Ekolo

Domagoj Đikić, Hrvoje Glume.
, Vjekoslav Glavat,
Vladimir Hršak, Vladimir Jelamć, Dražen Njega,č,
Viktor Simončič, Oskar P. Springer,
luna Tomašković, Vjeročka Vojvodić
K kolos! i
leksikon
STRUČNI REDAKTOR I GLAVNI UREDNIK
O skar P, Springer
X
M IN IS TA R S TV O Z A Š T IT E O K O L IŠ A
i P R O S TO R N O G U R E Đ E N JA
B'A-R-B*A*T
ZAGREB, 2001.
Sadržaj
Proslov (B. Kovaeević) V
Uvod (O. P. Springer) IX
I. D IO
T E O R IJS K E O SN O V E
1. ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA

HRVATSKE (D. Njegač) 3
2. ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE

PRIRODE I OKOLIŠA (V. Glavat) 15
3. EKOLOŠKE ZAKONITOSTI (O. P. Springer) 45
4. ONEČIŠĆENJE VODA (V. Vojvortić) 57
5. ONEČIŠĆENJE ZRAKA (V. Jelavić) 73
6. ONEČIŠĆENJE TLA (V. Hršak) 95
7. UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA (V. Jelavić) 109
8. LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ (O. P. Springer) 129
9. ZBRINJAVANJE OTPADA (V. Siniončič) 143
10. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA (H. Glavač) 161

VI E kološki leksikon
II. D IO
P O JM O V N IK S T R U Č N O G N A Z IV L J A
Predgovor pojmovn iku 175
POJMOVNIK (D. Đildć, I. Tomašković) 177
Literatura 357
Z aštita okoliša u sve većoj m jeri zaokuplja našu i svjetsku javnost. Svijest o
iscrpljivosti p riro d n ih bogatstava nam eće pitanja o m ogućnosti opstanka sve
b rojnije ljudske vrste. G ranice rasta sve se očitije pokazuju u nepovratnoj
degradaciji voda, m ora, tla i zraka, u sve češćim pojavam a dosad nepoznatih
bolesti u ljudi i strelovito b rzo m nestajanju m nogih biljnih i životinjskih
vrsta s lica Z em lje.
D avno već čovjek nije ju n a k u neravnopravnoj borbi s p riro d o m ni
pustolov koji se iskušava u bezizglednom nadm etanju s elem en tarn im p ri
ro d n im pojavam a. P redodžba o blagostanju, zasnovana na rezultatim a m o
d ern e znanosti i suvrem ene tehnike, katkad pokazuje zastrašujuće naličje.
E shatološke vizije propasti svijeta kao eksplozivnog sraza term o n u ld earn ih
supersila u novije vrijem e bivaju u p o tp u n jen e pošastim a usporedivim a sa
srednjovjekovnim jahačim a Apokalipse. Kravlje ludilo je bez su m n je jed an
od njih.
In d u strija kao tem elj globalnog blagostanja u m n o g o m e je uzrokovala
globalnu p rijetn ju m ogućnostim a daljnjeg opstanka čovječanstva. Z n an o st
kao podloga ljudskoj nadi, ne sam o u uspjeh borbe protiv bolesti i neishra
njenosti nego i kao zavodljivo obećanje b esm rtnosti, istodobno stvara p o n o re
zastrašujuće neizvjesnosti u vezi s m ogućim posljedicam a sve raširenije p ri
m jen e genskog inžinjeringa.
Volja za m o ć dovela je čovječanstvo d o ruba straha pred posljedicam a
n jezine neograničene prim jene. O čito, p o treb n o je pronaći m jeru u od n o su
izm eđu am bicija i potreba čovječanstva s je d n e strane i m ogućnosti koje
p lanet p ruža s druge. O d g o v o r na taj zahtjev je koncept održivog razvitka.
Taj ko n cep t objedinjuje socijalne, ekonom ske i ekološke aspekte razvit
ka. N jih o v a usklađenost trebala bi osigurati razu m n o trošenje p riro d n ih
resursa i n jih o v u zaštitu, ravnom jeran gospodarski rast i, na globalnoj razini,
prav ed n u raspodjelu bogatstva koje je čovječanstvo stvorilo.
VIII E kološki leksikon
Pokušavajući pronaći globalno prihvatljive m ehanizm e za izbjegavanje

sve vjerojatnijih globalnih katastrofa kao posljedica ljudske neum jerenosti i
neprom išljenosti, U jedinjeni narodi donijeli su niz konvencija o klim atskim
prom jenam a, o zaštiti ozonskog om otača, zaštiti tla i zaštiti biološke razno
likosti te o m nogim drugim aspektim a zaštite prirode i okoliša.
R epublika H rvatska stranica je ili potpisnica svih U N - o v ih koncepcija i
protokola o zaštiti okoliša. Iz te činjenice, kao i iz strateškog opredjeljenja za
ulazak u E uropsku U n iju koja inzistira. na uvažavanju najstrožih kriterija
zaštite okoliša, proizlazi obveza prilagodbe dom aćeg zakonodavstva zahtje
vim a održivog razvitka.
Pretpostavka za uspješno provođenje zakona u djelo je st obaviještenost
najšire javnosti i njezin interes za problem e zaštite okoliša i prirode i o d r
živog razvitka. Objavljivanje Ekološkog leksikona, prvoga u nas, je d a n je od
priloga M inistarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja stvaranju p re tp o
stavki za jače uvažavanje načela održivog razvitka u R epublici H rvatskoj.
B o zo Kovačević
M IN IS T A R Z A ŠT IT E OKO LIŠA
I P R O S T O R N O G U R E Đ E N JA
Uvod
»Pogledajte oko sebe. Život je posvuda oko nas. Puže,

leti, piše simfonije, gradi katedrale. No više od svega
želi živjeti i nastaviti živjeti.«
A lbert S c h w eit zer (1875. — 1965.)
Ekologija je stara znanstvena disciplina. M eđ u pivim a značajnija ekološka

opažanja opisao je znam eniti p rirodoznanstvenik C h a r le s D a r w i n u svojoj
knjizi o evoluciji: Opodrijetlu vrsta (1859.) D arw in objašnjava brojne prim jere
u evoluciji npr. adaptaciju, p riro d n u selekciju, b o rb u za opstanak, izum iranje
vrsta i dr., kao i spletove različitih m eđ u so b n ih odnosa organizam a i njihove
interakcije u uvjetim a okoliša.
Ekologija j e u pravilu postala višedisciplinarna znanost koja ud ru žu je
različita p riro ao znanstvena (i društvena) područja. Ekologiju kao znanost
treba razgraničiti od zaštite okoliša (environmental Science/ environmental m ana-
gement) i od zaštite prirode (nature protection /nature conseruation) kao p rim ije
n jen ih dijelova te znanosti s kojim a je najčešće u našoj zem lji pogrešno
poistovjećuju. N aročito treba razgraničiti skupljanje sm eća i otpada tj. ko
m u n a ln u higijenu od ekologije.
T ak o đ er treba razlikovati fakultetski educiranog ekologa (dipl. ing. eko
logije) od ekologista, tj. zaljubljenika u p riro d u koji često dobro n am jern o
želi po m o ći prirodi, ali zbog pom anjkanja adekvatne edukcije m ože joj u čin i
ti više štete nego koristi.
D anas je ekologija postala vrlo zanim ljivo područje pa se n jom e žele
baviti gotovo svi. Svi su o d jed n o m stručnjaci za ekologiju, slično kao što se
svatko sm atra velikim stručnjakom za n o gom et i politiku. T im e ne u m a
n ju jem građanske inicijative i nevladine udruge u sm islu zaštite prirode i
okoliša; naprotiv, njihove prim jedbe i njihova opažanja m o g u biti putokaz
stručnjacim a za adekvatno djelovanje.
S red in o m prošlog stoljeća golem i porast ljudske populacije, industrijali
zacije i agrarizacije dovelo je do izrazito nepovoljnih p rom jena okoliša. Iz
u o čen ih porem ećaja ekosustava i nastale zabrinutosti razvila se nova strategija
X E kološki leksikon
zaštite okoliša, pa razvijene industrijske zem lje pokazuju znatan napredak u

to m p o d ru čju u n atoč b ro jn im otporim a i neuspjesim a.
U polurazvijenim i nerazvijenim zem ljam a, naprotiv, stanje okoliša stal
no se pogoršava, je r brzu i neusklađenu izgradnju infrasrukture i industrije
ne prati po treb n a zaštita okoliša. Vrlo m alo je stručnjaka ekologa i zaštitara
okoliša zaposlenih u poduzećim a i upravi. P rivredne aktivnosti se zasnivaju
sam o na proizvodnji. T ržište, potrošači i okoliš kao da trebaju prihvaćati sve
o n o što se proizvede (i otpadne tvari proizvodnje), bez obzira na pitanja
ekološke etike. T akvim p ristu p o m ugrožene su brojne biljne i životinjske
vrste sve do propadanja, a ugroženo je i čovjekovo zdravlje. P lanet Z em lja
sve je osirom ašeniji, a gom ilaju se opasne i toksične tvari i glom azni otpad
svuda oko nas.
T a spoznaja natjerala je ljude da h itn o i trajno spriječe devastaciju okoliša
je r je biosfera jed in stv en a i zajednička, a onečišćenje okoliša u pravilu glo
balno. N a tvorničke dim njake instaliraju se sustavi za odsum poravanje,
m o n tiraju se pročistači za industrijske i kom unalne vode. Kao pogonsko
gorivo autom obila uveden je bezolovni benzin, sprečava se otpuštanje radio
aktivnih izotopa, sm anjuje se uporaba pesticida i freona, instaliraju se kon-
v erteri na ispušnim cijevima prom etala, sm anjuje se em isija ugljikova diok
sida i freona, uvode se alternativni izvori energije um jesto fosilnih goriva i
atom ske energije, recikliraju se već iskorištene sirovine, razu m n o se zbri-
njuje otpad, zaštićuju se ugrožene biljne i životinjske vrste, zaštićuju se
pojedina vrijedna i specifična biogeografska područja, donose se i p rim je
n ju ju zakoni za zaštitu, izrađuju se strategije zaštite i ekološke studije.
U stjecanju znanja za zaštitu prirode i okoliša v ažnu ulogu im aju školski
obrazovni sustav, stalna edukacija tečajevima, časopisim a, televizijskim i ra-
dijskim em isijam a, te akcije i održavanje različitih »ekoloških i zaštitarskih«
dana.
Izdavanjem ovog leksikona izdavač N akladničko poduzeće »Barbat« i
M inistarstvo zaštite okoliša i pro sto rn o g uređenja R H nastoje pom oći svima
o n im a koji žele proširiti svoje znanje iz ekologije, ekotoksikologije, zaštite
priro d e i okoliša i zbrinjavanju otpada. Leksikon se sastoji od dva dijela: u
p rv o m dijelu deset tekstova naših uvaženih stručnjaka daje tem eljno znanje
iz n av edenih razn o ro d n ih područja; a u drugom dijelu opsežan je pojm ovnik
stru čn o g nazivlja s više od 1500 leksičkih jedinica. T reba naglasiti d a j e to
prvo takvo objavljeno sabrano dijelo u H rvatskoj.
U vod XI
E kološko obrazovanje i obrazovanje o p rirodi i o okolišu te p rim jeren i

suživot s p riro d o m je d in o osiguravaju opstojni razvoj i b u d u ć n o st novim
generacijam a. P o treb n o n am je znanje kako bism o obranili našu zajedničku
p riro d n u baštinu i našu zajedničku budućnost.
Prof. đr. sc. O s k a r P . S p ringer

U R ED N IK
DIO I.
TEORIJSKE
OSNOVE
A U T O R I:
Prof. dr. sc. D r a ž e n N je g a č
Proj. dr. sc. V jeko sla v G lavač
Prof. dr. sc. O s k a r P . Sp rin g er
Prof. dr. sc. Vjeročka V ojvodić
M r . sc. V la d im ir fe la v ić
D oc. dr. sc. V la d im ir H r š a k
D r . sc. V ik to r S im o n č ič
D r . sc. H rv o je G la v a č
P O G L A V L J E 1.
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA
OBILJEŽJA HRVATSKE
Prof. dr. sc. Dražen Njegac, Geografski odsjek

Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
Veličina teritorija i granice

V eličinom teritorija i b ro jem stanovnika (56.542 k m 2, 4.381.352 st. 2001.)
H rvatska pripada u red m anjih europskih država. P o vršinom je na 26, m jestu
u E u ro p i (od 44 države), iza A ustrije, Č eške, Irske, Litve i Letonije, a ispred
B osne i H ercegovine, Slovačke, E stonije, D anske, Švicarske i N izozem ske,
d o k je b ro jem stanovnika 27., iza Slovačke, D anske, Finske, M oldavije i
N o rveške, a ispred B osne i H ercegovine, Irske, Litve, A lbanije i Letonije.
N o , zbog vrlo neravnom jerne naseljenosti u čitavoj E u ro p i (veliki dijelovi
su v rlo rijetko naseljeni pa i nenaseljeni), H rvatska je natprosječno naseljena
europska država u kojoj živi 77,5 stanovnika na kvadratnom kilom etru. U
u sp o red b i s n ek im d ru g im državam a, n aseljen o stje rijetka (npr. N izozem ska
im a 385 st/km 2, Belgija 333, Velika B ritanija 242, N jem ačka 230, Italija 188,
Švicarska 176), ali je , s druge strane, H rvatska m nogo gušće naseljena od n pr.
Irske (51), L etonije (37), E stonije (32), N orveške (14), Švedske (20) ili
F inske (15).
U n a to č m aloj površini, H rvatska ima, zbog specifičnog lučnog oblika
državnog teritorija, kakav im a rijetko koja zem lja u svijetu, vrlo dugačke
granice. U k u p n a dužina k opnene granice iznosi 2028 kilom etara. N ajveći
dio otpada na granicu s B iH (932 k m ili 46%), zatim sa S lovenijom (501
lem), M ađ arsk o m (329 lan ) i Jugoslavijom (266 km , od čega 241 km sa
S rbijom , a 25 la n s C rn o m G o ro m ). G ranice su djelom ično od ređ en e na
osnovi p riro d n o -g eo g rafsk ih elem enata (rijeke i gorski hrptovi), ali općenito
su p o tv rđ en e m eđ u d ržav n im ugovorim a. G ranične su rijeke M u ra (prem a
Sloveniji i M ađarskoj), D rava (prem a M ađarskoj), Sutla, Bregana, Kupa,
4 Ekološki leksikon
Č abranka i D ragonja (prem a Sloveniji), Sava, U n a, Korana, G lina (prem a

B iH ), D u n av (prem a Srbiji), a granične planine Plješivica, D inara i Ka-
m ešnica (prem a B iH ) te Ž um beračka i M aceljska gora (prem a Sloveniji).
P u čin o m Jadranskog m ora prolazi m orska granica H rvatske, duga 930 kilo
m etara.
Jadransko m o re je m alo (135.418 km 2) i relativno plitko (1233 m ) ru b n o
m o re S redozem noga m ora, ali zbog svojih hidrogeografskih obilježja i svoga
položaja (duboko se uvlači u europsko kopno) im a vrlo veliko značenje ne
sam o za H rvatsku nego i za neke kontinentalne srednjoeuropske zem lje. O d
u k u p n e površine Jadranskog m ora, na hrvatsko obalno m ore, koje je zajedno
s k o p n en im teritorijem sastavni dio hrvatskog državnog prostora, otpada
31.607 k m 2. O sim ribarstva, pom orstva i turizm a, kao tradicionalnih djelat
nosti, u novije se vrijem e iz Jadranskog m ora, tj. iz njegova po d m o rja dobiva
zem n i plin iz nov o otkrivenih ležišta u sjevernom Jadranu.
H rvatska im a n ajd u žu k o p n en u obalu na Jadranskom m o ru (1777 lem).
Kada se tom e pridoda i dužina obala otoka (4058 km ), tada na H rvatsku,
otpada u k u p n o 5835 lem m orske obale Jadranskog m ora (74% u k u p n e d u ž i
ne). Z račna udaljenost izm eđu najsjevernije i najjužnije točke na hrvatskoj
obali, od ušća D ragonje d o rta O štrog, iznosi 526 km , što znači da je odnos
zračne i stvarne udaljenosti 1 : 3,4 (koeficijent razvedenosti = 3,4), a ako se
uzm e u obzir u k u p n a dužina, uključivši otoke, koeficijent razvedenosti iz
nosi 11,1. T im e hivatska obala ide u red najrazvedenijih u svijetu. R azvede
n o st se ogleda i u b ro jn im otocim a. O d ukup n o 718 otoka, 67 je naseljenih.
N ajveći su K rk i C res (po 406 k m 2), zatim Brač (395 lem2), H v ar (300 k m 2),
Pag (285 k m 2), K orčula (276 k m 2), D ugi oto k (114 km 2) i M ljet (100 k m 2),
a najnaseljeniji K rk (17.600 st.), K orčula (16 200 st.), Brač (14 000 st.), H var
(10.800 st.), Rab (9400 st.), Lošinj (8400 st.), Pag (8400 st.) itd.
Geografski smještaj i položaj

H rvatska je sm ještena izm eđu 42°23’ (otok Galijula u Palagruškoj otočnoj
skupini) i 46°33’ s. g. š. (Ž abnik u M eđ im u rju ) te 13°30’ (rt Lako u Istri) i
19°27’ i. g. d. (Rađevac, dio Iloka). Po svojim geografskim obilježjim a, ona
je sred n jo eu ro p sk o -m ed iteran sk a zem lja, sm ještena na d o d iru panonskog,
dinarskog, jad ran sk og i predalpskog prostora. Takve odrednice njezina
sm ještaja u p u ću ju na različitost prirodno-geografskih, ali i d ru štv en o -p o v i-
je s n ih obilježja p ojedinih dijelova. U tom se sm islu m ogu izdvojiti tri velike
cjeline ili regije.
ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA HRVATSKE 5
Panonsko-peripanonska regija najprostranija je i naj m no g o lju d n ija p riro d n a

regija H rvatske. N a 54,4 posto teritorija živi 67,2 posto stanovništva. U
p riro d n o -g eo g rafsk o m sm islu to je i najraznovrsnija hrvatska regija. Č in e je
prava panonska ravnica visine do 100 m etara, peripanonski p ro sto r s m anjim
ravnicam a i p o b rđ im a do 500 m etara visine i nekoliko izdvojenih gora viših
od 500 m etara. G rađena je uglavnom od tercijarnih i k vartarnih naslaga,
bogatih p lo d n im tlom , tako da su se tu razvila i naša najvažnija p oljo
p rivredna p o d ru čja (Slavonija). Je d in o u ju ž n o m dijelu, na d o d iru s gorskom
H rv atsk o m (K ordun) prevladava krški reljef. Više od 50 posto u k u p n o g
teritorija otpada na obradivo zem ljište. O vdje se nalaze i glavna ležišta nafte
i zem n o g plina u H ivatskoj (savska i dravska potolina). O va se regija dijeli
na sred išn ju i istočnu H rvatsku. Središnja H rvatska je peripanonski p ro sto r
s riječn im dolinam a, po b rđ im a i goram a (Z um beračka gora s v rh o m Svetom
G ero m , 1181 m , zatim Ivanščica, M edvednica, S am oborska gora, S trahin-
ščica, Plešivica i dr.), a u istočnoj H rvatskoj prevladava pravi p anonski p ro
sto r na istoku (ravnica), a prijelazni na zapadu, gdje se izdiže nekoliko gora
do 1000 m (P sunj, Papuk, K rndija, Dilj i dr.). U brežuljkastim krajevim a
prevladavaju raštrkana, a u nizinam a i riječnim dolinam a zbijena naselja.
Središnja H rvatska najvažniji je dio H rvatske u p ro m e tn o m , dem ografskom
i go spodarskom sm islu. P osebno je važna uloga glavnoga grada Z agreba
(683.000 st.), je d n o g od najvažnijih p ro m e tn ih čvorišta u ovom dijelu E u
rope. U Z ag reb u se križa devat važnih p ro m e tn ih sm jerova, od kojih su neki
i dijelovi tran seu ro p sk ih p ro m e tn ih koridora. O stali su veći gradovi O sijek
(91.000 st.), Slavonski B rod (57.000 st.), Karlovac (49.000 st.), Sesvete
(43.000 st.), V araždin (41.000 st.), Sisak (37.000 st.), V inkovci (34.000 st.),
Velika G orica (33.000 st.), B jelovar (27.000 st.), K oprivnica (25.000 st.),
V ukovar (24.000 st.), Požega (21.000 st.) i Đ akovo (20.000 st.).
G orsko-planinska regija p o vršinom je najm anja i najslabije napučena regi
ja. D ijeli se na G orski kotar, Liku i prijelazni p ro sto r O gulinsko-plaščanske
udoline. N a 14 posto državnog teritorija živi sam o 2,1 posto u k u p n o g sta
novništva. Takva vrlo rijetka naseljenost posljedica je n ep o v o ljn ih p riro d n o -
geografskih, ali i d ru štv en o -g o sp o d arsk ih faktora. T o je , naim e, relativno
visok krški p ro stor, građen p retežn o od m ezozojskih vapnenaca, nepovoljan
za in tenzivnije gospodarsko iskorištavanje. Sastoji se od nizova visokih gora
i planina m eđ u so b n o odvojenih dolinam a i poljim a u k ršu (Ličko, Gacko,
Krbavsko, O g u linsko, Plaščansko, K oreničko, G račačko, D elničko i dr.).
O brad iv o je sam o 11 posto površine, uglavnom u poljim a u kršu i riječnim
dolinam a, a p o d šu m am a je 50 posto teritorija. G ospodarstvo je ograničeno
na ekstenzivno ratarstvo, stočarstvo i tradicionalno šum arstvo te drvnu in
dustriju. Stoga se tu nisu razvila ni veća naselja. Ističu se O g u lin (8800 st.),
6 E kološki leksikon
G ospić (5800 st.), D elnice (4500 st.), O točac (4300 st.), Gračac (2600 st.),
V rbovsko (1900 st.), Ravna G ora (1900 st.), B rinje (1700 st.), Lički O sik
(1700 st.), Plaški (1600 st.) i K orenica (1500 st.). O stala naselja im aju m anje
od 1000 stanovnika, a većina i m anje od 100, s tendencijom daljnjeg sm a
njivanja uslijed općih negativnih dem ografskih procesa. N o g o rsk o -p lan in -
ska regija ldjučna je u sm islu pro m etn o g povezivanja hrvatskih krajeva.
D inarski gorski niz na to m je području najuži i najprohodniji, s nekoliko
planinskih prijevoja preko kojih prolaze ceste i željezničke pruge koje pove
zuju p an o n sk o -p erip an o n sk i i prim orski dio H rvatske. B udući da su te
p ro m etn ice stare i ne odgovaraju zahtjevim a današnjeg vrem ena, pristupilo
se njihovoj m odernizaciji, što je je d a n od preduvjeta b u d u ćeg razvoja i
djelom ične revitalizacije toga kraja. T a regija također im a dobre m ogućnosti
za razvoj turizm a.
Mediteranska regija ili hrvatsko primorje obuhvaća 31,6 posto površine i 30,6
posto stanovništva H rvatske. U z d u ž n o se dijeli na otoke, usko obalno p o
dručje i zaleđe, a u sm jeru sjever-jug uobičajena je podjela na sjeverno
hrvatsko prim orje, u koje se ubrajaju Istra, K varner, P odvelebitsko prim orje
i pripadajući im otoci, te ju ž n o hrvatsko prim orje, tj. D alm aciju. V apnenačke
je građe, obilježava je krški reljef i hidrografija s m alo plodnog tla (oko 15
posto površine), ograničenog na flišna područja i polja u kršu. P ro sto r je to
p osebno pogodan za vinogradarstvo i uzgoj m editeranskih kultura. N a j
važnija se flišna područja nalaze u unutrašnjoj Istri, V inodolu, na otocim a
K rku i R abu, u R avnim kotarim a, Kaštelima, Poljicama, M akarskom p rim o r
j u i Konavlim a. Važno poljoprivredno područje je i delta N eretve, a u zaleđu,
tj. D alm atinskoj zagori, ističu se polja u kršu, ponajprije Sinjsko i Im otsko.
M editeranska regija je najranije urbanizirana regija u H rvatskoj, gdje su
nastali najstariji hrvatski gradovi, jo š za razdoblja grčke i kasnije rim ske
kolonizacije. N ajstariji centri nastali su na obalam a nekih dalm atinskih o to
ka, a kasnije se naseljenost proširila i na kopneni dio. T reba sp o m en u ti grčke
naseobine Issu (Vis), Pharos (Stari G rad na H varu), K orkyru M elainu (K or
čula), T ra g u rio n (Trogir) i dr., a u rim sko doba d o m in an tn o je značenje,
u n u ta r relativno guste m reže gradova, imala Salona (Solin), tada najveći grad
na istočnoj obali Jadrana (oko 60.000 stanovnika). H rvatsko je prim orje,
zahvaljujući dugoj urbanoj tradiciji, slabijim m ogućnostim a iskorištavanja
zaleđa zbog nepovoljnih p riro d n ih uvjeta (krš) i, povezano s tim , utjecajim a
procesa litoralizacije, tj. prem ještanja stanovništva i gospodarskih djelatnosti
na obalu, ostalo sve do danas najurbaniziraniji dio H rvatske. N ajveći gradovi
su: Split (174.000 st.), Rijeka (143.000 st.), Z adar (69.000 st.), P ula (58.000
st.), Š ibenik (37.000 st.), D u b ro v n ik (30.000 st.), Solin (16.000 st.), Rovinj
(14.000 st.), M etković (13.000 st.), M akarska (13.000 st.), Sinj (11.000 st.),
K nin (11.000 st.), T ro g ir (11.000 st.) i P oreč (10.000 st.). D anas prim arn o
značenje u razvoju prim orske H rvatske im a tu rizam pa se naša obala ubraja
m eđ u važnije turističke regije Sredozem lja. N o ne treba zanem ariti n i in d u
striju pa ni neke druge djelatnosti (ribarstvo, pom orstvo, poljoprivreda i dr.).
O sn o v n a odrednica geografskog položaja H rvatske je st kontaktnost, i to
na d o d iru različitih europskih civilizacijskih krugova. N a terito riju H rvatske
p rožim aju se i sukobljavaju tri civilizacijska kruga: srednjoeuropski, sredo
zem n i i jugo isto čnoeuropski, što je utjecalo i utječe na obilježja njezina
povijesno-geografskog i d ru štveno-gospod arskog razvoja (Klem enčić,
1992.). U tjecaji srednjoeuropskog civilizacijskoga kruga dopiru u H rvatsku
sa sjevera, preko N ijem aca, A ustrijanaca i M ađara (katoličanstvo, ah i p ro te
stantizam i židovstvo), utjecaji sredozem nog sa zapada, prvenstveno preko
Talijana (katoličanstvo), a utjecaji ju g o isto čn o eu ro p sk o g (tzv. »balkanskog«)
s istoka i jugoistoka, tj. preko Srba (pravoslavlje) i T u rak a (islam). Z b o g toga
se za H rv atsk u m ože reći da se nalazi na razm eđi Istoka i Zapada. Takav se
položaj, zbog njihovih čestih sukoba u prošlosti, negativno odražavao na
razvoj i teritorijalni integritet H rvatske. H rvatskom je dugo v rem ena prola
zila vojna granica izm eđu dvaju svjetova, koja je om etala norm alan razvoj, a
gotovo 900 godina (1102. — 1991.) nije bila sam ostalna, nego je pripadala
različitim d ržavnim zajednicam a.
U p ro m etn o -g eo g rafsk o m sm islu, H rvatska je križišna i tranzitna zem
lja. N jo m e prolaze neki važni transverzalni i longitudinalni p ro m etn i kori
dori m eđ u n aro d n o g značenja. N ajvažniji su Beč — Z agreb — Split, B u d im
pešta — Z agreb — Rijeka, posavski koridor, bosansko-neretvanski, jadranski
i neki drugi, m anje važni. T im koridorim a prolaze važne transeuropske
p ro m etn ice koje im aju veliko značenje i za povezivanje naših krajeva. U tom
se pogledu posebno svojim značenjem izdvaja središnja H rvatska, koja im a
najpovoljniji položaj s ob ziro m i na oblik nacionalnog teritorija i na sm jerove
glavnih prom etnica.
H rvatska je tranzitna zem lja za neke ko n tin en taln e europske zem lje
(p o p u t M ađarske, A ustrije, Č eške, Slovačke, pa i Srbije) koje nem aju vlastiti
izlaz na m ore, pa najbliži izlaz ostvaruju preko H rvatske. P osebno su u tom
sm islu važne naše luke, kao završne, o d n o sn o početne točke na p ro m etn im
k orid o rim a koji vode od tih zem alja prem a Jad ranskom m o ru . B osna i
H ercegovina je p rito m neobično važna i za povezivanje p ojedinih dijelova
H rvatske, npr. istočne H rvatske i ju ž n o g hrvatskog prim orja, je r zbog oblika
državnog teritorija H rvatske najkraće veze izm eđu tih dijelova prolaze u p ra
vo kroz n ju (b o sansko-neretvanski koridor). Stoga se m ože reći da H rvatska
i B iH u p ro m etn o -g eo g rafsk o m sm islu čine je d n u cjelinu.
E kološki leksikon
B rodskim je vezam a povezana s Italijom , a D unavom , koji kroz H rv a t

sku protječe ru b n o, sudjeluje u europskom un u trašn jem plovnom putu.
Prirodno geografska obilježja

H rvatska je p retežno nizinska zemlja. Više od polovice površine (53,4%)
otpada na visine do 200 m etara. U tu su kategoriju, osim pravih nizina,
uključena i niža pobrđa, predgorske stepenice te lesne i krške zaravni. O ko
četvrtine teritorija (25,6%) im a obilježja brežuljkastih krajeva i pobrđa (2 0 1 -
500 m ), oko petine (20,8%) su gore (501-1000 m , 17,1%) i sredogorja
(1001-1500 m , 3,7%), a sam o 0,2 posto su visokoplaninska područja (iznad
1500 m ). M eđ u potonje pripadaju sam o najviši dijelovi D inare (D inara, 1831
m , najviši v rh H rvatske), K am ešnice, Biokova, Velebita, Plješivice, Velike
Kapele, Risnjaka, Svilaje i Snježnika. U geom orfološkom sm islu H ivatska
pripada euroazijskom reljefnom sustavu m lađeg ulančanoga gorja, odnosno
dio je njegove zapadne, sredozem ne oblasti (Bognar, 1992). U p an o n sk o -
p erip an o n sk o m dijelu prevladava fluviodenudacijski i fluvioakum ulacijski
reljef, a u go rsk o -planinskom i p rim orskom dijelu krški i fluviokrški reljef.
O sn o v n i klim atski čim benici H rvatske su njezin smještaj u um jeren im
geografskim širinam a te opća geografska raspodjela kopna i m ora (Filipčić,
1992.). N alazi se u pojasu izm eđu euroazijskoga kopna i sjeverne Afrike,
o d n o sn o sjevernog A tlantika i S redozem nog m ora, što utječe na obilježja
zračnih m asa koje dolaze u H rvatsku. N je n najveći dio im a u m jeren o k o n
tin en taln u ili u m jereno toplu vlažnu klim u. Cijeli p anonsko-peripanonski
prostor, najveći dio sjevernog prim orja i veliki dio gorske H rvatske, kao
p odručja ove klim e, m eđ u so b n o se klim atski razlikuju s obzirom na term ička
obilježja ljeta — zapadna Istra, kvarnersko prim orje i otoci te najistočniji dio
H rvatske im aju vruća, Panonska zavala, peripanonski rub, unutrašnja Istra i
m anji dijelovi gorske H rvatske (polja u kršu i zavale) im aju topla, a najveći
dio gorske H rvatske im a svježa ljeta. Preostali dio prim orja i ju ž n a Lika im aju
sred o zem n u klim u (također s različitim varijantam a, ovisno o ljetnim tem
peraturam a), a planinsku ili sn ježn o -šu m sk u klim u im aju sam o najviši dije
lovi Like i G orskoga kotara.
Povezano s klim atskim obilježjim a razvile su se i klim atogene biljne
zajednice u H rvatskoj. U p rim orskom pojasu rastu kserofitne vrste tvrdoga
kožnatog lišća, prilagođene su h im v ru ćim ljetim a i blagim kišovitim zim am a.
T o su šum e crnike (česvine), danas rijetko očuvane, te zim zelene šikare
(m akija i garig). N a zonu crnike nadovezuju se listopadne šum e hrasta
m ed u n ca i bjelograba, koje se prostiru u u nutrašnjost do dinarskih planina.
U u n u trašn jo sti Brača, H vara i Pelješca raste crni bor. N ajveći dio k o n tin en
talne H rvatske zona je hrasta kitnjaka i običnoga graba. U istočnoj se H rv a t
skoj one m iješaju sa šum am a hrasta sladuna i cera, koje dom iniraju u kraj
n jem istočnom dijelu. U najnižim , poplavnim dijelovim a nekad su bile
raširene poznate šum e hrasta lužnjaka (tzv. »slavonske šume«). N jih o v je
areal m elioracijam a danas znatno sm anjen. U višim dijelovim a H rvatske
prevladavaju bukva i jela, a u najvišim m unjika i klekovina.
O petrografskoj podlozi i klim i ovisi tlo. N ajkvalitetnije i najplodnije
naše tlo je crnica. O n a je tipična za lesne ravnjake istočne H rvatske. P rem a
zapadu prevladavaju sm eđa tla, a u gorskoj H rvatskoj gdje im a najviše pada
lina tipična su isprana, sirom ašna i kisela tla — podzoli. U sred o zem n o m
pojasu na vapnencim a su raširene crvenice i sm eđa tla.
U hidrogeološkom sm islu H rvatska se dijeli na k o n tin en taln u i p rim o r
sku (R iđanović, 1992.); u kontinentalnoj prevladava površinsko otjecanje
voda, a u prim orskoj površinsko i podzem no. G otovo dvije trećine voda
(62%) otječe p rem a udaljenom C rn o m m o ru , a ostatak (38%) prem a m nogo
bližem Jadranskom . Posljedica je to specifičnog, ru b n o g položaja ja d ra n s k o -
crn om orske razvodnice koja se nalazi u gorskoj H rvatskoj, kao i geoloških
značajki terena. Slijevu C rnoga m ora pripadaju naše najveće i najdulje rijeke:
Sava (562 la n u H rvatskoj), D rava (305 km u H rvatskoj), Kupa (296 lem),
D u n a v (188 k m u H rvatskoj) i dr. O n e većinom teku ru b o m hrvatskog
teritorija, po seb no u istočnoj H rvatskoj. M anjeg su pada i m irnijeg toka.
N ajveća koncentracija tekućica je u središnjoj H rvatskoj. O k o sn icu čini
rijeka Sava, čiji su najvažniji pritoci Kupa, Sutla, K rapina, Lonja i Orljava.
P rim o rsk e su rijeke kraće, im aju m anja porječja, veće padove i pogodnije
su za h id roenergetsko iskorištavanje (C etina, Krka, N eretva, Z rm an ja i dr.).
P o značenju i svojim specifičnostim a posebno se ističe C etina, koja teče
središnjim dijelom krškog područja i najdulja je rijeka prim orske H rvatske
(101 km ). Specifična je po velikim razlikam a izm eđu količine padalina na
po v ršin sk o m dijelu toka i veličine prosječnih protoka. T e razlike u p u ću ju na
veliko pritjecanje podzem ne vode iz udaljenijih krških krajeva. H idrološko
je porječje C etin e površinom od 3725 la n 2 četiri puta veće od topografskog
poiječja. O n o prelazi planinski okvir D inare i K am ešnice i obuhvaća dio
podzem lja B osne i H ercegovine (Livanjsko, G lam očko, K upreško i D uva-
njsko polje). P rim orske se rijeke hidroenergetski iskorištavaju jo š od kraja
XIX. stoljeća pa j e tako grad Šibenik na osnovi hidroenergije s rijeke Krke
već 1.895. godine dobio električnu rasvjetu, prije nego L ondon. V ode p ri
m o rsk ih rijeka, (C etina i N eretva) zbog svoje se kakvoće služe također za
v o d o o p sk rb u b ezvodnih dalm atinskih otoka (za sada sam o Brača te dijelova
Šolte, H vara i K orčule) (N ac. program razvitka otoka, 1997).
N ajveća hrvatska jezera nalaze se u prim orskom području. P ovršinom

je najveće V ransko jeze ro kod Biograda (30,7 k m 2), a o b u jm o m V ransko
jeze ro na C resu. O ba su jezera kriptodepresije je r im je dno ispod, a površina
iznad razine m ora. V ransko jezero na C resu najveći je priro d n i rezervoar
slatke vode na našem kršu. N astalo je u slabije propusnoj dolom itnoj udolini,
a vo d o m opskrbljuje otoke C res i Lošinj. N ajveća um jetna jezera su P eručko
(13 k m 2) na rijeci C etini i V araždinsko na rijeci Dravi (10,1 k m 2).
O d ostalih naših m anjih jezera treba spom enuti Plitvička jezera u Lici,
naša najpoznatija i turistički najatraktivnija jezera, proglašena 1949. godine
nacionalnim parkom , zatim Veliko i M alo jezero na zapadnom M ljetu (na
cionalni park od 1960.), jezera kod Im otskog (C rveno, M o d ro , Galipovac i
dr.) i Baćinska jezera kod Ploča.
Demografska i gospodarska obilježja

