SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

SVEUČILIŠNI PREDDIPLOMSKI STUDIJ POVIJESTI I LATINSKOG JEZIKA I RIMSKE

KNJIŽEVNOSTI

Ekologija 20. stoljeća

(Seminarski rad)

Kolegij: Suvremena svijetska povijest

Student: Gordan Andrić

Matični broj:613-H

Profesor: Iva Milovan-Delić

Pula, prosinac, 2015.

 UVOD

Nakon što je čovjek osvojio čitav svijet i počeo se jače razvijati, pogotovo u industriji i
ratovanju, nije mislio da će bitno utjecati na promjenu prirode. Ekologija predstavlja danas
problem koji se nesmije više zanemariti. Iako se na Konvencijama donose zakoni o očuvanju
okoliša velike svjetske sile to ne pokazuju. Želeći proizvoditi što više hrane zaprijetili su
izumiranju autohtonim sortama, dugotrajnim izlovima riba i divljih životinja ugrozili su
ekosustave. Hrana se počela u 20. st. uzgajat u staklenicima, zemljom je zavladao asfalt a šume
su pretvorene u gradska ili industrija središta. Potrebna je intervencija znastvenika sa svih
područja znanosti za rješenje problema. Ovim radom predstavit ću najbitnije probleme ekologije.

POJAM EKOLOGIJA

Riječ ekologija dolazi iz grčkog oikos (dom, stanište, mjesto) i logos (riječ,znanost). Bavi
se međusobnim odnosima organizma i okoliša u kojima djeluju. U početku se razvila kao grana
biologije, a poznato je da koristi znanja matematike, fizike, kemije i ostalih prirodnih znanosti.
Prvi put riječ ekologija upotrebljava njemački zoolog Ernest Hackel 1866. godine u svom djelu.
Smatrao je da odnos živih organizma ide u dva pravca, prema organskom i neorganskom okolišu.
Danas informatika ima važnu ulogu u ekologiju, iako je u prvom redu smještena u biologiju radi
interesa za žive biće i njihovu zajednicu. Potrebna je suradnja stručnjaka različitih disciplina radi
dobivanja odgovora na mnoga ekološka pitanja. Povijest okoliša je vrsta povijesti koja teži
razumijevanju životinja, rada i mišljenja ljudi u odnosu na ostalu prirodu. Čovjek je je dio te
cjeline i napravio je najveće promijene. Postoje tri grupe ekoloških abiotičkih čimbenika koji
bitno utječu na život i na organizme. Prvi čimbenici su primarno periodični (temperatura i svjetlo
koji su vezani za Zemljinu rotaciju oko Sunca i oko osi), druga grupa je sekundarno periodična
koja regulira gustoću populacije ( relativna vlažnost zraka, topljovost plinova u vodi itd.) i treći
su aperiodični (vulkanske erupcije, jaki potresi, velike poplave, čovjekov utjecaj na biosferu
itd.).1 Najznačajnija uloga ekologije u 20. st. je zaštita prirode i okoliša. Ekosustav obuhvaća svu
abiotičku i biotičku stvarnost, sastoji se od kruženja tvari, biokemijskih ciklusa, organske
proizvodnje i protjecanje energije kroz ekosustav i njezino obnavljanje. Biosfera je skup svih
ekosustava ili vrlo tanak sloj atmosfere, do gornjih granica krošnja tropskih šuma nalazi se

1
Što je povijest okoliša?, J. Donald Hughes, Zagrab 2011., 15 str.
litosfera, a sve ispod se naziva hidrosfera gdje se danas živi. Svi procesi u biosferi su se zbijali
prije pojave čovjeka, kruženje tvari i protjecanje energije.2

ZNASTVENICI I KONVENCIJE U 20. STOLJEĆU

Početkom 20. st. imamo skupinu znanstvenika koji su zaslužni za razvitak ekološke
znanosti. Ruski mikrobilog Sergej Nikolajević Vinogradski je svojim istraživanjem o ulozi
bakterija u kopnenim i vodenim ekosustavima dao uvid o kruženju tvari u prirodi. Izolirao je
anaerobnu bakteriju koja izravno može koristiti atmosferski dušik. Njemački biolog Jacob
Uexkul prvi je znastveno objasnio pojam ekologija. Po njemu svaka životinjska vrsta ima svoj
opažajni svijet koji se razlikuje od okoliša kako ga vide druge vrste. Engleski prirodoslovac
Arthur G. Tansley uvodi pojam ekosustav kako bi označio ne samo skup organizma nego i sve
fizičke čimbenike koji čine ono što nazivamo okolišem. Ipak najzaslužniji ekolog 20. st. bio je
njemački radioekolog Eugene P. Odum koji je uočio važnost ionizirajućih zraka kao ekološkog
čimbenika.3

