TOP 10 OKOLIŠNIH PROBLEMA:

1. PRENAPUĆENOST STANOVNIŠTVA- OVERPOPULATION

 U poslijednjih 60 godina broj stanovnika se utrostručio
 Prenapućenost -> povećana potreba za vodom
 Prenapućenost -> povećana potreba za hranom -> nova obradiva zemljišta
 Prenapućenost-> povećana potreba za naftom,plinom, ugljenom -> staklenički
plinovi -> klimatske promjene
2. KLIMATSKE PROMJENE
 Posljedice: topljenje ledenjaka -> porast razine mora, povlačenje trajnog
snježnog pokrivača, nestanak određene flore i faune, zagrijavanje oceana,
zarazne bolesti..
3. SMANJENJE BIORAZNOLIKOSTI
4. PREKOMJERNA UPOTREBA DUŠIKOVIH I FOSFOROVIH SPOJEVA U POLJOPRIVREDI
 Mrtve zone – ispiranjem poljoprivrednih površina dušik i fosfor(iz umjetnih
gnojiva) dolaze u povećanim količinama u oceane, dolazi do bujanja
cijanobakterija ispod kojih se stvaraju zone s manjkom kisika
 Uništava se i fitoplankton (proizvođač ½ ukupnih količina kisika
5. ZAGAĐENJE I PREKOMJERNA POTROŠNJA VODE
 Do 2030 god. potrošnja vode porasti će za 40 %
 71 % vode troši se na navodnjavanje
6. ZAKISELJENJE (KISELOST) OCEANA
 Oceani adsorbiraju 25 % svih antropogenih emisija CO2
 Uobičajan pH 8,2; trenutni 8,0
 Negativan učinak na školjke i plankton izraženiji nego u posljednjih nekoliko
milijuna godina. Smanjena produkcija ribe
7. ZAGAĐENJE ZRAKA, VODA I OCEANA, TLA
 Industrija, poljoprivreda i promet: teški metali, plastika, nitrati, staklenički
plinovi i suspendirane čestice u zraku..
8. OŠTEĆENJE OZONSKOG OMOTAČA
 1 CFC može razoriti 100.000 molekula ozona
9. PREKOMJERNI RIBOLOV
 Oceani- glavni izvor hrane
 Riba i plodovi mora – glavi izvor proteina za 1.2. mlrd ljudi
 Posljednjih 60 god. zalihe ribe pale za 90 %
 Mogući nestanak u idućih 50 god.
10. DEFORESTCIJA
 Gubitak bioraznolikosti: šume stanište za 80 % vrsta
 Smanjena sorpcija CO2
 Povećana emisija stakleničkih plinova: 15% antropogenih emisija s.p.
 Klimatske promjene: erozija tla, poplave
 SVJETSKI PROBLEMI I IZAZOVI DANAŠNJICE:

1. RATOVI -> SUKOB -> LJUDSKA VRSTA VS. LJUDSKA VRSTA

 Uzroci: politički, vjerski, EKONOMSKI
2. BOLESTI -> SUKOB -> MIKROORGANIZMI VS. LJUDSKA VRSTA
 Epidemiologija: znanost o bolestima koje zahvaćaju veće skupine ljudi
3. OKOLIŠNI PROBLEMI -> SUKOB -> LJUDSKA VRSTA VS. PRIRODNI SVIJET

OKOLIŠ  OKOLIŠ je sve ono što nas okružuje i što je u međusobnoj interakciji
OKOLIŠ – definicija
Okoliš je ukupno prirodno i svako drugo okruženje, uključivo i čovjeka, koje
omogućuje njihovo postojanje, međusobnu interakciju i daljnji razvoj

Biotički i abiotički svijet + sve ono što je izgrađeno -> u međusobnoj interakciji
• Biotički : Živi svijet: životinje, biljke, šume, gljive..
• Abiotički: Neživi svijet: sunčeva svjetlost, voda, tlo, zrak, kontinenti, temperatura,
padaline..
Ekosustav – osnovna organizacijska jedinica prirode –skup organizama, njihova fizičkog
okoliša i interakcija među njima.

Primjer međusobne interakcije biotičkih i abiotičkih elemenata – fotosinteza

Fotosinteza je proces u kojem se energija sunčeva zračenja pretvara u kemijsku energiju

pohranjenu u organskim molekulama.

Većinom u biljkama, ali i u nekim bakterijama i algama, koje u svojim stanicama imaju klorofil
(obično su zelene boje).

