SAOBRAĆAJNI FAKULTET TRAVNIK U TRAVNIKU

AKCIDENTI U SAOBRAĆAJNOM TOKU, MJERE

PREVENCIJE I PREDOSTROŽNOSTI

SEMINARSKI RAD

Predmet:
Ekologija u saobraćaju

Mentor: Student:

Travnik, oktobar 2018.

 SADRŽAJ

Stranice
1. UVOD .............................................................................................................. 1
2. OPASNOST, AKCIDENT I NESREĆA VELIKIH RAZMJERA ................. 2
3. UTJECAJ SAOBRAĆAJA NA OKOLINU ................................................... 4
4. HEMIJSKI AKCIDENTI I POSLJEDICE ...................................................... 5
4.1 Prevoz opasnih materija................................................................................... 7
4.2 Rizik pri transportu opasnih materija .............................................................. 7
4.3 Preventivne mjere pri transportu opasnih materija ........................................ 10
5. KLASIFIKACIJA OPASNIH TVARI .......................................................... 13
6. UZROCI I POSLJEDICE NESREĆA PRI PREVOZU OPASNIH TVARI 14
6.1 Preventivne mjere sigurnosti ......................................................................... 14
6.2 Postupci u slučaju nesreće ili akcidenta ........................................................ 15
7. ZAKLJUČAK ................................................................................................ 16
LITERATURA ........................................................................................................ 17
POPIS SLIKA ......................................................................................................... 18
 1. UVOD

Životna sredina je prirodni okvir u kome sva živa bića žive i djeluju, mnogostruko
povezana uzajamnim uticajima, a označava prostor u kojem organizmi provode svoj život
u stalnim međusobnim odnosima i interakcijama.
Vrijednost čovjekove životne sredine uslovljena je nizom elemenata koji su nastali
prirodnim razvojem i djelovanjem čovjeka, uslovima za život, stanovanje, rad i odmor u
prirodnoj i izgrađenoj sredini. Životna sredina podrazumijeva ukupnost prirodnih faktora i
društvenih činilaca koji obrazuju čovjekov okvir života kao prirodno–kulturno–
sociopsihološkog bića. U tom smislu, od pomoći su nam brojne prirodne i humanističke
naučne discipline, kako bi se povećala kvaliteta čovjekovog okvira života.
Čovjek je osnovni faktor životne sredine, tako da je čovjekova životna sredina
manje ovisna od svih unutrašnjih i spoljašnjih faktora, uključujući tu i sav živi svijet, jer je
čovjek razvojem svoje tehnologije uspio da mnoge odnose i procese u sredini prilagodi,
stvori ili usmjeri u korist zadovoljenja sopstvenih potreba i želja.Savremeni privredni
razvoj odvija se u uslovima prostorne disperzije zagađujućih materijala kroz bilo koji
element životne sredine, a ako se on odvija izvan kontrole, onda čovjek više nije u stanju
da utiče na zakonitosti razvoja prirode.
Ekologija pokušava da pronađe odgovor i rješenje brojnim problemima okoliša koji
nas sve više okružuju. Nažalost, mnogi problemi današnjice su ljudskog porijekla.
Prijevoz, termoelektrane i sagorijevanje fosilnog goriva za razne svrhe su odgovorni za
više od 50% zagađenja zraka. Vode i tla sadrže sve veće količine raznih teških metala i
pesticida. Nuklearne elektrane proizvode velike količine radioaktivnog otpada čija
manipulacija i odlaganje zahtijeva vrlo precizne mjere i standarde. Ovakvi problemi su
samo par primjera ugrožavanja čovjekove životne sredine. Socijalna ekologija kao najšira
društvena nauka u čijem je naučnom fokusu čovjekova životna sredina, proučavajući
komponente čovjekove sredine, ima zadatak da otkriva čovjeku nepodnošljivu sredinu,
otkriva one koji ugrožavaju i narušavaju zdravlje ljudi, a time i njihov životni integritet.
Nedvojbeno je da promet negativno utječe na okolinu: onečišćuje zrak,
vodu, podiže razinu buke i općenito štetno djeluje na okoliš, ljusko zdravlje, kao i na
promjenu klime. Sve veće povećanje broja motornih vozila te s tim sve veće povećanje
ispušnih plinova koji nastaju izgaranjem goriva u motorima SUS dovode do brojnih štetnih
posljedica. Ne čudi stoga što države djelovanjem u međunarodnim organizacijama donose
brojne propise u svrhu smanjenja štetnih plinova.

1
 2. OPASNOST, AKCIDENT I NESREĆA VELIKIH
RAZMJERA

Svaka proizvodnja, transport i trgovina, kao i sve privredne aktivnosti vezane su za

postojanje mjesta opasnosti. Za menadžment je važno otkriti sva mjesta opasnosti i
napraviti procjenu vjerovatnoće nastanka te opasnosti. Saobraćajni menadžment markira i
otkriva mjesta opasnosti kao i ''vruće tačke''. Cilj je smanjiti broj mjesta opasnosti i stalno
pratiti vjerovatnoću nastanka.
Tako kontrolisana mjesta opasnosti nazivaju se hazardi. Nastanak nepredviđene
opasnosti menadžment naziva akcidentom. Uloga menadžmenta jeste da smanji
vjerovatnoću nastanka akcidenta, da ga predvidi i obilježi kao hazard. Ukoliko se nakon
nastanka akcidenta uspostavi domino efekat ( slijed drugih nepredviđenih opasnosti ) onda
nastaje nesreća velikih razmjera.
Osnovni pojmovi:

Okoliš
Prema Websterovom rječniku pojmova, okoliš je sve ono što okružuje; uvjeti koji
okružuju, utjecaji ili sile koji utječu na rast i razvoj živih bića.1

Hazard/prijetnja
Pod pojmom hazard, podrazumijeva se izvor opasnosti. Riječ hazard arapskog je
porijekla i izvedena je od riječi az-zahr što na arapskom jeziku označuje igru kockom.
Hazard je nedovoljno utvrđen rizik, odnosno potencijalni rizik, kojem dimenzije nisu
poznate ili su tek djelomično poznate.

