeu njih, a da ne izloe bokove ili dobiju rupe u liniji.
Pjesme su naricale nadglasavajui fanimske bubnjeve. Duboki ratniki napjevi Thunyerana koji su neko ispunjali ume njihove
domovine zvukom propasti. Himne tualjke Ainonjana, ije su profinjene ui uivale u disonanci ljudskih glasova. Naricaljke
Galeoana i Tydonaca, sveane i zlokobne. Pjevali su, Ljudi od Kljove, obuzeti neobinim emocijama: radou koja ne poznaje
smijeh, uasom koji ne zna za strah. Pjevali su i marirali, hodali gracioznou gotovo slomljenih ljudi.
Stotine su se ruile, padale u nesvijest zbog nedostatka hrane. Njihovi sunarodnjaci podizali bi ih na noge i vukli ih naprijed kroz
blato neobraenih polja.
Prva krv prolivena je na sjeveru, najblie Triamskim zidinama. Tydonci pod vodstvom vlastelina Unswolke od Numaineirija uoili
su valove Fanimljana kako se pojavljuju na breuljcima ispred njih, s crnim kozjim bradicama koje su poskakivale u ritmu kojim su
kasali njihovi konji. Numaneiri, lica obojanih crveno da zastrae neprijatelja, podupirali su svoje ogromne zmajolike titove
suhonjavim ramenima. Njihovi strijelci odapinjali su prorijeene rojeve strijela prema Fanimljanima koji su se pribliavali, da bi im
odgovorili mrani oblaci strijela ispaljenih s konja. Pod vodstvom Ansacera, protjeranog Sapatiaha od Gedeje, posjeda lieni
Velmoe Shigeka i Enathpaneaha silovito su se zaletili u visoke ratnike Ce Tydonna.
Blizu centra, preko puta Cirkumfiksa, vritei mastodonti nagrnuli su naprijed s nosiljkama prepunim Girgaanima s crnim licima,
plavim turbanima i sa titovima od crvene lakirane kravlje koe. No odvani prvi jahai, anplieanski vitezovi pod vodstvom Palatina
Gaidekkija, pojurili su naprijed palei mrtvu zimsku travu i grmlje. Uljasti dim pojurio je prema nebu, a vjetar ga je vukao prema
jugoistoku. Nekoliko se mastodonata uspaniilo, izazivajui komeanje meu Hetmanima Kralja Pilaskande. No veina je jurila kroz
dim i gazila trubei meu Inrite. Ubrzo je postalo nemogue vidjeti gotovo ita. Dim i kaos okruili su Znak Cirkumfiksa.
Posvuda du linije fanimski su konjanici izranjali na vrhovima uzvisina, izbijali iz gajeva agruma ili galopirali iz oblaka dima velianstvene divizije njih. Veliki Cinganjehoi na elu ponosnih Velmoa Eumarne i Jurisade zaletio se u redove Ainonaca koji su
hodali: Kishyate i Moserothe pod vodstvom Palatina Sotera i Uranyanke. Dalje prema jugu, Velmoe Chianadyna okupili su se po
vrhovima breuljaka, iekujui Saubona i njegove redove Galeoana u maru. U svilenim ogrtaima irokih rukava i nilnamekim
oklopima od lanaca, sjurili su se niz padine na punokrvnim konjima uzgojenim na nemilosrdnim granicama Velike soli. Princ
prestolonasljednik Fanayal i njegovi Coyauri napali su plavo tetovirane Gesindaljane Grofa Anfiriga, a zatim se obruili na pobrkane
linije Agmundrana pod zapovjednitvom Saubona glavom.
Du caraskandskih zidina nejaki su vikali i zavijali svojim sunarodnjacima, pokuavajui vidjeti to se dogaa. Meutim, kroz
tutnjavu bubnjeva i zavijanje bojnih poklia pogana mogli su uti pjesmu svoje brae. Dim je zaklonio centar, no blie zidinama
vidjeli su da Tydonci nepokolebljivo stoje pred bujicama fanimskih jahaa i bore se nepopustljivom i nadnaravnom odlunou.