Klorofil: zeleni pigment u biljkama, koji uz Sunčevu energiju, ugljikov dioksid i vodu stvara
kisik i jednostavni šećer

6CO2 +6H20 -> SVJETLOST -> C6H12O6 + 6O2 FOTOSINTEZA

AUTOTROFI – organizmi koji primaju energiju iz anorganskih odnosno abiotičkih elemenata
okoliša
HETEROTROFI – organizmi koji se hrane drugim živim bićima

Sastavnice okoliša: zrak, vode i more, tlo, krajobraz,

Zrak je mješavina plinova koji tvore Zemljinu atmosferu i jedan od osnovnih uvjeta života

Voda je najrasprostanjenija tekućina, kemijski spoj 2 vodika i 1 atoma kisika te jedan od

osnovnih uvjeta života

Tlo je površinski, rahli sloj Zemljine kore, sastavljen od mineralnih komponenti, organskog
materijala, vode i zraka

Krajobraz određeno područje, viđeno ljudskim okom, čija je narav rezultat međusobnog
djelovanja prirodnih i/ili ljudskih čimbenika.

Biljni i životinjski svijet /flora i fauna

Zemljina kamena kora / Litosfera - vanjski tvrdi kameniti sloj koji seže do dubine 200 km
OKOLIŠNI PROBLEMI DANAŠNJICE:

 Zagađenje zraka
 Zagađenje vode
 Degradacija zemljišta
 Kisele kiše
 Uništenje ozonskog omotača
 Krčenje šume
 Ekološke katastrofe
 Globalno zatopljenje

FIZIKALNI I DRUŠTVENI ASPEKTI OKOLIŠA:

FIZIKALNI ASPEKTI:
Sastavnice okoliša (zrak, vode, tlo, flora i fauna, krajobraz, litosfera + geomorfološki oblici,
izgrađeni okoliš) + klima + energija

Klima : prosječne vremenske prilike u dužem, najčešće 30-godišnjem razdoblju nekog

područja s karakterističnim klimatskim veličinama: temperatura zraka, oborine, vjetar, broj
sunčanih sati, atmosferski tlak…

DRUŠTVENI ASPEKTI OKOLIŠA:

Uglavnom definiraju utjecaj čovjeka na okoliš te okoliša na čovjeka
Etika, ekonomija, politika, estetika, vjera ...

Ekonomija okoliša – odnos troškovi / korist potrošenog novca na zaštitu okoliša

Ekološka ekonomija proučava:

 Ekonomske posljedice onečišćenja i degradacije okoliša na cjelokupan živi i neživi

svijet
 Postupci koji bi se mogli primijeniti u sprečavanju degradacije okoliša i uz koju cijenu
(troškove)
 Međuovisnost gospodarskog razvoja i zaštite okoliša
 Načini i postupci gospodarenja pojedinim resursima itd.

Politika i okoliš:
Propisuje obveznu primjenu: zakona, propisa i drugih mehanizmima politike o pitanjima
zaštite okoliša.
Ova pitanja obično uključuju:

 zagađenje zraka i vode

 upravljanje otpadom,
 očuvanje biološke raznolikosti
 upravljanje ekosustava
 zaštitu prirodnih resursa
 zaštitu divljih životinja i ugroženih vrsta

Politika zaštite okoliša se fokusira na probleme koji proizlaze iz ljudskog utjecaja na okoliš,
koji s druge strane na čovjeka odnosno njegovo zdravlje i kvalitetu života imaju ili mogu imati
negativan utjecaj.
Instrumenti politike zaštite okoliša: porezi, kazne, poticaji, olakšice i sl.
ZAŠTITA OKOLIŠA- DEFINICIJA:
skup aktivnosti i mjera u cilju: sprječavanja opasnosti za okoliš,
sprječavanja nastanka šteta i zagađenja okoliša,
smanjenja i otkanjanja šteta,
vraćanje okoliša u stanje prije štete.