Prirodni hazardi
Prirodni hazardi su prirodni procesi koji mogu biti opasni za ljude i njihovu
imovinu. Prirodnim hazardima se smatraju: potresi, uragani, poplave, vulkanske erupcije,
velika klizišta itd. Svake godine prirodni hazardi uzrokuju velike gubitke u ljudskim
životima i materijalnim dobrima. Značaj svih prirodnih hazarda je njihov potencijal za
stvaranje katastrofa, u kojima su štete za ljude, okoliš i društvo u cjelini takve da je proces
obnove dugotrajan proces koji zahtijeva velika materijalna ulaganja.

Pojam nesreće
Nesreća je ozbiljan prekid funkcionisanja zajednice ili društva uzrokujući
razmjerama velike ljudske, materijalne, ekonomske ili ekološke gubitke koji prevazilaze
mogućnosti pogođene zajednice da se sa nastalim posljedicama nosi vlastitim resursima.

1
http:// www.webster.edu Webster University (pristupljeno 25.10.2018.)

2
 Pojam katastrofe
Ozbiljan poremećaj funkcionisanja društva ili zajednice uključujući veliki gubitak
ljudskih života, materijalnih i ekonomskih sredstava te šteta u okolišu, koji prevazilazi
mogućnosti pogođenog društva ili zajednice.

Vrlo je teško pojmovno odrediti šta je to nesreća a šta je katastrofa tako da su

definicije ova dva pojma često identična ali je razmjera žrtava i štete glavna odrednica za
određivanje ova dva pojma.
Da bi se neki poremećaj proglasio katastrofom, mora prouzrokovati velike žrtve i
štete. Većina država katastrofom smatraju događaje koji za posljedicu imaju:
• štetu jednaku 1% bruto nacionalnog dohotka ili veću,
• broj ugroženih ljudi 1% ili više od cijele populacije,
• broj poginulih (100 ili više ljudi).

Prirodne katastrofe nastaju djelovanjem prirodnih sila, a manifestuju se kao

nastajanje potresa, požara (uključujući i šumske požare), poplave, suše, snježne lavine,
olujnog nevremena, odrona i klizanja tla, orkanskih vjetrova, vulkanskih erupcija i dr.

Jedna od zajedničkih karakteristika prirodnih ugrožavanja, koja se odnosi na većinu

njih, je iznenadnost nastanka (npr. potresi, odroni i klizanje tla, požari otvorenog prostora i
dr.), iako se kroz naučna dostignuća i modernu tehnologiju, danas već može predvidjeti
nastanak neke od prirodnih katastrofa po mjestu i vremenu (npr. poplave, uragani niske
temperature, suša, tuča i sl.).

Sadržaji mitova često pričaju o sves vjetskim propastima koje okončavaju sav ili
gotovo sav život. Vrlo je vjerojatno da su one izrasle iz nesreća manjega opsega koje su
preuveličane u sjećanju i koje su doživjele nova preuveličavanja u legendi.

Ljudi su se kroz hiljade godina evolucije razvili u najmoćniju živu silu, mnogi od
nas smatraju se gospodarima našeg planeta koji, ako izuzmemo božansku prisutnost,
nemaju kome odgovarati. Možda je upravo takav stav nekih od nas razlog zbog kojeg nas
Zemlja povremeno sama podsjeti na to da nismo gospodari planete Zemlje.

Katastrofe i velike nesreće nastale djelovanjem prirodnih sila mogu se sagledati kao
uzročne opasnosti prirodnih nesreća i posljedice po stanovništvo, materijalna i kulturna
dobra te okoliš i prema uzroku nastajanja mogu se razvrstati na slijedeće:

Atmosferski – olujni vjetar, suša, grad, snježni nanosi, ...

Geološki – zemljotresi, tsunami, odron/tonjenje tla, aktiviranje vulkana, i dr;
Hidrološki – riječne poplave, dizanje nivoa mora...
Ekološki – požar, degradacija tla, zagađenja...
Biološki – epidemije zaraznih bolesti, najezda biljaka, životinja i kukaca

3
 3. UTJECAJ SAOBRAĆAJA NA OKOLINU

Nedvojbeno je da promet negativno utječe na okolinu: onečišćuje zrak, vodu, tlo,

podiže razinu buke i općenito štetno djeluje na okoliš, ljudsko zdravlje, kao i na promjenu
klime.
Sve veće povećanje broja motornih vozila te s time sve veće povećanje ispušnih
plinova koji nastaju uzgaranjem goriva u motorima dovode do brojnih štetnih posljedica.
Ne čudi stoga što države djelovanjem u međunarodnim organizacijama donose brojne
propise, provode opsežne studije i poduzimaju brojne mjere u svrhu smanjenja količine
plinova.
Saobraćajni sektor jedan je od najvažnijih sektora današnjice, a ujedno i značajan
nositelj i okosnica gospodarskog i društvenog razvoja svake zemlje. Budući da je to sistem
bez kojeg pojedinac i društvo u cjelini ne mogu funkcionisati, kao takav predstavlja
krvotok svake zemlje. Stepen razvijenosti prometnog sistema u koleraciji je s visinom
državnog razvoja i kvalitetom uslova života. Vitalni interes svake društvene zajednice je
podizati razinu kvaliteta saobraćajnog sistema. S obzirom da je temeljni cilj saobraćajnog
sistema povezivanje gosodarstvenih subjekata i ljudi neovisno o udaljenosti, svrsi
prijevoza i modaliteta, saobraćaj ima međunarodu dimenziju.Međutim, osim pozitivnog
društveno-ekonomskog uticaje, saobraćaj isto tako ima i svoju negativnu dimenziju.
Njegova ekpanzija, proizvela je niz negativnih elemenata koji konstantno ugrožavaju
kvalitetu življenja i ekonomsku stabilnost zemlje. Tu posebice treba izdvojiti zagađenje
okoliša (zraka i vode) zbog velike emisije štetnih plinova, stvaranje buke i vibracija,
zauzimanje prostora i površina, ali i izvanrednih događaja (saobraćajnih nesreća).
U današnjim evropskim gradovima najveću smetnju normalnom životu predstavljaju
zagađivanje vazduha i buka. Drumski saobraćaj, koji dominira i u putničkom i u teretnom
prevozu, u najvećoj mjeri utiče na zagađivanje vazduha. Najveća prijetnja je
konstantan porast emisija tzv. gasova staklene bašte, koji direktno ili indirektno utiču na
globalno zagrijavanje, promjenu klime, a time i na zdravlje ljudi. Oko 60% od ukupne
količine svih zagađujućijh supstanci vazduha u urbanim sredinama, potiče od motora sa
unutrašnjim sagorijevanjem. Osnovni uzrok za ovako veliku emisiju zagađujućih
supstanci, su uslovi sagorijevanja goruva koji se javljaju pri radu automobilskih motora.
Od ukupne energije koja se oslobađa procesom sagorijevanja, oko 42% se koristi za
pokretanje vozila, dok su preostalih 58% gubici.
Na nivo zagađenosti vazduha, uzrokovanog saobraćajem, utiču starost, odnosno kv
alitet vozila, kvalitet goriva koje se koristi, propusna moć ulica, način na koji je planiran
saobraćaj unutar jednoggrada i način organizovanja gradskog saobraćaja zatim, položaj
grada kao i meteorološke prilike područja.