Odjednom su Grof Werijen Veliko Srce i vitezovi Plaideola nagrnuli naprijed, jaui na ono malo raga to im je ostalo i razbili
zaprepatene Kianjane. Onda je netko daleko na jugu spazio Athjearija i okorjele vitezove Gaenrija kako se slijevaju niz tamne padine
i zabijaju u pozadinu Chianadyna. Saubon je poslao svog mladog neaka da kontrira svim eventualnim manevrima s boka u brdima.
Nakon to su razbili i natjerali u bijeg diviziju konjice koju je Kascamandri poslao upravo u tu svrhu, smioni Grof Gaenrija naao se
povoljno smjeten u zaleu pogana.
Fanimljani su se povlaili u kaosu, dok su pred njima cijelom Tertijskom dolinom raspjevani Inriti nastavili marirati naprijed.
Mnogi od onih na zidinama epali su prema istoku, prema Dverima Rogova, gdje su vidjeli prve Ljude od Kljove kako se probijaju iz
dima u centru i hrle naprijed za girgakim konjanicima koji su se povlaili. Onda su ga ugledali, Cirkumfiks, kako vijuga bijel i
neokaljan na vjetru...
Kao da ih vodi neminovnost, neslomljivi ljudi marirali su naprijed. Kad bi se pogani zaletili na njih, hvatali bi im se za uzde i
zavrili zgaeni. Zabijali su koplja duboko u stegna fanimskih konja. Branili su se od maeva koji su sjekli i povlaili vritee pogane
na zemlju, gdje su ih boli noevima u pazuhe, lica ili prepone. Nisu se osvrtali na otre strijele. Kad bi pogani odustali, neki Ljudi od

221

Kljove, zalueni bitkom, bacali bi svoje kacige na konjanike u bijegu. Stalno iznova Kianjani su napadali, raspadali se pa povlaili,
dok su se neslomljivi ljudi vukli naprijed, kroz stabla maslina, preko neobraenih polja. Hodat e s Bogom, bio on na njihovoj strani
ili ne.
No Kianjani bijahu ponosan, ratoboran narod, a vojska koju je Padirada okupio bila je velika i brojem i u srcu. Iako ispunjeni
oajem, poboni Ratnici Jedinoga Boga nisu bili uniteni. Kascamandri je i sam izaao na polje, nakon to su ga robovi podigli na
lea ogromnog konja. Izmiui Inritima, divizija za divizijom fanimskih konjanika prestrojavale su se na rubovima Padiradinog
tabora. Ljudi su grozniavo pokuavali pronai neki znak dolaska Cishaurima. Onda je Kralj Pilaskanda, Padiradin vazal i prijatelj,
pustio posljednje mastodonte na Thunyerane u crnim oklopima.
Zvijeri su se zaletile meu Augliane pod vodstvom Grofa Gokena Crvenog. Ljude su probadale divovske kljove, razbacivale bi ih i
lomile surlama, cijepali bi se kao vree voa pod divovskim topuim nogama. Iz oklopljenih nosiljki privezanih na lea ivotinja,
Girgaani su odapinjali strijele u lica onih koji bi vikali dolje. Onda je div Yalgrota oborio jednoga sam samcat, mlatei zvijer po
glavi golemom toljagom. Augliani kamenih srca okupili su se i sjekli trubee zvijeri sjekirama i maevima. Neki mastodonti su se
prevrnuli, oboreni stotinama rana; ostali su se uspaniili pred vatrom s kojom ih je suoio Princ Hulwarga i poeli bjesnjeti kroz
girgake konjanike koji su se nagomilali iza njih.