Preventivne aktivnosti i mjere zaštite okoliša:

sprječavanja opasnosti za okoliš,
spriječavanja nastanka šteta i zagađenja okoliša

Aditivne aktivnosti i mjere zaštite okoliša:

smanjenja i otkanjanja šteta
vraćanje okoliša u stanje prije štete

Mjere za štedljivo korištenje prirodnih resursa (sastavnica okoliša)

planiranje obitelji (ne vrijedi u rh)
štednja vode
smanjenje korištenja plastičnih materijala
kontinuirano povećanje svijesti o potrebi štednje resursa
korištenje vozila na alternativna goriva
smanjivanje količine otpada i recikliranje
korištenje obnovljivih izvora energije
zaštita biološke raznolikosti i divljih vrsta
pošumljavanje

ZELENA TEHNOLOGIJA:
U cilju sprječavanja opasnosti za okoliš:
Glavna područja: Zelena industrija
Zelena gradnja: smanjenje utjecaja gradnje objekata na okoliš i zdravlje
Zeleni IT: primjena informatičkih tehnologija za preveniranje
negativnog utjecaja na okoliš
Zelena energija

Aktivnosti i mjere zaštite okoliša: u cilju smanjenja i otkanjanja šteta te vraćanja okoliša u
stanje prije štete

Žurne mjere: izriču se NAREDBOM u slučajevima otklanjanja iznenadne prijeteće opasnosti

od štete i prilikom iznenadnog događaja

Ostale mjere: određuju se ELABORATIMA u svrhu otklanjanja posljedica od nastale štete u

okolišu

Priroda je ukupnost bioraznolikosti, krajobrazne raznolikosti i georaznolikosti

Bioraznolikost: ukupna raznolikost svih živih bića na Zemlji. Obuhvaća raznolikost vrsta,
njihovih gena i staništa

Krajobrazna raznolikost: Geomorfološki oblici, tlo, minerali, vodotoci, stajaćice, sve zajedno
sa vegetacijom

Georaznolikost je raznolikost tla, stijena, minerala, fosila, reljefnih oblika, podzemnih

objekata i struktura te prirodnih procesa koji su ih stvarali kroz geološka razdoblja
Zaštita okoliša: skup aktivnosti i mjera u cilju: sprječavanja opasnosti za okoliš;
sprječavanja nastanka šteta i zagađenja okoliša;
smanjenja i otkanjanja šteta;
vraćanje okoliša u stanje prije štete

Zaštita prirode: skup aktivnosti i mjera u cilju:

očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, georaznolikosti, te zaštite
prirodnih vrijednosti u koje se ubrajaju: zaštićena područja, zaštićene
vrste, zaštićeni minerali i fosili

U Hrvatskoj danas ima 8 nacionalnih parkova, i to su: Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica,
Plitvička jezera, Risnjak, Sj. Velebit
Parkovi prirode u Republici Hrvatskoj su: Park prirode Biokovo
Park prirode Kopački rit
Park prirode Lonjsko polje
Park prirode Medvednica
Park prirode Papuk
Park prirode Telašćica
Park prirode Velebit
Park prirode Vransko jezero
Park prirode Učka
Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje
Park prirode Lastovsko otočje
Teorije zaštite okoliša i prirode:
Antropocentrična teorija (koje se provode u svrhu zaštite života i
zdravlja ljudi te njihovog blagostanja).
Ekocentrična teorija (zaštite prirode koje se provode jer priroda samo
po sebi ima vlastito pravo egzistencije, koje joj čovjek mora osigurati)
Resursno ekonomska teorija (zaštita resursa)

Prirodni resursi / izvori: pojave, procesi ili objekti u prirodi koje čovjek može koristiti za
razne svrhe: stanovanje, ishranu, proizvodnju energije ili eksploataciju,.
zemljište (poljoprivredno, građevinsko i šumsko)
stijene, minerali, fosilna goriva
voda
tzv. klimatski p.r. (sunce, vjetar, plima i oseka)
flora i fauna
Obnovljivi – neprekidno se obnavljaju ako se racionalno koriste (sunce,vjetar, voda).
Neobnovljivi – teško se obnavljaju u razumnom roku (fosilni resursi, metalni i nemetalni
minerali).
Prirodni resursi koji se koriste za proizvodnju energije – izvori energije.
Inženjerstvo okoliša (EE): Interdisciplinarno znanstveno-tehničko područje kojem je
svrha unapređivanje stanja okoliša.
Glavna zadaća EE je razvoj i primjena znanstvenih saznanja i novih tehnologija kako bi se
identificirali, spriječili ili ublažili negativni utjecaji na okoliš odnosno onečišćenje okoliša.
Djelatnosti inženjera okoliša –primjenom znanstvenih alata unaprijediti stanje okoliša.
Npr: preveniranje onečišćenja, kvaliteta i kontrola zraka, opskrba zdravstveno
ispravnom vodom za piće, zbrinjavanje otpadnih voda, upravljanje morskim
sustavima i priobaljem, upravljanje oborinskim vodama, gospodarenje
otpadom (komunalni, opasni, radioaktivni), industrija recikliranja, zaštita tla

EKOLOGIJA je ZNANOST koja proučava međusobne odnose živih organizama, njihov utjecaj
na okoliš, kao i utjecaj okoliša na žive organizme. Primarno je dio biologije.