4
 4. HEMIJSKI AKCIDENTI I POSLJEDICE

Hemijski hazard je mogućnost ugrožavanja života ljudi i životinja i zagađivanja i

narušavanja poretka životne sredine (Slika 1.). Izražava se vjerovatnoćom, intenzitetom i
trajanjem. Predstavlja sve one opasnosti koje imaju za posljedicu hemijsku
kontaminaciju..„ROTA” (eng. akronim od: „Release other than attack”) događaji
označavaju sve one događaje koji se ne dešavaju u ratnim dejstvima već u mirnodopskoj
situaciji, odnosno predstavljaju sve one hazarde koji su izazvani aktivnostima koje nisu
bile dio napadnih dejstava. U okviru „ROTA” hazarda potrebno je razlikovati hemijske
akcidente i incidente. Hemijski akcidenti predstavljaju iznenadna i nekontrolisana
emitovanja većih količina toksičnih hemikalija u životnu sredinu, a hemijski incident može
biti bilo koja situacija koja će izazvati manje razmjere kontaminacije i lakše povrede ili
oboljenja kod ljudi i životinja, ali bez smrtnog ishoda. Termin akcident preuzet je iz
engleskog jezika i često je sinonim za termine nezgoda ili udes.

Slika 1. Shematski prikaz hemijskih hazarda i prijetnji, Izvor [6]

Širok je dijapazon uzroka hemijskih akcidenata, a najčešće se izdvajaju požari,

eksplozije, sabotaže, saobraćajne nezgode u toku transporta opasnih materija ili greške u
skladištenju. Posljedice hemijskih akcidenata su zagađenje životne sredine, povrede i
trovanje živog svijeta, a nerijetko i smrtni ishod.
Ali, nije najbitnije odmah stepenovati jačinu hemijskog udesa. Bitnije je
pravovremeno i pravilno reagovati kako bi se smanjile posljedice po ekosistem. U prvim
momentima nakon udesa težina se obično određuje otprilike, aproksimativno, bez potpuno
tačnih podataka.

5
 A stepeni – nivoi hemijskih udesa određuju se u odnosu na posljedice. Neke od
najizraženijih karakteristika akcidenata su: – individualnost: svaki akcident na svoj način
predstavlja specifičnu situaciju koja se razlikuje od bilo koje druge, koja naizgled može biti
ista ili slična već postojećoj; – nepredvidivost: uz sve moguće mjere prevencije i
predostrožnosti, uz poštovanje propisanih mjera bezbjednosti, uvijek je moguće da će doći
do havarije. Razlozi mogu biti razni, a nepredvidivost je upravo jedna od osobina koja
akcidentima daje još veću težinu. Faktor iznenađenja uvijek je otežavajuća okolnost; –
hitnost: akcident i najmanjih razmjera može predstavljati izuzetno veliku opasnost. Ali, što
se brže reaguje, to će kontaminirana zona, a samim tim i posljedice po živi svijet i životnu
sredinu biti manje; – posljedice: čak i kada bi se reagovalo samo nekoliko sekundi po
udesu i dalje ne bi bilo dovoljno brzo da se spriječe sve posljedice. Nepobitna je činjenica
da akcidenti za sobom ostavljaju havariju. Iako je teorijski moguće da ne bude ljudskih
žrtava, kao ni oboljelih i povrijeđenih, i dalje ostaje realnost da će otklanjanje posljedica
biti izuzetno skupo i iziskivati dosta vremena. 2
Posljedice hemijske kontaminacije pri akcidentima mogu se svrstati u dvije grupe.
Prvu grupu čine akutne posljedice koje prouzrokuju smrt ili teška oboljenja ili
povređivanja ljudi, isticanje hemijskih supstanci u okolinu, uz moguće hemijske reakcije
koje stvaraju zone visokog rizika.
Drugu grupu čine one koje izaziva prisustvo zagađujućih supstanci na površini
zemljišta, odakle ponovo prodiru u dublje slojeve zemlje, uz mogućnost kontaminacije i
podzemnih voda (što predstavlja direktnu opasnost za izvorišta vode za piće).
Atmosferske padavine ih prenose i do površinskih voda, koje, ukoliko su tekuće,
odnose kontaminaciju još dalje, kontaminirajući velike vodene basene. One koje su lako
isparljive kontaminiraju i okolni vazduh, koji kontaminaciju raznosi još dalje. U suštini,
prva grupa predstavlja posljedice koje izazivaju primarnu kontaminaciju, a druga grupa su
one koje izazivaju naknadnu kontaminaciju. Oprez predstavlja osnovnu mjeru i najbitniji
zadatak u rukovanju opasnim materijama, uz obavezno poštovanje mjera bezbjednosti. Za
efikasan odgovor na akcident neophodno je posjedovati što više informacija o događaju,
formirati timove za izviđanje i izvještavanje, kontrolu i sanaciju/dekontaminaciju.
Ali, prije toga potrebno je preduzeti preventivne mjere i uraditi kvalitetnu procjenu
rizika po životnu sredinu. Postoji više definicija upravljanja i procjene ekološkog rizika u
životnoj sredini. Američka agencija za zaštitu životne sredine (EPA) procjenu ekološkog
rizika definiše kao proces koji procjenjuje vjerovatnoću da se negativni ekološki efekti
mogu javiti ili se dešavaju kao rezultat djelovanja jednog ili više stresora. Taj proces se
koristi za sistematsku procjenu i organizovanje podataka, informacija, pretpostavki i
nesigurnosti, kako bi se pomoglo da se razumiju i predvide odnosi između stresora i
ekoloških efekata na način koji je koristan za donošenje odluka o životnoj sredini.
Procjena može da podrazumijeva hemijske, fizičke ili biološke stresore i može se
razmatrati jedan ili više stresora. Pod upravljenjem rizikom podrazumijevaju se aktivnosti
koje obuhvataju donošenje odluka o sprovođenju akcija radi zaštite životne sredine, a koje
se prvenstveno zasnivaju na rezultatima procjene rizika i na ostvarivanju određenih ciljeva.