H rvatska je naseljena od pretpovijesnih vrem ena o čem u svjedoče m n o g o
brojni arheološki ostaci (npr. spilja krapinskog pračovjeka iz starijega kam e
no g doba, V učedol kod V ukovara iz m lađega kam enog doba i m nogi drugi).
U p red rim sk o m razdoblju tu su živjela ilirsko-keltska plem ena (H istri, Li-
b u rn i, Japodi, D elm ati i dr.), a osnutak grčkih i rim skih kolonija na Jadranu
i njihovo širenje prem a rim skoj granici na Dravi, Savi i D u navu početak je
pisane povijesti o H rvatskoj. N a k o n antike, u srednjem vijeku, pokreću se
velike seobe naroda kada su na teritorij današnje H rvatske doselili H rvati.
N a k o n toga, od razvijenog srednjeg vijeka do danas, zbog vrlo često tu rb u -
len tn ih povijesnih zbivanja događale su se velike prom jene u naseljenosti
H rvatske, posebno kao posljedica osm anlijskih prodora (14. — 17. st.) i
njihova povlačenja (od 18. stoljeća) te kao posljedica svjetskih i drugih ratova.
D anašnja stru k tu ra stanovništva, prije svega nacionalna, posljedica je upravo
tih gibanja.
R edoviti popisi stanovništva na teritoriju H rvatske provode se od 1.857.
godine. T ada je na današnjem po d ru čju H rvatske živjelo oko 2,1 m iliju n
stanovnika ili 38,6 stanovnika na kvadratnom kilom etru. Ratovi, epidem ije,
gospodarske krize i neki drugi, m anje važni čim benici utjecali su na fluktua
cije stanovništva do danas. N jim a su u većoj ili m anjoj m jeri bili pogođeni
gotovo svi dijelovi H rvatske. Stoga je em igracija i njezine popratne pojave
(sm anjenje p riro d n o g priraštaja, starenje stanovništva i dr.) izrazito usporila
porast broja stanovnika pa se u otprilike 150 godina od prvog popisa do danas
broj stanovnika jedva udvostručio. Iseljavanje je najviše pogodilo b rd sk o -
planinski (Lika, G orski kotar) i otočni prostor, ali i većinu ostalih krajeva.
Procjenjuje se d a je sam o u razdoblju od 1857. — do 1948. H rvatska izgubila

oko 1,3 m ilijuna stanovnika (iseljavanjem 550.000, epidem ijam a u drugoj
poloviciX IX . st. 230.000, P rvim svjetskim ratom 163.000 i D ru g im svjetskim
rato m 365.000) (N ejašm ić, 1991.). U razdoblju nakon D rugoga svjetskog
rata (1948.-81.) H rvatska je iseljavanjem izgubila daljnjih 300.000 stanovni
ka, što znači d a je iseljavanjem H rvatska od 1857. do 1981. izravno izgubila
oko 850.000 stanovnika. Iako se tu ubraja i etnički nehrvatsko stanovništvo,
koje se iselilo uglavnom iz političkih razloga nakon D rugoga svjetskog rata,
gotovo 90 posto iseljenika bili su H rvati (N ejašm ić, 1991.). B udući da se
iseljavalo većinom m lađe stanovništvo, em igracija je imala indirektne pos
ljedice i na sm anjenje p rirodnog priraštaja. P rocjenjuje se d a je izvan H rv a t
ske na početku 9 0 -ih godina prošlog stoljeća živjelo oko 3,3 m ilijuna H rvata.
O d toga je 1991. u republikam a bivše Jugoslavije živjelo oko m ilijun H rvata
(u B iH 761.000, u Vojvodini 110.000, u Sloveniji 56.000, u Srbiji 51.000
itd.), u S A D -u oko 1,2 m ilijuna, u A ustraliji 260.000, u N jem ačkoj 290.000
itd. (N acionalni program dem ografskog razvitka, 1997.). N o znakovito je da
se broj H rvata u njim a kontin u iran o sm anjuje.
D anašnja je gustoća stanovništva rezultanta različite napučenosti pojedi
n ih h r/a tsk ih krajeva. Z b o g snažnih un u trašn jih preseljavanja javila se izra
zita polarizacija izm eđu seoskih i gradskih naselja te b rdsko-planinskih i
nizinsko-ravničarskih područja. G lavnina naseljenosti (85%) vezana je uz
niže krajeve, do 200 m nadm orske visine. N ajnaseljeniji je središnji dio
H rvatske (109 st/km 2), a najslabije naseljena gorska H rvatska (12 st/km 2).
O stale m akroregije (istočna H rvatska, sjeverno i ju ž n o hrvatsko prim orje)
na razini su ili nešto ispod prosjeka napučenosti H rvatske. N aseljenošću se
ističu šira područja Zagreba (oko 550 st/km 2) i nekih d ru g ih većih gradova
(Rijeka, Split, O sijek, V araždin •— više od 250 st/km 2) te M eđ im u rje i
H rvatsko zagorje. Vrlo su rijetko naseljeni Lika, G orski kotar, K ordun, u n u
trašnja Istra i većina otoka, a tek nešto gušće O gulinsko-plaščanska udolina,
Banovina, M oslavina, zapadna i sjeverozapadna Slavonija, Baranja i dijelovi
D alm atinske zagore.
D em ografski razvoj H rvatske ušao je u posttranzicijsko razdoblje je r su
se stope m ortaliteta i nataliteta toliko sm anjile da se p riro d n i priraštaj pri
bližio nultoj vrijednosti, a u nekim godinam a posljednjeg desetljeća XX.
stoljeća čak je zabilježen i prirodni pad stanovništva, dakle više u m rlih negoli
ro đenih. U k u p a n se broj stanovnika u razdoblju od 1991. do 2001. sm anjio
oko 400.000, što je posljedica pojačanog iseljavanja i sm anjenog prirodnog
priraštaja u vrijem e D om ovinskog rata.
P rem a nacionalnom sastavu, H rvatska je nacionalna država je r je u njoj
1991. živjelo 78 posto H rvata, 12 posto Srba, 2 posto »Jugoslavena« i 8 posto
ostalih (Talijani, M ađari, Česi, Slovaci i dr.). Doseljavanje etničlđh skupina

u posljednjih nekoliko stoljeća bilo je potaknuto različitim razlozim a. U
doba turskih osvajanja doselilo se najviše vlaškog i srpskog stanovništva. T o
je stanovništvo kasnije bilo uključeno u obram beni sustav V ojne krajine.
N a k o n povlačenja T uraka austrijske su vlasti na djelom ično ili p o tp u n o
opustjela područja izm eđu D rave i Save naseljavale gospodarski naprednije
C ehe, M ađare, N ijem ce, Slovake i drugo stanovništvo kako bi unaprijedile
p oljoprivrednu proizvodnju i uvele neke nove djelatnosti (ribnjačarstvo,
industrija i dr.). Sve je to uvjetovalo današnju prilično šaroliku naro d n o sn u
stru k tu ru sp o m en u tih hrvatskih krajeva, dok su područja koja su bila izvan
izravnih ratn ih zbivanja zadržala nacionalno hom ogeniju stru k tu ru . Jača su
doseljavanja nehrvatskog stanovništva (Bošnjaci, Srbi...) bila zabilježena i u
doba industrijalizacije, nakon drugog svjetskog rata, i to ponajviše u in d u
strijska središta.
N a razvoj hrvatskoga gospodarstva utjecali su različiti faktori, od prirod-
no-geografskih, društveno-geografskih, p rom etnih, povijesnih do politič
kih. S o bzirom na obilježja gospodarstva kao posljedicu m eđuzavisnosti i
kom pleksnosti tih faktora, m ože se izdvojiti nekoliko etapa razvoja: 1. o b rt-
n ičk o -m a n u fak tu rn o razdoblje, 2. m an u fak tu rn o -in d u strijsk o ili željeznič
ko, 3. razdoblje izm eđu dva svjetska rata, 4. realsocijalističko razdoblje i 5.
razdoblje tržišnoga gospodarstva (Feletar, Stiperski, 1992.).
G lavna je gospodarska djelatnost u H rvatskoj industrija, u kojoj je 1998.
radila četvrtina zaposlenog stanovništva, a u vrijednosti b ru to dom aćeg p ro
izvoda je sudjelovala sa oko 17 posto (Statistički ljetopis 1999.). P rem a broju
zaposlenih d o m in iraju prehram bena i tekstilna, a slijede m etaloprerađivačka,
kem ijska, drvna industrija i strojogradnja. Počeci razvoja industrije sežu jo š
u kraj XIX. stoljeća, no d o m in an tn o m granom djelatnosti postala je tek u
drugoj polovici XX. stoljeća. O d tada je , pod utjecajem industrijalizacije, ali
i uslijed jačanja tercijarnog i kvartarnog sektora djelatnosti, došlo do jačega
socijalnog prestru k turiranja stanovništva, tj. do prijelaza stanovništva iz p o
ljoprivrede u nepoljoprivredne djelatnosti. Još 1948. godine u H rvatskoj je
živjelo 63,4 posto poljoprivrednog stanovništva, ali se taj udio do 1991.
sm anjio na sam o 9,1 posto. Istovrem eno se pojačala urbanizacija pa se udio
gradskog stanovništva povećao sa 25 posto na 54,3 posto. Dakle, od 5 0 -ih
godina na djelu je intenzivno preseljavanje na relaciji selo-grad (ruralni
egzodus) pod utjecajem industrijalizacije, s to je prouzročilo brži rast gradova
i ru raln u depopulaciju. O d 7 0 -ih godina, razvojem prom eta, tj. pojačanom
autom obilizacijom , slabi trajno preseljavanje, a sve više jača proces dnevnih
odlazaka na rad. Dakle, zaposleno stanovništvo više ne napušta svoje selo, tj.
m jesto stanovanja, nego se selo, zbog prom ijenjenog načina života svojega
stanovništva, po d utjecajem grada urbanizira. Taj je proces najizraženiji u

okolici velikih gradova i centara rada, posebno Zagreba, O sijeka, Rijeke i
Splita, a u prim orskim je centrim a pojačan litoralizacijom .
O d ostalih djelatnosti treba posebno sp o m en u ti turizam . H rvatska im a
turističku tradiciju dulju od 100 godina. Počeci tu rizm a sežu u d ru g u po lo
vicu XIX. stoljeća kad je u H varu (1.868.) osnovano prvo društvo turističkog
karaktera (Pepeonik, 1.992.). O sim vrlo povoljnih prirodno-geografskih ob i
lježja i bogatoga k u ltu rn o -p o v ijesn o g naslijeđa, razvoju turizm a pridonijele
su i dobre p ro m etn e veze s em itivnim turističkim zem ljam a, na početku
parobrodske, a kasnije u m nogo jačoj m jeri željezničke. Z ahvaljujući izgrad
nji željezničkih pruga od Postojne do Rijeke (ogranak austrijske Ju ž n e že
ljeznice Beč — T rst) i od B udim pešte do Rijeke (1.873.) razvila su se prva
važnija turistička središta na našem sjevernom prim o rju — najprije O patija,
zatim C rikvenica, a u ju ž n o m se dijelu prim orja turistički razvio D ubrovnik.
N a k o n 2. svjetskog rata počinje razdoblje m asovnog turizm a, a dolasku
dom aćih i in o zem n ih turista pridonijela je izgradnja Jadranske m agistrale
1964. godine. D anas su najvažnije hrvatske turističke regije zapadna Istra (s
P orečom , R ovinjom , P u lo m i dru g im središtim a), M akarsko prim orje, D u
brovačko p rim o rje, zatim otoci Lošinj, H var i dr. T u rizam se, iako u m anjim
razm jerim a, razvija i u k o n tin en taln o m dijelu H ivatske. O sim gradova, koji
se ističu svojim k u ltu rn o -p o v ijesn im sadržajim a, u turističkom su sm islu
važne i toplice (Krapinske, Stubičke, V araždinske, T uheljske, D aruvarske,
Bizovačke, T o p u sko, Lipik i dr.) sa svojom lječilišno-kupališnom p o nudom .
Posebna vrijed n ost H rvatske su njezini nacionalni parkovi i ostala posebno
zaštićena područja prirode. H rvatska im a osam nacionalnih parkova; osim
sp o m en u tih Plitvičkih jezera i M ljeta, to su Paklenica, Risnjak, K ornati,
B rijuni, Krka i Sjeverni Velebit. Bijele i Sam arske stijene na Velikoj Kapeli
proglašene su strogim rezervatom , a Kopački rit na sutoku D rave i D unava,
M edvednica, V elebit, Biokovo, uvala Telašćica na D u g o m otoku i Lonjsko
polje parkovim a prirode.
M aksim alan turistički p ro m et H rvatska je im ala u drugoj polovici osam
desetih godina XX. stoljeća (1.987 — 10,5 m ilijuna, 1.988, — 10,4 m ilijuna),
a najviše stran ih turista posjetilo je H rvatsku 1.988. (5,9 m ilijuna, od čega
2,1 m iliju n N ijem aca, 862.000 Talijana, 599.000 Austrijanaca, 474.000 B ri
tanaca, 352.000 N izozem aca itd.). N a k o n toga, u prvoj polovici 9 0 -ih godina
turistički p ro m e t bio je vrlo slab zbog ratnih zbivanja (2-3 m ilijuna), a tek
krajem desetljeća zabilježen je vidljiviji oporavak (1.998 — 5,5 m ilijuna), ali
jo š daleko od najboljih godina. Iako turizam ni u turistički razvijenijim
državam a u u k u p n o m d ruštvenom p roizvodu ne sudjeluje sa više od 5 posto,
a u H rvatskoj i s m nogo m anje, ipak je to je d n a od najvažnijih gospodarsldh
djelatnosti je r od tu rizm a in direktno žive i m nogi koji se bave dru g im

djelatnostim a (prijevoz, trgovina, proizvodnja hrane i dr.).
Sveukupno, u stru k tu ri djelatnosti po sektorim a u H rvatskoj dom iniraju
tercijarni i kvartarni sektor, zatim slijedi sekundarni, a najslabije je zastupljen
p rim arn i sektor.
L IT E R A T U R A I IZ V O R I
Bognar, A. (1992): G eom orfološke osobine Republike H rvatske, Geografski ho rizo n t 2, str.
16-25, Zagreb
Feletar, D., Z. Stiperski (1992): Gospodarska obilježja Hrvatske, Geografski h orizont 2, str.
76-81, Zagreb
Filipčić, A. (1992): Klima Hrvatske, Geografski h orizont 2, str. 26-35, Zagreb
Klemenčić, M . (1992): Geografija H rvatske, Geografski horizont 2, str. 7-1 5 , Zagreb
N acionalni program dem ografskog razvitka (1997), M inistarstvo razvitka i obnove, Zagreb
N acionalni program razvitka otoka (1997), M inistarstvo razvitka i obnove, Zagreb
N ejašm ić, L (1991): Depopulacija u H rvatskoj: korijeni, stanje, izgledi; G lobus, Zagreb
Pepeonik, Z. (1992): T u rizam H rvatske, Geografski h orizont 2, str. 109-114, Zagreb
Popis stanovništva 2001: Prvi rezultati po naseljima, Statističko izvješće 1137, D Z S , Z agreb
Riđanović, J. (1992): H idrogeografske značajke Hrvatske, Geografski ho rizo n t 2, str. 36-48,
Zagreb
Statistički ljetopis 1999, D Z S , Zagreb
Z em ljopisni atlas Republike H rvatske (1992), Školska knjiga, Leksikografski zavod »Miroslav
Krleža«, Zagreb
ZNANSTVENE OSNOVE
EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I
OKOLIŠA
Prof. đr. SC. Vjekoslav Glavač, Villach, Austrija
D E F IN IC IJA E K O L O G IJE
Radi lakšeg razum ijevanja znanstvenih sadržaja ekologije, na kojim a se tem e
lje zaštita p riro d e i zaštita okoliša, po treb n o je u ovom kratkom uvodu
podsjetiti i u najkraćim crtam a pobliže objasniti njezine osnovne zadaće,
pred m ete istraživanja i postignuta saznanja. Ekologija (grč. »oikos«, dom ,
kuća, nastam ba, obitavalište, stanište ili dom aćinstvo i »logos«, znanje, govor
ili sm isao) je s t znanost o dom aćinstvu prirode, o m eđ u so b n im odnosim a i
utjecajim a žive i nežive prirode, o ovisnosti živih bića i njihove životne
sredine. U to m j u je sm islu prvi p u t sp o m en u o njem ački biolog E. H aeckel
1866. godine. U d ru g o m dijelu njegove knjige »G enerelle M o rp h o lo g ie der
O rganism en« naći će čitatelj na stranici 286. sljedeću definiciju: »Pod eko
logijom razum ijevam o cjelokupnu znanost o odnosim a organizm a prem a
vanjskom svijetu, u koji u širem sm islu ubrajam o sve egzistencijalne uvjete.
O n i su djelom ice organske, djelom ice anorganske prirode.« U svom kasni
je m djelu »N atiirliche Schopfungsgeschichte« (B erlin 1875., str. 645.) razu
m ijeva po d ekologijom »vrlo raznolike i isprepletene odnose organizam a
p rem a okolišu, prem a organskim i anorganskim životnim uvjetim a; tako
zvanu ek o n o m iju prirode, uzajam ne odnose svih organizam a, koji žive za
je d n o n a je d n o m te istom staništu.«
Kako se danas term in »ekologija« upotrebljava u m n o g o širem sm islu, i
to u sm islu v rlo opsežnog strukovnog područja, m ogli bism o potkrijepiti
aktualnost ove definicije s nekoliko izvadaka iz poznatijih udžbenika,
rječnika i enciklopedija.
... ecology is defmed as the study o f the relation o f organisms to their environment, or
the science o f the interrelations between living organisms and their environment. Study of
thestructure andfiunction o j nature (E. P. Odum: Fundamentals ofEcology. 3th ed.,

Saunders Co., Philadelphia 1971).
Die Okologie beschaftigt sich ganz allgemein mit den Beziehungen der lebenden
Organismen untereimnder und mit ihrer unbelebten Unnvelt (Walter H., Breckle S.
-W .: Okologie der Erde. Bd. 1, 2. Aufl., G. Fischer Veri., Stuttgart 1991).
... ecology — the branch ofbiology that deals ivith the relations betiveen living organisms
and their environment: the complex of relations betiveen a speciftc organism and its
enmronment: sociology the study of the relationship and adjustment of human groups to
their geographical and social environments (Webster’s New World Dictionary — o f
american and english, N ew York 1988).
... nach der Defmition von E. Haeckel (1866) eine Wissenschaft, die sich mit den
Wechselbeziehungen der Organismen und ihrer unbelebten (abiot. Faktoren ime Klima,
Boden) und belebten (andere Organismen, Biozonosen) Umivelt befasst soivie mit dem
Stojf- und Energiehaushalt der Biosphdre und ihrer Untereinheiten (z. B. Okosysteme)
(Brockhaus, Die Enzyklopadie, Leipzig—- M annheim 1996).
Ecology, also calleđ bioecology, bionomics, or enviromnental biology, study of the rela-
tionsships betiueen organisms and ali the factors, including other organisms, that make up
their enmronment. Ecology considers organisms at the levels of individuals, populations and
communities (The N ew Encyclopedia Britannica, Chicago, London, Toronto
1986).
Etude des etres vivants enfonction du milieu naturel oii ils vivants enfonction du milieu
naturel oii ils vivent (facteurs physico-chimiques du sol, climat, topographie et site des
stations, concurrence animale et vegetale) (Grand Larousse Encyclopedique, Pariš
1961).
Estuđio des los sistemas constituidos por u m comunidad de especies y el medio en que
viven (Nueva Enciclopedia Larousse, Barcelona — Madrid 1980).
Termine proposto da E. Haeckel (1866) per indicare lo studio delte relazioni tra gli
organismi e ii loro ambiente (Lessico Universale Italiano, Roma 1970).
D anas je ekologija, koja i inače slovi kao najheterogenija i najopsežnija

grana biologije, prerasla u golem o, jedva sagledivo strukovno područje koje
na ovaj ili onaj n ačin zadire u sve pore dru štv en o g života. U javnosti se
uvriježilo vrlo široko poim anje term ina »ekologija«, u kojem više nem a
granica izm eđ u ekološke znanosti, prim ijenjene ekologije, zaštite okoliša,
zaštite prirode, p ro sto rn o g uređenja i zaštite ljudskog zdravlja. S po p u la
rizacijom ekologije postao je term in »ekologija« sin o n im za okoliš. A trib u t
»ekološki« ili p red m etak »eko« uobičajene su i više ne iskorjenjive naznake
za nešto što je u našem okružju »zdravo«, »prirodno«, »neškodljivo«, »potraj-
no«, »na energiji i sirovinam a štedljivo«, »nešto što ne opterećuje ili ne
onečišćuje ljudski okoliš« i si. U to m se sm islu govori o »ekološkoj poljo
privredi«, »ekološkoj proizvodnji«, »ekološkoj hrani«, »ekološkim porezim a«,
»ekološkim standardim a«, »ekološkim zakonima«, »ekološkoj katastrofi« ili o
»ekopolitici«, »ekoprivredi«, »ekoporezim a«, »ekohrani«, »ekoproduktim a«,
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA 17
»ekoturizm u« itd. U potrebljava se glagol »ekologizirati«, im enica »ekologiza-

cija« kao i pridjev »ekologizirajući«.
T ak o gledajući, posebno je važna zadaća m o d ern e ekologije istražiti i
dokazati antropogene p rom jene u dom aćinstvu prirode, stvoriti kontrolne
m eh an izm e za njihovo praćenje (m onitoring), izraditi pouzdane m odele
sistem skih procesa, pravovrem eno upozoravati odgovarajuće nacionalne i
in ternacionalne institucije na nastale ili m oguće posljedice raznih gospodar
skih zahvata, m jera i uzg red n ih opterećenja, te p ru žiti osnove za etički
opravdane d ru štv en o -p o litičk e odluke za očuvanje okoliša, ljudskog društva,
biljnog i životinjskog svijeta.
R A ŠČ L A M B A E K O L O G IJE
Ž iva i neživa p riroda nedjeljiva je m nog o stru k o povezana i isprepletena
cjelina nastala dugotrajnim koevolutivnim procesim a. P rem a najosnovnijim
geofizičkim značajkam a Z em ljine površine ekologija bi se m ogla podijeliti
na terestričku (kopnenu) i akvatičku (lim ničku i m arinsku) ekologiju. Po sa
držaju, načinu gledanja, znanstvenom pristupu ili prim jeni ekološkog znanja
govori se nadalje o općoj, poredbenoj, teorijskoj i prim ijenjenoj (poljopri
v red n o j, šum arskoj ili urbanoj) ili pak o laboratorijskoj i terenskoj ekologiji.
P rem a vrsti organizam a kojim a se bavi m ože se podijeliti u ekologiju m i
kroorganizam a ili mikrobiološku ekologiju, ekologiju bilja ilifitoekologiju, ekolo
giju životinja ili zooekologiju i ekologiju ljudi ili hum anu ekologiju. Svaka od
n jih m o že se dalje raščlaniti prem a sistem atskim grupam a u bakterio-
ekologiju, algoekologiju, m ikoekologiju, entom oekologiju, ornitoekologiju
itd. O sim toga postoji cijeli niz p riro d n ih i d ru štv en ih znanosti koje u svoje
program e u k lju čuju i vanjski okoliš. T ako se govori prim jerice o ekom orfo-
logiji, ekogenetici, ekokem iji, m olekularnoj ekologiji, antropoekologiji,
ekoetologiji, ekopsihologiji, ekosociologiji ili ekopolitici.
N ajuobičajenija je znanstvena raščlam ba ekologije p rem a stu p n ju orga
nizacije sustava koji se istražuju, prem a veličini i ustrojstvu isječaka živih i
neživih sastavnica biosfere. U to m se sm islu dijeli na ekologiju jed in k e
(autekologiju, idioekologiju ili ekofiziologiju), ekologiju vrste (đemekologiju ili
populacijsku ekologiju), ekologiju životne zajednice (sinekotogiju , biogeo-
cenologiju, »sistem ekologiju« ili ekologiju ekosustava), krajobraznu ekologiju
(geoekologiju) i globalnu ekologiju (planetarnu ekologiju ili holekologiju) (v.
si. 2. 1, objašnjenja i s tim e povezano znanstveno nazivlje).
a) A trtekologija momocen
b) D em ekologija democeH
c) S inekologija ekosistem
d) K ra jo b ra z n a k ra jo b ra z a !
ekologija prostor
e) G lo b aln a ekosfera
ekologija
slika 2 . 1: a) Autekologija (Schroter, 1896.) ili fiziološka ekologija, znanost o međusobnim

utjecajima jedinke neke vrste i njenog okoliša. Monocen = sustav organizam/monotop ;
b) Demekologija (Schvverdtfeger, 1963.) ili populacijska ekologija (Park, 1948.), znanost
o međusobnim odnosima populacije neke vrste i njezina okoliša. Democen = sustav
populacija/demotop; c) Sinekologija (Schroter, 1902.), znanost o heterogenim životnim
zajednicama (biocenozama) i njihovu staništu. Znanost o ekosistemima, »sistemekologi-
ja«, biogeocenologija; Ekosistem ili biogeocenoza = fitocenoza + zoocenoza + mikroce-
noza i njihovo stanište (biotop, ekotop); d) Krajobrazna ekologija (Troll, 1968.) iligeoe/«)-
logija, skup biocenoza u nekom krajobraznom prostoru i njihove životne prilike. Krajobrazni
prostor = skup biocenoza i njihovih biotopa (ekotopa, geotopa); e) Globalna ekologija,
holekologija (Thienemann, 1 956.), planetarna ekologija ili ekosferologija (LaMont Cole,
1 958.), znanost o međusobnim ovisnostima žive i nežive prirode na Zemlji. Ekosfera -
biosfera + hidrosfera, litosfera, pedosfera i atmosfera); <— > unos i iznos, odnos s ostalim
sustavima životnog okružja.
Autekologija
T ak so n o m sk im opisom vrsta, inventarizacijom flore i faune u pojedinim
bioregijam a, biocenološkim istraživanjim a i kartografskim , arealgeografskim
prikazim a dobivam o uvid u autekologiju pojedinih vrsta, uvid u njihovu
ovisnost i povezanost s o d ređ en im klim atskim , orografskim , eđafskim i biot-
skim čim benicim a. P o red b en im istraživanjim a, posebice stojbinski im obil-
nijih vrsta, m ože se otkriti vrlo diferencirana p o d u d arn o st njihova pridolaska
i vitalnosti s o d ređ en im intenzitetim a djelovanja p ojedinih stanišnih faktora
i n jih o v ih kom binacija. Takve nam vrste služe kao bioindikatori p riro d n ih
ili antro p o g en o izm ijenjenih stanišnih prilika.
Autekologija ili ekoftziologija zasniva se najčešće na laboratorijskim ili te
ren sk im pokusim a s jedinicam a p ojedinih vrsta da bi se ustanovio utjecaj
razn ih ekoloških čim benika na pojedina genetska, biokem ijska, fiziološka i
m orfološka svojstva, na u n u tarn je biofizikalne, biokem ijske i m olek u larn o -
biološke procese, na izgled, stru k tu re i funkcije p ojedinih vrsta, na sposob
n o st i način p ro m jene građevnog ustrojstva na razini fenotipa i genotipa.
Ispitivanjem utjecaja pojedinih ekoloških faktora ili njih o v ih kom binacija
žele se naći optim alne i m inim alne životne prilike. N a slici 2.2 shem atski je
prikazan m o n o cen , autekološki sustav jed in k e i njezina okoliša na tem elju
kojeg se m ože naslutiti njegova složenost.
Kod bilja se danas najčešće istražuje utjecaj jačin e i trajanja Sunčeva
svjetla, utjecaj povećanog intenziteta ultraljubičastih zraka, učin ak visokih ili
niskih tem p eratu ra, sm anjene ili povišene zračne vlage, sadržaja raspoložive
vode u tlu, p ro m ijen jen ih koncentracija atm osferskih plinova (S O 2, C O 2,
O 3 itd.), koncentracije vodikovih iona u oborinskoj vodi ili u adsorpcijskom
kom pleksu tla, sm anjene ili povišene koncentracije p o jed in ih hranjivih tvari
u tlu, n ep o sred n ih utjecaja raznih kem ikalija (pesticida) i si. S druge strane
istražuje se utjecaj biljnih jed in k i na okoliš. (Tako se na p rim jer dokazuje da
sam o je d n o odraslo stablo u k u p n e površine lišća od 1.000 m 2 proizvodi 3
m iliju n a litara kisika na godinu, 370 1 na sat, 4.000 kg organske tvari, da
izlučuje 2.500 1 vode transpiracijom , isfiltrira 7.000 kg prašine i aerosola, da
otpalim lišćem i k orijenjem m ijenja fizikalna, kem ijska i biološka svojstva tla
i cijeli niz d ru g ih pojava.) Kod životinja se osim istraživanja utjecaja pojedi
n ih ekoloških čim benika n a biokem ijske i fiziološke procese, njihov izgled 1
građu, velika p o zo rn o st posvećuje životnim pojavam a kao što su m inim alni
životni uvjeti, selekcija, rezistencija, razvoj, razm nožavanje, ponašanje, d o r-
m ancija, biološki ritam , životni krug, razni podražaji (term ički, higrički,
kem ijski, m ehanički, svjetlosni), reakcije na ek strem n e ekološke utjecaje,
slika 2.2: Monocen. Biljna jedinka (Ophrys pauciflora) iz porodice Orhidacesae - kaćuni i
ekološki čimbenici njezina monotopa (VVildermuth, 1994.)
zam jećivanje optičkih, akustičkih i kem ijskih signala, povrem ene ili p erio
dičke m igracije itd.
Kako se računa s oko 30 m ilijuna raznih vrsta (a predm ijeva se jo š p u n o
veći broj) autekološka se istraživanja ponajviše usredotočuju na k u ltu rn o
bilje, dom aće životinje, indikatore kakvoće određenog životnog okoliša, na
d o m in an tn e vrste ugroženih ekosustava, na posebno zanim ljive vrste ili vrste
na tem elju kojih se m ogu naći stanovite prirodne zakonitosti od općeg
značenja.
Demekologija
D em ekologija ili populacijska ekologija istražuje istovrsne, hom otipične or-
ganizm ičke kolektive, njihovu p ro sto rn o -v rem en sk u građu, raznovrsne m e
đu so b n e odnose i životne pojave, kao i sve egzistencijske uvjete koje o m o
gućuju i prate njihovu opstojnost (v. si. 2.1 i 2.3). Pod populacijom razu m i
jevam o skup svih jed in k i neke vrste koje žive na o d ređ en o m p odručju u
o d re đ en o m vrem enu. O n a se najčešće opisuje b rojem jedinka ili veličinom
biom ase po jed inici površine.
N adalje, dem ekologija istražuje građu genom a značajnu za vrstu, na
skupinu gena populacije, genetsku varijabilnost, evolutivne procese (m uta
cija, selekcija, migracija, genetski drift), polim orfizam , evoluciju socijalnih
odnosa, sposobnost reprodukcije, intraspecijsku kom peticiju, p ro sto rn i ra
spored, gustoću, rast, životni vijek i tijek, starosnu stru k tu ru , stopu nataliteta
i m ortaliteta, regulaciju populacije ili sposobnost osvajanja novih teritorija.
O sim toga istražuju se i abiotski i biotski param etri koji nadziru opstojnost,
veličinu i dinam iku populacije, optim alne i m inim alne životne uvjete (topli
na, opskrba vodom , kem izam tla, trofički odnosi, grabežljivci, raspoloživost
resursa, toksična opterećenja, raspoloživost p o treb n ih niša, antropogeni u t
jecaji, preobrazba p riro d n ih ekosustava i si.) i m nogi drugi ekološki čim be
nici.
s l i k a 2.3: Populacija nekog mikroorganizma (A), biljne (B) i životinjske vrste (C) s naznakom
demotopa
Sinekologija (sistemekologija)
U središtu sinekoloških istraživanja je st ekosustav (biogeocenoza) odnosno
životna zajednica (biocenoza) i njezino stanište (biotop ili ekotop) u kojim a
ekologija kao znanost nalazi svoj identitet, svoju zasebnost. O snovni je cilj
ekosustavnih istraživanja (engl. »ecosystem research«, njem . »O kosystem for-
schung«) inventarizirati i tipizirati građu životnih zajednica i njihovih sta
ništa tipičnih za neki krajolik, proučiti m režoliku isprepletenost i m eđ u so b
n u ovisnost živih i neživih sastavnica, upoznati i objasniti u n u tarn je vrem en-
sk o -p ro sto rn e procese, izm jeriti protok energije, proizvodnju biom ase i
kružne tokove tvari, dokazati i prikazati blagotvorne utjecaje na bliže i dalje
okružje, ustanoviti uzroke i posljedice nekadašnjih i sadašnjih vanjslđh utje
caja na njegovo ustrojstvo, sposobnost sam oobnove, sam oorganizacije i sa
m oodržanja (si. 2.4).
N ajvažniji p riro d n i kopneni ekosustavi u H rvatskoj, kao i u ostalim
dijelovim a srednje i jugoistočne E urope, jesu šum ski ekosustavi, koji bi bez
utjecaja čovjeka, bez krčenja i prekom jernog iskorištavanja šum e u pos-
ljednih nekoliko tisuća godina, pokrivali gotovo cijelu površinu. U vid u
njihovu građu, p rim arn u i sekundarnu proizvodnju, protok energije, koli
činu kem ijski vezane energije u biom asi, hranidbene lance i hranidbene
m reže, kruženje bioelem enata i raspored oborina pružaju slike 2.5, 2.6 i 2.7.
N a slici 2.8 naznačeni su procesi spontane progresivne sukcesije i retrogresije
pod utjecajem sječa i požara, procesi koji već tisućljećim a traju u sjevernom
i ju ž n o m hrvatskom p rim orju, u regiji jadranske Hrvatske.
R azm jerno m ale površine pokrivali bi na k o pnenom dijelu H rvatske
akvatički ekosustavi (rijeke, bare, jezerca i jezera). N a slici 2.9 prikazane su
najvažnije sastavnice biocenoze u litoralnom području ekosustava jezerce,
naznačeni h ran idbeni lanci, protok energije i kruženje tvari.
O bradive poljoprivredne površine, već prem a veličini posjeda, pretvore
ne su u više ili m anje kem izirane i tehnizirane agroekosustave, ekosustave u
kojim a čovjek organizira proizvodnju k u ltu rn ih biljaka i uzgoj dom aćih
životinja, o d ređuje vrst i veličinu sastojina, usm jerava tokove energije i
kruženje tvari. B iodiverzitet biocenoze zam ijenjen je m o n o k u ltu ro m (kao i
nepoželjnim korovom i štetnicim a). Sunčeva energija biva nadopunjena
energijom fosilnih goriva koja pokreće strojeve za obradu zem lje, iznos
gnojiva, za sjetvu i žetvu i povrem eno prskanje pesticida. U ro d o m iznesena
biljna hranjiva nadoknađuju se (prekom jerno) u m jetn im gnojivom . Cijeli je
sustav optim iran na što veći urod određ en ih biljnih organa (si. 2. 10.). Slično
j e usm jeren i m asovni, stacionarni uzgoj dom aćih životinja, u kojem u je
proizvodnja zbog upotrebe industrijski proizvedene hrane (i raznih m edika-
2.4: S h e m a p rirod nog ekosustava i osnovn i ciljevi ekoloških istraživanja. A: životna

s lik a
zajed nica (b io ce n o za ); B: stanište (e k o to p ); C : utjecaj životne za je d n ice na stanište ; D:
utjecaj staništa na životnu zajed nicu; E: P ovezan ost s ostalim ekosu sta vim a , unos i iznos
energije, tvari i inform acija
A. Biocenoza 10. Apsorbirana toplina i uz D. Utjecaj staništa na bioce-

nju vezane geofizikalne nozu
1. Sastav biljnih vrsta,
pojave
životinja i mikroorganizama 1. Oblik reljefa
itd.
2. Prostorno ustrojstvo 2. Tip tla, struktura, tekstura i
C. Utjecaj biocenoze na
3. Primarna i sekundarna dubina
proizvodnja organske tvari stanište 3. Raspoloživa hraniva
4. Raznovrsnost organskih spojeva 1. Stvaranje posebne 4. Kapacitet tla za vodu
mikroklime
5. Kružni tijekovi tvari 5. Atmosferski plinovi
2. Smanjivanje intenziteta Sunčeva
6. Hranidbeni lanci i protok zračenja 6. Podzemna voda
energije 7. Stupanj i način onečišćenja
3. Promjene zračnih strujanja
7. Sadržaj energije u biomasi 8. Nadmorskom visinom,
4. Tvorba tla ubrzanim
8. Razmnožavanje trošenjem litosfere ekspozicijom i inklinacijom
9. Prostorno-vremenska uvjetovane promjene klimatskih
5. Stvaranje humusa u tlu
dinamika faktora (svjetlo, toplina, zračna
6. Tvorba specifičnoga strujanja, snježni pokrov i dr.)
kemijskog miljea
itd.
7. Inkorporacija anorganskih i
E. Unos i iznos
B. Stanište (biotop) organskih tvari
8. Mineralizacija organskih tvari 1. Sunčevo zračenje i albedo
1. Zemljopisni položaj i
9. Smanjivanje oborina 2. Povratno infracrveno zračenje
prostorno obličje
intercepcijom 3. Unos i iznos topline zračnim
2. Geološka podloga
10. Upijanje vode i vezanje strujanjem
3. Tip tla, struktura i tekstura
vode u biomasi 4. Izmjena plinova
4. Dubina tla 5. Unos i iznos raznih polutanata
11 Povišenje zračne vlage
5. Mineralna hraniva transpiracijom 6. Površinsko, bočno i podzemno
6. Kapacitet tla za vodu 12. Smanjivanje erozije tla pritjecanje i otjecanje vode
7. Mrtva organska tvar 13. Vezanje ugljikova dioksida 7. Nanos i odnos zemlje
8. Pritok i odtok oborinske i proizvodnja kisika 8. Unos i iznos hranjivih tvari
vode 14. Povišenje depozicije prašine i 9. Imigracija i emigracija
9. Visina i oscilacija aerosola mikroorganizama, bilja i životinja
podzemne vode itd. itd.
120.000 kJ/(m2'd)
solarna konstanta
sekundarni razlagači
potrošači
životni procesi
omogućeni
energetskim
tijekovima
■r
V V
energija za otpuštena energija
kojom se fotosintezu
biocenoza ne neiskorištena
može koristiti energija
2.5: Vrlo pojednostavljen prikaz protoka energije u ekosustavima umjerenih klimatskih

s l ik a
područja. Dnevno raspoloživa ili kemijski vezana energija prikazana je u kilojoulima po
kvadratnom metru (kJ/m2d), vrijednosti mogu služiti samo kao gruba orijentacija. Od
dnevno asimiliranih 120 kJ primarnih proizvođača po m2 biva polovica disimilirana a 60
kJ vezana u biomasi. Od toga iskoriste primarni i sekundarni potrošači samo 10 posto,
odnosno 6 ili 0,6 kJ (Streit, 1994.)
m enata) neovisna o veličini seoskog posjeda, u kojem u je , drukčije rečeno,

p rim arna i sekundarna proizvodnja vrem enski i prostorno odvojena. O pće
su poznate posljedice m o d ern e tehnizirane i kem izirane poljoprivrede na
okoliš. N a su p ro t tom e, livade i pašnjaci, ako zbog reljefnih prilika i prekom
je rn e paše ne podliježu eroziji, odlikuju se većim biodiverzitetom i m ogu se
prom atrati kao p oluprirodni ekosustavi koji ne opterećuju okoliš.
Ekosustav grad, antropogeni kopneni ekosustav, posve je um jetna tvo
revina. Z a izgradnju i očuvanje njegovih struktura potrebne su golem e ko
ličine raznih m aterijala (opeke, kam ena, šljunka, pijeska, cem enta, asfalta,
drva, stakla, plastike, željeza i dr.) iz bližeg ili daljeg okoliša. P rem a švicar
skim podacim a (usp. W ittig, 1995.) svake se godine po gradskom stanovniku
unosi oko 7800 kg šljunka i pijeska, 390 kg kam enja, 630 kg cem enta, 400
kg m etala, 100 kg plastike, 3400 kg bilja, 120 kg ugljena, 1800 kg ulja i plina,
300 kg drva itd., a iznosi oko 40 kg isušenog m ulja otpadnih voda, 370 kg
čvrstoga kućanskog, 250 kg građevnog i 6 kg industrijskog otpada, 18 kg lima
i gum e i dr. Zanim ljivi su, tako gledajući, podaci o postojećoj biom asi u
unošenje oborinama vezano u 3161biomase
K 479 kg/ha
Ca 1976 -
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

