OPĆENITO O BATERIJAMA

Baterije su spojevi dvaju ili više istosmjernih i istovrsnih izvora električne energije u kojima se
kemijska, toplinska, sunčeva ili nuklearna energija pretvara u električnu energiju. Postale su
neizostavan dio svakodnevnog života, kako u kućanstvima, tako i u industriji. Baterija danas ima
široku primjernu te se mogu pronaći u raznim dječjim igračkama, mobitelima, automobilima,
strojevima, itd. Danas postoje jednokratne, industrijske i punjive baterije te se njihov razvoj
konstantno unapređuje. Baterije koje nisu punjive te koje se zbog toga smatraju neobnovljivim
izvorima električne struje su primarni galvanski članci. Ovdje se kemijska energija nepovratno
pretvara u električnu te su kemijske reakcije ireverzibilne. Punjive baterije i akumulatori mogu se
smatrati obnovljivim izvorima električne struje su sekundarni galvanski članci te su u njima kemijske
reakcije reverzibilne. Međutim, korištenje baterija, posebno galvanskih članaka, ima i negativne
ekološke utjecaje koji su često zanemarivani.

POVIJEST BATERIJE

Davne 1749. Benjamin Franklin prvi puta je upotrijebio riječ „baterija“ kako bi opisao skup povezanih
kondenzatora koje je koristio za svoje pokuse s električnom strujom. 1780. Luigi Galvani analizirao je
žabu pričvršćenu za brončanu kuku tako što je dotaknuo žablju nogu metalnim skalpelom i ona se
trznula. Njegov kolega, Alessandro Volta došao je do zaključka da se trzaj noge postigao spajanjem
dvaju različitih metala preko važnog posrednika. Volta je 1800. godine izumio prvu pravu bateriju, no
znanstvenici pretpostavljaju da se baterija pojavila prije 2000 godina u selu blizu Bagdada.

PROIZVODNJA BATERIJA

Proizvodnja baterija zahtijeva korištenje raznih sirovina i resursa, poput litija, kobalta, nikala i
mnogih drugih metala. Dobivanje tih sirovina često je povezano s ekološkim i društvenim
problemima, kao što su iscrpljivanje prirodnih resursa, onečišćenje vode i zraka, i kršenje ljudskih
prava. Primjerice, litij, koji se koristi u litij-ionskim baterijama, često se vadi iz rudnika koji su
povezani s uništavanjem ekosustava, ispuštanjem otrovnih kemikalija u okoliš i prisilnim iseljavanjem
lokalnog stanovništva. Kobalt, koji se također koristi u litij-ionskim baterijama, često se dobiva iz
rudnika u zemljama poput Konga, gdje su dokumentirani slučajevi kršenja ljudskih prava i rada djece.

ODLAGANJE POTROŠENIH BATERIJA

Europski parlament i Vijeće europske unije izdali su Direktivu 2006/66/EZ kojim se regulira odlaganje
potrošenih baterija i akumulatora. Ova se Direktiva primjenjuje i u Republici Hrvatskoj. Primarni cilj
oce ove Direktive jest smanjiti negativni utjecaj baterija i akumulatora na okoliš. Također cilj je
uskladiti sve zahtjeve koji se tiču sadržaja teških metala kako bi se jamčilo neometano djelovanje
unutarnjeg tržišta. Kako bi se postigli ciljevi u vezi s okolišem, ova Direktiva zabranjuje stavljanje
baterija i akumulatora koje sadrže živu ili kadmij na tržište. Također, ova Direktiva promiče i visoku
razinu skupljanja i recikliranja otpadnih bakterija i akumulatora.

Potrebno je razlikovati prijenosne baterije i akumulatore i industrijske i automobilske baterije.

Odlaganje industrijskih i automobilskih baterija i akumulatora na odlagališta ili spaljivanje treba
zabraniti. Primjeri industrijskih baterija i akumulatora su baterije i akumulatori koji se koriste u
vlakovima, zrakoplovima, na naftnim platformama, u električnim automobilima, kolicima, biciklima,
itd. Primjer prijenosnih baterija i akumulatora jest jednostruke baterije (AA i AAA) koje prosječan
čovjek može držati u ruci i nalaze se u raznim dječjim igračkama, daljinskom upravljaču, kućanskim
aparatima, itd.

Kako bi se osiguralo recikliranje što većeg broja potrošenih baterija i akumulatora, države članice
moraju poduzeti sve potrebne mjere za pažljivije razdvajanje otpada i ne bacanje baterija i
akumulatora u komunalni otpad. Države članice također moraju organizirati i osigurati recikliranje
baterija i akumulatora u najboljim raspoloživim tehnikama. Obrada mora barem uključivati
uklanjanje svih tekućina i kiselina, u suprotnom nije ništa poduzeto. Lokacije za skladištenje baterija
moraju imati određena spremnike i nepropusne površine.