Kakvoća okoliša je stanje okoliša ili sastavnica okoliša, izraženo fizikalnim, kemijskim,
biološkim, estetskim i drugim pokazateljima.

EKOLOŠKA STABILNOST je sposobnost okoliša da prihvati promjene prouzrokovane vanjskim

utjecajem i da zadrži svoja prirodna svojstva.

ZAHVAT U OKOLIŠ je svako trajno ili privremeno djelovanje čovjeka koje može narušiti
ekološku stabilnost ili biološku raznolikost ili na drugi način nepovoljno utjecati na okoliš

EMISIJA U OKOLIŠ ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, krutom ili plinovitom stanju, ili
ispuštanje energije (buke, vibracija, radijacije ili topline), te mikrobiološkog onečišćenja iz određenog
izvora u okoliš. Npr: emisija stakleničkih plinova

ONEČIŠĆAVANJE OKOLIŠA je promjena stanja okoliša uslijed nedozvoljene emisije i/ili

drugog štetnog djelovanja, ili izostanaka potrebnog djelovanja, ili utjecaja zahvata koji može
promijeniti kakvoću okoliša

ONEČIŠĆIVAČ OKOLIŠA je svaka pravna ili fizička osoba čije djelovanje posredno ili
neposredno uzrokuje onečišćenje okoliša

ŠTETNA TVAR je tvar štetna za ljudsko zdravlje ili okoliš, s dokazanim akutnim i kroničnim
toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizajuća, zapaljiva i
eksplozivna tvar, ili tvar koja u određenoj dozi i/ili koncentraciji ima takva svojstva
Aklutni učinci: oni koji nastupaju naglo i relativno su kratkog trajanja.
Kronični učinci: razvijaju se sporije, traju kontinuirano kroz duže vrijeme ili se ponavljaju
kroz duže razdoblje.

RIZIK PO OKOLIŠ je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno uzrokovati štetu
okolišu ili ugroziti život ili zdravlje ljudi.

OPASNOST PO OKOLIŠ je prekomjerni rizik koji zbog visokog stupnja vjerojatnosti nastanka
događaja ili opsega moguće štete na okoliš zahtjeva mjere koje su posebno propisane.

ŠTETA U OKOLIŠU je oštećenje ili gubitak prirodne funkcije sastavnih dijelova okoliša,
prouzročena gubitkom pojedinih sastavnih dijelova i/ili unutarnjim poremećajem odnosa i
prirodnog tijeka, nastala zbog ljudskog djelovanja

EKOLOŠKA NESREĆA je izvanredni događaj prouzročen djelovanjem ili utjecajem koji nije
pod nadzorom, a ima za posljedicu ugrožavanje života i zdravlja ljudi, i u većem obujmu
nanosi štetu okolišu.
Povijesni razvoj zaštite okoliša:

 Prije 790.000 godina – Otkriće vatre – čovjek počinje značajnije utjecati na kvalitetu
okoliša (požari,deforestacija)
 Prva industrijska revolucija
(od 1764 izum parnog stroja do sredine XIX stoljeća)
Strojevi zamjenjuju ručni rad, a ugljen vjetar i drvo
 Druga Industrijska revolucija
Nafta, električna žarulja, motor na izmjeničnu struju, energija, promet
 Opća nebriga za okoliš (do 1950 tih
 Industrijska revolucija i okoliš
- Početak masivnog korištenja fosilnih goriva za energiju
-Masovna eksploatacija ruda Al, Cu, Fe,…
-Masivni priljev stanovništva sa sela u gradove
-Izgradnja prometnica

Posljedice IR na okoliš: zagađenje zraka, onečišćenje voda, globalno zatopljenje, kisele kiše,
deforestacija – sječa šuma, degradacija tla, destrukcija ekosustava,
buka.
Posljedice: respiratorni problemi, zarazne bolesti (kolera, tifus), korozija građevina i
spomenika, uništenje flore i faune...