Diljem Terrtijske doline, valovi kianskih konjanika obruavali su se na Inrite koji su napredovali. Oni koji su promatrali s Dveri
Rogova ugledali su kako se Padiradin Bijeli tigar sueljava s Cirkumfiksom. Vidjeli su da Gaidekkijeva i Ingiabanova zastava
posustaju dok su se nansurske zastave probijale naprijed. Srani pjeaci Selialske kolone sjekli su si put prema Padiradinom taboru.
A onda su poganski bubnjevi utihnuli i inilo se da je cijeli svijet preplavljen glasovima Inrita koji su slavili i pjevali. Cinganjehoi je
pobjegao s bojnog polja. Divovskog Cojiranija, krvoednog Velmou od Mizraija, ubio je Proyas, Princ Conriye. Kascamandri,
velianstveni Padirada od Kiana, pao je odsjeene eljusti i umro pod sandalama Ratnika-Proroka. Njegova glava s objeenom
vilicom nabijena je na zastavu Cirkumfiksa. No njegova su draga djeca pobjegla; u tajnosti ih je otpremio nepouzdani Fanayal, njegov
najstariji sin.
Zbijeni izmeu nadiruih Inrita i palog tabora, Velmoe Chianadynija i Girgaa napadali su i napadali, no Galeoani i Ainonjani
nisu se osvrtali na njihove oajnike pokuaje i samo su se suelili s njima. Ljudi od Kljove plakali su dok su klali oajne pogane, jer
nikada nisu doivjeli tako mranu slavu.
A neposredno nakon bitke neki su se penjali na trupla mastodonata, podizali maeve prema bljesku sunca i razumjeli ono to nisu
znali.
Sveti rat je odrijeen. Oproteno im je.
Preivjeli Velmoe objeeni su s mnogih grana platana, i naveer su visjeli poput utopljenika koji su isplivali iz dubina. I proi e
jo godine, a nitko ih se nee usuditi dotaknuti. Objesit e se na avlima kojima su privreni, padati na hrpe u podnoju svojih
stabala. I svakome tko e htjeti sluati aptat e otkrivenja... Tajnu ratovanja.
Neslomljivo uvjerenje. Nesavladiva vjera.
Rano proljee, 4112. godina Kljove, Akssersia
U vunenom ogrtau i krznima podignutim da ga zatite od kie, Aengelas je jahao u dugakoj koloni jahaa koja se probijala preko
Galske poljane kroz beskrajne zastore padajuega sivila. Slijedili su iroku stazu ugaene trave. Tu i tamo netko bi pronaao
nepovezani trag stopala djeteta, malenoga i nedunoga, udubljen u blatu. Mukarci koje je Aengelas poznavao itav svoj ivot -jaki
mukarci - plakali su na sav glas ugledavi taj prizor.
Nazivali su svoje pleme Werigdom i sada su tragali za svojim nestalim enama i djecom. Dva dana ranije vratili su se u tabor,
ratnici uzbueni zbog pobjede u omanjem ratu, i zatekli razaranja i pokolj umjesto svojih najdraih. Okorjeli borci pretvorili su se u
uspaniene mueve i oeve, trkarali po ruevinama i dozivali imena. Meutim, kad su shvatili da su im obitelji odvedene, a ne
pobijene, ponovno su postali ratnici. I jahali su, voeni ljubavlju i stravom.
Do sredine jutra, divovski zidovi razluili su se iz zavjesa kie i propinjali se nad njima: mahovinom i liajevima prekrivene
ruevine Myclaija, negdanje prijestolnice Akssersije i najveeg grada Drevnog Sjevera nakon Tryse. Aengelas nije znao nita o
Starim ratovima niti o drevnoj i ponosnoj Akssersiji, ali je razumio da su on i njegov narod potomci Apokalipse. ivjeli su meu
nezakopanim kostima veih stvari.
Slijedili su trag preko humaka, ispod bezglavih stupova i du zidova koji su se mrvili u ljunak. Srankovi koje su pratili, Aengelas je
znao, nisu bili ni Kig'krinaki ni Xoagi'i, pripadnici klanova koji im bijahu protivnici od pamtivijeka. Slijedili su drugaiji, pokvareniji
klan - neki s kojim se jo nikad nisu susreli. Neki od njih ak su bili na konjima - neto za Srankove dosad nezabiljeeno.
