1.

Procesi koji oblikuju Zemlju i utiču na ljude i okoliš

Reljef nastaje međudjelovanjem endogenih (unutarnjih) i egzogenih (vanjskih) sila i

procesa. Endogeni i egzogeni procesi odgovorni su za oblikovanje Zemljinog reljefa i
formiranje mnogih najvažnijih mineralnih resursa.

Endogeni preocesi
Unutarnje sile pokretane se kruženjem toplinske energije iz vruće unutrašnjosti prema
hladnijoj površini procesima koji se nazivaju konvekcijskim strujanjima. Unutarnje sile
koje pokreću litosferne (tektonske) ploče, uzrokuju vulkane i potrese te na taj način
izravno djeluju na oblikovanje reljefa. Glavni izvor toplinske energije je radioaktivno
raspadanje izotopa urana, torija i kalija. Oko 85 % topline koja dospijeva na površinu
zemlje dolazi od tog procesa dok ostatak dolazi od stalnog hlađenja Zemlje koji se odvija
od njenog nastanka.

Egzogeni procesi su svi procesi koji izvana mijenjaju reljefne oblike nastale endogenim
procesima. Rezultat svih takvih procesa je stvaranje destrukcijskih i akumulacijskih
reljefnih oblika. Djelovanje egzogenih procesa najviše ovisi o klimi, nagibu zemljišta,
mehaničkoj i kemijskoj otpornosti stijena te njihovoj vodopropusnosti. Oblikovanje
reljefa će osim o aktivnim, ovisit i o pasivnim čimbenicima koji obuhvaćaju litološki
sastav stijena, geološku građu i klimu. Egzogene sile čine Sunčeva energija i gravitacija
koje izravno ili neizravno uzrokuju kemijske i mehaničke promjene u reljefu. Do
reljefnih promjena dolazi zbog djelovanja voda tekućica (povremene bujice i potoci;
trajne rijeke i jezera), kiše, morskih valova, snijega (ledenjaci, lavine), mraza, vjetra
(erozija, sedimentacija prapora, lesa), vegetacije, organizama, temperaturnih razlika i
čovjeka. Egzogenim procesima smatramo eroziju, koroziju, abraziju, denudaciju i
akumulaciju, dok po mjestu nastanka egzogene procese možemo podijeliti na padinske,
fluvijalne, marinske, glacijalne, eolske i krške. Pojava poplava ili klizišta posljedica su
djelovanja vanjskih procesa, ali i unutarnjih procesa, koji djeluju kao okidač za njihov
nastanak..

Neki od egzogenih procesa:

Trošenje obuhvaća sve destruktivne procese koji mijenjaju fizičke i kemijske
karakteristike stijena na površini ili blizu nje. Ti procesi pretvaraju čvrste stijene u
rastresiti materijal. Naknadno odnošenje istrošenog materijala uzrokuje proces erozije. 
Padinski procesi
Padine su nagnuti dijelovi Zemljine površine s nagibom većim od 2°. Što je padina
strmija, procesi koji se odvijaju na njoj su brži. Zajednički naziv za sve destruktivne
procese koji se odvijaju na padinama je derazija.
Padinski procesi dijele se u tri skupine: 

1. urušavanje, osipanje i stijenske lavine

 2. puženje, tečenje i kliženje zemljišta
3. spiranje i jaruženje

Procesi koji se odvijaju djelovanjem leda nazivaju se glacijalni procesi. Kretanjem niz
padinu ledenjak struže podlogu, a proces mehaničkog trošenja podloge njegovim
djelovanjem naziva se egzaracija ili ledenjačka erozija. 

Mehaničkim radom vjetra nastaju eolski reljefni oblici. 

Eolske procese najčešće povezujemo uz aridna (pustinjska) i semiaridna
(polupustinjska) područja gdje je, zbog manjka padalina, stijenski materijal slabije
povezan te ga je lakše otpuhati. 
Marinski procesi vezani su za more odnosno obale. Obala je prijelazni (granični) pojas
između mora i kopna, a može biti strma (nagib > 12°) i niska.  Isto kao eolski, i marinski
procesi stvaraju destrukcijske i akumulacijske reljefne oblike. Destrukcijski reljefni
oblici nastaju procesom abrazije koja je najizraženija na području strmih obala. 

