Treba li svijet spasiti od čovjeka?

Leona Zima, 4.a

Početak industrijalizacije možemo smatrati kao i početak postupnog uništavanja čovjekove

okolice i njegova mjesta stanovanja, planeta Zemlje. Svakim novim izumom mi stvaramo
nove načine kako ćemo onečistiti vodu, zagaditi zrak ili istrijebiti neku vrstu životinje. Mi
smo jedina vrsta živih bića koja uvelike narušava Zemljin ekosustav stoga tvrdnja da svijet
treba biti spašen od čovjeka ne bi bila preuveličavanje.

Čovjek se smatra najinteligentnijim ljudskim bićem na Zemlji, s visoko razvijenim mozgom

pomoću kojega ima sposobnost govora, empatije i apstraktnog razmišljanja. Nabrajajući sve
naše sposobnosti, mogli bi zaključiti da je čovjek taj koji stvara savršeni svijet i rješava sve
probleme, no taj bi zaključak bio netočan. Ljudska vrsta radi upravo suprotno, svakoga dana
stvara nove probleme s kojima se ne zna suočiti, a kraj našem nemaru i aroganciji se ne bliži.
Jedan od razloga čovjekova nezaustavljivog uništavanja Zemlje je upravo to što se smatramo
najjačom i najsnažnijom vrstom na Zemlji te si dopuštamo istrebljivanje nižih i potlačenijih
vrsta. Pesticidi i lijekovi koji završe u otpadnim vodama dolaze do mora, rijeka i jezera te
uzrokuju deformaciju životinja i promjenu njihovog životnog ciklusa. Mi također
onečišćujemo naš okoliš, tjerajući tako životinje i biljke na masovne selidbe. Nenaseljen
Hendersonov otok u Tihom oceanu danas je prostor s najvećom gustoćom smeća na svijetu, a
nekoć močvara u predgrađu grada Accra, Agbogbloshie je trenutno najveće odlagalište
elektronskog otpada. Prilikom istraživanja o utjecaju čovjeka na okoliš te životinjski i biljni
svijet, češće sam nailazila na negativne utjecaje nego na pozitivne stoga tvrdnja da svijet treba
spasiti od čovjeka ima poprilično snažne argumente. Priloženi videozapis također je za prikaz
čovjekovog utjecaja na Zemlju izabrao negativne učinke. Pred kraj videozapisa prikazan je
prvi susret čovjeka i njegove nadređene vrste, vanzemaljca. Ono što je vanzemaljac napravio
čovjeku je isto ono što čovjek radi životinjama, ubio ga je bez grižnje savjesti i oduzeo mu
dostojanstvenu smrt. Iz videozapisa se također može opaziti šteta koju je čovjek sam sebi
nametnuo svaki put kada bi uništio dio ekosustava. Čovjek je dio prirode, iz nje se razvio i
zbog nje živi stoga uništavanjem našeg okoliša, mi sami sebe vodimo do propasti. Više ne
živimo u skladu s prirodom te suprotstavljamo se temeljnim zakonitostima održive harmonije.
Naš novi način života je neodrživ te nemoguć dugoročnog zadržavanja jer će dovesti do
urušavanja cijelog sustava. Uništenjem okoliša oduzimamo mnogobrojna prava budućih
generacija, a jedno od njih je pravo na čistu i neonečišćenu okolicu. Kako ne bi došlo do
navedenih posljedica, znanstvenici u suradnji sa sindikatima i građanskim udrugama
konstanto razvijaju politiku zelene ekonomije i održivog razvoja ali njihova primjena je spora
jer nas prisiljava da promijenimo naš lijeni način života. Ovo je upravo banalnost naše vrste,
razvijamo rješenja za ekološke katastrofe ali ih nikako ne možemo uklopiti u naš svakodnevni
život. Sve veća prisutnost environmentalizma, inicijative za donošenje zakona protiv uništenja
okoliša, u medijima bi trebala osvijestiti vlasnike korporacija koje najviše zagađuju ali je
njima bitnija zarada. Sve dok nam materijalne potrepštine ili udobnost naše lijenosti budu
važnije od našeg mecene, planeta Zemlje, promjene neće biti.

Svijet treba spasiti od čovjeka jer se promjene u njegovom ponašanju ne nadziru u bliskoj
budućnost. Ne zalažem se za istrebljivanje ljudske vrste već na prisilnu zabranu njihove štete.
Smatram da ljude čiji postupci imaju ogromnu štetu na okoliš treba kazneno osuditi, smijeniti
s vlasti i zatvoriti njihove korporacije dok ne uvedu promjene u svome poslovanju. Kada se
oni promijene, promijenit će se i narod.