Povjesni razvoj zaštite okoliša i prirode:

 1968 – Rimski klub – „misli globalno djeluj lokalno”: „Granice rasta”

- Izvještaj o ograničenosti sirovinskih i energetskih resursa kao posljedica brzog
gospodarskog razvoja.
 1970 – 22.4. velike demonstracije protiv zagađenja Zemlje (SAD)
 1970 - prva spalionica otpada u GB
 1985 – otkrivena ozonska rupa iznad Antartike
 1984 – Svjetska industrijska konferencija o upravljanju okolišem

Onečišćenje je nepoželjni unos neke tvari ili energije u okoliš, ali u koncentraciji koja ne
uzrokuje trajnu štetu.
Zagađenje je šteta nanesena okolišu, nekom tvari ili energijom (toplina, radioaktivnost) koja
prelazi maksimalno dozvoljene granice neškodljivih koncentracija.
Maksimalno dopuštena koncentracija je numerička granična vrijednost emisija; najveća
dopuštena količina ili koncentracija neke tvari, energije ili organizam.
UZROCI ONEČIŠĆAVANJA OKOLIŠA

 PRIRODNI: Potresi, uragani, požari, tsunami-ji, tornada, vulkani, snježne oluje,

poplave,suše...
 ANTROPOGENI: porast broja stanovništva; zagađenje, razvoj industrije; promet;
poljoprivreda...
 PRIRODNI HAZARDI
• Endogenetski procesi - svi procesi u unutrašnjosti Zemlje, prouzročeni unutrašnjim
silama uz visok tlak i temperaturu. Posljedica endogenetskih pokreta je magmatska
aktivnost (vulkanizam), kao i pokreti Zemljine kore (potresi).
• Egzogenetski procesi - svi procesi na površini Zemlje ili neposredno ispod površine,
koji su prouzročeni vanjskim silama: gravitacija, insolacija (suše, požari), vjetar (oluje),
snijeg, led, voda i more (poplave).

POTRESI–endogenetski procesi (procesi u unutrašnjosti zemlje, a uzrokuju ih unutarnje sile

potpomognute visokim tlakom i temperaturama) koji se većinom dešava na
rubovima litosfernih ploča,
„Cirkumpacifički vatreni prsten” - pojas koji opasuje Tihi ocean u kojem su česti potresi
(oko 90% svih potresa na Zemlji) i brojni vulkani (475)
Mediteransko-transazijski pojas (15 % potresa)

Jakost potresa – Richter-ova magnituda: povlačenjem vala tsunamija u ocean dospjele

ogromne količine materijala s kopna. Požarima i vulkanskim erupcijama uništena vegetacija i
staništa.

VULKANI- Endogenerični procesi prodora rastaljenih stijena i plinova pod visokim tlakom na
mjestima pukotina zemljine kore .
Vulkan -> tečenje magme -> lokalni utjecaj na okoliš -> požari (lokalni utjecaj)-> gubitak
staništa (lokalni utjecaj) -> uništenje obradive površine.

POSLJEDICE VULKANIZMA:

 Zahladnjenje – izbačene čestice pepela, prašine, itd onemogućuju prodor sunčevih

zraka i topline koje se reflektiraju o njih i vraćaju
 Kisele kiše – padaline veće kiselosti od uobičajenih pH vrijednosti koje iznose oko 5.6
-Prirodnog ili antropogenog porijekla

Kisele kiše - kako nastaju?

SO2 + H2O H2SO3
2H2SO3+O22H2SO4
(katalitički proces potpomognut UV zračenjem i česticama u atmosferi)

2NO2 + H2O  HNO2 + HNO3

CO2 + H2O  H2CO3
 odumiranje šuma, uništavanje spom. baštine (kamene ili
mramorne), pucanje betona, korozija metala
Kisele kiše – utjecaj na okoliš

 Šume i tlo: -oštećuju drveće fizički, i to : lišće, nove izdanke, koru ..

-60 % svih šuma donekle oštećeno zbog kiselih kiša
-otapaju Ca i Mg iz zemlje koji su potrebni biljkama za rast
-kiselina iz kiselih kiša otapa Al iz tla (alumosilikati) , on dolazi u
podzemne ili površinske vode (oštećenje ribljih škrga)
 Spomenička baština i građevine:
-oštećuju vapnenac i mramor: CaCO3 + H2SO4  CaSO4 + CO2+ H2O

-oštećuju beton: H2SO4 + Ca(OH)2  CaSO4 + 2H2O

-korozija metala: 2H2SO4 + 2Fe + O2  2FeSO4 + 2H2O
 Poplave: -razaranje sustava odvodnje i kanalizacije
-razaranjem objekata
-erozija zemljišta
-unistavaju se staništa za mnoge vrste
-pogodni komarcima  prenosive bolesti
 Suše: -gubitak staništa
-gubitak šuma
-štete u poljoprivredi, glad!
-erozija tla
-gubitak izvora vode za piće, požari!