Mg 69 - »
N 255 - "
P 62 - -
bioelementl u 72501tla
količina bio elemenata koje ukupna količina
biljka može upiti bioelemenata u tlu
K 771 kg T77.1t
Ca 5900- 372-
gu b ita k
ispiranjem Mg 1003 - 79,6-
N ------ 64-
p ------ 45-
biomasa stojeće sastojlna 316^ha
godišnji prirast 17,6 t/ha
prijam korijenja |
K Č M g N S P
Godišnja kemijski vezana energija (kJ m 2 a 1) u organskoj tvari raznih živih i neživih sastavnica 122-godišnje brdske bukove
SLiKA 2.6:
šume (Luzulo-Fagetum) u Njemačkoj (Runge, 1973., Ellenberg, Mayer, Schauermann, 1986.)
J
Sunčeva rad ijacija |
PhA R oca 40%
2% kemijski vezane b ru to p rim arn a proizvodnja

Sunčeve energije 60 000 k J • m 2 • a"1
neto p rim arn a proizvodnja biljojedi
54,7 %
29 160 k J • m'2 • a 1
2,2 % 630 k J • m 2 • a '1
godišnji p rira st biom ase 41,7 % sjem enje 1,4 %

15 9 6 0 k J - m '2 - a '1 420 k J • m'2 • a 1
mesojedi
63 k J • n f2 • a '1
sastojinski otpad
12 150 k J • m * a '1 saprofagi
razlagači
10 100 k J • m 2 • a 1
tra jn i hum us mesojedi

610 k J • m 2 • a 1
slika 2.7: Godišnji potrošak nekih bioelemenata za prirast fitomase (lijevo) i njihova
godišnja cirkulacija (kg/ha) u šumskom ekosustavu hrasta kitnjaka starom 117 godina s
podstojnim slojem lijeske (Corylo-Quercetum petraeae) u Belgiji (Duvigneaud, 1974.)
m ilijunskom gradu Briselu. Bilje na gradskoj površini teži prim jerice oko
750.000 tona što iznosi 91,50 posto u kupne biom ase: ljudi 7,16 posto, gliste
0,97 posto, sve ostale životinje 0,61 posto, a oko 100.000 pasa i 250.000
mačaka 0,09 posto (Kalusche, 1995.). G rad je ovisan o nep rek id n o m u n o su
golem ih količina p rim arn e i sekundarne energije (pri čem u se je d n a trećina
po prilici troši u kućanstvu, druga u industriji, treća u prom etu). R ačuna se
da sveukupna potrošnja vode, koja se crpi u bližem i daljem okolišu, iznosi
po glavi stanovnika više od 600 1 na dan. Sustav je nadalje ovisan o uvozu
raznovrsne h rane iz raznih dijelova svijeta i im portu raznih sirovina i pret-
p ro d u k ata za postojeću industriju. N a slici 2.11. shem atski su prikazani unos
i iznos energije i tvari, kao i onečišćenost gradske troposfere, a na slici 2.12.
prikazane su relativne prom jene tem perature, zračne vlage i koncentracija
ispušnih plinova u pojedinim gradskim četvrtim a. U usporedbi s gradskim
okolišem , u gradu je atm osfera 10 puta onečišćenija, zračna vlaga 6 do 8 posto
slika 2.8 : Važnije etape progresivne sukce

sije i retrogresije u mediteranskom područ
ju hrasta crnike (Quercetum ///c/s); A =
eumediteranska vazdazelena šuma panja-
ča (makija) hrasta crnike, B = pretežno
vazdazelena šikara (garig) sastavljena od
heliofitnih grmova i polugrmova, C = eu-
mediteranski suhi travnjak ili kamenjarski
pašnjak. Erozija tla koja već tisućljećima
prati retrogresiju, i koja se u predočivim
razdobljima može promatrati kao nepovrat
na, mijenja brzinu i tijek progresivne suk
cesije
niža, prosječna godišnja tem peratura viša 0,5 do 1,5°C, a m aksim alne te m
p eratu re više 3 d o 10°C. N ova, vrlo pozitivna pojava je s t ta da u predgrađim a
velegradova koji su okruženi m ehaniziranim i kem iziranim agrosustavim a
raste na vrlo iznenađujući način biološka raznovrsnost. C ijeli niz ugroženih
b iljnih i životinjskih vrsta nalazi tu svoja nova prebivališta.
P ro sto rn a raščlam ba m orskih ekosustava, koji zauzim aju 71 posto Z e m -
ljine površine, m n o g o je teža je r izm eđu njih nem a tako zam jetljivih granica
(ekotona) kao u k o p n en ih ekosustava. U m orskim životnim p rostorim a sve
je sa svim e povezano, biljne i životinjske vrste — ako nije riječ o stanovni
cim a m orskoga dna — podvrgnuti su velikim m igracijam a. Z b o g toga se
ekosustavi razgraničuju na osnovi topografskih i zem ljopisnih značajki m o r
skog dna, na tem elju dubinskog p rodora Sunčevog svjetla i opskrbe prim ar-
s l ik a 2.9: Shema ekosustava jezerca. 1 = fitoplankton (Navicula, Scenedesmus, Pando-

rina, Closterium, Cosmarium, Oscillatoria), 2 = zooplankton (Gammarus, Cyclops, Da-
phnia, Limnaeus, Planorbis), 3 = grabežljivi kukci i njihove ličinke (Dytiscidae), 4 = šaran
(Cyprinus carpio), 5 = štuka (Esox //c/us), 6 = ličinke Chironomidaea, 7 = bakterije
(Duvigneaud, 1974.)
n ih proizvođača m in eraln im tvarim a (fosforom i dušikom ). P rem a dubini

m orskoga dna (bentala) dijeli se m orski p rostor u litoral (obalno područje,
k o n tin en taln a podina, šelf, do dubine od 200 m ), batijal (kontinentalni
strm in a izm eđu 200 i 3000 m ), abisal (3.000 do 6.000 m ) i hadal (> 6.000
m ). H o rizo n taln o , po udaljenosti od kopna, dijeli se m orsko područje u
neritičko (obalno) i pelagičko područje (pelagijal, otvorena m orska pučina).
V ertikalno se m ogu oba podijeliti na eufotičku (epipelagičku zonu ili fital),
površinski sloj koji je prožet svjetlom i u kojem se odvija biljna proizvodnja,
i afotičku zo n u (afital) ispod točke kom penzacije, u dubini u kojoj je pri-
tvorba nakupina odavanje tvari

gline i humusa
slika 2. 10: Shema agrarnog ekosustava u kojem se tlo obrađuje, gnoji anorganskim i
organskim gnojivom i u kojem se korov i štetnici suzbijaju herbicidima i insekticidima.
Tijekovi energije i tvari između sastavnica ( -» ) i tijekovi hraniva (->); u debelim okvirima
naznačene su ljudske djelatnosti a njihovi utjecaji označeni su strelicama s neispunjenim
šiljčičem. U tankim okvirima na donjem dijelu grafikona naznačeni su utjecaji pedoflore i
pedofaune (Bick, 1989.)
m arna proizvodnja svedena na nu lu , u kojoj je in ten zitet Sunčeva svjetla pao

na 1 posto (u u sporedbi s in ten ziteto m na površini vode). Već prem a stupnju
eutrofikacije ona doseže do du b in e od je d n o g m etra do 150 m etara. N a nju
se nastavlja slabo osvijetljena, tam noplava, disfotička zona, koja dopire do
d u b in e od 200 m , pa je u njoj jo š m oguća optička orijentacija m orskih
životinja. Jo š dublje nadovezuju se m ezopelagička zona ili m ezopelagijal (200
m do 1000 m ), batipelagička zona ili batipelagijal (1000 m do 4000 m ) i
abisopelagička zona ili abisopelagijal (> 4000 m ).
Po svojoj građi i funkcijam a, p ro to k u energije, k ru žen ju tvari i inform a
cijskim sadržajim a m orski ekosustavi podliježu istim zakonitostim a kao i
ko p n en i (v. si. 2. 13.). Ipak, zbog velike m obilnosti biljnih i životinjskih vrsta
u g o lem o m v o d en o m pro sto ru , m ožem o ih raščlaniti sam o na osnovi n jiho-
s l ik a 2 .11: Grad kao ekosustav. Shema unosa i iznosa tvari i energije (Wittig, 1995.)
ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA
zaselak industrijsko | | gradska nova stam beno šport. naselje u šum a
park
područje p ark jezg ra četvrt područje teren i zelenilu
(X
L ifž 1 Ml if
tem peratura
:r;J^ :V>-;
oborine
površinski odtok
------------- . .
isparivanje
vlažnost zraka ~ ‘V~-- ‘
vezanje C 0 2
em isija S 0 2 --------------
em isija CO r^r------
p o tro šn ja energije
/
rekreacija
s l ik a 2.12: Shema gradske strukture Brisela i relativna opterećenja okoliša (Duvigneaud, 1974.)
s lik a 2.13:Vrlo pojednostavljen prikaz

hranidbene mreže u eutrofnom obal -200m
nom morskom području. Crna strelica:
hranidbeni lanac; svijetla strelica: tok
mrtve organske tvari; crtkana strelica:
tok biljnih hraniva. 1 = autotrofno bilje,
2 - fitofagi i saprofagi, 3 = karnivore
1. reda, 4 = karnivore 2. reda, D =
destruenti (Schnese, 1984.)
va topografskog i zem ljopisnog položaja (epipelagijal Ju žn o g Pacifika, bati-

pelagijal Arktika i si.).
H rvatski akvatorij pripada najvećim dijelom neritičkom , litoralnom p o
dručju. T e k na srednjim dijelovim a Jadranskog m ora, zapadno od otoka
Jabuke i ju g o istočno od Lastova dubine su veće od 200 m ; to je dakle
područje batijala odnosno batipelagijala.
N a koncu naglasim o jo š jed n o m , ekosistem i su osnovne organizacijske
jed in ice prirode, u kojoj su živa bića i njihov neživi okoliš pro sto rn o i
vrem enski integrirani pro to k o m energije i kru žn im tokovim a tvari, te koja
posjeduje za nju svojstvene inform acijske sadržaje, sposobnost sam oorgani-
zacije, sam oobnove i sam oodržanja. K opneni ekosustavi reguliraju vodne
resurse u krajoliku, pripom ažu tvorbu tla i štite ga od erozije, proizvode
h ra n u za bilje i životinje, filtriraju atm osferu i akum uliraju štetne tvari, vežu
ugljkov dioksid i proizvode kisik, ublažavaju tem peraturne razlike na p o
vršini Z em lje i pridonose stabilnosti klim e, sadržavaju korisne i za čovjeka
upotrebljive kem ikalije, tvore biom asu za razne potrebe, živuće su genetske
banke, pokazatelji su zdravog okoliša, služe za rekreaciju i čine u svakom
pogledu našu nenadoknadivu p riro d n u baštinu. M orski ekosustavi kolijevka
su života koji posjeduju golem o bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta i koji

velikim dijelom uvjetuju klim atske prilike na Zem lji.
Sve veću važnost i aktualnost sinekologije dok u m en tiraju m eđ u ostalim
i nova publikacija U N D P - a et al. (2000.) »W orld R esources 2000-2001,
People and Ecosystem s: T h e F raying W eb ofLife«, novi dvom jesečni časopis
»Ecoystems« (Springer-V erl., N e w York) i novi projekt »M illenium Ecosy-
stem A ssessm ent (MEA)« p o tak n u t odlukom G eneralne skupštine U je d i
n jen ih naroda u ru jn u 2000. godine.
Krajobrazna ekologija
T e rm in krajobrazna ekologija (»Landschaftsokologie«, engl.: »landscape ecolo-
gy«) uveo je u znanost njem ački geograf C . T ro ll godine 1939., u vrijem e
kad se zem ljopisni p rostor počeo proučavati na osnovi aerofotosnim aka i
tako dobivene inform acije služile su za razne potrebe. Isti au to r (1968.)
definira novu znanstvenu disciplinu kao »studij svih u o d re đ en o m krajo-
b razn o m p ro sto ru postojećih m e đ u so b n ih i složenih odnosa izm eđu život
n ih zajednica (biocenoza) i stanišnih prilika« (»das S tu d iu m des gesam ten in
ein em b estim m ten L andschaftsausschnitt h errsch en d en kom plexen W ir-
kungsgefge zw ischen d en L ebensgem einschaften /B io zo n o sen / u n d ihren
U m w eltbedingungen«), Z b o g lakšeg prijevoda na engleski i druge jezike
predlaže C. T ro ll (1970.) istoznačni term in »Geookologie« (engl.: »geoeco-
logy«). Isto bi se tako krajobrazna ekologija m ogla označiti kao znanost koja
se bavi živim i neživim sastavnicam a krajobraznog prostora i njihovim
m eđ u so b n im ovisnostim a. N adalje, kao znanost o stru k tu rn im i funkcional
n im osobinam a određenog zem ljopisnog prostora, o izgledu, rasporedu,
građi i m eđ u so b n im utjecajim a raznooblikovanih antropogenih, p o lu p riro d -
n ih i p riro d n ih ekosustava, kao znanost o m n o g o stru k o m p ro sto rn o -v re -
m en sk o m spletu sastavnica atm osfere, litosfere, pedosfere, hidrosfere i bio
sfere. K rajobrazna ekologija je m ultidisciplinarna integrativna znanost koja
se za specifične potrebe p ro sto rn o g uređenja, zaštite okoliša ili zaštite prirode
služi postojećim podacim a raznih znanstvenih disciplina i ciljano provodi ili
potiče od ređ en a istraživanja u zem ljopisnom prostoru. O n a je uvijek nanovo
oseb u jn im prilikam a životnog prostora i istraživačkim ciljevim a prilagođena
m ješavina razn ih »rubnih« područja pojedinih p riro d n ih znanosti (»border-
line Science«), Z b o g toga je m nogi autori definiraju kao m ultidisciplinarno
integrativno znanstveno područje (»Fachbereich«) koje je izraslo iz opće
ekologije i geografije. Kao sam ostalna znanost nalazi svoj identitet sam o u
istraživanju o n ih pojava i čim benika koji prožim aju i povezuju geografski
prostor, kao što su npr. prostorni tokovi oborinske i podzem ne vode, erozija
tla, unos polutanata iz atm osfere i si. (v. si. 2.14.).
Pod krajobrazom se razum ijeva obličje i ustrojstvo određene Z em ljine
površine, izgled, građa, p rostorni raspored i isprem reženost p riro d n ih , po-
lu p riro d n ih i/ili antropogenih ekosustava. Po najstarijoj definiciji, koja se
pripisuje A. v. H u m b o ld tu (1808.), krajobraz čine »sveukupne značajke n e
kog p o dručja na Zem lji« (»G esam tbeschaffenheit einer Erdgegend«). P o j .
S ch m ith iisen u (1970.): »Krajobraz je sveukupno stanje nekog pro sto rn o
značajnog dijela geosfere.« U to m kontekstu razlučuje K B uchw ald (1995.)
term in e »osnovna krajobrazna jedinica« (»Landschaftliche G rundeinheit«) i
»krajobrazni prostor« (»Land schaftsraum «). Osnovna krajobrazna jedinica naj
m anja je geografski i planski relevantna prostorna jedinica koju tvori neki
ekotop o d nosno ekosistem . O n a npr. m ože im ati dim enziju seoske bare (ha
do površine o d v iše km 2), a m ože je činiti i gradska četvrt ili šum ska sastojina.
Krajobrazni prostor konkretni je isječak Z em ljine površine (ekosfere) sastav
ljen od raznih ekotopa (geotopa, biotopa i antropotopa), koji se od ostalih
krajobraznih prostora m ože prostorno kartografski i upravnoorganizacijski
om eđiti, kao p redm et p ro sto rn o g planiranja ili kao područje s izrazitim
ustrojstvom . N jegova se teritorijalna osebujnost obrazlaže povijesnim razvo
je m , izgledom , funkcionalnim osobitostim a, p riro d n im i gospodarskim po
tencijalim a, naseljim a i privrednim djelatnostim a. U tom sm islu govori H .
Leser (1997) o »krajobraznom ekosistem u« (»Landschaftsokosystem«). Isto
tako m oglo bi se reći d a je krajobrazni p rostor dio ekosfere, ek o sistem -k o m -
pleks, saglediv životni p ro sto r ili doživljena prostorna stvarnost.
Kako je krajobrazni prostor središnji term in krajobrazne ekologije, evo
na ovom m jestu o tom e jo š nekoliko riječi. O d ređ en i krajobrazni p rostor ili
razlike izm eđ u krajobraznih prostora opisuju se njihovim
(1) izgledom , s krajolikom ili pejsažom, s vizualnom percepcijom prostra-
nosti, obličja i boja (ali i dru g im osjetim a i opažajim a kao što su buka,
m irisi, aerosoli itd.);
(2) povijesnim razvojem koji su doveli do danas postojećih gospodarskih
stru k tu ra (poljodjelske površine, šum e, naselja, ceste, željezničke
pruge, gustoća naseljenosti, industrijska postrojenja itd.);
(3) kartografskim prikazom p riro d n ih ekosustava na tem elju potencijal
no p riro d n e vegetacije;
(4) građom , odnosno geom orfološkim , geološkim , pedološkim , klim at
skim , hidrološkim , florističkim , faunističkom i vegetacijskim prili
kama, ljudskim nastam bam a i gospodarskim djelatnostim a, na o sno
vi njihova opisa, raznih znanstvenih podataka i kartografskih prikaza;
Sunčeva
ZNANSTVENE
energija
toplinska '
OSNOVE
EKOLOGIJE, ZAŠTITE
s = podzem ni
a, t = atm osferski i
površinski
PRIRODE
---------- granice ekotopa
stalni iznos i prem ještanje tvari iz ekosustava
I O K O L IŠA
, t j— vi ši h položaja u ekosustave nižih položaja
kruženje tvari i protok energije unutar i između ekosustava

odnosno ekotop-kompleksa
izm jena tvari izm eđu ekosustava «| _ o. prijenos tvari i informacija unutar i između ekotopa
i atmosfere posredstvom živih bića
Gravitacijski odtok vode prem ješta tvari. Kružni tokovi ekosustava viših položaja siromašuju. a niži postaju bogatiji.
Tako se može reći da niži položaji iskorišćuju vode, a da viši opterećuju niže, na kojima se mijenja proizvodnja i koja
je takva ovisna o višim položajima. Tako nastaje »suparništvo« ekosustava pri opskrbi vodom.
s lik a 2.15: Shema funkcionalne povezanosti raznih ekosustava na padini nekog brdskoga krajobraza (Lenz, 1999.)
(5) fu n k cio n alnom , v re m e n sk o -p ro sto rn o m povezanošću i m eđ u so b

n o m ovisnošću raznih p riro d n ih i antropogenih ekosustava i n jih o
v ih građevnih elem enata, p ro sto rn o m po d u d arn o šću p o jed in ih geo-
faktora, u sp o re d b o m topografskih, geoloških, pedoloških, vegeta-
cijskih i d ru g ih karata, ru tin sk o m izm jerom raznih pokazatelja kak
voće, bioindikacijom , m o n ito rin g o m , izradom tablica i grafikona,
statističkim bivarijatnim ili m ultivarijatnim analizam a itd.;
(6) izradom m atem atičkih sim ulacijskih m odela za značajne funkcional
ne procese.
P rem a stu p n ju preobrazbe prvobitnih prirodnih krajobraza uslijed sto ljetn ih

ili tisu ćljetn ih ljudskih djelatnosti m ogu se krajobrazni p ro sto ri podijeliti na
p riro d n e, p o lu p riro d n e, opustošene, antropogene, kultivirane, agrarne, in
dustrijske i urbane. T a m o gdje šum e nisu posve degradirane, gdje se p riro d
n o obnavljaju i zauzim aju velike površine, govorim o o prirodnom krajobrazu.
N a su p ro t to m e, poltiprirodni krajobraz ili kultivirani (predindustrijski) krajobraz
sastoji se od ostataka visokih šum a, panjača, šikara, košnica, pašnjaka, oranica,
voćnjaka, povrtnjaka, naselja i m anje ili više p riro d n ih vodotoka, drukčije
rečeno, od p o lu p riro d n ih ekosustava koji su p o stu p n o oblikovani potiskiva
n jem šum a. N a golem im površinam a ogoljeloga krša, u o b alnom p o d ru č ju
i na otočju, najčešće govorim o o devastiranom , sječom , pašom i erozijom
opustošenom (predindustrijskom) krajobrazu. O stala poljoprivredna područja u
u n u trašn jo sti zem lje svrstavam o u agrarni krajobraz, m anja područja u kojim a
prevladavaju industrijska postrojenja u industrijski krajobraz, a veće gradske
p o v ršin e u urbani krajobraz.
C iljevi i zadaće istraživanja tih raznovrsnih krajobraznih prostora jesu:
— opis, analiza i kartografski prikaz p riro d n ih i an tro p o g en ih ekosustava
u o d re đ en o m krajobraznom pro sto ru , posebice za p o treb e p ro sto r
n o g planiranja, na osnovi raznih izabranih pokazatelja njih o v ih stanja
i p ro sto rn o -v re m e n sk ih zbivanja;
— procjena p riro d n ih i gospodarskih sadržaja (potencijala);
— ocjena stu p nja p riro d n o sti terestriČkih i akvatičkih krajobraznih ek o
sustava i krajobraznih prostora na tem elju vegetacijskog pokrivača ili
živ otnih zajednica;
— p ro sto rn i prikaz glavnih izvora, vrsta i stupnja onečišćenja uslijed
razn ih ljudskih djelatnosti;
— p ro su d b a kakvoće, stupnja opterećenosti i onečišćenosti p o jed in ih
sastavnica ili dijelova krajobraznog prostora, prilog objašnjenju u z ro
ka i posljedica; analiza rizika;
— procjena utjecaja na okoliš (P U O ) novih industrijskih i d ru g ih obje

kata prije njihove gradnje;
— procjena prekograničnog u nosa štetn ih tvari;
— m o n ito rin g ; praćenje kakvoće, opterećenja i onečišćenja tijekom v re
m ena;
— izrada sim ulacijskih m odela za p ro sto rn o prem ještanje tvari (vode,
erodiranoga tla, kem ikalija i si.);
— obrazloženje p o treb n ih adm inistrativ nih m jera i teh n ičk ih uređaja za
zaštitu okoliša;
— zaštita prirode (ugroženih vrsta, životnih zajednica, ekosustava i p o
je d in ih k rajobraznih prostora);
— dokaz i prikaz raznih v re m e n sk o -p ro sto rn ih kauzalnih odnosa p o je
d in ih ekofaktora, nu m eričk i opis raznih zanim ljivih p ro sto rn o -v re -
m en sk ih procesa, nalazi in tere sa n tn ih pojedinosti u građi živih i n e
živih dijelova u okviru pojed in ačn ih specijaliziranih istraživanja;
— uspostava svestranog i svim a d o stu p n o g inform atičkog sustava za
p o treb e p ro sto rn o g uređenja, zaštite okoliša i zaštite prirode.
Kao p rim je r p rik a z a n je na slici 2.15. p o stu p ak znanstvene analize: od

prikupljanja, p rip rem e, obrade, sprem anja i analize raznovrsnih relevantnih
podataka do izrade m odela, ocjena i procjena za d onošenje up rav n ih i poli
tičkih odluka, o u re đ en ju i očuvanju krajobraznog prostora i njegovih sa
stavnica koje su od općeg interesa. Poželjan je svekoliki kvantitativan opis
k rajo b razn ih p ro sto ra i n jihov kartografski prikaz u raznim m jerilim a na što
in fo rm ativ n iji i razum ljiviji način. P ri to m e se n e zaboravljaju ni estetske
značajke krajolika.
K rajobrazna ekologija je teorijska osnova zaštite okoliša, zaštite p rirode,
p ro sto rn o g u ređenja i trajno održivog d ru štv en o -g o sp o d arsk o g razvitka, teš
ko izbrisiv zapisnik posljedica svih naših djelatnosti u živ o tn o m pro sto ru ,
p o d sjetn ik i znanstveno obrazložena op o m en a naših etičkih obveza prem a
prirodi.
Globalna ekologija
G lobalna ekologija (planetarna ekologija, holekologija ili ekosferologija)
znan stv en o je p o d ru čje koje se bavi d o m aćin stv o m p riro d e na Z em lji, u stro j
stvom i fu n k cio n aln im osobitostim a ekosfere, građ o m i m e đ u so b n im ovis
n o stim a žive i nežive p riro d e (si. 2.1).
s k u p lja n je p o d atak a p rip re m a p o d atak a o b ra d a p o d a ta k a
polirani podaci korisnici

ekološka b an k a
b a n k a po m odela
postojeće karte statistička anali d a ta k a
- topografske za i provjera G lS-rezultati znanstvenici
- geološke podataka primami - vizualizacija ■i>
•
- hidrografske podaci - nadstiranje
- pedološke i kartografskih ‘I i urbanisti
- vegetacijske i dr. podataka;
digitalizacija pohranjeni * tematski spe prostorni
podaci cijalizirani si- planeri
podaci avionskih i mulacijski
satelitskih snim aka modeli;
- način korišćenja; podaci geoeko- integriram
~ vegetacijski po loške literature modeli
krivač; podaci ekosustava;
- reljefni oblici i dr. analiza i krajobrazni
drugi upotreb -p>> procjena modeli; lokalni i
rezultati sustavnog ljivi podaci pomagala za regionalni
znanstvenog moni- donošenje političari
toringa odluka
sporadična specija
lizirana znanstvena
istraživanja i si.
povijesne karte,
crteži i fotografije analize/ocjene i procjene/scenariji
2.16: Skupljanje, obrada i prikaz podataka krajobrazne ekologije u obliku modela

s l ik a
(Leser, 1997.)
E kosfera se sastoji od biosfere, atm osfere, hidrosfere, litosfere i pedosfere

(si. 2.17.). Svaka se od njih m ože se dalje rastaviti u niz podsustava, u niz
m eđ u so b n o isp repletenih građevnih dijelova, čim benika i procesa, koji su u
najužoj vezi i s o nim a ostalih kom partim enata. T o je nedjeljiva, dinam ična,
vrlo složena, p ro sto rn o -v rem en sk i povezana i u tokovim a svojih u n u tarn jih
zbivanja teško saglediva cjelina. Svako m jesto na površini Z em lje im a svoje
o seb u jn o ustrojstvo, specifičnu geofizikalnu i ekološku konstelaciju sastav
n ih dijelova, izv rgnutu i p o d v rg n u tu povratnim i n epovratnim vrem en sk im
p ro m jenam a. O n e m ogu biti p riro d n e ili ih izaziva čovjek, pa se u to m
o p ćenitijem sm islu govori o »globalnim promjenama « (»global cliange«). G lobalni
okoliš (»global environm ent«) definira se kao planetarni p ro sto r u kojem se
zbivaju utjecaji izm eđu prirode i svjetskoga stanovništva, kao cjelokupnost
svih njih o v ih m eđ u so b n ih p ro sto rn o -v rem en sk ih utjecaja i ovisnosti.
2,17: Ekosfera kao globalni sustav i njezine sastavnice. Svaka točka na Zemljinoj
s l ik a
površini ima sebi svojstvenu prostorno-vremensku konstelaciju strukturno-funkcionalnih
svojstava
Ekosfera, tj. površina planeta Z em lje nastanjena biljem , životinjam a i

ljudim a, sastoji se od različitih akvatičkih i terestričkih m egaekosustava, a ovi
o p et od m n o g o b ro jn ih bioregija i lokalnih ekosustava. D obar pregled glo
baln ih živ otnih prilika p ružaju nam terestrički zonobiom i, koji se opisuju na
osnovi građe klim azonalnog, potencijalno p riro d n o g vegetacijskog pokrivača
(si. 2.18.).
Sa sve većim p o rasto m svjetskog stanovništva, n ek o n tro liran o rastućom
p o tro šn jo m energije i sirovina te sve v ećom onečišćenošću tla, vode i zraka,
čovjek ugrožava globalno ne sam o opstanak preostalih p riro d n ih i p o lu p ri-
ro d n ih ekosustava nego i vlastitu egzistenciju. Z b o g toga se danas u središtu
p o zo rn o sti globalne ekologije nalaze nek o n tro liran i rast svjetskog stanov
ništva, antro p o g eni staklenički učinak, p ro m jen e oceanskih strujanja, global
n e klim atske p rom jene, razgradnja stratosferske oz;onske ovojnice, prek o
m jern o iskorištavanje i onečišćivanje m ora, sve veća p o tro šn ja i onečišćenost
slatke vode, krčenje šum a, degradacija i erozija tala, sm anjivanje biološke
raznolikosti, sve veće razlike izm eđ u bogatih i sirom ašnih država, naroda i
ekocentrični anfropocetilrieni
očuvanje biljnih i sigurna očuvanje odmor i |
životinjskih vrsta opskrba ljudskog rekreacija f
uključivši njihov zdravom zdravlja u zdravom f
cjelokupni evolu- hranom prirodnom
tivni razvojni po okružju |
tencijal
/\
? ........ ame*st - —
\ \ J !
* ' i
zaštita razvojnih zaštita biotskih zaštita abiot- zaštita estet
tijekova resursa skih resursa skih resursa
B - procesa u eko- - biološke raz - tla - ljepote priro
1 sustavima novrsnosti - voda de i krajobra
1 - procesa u krajo - biotopa - zraka za
brazu - genetske raz . - klime - raznolikosti
- regeneracije novrsnosti - zasebnosti
| ekosustava unutar vrsta
A = primami ciljevi B = dopunski ciljevi
s l ik a 2 .18: Zonobiomi, zonoekotoni i orobiomi Zemlje (po VValteru i Breckleu, 1991.)
d ru štv en ih slojeva, m ogući sukobi radi zaliha fosilne energije i p o treb n e

m jere za trajno održiv razvoj (v. Glavač 2001.). Jed in i m ogući odgovor za
rješavanje sp o m en u tih globalnih p roblem a je st A genda 21 prihvaćena na
K onferenciji U jed in jen ih naroda za okoliš i razvoj (U N C E D ) u R io de
Ja n e iru 1992. godine.
ZA ŠTITA PRIRODE I OKO LIŠA

Zaštita prirode (engl. »nature conservation«, »nature protection«, njem . »N a-
turschutz«) strukovno je područje kojem u je zadaća očuvanje rijetkih i u g ro
žen ih biljnih i životinjskih vrsta, rijetkih, ugroženih ili p rim jern o građenih
živ otnih zajednica i njihovih staništa (biotopa), preostalih, p rv o b itn ih eko
sustava, kao i očuvanje, njega i unapređivanje krajobraznih prostora koji se

odlikuju po seb nom ljepotom , biodiverzitetom , općim gospodarskim i re-
kreativnim značenjem , ili koji su po svojem prostranstvu, građi i funkcijam a
od opće važnosti za očuvanje biosfere.
N asu p ro t tom e, term in o m zaštita okoliša (engl. »environm ental protec-
tion«, »environm ental control«, njem . »Urm veltschutz«) naziva se strukovno
po dručje kojem u je zadaća očuvanje zdravog životnog okružja; zaštita okoliša
određuje granice raznih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi
preventivne i reparativne tehničke m jere za održanje p o treb n e kakvoće zraka,
vode, tla i p reh ram b en ih proizvoda, i utvrđuje pravila u oph o d n ji s raznim
biotskim i abiotskim čim benicim a životne sredine. U njezinu kom petenciju
pripadaju npr. m jere za sm anjivanje buke, kontrola pitke vode, poticaji za
sm anjivanje štetn ih ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja i prom eta,
kontrola kakvoće preh ram b en ih proizvoda, zabrana proizvodnje spojeva koji
razgrađuju o zonsku ovojnicu ili nepovratno kontam iniraju postojeće ekosu
stave, prijedlozi za provedbu osm išljenoga prostornog uređenja, nadzor nad
zbrinjavanjem otpada, poticaj za p rim jenu štedljivih tehnologija, upotreba
obnovljivih izvora energije, provedba p o treb n ih m jera za ostvarenje trajno
održivog razvitka u sm islu A gende 21 i dr.
Zaštita priro de i zaštita okoliša usko su povezane. Prva se više shvaća kao
biološka, a druga kao tehnička zaštita okoliša, prva više u ekocentričnom , druga
u an tro p o cen tričnom sm islu. T eškoća njihova razgraničenja leži već u samoj
definiciji »prirode« i »okoliša«. T o su uzroci m nogih nesporazum a koji se
očituju u upravnoj i političkoj praksi (Plachter, 1995.).
Izbor zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta, biotopa, ekosustava i krajo
braza obavlja se na tem elju sljedećih kriterija: (1) njihove rijetkosti, (2)
ugroženosti, (3) nenadoknadivosti, (4) stupnja prirodnosti, (5) raznovrs
nosti, (6) visokog stupnja organizacije građevnih sastavnica i funkcionalnih
procesa, (7) reprezentativnosti za neku regiju ili zem lju i (8) važnosti za
biosferu i ekosferu. Zaštita prirode nije sam o pasivna, teritorijalna i defen
zivna, nego joj je zadaća i provođenje p o treb n ih m jera za održanje postojećeg
stanja, sprečavanje ili poticanje sukcesivnog razvoja, regeneracija nestalog,
p o tisn u to g ili ugroženog, oživljavanje novih biotopa (iskopine šljunka, p o
vršinski kopovi i si.), poticanje trajno održivog razvoja itd. N o valja spom e
n u ti i to da su u svijetu i u našoj zem lji m noga šum ska i m očvarna područja
očuvana i stavljena pod zaštitu zbog svoje nepristupačnosti. Troškovi izgrad
nje cesta ili m elioracija bili bi veći od gospodarske dobiti. C esto je ono što
je gospodarski beznačajno stavljeno pod zaštitu. Pa ipak, i to se m ora v re d

novati pozitivno!
O d oko 7500 opisanih biljnih vrsta u H rvatskoj opisano je u C rvenoj
knjizi 226 rijetkih, ugroženih, osjetljivih i izum rlih taksona. N a C rvenoj listi
životinjskih svojti (u R. H . računa se s oko 24.000 poznatih vrsta) upisan je
41 takson sisavaca (Zavod za zaštitu prirode, 1994.). Kao i u drugim zem
ljam a i u H rvatskoj jo š nije poznat broj vrsta. Z b o g toga su taksonom ska
istraživanja od p rim arne važnosti da bi se ustanovila i očuvala biološka
raznovrsnost, u sm islu K onvencije o biološkoj raznovrsnosti (Rio de Janeiro
1992.) i d ru g ih m eđ u n aro d n ih sporazum a (up. O m ejec 1998., D U Z O ,
O koliš, svibanj 1999.), što ih je potpisala R epublika H rvatska, kao i aktivno
sudjelovanje u n ovom fo ru m u O E C D »Global B iodiversity Inform ation
Facility (G B IF) koji je god. 2000. osnovan u K openhagenu.
TABLICA 2.1. Zaštićene površine u Hrvatskoj
Kategorija Broj Površina Površina mora Ukupna

kopna (km2) površina
(km2) (km2)
Nacionalni park 8 759 235 994
Park prirode 10 4.005 41 3.989
Strogi rezervat 2 24 24
Posebni rezervat 74 318 7 325
Spomenik prirode 80 6 6
Zaštićeni krajolik 32 405 405