2
https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A1862/datastream/PDF/view (pristupljeno
25.10.2018.)

6
Procjenu rizika čini kompleksna procedura koja neposredno i na egzaktan način opisuje
svu težinu problema zagađenja životne sredine i nastale posljedice koje pogađaju čovjeka i
prirodu.
Upravljanje rizikom je složena i specifična aktivnost koja zahtijeva
multidisciplinaran pristup i predstavlja kompleksan skup mjera, postupaka i aktivnosti koje
imaju za cilj smanjenje vjerovatnoće nastanka rizika i mogućih posljedica.Upravljanje
rizikom u životnoj sredini može se definisati kao optimalni izbor preventivnog djelovanja
koje daje minimalni rizik. A radi sprečavanja hemijskog udesa i adekvatnog odgovora na
udes potrebno je uraditi odgovarajuću studiju koja će uključiti analizu rizika, uz
preduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se efekti rizika minimizirali.

4.1 Prevoz opasnih materija

Obezbjeđenje bezbjednog prevoza opasnih materija je posebno odgovoran i važan

zadatak. Štete, nanijete društvu akcidentima, pri prevozu opasnih materija, mogu biti
ogromne: umiranje i oboljevanje ljudi, zagađenje okoline, uništavanje prirodnih i
nacionalnih bogatstva, oštećenje tehničkih sredstava, rušenje industrijskih objekata, zgrada
za stanovanje, puteva, utovarno-istovarnih stanica, itd. Postojanje velikog rizika, odnosno
posljedica koje mogu nastati u slučaju nezgoda sa ovim materijama, zahteva se od svih
učesnika u transportnom procesu maksimalna odgovornost.
Neophodnost transportovanja opasnih materija, dovodi do neophodnosti
postavljanja dodatnih zahteva vezanih za smanjenje rizika i povećanje bezbednosti. Sa
porastom ekološke svijesti stanovništva, rastu i zahtjevi za smanjenjem rizika pri
transportovanju, ali i pri sveukupnoj djelatnosti u vezi sa opasnim materijama. Sa tim
ciljem definišu se modeli za određivanje optimalne rute transportnih sredstava i potrebne
veličine voznog parka, pri čemu se pored klasičnih kriterijuma optimizacije uvode i
kriterijumi rizika. Realizaciju svakog od transportnih procesa sa opasnim materijama prati
određeni rizik od neželjenog – akcidentnog događaja sa štetnim posledicama koji po
pravilu nastaju usljed izlaženja opasne materije (iz transportnog suda ili pakovanja), a
potom njenog štetnog dejstva, srazmerno klasi opasnosti kojoj ona pripada (eksplozija,
požar, otrovna isparenja, radijacija,…). Rizik se može smanjiti ukoliko se preduzmu sve
potrebne mjere i aktivnosti.3

4.2 Rizik pri transportu opasnih materija

Neophodnost transportovanja opasnih materija, dovodi do neophodnosti

postavljanja dodatnih zahtjeva vezanih za smanjenje rizika i povećanje bezbjednosti. Sa
porastom ekološke svijesti stanovništva, rastu i zahtevi za smanjenjem rizika pri
transportovanju, ali i pri sveukupnoj djelatnosti u vezi sa opasnim materijama. Sa tim
ciljem definišu se modeli za određivanje optimalne rute transportnih sredstava i potrebne

3
http://www.odbrana.mod.gov.rs/odbrana-stari/vojni_casopisi/arhiva/VD_2017-3/69-2017-3-12-Vulevic.pdf
(pristupljeno 25.10.2018.)

7
veličine voznog parka, pri čemu se pored klasičnih kriterijuma optimizacije uvode i
kriterijumi rizika. Realizaciju svakog od transportnih procesa sa opasnim materijama prati
određeni rizik od neželjenog – akcidentnog događaja sa štetnim posljedicama koji po
pravilu nastaju usljed izlaženja opasne materije (iz transportnog suda ili pakovanja), a
potom njenog štetnog dejstva, srazmjerno klasi opasnosti kojoj ona pripada (eksplozija,
požar, otrovna isparenja, radijacija,…). Iz tog razloga, pri donošenju odluke o rutiranju i
raspoređivanju transportnih sredstava nije dovoljno uzeti u obzir samo ekonomski aspect,
već je pre svega potrebno uzeti u obzir bezbjednost utovara, prevoza i istovara opasne
materije.
Kvantifikovanje rizika se najčešće realizuje preko:
- Vjerovatnoće nastanka akcidentnog događaja;
- Skupa potencijalno ugroženih objekata, koji zavise od karakteristika same
opasne materije, količine materija koje se prevoze u transportnom sredstvu i
karakteristika okruženja u kome se akcident dogodio;
- Intenziteta ugrožavanja, tj. broja objekata zahvaćenih dejstvom opasnih
materija i oblika i obima preventivnih aktivnosti.
U praksi, s obzirom da su raspoloživa sredstva ograničena, traži se optimalno
rješenje transportovanja opasnih materija uzimajući kao ključne kriterijume maksimalnu
bezbjednost uz što manje troškove njegove realizacije. Incident sa opasnim materijama ima
za posledicu prostorno dejstvo, u određenom radijusu oko mjesta njegovog nastanka, pri
njihovom transportu “krug opasnosti” se pomjera duž puta kojim se kreće transportno
sredstvo.
Na operativnom planu, pri transportu opasnih materija, utvrđivanje rizika i njegovo
minimiziranje, uglavnom se povezuje sa izborom rute, karakteristikama prevoznog
sredstva, karakteristikama saobraćajne mreže i karakteristikama učesnika u tom
transportnom procesu (obučenost, poštovanje postojećih propisa, psihofizičko stanje,…).
Neželjeni događaj, pri transportovanju opasnih materija, najčešće se naziva akcidentom, a
posljedice tog događaja (ispuštanje opasne materije, paljenje, eksplozija, zagađenje,
zračenje,…) naziva se incidentom. Ovaj neželjeni događaj može biti izazvan: ljudskim
faktorom, uticajem prirodnih pojava, tehničkom neispravnošću transportnog sredstva, itd.
Vrlo često se rizik definiše kao posljedica incidenta koji je povezan sa dva faktora:
vjerovatnoće pojave incidenta i očekivanih posledica. Rizik na trasi može se predstaviti
kao zbir rizika na pojedinim segmentima što pruža mogućnost utvrđivanja vjerovatnoće
akcidenata duž cele trase, ocjenu očekivanih posledica i ocjenu samog rizika. Pri
korišćenju modela javnog rizika uvodi se pretpostavka da je incident izvjestan, a da se
posledice određuju samo na bazi ugrožene populacije (ukupnog broja ljudi koji su izloženi
riziku tokom transportnog procesa).
Primjenjiv je pri transportu opasne materije sa visokim potencijalnim štetnim
posljedicama i relativno malim vjerovatnoćama incidenta (na primjer pri transportu
nuklearnog otpada). Negativan stav javnog mnenja, po pitanju ovog rizika, proporcionalan
je veličini populacije koja se izlaže riziku. Izbor maršute, uzimajući u obzir minimiziranje
populacije koja se izlaže riziku, znači i minimiziranje negativnog stava javnog mnenja.
Pri korišćenju pristupa vjerovatnoća pojave incidenta uvodi se pretpostavka da su
posljedice akcedentnih događaja pri transportu opasnih materija, ravnomerno raspoređene