Fluvijalni procesi su procesi oblikovanja reljefa radom tekućica koje imaju najveću
erozivnu snagu na Zemlji. Iako pojam erozija obuhvaća mehaničko i kemijsko djelovanje
različitih agensa na reljef, u užem smislu erozija je destrukcijsko djelovanje tekućice
kojim nastaju različiti destrukcijski oblici, a istovremeno i akumulacijski fluvijalni oblici.
Uzročno-posljedičan odnos erozije i akumulacije razlikuje se od izvora do ušća. 

Krš je poseban tip reljefa koji je oblikovan u topljivim stijenama, uglavnom vapnencima i
dolomitima. Krški reljefni oblici nastaju procesom korozije. 

2. Prirodni procesi i hazardi

Definisanje osnovnih pojmova:

Hazard (H): Vjerovatnoća pojavljivanja potencijalno štetnih prirodnih pojava ili
uzrokovanih ljudskom aktivnošću. Predstavlja potencijalni rizik, kojem dimenzije nisu
dovoljno utvrđene.
Rizik (R): Očekivani stepen gubitka kod pojave hazarda. Opasnost koja se do stanovite
mjere može predvidjeti i odrediti joj se veličina. R=H*V.
Ranjivost (V): Osjetljivost na pojavu hazarda

Elementi rizika odnose se na rizik za stanovništvo, materijalna dobra i na ekonomsku

aktivnost nekog područja. Te je shodno tome potrebno procijeniti prihvatljiv stepen
rizika.

Promjene u okolišu nastale uslijed prirodnih procesa, mogu prouzrokovati značajne

štete na različite ekosisteme i ljudsku zajednicu. Zbog toga je vrlo bitno poznavati
prirodne opasnosti kao što su (suše, poplave, oluje, klizišta, potresi...). Značaj svih
prirodnih hazarda je njihov potencijal za stvaranje katastrofa, u kojima su štete za ljude i
društvo u cjelini takve da je proces obnove dugotrajan proces koji zahtijeva
velikamaterijalna ulaganja.
Prirodni procesi postaju hazardi u sljedećim slučajevima:
a) kada se javljaju u velikim intenzitetima u područjima gdje žive i rade ljudi
b) kada zbog promjene korištenja zemljišta nastanu negativni efekti za ljude i njihovu
imovinu (npr. urbanizacija) – prirodni procesi pokrenuti zbog djelovanja čovjeka.

Uticaj prirodnih hazarda najvišse zavisi od intenziteta i učestalosti pojavljivanja.

Prirodnih hazardi mogu u određenim slučajevima biti i korisni za ljude npr.: plavljenjem
rijeka taloži se velika količina sedminata koji su bogati hranljivim tvarima, nastanak
klizišta može prouzrokovati nastanak prirodnih brana i jezerskih akumulacija...

3. Procjena rizika od prirodnih hazarda

Veoma je važno izvršiti pravilnu procjenu prirodnih hazarda kako bi se mogle provesti
mjere njihovog umanjivanja ili izbjegavanja. S obzirom da su prirodni hazardi pojave
koje se stalno ponavljaju u vremenu, za pojedine hazrade postoji dovoljan niz podataka
o registriranim pojavama, lokacijama i efektima prošlih događaja, to je veoma bitno kako
bi se mogle predvidjeti buduće pojave.

Predviđanje prirodnih hazarda i umanjivnje njihovih efekata, moguće je postići,

modelom predviđanja i ranog upozorenja, koji obuhvata:

1) Identifikacija lokacije gdje se oćekuje pojava prirodnog hazarda

2) Određivanje vjerovatnoće pojavljivanja prirodnog hazarda na određenoj lokaciji
u određenom vremenu
3) Identifikacija događaja koji prethodi prirodnom hazardu
4) Prognoziranje pojava prirodnog hazarda u relanom vremenu
5) Rano upozoravanje javnosti na nadolazeći prirodni hazard

Jedan primjer je ranog upozoravanja javnosti je Pacifički sistem za upozoravanje od

tsunamija. Pojavu velikih plimnih valova moguće je detektovati na osnovu ranih
upozorenja o seizmičkim aktivnostima. Cilj sistema je detektovati, locirati i odrediti
veličinu potencijalnog razornog procesa u cilju ranog uzbunjivanja naroda.

SLika 1 Pacifički sistem upozoravanja

Ovaj model (predviđanje i rano upozoranje) predstavlja dobar model za predviđanje
hazarda, međutim ponekad se ne ostvaruju predviđanja o nadolazećem hazardu, te to
može uticati na ekonomiju i turizam uticajnog područja.

4. Procjena rizika od prirodnih hazarda