Park-šuma 36 79 79
Spomenik parkovne kulture 114 9 9

Ukupno 356 5.605 (9,9%) 283 (0,9.1%) 5.888 (6,7%)
U u sporedbi s nekim ostalim europskim zem ljam a, u H rvatskoj su

zaštićene površine relativno m ale (tabl. 1.). T ako npr. D anska zaštićuje 23,8
posto svog teritorija, G rčka 19,5 posto, N izozem ska 17 posto, Italija 16,4
posto, Španjolska 14,8 posto, a m ali L uksem burg 13,6 posto.
L IT E R A T U R A
Bick H . (1989): Okologie. G rundlagen, terrestrische u n d aquatische O kosystem e, angew an-

dte Aspekte. G. Fischer Veri., Stuttgart: 327 S.
B uchw ald K. (1995): Landschaftsplanung als okologisch-gestalterische Planung. In: Steubing
L., Buchw ald K., B raun E., Hrsg.: N a tu r - und U m w eltschutz. O kologische G rundla
gen, M ethoden, U m setzung. G. Fischer Veri., Jena: 383-402
B undesm inisterium ftir U m w elt, N aturschutz u n d R eaktorsicherheit (1997): U m w elt-
politik. Agenda 21. K onferenz der V ereinten N atio n en fur U m w elt u n d E ntw icklung
im Ju n i 1992 in Rio de Janeiro — D okum ente. 2 Aufl., B onn: 359 S.
D U Z O — D ržavna uprava za zaštitu prirode i okoliša (1999): O koliš, poseban broj, svibanj,
Zagreb: 63 str.
D uvigneaud P. (1974): La synthese ecologique. Populations, C om m unautes, Ecosystemes,
Biosphere, N oosphere. D o in ed., Pariš: 296 p.
E llenberg H ., M ayer R., Schauerm ann J., H rsg. (1986): O kosystem forschung. Ergebnisse des
Sollingprojekts 1966-1986. U lm e r Veri., Stuttgart: 507 S.
Glavač V. (2001): U vod u globalnu ekologiju. H rv, sveučilišna naklada, 2. izdanje, Zagreb:
204 str.
G law ion R. (1999): N aturschutzziele in der A ngew andten Landschaftsokologie. In: Schnei-
dei'-Sliw a R,, Schaub D ., G erold G., Hrsg.: A ngewandte Landschaftsokologie. G rundla
gen und M ethoden. Springer Veri., Berlin: 87-105
H aeckel E. (1866): G enerelle M orphologie der O rganism en. Bd. 2: Allgem eine E ntw i-
cklungsgeschichte d er O rganism en. R eim er Veri., Berlin: 462 S.
H aeckel E. (1875): N atiirliche Schopfungsgeschichte: gem einverstandliche wissenschaftliche
Vortrage tiber die Entwicklingslehre. 12 Aufl., 1923., de G ruyter: 625 S.
K alusche D . (1995): O kologie in Zahlen. E ine D atensam m lung in T abellen m it u b er 10. 000
Stichw orten. Spektrum A kadem ischer Verlag, H eilderberg: 415 S.
Lenz R. (1999): M ittelmaBstabige R aum bew ertungen fu r die A ngewandte Landschaftsoko
logie. In: Schneider-Sliw a R., Schaub D ., G erold G., H rsg.: A ngewandte Land
schaftsokologie. G rundlagen und M ethoden. Springer Veri., Berlin: 151-168
Leser H . (1997): Landschaftsokologie. 4. Aufl., U T B 521, U lm e r Veri., Stuttgart: 644 S.
M inistarstvo graditeljstva i zaštite okoliša. Zavod za zaštitu prirode (1994): C rvena knjiga
biljnih vrsta Republike H rvatske. Zagreb: 522 str.
M inistarstvo graditeljstva i zaštite okoliša. Zavod za zaštitu prirode (1994): C rvena knjiga
životinjskih svojti Republike Hrvatske — Sisavci. Zagreb: 84 str.
M inistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (2000): Prijedlog zakona o zaštiti prirode.
Zagreb: 95 str.
M inistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (2001): Prijedlog Strategije zaštite okoliša
i nacionalnog plana djelovanja za okoliš. Zagreb: 306 str.
O d u m E. P. (1971): Fundam entals ofE cology. 3. ed., Sounders C o., Philadelphia: 574 p.
O m ejec J. (1998): Propisi Republike H rvatske važni za zaštitu okoliša (stanje na dan 31.
prosinca 1996). U : L ončarić-H orvat et al.: O snove prava okoliša. 2. izd., Pravo 10,
Zagreb: 265-281
Plachter H . (1995): D er Beitrag des N aturschutzes zu Schutz und E ntw icklung der U m w elt.
In: E rdm ann K. - H ., K astenholz H . G.: U m w elt und N atu rsch u tz am E nde des 20.
Jahrhunderts. Problem e, Aufgaben, Losungen. Springer Veri., Berlin: 197-254
Rat von Sachverstandigen fur U m w eltfragen (2000): U m w eltgutachten 2000. Schritte ins
nachste Jahrhundert. M etzler-Poeschel Veri., Stuttgart: 685 S.
Riedl U . (1995): N aturschutz — Ziele, G rttnde, Wege. In: Steubing L., Buđrvvald K , B raun
E., Hrsg.: N a tu r- und U m w eltschutz. O kologische G rundlagen, M ethoden, U m set-
zung. G. Fischer Veri., Jena: 411-436
Runge M . (1973): Energieum satze in den B iozonosen terrestrischer Okosystem e. Scripta
geobotanica 4, Gottingen: 77 S.
Schm ithiisen J. (1970): Begriff u n d Inhaltsbestim m ung der Landschaft als Forschungsobjekt
vom geographischen u n d biologischen Standpunkt. Q uaestiones G eobotanicae 7: 13-25
Schnese W. (1984): O kosystem e des M eeres. In: S chubert R., Hrsg.: Lehrbuch der Okologie.
G. Fischer, Jena: 404-446 S.
Streit B. (1994): Okologie, kurzgefaBt. M eyers Forum . B. I. -T asch en b u ch Veri., M annheim :
128 S.
T roll C. (1939): Luftbildplan und okologische B odenforschung. Z eitschrift der Gesellschaft
fur E rdkunde, Berlin: 241-298
T roll C. (1968): L andschaftsokologie.In: T iixen R,, H rsg.: Pflanzensoziologie u n d Land-
schaftsokologie. Berichte Int. Symp., C ram er V eri, Vaduz: 1-21
T roll C. (1970): Landschaftsokologie (Geoecology) und Biogeocoenologie. Eine term ino-
logische Studie. Rev. roum aine de geol., geophys. et geogr., Serie de geogr., T. 14: 9-18
U N P D -a et al. (2000): W orld Resources 2000-2001, People and Ecosystems: T he Fraying
W eb o f Life, Elsevier Science Ltd, London: 390 p
W alter H ., Breckle S. -W . (1991): O kologie der Erde. Bd. 1: G rundlagen. U T B , G. Fischer
Veri., Stuttgart, 2. Auflage: 238 S.
W ilderm uth H . (1994): Priroda kao zadaća. D ržavna uprava za zaštitu k ulturne i prirodne
baštine, Zagreb: 297 str.
W ittig R. (1995): O kologie der Stadt. In: Steubing L., Buchwald K., B raun E., H rsg.: N a tu r-
und U m w eltschutz. Okologische G rundlagen, M ethoden, U m setzung. G. Fischer Veri.,
Jena: 230-260
EKOLOŠKE ZAKONITOSTI
Prof dr. sc. Oskar P. Springer, B iološki odsjek

Prirodoslovno-m atem atički fakultet, Zagreb
BIOSFERA
Svi organizm i žive u relativno uskom površinskom sloju Z em ljine kugle u
tzv. ovojnici koja se sastoji od tri sastavnice: površinskoga krutog sloja Z e m
ljine kore — lito s f e re , vodenog dijela — h id r o s f e r e i nižeg sloja atm osfere
— t r o p o s f e r e . T e dijelove našeg planeta, koji podržavaju život, nazivam o
b io s f e r o m . N aziv biosfera prvi je upotrijebio austrijski geolog E. Suess 1875.
godine. D a bi živi organizm i i ljudi m ogli živjeti, u pravilu p o treb n o je
sudjelovanje svake od tri sfere.
U lito s f e r i (pedosferi) žive brojni organizm i, naročito u n jezin u p o
vršin sk o m sloju. T u žive m nogobrojni m ikroorganizm i, biljke i životinje.
M an je organizam a živi u p o tp u n o m m raku u dubljim slojevim a tla, npr. u
špiljama; tada uglavnom ovise o hrani koja im dolazi s površine.
U h id r o s f e r i život je m oguć u raznolikim pojavnim oblicim a. P osebno
je bogat do one dubine do koje prodire Sunčeva svjetlost. D u b in a prodiranja
svjetlosti ovisna je o prozirnosti vode, a to m ože biti do sam o pola m etra u
nekoj m u tn o j rijeci, ili do 200 i više m etara u b istrom m o ru p o p u t našega
ju ž n o g Jadrana. U većim m orskim dubinam a žive različite ribe i druge
životinje, ali su i one ovisne o hrani koja to n e s površine m ora.
U tr o p o s f e r i živi m noštvo m ikroorganizam a, biljaka i životinja. D io
organizam a lebdi ili aktivno leti u Z em ljinoj zračnoj ovojnici, ali se većina
n jih m o ra spustiti na tlo radi hranidbe i/ili razm nožavanja. P rem a tom e,
biosfera se p ro teže u troposferi sam o toliko koliko su visoki organizm i koji
žive n a površini tla, tj. koliko dosežu najviše grane nekog stabla ili glava neke
životinje. N e k e ptice doista lete u velikim visinam a (npr. kondor) snagom
vlastitih m išića i nošene zračnim strujam a. Ali i one se gnijezde na planin

skim stijenam a.
B io s f e ra je organiziran sustav. O sn o v n i procesi u njoj im aju kružni
tijek. Kem ijski elem enti koji ulaze u sastav žive tvari (biogeni elem enti),
kruže kroz biosferu od anorganskog okoliša do živih organizam a i obratno.
T a b io g e o k e m ijs k a k r u ž e n ja tv a r i pokazuju kako je biosfera visokoorga-
nizirana. S am oregulatornim m ehanizm im a postiže svoju organiziranost,
održava ravnotežu i sprečava njezinu degradaciju.
U okviru stalne razm jene s okolišem živi organizm i iskorištavaju oko 50
posto svih kem ijskih elem enata na našem planetu. N ek i od tih elem enata
iskorištavaju se u većim količinam a kao m a k r o e le m e n ti, npr. kisik, vodik,
ugljik i dušik, a potrebe za drugim elem entim a su m anje ( m ik r o e le m e n ti,
npr. željezo, cink, bakar). U sprkos tom e, m ikroelem enti kao i elem enti koji
dolaze i tragovim a od vitalnog su značenja za život.
B itno pitanje opstanka života u odn o su čovjeka prem a biosferi je st gra
nica do koje pojedina biogeokem ijska kruženja i njihove kom p o n en te m ogu
biti m odificirani, eksploatirani ili opterećeni a da i dalje m ogu funkcionirati.
O nečišćenje okoliša djelovanjem čovjeka već je m nogo puta upozorilo d a je
p ro sto r na kojem čovjek živi i dijeli ga sa svim dru g im živim bićim a, vrlo
ograničen i nije beskonačan. N ade da će se raznim tehnološkim rješenjim a
(npr. projekt B IO S) m oći stvoriti novi životni prostori za čovjeka izvan
današnje biosfere nisu opravdane. Stoga s okolišem koji nam je dan u nasli
je đ e i koji m o ram o predati idućim generacijama, m oram o postupati vrlo
razum no.
E K O L O Š K I C IM B E N IC I O K O L IŠA
Ekološki su čim benici utjecajne veličine okoliša koji m ogu pozitivno ili
negativno djelovati na rast, razm nožavanje i gustoću populacije nekog orga
nizm a. M o g u biti različite naravi: fizički odnosno kem ijski, tj. a b io tič k i i
oni uzrokovani uzajam nim odnosim a m eđu organizm im a, tj. b io tič k i. (tabl.
3.1.)
TABLICA 3.1. Abiotički i biotički ekološki čimbenici
ABIOTIČKI tem peratura, oborine i vlažnost, svjetlost, vjetar, kemijski sastav

tla, fizička struktura tla, vodni režim podloge, nadmorska visina,
nagib terena, izloženost terena klimatskim čimbenicima, kemizam
okoliša (zdravog i onečišćenog)
BIOTIČKI priogeni, virogeni, bakteriogeni, fitogeni, zoogeni, antropogeni
EKOLOŠKE ZAKONITOSTI 47
Važniji abiotički čimbenici

A b io tič k i e k o lo š k i č im b e n ic i okoliša djeluju na pojedini organizam . N e
dostatak je d n o g od životnih uvjeta m ože prouzročiti sm rt organizm a. Ako u
u izobilju im a npr. Sunčeve svjetlosti, a nem a dovoljno vlage, biljka neće
n o rm aln o rasti niti se razvijati, odnosno ako potraje sušno razdoblje biljka
će se posušiti. D jelovanje pojedinog ekološkog čim benika ovisi osim o in
ten zitetu i o trajanju (ekspoziciji) i kakvoći njegova djelovanja. C esto djeluju
istovrem eno dva ekološka čim benika ili više njih (npr. toplina i duljina dana
ili toplina, vlažnost i duljina dana. Kao s to je navedeno, ekološki čim benici
m o g u djelovati različitim intenzitetom . N ajm anji in ten zitet nekog čim beni
ka koji u zro k u je neku posljedicu na jed in k e je st e k o lo š k i m in im u m , a
najveći in ten zitet nekog čim benika koji m ože neka jed in k a podnijeti je st
e k o lo š k i m a k s im u n . Izm eđu tih ru b n ih vrijednosti postoji za skupine
jed in k i — e k o lo š k i o p tim u m . R azm ak izm eđu ekološkog m in im u m a i
m ak sim u m a u okviru kojeg je m oguć život pojedinog organizm a nazivam o
e k o lo š k o m v a le n c ijo m .
Ekološka je valencija različita za svaki ekološki čim benik i u pravilu je
različita za po jedinu jed in k u pa tako i za vrstu koja se sastoji od jedinki.
T ak o đ er se valencija m ijenja s dobi i s razvojnim stu p n jem u vrijem e ekspo
zicije n ek o m ekološkom čim beniku. T ako je npr. osjetljivost vodozem aca
različita na m anjak vode u razvojnom stupnju (punoglavac) i u odrasloj dobi.
Z b o g tih se razloga npr. šaran ne m ože razm nožavati u hladnim vodam a
sjeverne E urope. P renesen iz naših krajeva u hladno podneblje živi i hrani
se no rm aln o , ali m u je zbog hladnoće onem ogućena proizvodnja spolnih
stanica (gam etogeneza).
Im a vrsta koje im aju vrlo široku ekološku valenciju te im aju široku
rasprostranjenost. T o su e u r it r o p n e (e u r iv a le n tn e ) v rs te . Takva je p rim
jerice biljna vrsta m aslačak (Tam xacum officinale L.). Takve vrste nazivam o i
k o z m o p o litim a . S uprotno kozm opolitskim vrstam a, postoje vrste uske
ekološke valencije, tj. s t e n o tr o p n e ( s te n o v a le n tn e ) v rs te . T ako prim jerice
grebenski koralji žive isključivo u toplim m orim a.
O ekološkoj valenciji za pojedine ekološke čim benike ovisi koje će vrste
biljaka i životinja živjeti u nekom kraju. T reba sp o m en u ti da se ekološki
čim benici u n ek o m p odručju m ijenjaju, u novije vrijem e osobito an tro p o
genim utjecajem , što bitno rem eti uravnotežene ekološke čim benike (npr.
term opolucija) i tim e često dovodi do nestanka pojedinih vrsta u tom o k ru
ženju.
Važni čim benici najčešće su i o g r a n ič a v a ju ć i č im b e n ic i je r je bez
njihova sudjelovanja u ekosustavu život otežan ili nem oguć. N epovoljno
ograničavajuće djelovanje m ože biti uzrokovano utjecajem s u p r a m a k s i-
m a l n o g i/ili s u p r a m in i m a l n o g djelovanja n ek o g ekološkog čim benika.

T ak v o djelovanje (ovisno o v re m e n u ekspozicije) u zro k u je n ep o sred n o sm rt,
a p o sre d n o u zro k u je nestanak neke populacije. A ko se te p ro m jen e dogode
p lan etarn o , iz u m iru pojedine skupine organizam a (npr. dinosauri zbog kli
m atsk ih p ro m jen a u prošlosti).
Svaki o rganizam izložen je različitim djelovanjim a b ro jn ih čim benika iz
okoliša. A ko je prilagođen tim uvjetim a nerazdvojno je vezan za neživi i živi
dio okoliša. C esto u p riro d i opažam o da na o su n ča n o m dijelu žive je d n e , a
na zasjen jen o m dijelu žive druge vrste. Taj m ozaični raspored različitih vrsta
na m alo m p ro sto ru (biocenoze) govori o ovisnosti o sam o je d n o m eko
loškom čim b en ik u (npr. o svjetlosti) na rasp ro stran jen o st vrsta. P rim jerice,
p ito m i kesten, kadulja (žalfija), kopriva ili čičak m o g u rasti sam o n a tlim a u
kojim a im aju p o tre b n u količinu dušika. K adulja raste na tlim a u kojim a osim
dušika im a i kalcija. P ojedine biljne vrste rastu na kiselim , a druge na alka-
ličn im tlim a. V rste koje u p u ću ju na kiselost (p H ) tla su e d i f i k a to r i (npr.
p o jed in e v rste gljiva).
Ž iv o t svake je d in k e ovisi o različitim ekološkim čim benicim a, o o n o m e
koji je n ajm an je zastupljen u to m staništu. T u je činjenicu zapazio i proučio
njem ački kem ičar Justu s von Liebig (1840.) Istraživao je m in im a ln u p o treb u
p o jed in ih m in erala u tlu za rast uzgojne biljke. D a je prinos neke k u ltu rn e
biljke (npr. pšenice) o d re đ en o n im čim b en ik o m koji se npr. u tlu nalazi u
m in im u m u (npr. kalij), dobro je pozn ato u poljoprivrednoj proizvodnji
( L ie b ig o v o p r a v ilo e k o lo š k o g m i n im u m a ) . Stoga osirom ašenim tlim a
treb a dodavati prije svega o n e m inerale kojih im a u su b m in im aln im količina
m a, o d n o sn o rabe se p riro d n a i u m jetn a gnojiva. N ap ro tiv , štetan u činak po
ekosustav postiže se p re k o m je rn im u n o so m u m je tn ih gnojiva.
V ažniji biotički čimbenici

O sim nežive — abiotičke ili fizikalne okoline u p o jed in o m ekosustavu p o
stoje m n o g o b ro jn i p rioni, virusi, m ikroorganizm i, gljive, biljne i životinjske
v rste koje svi zajedno čine živi dio ekosustava ili njegovu biotičku okolinu.
D jelovanje b iotičkih čim benika u ekosustavu nije ovisno sam o o sebi, nego
j e tijesno vezano s abiotičkim čim benicim a. Z n ačen je b iotičkih i abiotičkih
čim benika u ekosustavu važno je zbog ovisnosti živih organizam a o okolišu
u k o jem žive. Biljke daju životinjam a p o tre b n u h ra n u od koje žive b rojni
nizovi b i l jo j e d a (h e r b iv o r a ) : od kukaca i n jih o v ih ličinaka, puževa, m iševa,
voluharica, tekunica, kunića, vjeverica, zečeva, ovaca, koza, srna, jelena, go
veda, konja do slonova. P risu tn o st ili m anjak biljne h ran e određ u je u pravilu
rasp ro stran jen o st životinjskih vrsta.
SUNČEVA ENERGIJA
A B IO TIČ K I OK O LIŠ
SVJETLO _
jg jp T O P L IN A ,^
m i
▼ PROi/vnnani
P R O IZVO Đ A Č I 4\
ZELENE BI U KE
a K O N ZU M EN TI
1
RAZLACSAČ1:
- - ^
■SAPROBNI ORGAMIZfvl!: *
- (SAPROVOR1)
s l ik a 3.i. Sumarni prikaz djelovanja različitih abiotičkih i biotičkih čimbenika
N a prv o b itne nizove biljojeda nadovezuju se nizovi m e s o je d a ( k a r n i-

v o ra ) koji se p reh ran ju ju biljojednim organizm im a. T o su veći ili m anji
grabežljivci (predatori). N a kraju h r a n id b e n o g n i z a (ili la n c a ) obično je
veća životinjska vrsta (npr. lav, tigar, korm oran, orao). Isto se tako na bi
ljojede nadovezuju nizovi k u k c o je d a (in s e k tiv o ra ), npr. pauk, štipavac,
žaba, gušter, ptice, rovka, šišmiš.
N a k o n ug inuća životinja u hran id b en im lancim a njihova se m rtva tijela
razgrađuju i njihove gradbene tvari iskoriste tzv. r a z l a g a č i ( r a z g r a đ iv a č i
— d e s t r u e n ti ) , prim jerice m ikroorganizm i, ili se njim a hrane lešinari (npr.
bjeloglavi sup, hijena). P rerađeni otpadni pro d u k ti njihove probave ulaze u
veliko kruženje tvari u prirodi. O d tih tvari (npr. dušikovi spojevi, ugljikov
dioksid, m inerali) biljke ponovno proizvode organske spojeve procesim a
fotosinteze, a te tvari su početna hrana biljojeda. D io organizam a uzim a
b iljnu i životinjsku hranu. T o su r a z n o j e d n i o r g a n iz m i ( o m n iv o ri) npr.
čovjek.
U n u ta r nekog ekosustava isprepleću se interesi svih potrošača hrane koji

su uključeni u hranidbene n iz o v e o dn o sn o u hranidbene piram ide.
O sn o v u svakog hranidbenog niza čine prim arni p roizvođ ači (autotrofni
— foto tro fn i organizm i), koji od Sunčeve energije koja dospijeva na Z em lju
iskoriste dio za aktiviranje fotosintetskih reakcija i za stvaranje prim arne
organske tvari iz ugljikova dioksida, vode i m inerala. Stvorene organske
spojeve (npr. celuloza, glukoza) iskorištavaju biljojedi kao h eterotrofni o r
ganizm i. O n i pripadaju u kariku potrošača (k on zu m en ata). Biljojedim a
se h rane grabežljivci — m esojedi I. reda, a tim grabežljivcim a njihovi n e
prijatelji —- m esojedi II. reda.
P ro to k organske tvari u h ranidbenom nizu prati i p ro to k energije. Ž ivot
na zajednica u ekosustavu m ože se norm alno razvijati i održavati sam o onda
ako je odnos izm eđu proizvodnje hrane (asimilacije) i razgradnje tvari (di
sim ilacije) uravnotežen, dakle ako vlada h o m e o s ta z a . P orem etnja u odnosu
asimilacije i disimilacije m ože onem ogućiti norm alan razvoj ekosustava ili
dovesti do njegova propadanja.
U svakoj biocenozi postoji velik broj najrazličitijih hranidbenih nizova.
O n i su u pravilu m eđuovisni, je r od iste vrste proizvođača kreću posebni
nizovi. Isto tako većina se potrošača hrani različitim vrstam a plijena (npr.
m ačka lovi m iševe, štakore, vrapce, golubove, guštere) (si. 3. 1.).
U ekosustavu m ože doći do p riro d n ih porem ećaja (npr. erupcija vulka
na, p riro d n e klim atske prom jene), ali i do porem ećaja uzrokovanih djelova
njem čovjeka — antropogeno djelovanje. O nečišćivanje okoliša ili u n iš
tavanje p o jed inih populacija organizam a glavni su čim benici nestabilnosti
ekosustava o d n osno narušavanja uravnoteženih (hom eostatskih) odnosa. U
ek strem n im slučajevim a djelovanja na ekosustav, pa čak i djelovanjem na
sam o je d n u kariku hranidbenog niza, m ože nastupiti propadanje svih ili
većeg broja vrsta organizam a tog ekosustava. P rim jera djelovanja čovjeka na
p riro d n e u ravnotežene sustave im a nažalost već podosta (tabl. 3.2.).
TABLICA 3.2. Š tetni čimbenici koji remete hom eostazu u ekosustavu
Fizikalni zračenje iz svemira, radioaktivno zračenje, UV zračenje,

elektromagnetski smog, struja, buka, toplina, pH, tlak
Kemijski plinovi (CO, CO2 , N20x, CH4 , CFCI*, SO 2 , O3 , H2 S); kovine
(Pb, Cd, Hg, As, Cu); sintetični spojevi (detergencije, umjetna
gnojiva, nitrati, nitriti), pesticidi, lijekovi
Biološki prioni, virusi, bakterije, gljivice, otrovi gljiva, biljaka i životinja
Društveno— gospodarski tehnološki razvoj, demografska eksplozija, razvoj prometala,
ratovi, prehrana, kupovna moć stanovništva, psihološki
razlozi
EKOLOŠKE ZAKON1TOSTI 51
Djelovanje biotičkih čimbenika

Biotički čim benici m ogu djelovati: (a) posredno (npr. hran id b en im nizovi
m a) i (b) n ep o sred n o (npr. kom enzalizam , parazitizam , sim bioza). Takva
djelovanja m o g u biti povoljna (sim bioza), nepovoljna (parazitizam ) i n e u
tralna (kom enzalizam ).
B rojni su p rim jeri s im b io z e (potpom aganja) m eđ u različitim vrstam a.
Ako obje vrste im aju od zajednice koristi a da ne štete je d n e drugim a,
govorim o o m u t a l i z m u (npr. rak samac i m oruzgva). Ako je d n a vrsta im a
koristi, a druga vrsta niti trpi štetu niti im a koristi, govorim o o k o m e n z a -
liz m u . N ap ro tiv, kod p a r a z i t i z m a paraziti (nam etnici) žive na račun
dom aćina — dom adara. Paraziti m ogu parazitirati na površini tijela — ekto-
paraziti (npr. b u h a, uš) ili u unutrašnjosti tijela — endoparaziti (npr. traka
vica, m etilj, glista). Paraziti u pravilu oštećuju dom aćina (antibioza). Z bog
toga se povećava sm rtn o st jed in k i zaraženih parazitim a, što m ože im ati kao
posljedicu sm anjenje gustoće populacije dom aćina, ali i nam etnika.
B rojni patogeni m ikroorganizm i napadaju pojedina tkiva biljaka, životi
nja i čovjeka te ih oštećuju i uzrokuju često i teške i sm rto n o sn e bolesti. T e
se bolesti bolesti liječe preparatim a (biocidi) koji ubijaju uzročnike bolesti
(npr. m ikrobiocidi, antibiotici, insekticidi, fungicidi).
Odnosi među jedinkama unutar populacije

Jed in k e iste vrste m eđusobno su povezane b ro jn im i različitim odnosim a.
N ajvažniji je reprodukcijski odnos, tj. razm nožavanje. Priraštaj jed in k i u
populaciji nazivam o n a t a l i t e t o m . N atalitet je prem a tom e čim benik rasta i
povećanja b ro jnosti, a m ortalitet (sm rtnost) čim benik nazatka svake p o p u
lacije. U rav n o težen im odnosom nataliteta i m ortaliteta održava se brojnost
populacije stalnom (stagnacija). Ako je m ortalitet veći od nataliteta, sm anjuje
se b ro jn o st populacije, a kod nataliteta većeg od m ortaliteta b ro jn o st se
populacije povećava. Broj jed in k i neke vrste na nek o m p ro sto ru m jerilo je
g u s to ć e p o p u la c ije (izražava se brojkam a od 1 — rijetka vrsta, do 5 —
v eo m a brojna vrsta. O pisana pravila vrijede kako za populaciju biljaka i
životinja tako i za ljudsku populaciju (dem ografska eksplozija!).
Populacija je skupina organizam a iste vrste koja u o dređeno vrijem e
naseljava neko stanište i m eđ u so b n o se razm nožava. Z načajni su za popula
ciju: natalitet, m ortalitet, reproduktivni potencijal, rast populacije, dobna
stru k tu ra, spolna struktura, prostorna struktura odnosno gustoća i raspored
jed in k i u pro sto ru.
Valja naglasiti da se prekobrojnim rastom jed in k i sm anjuje k apacitet

ok oliša zbog suparničkih — kom peticijskih odnosa m eđ u prek o b ro jn im
pripadnicim a dotične vrste u sm islu borbe (suparništva) za hranu, životno
sklonište ili/i spolnog partnera. K om peticija (nadm etanje) najjači je biotički
čim b en ik u n u ta r jed in k i iste vrste (intraspecijski čim benik).
U p o jed in im povoljnim uvjetim a javlja se povrem eno p rekom jerni eks
p an zivn i rast p opu lacije (npr. invazija skakavaca u Africi, poljskih m iševa
u H rvatskoj). Isto tako u nepovoljnim uvjetim a (jaka hladnoća, suša, djelova
nje otrova iz okoliša) dovodi do redukcije broja jed in k i u pop u laciji ili
do p o tp u n o g lokalnog izum iranja populacije.
O d n o si izm eđu različitih vrsta organizam a u nekom ekosustavu (inter-
specijski odnosi) vrlo su važni za održavanje i razvoj njihovih populacija.
N p r. članovi je d n e populacije hrane se članovim a druge populacije (odnos
grabežljivac — plijen) ili se članovi dviju vrsta m eđ u so b n o bore za isti
teritorij, h ra n u ili zaklon, pa snažniji ili brojniji istiskuju slabije ili m alobroj-
nije (interspecijska kom peticija).
K om peticija radi je d n o g uvjeta u okolišu m ože postati snažan suparnik
kada se u populaciju dom aćih a u t o h t o n i h v r s ta ubaci unesena a lo h to n a
v rs ta . S p o m en im o prim jer sjevernoam eričke pastrve koja je iz naših vodo-
tokova gotovo istisnula a u to h to n u po to čn u pastrvu, naseljavanje m ungosa
na o to k M ljet koji su suzbili zm ije a nakon toga se hrane ostalim životinjam a
(npr. kokošim a).
R eintrodukcija, tj. vraćanje u ekosustav vrste koja je uništena zbog
n ek ih razloga (npr. prekom jerni lov, bolest), također m ože biti opasna za
novonastale ravnotežne — hom eostatske odnose. N aim e, pono v n o vraćena
vrsta više n em a svoga p riro d n o g predatora, pa će ta populacija vrlo brzo
postati prek o brojna (npr. reintrodukcija risa u područje G orskoga kotara).
B IO T O P
U okviru naseljenog prostora biosfere m ogu se izdvojiti p ro sto rn o ogra
ničena područja koja obilježavaju pojedine kom binacije ekoloških čim beni
ka. T akve osnovne topografske jedinice nazivam o b io to p o m i one čine
životna staništa organskih vrsta. T im e se pojedini biotopi m eđ u so b n o ra
zlikuju. O n i se također razlikuju po posebnim kom binacijam a m ikroorga
nizam a, biljaka i životinja, dakle po životnoj zajed n ici kojoj odgovaraju
uvjeti u biotopu.
B iotop je npr. m očvara, jezero , livada, šum a, m ore, pustinja, gdje žive u
istim uvjetim a različiti organizm i npr. ribe, puževi, fitoplankton, bakterije i
v o d en o bilje te čine b io c e n o z u . Dakle, biocenoza je skupina jed in k i (život

na zajednica) različitih populacija koje žive u o d re đ en o m staništu — bioto-
p u , a usko su povezane različitim m eđuodnosim a, posebno m eđ u o d n o sim a
u h ra n id b e n o m nizu. B iocenozu čine m ikroorganizm i (m ikrobiocenoza),
biljke (fitocenoza), životinje (zoocenoza) i ostali predstavnici carstva organi
zam a (npr. gljive).
E K O SU ST A V
P ojam e k o s u s ta v davno je uveden u ekologiju. E kosustav je osnovna fu n k
cionalna ekološka jedinica koja uključuje sve fizičke, kem ijske i biološke
značajke staništa kao i organizm e koji žive u n jem u (tabl. 3.3.).
E kosustav im a četiri strukturalne kom ponente: anorganske tvari, orga
nizm e proizvođače, organizm e potrošače i organizm e razlagače.
O rg an izm i su u ekosustavu podijeljeni u dvije velike skupine: a u to t r o f -
n e — fo to tro fn e (tj. proizvođače) i h e t e r o tr o f n e (tj. potrošače i razlagače).
U ekosustavu se m ože uspostaviti dugoročna postojana ravnoteža iz
m eđ u bio to p a i biocenoze. T ada se radi o p o s to ja n o m e k o s u s ta v u . Raz
n o v rsn o st i složenost ekosustava povećavaju njegovu postojanost. A složeni
ekosustav nije sam o raznovrstan u sastavu fizikalno-kem ijskih sastavnica
biotopa, nego raznovrsnost čine i prostorni raspored vrsta, veličina i genska
razn o v rsn o st populacija.
E kosustav je dinam ična kategorija koja se prilagođava te uspostavlja i
m ijenja svoj sastav u funkciji v rem ena povećanjem njegove postojanosti
(stabilnosti). Stabilnost se postiže povećanjem raznovrsnosti u ekosustavu
sve do stanja tzv. e k o lo š k o g o p t im u m a (k lim a k s a ) , o d n o sn o do krajnjeg
stupnja razvitka je d n o g ekosustava.
U ekosustavu m ože doći do p o stu p n o g zam jenjivanja — su k c e s ije
p o jed in ih živ otnih zajednica, počevši od jed n o stav n ijih prem a složenim a.
Sukcesije m o g u biti p rim arne i sekundarne. P od p rim arn im sukcesijam a
razum ijeva se naseljavanje dotada nenaseljene zone, a sek u n d arn o m sukce
sijom ozn aču jem o obnovu prije u n išten ih životnih zajednica. N aseljavanjem
n enaseljenih p o dručja počinju tzv. p io n ir s k e v rs te , uglavnom biljke koje
stvaraju uvjete za p o stu p n o naseljavanje drugih biljnih vrsta i životinja (prvo
biljojeda, a nakon toga i m esojeda). D ugotrajne poplave, požari i vulkanske
erupcije m o g u uzrokovati p o tp u n u degradaciju okoliša te će se s v re m e n o m
ona obnavljati procesim a ekološke sukcesije. N a rav n o da će pionirska i p o
slije naseljena vegetacija ovisiti o klim atskim i d ru g im abiotičkim čim b en i
cima: je d n e vrste biljaka naselit će područje devastiranih tu n d ri, a druge vrste
naselit će npr. p odručja tropskih vlažnih (bivših) šum a.
U k u p n o s t svih raznolikih ekosustava na Z em lji naziva se biosferom .
TABLICA 3.3. Skup in e ekosustava
Vodeni ekosustavi kopnenih voda stajaćice, tekućice

ekosustavi mora bentoski, dubinski, obalni, pučinski
Kopneni tundra, tajga, miješane šume, tropske šum e, savane, stepe, polu-
pustinje, pustinje
B IO M
B io m je skupina raznolikih ekosustava kojim a je zajednička karakteristika

istoznačnost klim atskog područja. B iom i su stoga geografski pravilno raspo
ređ en i i odgovaraju klim atskim regijam a (npr. biom tu n d re u cirkum polar-
n o m p o d ru čju , b iom bjelogoričnih šum a u u m jere n o m klim atskom p o
dru čju , b io m tro pskih kišnih šum a u p o d ru čju tropske klim e, biom pustinje
u su p tro p sk im područjim a). K arakterizira ih dom in an tn a klim azonalna v e
getacija (npr. b iom m iješane šum e — breze, jasike, javora, lipe te d u ž riječnih
obala vrba i joha).
M o g u biti raspoređeni i tem eljem nadm orske visine od n o sn o dubine
m ora. R adi se o v e r tik a ln o j r a s p o d je li biom a. U z veću nad m o rsk u visinu
m ijenjaju se klim atski uvjeti i koncentracija kisika pa će flora o d n o sn o vege
tacija i fauna biti prilagođene to m klim azonalnom području. S d u b in o m
m o ra m ijenjaju se hidrostatski tlak, p risu tn o st svjetlosti i tem peratura, (pa
su prim jerice na d u b in i od 11 km , brazda M indanao kod Filipinskog otočja),
n ađ en e dubinske vrste rakovica, rakova i svijetlećih riba.
AREAL
P o jam areal treba razlikovati od pojm a biotop. N aim e, areal je uk u p n i
p ro sto r u ko jem u je rasprostranjena neka vrsta. T ako prim jerice lisica m ože
biti rasprostranjena u različitim biotopim a i različitim biom im a. O n a je
rasprostranjena gotovo u cijeloj E u ro p i osim Islanda, Baleara, K rete i M alte.
Ž ivi u p o larn im područjim a, tundram a, šum am a različitih tipova, otvorenim
p o d ru čjim a s grm ljem , u visokoplaninskim biotopim a, pustinjam a, stepam a,
a ne izbjegava ni ljudska naselja. M ogli bism o reći d a je lisica k o zm o p o lit.
S u p ro tn o velikom arealu p ojedinih vrsta biljaka i životinja, neke vrste
žive na vrlo u skom području, o d n o sn o njihov areal rasprostranjenosti je
o graničen na o d ređena uža biogeografska područja. Takve vrste koje dolaze
sam o na je d n o m užem lokalitetu nazivam o e n d e m i m a (npr. dalm atinska

iglica /G eranium dalmaticum G. Beck). Pojedine biljke preživjele su iz ra
zličitih razloga (npr. u usjeklinam a, kanjonim a) nepovoljna razdoblja iz
pleistocena. Takve vrste su rijetki i m alobrojni ostaci nekadašnje drevne
flore. T o su r e li k t n e v rs te ili r e lik ti. U H rvatskoj je to npr. velebitska
degenija (Degenia velebitica Deg. /H ayek). Ž ivotinjske reliktne vrste obično
nazivam o ž iv im fo s ilim a , prim jerice Latim erija (Latimeria chalumnae Sm ith)
je d in i živi p redstavnik svih izum rlih resoperki.
E K O L O ŠK A NIŠA
M jesto i položaj koji jed n a vrsta zauzim a u spletu m eđ u so b n ih odnosa,
p osebno od n o sa prehrane u životnoj zajednici, tj. njezin funkcionalni p o
ložaj, ozn aču jem o e k o lo š k o m n iš o m . O n a obilježava m jesto i ulogu je d n e
vrste u toj zajednici. Kao prim jer spom enim o brojne i raznolike vrste tvrdo-
krilaca u šu m sk im zajednicam a m iješanih šum a. M eđ u tim , svaka vrsta kor-
njaša odlikuje se posebnim načinom života i igra različitu ulogu u životu
šum ske zajednice. Dakle, svaka je vrsta na neki način specijalizirana i zauzim a
je d n o »planski odabrano« m jesto, odnosno posjeduje svoju ekološku nišu.
O n a se m ože tem eljiti na odabiru prostora (prostorna niša), preh ran e (pre
h ram b en a ili trofička niša i/ili višeprostorna (višedim enzionalna). D vije vrste
s istom n išo m izvrgnute su snažnoj konkurenciji.
UMJESTO ZAKLJUČKA
S u v rem en o se čovječanstvo susreće s dva tem eljna problem a okoliša:
1 ) onečišćenjem
2 ) p rek o m jern im i n eu m jeren im iskorištavanjem p riro d n ih dobara npr.
šum a, nafte, ruda, poljoprivrednog zem ljišta, v o d en ih dobara, poje
d in ih vrsta bilja i životinja.
U degradaciji okoliša značajnu ulogu im aju ljudske djelatnosti. R em ete

se ravnotežni odnosi u ekosustavu, propadaju brojne populacije, a nepovrat
no nestaju pojedine vrste. S m anjuje se biološka raznolikost (biodiverzitet) i
nep o v ratn o nestaje genski potencijal (genofond) izu m rlih vrsta. O čuvanje
okoliša i biološke raznolikosti stoga je im perativ bez kojega čovjeku nem a
opstanka na ovom e planetu.
L IT E R A T U R A
1. Chiras, D . D . (1990) Environmental Sience. Action fo r a Sustainabk Future, T h e Benja-

m in/C um m ings Publishing C om p., R edwood City, California.
2. Ehrlich, P. R. and R oughgarden, J. (1997) The Science ofEcology, M acm illan, N e w York.
3. Liebm ann, H . (1993) E in Planet wirđ unbeivohtibar, Biologie, Bd. 3, Springer Verlag, Berlin.
4. Sm ith, R. L. (1995) Elements ojEcology, H arper and Row, N e w York.
5. Springer, P. O ., Papeš, D., Kalafatić, M . (2001) Biologija 4, Profil, Zagreb.
ONECISCENJE VODA
Df. SC. Vjeročka Vojvodić, z n a n stv e n i su ra d n ik