Globalno zagrijavanje: Otapanje ledenjaka  porast razine oceana  obalna erozija

Zagrijavanje oceana  porast evaporacije poremećaj oborina  poplave / suše

Antropološko djelovanje na okoliš: djelovanje ljudi na okoliš (kroz opću potrošnju) :

a) korištenje i potrošnja izvora (energija, minerali, voda)

b) degradacija i zagađenje okoliša.

Utjecaj (impact) na okoliš : I = P x C
I-impact (utjecaj), P-population (stanovništvo), C-consumption (potrošnja)

Antropogeni uzroci onečišćenja okoliša: Nagli porast stanovništva i urbanizacija

Industrijska i tehnološka revolucija
Promet i prometna infrastruktura
Velike količine otpada
Industrija
Intenzivna poljoprivreda
Razvoj masovnog turizma

Promet – veliki korisnik energije, glavni potrošač nafte veliki emiter stakleničkih plinova
(CO2, NOx, CO, NMVOC, …)

Utjecaj prometa i prometne infrastrukture na okoliš: degradacija i smanjivanje staništa

(zbog izgradnje prometne infrastrukture), smanjivanje poljoprivrednog zemljišta
Hidrične epidemije: -zbog nedostupnosti sigurne vode za piće: U Europi za preko 40 milijuna
ljudi (ruralna područja cent. i istoč. Europe); u svijetu za preko 1,2 mlrd
ljudi
-zarazna žutica, dječja paraliza, legionarska bol., dijareja, virusni
konjunktivitis, a isušivanjem močvara i malarija.

Prirodni izvori vode za piće: podzemna voda i površinske vode.

Urbanizacija: prirast stanovništva u gradskim područjima, širenje gradskih područja,

odnosno transformacija pretežito seoskih karakteristika nekog područja u
gradsko

Nagli porast stanovništva  otpad  neadekvatno zbrinjavanje - jedan od najznačajnijih

izvora zagađenja podzemnih voda

Posebnu opasnost predstavljaju tzv. "divlja odlagališta"  idealni uvjeti za širenje zaraznih
bolesti kod stanovništva koje živi u neposrednoj blizini takvih odlagališta

Iskoristiti metan iz odlagališta (bioplinska) postrojenja: CH4 + 2O2 CO2 + 2H2O + toplina

Deponijski plin – bioplin

Razgradnja organskih materijala u odlagalištima komunalnog otpada, uz vlažnost a bez kisika
Sastav: metan (CH4) 55-75 %, ugljični dioksid (CO2) 25-45 % i drugi plinskih sastojci 0-5 %

Od odlagališta otpada do energije: 1. Anaerobna digestija organskog otpada do bioplina

2. Izvlačenje bioplina perfiriranim cijevima
3. Puhala za pospješivanje izvlačenja bioplina
4. Ukanjanje vlage i nečistoća iz bioplina
5. Transformacija bioplina u gorivo za pogon motora
6. Generator el. energije
7. Distribucijska mreža

ENERGETIKA gospodarska djelatnost koja se bavi proučavanjem i iskorištavanjem različitih

izvora energije te proizvodnjom električne energije.

Izgaranjem fosilnih goriva oslobađaju se: ugljični dioksid CO2, ugljični monoksid CO, oksidi
sumpora SO2 , SO3, oksidi dušika NOx, hlapljivi
organski spojevi i teški metali, kisele kiše

Izgaranje je kemijski proces, kod kojeg dolazi do oksidacije gorivih sastojaka goriva. Proces
između goriva i oksidansa, uz oslobađanje energije u obliku topline.

Dvije vrste izgaranja: potpuno (prisustvo dovoljno kisika)  produkti = CO2 i H2O
nepotpuno (manjak kisika) CO2 i H2O + CO i C

Izgaranje ugljikovodika (fosilnih goriva): CxHy + O2  CO2 + H2O

Izgaranje zemnog plina: CH4 + 2O2  CO2 + 2H2O (potpuno izgaranje)

4CH4 + 6O2  CO2 + 8H2O + 2CO + C (nepotpuno izgaranje)
Izgaranje ugljena, antracita: C+O2  CO2
N2 +2O2  2NO2
S + O2  SO2
2C + O2  2CO (manjak kisika)
Staklenički plinovi: prirodni staklenički plinovi (0,04 % atmosfere): vodena para (95%),
ugljični dioksid, metan, didušikov oksid (N2O), ostali s.p. (CFC..)

