Professional Documents
Culture Documents
To su grupe koje
dijele zajedničkog pretka te mogu biti jedan od načina na koji se može promatrati genetski
sastav neke populacije.
Kod ljudi, haplogrupe se mogu bazirati na Y-DNA, koja se prenosi s očeva na sinove, ili na
mtDNA, koja se prenosi s majki na potomke oba spola. Velika eupedijina mapa bazirana je
na Y-DNA, što znači da prikazuje samo muške zajedničke pretke, i to iz sljedećih grupa:
Grupe I1, I2b, I2a1 i I2a2 spadaju u mezolitičke Europljane, grupe N1c1, G2a, E1b1b i T
spadaju u neolitičke imigrante, a grupe R1a, R1b, J1 i J2 spadaju u imigrante iz brončanog
doba.
Finska dijeli sličnu pozadinu baltičkih zemalja, no njezine Y-DNA grupe su dosta različite od
onih ostalih nordijskih zemalja.
Usprkos tome što obje zemlje spadaju pod njemačko govorno područje, Austrija i Njemačka
imaju veoma različite Y-DNA grupe. S druge strane, Austrija i Mađarska izgledaju veoma
slično po tom pitanju.
Ipak, gledano iz ove prizme, Bošnjaci, Slovenci, Srbi i Hrvati ne razlikuju se značajno.
Sastav haplogrupa za bosanske Srbe pak iznosi I1 2,5% (germanski-nordijski), I2*/I2a 31%
(južnoslavenski, sardinijski), I2b 2,5% (germanski-saksonski), R1a 13,5% (slavenski,
kurganski, arijski), R1b 6% (keltski, baskijski, italski, frizijski, saksonski), G 1% (kavkaski,
gruzijski, armenski), J2 8,5% (grko-romanski, anatolijski, mezopotamski), J*/J1 0%
(židovski, arapski), E1b1b 22,5% (grčki/balkanski, bliskoistočni, sjeveroafrički), T 2%
(egipatski, bliskoistočni), Q 2% (hunski, srednjoazijski) i N 2,5% (uralo-finski, sibirski ).
Muški preci su u sva tri slučaja veoma slični (u nekim grupama gotovo identični), što navodi
na zaključak kako su razlike među navedenim narodima većim dijelom kulturološke naravi.