In s titu t R u đ e r B o šk o v ić, Z a g re b
Raspodjela vode na Zemlji

H id ro sfera koja se često naziva »vodena sfera« uključuje svu v odu na Zem lji:
oceane, vodotoke, jezera, vodu u tlu, podzem ne vode i v o d en u paru u
atm osferi. Voda je u hidrosferi nejednoiiko raspodijeljena i prem a procjena
m a na Z em lji zaprem a vo lu m en od 326.000.000 kubičnih milja. N e je d n o li
kost u raspodjeli vidi se iz podataka da se 97 posto vode nalazi u oceanim a,
oko 2 posto u snježnim pokrovim a i ledenjacim a (glečerim a), 0,61 posto u
p o d zem n im vodam a, a ostatak su vode u slatkovodnim jezerim a, m orim a,
vlaga u tlu i atm osferi te voda u rijekama. Riječne vode s u k u p n im v o lu m e
n o m od 300 kub ičnih m ilja čine sam o desettisući dio hidrosfere, a zadovo
ljavaju gotovo sve svakodnevne potrebe stanovništva na Zem lji.
U prosjeku je poljoprivreda najveći potrošač vode i na nju otpada oko
70 posto u k upne potrošnje, industrija troši 2 2 -2 4 posto vode, uz napom enu
da se u razvijenim zem ljam a često za potrebe industrije troši više od 70 posto
u k u p n o raspoložive vode. N a kućanstva otpada oko 8 posto potrošnje, od
toga sam o 4 posto stanovnika troši 300 — 400 litara na dan, a više od dvije
trećine stanovnika Z em lje troši m anje od 50 litara na dan.
H id rološki ciklus vode opisuje njezino kruženje kroz sustave Z em lje.
Isparavanje je faza koju karakterizira prijelaz vode iz tekućeg u plinovito
stanje, a kondenzacijom vodene pare u atm osferi ponovno se na tlo vraća u
obliku kiše, snijega, tuče, m raza i rose. Oborinske vode izražavaju se za neki
vrem enski odsječak u stupcu vode u m ilim etrim a.
P odaci o oborinam a kao što su trajanje, obilnost i učestalost p o m n o se
prate i analiziraju dugo godina. U H rvatskoj podaci p o tv rđ u ju povoljan
godišnji režim m ijena i obilnosti padalina koje su u sjeveroistočnom dijelu

zem lje obilne u vegetacijskom razdoblju, a obilnije oborine na ju g u zem lje
pristižu u jesen. O dstupanja od prosjeka najčešće donose neprilike p o p u t
poplava ili suša.
Površinske vode čine rijeke ili vodotoci i stajaćice: jezera, lokve, bare, m očvare,
m ora i oceani te bočate vode (slatke vode izm iješane s m orskom vodom ).
Rijeke se u H rvatskoj nalaze u području crnom orskog i jadranskog slijeva, a
karakteristike reljefa, tj. uskoga prim orskog dijela, planinskog i panonskog
dijela uvjetuju izgled i raspored vodenih tokova. Drava i M ura nalaze se na
sjevernoj granici s M ađarskom , zapadnu granicu sa Slovenijom dijelom čine
Sutla, Kupa i Dragonja, a na istoku na granici s V ojvodinom je D unav. N a
pograničnom dijelu s B osnom i H ercegovinom teku Sava, U n a i Korana a
u jad ran sk o m porječju gdje su tokovi isprekidani i kraći nalaze se C etina,
Lika (ponornica), Gacka, Krka, M irna, N eretva sam o dijelom , te m anje rijeke
D ragonja, Raša, Rječina i Zrm anja.
U k u p n a površina slijevnih područja u H rvatskoj iznosi 5,653.800 ha, a
dužina glavnih vodotoka je 6620 kilom etara.
U H rvatskoj nem a p u n o jezera a najpoznatija su kraška jezera C rveno i
M o d ro jezero kod Im otskoga, Babino jezero na Velebitu i Plitvička jezera.
V ransko jeze ro na C resu je slatkovodno, a od riječnih jezera najpoznatija su
ona na p o d ru čju Kopačkog rita u ušću Drave i Dunava.
Podzem ne vode sm ještene su u n ep ropusnim vodonosnim područjim a kvar-

tarn ih i aluvijalnih naslaga i najčešće su blisko povezane s riječnim sustavim a,
o d n o sn o s površinskim vodama. Ezogene podzem ne vode potječu od obo-
rinskih voda, nastaju otapanjem ledenjaka i snijega, pritječu iz površinskih
voda ili nastaju procesom kondenzacije. E ndogene podzem ne vode nastaju
u u n u trašn jo sti Z em lje spajanjem vodika i kisika pri visokim tem peraturam a.
U H rvatskoj su podzem ne vode nejednoliko raspodijeljene, ovisno o
klim atskim uvjetim a i geološkoj građi. N a područjim a s dovoljno oborina
p o d zem n e su vode bogatije vo d o m i dobro se obnavljaju, a u sušnijim
predjelim a sirom ašnije su vo d o m i zalihe vode teže se obnavljaju.
Sm atra se da će podzem ne vode i u budućnosti biti važni izvori za
opskrbu i ljudi i industrije, prem da jo š uvijek nisu poznate količine raspo
loživih zaliha je r nije jed n o stav n o doći do podataka o stru k tu ri p o d zem nih
izvora, o h idrološkim svojstvim a vodonosnih slojeva i o režim im a kretanja
p o d zem n ih voda.
ONEČIŠĆENJE VODA 59
Jadransko more najveći je vodni resurs u H rvatskoj. Površina Jadrana iznosi

138.595 k m 2 a v o lu m en 34.997 k m 3. Jadransko m ore najplići je dio S redo
zem n o g m o ra i u po d ru čju sjevernog Jadrana prosječna du b in a je 24 — 26
m etara. Palagruški prag dijeli Jadransko m ore na dva dijela i najdublji dio,
Ju žn o jad ran sk a kotlina, d u b o k je 1330 m etara. O d Jo n sk o g m ora Jadran je
odijeljen O tra n tsk im pragom dubine 741 m etar. D u žin a kopna uz Jadran
iznosi 3737 km , od čega H ivatska zaposjeda 1778 km (48%).
Opskrba vodom
G o sp o d aren je vodam a niz je kom pleksnih djelatnosti koje uključuju i isko
rištavanje raspoloživih dobara za zadovoljavanje potreba ljudi. S o b ziro m na
p ro b lem e zagađivanja voda i okoliša, opskrba v o d o m postaje sve složenija i
iskorištavanje te strateške sirovine zahtijeva koncentraciju znanja i stručnog
potencijala, sustavno planiranje i istraživačke radove.
T ak o đ e r je n u žn o prim jenjivati najpovoljnija tehnološka dostignuća u
svim fazam a opskrbe v o d o m — od istražnih radova do raspodjele vode.
T em elj opskrbe v o d o m p reth o d n i su istraživački radovi površinskih i
p o d z e m n ih voda, a slijede ih geološko-hidrološka ispitivanja v o d onosnog
p o dručja s podacim a o njihovu sastavu i građi.
U opskrbi v o d o m m anjih potrošača kao što su zaseoci i m anja naselja
zahvati su jed n ostavniji, a istraživački radovi uključuju obilazak terena, pri
kupljanje podataka o p o d ze m n im i površinskim vodam a, kopanje p okusnog
bunara, p rovjeru kvalitete vode i opskrbljenosti vo d o n o sn o g sloja.
K od složenijih zahvata koji su potreb n i u organiziranju vodoopskrbe
v ećih naselja i gradova hidrološka istraživanja zahtijevaju p o m n a ispitivanja
h id ro lo šk ih i hidrauličkih značajld p o d zem n ih v o d o n o sn ih područja kao i
poznavanje fizikalno-kem ijskih i bakterioloških svojstava vode.
P ro stiran je vo d o n o sn o g područja ispituje se pom oću p ro b n ih bušotina
koje se razm ještaju na tem elju geološko-hidrološkog kartiranja m ogućeg
v o d o n o sn o g područja. U bu šo tin e se za pokusno crpljenje vode ugrađuju
čelične cijevi (piezom etri) s otvorim a na krajevim a cijevi te se izdvaja je d a n
p iezo m etar iz kojega se voda pokusno crpi, tj. služi kao pokusni bunar.
Istraživanje se sastoji od određivanja statičkog stanja v o d o n o sn o g p o
dručja, tj. razine i visine stupca vode kao i kvalitete vode prem a strogo
p ro p isan im postupcim a. U ključivanjem crp n ih agregata u z n ep rek id n o crp
ljenje, sustav postaje dinam ičan i na osnovi pokazatelja određ u je se izdašnost
p o d ze m n ih v o d o n o sn ih slojeva te se zajedno s podacim a o razini vode
dobivaju nizovi podataka na tem elju kojih se grade karte hidroizohipsa i

o d ređuje se sm jer podzem ne vode.
Prije izgradnje svih uređaja i pratećih objekata za vodoopskrbu pitkom
v o d o m m oraju se po m n o ispitati svojstva vode je r m oraju biti zadovoljeni
strogi državni i m eđunarodni kriteriji o kvaliteti voda.
U prvoj fazi ispituju se terenskim pregledom uvjeti u kojim a se voda
nalazi, tj. otkriva se eventualno postojanje posrednih i neposrednih one-
čistača koji m ogu utjecati na sanitarnu vrijednost vode. T erenska ispitivanja
u k lju ču ju i istraživanja fizikalnih svojstava vode kao i skupljanje uzoraka
vode po o d ređ enim pravilim a za daljnje laboratorijske pretrage.
Kod izgrađenih vodoopskrbnih sustava pravilnikom se predviđa ispitiva
nje kvalitete vode na izvorištu, vode nakon obaveznog postupka dezinfekcije,
u vodosprem i i u razvodnom sustavu. Ispituju se fizikalna, kemijska, bio
loška i bakteriološka svojstva prem a strogim pravilim a i preporukam a. T rajn o
praćenje kvalitete daje uvid u prom jene svojstava vode nastale u raznim
stupnjevim a opskrbe radi crpljenja, priprem e, sprem anja i raspodjele.
Fizikalna svojstva vode koja se ispituje je su tem peratura, boja, m utnoća,
okus i m iris. P itkost vode određuje se ispitivanjem kem ijskih pokazatelja:
o topljeni plinovi ugljikov dioksid i kisik, potrošnja kisika kojom se određuje
sadržaj organske tvari u pitkoj vodi, dušikovi spojevi, ostatak nakon isparava-
nja, željezo, m angan, alkalnost, kloridi i tvrdoća. B iološkim ispitivanjim a
o d ređuje se sanitarna ispravnost vode i ispituju se glavne skupine organizam a
u vodi, tj. biljke, životinje, plijesni, virusi i bakterije.
Uređaji za potrebe vodoopskrbe
Z A H V A T O B O R IN S K E V O D E
Z a opskrbu v o d o m pojedinačnih kućanstava i sam o iznim no za potrebe

m anjih sela i zaselaka grade se cisterne. Zahvat i crpljenje iz sprem nika u
kojem se oborinske vode skupljaju s nakapne plohe jednostavni su, a cisterne
kao vodosprem e grade se po pravilim a struke.
Z A H V A T P O V R Š IN S K E V O D E
Površinske vode koje m ogu služiti za opskrbu stanovništva je su rijeke, p o

toci, jezera (prirodna i um jetna) i u posebnim slučajevim a m ora i oceani.
Izvedba vodo o pskrbnih sustava ovisi o uvjetim a izvedbe i o hidrološkim i
topografskim posebnostim a područja. U pravila o gradnji vodoopskrbnih
sustava pripada odabir lokacije, pa se obično izvode uzvodno od naselja, na

dijelovim a korita koje nije izloženo procesim a urušavanja obale, izbjegavaju
se m jesta velikog taloženja itd. Pazi se i na tem peraturne oscilacije i izbjega
vaju se lokacije gdje prijeti zaleđivanje. P rem a obilježjim a korita rijeke zah
vati m o g u biti priobalni i obalni, m ogu se izvoditi u koritu, m ogu biti
plutajući, potopljeni ili u form i akum ulacije.
ZAHVAT PO D Z E M N E VODE
Z ahvatom kroz vodonosne slojeve obavlja se dreniranje, tj. gradi se jarak do

nepro p u sn o g a tla, gdje se ugrađuju provodnici vode. D renažni sustavi se
poslije toga zaštićuju. Z a drenaže većih dim enzija grade se tzv. galerije u v id u
h o rizo n taln ih bunara koji se postavljaju cijelom dužinom vodonosnog sloja.
P osebno izvedeno dno om ogućuje otjecanje vode prem a sabirnoj građevini.
U plitkim v o d o n o sn im slojevima koji su karakteristični za područje M ed i
terana izvodi se zahvat koji se zove qanaat ili kavez. T akođer se izvode
vertikalni zahvati plitkih p o d zem nih voda te kopani i bušeni bunari.
Kad se p o d zem na voda nalazi u dubokim geološkim form acijam a, ona
se dovodi na površinu vertikalnim cijevima. B ušotina je okrugla i gradi se
od površine p rem a d n u uz obveznu zaštitu bušotine. N a d n u se ugrađuje
filtar koji om ogućuje protjecanje vode iz vodonosnog sloja u cijev s istim
režim o m strujanja kakavje u podzem noj vodi.
H o rizo n taln i bunari grade se u pjeskovitom i šljunkovitom m aterijalu,
a sastoje se od horizontalnih zahvatnih perforiranih cijevi i sabirnog bunara.
Kad je količina podzem ne vode u v o dono snom sloju mala, obogaćuje se
površinskim vodam a s pom oću posebno izgrađenih otvorenih bazena koji
djeluju kao taložnici. N akupljeni m ulj povrem eno se uklanja prikladnim
načinom .
Dovod i raspodjela vode

Sustav za opskrbu vodom sastoji se od niza građevina, cjevovoda i uređaja
kojim a se voda od izvorišta doprem a do uređaja za obradu, zatim se uz
p om o ć crp n ih stanica dovodi do vodosprem e, odakle se cijevim a dovodi do
potrošača. Postoje dva različita sustava za dovod vode do korisnika: gravita
cijski i kom binirani sustav. U gravitacijskom sustavu, crpilište se nalazi na
uzvisini u od n o su na područje koje opskrbljuje vodom s razinom voda koja
om ogućuje p ro to k duž cijevi uslijed djelovanja gravitacijske sile. M eđutim ,
češće se zbog svojstava terena p rim jenjuju kom binirani sustavi opskrbe koji
rade na p rin cip u tlaka i gravitacije. U nizinskim krajevim a grade se v o d o

sprem e na m jestu potrošnje u obliku vodotornja.
Kondicioniranje vode za potrošnju

Sirova voda iz izvora obično ne zadovoljava kriterije kvalitete p o treb n e za
ljudsku u p o treb u pa se m ora kondicioniranjem učiniti prihvatljivom za
p o treb n e nam jene. Z b o g toga se izm eđu izvora i vodosprem e obično ugra
đ uje uređaj za kondicioniranje vode, npr. dezinfekcija.
N a kraju se iz vodosprem e voda distribuira do korisnika na nekoliko
načina, i to razgranatim ili k ru ž n im sustavom .
Onečišćenost kopnenih površinskih i podzemnih voda i

mora
U n o šen je tvari u priro d n e vode koje narušavaju kvalitetu vode i čine je
m anje upotrebljivom , a posebno za opskrbu pitkom vodom , sm atra se o n e
čišćenjem vode.
Kiša i otopljeni snijeg ispiru iz zem lje krute čestice, bakterije, pesticide,
gnojiva, ulja i m noge druge toksične tvari na svom p u tu do rijeka, p o d zem
n ih voda, jezera i priobalnog m ora. O borinske vode m ogu biti onečišćene i
prije nego što dospiju do tla je r ispiru onečišćenja iz atm osfere. T ako su na
p rim jer poznate kisele oborine ili radioaktivne oborine kao posljedica pri
ro d n e radioaktivnosti ili su u ekstrem nim slučajevim a nastale zbog havarije
u atom skim centralam a. O borinske vode zajedno s onečistačim a (zagađiva-
lima) ulijevaju se u p riro d n e vode i s povećanim pro to k o m povećavaju
njihov u n o s u priobalno m ore. D io dospijeva u podzem ne vode i ovisno o
sastavu tla m ože prouzročiti veća onečišćenja pod zem n ih voda koje se pri-
h ran ju ju o b o rinam a ili procjeđivanjem površinskih voda.
Zagađivanje p riro d n ih voda oborinskim vodam a ili vodam a nastalim a
otapanjem snijega pristiže iz velikog broja različitih raspršenih izvora vezanih
uz svakodnevne ljudske djelatnosti kao što su poljoprivreda, stočarstvo, in
dustrijska proizvodnja, vožnja autom obilim a, izgradnja cesta i naselja itd. T a
onečišćenja iz u rb an ih i seoskih sredina teško se m ogu kontrolirati a stvaraju
m noštvo p ro b lem a je r degradiraju i ugrožavaju površinske i podzem ne vode.
U z raspršene izvore postoje i točkasti izvori zagađivanja kao što su
otpadne vode koje se ispuštaju direktno u prirodne vode. T akvim izvorim a
onečišćenja sm atraju se ispusti kom u n aln ih otpadnih voda naselja i gradova
te industrijske otpadne vode. Zagađivanja iz točkastih izvora lakše je nadzirati

i kon tro lirati negoli raspršene izvore onečišćenja.
D va su glavna tipa porem ećaja ekosustava voda zbog d ugotrajnog u n o še
nja zagađivala: eutrofikacija i udarno opterećenje. Eutrofikacija se definira
kao proces pro m jene hranidbenog statusa u p riro d n im vodam a zbog p re
ko m jern o g unosa hranjivih tvari antropogenog podrijetla. Sm atra se d a j e
poljoprivredna djelatnost glavni faktor eutrofikacije površinskih voda. P os
ljedica je nagom ilavanje organske tvari i prekom jerna potrošnja kisika za
njezinu razgradnju, zbog čega nastaju stru k tu rn e prom jene u sastavu život
n ih zajednica. U d a rn o onečišćenje događa se kod naglog ispuštanja otpadne
vode u p riro d n e vode. O dgovor ekosustava gotovo je trenutačan i vidljiv jei
nastaje p o m o r riba i drugih životnih zajednica.
O nečišćavanje voda u porastu je zbog u brzanog industrijskog razvoja,
povećane p o tro šnje energije uz p rim jenu sve većih količina fosilnih goriva,
zbog e n o rm n o g porasta broja stanovnika i sve većih potreba za vodom
najveće kvalitete.
Z b o g porem ećaja tem eljnih ekoloških i zdravstvenih aspekata kakvoće
voda uz porem ećaje ekosustava voda i gubitak biološke raznovrsnosti, zaga
đivanja m ora i p o d zem n ih voda kao i globalnog zagađivanja voda nerazgra-
divim organskim zagađivalima um ire u svijetu svake godine do pet m ilijuna
ljudi od bolesti izazvanih upo treb o m takve vode.
B u d u ći da se onečišćenja p riro d n ih voda više ne m ogu uklanjati raz-
rjeđivanjem , tj. ispuštanjem nepročišćenih otpadnih voda u p riro d n e vode,
stručnjaci predviđaju da će u m nogim zem ljam a kvaliteta voda postati glavni
ograničavajući faktor prihvatljivog razvoja. Sm atra se da će kriza poprim iti
globalne razm jere zbog gubitka prihvatljivih izvora hrane (npr. ribolov u
riječnim i m orskim obalnim područjim a), zbog neadekvatne kvalitete voda
nagom ilavat će se negativni učinci lošeg upravljanja dragocjenim izvorim a i
vezano uz to do en o rm n o g porasta troškova za ozdravljenje zagađenih p ri
ro d n ih voda.
Pokazatelji prem a kojim a se utvrđuje onečišćenost p riro d n ih voda jesu:
— fizikalni pokazatelji, tj. boja, m iris, tem peratura i sadržaj k ru tih česti
ca,
— kem ijski pokazatelji, tj. sadržaj organskih tvari kao što su ugljiko
vodici, ulja, masti, pesticidi, površinski aktivne tvari, npr. detergenti,
sadržaj bjelančevina itd., te anorganski pokazatelji kao alkalinitet, sa
držaj klora, teških m etala, dušikovih spojeva i spojeva fosfora i su m
pora, koncentracija plinova kao što su kisik i m etan itd.
— biološki pokazatelji: biljke, životinje, m ikroorganizm i i virusi.
N ajveći točkasti izvori onečišćenja su otpadne vode koje se prem a m jestu

nastajanja dijele na kom unalne, industrijske i poljoprivredne otpadne vode.
T em e ljn o svojstvo k o m unalnih otp ad n ih voda (iz naselja i gradova) je s t
biološka razgradljivost prisutne otpadne tvari. O k o dvije trećine otpadnih
tvari čine organski spojevi u obliku čestica raspršenih u vodi te u o topljenom
stanju s m n o štv o m m ikroorganizam a fekalnog podrijetla, od kojih su m nogi
patogeni i potencijalno toksični.
Sastav industrijskih otpadnih voda ovisi o proizvodnom procesu i one
m ogu sadržavati nerazgradive, kao i biorazgradive sastojke. Industrijske vode
m o g u sadržavati teške m etale, kiseline, lužine, anorganske soli, biocide, m i
neralna ulja i m asti, ugljikovodike, fenole, arom atske spojeve, readioaktivne
tvari i slično.
P oljoprivreda je najveći pojedinačni korisnik površinskih voda na glo
balnoj razini ije d a n od glavnih uzročnika degradacije površinskih i p o d zem
n ih voda erozijom i ispiranjem kem ikalija iz tla. G lavni onečistači koji d o
spijevaju u vode zbog poljoprivrednih djelatnosti je su fosfor i dušik, (koji
u zro k u ju štetne pojave eutrofikacije), m etali, patogeni m ikroorganizm i, pe-
sticidi, soli, tragovi elem enata, kao npr. selen, sedim ent i drugi. Prateće
industrije za preradu i proizvodnju hrane također su b itni izvori onečišćiva
nja voda organskim tvarim a kao i akvakultura, tj. uzgoj riba i školjaka u
p riro d n im vodam a, što zadaje velike problem e u slatkovodnim sustavim a,
riječnim ušćim a i priobalnim m orskim zonam a.
Stanje kvalitete voda u Hrvatskoj

U re d b a o klasifikaciji površinskih voda, podzem ne vode i vode obalnog m ora
u H rvatskoj razvrstava vode prem a nam jeni i stupnju čistoće, u četiri vrste.
Prva (I.) vrsta su vode koje su u p riro d n o m stanju poslije dezinfekcije
upotrebljive za piće, u prehram benoj industriji i za uzgoj p lem enitih riba.
D ru g a (II.) vrsta su vode koje su u p riro d n o m stanju prikladne za kupanje i
rekreaciju, za športove na vodi, za uzgoj riba te se nakon posebne priprem e
m ogu upotrebljavati i za piće i za potrebe industrije koja treba čistu vodu.
T reća (III.) vrsta su vode koje se u p riro d n o m stanju ili nakon odgovara
ju ćeg a kondicioniranja m ogu upotrebljavati u poljoprivredi i industriji koja
ne treba čistu vodu. Č etvrta (IV.) vrsta su sve ostale vode.
Stanje kvalitete voda u H rvatskoj različito je u različitim područjim a a
ponajviše ovisi o stupnju razvijenosti područja i o stru k tu ri industrije. T ako
na p rim jer u savskom v o d n o m p odručju rijeka Sava dospijeva u H rvatsku
već zagađena industrijskim ispustim a uz njezin tok iz Slovenije (npr. otpadne
vode L jubljane, T vornica celuloze iz Krškoga i toplinsko onečišćivanje ras

h lad n im vodam a N u k learn e elektrane Krško). U H rvatskoj tom e pridonose
naselja uz rijeku Sutlu, K rapinu, zatim Savu dodatno opterećuju otpadne
vode grada Z agreba kako kom unalne tako i industrijske otpadne vode, a
nizvodno od Z agreba Sisak s cjelokupnom svojom ind u strijo m i uglavnom
n eo b rađ en o m otpadnom vodom dodatno je onečišćuje. Iza ušća K upe stanje
j e bolje, ali U n o m pristižu otpadne vode prljave industrije iz B osne i H e r
cegovine. S lijeve strane obale iz N ovske i N o v e G radiške te s desne strane
rijekom V rbasom nova su opterećenja rijeke Save. N izv o d n o je onečišćuju
Slavonski B rod i Bosanski B rod i do granice s Jugoslavijom dodatno jo š
Ž u p an ja i Brčko.
Z a ilustraciju, Sava se na ulazu u H rvatsku ubraja u vrstu voda III. —
IV, nizv o d n o od Zagreba u vrstu IV., a nizvodno od Ž upanje u III. vrstu.
Stupanj čistoće Save trebao bi prem a propisim a biti II. i I. nizvodno od
Ž upanje.
S druge strane, za prim jer navodim o v odno područje istarskih sljevova
čiji su v odotoci u gornjim tokovim a vrlo čisti, a u m jereno i jače onečišćenje
karakterizira donje tokove, odnosno ušća u m ore. U glavnom se nalaze u
skupini voda koje čine vrste II., III. i IV. S obzirom na dijelove vodotoka,
situacija je u dalm atinskim rijekam a slična, a prem a stupnju čistoće uglav
n o m su to vode I. i II. vrste.
P o d zem n e vode u H rvatskoj nejednoliko su raspoređene, ovisno o kli
m atskim uvjetim a i geološkoj građi, te se nalaze dva tipa vodonosnika: P a
nonski bazen na sjeveru i krško područje na ju g u zem lje. P odzem ne vode
obično su do b re kvalitete zbog procjeđivanja oborinskih i površinskih voda
kroz p ro p u sn e slojeve na kojim a se raznim procesim a — od adsorpcije do
biološke razgradnje uklanjaju onečišćenja, a m ogu ih ugroziti ispuštanja
o tp ad n ih voda u rijeke ili u podzem lje, poljoprivredne aktivnosi, nep rim je
reno gospodarenje kao što je prekom jerna eksploatacija te p ro m etn e nezgode
u blizini v o d o n o sn ih područja prilikom transporta različitih kemikalija. O ko
90 posto vodoopskrbe stanovništva i gospodarstva u H rvatskoj vezano je za
po d zem n e vode čija je kvaliteta vrlo visoka i im aju stratešku ulogu u razvitku
zem lje.
U Jadransko m ore zagađivala dospijevaju rijekam a ili izravnim ispušta
n jem k o m u n aln ih i industrijskih otpadnih voda. Izm eđu m no g o b ro jn ih
organskih i anorganskih onečistača važnu ulogu im a unos čestica (sedim en
ta), koji s o b ziro m na svoja fizikalno-kem ijska svojstva b itno utječu na
k ru žen ju zagađivala i sprečavaju njihovo širenje u m oru. Većina ih se veže
na čestice i deponira se u uskoj zoni litorala. Z b o g toga su posljedice vidljive
na biocenozam a u m anjim zaljevima i ušćim a te gradskim lukam a. Jadran je
uprkos m anjim zonam a onečišćenja čisto m ore. Tako je usporedba koncen

tracija detergenata, ulja, fenola, teških m etala i drugih zagađivala u m o ru
pokazala d a je unos u Jadran najm anji u usporedbi s C rn im m o rem i B alti
kom .
Jad ran se sa svojom razvedenom obalom ubraja m eđ u najljepša m ora i
uglavnom je vrlo čist. Ipak, u cijelom p odručju najugroženije je priobalje
sjevernog dijela Jadrana gdje zagađene vode rijeke Pada (Po) uzrokuje pojavu
eutrofikacije, ponekad vrlo izraženu kad se stvaraju velike sluzave nakupine
poznate kao cvjetanje m ora. T e nakupine, koje m ogu prekriti velike m orske
površine, nisu otrovne, ali om etaju turističke djelatnosti, ribolov i nepovolj
ne su za životne zajednice u m oru.
Pročišćavanje voda
O državanje kvalitete voda preduvjet je života i razvitka, obveza je na državnoj
i m eđ u n aro d n o j razini, a provodi se nizom m jera i postupaka, političkih,
socioloških i pravnih, planiranjem i gospodaranjem uz prim jenu znanstvenih
m etoda i teh n o loških postupaka kao i institucionalnih mjera.
Kako bi se očuvala i zaštitila kvaliteta p riro d n ih voda, m oraju se p rim i
je n iti p o stupci čišćenja otp ad n ih voda prije njihova otpuštanja.
Kod p riro d n ih zagađivanja, obično m anjih razm jera, u vodam a se odvi
jaju prirodni fizik a ln i, kemijski i biološki procesi koji održavaju kakvoću voda na
zadovoljavajućoj razini. F izikalni postupci sam očišćenja su razrjeđivanje, talože
nje i cijeđenje. Razrjeđivanjem se m iješaju onečišćene vode s velikim v o lu m e
n o m čiste vode, čim e se pospješuje sam očišćenje voda. Taloženjem se iz vode
uklanjaju raspršene čestice pa nizvodno od m jesta taloženja dospijeva čišća
voda, a u talogu se zbiva m ikrobiološka razgradnja zagađivala. N epovoljni su
učinci tog procesa nakupljanje organske tvari u talogu na d n u , gdje se zbog
m ikrobiološke razgradnje pojavljuje prevelika potrošnja kisika. O sim toga,
kod ob iln ih ob orina zbog bujica se talog podiže sa dna i m ože povećati
o p terećen o st vode organskom tvari. Cijeđenjem ili filtracijom zadržavaju se
na poram a p ro p u sn ih slojeva od pijeska ili šljunka raspršene čestice iz vode,
čim e se ona m ehanički pročišćava. T im se procesom iz površinskih voda u
p odzem lju dobivaju podzem ne vode visoke kvalitete. Kem ijski procesi kod
sam očišćenja voda su procesi oksidacija-redukcija, precipitacija ili ponovno
taloženje. V ažnu ulogu u kem ijskim procesim a im aju kiselost vode i sadržaj
otopljenoga kisika. Biokem ijski procesi teku uz pom oć m ikroorganizam a uz
p risu tn o st kisika (aerobna razgradnja) i bez p risutnosti kisika (anaerobna
razgradnja).
U vodam a onečišćenim a otpadom iz urbanih i ruralnih sredina kvaliteta

voda m ože se održati sam o uz prim jenu različitih postupaka za pročišćavanje
otp ad n ih voda koji su dio kom pleksnog sustava zaštite voda.
Postoje četiri glavna postupka za pročišćivanje otpadnih voda:
A) Prethodno čišćenje čine uređaji za rešetanje; njim a se odstranjuje krupni

otpad iz vode koji pravi sm etnje na ostalim dijelovim a uređaja, zatim uređaj
za usitnjavanje krutog i krupnijeg dijela otpada. Postupci uklanjanja pijeska
i m asnoća uz pom oć pjeskolova u p re th o d n o m stupnju čišćenja štite crpke,
cjevovode i druge dijelove uređaja. Pijesak i m asnoća skidaju se m ehanički i
n akon pranja odvoze na odlagalište.
B) Prvi stupanj pročišćavanja voda uključuje uređaje za uklanjanje raspršenih

čestica iz vode postupcim a taloženja, isplivavanja ili cijeđenja. Raspršene
čestice talože se zbog sile gravitacije i skupljaju se na dnu taložnika kao sirov
m ulj. P rem a položaju u uređaju za obradu otpadnih voda taložnici m ogu biti
p reth o d n i ili prim arni, naknadni ili sekundarni taložnici, m ogu biti različitih
oblika a ovisno o načinu unošenja otpadne vode m ogu biti s vodoravnim ili
o k o m itim protjecanjem .
D im enzioniranje bilo prim arnog bilo sekundarnog taložnika tem elji se
na površinskom opterećenju, a izbor oblika ovisi o veličini uređaja, raspo
loživom pro sto ru, troškovim a gradnje i drugim uvjetim a na m jestu gradnje.
K om unalne otpadne vode često se zadržavaju u taložniku 1 do 2 sata, što se
sm atra učinkovitim v rem en o m taloženja. O tpadna voda nakon taložnika
istječe preko preljevnika.
U p rvom stupnju pročišćivanja otpadnih voda važan je i postupak is
plivavanja ili flotacija kojim se odvajaju čestice k rutine iz otopine na tem elju
razlike u gustoći. U ređaj za isplivavanje služi um jesto preth o d n o g taložnika.
P riro d n o isplivavanje događa se u taložniku kad tvari m anje gustoće, kao
m asti i ulja, isplivaju na površinu, odakle se m ogu ukloniti uz pom oć p re
grada u ro n jen ih ispred preljeva preko kojih otpadne vode otječu na daljnju
obradu. U m je tn o se isplivavanje postiže uvođenjem m jehurića zraka u o t
p ad n u v o d u uz prim jenu različitih tlakova radi boljeg raspršivanja zraka i
učinkovitijeg isplivavanja. P ostupak isplivavanja posebno je koristan u p ro
čišćavanju kom unalnih i industrijskih otpadnih voda s velikim sadržajem ulja
i masti. U ređaji za taj postupak m anji su od taložnika, a p red n o st im je i u
tom e što se dobiva veći sadržaj suhe tvari u m ulju zaostalom nakon obrade.
U ređaj se dim enzionira p ilot-postrojenjem uz poznato površinsko optereće
nje sprem nika i vrijem e zadržavanja otpadne vode od 15 do 20 m inuta.
C ) U drugom stupnju obrade, koji se nađovezuje na p reth o d n i postupak pročiš