Proli su kroz mrtvi Myclai u tiini, nijemi pred njegovim prijekorom neunitenih.
Do veeri je kia prestala, ali je sve vea hladnoa pojaala njihovu prestravljenost, i njihovo je drhtanje preraslo u jezu. Te su noi
pronali trag vatre, i Aengelas je, kopajui po noem crnom pepelu pronaao hrpicu malenih kostiju. Djejih kostiju. Werigda su
krgutali zubima i zavijali prema mranim nebesima.
Te noi ionako ne bi spavali pa su nastavili jahati. Dolina se inila zapanjujue praznom, poput velikoga mrtvakoga pokrova, na
svim mjestima izloena strmoglavim slutnjama i nemogue okrutnim planovima. to su uinili? ime su razljutili Bogove koji mlate
ljude? Je li Jelenji plamen gorio preslabo? Jesu li rtveni volovi bili zaraeni?
Jo dva dana mokroga, cvokotavoga bijesa. Jo dva dana drhtavoga straha. Aengelas bi vidio tragove bosih ena i djece i sjetio se
njihovih spaljenih domova, tijela starijih djeaka razasutih po ruevinama, obeaenih na nezamislive naine. I sjetio bi se uplaenih
oiju svoje ene prije nego li je s ostalima poao napasti Xoagi'ije. Sjetio bi se njezinih rijei upozorenja.
"Ne ostavljaj nas, Aenga... Veliki Unitavatelj nas lovi. Vidjela sam ga u Snovima!"
Jo jedno ognjite i jo malenih kostiju. No ovaj je put pepeo bio topao. inilo se da i samo tlo ape krikovima njihovih najmilijih.
Bili su blizu. Meutim, Aengelas im ree da su i oni i njihovi konji preumorni za surovi posao bitke. Mnogi su oajavali zbog tih
rijei. ije e dijete Srankovi pojesti, povikae, dok se oni prevru na tvrdom tlu jer ne mogu spavati? Sve njih, Aengelas ree, ako
Werigda ne uspije pobijediti u sutranjoj bitki. Moraju spavati.

222

Te ga noi probudie muni krici. Blijede, uljevite ruke odvukle su ga s prostirke i on zarije no u trbuh svog napadaa. Tutnjava
kopita razlijegala se oko njega i on pade naglavce na tratinu. Uzverao se na koljena i dovikivao svojim ljudima, no blebetajue sjene
su ga okruile. Ruke su mu iskrenuli iza lea i okrutno zavezali. Skinuli su mu odjeu.
Zajedno s ostalim preivjelima, Aengelasa su gonili kroz no, vukli ga za koni remen usjeen kroz njegove usne. Plakao je dok je
trao, znajui da je sve izgubljeno. Nikad vie nee voditi ljubav s Valrissom, svojom enom. Nikad vie nee zadirkivati svoje sinove
dok sjede oko veernje vatre. Stalno i iznova, kroz strahovitu bol u licu, pitao se: to smo skrivili da smo zasluili ovo? to smo
skrivili?
U bezbonom sjaju baklji vidio je Srankove, njihova uska ramena i psea prsa, kako izranjaju iz noi kao iz morskih dubina.
Neljudski lijepa lica, bijela poput ulatene kosti; oklopi od lakirane ljudske koe; ogrlice od ljudskih zuba i stisnuta ljudska lica
naivena na njihove okrugle oklope. Osjetio je njihov slatkasti miris - poput izmeta i gnjilog voa. uo je klopot njihovog smijeha kao
u nonim morama i od nekud u noi vrisku Werigdinih konja koje su upravo klali.
I povremeno bi vidio Neljude, visoke na svojim svilenkasto crnim pastusima. Ono to je Valrissa sanjala, shvati on, bila je istina:
Veliki Unitavatelj ih zaista lovi! Ali zato?