Pojavom industrijske revolucije u 19. st. i uvođenjem strojeva na parni pogon u sve
industrijeske grane te sve intezivnije trošenje energije dobivene iz fosilnih goriva i prekomjerno
uništavanje prirode dovodi do uvođenja ekoloških mjera za zaštitu prirode i zdravlja ljudi.
Industrijski otpad i plinovi su trovali zrak, vodu i tlo. U prvoj generaciji ekoloških problema
krajem 19. st. izglasani su prvi ekološki zakoni (zakon o lužinama u Velikoj Britaniji i zakonske
mjere protiv onečišćenja u SAD-u). U drugoj generaciji koja je nastupila poslije 2. svjetskog rata
glavni problem je bio u poljoprivredi, pojava mineralnih gnojiva i pesticida. Bačene su dvije
nuklearne bombe na Japan, istjecanje nafte u mora, prekomjerno korištenje prirodnih zaliha,
prljave tehnologije koje onečišćuju okoliš i ljude zahtjeva da se 1948. utemelji Međunarodna
unija za zaštitu prirode. Od 1970. slavi se Dan planeta Zemlje i to je najveća proslava u povijesti
za zaštitu svjetskog okoliša. Od brojnih međunarodnih konvencija i sporazuma najvažnji su:
Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim biljnim i životinjskim vrstama iz 1973.,
Ženevska konvencija o dalekosežnom prekoograničenom onečišćenju zraka iz 1979., Bečka
konvencija o ozonskom omotaču iz 1985., Konvencija UN o klimatskim promjenama i
2
Prirodoslovlje: Delić Antun, Vijtiuk Nada, Zagreb, 2004., 200-236 str.

3
Ekologija : znastveno - etičko - teološki upiti i obzori, Valentin Pozaić, Zagreb 2004., 77 str.
Konvenciju o biološkoj raznolikosti, obje iz 1992., Konvencija UN o borbi protiv širenja pustinje
u svijetu iz 1994. i Protokol iz Kyota o smanjenju stakleničkih plinova iz 1997. godine. 4 Glavna
zadaća ekologije kao znanosti je utvrditi djelovanje čovjeka na prirodu. Čovjek je jedina vrsta
koja proizvodi ono što okoliš ne može preraditi i apsorbirati.

GLAVNI PROBLEMI EKOLOGIJE 20. STOLJEĆA

Pojačano onečišćavanje okoliša u posljednih stotinjak godina uzrokovano je industrijskom

revolucijom, povečanjem svjetskog pučanstva i primjenom agrokemijskih postupaka u
proizvodnji hrane (osiromašeno tlo je obogaćivano velikim količinama fosfornih i dušikovih
gnojiva što je uveliko povećalo prinose). U okoliš se svakodnevno ispušta više od 10000
ksenobiotika (tvari koje nemaju hranidbenu ni granidbenu uloga u organizmu a ne mogu se niti
kao energija iskoristiti). U prehrambenoj industriji hrani za čovjeka i životinje dodaju se razni
aditivi koji čuvaju namirnice od kvarenja(konzervansi), od oksidiranja (antioksidansi), pojačavaju
boju, aromu, stabilnost elmuzije, gustoću, kiselost, vlagu itd. Što je namirnica više prerađena ona
sadrži više aditiva i moramo znati da je toksična za organizam ali u jako malim mjerama. 5 Čini se
da su znanost i tehnologija, nadovezajući se na proces nadijevanja imena, omogućile etiketiranje
gotovo svega. Danas se na voće i povrče lijepe etikete a na životinje se stavljaju čipovi. Pesticidi
su kemijski spojevi za suzbijanje raznolikih organizma koji ugrožavaju zdravlje čovjeka i
uništavaju njegova dobra. Najviše se koriste u poljoprivredi ali i u industriji, kozmetici pa čak u
ratu. Sporo se razgrađuju u okolišu, što dovodi do njihovog gomilanja i bioakumulacije. Osim što
su štetne za čovjeka pogubno djeluju na ribe, sisavce, ptice i mikrofloru tla. Svjetska ekonomija
na bazi ugljika će najvjerojatnije trajati dok god bude ugljena i nafte. 6 Radioaktivnost tehnoloških
naprava koja proizvode ionsko zračenje a ne mogu se otkriti niti jednim osjetom, su vrlo
kancerogena i mutagena za čovjeka. Nazočnost teških metala u okolišu dovodi do raznih
oštećenja organa kod čovjeka i drugih organizma. Udisanjem čestica olova u malim količinama
dovodi to oštećenja krvi i živčanog sustava. Arsen je kancerogen, živa izaziva sljepoću a Kadmij
dolazi preko mineralnih gnojiva ili dimom cigareta i štetan je za bubrege. Izravan učinak na
4
Ekologija : znastveno - etičko - teološki upiti i obzori, Valentin Pozaić, ,Zagreb 2004., 111 str.