ćavanja ili na prvi stupanj čišćenja, uklanjaju se biorazgradive organske tvari
iz o tp ad n ih voda. U uređajim a za biološko pročišćavanje odvijaju se isti
procesi kao i kod p riro d n o g sam očišćenja, sam o ovdje ti procesi teku ubrzano
i uz p o tp u n u ko n tro lu izvana. B iološkim postupcim a raspršene i otopljene
organske tvari pretvaraju se u neškodljivu biom asu, plinove i nerazgradivi
ostatak. U to m p o stupku glavnu ulogu im aju m ikroorganizm i koji se za svoj
rast i razvoj služe organskim tvarim a iz o tpadnih voda kućanstava i industrije
ako sadržavaju biološki razgradive organske tvari. N a kraju procesa narasla
stanična m asa taloženjem se uklanja kao m ulj otpadne vode. B iološkim
p o stupcim a pročišćavanja iz otpadnih se voda uklanja ili bitno sm anjuje
koncentracija organskih, dušikovih i fosfornih spojeva. Sam postupak raz
gradnje organske tvari, tj. spojeva ugljika, m oguć je uz p risu tn o st kisika
(aerobna razgradnja) ili bez kisika (anaerobna razgradnja) ili procesom bak
terijske oksidacije i redukcije. U aerobnoj razgradnji organske tvari konačni
p ro d u k ti su biološki m ulj, ugljikov dioksid, voda i nerazgradiv ostatak, a u
an aerobnim uvjetim a razgradnje m etan, ugljikov dioksid i voda te biom asa
kao i u anaerobnoj razgradnji. D jelotvornost razgradnje ovisi o sadržaju
organske tvari u otpadnoj vodi, o koncentraciji biogenih elem enata, kiselosti
i tem peraturi. U d ru g o m stu p n ju obrade posebno je važno uklanjanje spo
jev a dušika i fosfora zbog njihova utjecaja na nepovoljne procese eutrofika-
cije u p riro d n im vodam a.
Proces pročišćavanja aktivnim m uljem odvija se s po m o ću m ase živih
m ikroorganizam a koji u otpadnoj vodi pospješuju biološku razgradnju o r
ganske tvari. U biološkom sprem niku s otp ad n o m vo d o m nalaze se raspršeni
m ik roorganizm i koji kisikom iz zraka koji se uvodi u sprem nik i uz m iješanje
u b rzan o razgrađuju organske spojeve. N arasla masa m ikroorganizam a odvo
di se o tp ad n o m v o d o m u naknadni taložnik i kao aktivni m ulj dijelom se
vraća u sp rem n ik u novi proces pročišćavanja, a preostali se m ulj prije
konačnog odlaganja odvodi na konačnu obradu.
O sim u sprem nicim a biološka razgradnja je m oguća i u prokapnicim a,
tj. sprem nicim a ispunjenim a poro zn im m aterijalom . N a površini punila
nalaze se m ik roorganizm i i preko njih se slijeva otpadna voda, a zrak se radi
kisika dovodi iz istog ili su p ro tn o g sm jera. Proces razgradnje zbiva se na
površini p u n ila uz povećanje debljine biološke opne zbog porasta biom ase,
a u u n u ta rn je m dijelu biološke opne stanice se razgrađuju, zbog čega se
otkida biom asa s punila. Biom asa se iz sprem nika uklanja zajedno s p ro
čišćenom v odom . Proces biorazgradnje se na površini punila poslije toga
nastavlja, a aktivni m ulj stvoren u prijašnjem postupku taloženja se odvaja i
dijelom vraća u prokapnik, a dijelom se odvodi na konačnu obradu.
B iološka razgradnja također je m oguća s p o m o ću biološke cjediljke, tj.

sp rem n ik a isp u n jen o g glinenim kuglicam a velike specifične površine na k o
jim a se u z p o m o ć m ikroorganizam a biološki pročišćavaju otpadne vode. Taj
p o stu p ak je p rikladan tam o gdje je p ro sto r ograničen, j e r biološka cjedila ne
trebaju velike površine za svoj rad, a kvaliteta pročišćene vode vrlo je visoka.
P ostoji jo š niz d ru g ih rješenja za biološko pročišćavanje o tp ad n ih voda,
n p r. lagune i stabilizacijske bare, a p rim jen ju ju se na velikim površinam a
zem ljišta slabije kvalitete, no nepovoljni su u toplijim razdobljim a zbog
n eu g o d n ih m irisa.
P o stu p ci anaerobne biološke razgradnje o tp ad n ih voda p rim jen ju ju se
kod voda s visokim sadržajem organske tvari kao što su otpadne vode m esne
industrije, tv o rnice kvasca ili šećera. U procesu razgradnje bez kisika nastaje
m etansko v ren je i m etan p roizveden procesom truljenja m ože se kao o b n o v
ljiv izvor energije upotrijebiti za zagrijavanje sprem nika.
F izik aln o -k em ijsk i postupci u d ru g o m stu p n ju pročišćavanja p rim je
n ju ju se prije ispuštanja u p riro d n e vode slabije pročišćenih o tp ad n ih voda.
U o b ičajen o je da se poslije postupka p re th o d n o g čišćenja p rim jen ju ju p o
stupci zgrušavanja (koagulacija), pahuljičenja i taloženja. Z gušnjavanje je
proces uklanjanja o tpadnih tvari iz vode kojim se dod atk o m kem ikalija
(viševalentnih kationa) neutraliziraju uglavnom negativno nabijeni organski
spojevi u koloidnoj form i. K oagulirane čestice m ogu se dalje taložiti i cijediti.
U p ah u ljičen ju ili flokulaciji također se uz dodatke kem ikalija koloidno
raspršene organske tvari iz o tp ad n ih voda prevode u veće čestice i tako
uklanjaju.
D ) Treći stupanj pročišćavanja o tp ad n ih voda prim jen ju je se da bi se postigla

visoka kvaliteta vode prije otpuštanja u p riro d n e vode. F izikalnim m etodam a
kao što su cijeđenje, adsorpcija i m em bransko uklanjanje zagađivala postiže
se bistroća vode, uklanjaju se neu g o d n i m irisi, boja i okus, m ikroorganizm i
i toksične tvari. K em ijskim dodacim a, ionskom izm jen o m i procesim a oksi
dacije i redukcije odstranjivaju se štetni sastojci iz o tp ad n ih voda pa se na
p rim jer talo ženjem om ekšavaju vode, ionskom izm jen o m uklanjaju se ioni
m etala, a oksidoredukcijskim reakcijam a voda se dezinficira, uklanjaju se
željezo i m angan ili cijanidi.
D ezinfekcija je važna u svim stupnjevim a pročišćavanja je r se sm anjuje
broj p ato g en ih m ikroorganizam a koji m ogu biti uzročnici m n o g o b ro jn ih
bolesti. T ak o se osim pitke vode dezinficira i pročišćena otpadna voda prije
nego što se o tp usti u p riro d n e vode kao i m ulj preostao nakon obrade prije
konačn o g odlaganja u okoliš. D ezinfekcija vode najčešća je k lo ro m i k lo rn im
spojevim a, o zo n o m , b ro m o m i jo d o m a rjeđe kiselinam a i lužinam a. M ik ro
organizm i se uništavaju i p rim jen o m ultraljubičastog zračenja kao i g a m a -

zrakam a. B iološkim postupcim a u trećem stupnju pročišćavanja uklanjaju se
i dušikovi i fosforni spojevi. S loženim procesim a nitrifikacije po m o ću bak
terija du šik prelazi u am onijak preko nitrita i nitrata. Z b o g trošenja kisika
stvaraju se anaerobni uvjeti i tada počinje denitrifikacija, tj. nitrati i nitriti
red u k cijo m prelaze u plinoviti dušik ili se redukcija odvija do nastajanja
am onijaka koji m ikroorganizm i uzim aju za vlastiti rast i razvoj. O rganski
fosfor također se odstranjuje iz otpadnih voda biološkim m etodam a ili ke
m ijskim pro ceso m taloženja.
Postoje i alternativni postupci i uređaji za pročišćavanje otp ad n ih voda koji
su na nižoj tehnološkoj razini i p rim jen ju ju kad nije potrebna visoka kvaliteta
očišćene vode, (kao što je na prim jer ponovna uporaba vode u poljoprivredi).
T ako se otpadna voda pročišćava tečenjem po površini ili cijeđenjem kroz
slojeve, zatim akvakulturom p o m o ću vo d en ih biljaka ili organizam a kojim a
onečistači služe kao hrana. V oda se m ože zadržavati dulje vrijem e i u d u b o
kim sp rem nicim a i služiti za natapanje polja i njiva. U sprem niku se talože
i biološki razgrađuju organske tvari iz otpadne vode.
Poslije obrade o tp ad n ih voda zaostaju proizvodi kao što su k ru p n i kruti
otpad, anorganske tvari: pijesak i soli, ulja i m asti, organski i anorganski m ulj
koji se prije k o načnog odlaganja m o raju preraditi da b u d u prihvatljivi za
okoliš. N ajveći je p ro b lem obrada organskog i anorganskog m ulja i ovisi u
p rv o m red u o m jestu odlaganja. U obradi m ulja uobičajeni su postupci:
zgrušnjavanje, stabilizacija, poboljšanje svojstava, kom postiranje, spaljivanje
i piroliza. Z g ru šnjavanjem se povećava koncentracija k rute tvari u m ulju,
sm anjuje se sadržaj vode a tim e se sm anjuje i v o lu m en o tpadnog m ulja.
Stabilizacijom m ulja sprečava se daljnja razgradnja, a poboljšanjem svojstava
m ulja sm anjuje se broj m ikroorganizam a i uklanjaju neu g o d n i m irisi. K om -
postiranjem se organska tvar u m u lju razgrađuje do anorganskih tvari i
zajedno s k o n ačnim p roizvodom koji je sličan h u m u sn o m m aterijalu postaje
pogodan za odlaganje na poljoprivredne površine. Sušenje, spaljivanje i pi
roliza ubrajaju se u term ičke postupke obrade m ulja, a m eđ u so b n o se razli
k uju po k o n ačn o m p ro d u k tu obrade. S ušenjem se uklanja vlaga, spaljiva
njem zaostaje pepeo, a pirolizom , tj. spaljivanjem bez prisutnosti zraka,
nastaju plinovi m etan, vodik, ugljikov m onoksid, katran te pougljenjena
kruta tvar i pepeo. Ako se iz m ulja uklone svi štetni sastojci, m ulj se odlaže
u okoliš, a ponekad je od koristi u poljoprivredi ili kao obnovljiv izvor
energije.
P ročišćene otpadne vode m oraju prije ispuštanja u p riro d n e vode za
dovoljavati propisane no rm e o dopuštenim najvećim koncentracijam a p oje
d in ih onečistača, m ora se strogo kontrolirati kvaliteta pročišćenih otpadnih

voda i n ep rek id n o pratiti stanje prirodnih voda koje služe kao prijam nici
o tp ad n ih voda.
L IT E R A T U R A
G ulić I.: O pskrba vodom . Izdavač: Hrvatski savez građevinskih inženjera, Zagreb, 2000.
T edeschi S.: Z aštita voda. Izdavač: Hrvatski savez građevinskih inženjera, Zagreb, 1997.
Glavač V.: U vod u globalnu ekologiju. Izdavač; D ržavna uprava za zaštitu prirode i okoliša,
Zagreb, 1999.
Vode H rvatske: Izdavači: M inistarstvo vodoprivrede Republike H rvatske, Zagreb; Javno
vodoprivredno poduzeće »Hrvatska vodoprivreda« Zagreb, 1991.
Sekulić B. i Sondi. I. Koliko je Jadran doista opterećen antropogenim i p rirodnim unosom
tvari? Z načenje sedim enta u zaštiti m ora od zagađenja. H rvatski geografski glasnik, 59,
95-105, 1997.
Sekulić B. and V ertačnik A. C om parison o f anthropoiogical and »natural« input ofsubstances
th rough w aters into Adriatic, Baltic and Black Sea. W ater Research, Vol. 31, 3178-3182,
1997
ONECISCENJE ZRAKA
Mr. sc. VladimirJelavić

EKONERG i U N D P , Zagreb
Uvod
Kad se govori i oneščićenju atm osfere, m ože se razlikovati nekoliko skupina
pitanja s o b ziro m na uzroke oneščićenja, oneščićujuće tvari, učinke i utjecaje.
N e k i p ro b lem i vezani su za utjecaje na globalnoj razini, a neki su tipično
lokalnog i regionalnog tipa. Kad se govori o globalnom onečišćenju m isli se
na čitavu Z em lju , a govoreći o regionalnom onečišćenju, m isli se na p ro sto r
od n ekoliko stotina kilom etara do prostora čitavoga kontinenta. G lavne sku
p in e p ro b lem a vezanih za onečišćenje atm osfere:
Problem Tipična razina

Globalno zatopljenje globalno
Oštećenje ozonske ovojnice globalno
Zakiseljavanje regionalno
Prizemni ozon regionalno
Disperzija otrovnih kemijskih tvari regionalno i lokalno (
Problemi onečišćenja zraka u gradovima lokalno
P itanje globalnog zatopljenja obrađuje se u po seb n o m poglavlju, ovdje

se p rik azu ju ostala pitanja. B udući da su učinci na okoliš različitih one-
čišćujućih tvari m eđ u so b n o povezani, ustanovljeno je da je pristup koji
p ro m atra integralno više tvari i m nogostruke učinke najbolji način da se
kreira politika zaštite. S tim u vezi u okviru K onvencije o prekograničnom
daljinskom onečišćenju zraka (LRTAP) uv ed en je tzv. »m ulti p o lu ta n t —
m u ltiefek t-p ristu p « kojim se zajednički p rom atraju em isije više tvari: sum -
porova dioksida (S O 2), dušikovih oksida (N O x), am onijaka (N H 3) i hlap-

ljivih organskih tvari (V O C). T o su onečišćujuće tvari koje im aju zajedničke
štetne učinke na zakiseljavanje, eutrofikaciju i prizem ni ozon. Sličan je npr.
p ro b lem em isija kloriranih ugljikovodika s obzirom na ozonsku ovojnicu i
na ldim atske prom jene. B udući da su neke onečišćujuće tvari pro b lem oko
liša, sm anjenje em isije im a višestruki pozitivni učinak. N a prim jer, sm anje
nje em isije C O 2 koje se provodi zbog klim atskih prom jena ujedno sm anjuje
i em isije S O 2 , N O x i C O i tim e pridonosi poboljšanju stanja žakiseljavanja,
troposferskog ozona i kvalitete zraka u urbanim sredinam a. N a drugoj strani
aerosoli sum pora im aju rashladan učinak u atm osferi pa sm anjenje em isije
S O 2 povećava globalno zatopljenje. P rim jer m ogućeg su p ro tn o g djelovanja
je s t npr. blago sm anjenje em isije tvari koje su p re th o d n ik ozona, što m ože
dovesti do povećanja koncentracije ozona je r je u procesu njegova nastajanja
i reakcije bitan o m jer pojedinih vrsta plinova. Z bog navedenog, podjele na
p roblem e zaštite atm osfere ne treba prihvaćati suviše striktno je r postoji
preklapanje i m eđudjelovanje.
U želji da se sistem atski opiše pitanje onečišćenja zraka m ože se poći od
razm atranja pojedinih koraka u lancu utjecaja koji su svojstveni i za druge
m edije okoliša (tlo, voda, proizvodnja otpada i slično). Postalo je donelde
već standardno prom atrati pojedine vrste utjecaja kroz njihove sastavne ele
m en te (si. 5.1.), a to su pokretači onečišćenja, pritisci, stanje okoliša, štetni
utjecaji i odgovor politike, (tzv. SPSIR shem a, E E A , 1998.).
Kakvoća okoliša
s l ik a Sastavnice problema zaštite okoliša (zraka) i sastava upravljanja o k o lišem
5.1.
(EEA, 2001.)
ONEČIŠĆENJE ZRAKA 75
Pokretači, onečišćenja su ljudske aktivnosti kojim a se zadovoljavaju osnovne

životne potrebe: potreba za hranom , energijom , prijevozom , m aterijalnim
d o b rim a i slično. Z b o g zadovoljenja tih potreba em itiraju se štetne tvari koje
čine pritisak na okoliš. E m isijom dolazi do disperzije i transporta štetnih tvari
kroz atm osferu, do povišenih koncentracija u p rize m n o m sloju, u stratosferi
ili do taloženja štetnih tvari, što su p o k a z a te lji stanja okoliša. Izlaganje p o
v ećanim koncentracijam a ili taloženju utječe se na ljudsko zdravlje, usjeve,
šum e, m aterijalna i k u ltu rn a dobra. Politika zaštite okoliša m ora nadzirati ili
utjecati na svaki od tih koraka i aktivno djelovati, posebice u sferi pokretača,
gdje se ostvaruje preventiva.
O p ći cilj je svesti opterećenje okoliša ispod praga trajno podnošljivih
opterećenja, čim e se om ogućuje održiv razvoj. U traženju najboljih lješenja
i d o b re prakse prim jenjuju se najbolje raspoložive tehnike (BAT) za sm a
njenje em isije, pridržavanjem principa m aksim alne djelotvornosti u skladu
s u lo žen im sredstvim a.
S o b ziro m na isprepletenost različitih problem a okoliša i politike u nji
h o v u lješavanju, poželjno je pojednostaviti i standardizirati ocjenjivanje sta
nja okoliša i postignuća politike. U to m pogledu u posljednjih nekoliko
godina u čin jen o je m nogo u definiranju pokazatelja okoliša, i na europskoj
razini i globalno. O vdje se navode sustavi indikatora u okviru E uropske
agencije za okoliš, E U R S T A T -a , O E C D -a , Svjetske banke, U N E P -a , o
čem u se podaci m ogu naći u radu. Jelavić, 20 01.) i (D S Z , 2001.).
M n o g o b ro jn e procjene pokazuju da su štete izazvane onečišćenjem zra
ka jo š uvijek zn atno veće od troškova m jera za sm anjenje onečišćenja, što
znači da se svaka uložena novčana jedinica u cilju zaštite zraka, višestruko
vraća kao dobit zbog izbjegnute štete u okolišu. U to m je pogledu cilj u
politici zaštite okoliša: što više internalizirati eksterne troškove okoliša, o d
n o sn o na pravedan način provesti načelo: »plaća onaj koji onečišćuje«.
U nastavku se daje kratki opis pojedinih problem a okoliša s o snovnim
inform acijam a o pozadini problem a, pokretačim a, em isijam a, stanju okoliša
i odgovorim a. Kratkoća teksta onem ogućuje objašnjenje fizikalno-kem ijskih
osnova procesa.
Oštećenje ozonske ovojnice
P O Z A D IN A PR O B L E M A
O z o n sk o m ovojnicom sm atra se sloj atm osfere od 10 do 40 lem iznad

Z em lje. M aksim alna koncentracija ozona pojavljuje se na visini oko 20 km ;
stratosfera sadržava oko 90 posto ozona, a ostatak je u troposferi.
O z o n nastaje u gornjim slojevim a stratosfere zbog kratkovalnog Sunčeva
zračenja (< 1 9 0 nm ). Sunčevim zračenjem pretvaraju se m olekule kisika
(O 2) u atom ni kisik (O ). A to m n i kisik veom a je reaktivan i reagira brzo s
m olekulam a kisika stvarajući ozon (O 3). U ltraljubičasto zračenje (U V ) većih
v alnih duljina (< 2 8 0 nm ) m ože razbiti m olekule ozona u m olekularni i
ato m n i kisik, kao povratni proces naprijed opisanom . N a taj način postoji
dinam ička ravnoteža u proizvodnji i razbijanju ozona.
N ajveći dio ozona u stratosferi nastaje iznad tropskih krajeva, gdje je
najjače Sunčevo zračenje, odakle se globalnim cirkulacijam a ozon tran sp o r
tira p rem a polovim a. Taj transport je najveći u kasnu zim u i na proljeće.
Z ato se m aksim alne koncentracije pojavljuju u proljeće, a m inim alne u
kasnu jesen . U k u p n i ozon m jeri se obično D obsonovim jedinicam a (D U ).
O zo n sk a ovojnica debljine 300 D U znači da bi imala debljinu 3 m m ako bi
se sastojala sam o od ozona pri atm osferskom tlaku od je d n e atm osfere.
Stanje ozonske ovojnice više ili m anje posljedica je prisutnosti štetnih
spojeva klora i brom a. M nogi spojevi reagiraju u nižim slojevim a atm osfere
ili se otapaju u kapljicam a oblaka pa tako i ne dospiju u stratosferu. Sto je
dulje v rijem e raspada neke tvari, to ona više dopire u stratosferu. T vari koje
utječu na oštećenje ozonske ovojnice jesu: klorofluorougljikovodici (C F G ),
ugljikov tetraklorid, m etil kloroform , haloni, hidrofluorougljikovodici
(H C F C ), hidrobrom ofluorougljikovodici (H B F C ) i m etil-b ro n id .
S T A N JE
Sm anjenje ozonske ovojnice nije poželjno je r se tim e povećava U V -B zrače

nje na površini Z em lje. Satelitski podaci pokazuju da se na sjevernoj hem o -
sferi, izm eđ u 40. i 50. stupnja U V -B radijacija povećala 10 posto u svakih
d eset godina u razdoblju od 1979. do 1992. godine (H erm an et al., 1996.).
N a d E u ro p o m je relativno veće povećanje iznad sjevernog i srednjeg dijela,
a upola m anje n a ju g u . Najveće stanjenje ozonske ovojnice pojavljuje se na
A ntartici, p o v rem eno i do trećine prijašnjih vrijednosti.
Š T E T N I U Č IN C I
U V -B zračenje m ože izazvati m n ogobrojne kem ijske i biološke procese koji

su štetn i za ljudski organizam . U čovjeka m ože povišeno U V -B zračenje
uzrokovati rak kože, m re n u (katarakt) očiju, opekotine, ub rzan o starenje
kože i sm an jen je o tp o rn o sti im unološkog sustava. N e postoji jed n o stav n a
veza izm eđ u izlaganja U V zračenju i oboljenja zbog toga što različita p o p u
lacija im a i različitu osjetljivost na U V zračenje. U tv rđ e n o je da U V -B
zračenje im a utjecaj na vodene ekosustave sm anjenjem p roizvodnje fitoplan-
k tona u zro k o ju ći štete u ran o m razvoju riba, rakova, školjkaša i ostalih
životinja. T ak o đ e r utječe na biljke, ali se one m o g u donekle prilagoditi
p ro m jen am a. D o d atn o , U V -B radijacija pospješuje kem ijske reakcije u at
m osferi, p rid o n o si povećanju koncentracije ozona u troposferi i utječe na
p ro d u ljen je životnog vijeka velikog broja spojeva, uključujući stakleničke
plinove.
S T A N JE P L IN O V A U A T M O S F E R I
P orast k o ncentracije tvari koje oštećuju ozonsku ovojnicu (T O O O ) sm a

nju je se ili su koncentracije stabilizirane zahvaljujući M o n trealsk o m p ro to
kolu i n jeg o v im dodacim a. U k u p n i potencijal oštećenja ozonske ovojnice u
obliku klorida i bro m id a u atm osferi dosegla je m ak sim u m oko 1994. godine,
n ak o n toga pada zbog sm anjenja m e til-k lo ro fo rm a i ugljikova tetraklorida.
P o tp u n i oporavak ozonske ovojnice (ako se u p o tp u n o sti b u d u provele
o d red b e M o n trealsk o g protokola i njegovih am andm ana), očekuje se sredi
n o m stoljeća.
E M IS IJ A T O O O T V A R I
T O O O tvari služe kao otapala, rashladna sredstva, za pro izv o d n ju pjenastih

masa, kao odm ašćivači i potisni plinovi sprejeva, p ro tu p o žarn a sredstva (ha-
loni) i poljo p riv redni pesticidi (m etil-b ro m id ).
G lobalna proizvodnja C F C -a u 1995. godini na razini je 10 — 20 posto
njezin e m aksim alne vrijednosti u E U (E E A , 1998.), m e đ u tim u n ekim
zem ljam a u razvoju kao što su Kina i Indija jo š uvijek raste (si. 5.2.). Em isija
glavnih tvari C F C -1 1 i C F C -1 2 počela je padati nakon 1974. godine zahva
ljujući sm an jen ju up o treb e u sprejevim a. T o je bila posljedica prvih spoznaja
da C F C tvari negativno utječu na ozonsku ovojnicu. N a k o n toga p ro izv o d
nja je p o n o v n o počela rasti zbog veće up o treb e u proizvodnji pjenastih m asa,
u hladnjacim a i u rashladnim sredstvim a, a nakon 1978. godine, zahvaljujući
M o n trea lsk o m protokolu, počela je p o n o v n o padati.
HCFC-22
SLiitA 5 ,2 . Globalna emisija najznačajnijih tvari koje onečišćuju ozonsku ovojnicu (TOOO
Spojeva), 1930. — 1995. (AFEAS, 1997.) (CFC=klorfiuorugljik; HCFC=hidrafluorougljikovodici)
H rvatska n em a vlastite proizvodnje T O O O tvari, a njihova uporaba je

na razini od 0,06 kg po stanovniku, što je znatno m anje nego u industrijsld
razvijenim zem ljam a (9,3 kg po stanovniku). T o dopušta stanovite olakšice
u p o gledu prestanka uporabe koje slijede iz M ontrealskog protokola.
T O O O tvari koje zam jenjuju C F C spojeve, kao što je H C F C , m nogo
m anje ošteću ju ozonsku ovojnicu ili npr. H F C koji j u uopće ne oštećuje, ali
je p lin s jak im stakleničkim potencijalom .
O sim T O O O tvari i druge tvari i pojave oštećuju ozonsku ovojnicu,
kao:
— em isija dušikovih oksida, su m p o rn o g dioksida i dim a iz zrakoplovnog
p ro m eta
— sm an jenjem tem p eratu re u stratosferi (zbog stakleničkog učinka)
m oglo bi se pojačati form iranje stratosferskih oblaka iznad polova što
im a negativne posljedice na ozonsku ovojnicu
— povećana koncentracija stakleničkih plinova m ogla bi utjecati na p ro
m jen e u globalnoj cirkulaciji zraka u stratosferi, što bi m oglo utjecati
na o zo n sk u ovojnicu iznad polarnih krajeva
— velike vulkanske erupcije s em isijom su m p o rn ih aerosola m ogu u t

jecati kratkoročno na ozonsku ovojnicu.
M O N T R E A L S K I P R O T O K O L I N JE G O V I D O D A C I
K onvencija U jed in jen ih naroda o zaštiti ozonske ovojnice potpisana je u

B eču 1986. godine, a 1987. godine 47 zemalja dogovorilo se u okviru M o n -
trealskog protokola o tvarim a koje oštećuju ozonsku ovojnicu da neće po
većavati proizvodnju određenih C F C tvari i halona i da će se potrošnja istih
sm anjiti 50 posto do 2000. godine u usporedbi s 1986. godinom . D odatna
sm anjenja i obveze na nove tvari propisane su u tzv. Londonskim (1990.) i
K openhaškim (1992.) dodacim a, a zatim ponovno Bečkim (1995.) i M o n -
trealskim dodacim a (1997.). D anas Konvencija im a 165 država članica, a
K openhaške dodatke prihvatile su 72 države. Prihvaćanje M ontrealskog p ro
tokola i njegovih am andm ana rezultiralo je velikim sm anjenjem proizvodnje
i em isije T O O O tvari, a tim e i stabilizacijom ili sm anjenjem tih tvari u
atm osferi. B udući da postoji značajan vrem enski razm ak izm eđu proizvod
nje i emisije, ovisno o vrsti prim jene i životnom vijeku proizvoda u kojim a
se koristi, a također u vrem enu koje je potrebno da dopre do stratosferskih
slojeva, efekti na ozonsku ovojnicu i tim e na sm anjenje U V -B zračenja jo š
nisu vidljivi.
Kao članica M ontrealskog protokola H rvatska je obvezna p o stupno uki
n u ti C F C tvari i halone do 2010. godine (H C F C do 2040. godine). T o je
deset godina kasnije od razvijenih zemalja (zbog m anje emisije po stanovni
ku). U razdoblju od 1986. do 1994. godine potrošnja C F C -a v eć je sm anjena
61 posto, halona 93 posto, ugljik-tetraklorida 48 posto i m etil-kloroform a
77,posto ( M Z O P U , 2001.).
Zakiselj'apatije
T aloženje kiselih sastojaka, najvećim je dijelom uzokovano em isijom su m
p o rn o g dioksida (S O 2), dušikovih oksida (N O x) i am onijaka (N H 3), a dje
luje štetno na površinske vode, tlo i vegetaciju, što je vidljivo u propadanju
šum a i vitalnosti drveća, sm anjenju ribljih zaliha, sm anjenju raznolikosti
biljnih zajednica u jezerim a i rijekama je r su osjetljive na kiselo taloženje te
u p ro m jen i kem ijskih svojstava tla. Štete su također na spom enicim a k u ltu r
n o g naslijeđa i građevinam a. Taloženje dušikovih spojeva također je u zro
k om eutrofikacije na kopnenim i vodenim ekosustavim a.
Zakiseljavanje je m eđugranični p ro b lem i zbog toga se je d in o m ože

rješavati zajedničkim akcijama, najviše sm an jen jem em isije iz energetskih
stacioniranih izvora i prom eta.
M E Đ U G R A N IČ N I P R IJE N O S O N E Č IŠ Ć E N J A
Spojevi S O 2 , N O x i N H 3 ispušteni u atm osferu transportiraju se na velike

u d aljenosti p ri čem u nastaju njihove fizikalno-kem ijske prom jene. T i spo
jev i dospijevaju na tlo i vegetaciju u obliku su h o g ili m o k ro g taloženja
ispiranjem kišom , snijegom i m aglom . S O 2 i N O x m ogu oksidirati u su m -
p o rastu ili d u šičn u kiselinu, u atm osferi ili nakon taloženja. A m onijak N H 3
m o že reagirati s tim kiselinam a, pri čem u nastaju čestice am onijeva sulfata i
nitrata.
V rijem e raspada kiselih plinova i čestica u atm osferi ovisi o m e te o ro
loškim i kem ijskim uvjetim a. Spojevi su m p o ra uglavnom se talože dva do
četiri dana nakon em isije. O ksidi dušika ostaju u atm osferi nešto dulje, ali
je reakcija u d u šičn u kiselinu relativno brza, a ta se kiselina vrlo brzo taloži
na tlo. A m o n ijak u čistom stanju brzo se taloži, ali sulfati i nitrati ostaju dulje
u atm osferi. N a v ed en e reakcije o d re đ u ju d eb ljin u taloga i o m o g u ću ju tra n
sp o rt na velike udaljenosti, nekad i do nekoliko tisuća kilom etara.
G lavni izvor inform acija i podataka o daljinskom prijenosu kiselih sasto
jaka je E u ro p sk i p ro g ram za praćenje i ocjen u (E M E P ) uspostavljen 1979.
godine u okviru K onvencije o daljinskom p rek o g ran ičn o m o nečišćenju zraka
koju v o d i E u ro p sk o gospodarsko povjerenstvo U je d in je n ih naroda (U N E -
CE).
Š T E T N I U Č IN C I
P raćenje stanja propadanja šum a p okazuju oštećenja na više od trećine drveća

u Srednjoj i Istočnoj E uropi. U H rvatskoj su u razdoblju od 1992. do 1998.
godine u tv rđ en a oštećenja klase 2 -4 (postoje četiri klase oštećenja), n a 16 do
40 p o sto drveća, ovisno o godini ( U N E C E , 1999.). U posljednje vrijem e
zam jećuje se sm anjenje porasta oštećenja, ali zabrinjava porast na nekim
vrstam a, kao što je npr. hrast. Štete na drveću ne m o g u se povezivati sam o
sa zakiseljavanjem . O stali stresni čim benici, kao što su suša, m raz, vjetar,
hid rološki uvjeti, pa i n o rm aln o starenje šum skih sastojina, također p rid o
nose sm an jen ju vitalnosti i propadanju šum a. O sim taloženja, na šum e
štetn o utječu povišene koncentracije p rizem n o g ozona, su m p o rn o g dioksida
i taloženje m etala. Z b o g navedenog nije m oguće postaviti je d n o sta v n u vezu
izm eđ u oštećenja na šum am a i prekoračenja pragova kritičnog opterećenja s

o b ziro m na zakiseljavanje.
U sp rk o s sm an jen ju em isije kiselih plinova u E u ro p i, praćenje stanja i
dalje pokazu je p o rast gubitka lisnatosti. Proces zakiseljavanja tla vrlo je spor
i p o tre b n o je o d re đ en o vrijem e da se tlo i vegetacija obnove.
Sto se tiče utjecaja na slatku vodu, najveće štete pojavljuju se u sjevernoj
E uropi. U tjecaj na ekosustav jezera m ože biti direktan zbog toksičnosti
kiselih sastojina, in d irek tan zbog utjecaja na o d re đ e n u vegetaciju ili zbog
izm jene k o m p lek sn ih kem ijskih uvjeta. Z b o g zakiseljavanja jeze ra često p o t
p u n o nestan e riblji fond. Inače, taj pro b lem s vidljivim štetam a bio je prvi
poticaj da se rješi pitanje zakiseljavanja na razini E uro p e. U Finskoj su na
p rim jer u 3000 jezera, a u Švedskoj u 6000 jeze ra prekoračene vrijednosti
kritičkog op terećenja (H enriksen et. a i, 1998.). U sp o re d b a podataka za pos
ljednjih d eset godina pokazuje poboljšanje stanja m n o g ih jeze ra u k em izm u
v o d e i osjetljivoj fauni (Lukeivile et. al., 1997.).
Š tetni utjecaj na čvrste m aterijale (korozija, raspadanje i zaprljanje) n a
staje zbog p o v išenih koncentracija su m p o rn o g dioksida. P okazuje se da ko
risti zbog sm an jenja troškova zaštite i zam jene o p rem e koja je po d lo žn a
koroziji m o g u n adm ašiti troškove sm anjenja em isije. O vdje se m ože sp o m e
n u ti jo š i to da kao posljedica em isije su m p o rn o g dioksida nastaju sulfati u
ob lik u čestica koji su vrlo štetni po zdravlje jed n a k o kao i ostale k ru te čestice.
C estice sulfata i n itrata sm anjuju vidljivost, ali im aju i efekt hlađenja povezan
s p ro b le m o m globalnog zatopljenja.
T A L O Ž E N J E K IS E L I H S A S T O JA K A
Em isija s u m p o rn o g dioksida u posljednjih sto godina u E u ro p i narasla je više

od p etn aest p uta. O n a se sm anjuje tako d a je u 1995. godini pala na polovicu
m ak sim u m a iz 1980. godine, kada je bila 60 m ilijuna tona. T aloženje su m
po ra pokazuje sličan tren d kao i em isija, posebice za S red n ju E u ro p u gdje
su taloženja najveća. S m anjenje taloženja dušika m n o g o j e m anje nego s u m
po ra j e r se em isija N O x u E u ro p i vrlo m alo sm anjila, a značajno porasla u
n ek im dijelovim a E u ro p e (E E A , 1997.). N a v ed en o je najviše posljedica v e
likog udjela p ro m eta u em isiji N O x. U E u ro p i zbog toga taloženje dušika
postaje sve veći p ro b lem , relativno u o d n o su na su m p o r. N a slici 3. daje se
kao p rim je r prikaz taloženja dušika na p o d ru čju H rvatske i m e đ u n a ro d n e
razm jene. Iz slike 5.3. m ože se vidjeti da d u šik taložen u H rvatskoj najčešće
potječe iz d ru g ih europskih zem alja, a to je jo š izraženije u taloženju su m
pora. Slika tak o đ er pokazuje da veći dio hrvatske em isije završava izvan naše
granice.
Termoelektrano
12.4 %
Ind. kotlovnlee i
grijanje domaćinstava
20,0 %
' 10.1% 5,1% ' "poljska

Udio pojedinih sektora u
Jugoslavija
BIH Slovenija emisiji H rvatske 1996. godine
Doprinos izvora izvan Hrvatske taloženju
dušika u Hrvatskoj 1996. godine
- -*cy ■- Izvor: EKONERG. EMEP 1998.
slika s. 3 . Daljinski prekogranični prijenos spojeva dušika (EKONERG, 1998.) Bilanca emisije i taloženja dušika u Hrvatskoj 1996. godine.
PREKORAČENJA KRITIČNOG OPTEREĆENJA
K ritično o p terećenje definira se kao »najveće taloženje kiselih sastojaka ili

d ru g ih tvari koje n e u zrokuju kem ijske p ro m jen e s d u gotrajnim štetnim
u čin k o m na ekosistem « (Gregor et. a i, 1996.). K ritično opterećenje određuje
se za m rež u 50x50 k m i uspoređuje s m odeliranim i m jeren im v rijednostim a
taloženja su m p o ra i dušika. P rem da se pokazalo da kritično opterećenje,
onako kako se danas računa, nije sasvim po u zd an pokazatelj stanja, to je za
sada je d in i univerzalno prihvaćen način ocjene stanja i m etoda za planiranje
p o treb n o g sm anjenja štetne em isije u Europi.
K ritično opterećenje određuje se za tlo i šum ske ekosustave, ali se ta
koncepcija prim jenjuje i na slatkovodne ekosustave i štete na m aterijalnim
dobrim a. K ritična opterećenja računaju se i kartiraju za su m p o r, zakise-
ljavajući d u šik i eutrofikacijski dušik. Zakiseljavanje ovisi o taloženju su m
p ora i dušika, pa tako količina sum pora koju neki ekostav m ože prihvatiti
ovisi o razini taloženja dušika i obrnuto. E utrofikacijski efekt dušika povezan
je s izlučivanjem dušika u p o d zem n e vode, površinske tokove i jeze ra te s
p ro m jen am a u šum skom ekosustavu. U okviru K onvencije L R T A P sve
države članice K onvencije dostavljaju podatke o kritičn o m opterećenju u
E uropski koordinacijski centar za efekte. T am o se p rovodi kontrola i izra
čunava statistika tzv. 5 -p o sto tn ih vrijednosti kritičnog opterećenja. T o su
v rijed n o sti iznad kojih će 5 posto površine najosjetljivijih tipova šum skog
ekosustava ostati nezaštićeno. Z a ocjenu stanja i planiranje p o treb n o g sm a
njenja u tv rđ u ju se prekoračenja kritičnih opterećenja. Č itav p o stu p ak koji
m eto d o lo šk i sjedinjuje proračun daljinskog onečišćenja, računanje kritičnog
opterećenja, prekoračenje kritičnog opterećenja i određivanje p o tre b n ih ak
cija, u zim ajući u o bzir troškove zaštite i šteta u okolišu, naziva se Integralnim
m o d elsk im procjenjivanjem (Integrated M o d elin g A ssessm ent).
Z a H iv atsk u je sastavljen p roračun kritičnog opterećenja za područje
G orskoga kotara (Jelavić i drugi, 1998.) i sjeverozapadne H rvatske (Jelavić i
drugi, 1999.), a upravo je u planu dovršenje za područje čitave H rvatske.
R ezultati pokazuju d a je relativno veći pro b lem p rek o m jern o taloženje d u
šika zbog eutrofikacije, nego zakiseljavanje. Z a područje H rvatske zabrinjava
što procjene pokazuju da bi se u b u d u ćn o sti uz postizanje ciljeva iz P rotokola
L R T A P na p o d ru čju H rvatske, u 2010. m ogla očekivati prekoračenja k ri
tičnog opterećenja (C C E , 1999.).
N a slici 5.4. d a n je prikaz prekoračenja kritičnog opterećenja na razini
E u ro p e (EEA, 2001.)
Postotak
opterećenja
25- ,
eutrofikacija
20-
15-
10- zakiseljavanje (pH)
5-
SLIKA 5.4. Prekoračenje kritičnog opterećenja u Europi (EEA, 2001.)