Do srankovskog tabora stigli su u sivom svjetlu zore, niz golih, izmuenih mukaraca. Doekao ih je silan zbor krikova - ene su
dozivale imena, djeca su tulila "Da! Daa!" Srankovi su ih doveli meu njihove sklupane najmilije, i postupivi neobino milostivo,
oslobodili ih. Aengelas je poletio k Valrissi i njihovome jedinome preostalome sinu. Potresan jecajima grlio ih je oboje, stezao
njihova pogrbljena lea. I na trenutak je osjetio nadu u slabanoj toplini ponienih tijela.
"Gdje je Ileni?" protisne on.
No njegova je ena samo plakala: "Aenga! Aengaaa!"
Odmor je, meutim, bio kratkoga vijeka. One mukarce koji nisu mogli pronai svoje obitelji, koji su ili kleali sami u smrznutome
blatu, ili juriali vritei i traei lica koja sada bijahu mrtva, poklali su. Zatim su ene bez mueva i djecu bez oeva sasjekli u tiinu,
sve dok nisu preostali samo oni ponovno ujedinjeni.
Pred mranim oima Neljudi, Srankovi su poeli mlatiti preivjele u dva reda, sve dok Werigde nisu poredani u duge niti u snijegu i
mrtvoj zimskoj travi, muevi nasuprot enama i djeci.
Privezan za eljezni klin zabijen u zemlju, Aengelas je ustuknuo pred hladnoom i trgao se stalno iznova od isprepletenih konih
remena koji su ga razdvajali od ene i sina. Pljunuo je i bjesnio na Srankove u prolazu. Pokuao je pronai rijei ohrabrenja, rijei
koje bi mogle navesti njegovu obitelj da izdri, koje bi ih mogle ispuniti dostojanstvom za ono toe uslijediti. No uspijevao je samo
tuliti njihova imena i proklinjati sebe to ih nije ranije zadavio i potedio ih od onoga to e se upravo dogoditi.
A onda je prvi put uo pitanje - iako nije bilo izgovoreno.
Sablasna tiina obuzela je Werigde, i Aengelas shvati da su svi uli taj nemogui glas... Pitanje je odzvanjalo duama svih njegovih
izmuenih ljudi.
Onda je ugledao... to. Neman koja je hodala kroz polumrak zore.
Bio je visok kao ovjek i po, s dugim skupljenim krilima svinutim poput kose nad njegovim snanim tijelom. Osim na mjestima
gdje je bila proarana crnim kanceroznim mrljama, koa mu bijae prozirna, i omotana oko velike proirene lubanje, oblikom nalik na
kamenicu postavljenu na rub. A unutar razjapljenih eljusti te lubanje srasla je jo jedna, vie nalik ljudskoj, tako da se gotovo ljudsko
lice cerilo iz njegovih vodenastih obrisa.
Srankovi su zavijali od ushienja dok je prolazio i trzali se od euforije u skupinama dok su padali na koljena. Neljudi na konjima
pognuli su sjajne glave. Promatrao je redove nesretnih ljudi, a onda su njegove velike crne oi zastale na Aengelasu. Valrissa zajeca
na udaljenosti od samo jednoga lakta.
Ti... Osjeamo staru vatru u tebi, maleni ovjee...
"Ja sam Werigda!" Aengelas zarei.
Zna li ti tko smo mi?
"Veliki Unitavatelj", Aengelas proape.
Neeee, zagugue on, kao da je njegova pogreka pobudila slastan drhtaj. Mi nismo On... Mi smo Njegov sluga. Uz moga Brata, mi
smo posljednji od onih koji su se spustili iz bezdana...
"Veliki Unitavatelj!" Aengelas povie.
Neman se primakla posve blizu za vrijeme toga razgovora, sve dok se nije nadvila nad njegovu enu i dijete. Valrissa je privinula
Bengullu na svoja prsa i ispruila tragino ruku u zatitu od prastare figure.