8
u “krugu opasnosti”. Ovaj model može biti prihvatljiv, ako su karakteristike opasnih
materija, koje se transportuju takve da stvaraju mali radijus kruga opasnosti. U tom slučaju
treba minimizirati vjerovatnoću incidenta, tj. rizik po vozače i troškove koji nastaju usljed
incidenta; Model opažajnog rizika zasniva se na minimiziranju dionica maršute kretanja
transportnih sredstava, sa opasnom materijom, kroz naseljena mjesta i sredina gde je
moguće u slučaju akcedentnih događaja, ugroziti, u većim razmjerima, ne samo ljude, već i
biljni i životinjski svijet. Model uslovnog rizika se koristi pri minimiziranju očekivanih
posljedica za vrijeme prvog incidenta pri transportu opasnih materija.
Ovo je višekriterijumski model, gde su kriterijumi: tzv. tradicionalni rizik (proizvod
vjerovatnoće incidenta i očekivanih posljedica) i vjerovatnoća incidenta, za razliku od
predhodno navedenih modela koji su jednokriterijumski. Pri transportovanju opasnih
materija drumskim saobraćajem, vrijeme transportovanja od mjesta utovara do mjesta
istovara na izabranoj ruti je veličina preko koje se najčešće prati uticaj rizika. Za svaki
rizik definiše se “najkraći put” u transportnoj mreži. Najkraći put ovde znači put sa
najmanjim rizikom. 4
Na osnovu moguće brzine kretanja vozila utvrđuje se očekivano vrijeme vožnje. Pri
definisanju algoritma, na osnovu koga se analizira uticaj rizika na minimalni potreban broj
vozila, najčešće se koriste sljedeći koraci:
 Definisanje karaktereistika transportne mreže (rastojanja, brzine, gustina
stanovništva na granama mreže, vjerovatnoće nastanka akcidenta na granamsa mreže);
 Proračun najkraćih rastojanja između terminala i čvorova na mreži i vremena
utovara i istovara opasne materije;
 Utvrđivanje potrebnog broja vozila primenom adekvatnog algoritma.
Za teritorije nekih zemalja postoje podaci o vjerovatnoćama akcidenata za
pojedine tipove saobraćajnica. Treba imati u vidu da određivanje optimalnih ruta, pri
transportu opasnih materija, predstavlja značajan korak pri povećanju bezbjednosti
njihovog transportovanja. Suština primjene predhodno navedenih modela sastoji se u težnji
za minimiziranjem ukupnih transportnih troškova, podizanjem nivoa kvaliteta usluga,
minimiziranjem resursa (ove težnje su prisutne pri realizaciji svih transportnih procesa),
kao i minimiziranjem rizika od neželjenog uticaja na ljude i okruženje (ova težnja je
posebno izražena pri transportu opasnih materija).
Radi stvaranja uslova za što bezbjednijim transportom opasne robe, neophodno je
sprovoditi odgovarajuću kontrolu, u skladu sa važećom zakonskom regulativom. Kontrolu
mogu uspešno obavljati lica koja su prošla odgovarajuću obuku. Sprovođenje nadzora se
vrši radi sticanja uvida u izvršavanje zadataka, uputstva, odluka, provjere zakonitosti rada i
preduzimanja odgovarajućih mera. Analize pokazuju da najčešći uzroci nastalih akcidenata
u saobraćaju, pri prevozu opasnih materija, su: saobraćajni udesi, neispravnosti prevoznih
sredstava, nepravilnosti u tovarenju transportnih sredstava (preko dozvoljene nosivosti),
nepravilnosti pri utovaru i istovaru. Saglasno ranije navedenim propisima obavezno je
obavljanje ispitivanja motornih i priključnih vozila za transport opasnih materija, u cilju
izdavanja Uverenja i Certifikata čime se potvrđuje ispravnost i opremljenost vozila za
transport opasne materije.