Napomena: površina na kojoj dolazi do prekoračenja 5-postotnih vrijednosti kritičnog opterećenja
E M IS IJ A S O 2 , N O x I N H 3
U k u p n a em isija S O 2 u E u ro p i pala je 50 posto od 1980. do 1995. godine,

najviše zbog pada em isije u zem ljam a bivšega Sovjetskog Saveza i Z apadne
E u ro p e. S m anjenje em isije N O x u istom razdoblju bilo je 15 posto, a 15
po sto sm anjena je i em isija N H 3 (E E A , 1998.). U em isiji su m p o rn o g dio k
sida najveći ud io im a energetski sektor, u em isiji N O x transport, a u em isiji
N H 3 poljopriveda.
U H rvatskoj postoje podaci o em isiji od 1990. godine. Em isija S O 2 pala
je od 1990. do 1999. godine 50 posto, em isija N O x 14 posto i em isija N H 3
24 p o sto (E K O N E R G , 1999.). Pad em isija n akon 1990. godine uglavnom je
posljedica sm an jene privredne aktivnosti, p restru k tu riran ja i gašenja nekih
velikih izvora em isije u tijeku i nak o n rata, a u najnovije vrijem e i zbog sve
kvalitetnijega tekućega goriva. Prikaz stru k tu re em isije po p o jed in im grupa
m a izvora za 1999. godinu d a n je u tablici 5.1. (E K O N E R G , 2 0 0 1 .). H rvatska
im a relativno m alu em isiju S O 2 , N O x i N H 3 po stanovniku i po jed in ici
površine, ako se u spoređuje s ostalim europskim zem ljam a.
SMANJENJE EMISIJE SO2, N O x 1 NH3

S m anjenje em isije tvari koje pridonose zakiseljevanju i eutrofikaciji regulira
se m e đ u n a ro d n o u okviru protokola K onvencije LR TA P. P ostoji nekoliko
protokola: za sm anjenje em isije S O 2 (stari i novi), pro to k o l o sm anjenju
TA B LIC A 5.1. Emisija glavnih onečišćujućih tvari u Hrvatskoj, 1999 godina

( E K O N E R G , 2001.).
Emisija 1999. godine — t/god. SO2 NOx nh3
Izgaranje u termoenergetskim objektima i u 61.526 14.393 66j

postrojenjima za pretvorbu energije
Izgaranje u neindustrijskim ložištima 6.158 3.820 112
Izgaranje u industriji 14.475 8.551 33
Proizvodni procesi 1.281 1.612 4.828
Cestovni transport 4.075 28.634 405]
Ostali pokretni izvori i strojevi 2.984 15.018 4
Obrada i odlaganje otpada 169 43 0
Poljoprivreda 0 0 ^Ta983^
Ostali izvori 55 254 7.394
UKUPNO 90.723 72.326 31.826
em isije N O x i posljednji »m ulti p o lu tan t m u lti efekt« protokol. Posljednji

postavlja ciljeve sm anjenja em isije S O 2, N O x, N H 3 i N M V O C , a od učinaka
p ro m atra se p ro b lem zakiseljavanja, eutrofikacije, p rizem n o g ozona. T e m e
ljem p ro raču n a daljinskog onečišćenja i pragova kritičnih opterećenja o d re
đ u ju se ciljne v rijednosti sm anjenja em isije, koje su različite za svaku zem lju.
P rim jerice, H rvatska je obvezna sm anjiti em isije S O 2 61 posto, N H 3 19
posto u 2010. godini u usporedbi s 1990. godinom . Z a N O x obveza je
zadržati em isiju na razini iz 1990. godine.
S m anjenje em isije S O 2 i N O x postiže se n izo m m jera, a najviše od-
su m p o rav an jem d im n ih plinova i uređajim a za uklanjanje dušikovih oksida
iz d im n ih plinova koji se m ogu efikasno uklanjati i d o 90 posto. U relativno
jeftin ije m jere pripada prim jena goriva s m anjim sadržajem su m p o ra i o d re
đ en i zahvati na ložištim a da bi se sm anjila em isija N O x, a te se m jere obično
nazivaju p rim arn im m jeram a. U autom obilim a se em isija N O x uspješno
sm anjuje p rim je n o m katalizatora.
U svojem nacionalnom zakonodavstvu države potpisnice P rotokola
L R T A P p ro p isu ju granične vrijednosti, tehničke standarde i kvalitetu goriva,
u skladu s postavljenim ciljevim a iz m eđ u n aro d n ih protokola. H rvatska je
za sada ratificirala D rugi prokol o sm anjenju su m p o ra i sprem a je pristupiti
ostalim protokolim a.
Troposferski ozon
F o tokem ijsko onečišćenje nastaje zbog em isije dušikovih oksida ( N O x) i
n em etan sk ih hlapljivih organskih tvari (N M V O C ) u p risutnosti sunčeva
zračenja. O z o n (O 3) je glavna fotokem ijska onečišćujuća tvar, a transportira
se na velike udaljenosti. Em isija N O x najvećim dijelom je u zro k nastanka
ozona u ru raln im područjim a. U gušće naseljenim područjim a, posebice
blizu velikih gradova, nastajanje p rizem n o g (troposferskog) ozona najvećim
je d ijelo m povezano s povećanim koncentracijam a N M V O C -a u zraku.
ŠTETNO DJELOVANJE I GRANIČNE VRIJEDNOSTI

Izlaganje o zo n u šteti zdravlju zbog respiratornih tegoba osjetljivih osoba, a
nanosi štetu usjevim a, šum am a i m aterijalnim dobrim a. U vrijem e p o
većanih koncentracija ozona ustanovljeno je da raste broj intervencija H itn e
bolničke službe zbog respiratornih sm etnji ljudi a golem e su štete i zbog
sm anjene radne sposobnosti tih bolesnika. N a vegetaciji su vidljiva oštećenja
na lišću, a na usjevim a je sm anjen prinos. Biljke su različito osjetljive na
ozo n , p ri čem u jo š niz d ru g ih čim benika djeluje na njihovu osjetljivost tako
da nije jed n o stav n o razlučiti sam o štetno djelovanje ozona.
Kao i za ostale tvari štetne za ljudsko zdravlje, granične koncentracije
ozona zadaju se u obliku kratkotrajnih i dugotrajnih koncentracija. Z a vege
taciju i šum e štetnija su dugotrajna izlaganja i akum ulacija onečišćenja,
povezana s vegetacijskim razdobljem . U tablici 5.2. prikazane su granične
vrijednosti p rizm e n ih koncentracija ozona za zdravlje, tem eljem preporuka
Svjetske zdravstvene organizacije (W H O , 1996.) i H rvatskih n o rm i (N . n.
101/96.). U K onvenciji LR TA P navodi se »kritična razina« za određivanje
TABLICA 5.2. Pragovi štetnog izlaganja prizem nom ozonu ( O 3) i njegova kritična
razina
Izvor Opis Kriterij

Svjetska zdravstvena Zaštita zdravlja ljudi pomični 8-satni 120 |ig/m3
organizacija (SZO) prosjek
UNECE/CLRTAP Kritična razina za sati danjeg svjetla, 3 ppm/h
zaštitu usjeva (A0T40c) svibanj — srpanj
Kritična razina za sati danjeg svjetla, 10 ppm/h
zaštitu šuma (A0T40f) travanj — rujan
Hrvatske norme zaštita zdravlja ljudi 24-satna, 98 postotna 110 (rg/m3
pragova štetn o g djelovanja na vegetaciju i usjeve. P ri to m e se granična vri-

je d n o s t sp om inje kao akum ulirano izlaganje o zo n u iznad granice od 40
p p b -a (cca. 80 p g/m 3), iskazano u jed in ici ppbh, a veličina se naziva A O T 4 0
(A ccum ulated O z o n e above T h resh o ld ). T e vrijednosti za usjeve (A O T 4C c)
i šu m e (A O T 40f) prikazane su u tablici 5.2.
K oncentracije ozona rastu svakog ljeta u velikom dijelu E uro p e. M je re
nja p o kazuju n jih o v porast kako se ide od sjeverozapadne E u ro p e p rem a
ju g o isto čn o j. Ljeti su srednje dnevne koncentracije u sjeverozapadnom d i
je lu E u ro p e od 60 do 80 pg/m 3, srednjoj E u ro p i 120 — 140 pg/m 3. N ažalost,
raspored m je rn ih stanica je takav da slabo pokrivaju ju ž n i dio E u ro p e i
p o d ru čje M ed iteran a gdje su najveće koncentracije. U H rvatskoj se o zo n za
sada m jeri sam o u Z agrebu i P uli na gradskim postajam a. K oncentracije u
Z ag reb u kreću se najviše do 100 pg/m 3 (I M I , 2 0 0 1 .). M odelski p ro raču n i za
p o d ru čje H rv atske pokazuju da im a i prekoračenja k ritičn ih razina za usjeve
i vegetaciju.
EMISIJA I MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE

E m isija tvari od kojih se stvara ozon V O C i N O x rasla j e u E u ro p i negdje
d o 1990. godine, a sada pom alo opada. P rem a raspoloživim podacim a, u
E u ro p i je u razdoblju od 1990. do 1994. em isija V O C -a pala oko 14 posto,
a isto toliko pala je i em isija N O y -a (E E A - E T C , 1997.).
N ajviše em isije N O x- a i N M V O C -a dolazi od transporta. U E u ro p i
tran sp o rt su d jeluje u em isiji N O x- a oko 60 posto, a u H rvatskoj tak o đ er 60
posto. U em isiji N M V O C -a u E u ro p i tran sp o rt sudjeljuje sa 45 posto, a u
H rvatskoj sa 35 posto (E K O N E R G , 2 001.). Izvor em isije N M V O C - a su
proizvodi koji sadržavaju otapala, a i em isije iz p riro d e su znatne, što je
izraženije u toplijim krajevima.
POLITIKA I MJERE ZA SMANJENJE EMISIJE

Sm anjenje em isije p rethodnika ozona najvećim d ijelom je posljedica djelot
v o rn o sti m jera K onvencije U N E C E LR TA P, o d n o sn o P rotokola o sm anje
n ju em isije N O x i V O C iz 1988. i 1991. godine. Već je sp o m en u to d a j e
n edavno u okviru U N E C E prip rem ljen tzv. »m ultip o lu tan t — m u lti efekt
protokol« koji se odnosi na sm anjenje em isije S O 2 , N O x, V O C i N H 3 .
E m isija N O x iz vozila sm anjuje se u p rv o m re d u u p o treb o m katalizatora,
a sličnim teh n ičk im uređajim a sm anjuje se i em isija N O x iz energetskih
postrojenja. O sim pročišćavanja d im n ih plinova različitim teh n o lo šk im p o
stupcim a, m oguće je u ložištim a sm anjiti em isiju N O x tzv. p rim a rn im m je

ram a, p rik lad n o m konstrukcijom ložišta i načina izgaranja, što je ekonom ski
m n o g o prihvatljivije. Em isije N V O C - a vozila sm anjuju se vrlo efikasno
tak o đ er s p o m o ću katalizatora.
Disperzija otrovnih kemijskih tvari

O d v rem en a početka industrijalizacije razvijeno je m noštvo različitih kem ij
skih spojeva. P rem d a je u k u p an broj nepoznat, procjenjuje se da na e u ro p
sk o m tržištu im a oko 100.000 različitih kem ijskih proizvoda (E E A , 1998.).
O p asn o sti od m n o g ih spojeva jo š su nepoznate i nesigurne zbog nep o zn atih
podataka o n jih o v im koncentracijam a, p u tovim a m igracije, načinu a k u m u
lacije u živim organizm im a i o njihovoj toksičnosti.
N ajviše se zna o štetn o m djelovanju teških m etala i p osto jan ih organskih
tvari (P ersistent O rganic P o llu tan ts — P O P -s ). Bez obzira n a to što se
zahvaljujući sve stro žim propisim a i m e đ u n a ro d n im akcijam a sm anjuju em i
sije tih štetn ih tvari, njihova koncentracija jo š uvijek je u nekim »vrućim«
točkam a prek om jerna. P ro b lem je u tom e što se zbog njihove postojanosti
te tvari p ren o se na velike udaljenosti, gdje se m o g u akum ulirati u tkivim a
živih organizam a u koncentracijam a zn atn o većim a od o n ih u zraku, vodi ili
tlu.
Kad se govori o te š k im m e t a l i m a i njihovu utjecaju na zdravlje, najviše
se p o zo rn o sti posvećuje kadm iju (C d), živi (H g) i olovu (Pb). Kadm ij služi
kao do d atak bojam a i plastici, a im a ga i u baterijam a i au tom obilskim
g um am a. Ž iva se rabi u baterijam a, u zubnoj tehnici, flu o rescen tn im svjeti
ljkam a, a odašilje se u zrak pri spaljivanju k o m u n aln o g otpada. Ž ive im a i u
fosilnim gorivim a, najviše u ugljenu, a u m alim količinam a čak i u p riro d
n o m p lin u . P ro b lem je što p ri izgaranju goriva ili otpada živa prelazi u
p lin o v ito stanje pa je nije m oguće u k lo n iti stan d ard n im filtrim a za čestice.
T eški m etali najviše dolaze iz p ro m eta ispuštanjem olova iz goriva. U to m
p o g led u p o sljednih je godina učinjeno m n o g o je r se potrošnja olovnog
b en zin a sm anjila, a uskoro će p o tp u n o izaći iz upotrebe.
D a su teški m etali vrlo opasni za zdravlje, najprije je uo čen o u okolici
talionica, ru d n ik a i u područjim a s k o n tam in iran im tlom . T oksičnost teških
m etala o tkrivena je i u v o d en ih i m o rsk ih organizam a. U tjecaj teških m etala
na vegetaciju i šum ske ekosustave nije jo š dovoljno istražen i za sada n em a
p o tp u n o čvrstih podataka o uzro čn o -p o sljed ičn o j vezi (E E A , 1998.).
P o s to ja n i o r g a n s k i sp o je v i ( P O P ) dispergiraju na velike udaljenosti i

d u g o trajn o se zadržavaju u organizm im a živih bića. M e đ u najpoznatijim
P O P tvarim a su policiklički arom atski ugljikovodici (PA H ), policiklički aro-
m atski spojevi (PA C ), poliklorirani bifenili (PC B ), dioksini i furani te ra
zličite vrste pesticida (D D T , D D E itd.).
N ajveće štete P O P tvari nanose se m orskim organizm im a, posebice u
B altičkom i S jevernom m oru. P oznto je da je to toksično djelovanje naj
izraženije u utjecaju na reproduktivni sustav riba. P risu tn o st P O P -a i teških
m etala sm an ju je opću im u n o lo šk u o tp o rn o st živih organizam a. N e k e se
P O P tvari, kao P C B , D D T i dioksini, akum uliraju u m asnom tkivu čovjeka
pa tako dospijevaju u m ajčino m lijeko. D anas su najtoksičnije poznate tvari
dioksini, koji nastaju kao proizvod n ep o tp u n o g izgaranja kloriranih spojeva,
najviše p ri spaljivanju otpada. S uvrem enim uređajim a za term ičku obradu
otpada, svode se koncentracije dioksina u izlaznim d im n im plinovim a na
v rijed n o sti m anje od 0,1 ng/m 3, što je m iliju n p uta m anje od em isije kla
sičnih onečišćujućih tvari.
E m isija teških m etala i P O P -a kontrolira se uz p o m o ć filtera kojim a se
o d stran ju ju čestice iz otpadnih plinova. E lektrični ili vrećasti filtri uklanjaju
čestice i do 99,99 posto. Em isija plinovitih toksičnih tvari iz ložišta i palionica
regulira se pažljivim vođenjem procesa izgaranja, na tem p eratu ri iznad
850 °C ili 1100 °C , a po potrebi dodatno se postavljaju uređaji za apsorpciju
ili za n ak n ad n u destrukciju štetnih tvari.
U okviru Protokola U N E C E o sm anjenju em isije teških m etala i P O P -a
(H g, C d i P b te 18 P O P -a ) te u okviru K onvencije U jed in jen ih naroda o
P O P -u , postavljene su obveze da se sm anje ili sasvim izbace iz upotrebe te
štetne tvari.
U H rvatskoj se izračunava emisija teških m etala i P O P -a u skladu s
m eto d o lo g ijo m C O R IN A IR /E M E P (E E A , 1999.). Em isija je relativno m ala
u usp o red b i s d ru g im zem ljam a, osim ispuštanja olova iz autom obilskog
benzina. Z anim ljivo je da em isija dioksina u H rvatskoj najviše dolazi od
izgaranja drva za loženje.
Onečišćenje zraka u urbanim sredinama

U u rb a n im sredinam a onečišćenje zraka nekad je bilo najviše vezano za
visoke koncentracije su m p o rn o g dioksida i dim a zbog izgaranja ugljena i
tekućega goriva s visokim sadržajem sum pora. U današnje vrijem e glavni
p ro b lem i vezani su za em isije štetnih tvari iz prom eta. T o su dušikovi oksidi
(N O x), ugljikov m onoksid (C O ), čestice, olovo i hlapljive organske tvari
(V O C ), a osobito B T X (zajednički naziv za benzen, to lu en i ksilen). Z b o g

ispuštanja N O x iz prom eta stvara se prizem ni ozon, s većim koncentracijam a
obično na rubovim a urbanog područja i podalje je r se kem ijske reakcije ne
stignu razviti na p o d ru čju grada. Izgaranjem goriva u p ro m etu ili u ložištim a
em itira se obično više od 90 posto dušikova m onoksida (N O ) koji je reak
tivan i vrlo brzo se pretvara u m nogo otrovniji plin — dušikov dioksid
( N O 2).
K om binacija štetnih tvari u gradskoj atm osferi, obično sum porova diok
sida i čestica, osim što povećava štetan učinak na zdravlje, uzrokom je
sm anjene vidljivosti, što se naziva »zimskim« i »ljetnim« sm ogom . U blizini
industrijskih postrojenja ponegdje nastaju povišene koncentracije tvari spe
cifičnih za o d ređ en u industriju, kao što su am onijak (N H 3), sum porovodik
(H 2S), m erkaptani itd.
Š tetnost tvari za ljudsko zdravlje utvrđuje se epidem iološkim studijam a,
testiranjem na životinjam a i skupljanjem iskustava iz epizodnih onečišćenja.
G lavni izvor inform acija o referentnim vrijcdnostim a su preporuke Svjetske
zdravstvene organizacije (S Z O ) tem eljem kojih se postavljanju nacionalni
standardi kakvoće zraka (tabl. 5.3.) Štetni utjecaj ovisi o dozi, odnosno
veličini i trajanju izlaganja pa se referentne vrijednosti zadaju kao statističke
veličine, najčešće pojednostavljeno kao prosječne godišnje koncentracije i
kratkotrajne koncentracije (do 24 sata). R eferentne vrijednosti zadaju se
TABLICA 5.3. Referentne vrijednosti kakvoće zraka prema Svjetskoj zdravstvenoj

organizaciji (W H O , 2001.)
Onečišćujuća Preporučene Vrijeme Granična Vrijeme

tvar vrijednosti usrednjavanja vrijednost usrednjavanja
(|.ig/m3) (|ig/m3)
O3 120 8 sati 200 24 sata
SO2 500 10 minuta
125 24 sata 400 24 sata
50 1 godina
N02 200 1 sat
40 1 godina
CO 100.000 15 minuta
60.000 30 minuta
30.000 1 sat
15.000 1 sat
Pb 0,5 1 godina
1 ,0 1 godina
o b ičn o u dvije razine: preporučene vrijednosti ispod kojih nije ustanovljeno

štetn o djelovanje ni za najosjetljivije p rijam nike i granične vrijednosti iznad
kojih su u o čen i efekti štetni na zdravlje. N a cio n aln im standardim a p ro p isu ju
se i alarm n e razine, a to su koncentracije iznad kojih je p o tre b n o h itn o
p o d u ze ti m jere da se sm anje. H ivatske n o rm e p ropisane u (N . n. 101/96.)
tem elje se na S Z O -p re p o ru k a m a .
Z a n ek e tvari kao što su čestice nisu u tv rđ en i jasn i pragovi štetnog
djelovanja, ali se ipak i za n jih postavljaju o d re đ en e granične vrijednosti.
N ajizrav n ija veza izm eđ u izlaganja i štetnosti ustanovljena je kod čestica
m an jih od 10 p m (PM 10) i m an jih od 2,5 p m (P M 2,5), koje dospijevaju u
dišni sustav.
U sp rk o s to m e što je u posljednih deset godina značajno sm anjena k o n
centracija su m p o rn o g dioksida i čestica (si. 5.4.), jo š je veliki dio europske
p opulacije izlo žen p re k o m je rn im kratkotrajnim koncentracijam a. I u H rv a t
skoj j e uvelike sm anjena koncentracija su m p o rn o g dioksida najviše kao pos
ljedica plinofikacije, čistijega tekućega goriva, vrlo m ale p o tro šn je ugljena te
zbog o p sk rb e to p lin o m iz centraliziranih top lin sk ih sustava u velikim gra
dovim a. R ačuna se d a j e jo š oko 25 m ilijuna ljudi u E u ro p i izloženo »zim
skom « sm o g u n ajm anje je d a n p u t u godini, a 40 m iliju n a »ljetnom « sm ogu
(E E A , 1997. b).
p
Mgg/m
/m 3
1 3 0 -r— .......... - — --------- -------- --------- -— :— ?— ---------
120- O Atena (1) j . o0 .55 .
110- • o - - Barcelona (2) Č
— a ■•Aalburg (3) } : ;
10°* -.© ..Z aZagreb
g re b (4)
(4) ■ ^4 r ^ : -
90" 0 Prag (5) I i ; 'V ;...... :
80- ■ * •• • Minsk (6) I ’ *v. ; '
’G
70 - — ©• •Amsterdam (7
(7))1
g0 - - ■©• ’ London (8) i J . U,
50
40j
30
201
10
0
1976. 1978. 1980. 1982. 1984. 1986. 1988. 1990. 1992. 1994.
s lik a 5 . 4 . Smanjenje koncentracije SO 2 u odabranim gradovima Europe

O sim štetn o g djelovanja na zdravlje, povišene koncentracije su m p o rn o

ga dioksida utječu štetno i na građevine čem u su najviše izloženi k u ltu rn i i
povijesni spom enici, a vidljive su i štete na zagrebačkim fasadam a, koje
propadaju za nekoliko godina.
K oncentracije dušikovih oksida u europskim gradovim a pokazuju tren d
sm anjenja izm eđ u 1990. i 1995. godine. P rekoračenje kratkotrajnih m aksi
m aln ih v rijed n o sti p rem a S Z O (|ig/m 3) izm jereno je u 15 velikih gradova
od u k u p n o 27 koji su prikupili podatke o satnim vrijednostim a. K oncentra
cije olova značajno padaju otkad je u većini država uveden propis o m aksi
m aln o m sadržaju od 0,15 g/1, a sve je veći udio bezolovnog benzina.
U H rvatskoj se kakvoća zraka u gradovim a m jeri u više gradova, a jo š
od 1965. godine u Z agrebu. M jerenja provodi In stitu t za m edicinska istra
živanja, županijski i gradski zavodi te in stitu ti za jav n o zdravstvo. M jerenja
se baziraju na m etodam a laboratorijskog uzorkovanja s nekoliko autom atskih
m je rn ih uređaja. D ržavni hidrom eteorološki zavod m jeri kakvoću zraka i
o borina na m eteorološkim postajam a, uključujući i udaljene stanice koje su
u okviru m e đ u n aro d n e E M E P -m re ž e (Zavižan i Sljem e). P o u zd an povijesni
tren d podataka raspoloživ je za S O 2 i dim , u posljednje vrijem e za desetak
postaja N O 2 , a m jerenja u k u p n ih čestica, P M 10 i O 3 relativno su slaba.
P rem a podacim a iz p ojedinih godina, prekoračenja p re p o ru če n ih vrijednosti
zabilježena su za S O 2 , N O 2, T S P u nekim gradovim a (obično Z agrebu i
Rijeci). P rekoračenje graničnih vrijednosti koncentracije veom a je rijetko,
sam o za neke industrijski-specifične onečišćujuće tvari kao što su N H 3 i
H 2 S (IM 1, 20 0 1 .) i za taložnu tvar koja je indirektni pokazatelj kakvoće zraka
za čestice.
S o b ziro m na to da p ro m et zadaje najveći dio problem a onečišćenja, u
europskoj regulativi postavljeni su rokovi za daljnje drastično sm anjenje
em isije, posebice na dizelska vozila koja do sada nisu im ala uređaje za pročiš
ćavanje. U E uropskoj uniji u tijeku je realizacija A u to -o il program koji
sjedinjuje napore tehnologije autom obilske i petrokem ijske industrije kako
bi se sm anjio utjecaj p rom eta na onečišćenje zraka. U n ek im područjim a
koja im aju izražene epizode sm oga (Kalifornija), uvedeni su propisi za p ro iz
vođače vozila o udjelu vozila s »ultram alom « em isijom ili bez em isije. P ri
to m e treba voditi računa o tom e da vozila s p o g o n o m na električnu energiju
i vo d ik n em aju em isije, ali pri proizvodnji tih goriva em isije se pojavljuju na
d ru g o m e m jestu.
L IT E R A T U R A
AFEAS (1997): Production, sales and atmosphere release o f jluorocarbons through 1995. AFEAS
(Alternative F luorocarbons, E nvironm ental Acceptability Study) D . C. USA.
C C E (1999): Calculation and M apping o f Cricial Thresholds in Europe, Status R eport 1999, RIVM ,
Bilthoven, N eth erlan d .
D S Z (2001): Indikatori pritisaka na okoliš, D ržavni zavod za statistiku, Zagreb.
E E A -E T C /E A (1997): Corinair 1994 Sum m ary Report, D raft T o p ic R eport, EEA, C openhagen.
EEA (1997): A ir Pollution in Europe, E uropean E nv iro n m en t Agency.
EEA (1998): Europe’s Environment: The Second Assessment, E uropean E nv iro n m en t Agency.
EEA (1999): E M E P /C O R IN A J R Atmospheric Einission Inventory Guidebook, E M E P T ask Force
on Em ission Inventories, EEA.
EEA (2001): Environmental sigrnls 2001, E uropean E nvironm ental Agency regular indicator
report.
E K O N E R G (2001): Proračun emisije onečišćujućih tvari u atmosferu na području Hrvatske, M in i
starstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb.
G regor H . D ., W ern er B., and Spranger T . (1996): M anual on methodologiesfor mapping critical
loads/levels and geographical areas ivhere they are exceeded, T ask Force o n M apping (T F M ),
U B A T exte 71/96, UBA, Berlin.
H enriksen et al. (1998): Norhtern Europe L ake Survey 1995, Finland, N otw ey, Siveden, Denmark,
Russian Kola, Russian Karelia, Scotland and Wales, A m bio, 1998.
F lerm an et al. (1996): U V - B increases (1 9 7 9 -1 9 9 2 ) from decreases in total ozone.. In G eophys.
Res. Lett., Vol 23.
Jelavić V., Ju rić Z. (2001): Sakupljanje nacionalnih podataka o okolišu — Z ra k , grupa autora za
M inistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja.
Jelavić V., M artinović J., V ranković A ., Stela Satalić: R azvoj modela za kartiranje kritičnog
opterećenja s primjenom za područje Gorskog kotara, E K O N E R G .
Jelavić V., M artinović J., Vranković A., Stela Satalić: Određivanje kritičnog opterećenja za taloženje
kiselih sastojaka iz atmosfere za šum ski ekosustav sjeverozapadne Hrvatske, E K O N E R G .
IM I (2001): Izvješće o praćenju onečišćenja atmosfere na području Republike Hrvatske, Izvješće za 2000.
godinu, In stitu t za medicinska istraživanja i m edicinu rađa, Zagreb.
Lukew ile A., Jeffries D ., Johannessen M ., R addum G., Stoddard J., T raaen T ., (1997): The
N in e Year Report: Acidification o f Suiface Waters in Europe in N orth America. Long Tenn
Developments (1980s and 1990s) LRTAP C o -operative P rogram m e o n A ssessm ent and
M o n ito rin g o f Acidification o fR iv ers and Lakes, N IV A -R eport, Serial N o . 3637-97.
M Z O P U (2001): Prijedlog strategije zaštite okoliša, M inistarstvo zaštite okoliša i p ro stornog
uređenja.
U N E C E (1999): Forest Condition in Europe, 1999 Executive Report, C onv en tio n o f L ong-R ange
T ransboundary Air Pollution International C o-o p erativ e program m e o n A ssessm ent
and M o n ito rin g o f Air P ollution Effect o f Forests, Federal Research C en ter for Forestry
and F orest Products (BFH ).
W H O /E E A (1996): Update and revision o f the W H O air quality guidelines fo r Europe, Classical air
pollutants; ozone and other photochemical oxidants, E uropean center for en v iro n m en t and
health, B ilthoven, T h e N etherland.
W H O (2000): A ir Q uality Guidelines fo r Europe, Second Ectiti'n. C openhagen.
ONECISCENJE TLA
doc. đr. SC. Vladimir Hršak, Biološki odsjek

Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
O snovni pojmom i postanak tla

T lo je relativno tanak rastresiti sloj na površini litosfere i čini tzv. pedosferu
koja je dio biosfere, tj. područja n a k ojem je razvijen život na Z em lji. T lo , tj.
pedosfera, p re d u v je t je za život na k o p n u , m jesto globalnog i lokalnog k ru ž e
nja tvari i energije, sprem ište različitih kem ijskih spojeva, životni p ro sto r za
biljke, životinje i ljude, m jesto i sredstvo za biljnu pro izv o d n ju . T lo je nastalo
tro še n je m k am en e kore Z em lje — litosfere, i to tzv. pedogenetskim procesima
koji u k lju ču ju fizikalne, kem ijske i biološke procese.
F izik a ln i procesi u k lju ču ju razgradnju stijena na m anje dijelove te m p e ra tu

ro m , sm rzav an jem vode i djelovanjem soli b ez kem ijskih p ro m jen a m inerala
stijena. U sitn jav an jem čestica stijena povećava se njihova površina u jed n ak o j
za p rem in i tla, te je tako tlo podložnije svim oblicim a djelovanja d ru g ih
faktora. N p r. čestica sa stranicom 1 cm im a p o v ršin u 6 cm 2 a čestica istog
v o lu m en a, ali sa stranicam a 0,1 cm , im aju 10.000 p u ta veću p o v ršin u , tj. 6
m 2. D n e v n e i godišnje p ro m jen e tem p eratu re (u v ru ć im pu stin jam a dnevna
te m p e ra tu rn a am p litu d a m ože biti 30 — 50 °C ) dovode d o usitnjavanja zbog
rastezanja m in erala i pucanja n a djeliće o štrih rubova. Razlike u tlaku m o g u
doseći i 500 bara.
S m rzavanje povećava v o lu m e n vode oko 10 posto. V oda koja se nalazi u
p u k o tin a m a stijena m ože prilikom sm rzavanja postići tlak i veći od 2200 bara.
T o je djelovanje najizrazitije u su b p o larn im zo nam a i visokim planinam a.
U su šn im p o d ru č jim a otopljene tvari se n e ispiru, nego se nakupljaju na

p o v ršin i isparavanjem vode. V o lu m en iskristaliziranih tvari veći je od v o lu
96 E ko lo ški leksikon
m e n a p rezasićen e tekućine. T ak o se m o že postići tlak od 100 bara, koji on d a

u sitn ju je stijene.
K em ijski procesi — otapanje m in erala p o čin je s h idratacijom , tj. p o javom kada

m o le k u le vo d e o k ru ž u ju katione i anione m inerala. U v o d i se prvi otapaju
n atrij, kalcij, m agnezij i kalij, a kasnije silicij i m angan. O d an io n a se lakše
ispire k lo r a teže sulfati. O to p lje n i C O 2 stvara ugljikovu k iselinu koja reagira
s teže to p ljiv im d o lo m itim a. V odikovi katio n i u m in era lim a za m je n ju ju
k atio n e m etala. T im e površina m in erala postaje nestabilna i raspada se na
silicijevu k iselin u i alum inijeve okside koji d aljn jo m kristalizacijom stvaraju
s e k u n d a rn e m in erale.
Biološki procesi — biljke ra sto m k orijena u d eb ljin u m o g u postići tlak od 10

d o 15 bara i tako m o g u rastavljati stijene.
Opće karakteristike tla
T la kao i sva d ru g a p riro d n a tijela im aju niz k arak terističn ih u n u ta rn jih i

v an jsk ih svojstava. T o su vanjska i u n u ta rn ja m orfologija, fizikalna, kem ijska
i bio lo šk a svojstva.
Vanjska morfologija tla o d re đ e n a je re lje fo m te živim i m rtv im b iljn im
p o k ro v o m .
U nutarnja morfologija vidi se n a v ertik a ln o m p ro filu tla koji se dobije ako
se iskopa tzv. p edološki profil. N a razv ijen o m tlu v ide se slojevi koji se
nazivaju horizontim a a n astaju tijek o m po stan k a i razvoja tla. K od tla u p o
d ru č ju v lažn e (h u m id n e ) klim e razlik u jem o sljedeće slojeve idući o d p o
v ršin e p re m a d u b in i:
O — sloj listinca ili organski h o riz o n t
A — ak u m u lativ n i h u m o z n i sloj, koji m o že im ati i svjetliji m in e ra ln i
p o th o riz o n t
B — iluvijalni m in e ra ln i h o riz o n t; tu se talože tvari isprane iz A h o ri
z o n ta
C — m atičn a stijena o d koje je tlo nastalo
D — stijena o d koje tlo nije nastalo
G — glej.
T i h o riz o n ti m o g u im ati i više p o th o riz o n a ta koji se o zn a ču ju već p re m a

p ro c esim a koji u n jim a prevladavaju (e — eluvijalni iz k ojeg se isp iru hraniva,
ONEČIŠĆENJE TLA 97
h — h u m o z n i gdje se nakupljaju organske tvari, o — oksidativni, 1 —

lesivizirani, k — razvijene konkrecije, n p r. željeznog oksida, r — prevlada
vaju red u k cijsk i procesi itd.). Sve vrste tala n e m a ju uvijek sve n ab ro je n e
h o riz o n te pa se po nedostajanju nekog od n jih i m e đ u so b n o razlikuju.
Svojstva tla
FIZIKALNA SVOJSTVA
T e k stu ra je o d re đ en a k v antitativnim o d n o so m veličinskih klasa čestica tla.