Hoe li nam rei, maleni ovjee? Rei nam ono to elimo znati?
"Ali ja ne znam!" Aengelas povie. "Ne znam nita o onome to ste pitali!"
Bez po muke Xurjranc pretrgne Valrissin konop i podigne je pred sebe kao da je lutka. Bengulla zavriti: "Mama! Mama!"
Jo jednom pitanje zagrmi Aengelasovom duom. Zaplakao je grebui po tratini.
"Ne znam! Ne znam!"
Pod kandama udovita Valrissa se potpuno umirila, kao tele u raljama vuka. Njezine prestravljene oi okrenule su se od Aengelasa
i zakotrljale prema gore pod kapcima, kao da pokuava virnuti u figuru iza sebe.
"Valrissa!" Aengellas vrisne. "Valrissssaa!"
Drei je za vrat, stvor je polako i oputeno skinuo odjeu s nje, kao da je koa trule breskve. Kako su njezine grudi ispale van,
okrugle i bijele s njenoruiastim bradavicama, zrake sunca zasjale su na horizontu i osvijetlile njezine vitke obline... No glad koja ju
je drala s lea ostala je sjenovita - poput svjetlucavoga dima.
ivotinjska okrutnost obuzme Aengelasa i on se upre o svoj remen, bunei se u neartikuliranoj provali bijesa.
I promukli glas u njegovoj dui ree: Mi smo rasa ljubavnika, maleni ovjee...
"Booolib tee!" Aengelas je plakao. "Ne znaaaaab..."
Stvor slobodnom rukom proe po krvavome tragu meu njezinim grudima i preko ravnine njezina uzdrhtaloga trbuha. Valrissine oi
vrate se Aengelasu, pune neeg nemogueg. Zastenjala je i rairila objeene noge da pozdravi ruku te nemani.
Rasa ljubavnika...

223

"Ne znabl Ne znab! Ne znab! Bolib te prestani! Boolib tee!"

Stvor zavriti poput tisue sokola dok se zabijao u nju. Staklena grmljavina. Podrhtavanje neba. Ona zabaci glavu, lica zgrenoga od
boli i uitka. Grila se i stenjala, uvijala se da doeka stvorove ubode. A kada je svrila, Aengelus se sruio, zario glavu meu ruke i
udarao licem o tratinu.
Hladnoa mu je godila na ranjenim usnama.
Uz neljudski, zmajevski uzdah, stvor prisloni svoj nateeni falus na njezin trbuh i zalije njezine suncem okupane grudi crnim
sjemenom prodorna mirisa. Jo jedan gromoglasan krik, isprepleten sa sitnim ljudskim cviljenjem ene.
Zatim ponovno postavi pitanje. Ne znam...
Takve te stvari oslabe, ree stvor, odbacivi je poput vree u hladnu travu. Jednim pogledom prepustio ju je Srankovima - njihovu
razvratnome bijesu. Jo jednom postavi pitanje.
Neman tada preda njegova uplakanoga sina - dragoga, nevinoga Bengullu - Srankovima te jo jednom postavi pitanje.
Ne znam na to misli...
A kada su Srankovi silovali i samoga Aengelasa, pitao je - sa svakim pokretom silovatelja, pitao je...
Sve dok ugueni krikovi njegove ene i djeteta nisu postali pitanje. Sve dok njegovo poremeeno zavijanje nije postalo pitanje...
Njegova ena i dijete bili su mrtvi. Vree obeaenoga mesa s licima koja je volio, a jo su im uvijek... radili svata.
Uvijek isto suludo, nerazumljivo pitanje. Tko su Dunyanjani?