5
Ekologija : znastveno - etičko - teološki upiti i obzori, Valentin Pozaić, Zagreb 2004., 18 str.

6
Globalna povijest okoliša, Ian G. Simmons, Zagreb 2010., 229 str.
slatkovodni život bila je potražnja za ribom kao hranom. Konzervisana morska riba i lokalno
ulovljena riba poput šarana i štuke je vrlo poželjna stoga su se počeli graditi ribnjaci koji
smanjuju drugu populaciju životinja kao što su dabrovi i hidre. Vađenjem nafte te njezinim
izljevanjem u more djeluje toksično na morske organizme. 7 Na površini vodenih sustava stvara se
sloj koji onemogućiju difuziju kisika iz atmosfere. Ptice ugibaju pošto im se slijepe perja i
nemogu više letjeti.

Toplina koja se oslobađa radom strojeva remeti prirodne ekosustave i bitno utječe na
klimatske promjene. Strojeve koji su stalno u pogonu treba rashlađivati i ta ispuštena energija
bitno utječe na okoliš. Dok stroj radi stvara se buka koja ugrožava kvalitetu okoliša. Veća
primjena elektronskih instrumenta i aparata raste veće opterećenje okoliša elektromagnetskim
smogom. Sve više dokaza ima o uzroku leukemije i tumora radi elektromagnetska zračenja što
emitiraju mobiteli, dalekovodi i radijske ili telekomunikacijske antene. Do sada je čovjek najviše
uništio atmosferu. On je glavni krivac za uništavanje šuma. Siječom šume tlo postaje izloženo
eroziji. Erozija je trošenje i odnošenje čestica tla vodom, vjetrom, ledom i inače je prirodan
proces. Međutim u uništenom području erozija odnosi velike količine plodnog tla. Na takvom
terenu ne rastu više biljke pa izginu mnoge životinje. Životne uvjete mijenjaju zahvati poput
isušavanja močvarnih terena, dijelova mora i reguliranje tekućih voda. Uvjeti se uvelike izmjene
u isušenom području. Umjesto vodenih biljaka, životinja i biocenoza, koje su definitivno nestale,
formiraju se sustavi koji potpuno mijenjaju izgled čitavog kraja.8 Sve klimatske i ekološke
promjene donose širenje pustinja. Izrabljivanje tla kao što su krčenje šuma, kopanje rudače,
pretjerana ispaša i uvođenje mehanizacije u poljoprivredi glavni su uzroci pustinja. Glavni
problemi ekologije su: stanjivanje ozonskog omotača, globalno zatopljenje i dalekosežno
prekomjerno onečišćenje zraka. Utvrđeno je da nekoliko industrijskih spojeva uništava molekule
ozona (npr. CFC plinovi ili freoni). Najaktivniji plin koji se oslobađa iz freona je klor. Freoni su
se koristili u industriji kao rashladni plinovi. U 20. st. temperatura Zemlje je porasla za 0,6 C što
je dovelo do otapanja leda na polovima i podizanje razine mora. Ove pojave su izazvale promjene
globalne klime. Uspoređujući podatke iz prošlosti imamo iznimno topla ljeta, polarno hladne
zime, učestalije oluje, orkani, tajfuni i uragani i učestalije suše i poplave. Uzrok globalnom
zatopljenju leži u povećanoj koncetraciji stakleničkih plinova od predindustrijskog doba pa do

7
Globalna povijest okoliša, Ian G. Simmons, Zagreb 2010., 100-102 str.
8
Ekologija : znastveno - etičko - teološki upiti i obzori, Valentin Pozaić, Zagreb 2004., 27 str.
danas. Staklenički plinovi su nastali djelovanjem čovjeka i uzrokuju dodatno zadržavanje
Zemljinih toplinskih zraka koje griju atmosferu. Jezgre industrijskog rasta razvile su se najviše
ondje gdje je bilo ugljena, željezne rude i pristupu sirovinama kao što je vapnenac koji se koristi
u visokim pećima. Najviše se oslobađa ugljik dioksid (krčenjem šuma i izgaranjem fosilnih
goriva), metan (svi procesi truljenja i ratarski,stočarski i ugljenski otpad), dušikov oksid (u
poljoprivredi korištenjem dušičnih gnojiva) i freoni (iz spreja, rashladnih uređaja, pjenila itd.).
Kad je atmosfera onečišćena industrijskim otpadom nastaju kisele kiše koje truju tlo opasnim
spojevima. Štetni plinovi iz atmosfere mogu uzrokovati biokemijske i fiziološke promjene koju
su štetne za vegetaciju a da pritom te štete nisu odmah uočljive. 9 Kisele kiše pojačavaju
toksičnost metala. Uporaba velikih količina mineralnih gnojiva dovodi do problema salinizacije.
To se često javlja kada se tlo intezivno navodnjava tvrdom vodom.