Efekt staklenika
Izmiješani u atmosferi, prirodni staklenički plinovi čine zračni toplinski omotač oko Zemlje
koji sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za
život.
Treća su skupina tzv. indirektni staklenički plinovi, koji pridonose stvaranju (ali i razgradnji)
ozona (koji u troposferi predstavlja vrlo nestabilan staklenički plin):
Emisija antropogenih stakleničkih plinova GWP – Global warming potential

RELATIVNI STAKLENIČKI POTENCIJAL je vrijednost koja pokazuje koliko koja molekula štetno
djeluje, a ovisi o tome koliko može apsorbirati toplinske energije, u odnosu prema molekuli
CO2, kao i o vremenu zadržavanja molekule u atmosferi, u odnosu na CO2.
Na svjetskoj razini, potječu iz: proizvodnje energije, industrije, prometa, zgradarstva,
poljoprivrednih djelatnosti, otpada, šumskih požara...

Količinski udio x staklenički potencijal  jakost štetnog uticaja

Klimatske promjene, osobito se ogledaju kroz:
• povećanje prosječne temperature na Zemljinoj površini
• povećanje temperatura oceana i povećanje razina soli u njima
• širenje površina pustinja, a smanjenje površine šuma
• potencijalnu opasnost porasta površine mora u sljedećih 50 godina
• smanjenje snježnog pokrivača u sjevernim dijelovima
• povećanu učestalost padalina i prirodnih nepogoda

Globalno zatopljenje je nedvojbeno i iznimno vjerojatno (95-100%) uzrokovano

antropogeno
Ekstremne klimatske pojave – učinci klim. promjena: toplinski udar u Europi 2003., tajfun
Hayan 2013, uragan Katrina 2005.,
poplave Engleska 2014

IPCC Konferencija Copenhagen 2009: cilj do 2100 god = do max. 2C u odnosu na
predindustrijsko razdoblje.

''Klimatske izbjeglice”: danas 3x više osoba koje migriraju zbog klimatskih promjena nego
zbog ratnih sukoba

Mjere smanjenja emisije s.p.: -korištenje obnovljivih izvora energije,

-povećanje energetske učinkovitosti,
-energetsko korištenje otpada,
-promjena tehnologija u industriji,
-razvrstavanje otpada,
-izolacija zgrada,
-korištenje javnog prijevoza,
-korištenje hibridnih i električnih automobila
-pošumljavanje.

Zdravstvena ekologija posebna grana medicine koja se bavi proučavanjem utjecaja okoliša
na zdravlje ljudi procjenjuje i kontrolira čimbenike iz okoliša koji utječu na zdravlje, npr. zrak,
vodu, hranu, itd.
Izbor energenta: potreba za energijom, raspoloživost energenata, cijena proizvodnje
(uključujući transport i skladištenje), razvoj tehnologija (povećava potencijal obnovljivih
izvora), okolišni / ekološki aspekt!

Većina zaliha koncentrirana u manjem broju zemalja koje diktiraju dostupnost energenata
 političko pitanje, ratovi i terorizam

Ugljen – jeftin, stalnost cijene SVE PREDNOSTI OSIM OKOLIŠNIH!!!

Kameni ugljen NAJBOLJA OGRIJEVNA VRIJEDNOST NAJMANJE SUMPORA (< 1%)

Cijena nafte: - velika varijabilnost, uvjetovana većim svjetskim političkim problemima i

krizama te pronalascima novih velikih naftnih polja ili većih poremećaja u potražnji

Cijena plina: Varijabilnost, uglavnom prati cijenu nafte - na cijenu plina djelomično utječe
izgradnja novih velikih plinovoda
- cijena plina bitno ovisi o udaljenosti mjesta proizvodnje i potrošnje
PLIN – okolišno najprihvatljiviji među fosilnim gorivima

OKOLIŠNI ASPEKT: 70-te god. XX stoljeća - 1997 (Kyoto protokol): zakonima i pravilnicima
postavljale su se granice prihvatljivih zagađenja

Ako se uzmu u obzir sadašnje i buduće energetske potrebe teško je zamisliti opskrbu
energijom bez fosilnih goriva.

Tehnološki razvoj = čarobna formula za rješenje problema energetskog razvoja uz očuvanje

klime: nužni su skokovi u tehnološkom razvoju koji će mijenjati odnose:
• novi uređaji koji će trošiti manje energije
• nove generacije biogoriva
• gorivne ćelije umjesto procesa izgaranja
• povećanje učinkovitosti pretvorbe sunčeve energije u električnu
• povećano korištenje geotermalne energije
• skladištenje energije
• tehnologija izdvajanja CO2 i skladištenja, itd.