GLOSAR LIKOVA
Likovi
Drusas Achamian - etrdesetsedmogodinji arobnjak Mandata Coithus Athjeari - Saubonov neak Bannut - Cnaiiirov stric
Nersei Calmemunis - Proyasov brati i conriyanski voa Divljega svetoga rata
Cememketri - Vrhovni zapovjednik Carskoga Saika
Chepheramunni - Kralj-Regent Visokoga Ainona i voa ainonskoga kontingenta
Cnaiiir - etrdesetetverogodinji scylvendski barbarin, Poglavica plemena Utemot
Ikurei Conphas - Uzvieni General Nansura i Carev neak
Eleazaras - Vrhovni vladar Grimiznih Tornjeva
Esmenet - tridesetjednogodinja prostitutka iz umne
Geshrunni - rob-vojnik i kratkotrajni pijun Mandata
Hoga Gothyelk - Vojvoda od Agansanora i voa tydonskog kontingenta
Incheiri Gotian - Vrhovni zapovjednik Srijalskih vitezova
Paro Inrau - rijalski sveenik i bivi uenik Achamianov
Ikurei Istriya - Carica Nansura i Careva majka
Iyokus - Eleazarasov Zapovjednik pijuna
Kascamandri - Padirada od Kiana
Anasurimbor Kellhus - tridesettrogodinji dunyanski redovnik
Kussalt - Saubonov dvornik
Maithanet - rijah od Tisue Hramova
Mallahet - moan pripadnik Cishaurima
Martemus - general i Conphasov pobonik
Anasurimbor Moenghus - Kellhusov otac
Nautzera - visoki lan Kvoruma
Nersei Proyas - Princ Conriye i bivi uenik Achamianov
Cutias Sarcellus - Prvi zapovjednik Srijalskih vitezova
Coithus Saubon - Princ Galeotha i voa galeotskoga kontingenta
Seokti - Herezijarh Cishaurima
Serwe - devetnaestogodinja nymbrikanska konkubina
Seswatha - preivjeli iz Starih ratova i pradavni utemeljitelj Mandata
Simas - lan Kvoruma i Achamianov nekadanji uitelj
Skaiyelt - Princ Thunyerusa i voa thunyerskoga kontingenta
Skalateas - plaeniki arobnjak
Skauras - Sapatiah-Guverner Shigeka
Skeaos - Carev Prvi savjetnik
Skiotha - Cnaiiirov pokojni otac
Ikurei Xerius III - Car Nansura
Krijates Xinemus - Achamianov prijatelj i Maral od Attrempusa
Xunnurit - scylvendski Kralj Plemena u Bitki na Kiyuthu
Yalgrota - Skaiyeltov divovski rob
Yursalka - lan plemena Utemot
Frakcije
Dunyanjani

224

Skrivena redovnika sekta iji su se lanovi odrekli povijesti i ivotinjskih potreba u nadi da e, kontrolirajui sve udnje i okolnosti,
pronai apsolutno prosvjetljenje. Dvije tisue godina obuavaju svoje lanove motorikim refleksima i intelektualnoj otrini.
Savjet
Tajno drutvo maga i generala koje je preivjelo smrt Ne-Boga 2155. godine i sve odonda radi na ostvarivanju njegova povratka u
takozvanoj Drugoj Apokalipsi. U Tromorju postoji vrlo malo onih koji vjeruju da Savjet jo uvijek postoji.
Scylvendiji
Drevni nomadski narodi Jiiinatske stepe. Zbog njihovih junatva u ratu
istovremeno ih se plae i potuju.
Skok
Zajedniki naziv za razne akademije arobnjaka. Prve kole, i na Drevnome Sjeveru i u Tromorju, pojavile su se kao odgovor na
osudu arobnjatva izreenu u Kljovi. kole su meu najstarijim institucijama u Tromorju, a opstaju uglavnom zahvaljujui strahu
koji izazivaju i tome to se dre podalje od svjetovnih i religijskih moi u Tromorju.
Mandat - kola Gnose koju je utemeljio Seswatha 2156. godine kako bi nastavio rat protiv Savjeta i zatitio Tromorje od povratka
Ne-Boga, Mog-Pharaua.