4
Promet i okoliš, prof. dr. sc Jasna Golubić, Zagrab 1999.

9
 Motorna i priključna vozila, namenjena za prevoz opasnih materija, prema
postojećim nacionalnim i međunarodnim propisima, moraju biti podvrgnuti posebnom
pregledu u pogledu ispunjavanuja uslova predviđenih Zakonom i ADR-om, za prevoz
konkretne opasne materije. Ispitivanje vozila, projektovanih i konstruktivno izvedenih za
transport opasnih materija, obuhvata utvrđivanje pouzdanosti i bezbednosti sa aspekta
eksploatacionih uslova u drumskom saobraćaju. Ispitivanje vozila za prevoz opasnih
materija, u osnovi, obuhvataju performance vozila, utvrđivanje funkcionalnih
karakteristika, sa aspekta posebnih zahtjeva pri transportu određene opasne materije,
odnosno utvrđivanje konstruktivnih karakteristika uređaja i opreme, kao i konstruktivne
izvedbe vozila kao cjeline, sa aspekta posebnih zahtjeva definisanih pri transportu opasnih
materija.
Metodologija ispitivanja vozila za prevoz opasnih materija zasniva se, prije svega,
na karakteristikama opasne materije koja se transportuje, kao i aktuelnih zakonskih
propisa. Posebno je važno naglasiti, da je pri ispitivanju vozila za prevoz opasnih materija
neophodno poštovanje svih važećih propisa (posebno svih preporuka i zahtjeva Evropskog
sporazuma – prema ADRu). Radi stvaranja uslova za što bezbjednijim transportom opasne
robe, neophodno je sprovoditi odgovarajuću kontrolu, u skladu sa važećom zakonskom
regulativom. Kontrolu mogu uspešno obavljati lica koja su prošla odgovarajuću obuku.
Sprovođenje nadzora se vrši radi sticanja uvida u izvršavanje zadataka, uputstva, odluka,
provjere zakonitosti rada i preduzimanja odgovarajućih mjera.

4.3 Preventivne mjere pri transportu opasnih materija

Pri transportu opasnih materija i predmeta sa opasnim materijama, radi sprijčavanja

pojave akcedentnih događaja, a samim tim i smanjenja rizika i povećanja bezbjednosti u
saobraćaju neophodno je posebnu pažnju posvetiti preventivnim mjerama zaštite. Posebno,
pri tome treba obratiti pažnju na sljedeće: Pored posade vozila i vozača koji moraju da
prođu odgovarajuću obuku, i ostala zaposlena lica u preduzeću koje se bavi transportom
opasnih materija, a koja na neposredan način učestvuju u istom, moraju da posjeduju
adekvatnu obučenost koja se odnosi na njihove neposredne dužnosti i obaveze u toku
transporta opasnih materija.
Obuka lica, koja neposredno učestvuju u transportu opasnih materija, sastoji se iz
opšteg i specijalizovanog dijela. Dokumenta kojima se potvrđuje da je zaposleno lice
obučeno u skladu sa predhodno navedenim zahtjevima, treba da posjeduje kako samo
zaposleno lice, tako i preduzeće zaposlenog. Sama obuka zaposlenih lica u preduzećima
koja se bave transportom opasnih materija mora biti redovno usklađivana sa promjenama
zakonskih propisa. 5
Vozilo i vozač, nakon dolaska na mjesto utovara ili istovara, moraju da ispunjavaju
sve zakonske propise, a naročito one koji se odnose na bezbjednost, čistoću i
zadovoljavajuću funkcionalnost opreme vozila koja se koristi prilikom utovara, odnosno
istovara. Utovar ne smije započeti ukoliko kontrola dokumentacije ili vizuelni pregled

5
https://www.pfri.uniri.hr/knjiznica/NG-dipl.TOP/236-2014.pdf (pristupljeno 25.10.2018.)

10
vozila i njegove opreme pokažu da vozilo ili vozač ne zadovoljavaju kontrolne propise.
Pakovanja koja imaju različite oznake ne smiju biti utovarana u isto vozilo ili kontejner
ukoliko to nije posebno naglašeno propisima koji se odnose na miješanu robu. Prilikom
transporta eksplozivnih materija, mora se voditi računa da se ne prekorači dozvoljena
količina tereta po jednom vozilu, odnosno vozilo se ne sme pretovariti.
Ukupna neto masa u kg eksplozivnih materija (ili u slučaju predmeta sa
eksplozivnim materijama, ukupna neto masa eksplozivnih materija sadržanih u svim
predmetima ukupno) koja se može prevoziti po jednoj transportnoj jedinici je ograničena
zakonskim propisima i zavisi od vrste eksplozivne materije. U slučaju da se u transportnoj
jedinici vrši utovar eksplozivne materije ili predmeti sa eksplozivnim materijama različitih
razreda u skladu sa propisima o transportu mešane robe, čitav teret se rangira po razredu sa
najvećim stepenom rizika. Različite komponente tovara sa opasnim materijama moraju se
pravilno tovariti u vozilo ili kontejner i obezbjediti odgovarajućim sredstvima kako bi se
sprečilo njihovo pomjeranje u toku transporta.
Tovar može biti zaštićen od preturanja i međusobnog sudaranja, kad su u pitanju
zbirna ili pojedinačna pakovanja, korišćenjem kaiševa za pričvršćivanje postavljenih na
zidovima vozila, kosih letvica, vreća sa vazduhom, podesivih podmetača, protivklizajućih
blok uređaja i sličnih sprava. U svim slučajevima, bez obzira na način pakovanja opasne
materije, ne sme se dozvoliti prevrtanje, kotrljanje ili bilo kakvo pomjeranje prilikom
transporta. Ukoliko se ustanovi da, nakon što je izvršen istovar vozila ili kontejnera, u
teretnom prostoru vozila ili kontejneru ima zaostataka tereta, vozilo ili kontejner moraju se
što pre očistiti, i to obavezno pre narednog utovara, a uz poštovanje adekvatnih mjera
bezbjednosti. 6
Vozila koja prevoze opasne materije podležu opštim propisima koji su za njih
predviđeni u pogledu mesta parkiranja i zaustavljanja. U slučaju da se prevoze pojedine
opasne materije, kao i pojedine opasne materije iznad utvrđene količine, podležu i
posebnim propisima u pogledu nadzora. Po pravilu vozila moraju da se parkiraju na
posebno određenim mjestima. U pojedinim slučajevima takva vozila mogu da budu
parkirana i bez nadzora kada su na bezbjednom prostoru unutar fabričkog kruga. Ako
takvo mjesto nije na raspolaganju, vozilo može da se parkira uz potrebno obezbjeđenje na:
 Parkingu pod nadzorom čuvara koji je obavješten o prirodi tereta i o tome gde se
vozač nalazi;
 Parkingu za vozila na kome je malo vjerovatno da može doći do oštećenja vozila od
strane ostalih vozila;
 Prikladnom mjestu na otvorenom prostoru pored koga se u normalnim uslovima ne
prolazi, niti skupljaju ljudi, udaljeno od javnih puteva i naselja.
Svi akteri koji učestvuju u transportu opasnih materija moraju preduzeti
odgovarajuće mjere zaštite u skladu sa prirodom opasne materije koja se transportuje i
stepenom njene opasnosti, kako bi se izbjegle eventualne incidentne situacije i povrede lica
koja učestvuju u transportu, odnosno kako bi se minimizirale posljedice ukoliko do
incidenta ipak dođe.