Termoelektrane su energetska postrojenja koja proizvode električnu energiju

sagorijevanjem fosilnih goriva, kao što su ugljen, plin i nafta.

Glavni tehnološki proces u termoenergetskim postrojenjima je proizvodnja radnog medija -

pare koja će pokretati turbinu, a potom i generator električne energije.
Kemijska energija (u ugljenu)  toplinsku energiju (vodu pretvara u paru)  mehanički rad
(lopatice turbine pokreću generator)  električna energija
Para iz turbine  kondenzator (hladjenje)

Termoelektrane glavni dijelovi: kotao, turbine, kondenzator, generator.

S okolišnog aspekta: utjecaj energetskih postrojenja na okoliš proizlazi uslijed:

-emisije štetnih sastojaka putem dimnih plinova
-stvaranja otpada (pepeo, šljaka, kruti i tekući)
-toplinsko onečišćenje (rashladne vode)
-ispuštanja štetnih sastojaka putem otpadnih voda
Dijelovi TE bitni za okolišni aspekt:
- sustav dopreme ugljena (trake; otvoreno odlagalište ili silosi)
- sustav rashladne vode
- mlinovi za ugljen
- elektrofiltar
- postrojenje za „hvatanje ugljika” (CCS)
- postrojenje za odsumporavanje
- postrojenje za uklanjanje dušikovih oksida
- postrojenje za obradu otpadnih voda
- deponij krutog otpada (šljaka / pepeo,…)

Emisije štetnih sastojaka putem dimnih plinova: čestice, ugljični oksidi, sumporni oksidi,
dušični oksidi.

Postrojenje za uklanjanje dušikovih oksida

Dušikovi oksidi (NOx) u dimnim plinovima pojavljuju se kao: • dušik (II)-oksid (NO)
• dušik (IV)-oksid (NO2)
Porijeklo: iz goriva i iz zraka koji izgara
Postupak: selektivna katalitička redukcija NOx dodavanjem amonijaka (NH3):
• 4NH3 + 4NO + O2  4N2 + 6H2O
• 4NH3 + 2NO2 + O2 3N2 +
6H2O
Redukcija dušikovih oksida moguća je tek pri 950 °C. Stoga se koristi katalizator
vanadij pentoksid (V2O5) pa se reakcija odvija pri 400 °C.

Uklanjanje neizgorenih čestica iz ugljena:

• Problem stvaranja naslaga pepela u ložištima: – Naslage pepela koje se stvaraju
tijekom toplinske pretvorbe na stijenkama ložišta mogu znatno onemogućiti prijenos
topline radnog fluida i tako smanjiti ukupnu efikasnost procesa
• Lebdeći pepeo (eng. fly ash) čini najveći dio krutih produkata izgaranja čak 80%,

Neizgorene čestice – lebdeće čestice Uklanjanju se elektrostatskim filtrima • čestica pod

djelovanjem visokonaponskoga istosmjernog električna polja ioniziraju se do negativnog
naboja, te se sakupljaju na pozitivno nabijenim skupljačkim pločama koje su uzemljene i
otresaju u sabirnik pepela. • Učinkovitost do 99,5 %

Postrojenje za odsumporavanje – uklanjanje sumporovih oksida

Provodi se mokrim postupkom s vapnencem

Ohlađeni dimni plinovi nakon elektrostatskog filtra dovode se u donji dio apsorpcijske
komore i struje prema gore odakle struji fino raspršeni mlaz vode, pri čemu iz oksida nastaju
aerosoli kiseline vodena suspenzije vapnenca također struji odozgo prema dolje a dimni
plinovi u dodiru s uštrcanom suspenzijom vapnenca i zraka kemijski reagiraju pri čemu kao
konačni proizvod nakon oksidacije i kristalizacije koja slijedi nastaje vodena otopina gipsa.

ODSUMPORAVANJE - KEMIJSKE REAKCIJE:

Apsorpcija: SO2+H2O= H2SO3, H2SO3+1/2O2= H2SO4
Reakcija s vapnencem: H2SO3+CaCO3=CaSO3+CO2+H2O, H2SO4+CaCO3=CaSO4+CO2+H2O
Oksidacija: 2CaSO3+O2=2CaSO4
Kristalizacija: CaSO4+ 2H2O =CaSO4 x2H2O CaSO4 (gips)