Grimizni Tornjevi - Mistina kola, najmonija u Tromorju, de facto vladari Visokoga Ainona od 3818. godine.
Carski Saik - Mistina kola ugovorom vezana za Cara Nansura.
Mysunsai - samoproglaena plaenika kola koja prodaje vlastite a-robnjake usluge diljem Tromorja.
Inritske frakcije
Kombinacija monoteistikih i politeistikih elemenata, Inritizam, dominantna vjera Tromorja; utemeljen je na otkrivenjima Inrija
Sejenusa (oko 2159.-2202.), Kasnijega Proroka. Temeljna naela Inritizma bave se prisutnou Boga u povijesnim dogaajima,
jedinstvu individualnih kultskih boanstava u obliku bojih Aspekata koje je navijestio Kasniji Prorok te nepogreivou Kljove kao
Svetoga pisma.
Tisua Hramova - Institucija koja osigurava crkvene okvire Inritizma. Iako im se sjedite nalazi u umni, Tisu
a Hramova je
sveprisutna diljem Sjeverozapadnoga i Istonoga Tromorja.
rijalski vitezovi - Redovniki vojni red pod izravnim zapovjednitvom rijaha; utemeljio gaje Ekyannus III., 'Zlatni', godine 2511.
Conriyani - Conriya je ketyaski narod Istonoga Tromorja. Osnovana nakon pada Istonoga Cenejskoga Carstva 3372. godine,
smjestila se oko Aoknyssusa, drevne prijestolnice Shira.
Nansurci - Nansursko Carstvo je ketyaski narod Zapadnoga Tromorja i samoproglaeni batinik Cenejskoga Carstva. Na vrhuncu
moi, Nansursko se Carstvo protezalo od Galeotha do Nilnamea, no znatno je smanjeno stoljeima ratovanja s Fanimljanima iz
Kiana.
Galeoani - Galeoth je norsirski narod Tromorja, takozvani Srednji Sjever; osnovali su ga potomci izbjeglica iz doba Starih ratova
oko 3683. godine.
Tydonci - Ce Tydonn je norsirski narod Istonog Tromorja. Osnovan je nakon pada ketyaskog naroda Cengemis 3742. godine.
Ainonjani - Visoki Ainon je najistaknutiji ketyaski narod Istonoga Tromorja. Osnovan je nakon pada Istonoga Cenejskoga Carstva
3372. godine, a od kraja Skolastikih ratova 3818. godine njime upravljaju Grimizni Tornjevi.
Thunyerani - Thunyerus je norsirski narod Tromorja. Nastao je sklapanjem federacije thunyerskih plemena oko 3987. godine, a tek se
nedavno preobratio na Inritizam.
Fanimske frakcije
Strogo monoteistika vjera, Fanimstvo se izrazito naglo proirilo, a osnovano je na temelju otkrivenja Proroka Fanea (3669.-3742.) i
ogranieno na Jugoistono Tromorje. Temeljna naela Fanimstva bave se jedinstvom i sveprisutnou Boga, lanou Bogova (koje
Fanimljani smatraju demonima), odbijanjem Kljove kao nesvete i zabranom svakoga prikazivanja Boga.
Kianjani - Kian je najmoniji ketyaski narod Tromorja. Protee se od june granice Nansurskoga Carstva do Nilnamea, a osnovan je
nakon Bijeloga dihada, Svetoga rata koji su Fanimljani vodili protiv Nansuraca od 3743. do 3771.
Cishaurim - Svecenici-arobnjaci Fanima sa sjeditem u Shimehu. Ne zna se mnogo o metafizici cishaurimske magije ili Psukhe,
kako je Cishaurimi nazivaju, osim injenice da je Rijetki ne mogu raspoznati i da je po mnogoemu jednako mona kao Mistina
magija kola.
Napomena: Ako vam se knjiga svidila, kupite je. Na taj nain podravate autore i izdavae i omoguujete izdavanje novih knjiga.
ibs@crostuff.net

225

226

227