6
http://www.odbrana.mod.gov.rs/odbrana-stari/vojni_casopisi/arhiva/VD_2017-3/69-2017-3-12-
Vulevic.pdf (pristupljeno 25.10.2018.)

11
 Sve mjere zaštite koje se preduzimaju prilikom transporta opasnih materija moraju
biti usklađene sa važećim zakonskim propisima. U visokorizične opasne materije spadaju
materije koje se mogu zloupotrebiti u terorističke svrhe i koje mogu, kao rezultat takve
zloupotrebe, imati kao posledice masovne ljudske žrtve ili masovna razaranja. Za ove
materije postoje posebne odredbe propisa i prave se posebna uputstva. Da bi se postigla
maksimalna bezbjednost ljudi, okoline i saobraćaja prilikom transporta opasnih materija i
predmeta sa opasnim materijama, neophodno je da svi učesnici u transportu poštuju
zakonske propise i primjenjuju preventivne mjere zaštite na radu. Postoji apsolutna
zavisnost kada je u pitanju bezbjednost učesnika u transportu opasnih materija, tako da
neispunjavanje obaveza od strane bilo kog člana u lancu pošiljaoc-prevoznik-primaoc
direktno utiče na bezbjednost ostalih učesnika i transporta u celini. Iz tog razloga
neophodno je postojanje jasnih propisa koji se odnose na obaveze glavnih učesnika u
transportu opasnih materija.
Pored pošiljaoca, prevoznika i primaoca, i ostali učesnici u transportu opasnih
materija (utovarivač, paker,...), takođe su u obavezi da primenjuju mere zaštite koje su
propisane zakonom. Transport opasnih materija po teritoriji države neke od ugovornih
strana može biti regulisan propisima i ograničenjima koja se ne odnose direktno na mjere
bezbednosti transporta. Takvi propisi ili ograničenja moraju biti objavljeni u odgovarajućoj
formi. Prevoznici, pošaljioci i ostali učesnici u transportu visokorizičnih opasnih materija
moraju usvojiti i primenjivati pravila i smernice koje su navedene u bezbednosnom planu.
U cilju poboljšanja bezbednosti učesnika u transportu opasnih materija, neophodno
je vršiti redovne kontrole primene preventivnih mera zaštite. Dosadašnja iskustva primjene
preventivnih mjera, koje zavise najvećim dijelom od ljudskog faktora, pokazala su da je
striktna primjena ovih mjera jedino moguća uz postojanje procesa konstantne kontrole.
Ove kontrole mogu se sprovoditi u okviru samog preduzeća, zatim mjestimično
administrativnim kontrolama u okviru države na čijoj teritoriji se obavlja transport ili
putem zajedničkih administrativnih programa podrške u okviru ugovornih strana. Od
presudnog značaja za uspjeh procesa kontrole u svakom od navedenih slučajeva jeste
bespogovorna primjena zakona i strogo kažnjavanje svih strana kod kojih se utvrdi
nepoštovanje zakonskih propisa.

12
 5. KLASIFIKACIJA OPASNIH TVARI

Opasne tvari se klasificiraju:

 Klasa 1 - eksplozivne tvari i predmeti s eksplozivnim tvarima,
 Klasa 2 - plinovi,
 Klasa 3 - zapaljive tekućine,
 Klasa 4.1 - zapaljive krute tvari, samoreaktivne tvari i kruti desenzibilizirajući
eksplozivi,
 Klasa 4.2 - tvari podložne spontanom samozapaljenju,
 Klasa 4.3 - tvari koje u dodiru s vodom stvaraju zapaljive plinove,
 Klasa 5.1 - oksidirajuće tvari,
 Klasa 5.2 - organski peroksidi,
 Klasa 6.1 - otrovne tvari,
 Klasa 6.2 - infektivne tvari,
 Klasa 7 - radioaktivni materijal,
 Klasa 8 - nagrizajuće (korozivne) tvari,
 Klasa 9 - ostale opasne tvari i predmeti.7 (Slika 2.)

Slika 2. Klasifikacija opasnih materija [7]

7
Zakon o prijevozu opasnih tvari, „Narodne novine“, br. 97/93 (pristupljeno 25.10.2018.)

13
 6. UZROCI I POSLJEDICE NESREĆA PRI PREVOZU
OPASNIH TVARI

Najčešći mogući uzroci nesreća s opasnim tvarima su ljudska greška ili propusti u
radu, nestručno rukovanje s opasnom tvari, neuvažavanje statičkog elektriciteta u
tehnološkom procesu, kvar na opremi i postrojenju, neodgovarajući prijevoz opasne tvari,
prometna nesreća te teroristički napad na objekte. Prema statističkim podacima MUP-a
više od 85% nesreća uzrokovano je ljudskim čimbenikom. U Hrvatskoj njihova učestalost
raste. Još su manje poznati veličina i razmjer posljedica po okoliš prouzročenih
ispuštanjem opasnih tvari, no bez obzira na to, jedno je sigurno, opasne tvari i u
minimalnim količinama mogu predstavljati opasnost za okoliš te život i zdravlje ljudi.
Kada je cestovni promet u pitanju, najčešće su krivci neprofesionalni odnosno
nedovoljno educirani i neiskusni vozači koji ne poštuju elementarna pravila kao što su
smanjena, odnosno brzina prilagođena uvjetima vožnje, nedovoljan razmak među
vozilima, nepažljivo pretjecanje, no krivci za nesreću nerijetko su i umor, pa čak i
alkoholiziranost vozača. Opasnost prilikom prijevoza opasnih tvari cestom vreba i zbog
lošeg stanja u kojem se nalaze naše ceste. Dodamo li tome još i to da je taj oblik transporta
najskuplji, da je udjel emisije štetnih sastojaka gotovo 100% veći, prijevoz opasnog tereta
željeznicom nameće se kao najbolje, najjeftinije, a prema podacima Međunarodne
željezničke unije i najsigurnije rješenje.8