Osim poljoprivredom tlo se uništava različitima oblicima urbanizacije. Prekomjerno

asfaltiranje cesta za područja udaljena od gradova. Gradnjom golf terena, skijališta visoko u
planinama ili velikih autocesta uništavaju se sve vrste šuma. Čovjek najviše šteti Zemlji. S prvim
odlaskom na Mjesec započeo je djelovati na biosferu. Kasnije je razvio tehnologiju da šalje
satelite u svemir i da kruže oko Zemlje. Danas se ne može znati njihov točan broj. Svaki dan na
svijetu nestane oko 70 biljnih i životinjskih vrsta. 10 Val izumiranja pokrenut je Kolumbovim
otkrićem. Uništena područja čovjekovom rukom postaju nepristupačna za život. Prvo počinju
izumirat osjetljive i pogotovo šumske zajednice. Vrijednost šuma je da proizvode kisik i
pročišćavaju zrak, štite tlo i životinje te proizvode humus. Izumiranje osobito prijeti nekim
posebnim skupinama i vrstama. To mogu biti otočne vrste koje ne mogu emigrirat u druga
područja ili ptice selice koje u posljednje vrijeme na svome putu u toplije krajeve i natrag više ne
mogu ravnati po zvijezdama jer ih ne vide od blješteće rasvjete velikih gradova i prometnica pa
se skretanjem sa smjera često utapaju. Najokrutniju stvar koju je čovjek napravio životinjskom
izumiranju vrsta je krivolov i pretvaranje životinja u trofeje radi tog hobija.

ZAKLJUČAK

9
Globalna povijest okoliša, Ian G. Simmons, Zagreb 2010., 128-130 str.
10
Otrovani modrozeleni planet : priručnik iz ekologije, ekotoksikologije i zaštite prirode i okoliša,Oskar P.
Springer i Daniel Springer, Samobor, 2008., 256 str.
 Suvremeni napredak je donio čovjeku bezbroj pogodnosti u svakodnevnom životu ali i do
opasne neravnoteže u prirodi i njezinom okolišu. Nakon 2. svjetskog rata i poslije kolonijalnih
ratova dolazi do izgradnje gradskih sredina, tvorničkih postrojenja ali i do opasnog i razornog
oružja. Počinju se graditi atomski i nuklearni centri. U poljodjelstvu se upotrebljava sve više
pesticida što nije dobro za tlo i okoliš. Ne vodi se dovoljno brige o dugoročnim negativnim
posljedicama u budučnosti na gospodarskom i društvenom području. Smanjuje se produktivnost
zemljišta, a drugdje dolazi do iscrpljenja prirodnih resursa i minerala. U ljudima se mora
probuditi svijest koliko su onečistili planet i hitno tražiti rješenje za moguću ekološku katastrofu.

Čovjek je na prvom mjestu nesavjestan prema prirodi i vidi samo sebe. Zanima ga samo
tehnički napredak i ne razmišlja na štetne učinke. Narušava harmoniju prirode dugotrajnim
iskorištavanjem tla i izgradnjom tvorničkih postrojenja i gradskih sredina. Buka, smog, prljava
atmosfera glavni su uzroci stresa i psihičkih depresija. Mnoge bolesti čovjeka, uzrok je neznanja.
Olakšavajući si život tjekom 20. st. stvorio je mnoštvo problema u zraku, vodi i hrani. Egoizam
ima posljednjih 30 godina najveću ulogu u onečišćavanju planeta. Zloupotreba moči i naglašen
nacionalizam i pogotovo rasizam ometaju međunarodnu suradnju za rješavanje ekoloških
problema.

LITERATURA

Otrovani modrozeleni planet : priručnik iz ekologije, ekotoksikologije i zaštite prirode i

okoliša,Oskar P. Springer i Daniel Springer, Meridijani, Samobor 2008.

Ekologija : znastveno - etičko - teološki upiti i obzori, Valentin Pozaić, CBE , Zagreb 2004.

Zaštita okoliša i regionalni razvoj : iskustva i perspektive, urednice Sanja Tišma, Sanja
Maleković, Institut za međunarodne odnose, Zagreb 2009.

Prirodoslovlje, Delić Antun, Vijtiuk Nada, Školska knjiga , Zagreb 2004.

Što je povijest okoliša?, J. Donald Hughes, Disput, Zagreb 2011.

Globalna povijest okoliša, Ian G. Simmons, Disput, Zagreb 2010.