6.1 Preventivne mjere sigurnosti

Sudionici u prijevozu opasnih tvari dužni su, s obzirom na vrstu predvidivih

opasnosti, poduzeti sve potrebne mjere kako bi se spriječila nezgoda ili nesreća, odnosno
kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri umanjile posljedice nezgode ili nesreće. U slučaju
opasnosti, odnosno u slučaju nezgode ili nesreće sudionici pri prijevozu opasnih tvari
dužni su odmah obavijestiti Državnu upravu za zaštitu i spašavanje (112) te dati sve
podatke nužne za poduzimanje odgovarajućih mjera.
Prijevoznik, pošiljatelj, primatelj i organizator prijevoza moraju surađivati
međusobno i s ovlaštenim osobama nadležnih tijela s ciljem razmjene podataka o potrebi
poduzimanja odgovarajućih sigurnosnih i preventivnih mjera, te postupaka pri nezgodi ili
nesreći. Zaštita od nesreća s opasnim tvarima provodi se putem evakuacije ljudi i dobara s
ugroženog područja. U slučaju da se zateknemo na mjestu nesreće potrebno je primijeniti
postupke za osobnu zaštitu i upotrijebiti specijalna zaštitna sredstva za zaštitu organa za
disanje, očiju i tijela (zaštitne 46 maske, rukavice, čizme, odijela, ogrtač i osobni pribor za
dekontaminaciju).
Kao priručna sredstva mogu poslužiti i vlažne maramice, krpe, vlažni zavoji
(zaštita organa za disanje), vjetrovke i otpornija odjeća od sintetičkog i nepromočivog
materijala (zaštita tijela), naočale (zaštita očiju). Potrebno je promatrati kretanje opasne

8
http://studenti.rs/diplomski-radovi/procena-rizika-od-hemijskih-udesa-i-njihov-uticaj-na-zagadjivanje-
zivotne-sredine/ (pristupljeno 25.10.2018.)

14
tvari u odnosu na mjesto gdje se nalazimo pritom uvažavajući puhanje vjetra krećući se
okomito na njegov smjer te donijeti odluku za spašavanje putem evakuacije ili zaklanjanja.

6.2 Postupci u slučaju nesreće ili akcidenta

U slučaju nesreće ili neželjenog događaja koji mogu nastati ili proizići tijekom
prijevoza, članovi posade vozila moraju sigurno i učinkovito obaviti sljedeće:
 aktivirati kočni sustav, zaustaviti motor i isključiti akumulator preko glavne strujne
sklopke,
 spriječiti izvor zapaljenja, osobito tinjanje ili zagrijavanje spojeva električn opreme,
 obavijestiti o neželjenom događaju nadležne službe, davanjem što je moguće više
podataka o incidentu ili nesreći i tvarima koje su uključene,
 koristiti obuću upozoravajući prsluk i postaviti samostojeće signalne oznake prema
potrebi,
 predati prijevozne dokumente odgovornim osobama,
 ne šetati ili dirati po rasutim tvarima i spriječiti udisanje dima, prašine i para
stajanjem od smjera vjetra,
 kada je učinkovito i sigurno koristiti vatrogasne aparate u slučaju požara na
gumama, kočnicama i motornom dijelu,
 požare u teretnim prostorima ne smiju gasiti članovi posade vozila,
 kada je učinkovito i sigurno, koristiti sigurnosnu opremu za sprječavanje
propuštanja i otjecanja tekućina u okoliš ili kanalizacijski sustav i spriječiti
razlijevanje,
 udaljiti se od mjesta nesreće ili neželjenog događaja,
 savjetovati i pomoći drugim osobama da se udalje od nesreće i slijediti upute
nadležnih službi o neželjenom događaju, ukloniti svu kontaminiranu odjeću i
korištenu zaštitnu opremu na sigurno.

15
 7. ZAKLJUČAK

Pretpostavka je da najviše hemijskih udesa nastaje uslijed ljudskog faktora, bez

namjere ili sa namjerom (razne vrste diverzija, teroristički napadi...). Odnosno, ako već
nisu nastali ljudskom greškom, mogli su biti spriječeni da su se određene mjere preduzele
na vrijeme. Dakle, bitno je preduzimati sve potrebne mjere bezbjednosti prilikom rada sa
opasnim materijama.
Ekspanzija hemijske industrije i njeni proizvodi su sastavni dio savremenog života,
ali ujedno i vjerovatno najveći zagađivač životne sredine. Najčvršći dokaz da tehnološki
procesi nisu baš potpuno sigurni i sa najsavremenijim tehnologijama i da se problemu
hemijskih akcidenata mora pristupiti sa maksimalnom ozbiljnošću su i hemijski akcidenti
koji su se dešavali u svijetu, a koji su, pored ugrožavanja životne sredine, odnosili i veliki
broj ljudskih života. Stoga je neophodna bolja i temeljnija kontrola hemijske industrije, ne
samo proizvodnje već i transporta i odlaganja hemikalija.
Djelovanje hemijskih akcidenata na životnu sredinu karakteriše se brojnim
uticajima. Uglavnom negativnim. Jedino pozitivno što hemijski akcidenti nose sobom su
naučene lekcije i pouke za buduće generacije. Udesi izazvani opasnim materijama
predstavljaju konstantnu opasnost po ekosistem i čovjeka, kao neodvojivi dio životne
sredine.

16
 LITERATURA

[1] Promet i okoliš, prof. dr. sc Jasna Golubić, Zagreb 1999.

[2] https://www.pfri.uniri.hr/knjiznica/NG-dipl.TOP/236-2014.pdf (pristupljeno
25.10.2018.)
[3] https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A1862/datastream/PDF/view
(pristupljeno 25.10.2018.)
[4] http://www.odbrana.mod.gov.rs/odbrana-stari/vojni_casopisi/arhiva/VD_2017-
3/69-2017-3-12-Vulevic.pdf (pristupljeno 25.10.2018.)
[5] http:// www.webster.edu Webster University (pristupljeno 25.10.2018.)
[6] https://www.google.ba/search?q=Shematski+prikaz+hemijskih+hazarda+i+prijetnji
&source (pristupljeno 25.10.2018.)
[7] Zakon o prijevozu opasnih tvari, „Narodne novine“, br. 97/93 (pristupljeno
25.10.2018.)

17
POPIS SLIKA

Slika 1 Shematski prikaz hemijskih hazarda i prijetnji ............................................. 5

Slika 2 Klasifikacija opasnih materija..................................................................... 13

18