C estice tla d ijelim o n a dvije osnovne kategorije p o veličini; to su skelet i sitno
tlo ili sitnica. S kelet čine čestice > 2 m m a sitn o tlo čestice < 2 m m . Skelet
kao i sitn o tlo se dalje dijele na veličinske kategorije p re m a nekoliko različitih
sistem a. O d re đ iv a n je m p o sto tn o g udjela svake od tih kategorija u tlu, m ože
se tlo razv rstati u n ek u od kategorija p rem a teksturi. O sn o v n e kategorije tla
p re m a te les tu ri su gline, ilovače i pjeskulje. T e k stu ra tla v ažno j e svojstvo je r su
m n o g a ostala svojstva tla izravno ovisna o teksturi.
Struktura tla ovisi o sposobnosti m eh an ič k ih elem en ata tla, tj. čestica da
se v ežu u s tru k tu rn e agregate, tj. n ak u p in e slijepljenih čestica. P jeskulje n p r.
n e m a ju s tru k tu re je r njihove čestice leže slo bodno je d n a kraj druge. G line i
ilovače im aju s tru k tu rn e agregate različitih veličina i oblika čija veličina, ali
i stab iln o st, uvelike o d re đ u ju m noga d ru g a svojstva tla.
Poroznost tla. Iz m e đ u čestica i s tru k tu rn ih agregata postoje p ro sto ri koje
n aziv am o p o ram a. U tim se p ro sto rim a m o že nalaziti zrak, v o d a ili različiti
b iljn i d ijelovi i životinje. G rube pore ( > 50 |j,m) v rlo lako p ro p u štaju v o d u ,
osrednje pore (10 — 50 p m ) sp o ro p ro p u štaju v o d u a sitne pore ( < 1 0 jam)
zadržavaju v o d u .
Kapacitet tla za vodu je d n o j e od v ažn ih svojstava koje ovisi o stru k tu ri i
tek stu ri tla. N a jm a n je vo d e m o g u zadržati skeletna tla, m e đ u tim pjeskulje a
n aro čito ilovača i gline, m o g u zadržati u sebi z n a tn o veće količine vode. T ak o
je n p r. k o d iste zasićenosti v o d o m pjeskulja m okra, ilovača vlažna, a glina
suha. O b o rin sk a voda ulazi u tlo i je d a n njezin dio kao cijedna voda prolazi
k ro z tlo do p o d z e m n e vode temeljnice. Ako je tlo slabo p ro p u sn o za v o d u , on d a
se n a p o v ršin i tla zadržava stagnirajuča voda. D io vode j e v ezan te ž in o m čestica
tla (inertna voda), dio je vezan n a p o v ršin u čestica (apsorpcijska voda), a dio je
v ezan k ap ilarn im i kohezijskim silam a (kapilarna voda).
R azlik u jem o nekoliko vrsta kapaciteta tla za vodu:
— maksimalni kapacitet za vodu je ona količina vode koja se u tlu nalazi

kada su sve pore ispunjene vodom
— retencijski kapacitet za vodu j e ona količina vode koja se nalazi u tlu kada
su sve kapilarne pore ispunjene vodom a nekapilarne zrakom
— ekološki kapacitet je najveća količina vode koju tlo sadržava a p ristu
pačan je za biljke. K vantitativno on čini razliku izm eđu retencijskoga
kapaciteta i ekološki inertne vode u tlu.
Kapacitet za zrak također je je d n o od svojstava koje ovisi o teksturi i
stru k tu ri tala. O n čini razliku izm eđu poroznosti tla i retencijskog kapaciteta.
Z rak u tlu je vrlo važan za život pod zem n ih organa većine biljaka te m ikro-
flore i faune u tlu.
Temperatura tla značajno je svojstvo tla je r o njoj ovise svi životni procesi
u tlu, ali isto tako i fiziološki procesi u pod zem n im i nadzem nim biljnim
organim a. T lo upija energiju Sunčeva zračenja te se toplina iz površinskih
slojeva širi prem a dubljim slojevima. T o zagrijavanje ovisi o m nogim čim
benicim a: o intenzitetu zračenja, o izloženosti i nagibu terena, o boji, vlažno-
sti, živom i m rtvom biljnom pokrovu, ali i o toplinskim svojstvim a tla.
T oplinska svojstva tla su ova:
— kapacitet za toplinu
— specifična toplina
— tem p eratu rna provodljivost.
Kemijska svojstva tla

Količina humusa — h u m u s je m rtva organska tvar u tlu koja je nastala n ep o t
p u n o m razgradnjom biljnih, životinjskih ostataka i m ikroorganizam a. T e
ostatke životinje koje žive u tlu (m akrofauna i m ezofauna) usitnjuju i jed u .
T ako se povećava relativna površina čestica pa m ikrofauna m ože svojim
enzim im a lakše nastaviti razgradnju. H u m u s se m ineralizacijskim procesim a
razgrađuje do m ineralnih tvari te nastaje m ješavina konačnih produkata i
m eđ u p ro d u k ata razgradnje koje nazivam o hum inskim tvarima. U hum inske
tvari ubrajaju se:
— fulvokiseline — im aju m olekulsku m asu do 9000, topljive su u lužnatoj
o topini, stvaraju kom plekse s m etalnim kationim a i otapaju okside
željeza
— hum inske kiseline — im aju m olekulsku m asu do 100 .000, teško su
topljive u vodi i im aju m anje - C O O H i fenolnih - O H skupina nego
fulvokiseline
— k u m in i ■
— visokom olekularni teško razgradivi spojevi, netopljivi u
lužini, s m ineralim a gline stvaraju kom plekse.
H u m u s je značajan ekološki čim benik je r je rezervoar hraniva za biljke
i m ože vezati na sebe znatne količine vode. Stoga se količina h u m u sa poseb
n o prahline u praksi često uzim a kao m jera plodnosti tla.
P rem a m o rfološkim svojstvim a koja su i odraz njihova kem izm a razli
kujem o:
— sirovi hum us ili tru lim (rohumus) — sastoji se od slabo razgrađenih
organskih tvari, slojevi su jasn o razgraničeni, p H 3 -4 , C /N > 3 0 ; n a
staje na tlu slabe biološke aktivnosti
— prhlina (moder) — sastoji se od vrlo u sitn jen ih ostataka, rahla je za
razliku od truline, slojevi im aju neoštre granice, na silikatim a im a p H
3 -4 na vapnencim a p H > 7 , C /N ~ 20, nastaje na tlim a veće biološke
aktivnosti
— prahlina (m uli) — sastoji se od p o tp u n o hum ificirane organske tvari,
im a izgled fine h u m u sn e prašine, slojevi se ne naziru, p H slabo kiseo
do slabo bazičan, C /N 10 — 15, dolazi na tlim a velike biološke
aktivnosti.
Aciditet tla — ovisi o odnosu koncentracije vodikovih ( H +) kationa i h id ro k -

silnih (O H ") aniona. T la s većom koncentracijom H + kationa im aju p H < 7
a tla s većom koncentracijom O H - iona im aju p H > 7 . T la u H rvatskoj im aju
p H vrijed n o st najčešće u rasponu od 3 do 8. Više ili niže vrijednosti susreću
se sam o iznim no. R azlikujem o aktivni i potencijalni aciditet.
Adsorpcijska sposobnost tla — ekološki značajno svojstvo tla koje isto tako
u m n o g o m e ovisi o teksturi. T o svojstvo se sastoji u sposobnosti tla da na
čestice veže i zadržava tvari s kojim a dođe u doticaj. M eh an izm i toga vezanja
m o g u biti m ehanički, fizikalni, kem ijski, fizikalno-kem ijski. Z a ekološka
svojstva tla najveće značenje im a fizikalno vezivanje vode i plinova u tlu kao
i fizikalno-kem ijsko vezanje iona, naročito biogenih. T la u kojim a im a više
sitnijih čestica gline im aju i veću sposobnost adsorpcije. O sim kvantitativnih
razlika, različita tla pokazuju i kvalitativne razlike u adsorpciji čestica. Kako
su čestice tla p retežno negativnog naboja, one m n o g o više vežu na sebe
katione. K od ekološki povoljnih tala prevladavaju u adsorpcijskom k o m plek
su tla H + i Al3+ ioni. Kod ekološki povoljnih tala u adsorpcijskom k o m plek
su prevladavaju C a2+, M g2+ i K + ioni. U ekološkoj praksi određuje se
zasićenost adsorpcijskoga kompleksa bazama (V ) koja pokazuje stupanj ispranosti
(podzolizacije) tla:
— jak o podzolirana tla (V <35% )
— u m jeren o podzolirana tla (V 35-65% )

— slabo podzolirana da (V >65% )
B I O T I Č K A S V O JS T V A T L A
Slojevi u tlu životni su prostor za organizm e tla (edaphon). Populacije

organizam a raspoređene su u tlu na vrlo m alom pro sto ru tako da je tlo u
to m pogledu vrlo heterogeno. Taj raspored ovisi o abiotičkim čim benicim a,
rasporedu hrane, intraspecifičnim i interspecičnim odnosim a i skrovištim a.
T ako npr. u kiselim tlim a prevladavaju gljive, a gujavica npr. im a m alo. U
n eu tra ln im i bazičnim tlim a je obratno. Poseban životni p rostor je rizosfera,
dio tla u kojem se nalazi korijenje biljaka. O n a je bogatija m ikroorganizm im a
a i njihove vrste su druge u odnosu na dio tla izvan utjecaja korijenja. T u
m ik roorganizm i žive od izlučevina korijenja i ostataka m rtv ih tkiva. N ek i
biotički odnosi u tlu im aju veliko značenje za u k u p n u biološku aktivnost tla.
T o su ovi odnosi:
— M ikoriza — pojava da m noga stabla, grm lje i orhideje stvaraju sim -
biontske odnose izm eđu korijenja i određ en ih vrsta gljiva u tlu. M i-
celij gljive pri tom e obuhvaća korijenje i sm anjuje rast korijenja u
duljinu. P red n o st za biljke sastoji se u tom e da micelij gljive povećava
resorbirajuću površinu te se m n o g o učinkovitije m ogu apsorbirati
m inerali p o p u t N , P, K (dušik, fosfor, kalij) a ujedno se povećava i
zaštita od napada parazitskih gljiva. Gljive pak im aju korist u tom e
što iz korijena uzim aju ugljikovodike. P rekid m ikoriznih veza obično
uzro k u je na biljkam a teška oštećenja.
— Fiksiranje dušika — u tlu žive bakterije koje m ogu vezati atm osferski
dušik. N e k e od njih žive slobodno (Azobacter, Spinllum , Enterobacter),
a druge su sim biontske (.R hizobium ), posebno često vezane s p o ro d i
com lepirnjača (Fabaceae). Sim biontsko v ezanjeje m nogo učinkovitije
i daje 200 — 400 kg N /h a god. O sim bakterija i neki aktinom iceti
stvaraju sim biozu s nekim vrstam a drveća vežući pri tom e oko 60 kg
N /h a godišnje. Vezanje atm osferskog dušika je kvantitativno naj
važniji način na koji dušik ulazi u hranidbeni ciklus.
Podjela tala
N e postoji jed instvena podjela tala. P rem a djelovanju vode razlikuju se:
1 . terestrička tla
2 . semiterestrička tla (tla tem eljne vode i poplavljivana tla)
3. subhidrička tla (podvodna)
4. cretna tla.
1. T e re s trič k a tla:
— Sirozem ili sirovo tlo — to je početni stadij u stvaranju tla. O n o se sastoji

od h u m o z n o g sloja < 2 cm na čvrstoj ili rastresitoj stijeni.
— Ranker — (njem . R ank — strm ina) razvija se na silikatnoj m atičnoj stijeni.
T o je m ladi tip tla s tankim h u m o zn im A horizontom .
— R endzina (polj. — struganje kam ena po plugu) je h u m o zn o -sk e le tn o tlo
A -C profila na vapnencim a i dolom itim a. N a dubljim rendzinam a m o
guća je i poljoprivreda.
— Pararendzim — tlo A -C profila nastaje na lesu, šljunku, laporu i pijesku
u uvjetim a p olusuhe (sem iaridne) klime. U uvjetim a vlažne (hum idne)
klim e prelazi u sm eđa i polusm eđa tla. N a tim tlim a m ogući su intenzivna
poljoprivreda i vinogradarstvo.
— Smeđe do — nastaje razgradnjom silikata. U B h o rizo n tu nakupljaju se
oksidi željeza koji daju sm eđu boju. Im a sm eđih tala bazične i kisele
reakcije. N a pijescim a se iz takvih tala razvijaju podzoli. P oljoprivreda je
m oguća uz gnojenje.
— Parasmeđe tlo — najrašireniji tip tla u uvjetim a u m jeren o vlažne klim e.
— Podzol (rus. pepeljasto tlo) — nastaje u uvjetim a hladne u m jereno vlažne
klim e iz stijena s m alo vapnenca i dolom ita, a najčešće na pijescim a,
pješčenjacim a i granitim a. N a takvim tlim a razvija se najčešće četinarska
vegetacija ili vegetacija u kojoj dom iniraju biljke iz porodice vrjesova
(Ericaceae). U dubljim slojevima akum uliraju se organski spojevi željeza i
alum inija. N a površini se nalazi surovi h u m u s, ispod njega tanki Ah
h o rizo n t te ispod njega karakterističan pepeljastosivi A i horizont. U ilu-
vijalnom B sh h o rizo n tu nakupljaju se h u m u sn e tvari koje se u nedostatku
vode pretvaraju u čvrsti ortstein. Ako se podzoli natapaju i jak o gnoje,
m ogući su i veći prinosi u poljoprivrednoj proizvodnji.
— Pseudoglej — tlo koje nastaje na m jestim a zadržavanja (stagniranja) vode.
T u se izm jenjuju vlažno i suho razdoblje. P ovrem eni nedostatak kisika
za v rijem e stagniranja vode dovodi do otapanja i razdvajanja željeza i
m an g an a u n u ta r horizonata. P ovršina agregata čestica tla je izbijeljena, a

u u n u tra šn jo sti agregata nakupljaju se oksidi željeza. N a takvim tlim a
razvija se livadna ili šum ska vegetacija, a p o ljo p riv red n a j e p ro izv o d n ja
otežan a zb o g stagniranja vode u proljeće.
— Stagnoglej — razvija se na m jestim a gdje n ak o n stagniranja vode slijedi
daljnje vlaženje. P ovršina takva tla ja k o je izbijeljena, niske te m p e ra tu re
u sp o rav aju m ineralizaciju organskih tvari tako da se u g o rn jem sloju od
10 d o 30 cm nakuplja h u m u s sirom ašan h ran jiv im tvarim a. T a vrsta tla
n ije p o g o d n a za p o ljo p riv red n u p ro izv o d n ju .
— Č ernozem (rus. crna zem lja) — to j e tlo tipično za stepu i šu m o step u .
Razvija se u u v jetim a k o n tin en taln e p o lu su h e (sem iaridne) klim e. H u
m u s n i h o riz o n t A h debeo j e > 40 centim etara. Ž iv o tin je p o p u t hrčaka i
tek u n ica m iješaju to bazam a bogato tlo. T o je n ajplodnije tlo za p o
ljop riv red u . U p o d ru č jim a koja su granična s p o d ru č jim a vlažnije klim e
sloj h u m u s a postaje sve tanji i sm ećkast te se zove kastanozem (kestenjasto
tlo). N a takvim tlim a m ogući su u p o ljo p riv red n o j p ro izv o d n ji veliki
p rin o si, o so b ito ako se tlo natapa.
-— Kerosol (gr. xeros — suh) — sivosm eđe do sivo tlo p o lu p u stin ja. U d o n jim
slojevim a n ak upljaju se soli. N a povoljnijim m jestim a m o g u ća je ispaša
stoke. P o ljo p riv red a je m oguća je d in o u z natapanje.
— Terra rossa — crvenica — h u m u s o m relativno sirom ašno tlo u m e d ite ra n
sk o m p o d ru č ju nastalo na v ap n e n cim a i d o lo m itim a u tercijaru pa se
m o že sm atrati i reliktnim .
— Vertisol — nastaje na v ap n e n cu kao m atičnoj stijeni u u v jetim a tople klim e,
ali u kojoj im a tri do četiri m jeseca suše s g o d išn jo m k o ličin o m o b o rin e
o d 300 d o 1300 m ilim etara.
— Ferrasol/oxisol/latosol — tropska i suptropska tla obogaćena oksidim a že
ljeza, alu m in ija i k ao lin ito m te je zato žu to crvene boje. A ko se ero zijo m
u k lo n i A h o riz o n t, dolazi kao posljedica isušivanja do ireverzibilnog
stvrdnjavanja m aterijala u laterit (slično p ečenju cigle).
2. S e m ite re s trič k a tla
— G lej (rus. m uljasta m asa). A ko p o d z e m n a voda dosegne 0,5 — l m ispod

p o v ršin e tla, nastaje takav tip tla. H u m u s n i A h h o riz o n t na površini voda
n e dosegne. U d u b lje m p lav o crn o m re d u k cijsk o m G r h o riz o n tu u uvje
tim a n ed o statk a kisika stvaraju se topljivi spojevi željeza i m angana. O n i
se k ap ilarn im silam a dižu u G 0 h o rizo n t, gdje oksidiraju, tako da je taj
sloj h rđ a v o žu te d o sm eđosive boje.
— D olinsko tlo — p o v re m e n o poplavljivano tlo u d o lin am a rijeka i potoka.
— O balno tlo — tlo na n iskim obalam a m o ra u razini m ora. O n o je zaslanjeno

i p oplavljuje se m o re m s izm jen o m plim e i oseke.
3 . S u b h id r ič k a tla
R azvijaju se na d n u stalnih voda u uvjetim a stalnog m anjka kisika. R azlikuju

se:
— dy ili smeđi m u lj — nastaje u sm eđ im vodam a s m alo h ran jiv ih tvari, ali s
b o g atim h u m in sk im kiselinam a
■
— gytja ili sivi m u lj — nastaje na d n u e u tro fn ih i kisik o m bogatih voda
—- sapropel — nastaje na d n u e u tro fn ih ali kisikom siro m ašn ih voda. Z b o g
an a ero b n e razgradnje organskih tvari stvaraju se su m p o ro v o d ik i m etan,
što re zu ltira n e u g o d n im m iriso m .
4. C r e t n a tla
N a sta ju tam o gdje ili p o d ze m n a ili površinska voda usporavaju razgradnju

o rg an sk ih tvari. U tim tlim a h u m u s n i h o riz o n ti im aju više od 30 posto
organske tvari i često su debeli više m etara. R azlik u jem o nekoliko vrsta
c re tn ih tala:
— niski cretovi — treset nastaje iz trske, rogoza i šaševa; ako razina treseta
d o seg n e razin u vo d e razvijaju se tu jo h o v e i vrbove šu m e pa su o n d a to
prijelazni cretovi
— visoki cretovi — naseljavaju ih m ah o v i tresetari (Sphagnum sp. div.). R azli
k u jem o bijeli treset koji je slabije razgrađen i crni treset koji je jače razgrađen.
Utjecaji na tlo
T lo je osn o v a za p ro izv o d n ju h ran e, organskih tvari, sp rem ište za hraniva za
biljke i o b o rin sk u vodu. O n o djeluje kao filtar, p u fe r, obnavlja i čisti p o d
z e m n u p itk u v o du.
U tjeca ji na tlo i onečišćenje tla počinje in ten ziv n ije već u m lađe k am en o
doba, čim čovjek prestaje biti skupljač i lovac i počinje se baviti p o ljo
p riv red o m .
Utjecaj poljoprivrede:
—- M la đ e k am en o doba (oko 7000. god. pr. K r.). T ad a p o čin ju paljenje i
ispaša, razvijaju se poljoprivreda i stočarstvo i osnivaju se stalna naselja
— 1100. god. prije Kr. željezno doba, povećavaju se p o ljo p riv red n e površine,
u v o d e se plugovi i sve je veće krčenje šum a.
— D o 800 g. poslije Kr. — n e gnoji se, nego se polja upotrebljavaju izm je
n ičn o , tj. n eka se ostavljaju na ugaru. U Franačkoj se uvodi trogodišnji
cildus po ljo p rivrede (ozim a k u ltu ra, ja ra k u ltu ra i ugar). O d toga v re m e n a
raste gustoća naseljenosti od 4 do 5 stanovnika/km 2 oko 800. godine na
12 d o 15 stanovnika/km 2 oko 1800. godine. U to m e razdoblju pojavljuju
se novi a n tro p o d e n i ekosistem i kao što su polja, livade košenice, vrištine,
pašnjaci, tj. tz v . prirodni kulturni krajolik. O n ečišćenje i utjecaji na tlo tada
su bili lokalno ograničeni i rasli su s p o ra sto m in ten ziteta iskorištavanja.
P o rast b ro jn o sti stanovništva u z n em o g u ć n o st porasta p ro izv o d n o sti po
je d in ic i po v ršine doveli su do povećanja površina koje se iskorištavaju za
p o ljo p riv red u . T ak o su u 17. i 18. st., kada su p o g o d n e površine već
iskorištene, u E u ro p i isušene velike pov ršine p o d cretovim a i privedene
k u ltu ri.
— In d u strijsk a revolucija (oko 1800.) — porasli su in ten zitet i opseg utjecaja
čovjeka na tlo. Iz u m i i otkrića donijeli su niz p ro m jen a u organizaciji
d ru štv a i u poljoprivredi. U v o d i se m ehanizacija u ob rad u tla, o n o se
obogaćuje m in e ra ln im gnojivom . P ro izv o d n o st u in d u striji prestigla je
p ro izv o d n o st u poljoprivredi, a porast b ro jn o sti stanovništva doveo je do
odlaska u gradove. Sve je to uzrokovalo p ro m jen e u k u ltu rn o m krajoliku
te se p riro d n i k u ltu rn i krajolik p retv o rio u um jetni kulturni krajolik. Razvila
se visokoracionalizirana, ra d n o ekstenzivna poljoprivreda. U v o đ e n je m
m in e ra ln ih gnojiva u razdoblju o d 1880. d o 1980. u če tv ero stru čio se
p ro sječn i p rin o s ozim e pšenice, raži i k ru m p ira. Isto v re m e n o udjel p o
ljo p riv red n o g stanovništva u E u ro p i pao je s 40 posto na < 5 posto.
— Iz m e đ u 1930. i 1950. uvode se in ten ziv n o herbicidi pa su tim e neke vrste
k o rova ja k o p o tisn u te ili nestale. N a su p ro t to m e, neke vrste neosjetljivih
korova ja k o su se proširile. V iso k o ro d n e sorte uzgajanih biljaka zahtije
vaju in ten ziv n o gnojenje. G n o jen je d u šičn im gnojivim a uzrokovalo je
pojačan rast izdanaka stabljika. D a bi se to spriječilo, m orale su se p rim i
je n iti tvari za sprečavanje rasta izdanaka. Posljedica toga bio je porast
gljivičnih bolesti, što je navelo na u p o tre b u fungicida. U n ištav an je korova
dovelo je i do pojačane invazije štetn ih kukaca i in ten ziv n e u p o treb e
insekticida. M jere za intenziviranje proizvodnje sm anjile su diverzitet
staništa u krajoliku: m n o g i ru b o v i izm eđ u polja, živice, n ak u p in e stabala,
m lake i m ale bare koji su bili pribježišta za biljke i životinje nestali su, pa
su nestala i m n o g a staništa i m n o g e vrste ili im je broj b itn o sm anjen.
— P oslije 1960. godine m o d e rn a poljoprivreda potiče specijalizirnost p ro
izvodnje, sm anjenje broja uzgajanih kultura, raste p o tro šn ja gnojiva i
sredstava za zaštitu bilja. U zgoj stoke dijeli se na uzgoj goveda koji je

ovisan o pašnjacim a i uzgoj svinja i peradi koji je neovisan o pašnjacim a.
T o u zro k u je sve veći uvoz stočne hran e i u p o tre b u nekadašnjih pašnjaka
za uzgoj k rm n o g a bilja. U je d n o se pojavljuje p ro b le m uklanjanja otpada
i izm eta od m asovnog uzgoja stoke. Sve to utječe na tlo n a velikim
površinam a. O nečišćenje iz poljo p riv red n e i in d u strijsk e djelatnosti p re
lazilo je p o v re m e n o i m jestim ičn o kritične v rijed n o sti za bilje, životinje
i ljude. O p tereće n je okoliša raslo je u sp o red o s p o ra sto m broja stanovnika
i s p o ra sto m in ten ziteta djelatnosti. Z apravo j e nejasno dokle ti utjecaji
m o g u jo š rasti.
— Z bijanje tla — uvođenje m ehanizacije u p o ljo p riv red n u p ro izv o d n ju d o
nijelo j e i nove utjecaje na tlo. V ožnja strojevim a zbija tlo do d u b in e 60
cen tim etara. Z b ijan jem se sm anjuje p o ro z n o st tla, h o m o g en izira se gornji
sloj i razbija stru k tu ra tla, čim e se sm an ju ju stabilnost i prozračivanje. U
p riro d n im se tlim a u gorn jih 10 cm tla nalazi 70 — 90 posto organske
tvari, u p re o ran im tlim a u to m sloju preostaje < 20 posto, a u d u b in i 15
— 25 c m nalazi se 60 posto u k u p n e organske tvari u tlu.
— U nos stranih tvari — u suvrem enoj poljoprivrednoj p ro izv o d n ji u tlo se
u n o se gnojiva, sredstva za zaštitu bilja. M in e ra ln im gnojivim a u n o se se u
tlo soli kalija, nitrati i fosfati. T o d u g o ro č n o ne sm anjuje p lo d n o st tla, ali
u k lanja stvaratelje h u m u sa koji je osnova za postojanje eda/ona. Biljke
iskoriste je d v a polovicu upo trijeb ljen e količine m in e ra ln ih gnojiva pa se
ostatak s cijednom vodom ispire u p o d z e m n u v o d u . N a ro č ito in ten ziv n o
ispiru se n itrati, koji se slabo ili nikako n e vežu na čestice tla. N e k a
fosfatna gnojiva sadržavaju i znatne količine kadm ija (2 -3 g C d na 70
kg/ha). O rg anska gnojiva p o p u t stajskoga gnoja i gnojnice tak o đ er ne
d jelu je u v ijek povoljno. G noj o d svinja često sadržava veće količine bakra,
a goveđe gnojivo djeluje n a gujavice otrovno. Stajsko gnojivo m o že p o
godovati i razvoju gljivičnih bolesti biljaka. Zelena gnojidba i zaoravanje
b iljn ih ostataka m o g u djelovati povoljno. K o m p o st je najpovoljniji za
obnavljanje p lo d n o sti tla. M u lj iz pročišćavanih voda pro b lem atičan je
zb o g toga što često sadržava velike količine teških m etala n p r. olova.
Sredstva za zaštitu bilja (pesticidi) p rim jen ju ju se u količinam a 1 — 3 kg/ha
n a g o d in u . O n i se adsorbiraju na čestice tla, ulaze u o rganizm e u tlu,
kem ijski ili biološki se razgrađuju ili se ispiru cijed n o m v o d o m u p o d
z e m n u v o d u . Sam o m alo pesticida djeluje strogo selektivno n a ciljanu
sk u p in u biljaka ili životinja.
— Melioracije — da bi se opsežna p odručja, koja su zbog p re k o m je rn e v lažn o -
sti n ep o g o d n a za poljoprivredu, privela k u ltu ri, p rovode se često opsežne
m elioracije. Posljedica toga stalni je tren d snižavanja p o d z e m n ih voda,
isušivanje m n o g ih vlažnih staništa i nestajanje p riro d n ih zajednica i vrsta

v ezan ih za takva staništa.
— Erozija — uklanjanje prirodnoga biljnog pokrova na sve većim površina
m a ero zijo m tla zahvaćene su sve veće površine. P od šu m o m ili paš
n jak o m gu b i se erozijom 0,8 t/ha godišnje tla, p o d livadom 4 t/ha godiš
nje, u po v rtn jaku i vinogradu s p o tk u ltu ro m 15 t/ha godišnje a u v in o
gradu bez p o tk u ltu re 68 t/ha godišnje (D assler, 1991.). D anas se u S red
njoj E u ro p i erozijom prosječno gubi 13-15 t/ha na godinu, što prem ašuje
p riro d n o stvaranje tla 50 do 100 puta. E ro zijo m se gubi h u m u s u hranjive
tvari a n a m jestu gdje se nakuplja tlo p rem ješteno erozijom dolazi do
zam uljivanja, nagom ilavanja organskih tvari i eutrofizacije takvih m jesta.
UTJECAJ URBANIZACIJE
P o većanjem b ro jn o sti gradskog stanovništva raste broj i veličina velikih gra
dova. T im e se povećava i njihova aktivnost pa utjecaji na tlo postaju također
v rlo značajni. U gradovim a i oko n jih raste u rb an i i industrijski p ro m et. T u
Sve veće površine se asfaltiraju, zbija se tlo, rastu em isije lokalnih izvora
onečišćenja zbog dobivanja energije i odlaganja otpada. O sim toga u velikim
gradovim a i oko n jih pojavljuju se sve veće površine nam ijenjene šp o rtu i
rekreaciji — šetališta, parkirališta, igrališta: tu je jo š jače gaženje, vožnja
vozilim a, onečišćenje organskim i d ru g im otpatcim a. G aženje i vožnja vozi
lim a u zro k u je vertikalno zbijanje (kom presiju) tla ili h o rizo n ta ln o p re m
ještan je (translokaciju). N isu pošteđena ni područja koja su udaljena od
v elikih gradova, pa n i ona u visokim planinam a. T am o se velike površine
upotrebljavaju kao skijališta. N a njim a se grade i upotrebljavaju vučnice,
žičare, obavlja se m ehanička p rip rem a skijališta te se oštećuje tlo kod plitkog
snijega. Snijeg se n a tim stazam a sporije topi i dulje zadržava.
Izg rad n jo m naselja često se gubi v rijedno tlo p o g odno za druge nam jene.
O sim naselja, i izgradnja p rom etnica, osobito autocesta, u zro k u je gubitak tla.
T ak o je d a n k ilom etar 4 -staz n e autoceste pokriva 4,6 ha, u b rd im a 6,6 ha,
d o d atn i sadržaji odnose 3,6 hektara. A utoceste često zahtijevaju soljenje zim i,
što u zro k u je ispiranje hranjivih iona kalcija, m agnezija i kalija iz tla.
UTJECAJ RUDARSTVA
P o d ru čja na kojim a se nalazi više ru d n ik a i površinskih kopova trpe zbog
toga zn atn e posljedice. N a površinskim kopovim a uklanja se tlo i ta su
p o d ru čja izgubljena za svaki dru g i način upotrebe. O koliš je u tom e slučaju
o p terećen p o tre b o m preseljenja ljudi, opasnošću od lokalnih potresa, prašine
i buke. U p o d ru čjim a s p o d ze m n im kopovim a zn atn o se snizuje razina

p o d z e m n ih voda. N a sreću, u H rvatskoj praktično n em a takvih područja
o sim kam en o lo m a, a on i ipak ne zauzim aju velika područja.
U T JE C A J IN D U S T R IJE
— Onečišćenje tla oborinama dospijeva u tlo iz onečišćene atm osfere. M noge

grane in d u strije intenzivno ispuštaju onečišćenje u okoliš. N ajintenzivnije
em isije onečišćenja su u kem ijskoj industriji, preradi nafte, željezaram a i
čeličanam a, p o gonim a galvanizacije, proizvodnji baterija, preradi kam ena,
papirnoj in d u striji i industriji celuloze, elektranam a na ugljen i m azut, in
d u striji koksa, cem enta. Industrija stvara onečišćenje u redovitom p o g o n u a
zabilježeni su i b rojni slučajevi akcidentnog ispuštanja onečišćenja s lokalno
teškim posljedicam a. N ajveća količina onečišćenja ispušta se u atm osferu,
m an ji dio dolazi izravno u tlo ili u p o d zem ne vode. I onečišćenje atm osfere
završi prije ili poslije s oborinam a u tlu. O n o m ože potjecati iz lokalnih, ali
i u daljen ih izvora. N ajveći onečistači tla su kiseline, osobito spojevi sum pora
(S O 3- , i S O 42-) koji nastaju iz S O 2 . T i spojevi zakiseljuju tlo a p ro m jen a
aciditeta ovisi o količini un esen ih kiselina kao i o puferskoj sposobnosti tla.
V eću o tp o rn o st na zakiseljavanje im aju tla bogata kalcijem . Zakiseljavanje
im a kao posljedicu p rom jene p H vrijednosti (ponegdje je zabilježeno sniže
nje i za 1 p H jed in icu ), ispiranje hranjivih tvari i sm etnje u rastu biljaka zbog
oslobađanja toksičnih spojeva alum inija i nekih teških m etala. O sim kiselina
u tlo se u n o se i teški m etali. N ajviše se unosi olovo i arsen, nešto m anje
kadm ij i cink. U H ivatskoj je u p odručju G orskoga kotara, daleko od većih
izvora onečišćenja, izm jereno veće onečišćenje tla teškim m etalim a nego u
u rb a n o -in d u strijsk im područjim a (Glavač et al., 1985, M iko et al., 2000;
V rbek & G ašparac, 1992.). O n o je tam o dospjelo većim dijelom daljinskim
tran sp o rto m iz sjeverne Italije, a m anjim dijelom iz riječkog područja.
Zaštita tla
— Utjecaj industrije. Rješenja za sm anjenje utjecaja industrije traže se u p rim
je n i tehnologija koje oslobađaj-u m anje štetn ih tvari i koje zahtijevaju
m anje energije. O sim toga nastoje se u postojećim pro izv o d n im te h n o
logijam a sm anjiti nekontrolirane em isije p rim jen o m različitih uređaja i
redu cirati po d ručje na kojem se onečistači m ogu proširiti.
— Utjecaj poljoprivrede. Rješenja za utjecaj poljoprivrede na tlo traže se u
ekstenziviranju proizvodnje i »socijalnom ugaru«. P od ekstenziviranjem
se razum ijeva sm anjenje utjecaja pro izv o d n ih faktora. P rito m se očekuje

sm anjenje prinosa, ali se s druge strane ostvaruju ekološki ciljevi, npr.
staništa bogatija vrstam a, bolja zaštita biljnih i životinjskih vrsta. P rim jeri
m jera koje vode k ekstenziviranju je su npr. uvođenje u p roizvodnju vrsta
i sorti koje zahtijevaju m anje intenzivne zahvate, daju m ožda m anje
p rin o se ali daju i zdraviju i kvalitetniju hranu. T ada gubitak od sm anjenja
p rinosa m ože biti i m anji od troškova za pojačanu zaštitu koju bi tražile
v iso k o ro d n e sorte. Ekstenziviranje poljoprivrede s ostavljanjem nek ih
površina na ugaru i za ekološke svrhe (zaštita prirode, pribježišta za
životinje i biljke i dr.) m ogu dovesti do razvoja tzv. ekološki upravljanoga
krajolika. Iz svega toga proizlazi alternativna poljoprivreda koja pretvara je d
n o stran u energetski, kapitalno i in ten ziv n u poljoprivredu u sveobuhvatno
ekološku poljoprivredu. Takva ekološka (biološka) poljoprivreda nastoji
proizvesti zdravu i kvalitetniju h ra n u i odbaciti sintetične biocide. U v o d i
biološke proizvode i postupke za štetnike, bolesti i korove. O n a djeluje
p ro tiv sm anjenja broja vrsta i jača sposobnost sam oregulacije u ekosusta
vim a.
L IT E R A T U R A
DaGler H .-G ., 1991: EinfluB von L uftverunreinigungen a u f die Vegetation. G ustav Fischer
Verlag, Jena.
Enger, E .D ., B. F. Sm ith, 1995: E nvironm ental Science. 5 -th edition. M cG raw -H ill, B oston
Glavač, V., H . Koenies, B. Prpić, 1985: O unosu zračnih polutanata u bukove i bukovo-jelove
šum e D inarskog gorja sjeverozapadne Jugoslavije. Šum . list 9-10: 429-448.
G račanin, M ., Lj. Uijanić, 1977: U v o d u ekologiju bilja. Školska knjiga, Zagreb.
H einrich, D ., M . H ergt, 1994: D TV -A tlas zur Okologie. D eutscher T aschenbuch Verlag.
M iko, S., Z. Peh, D . Bukovec, E. Prohić, 2000: G eochem ical baselinem apping and lead
pollution assessm ent o f soils o n the karst in W estern Croatia. N at. C roat. 9(1): 41-59.
Skorić, A., 1974: T ipovi naših tala. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb.
Vrbek, B., M . Gašparac, 1992: N e w findings o f heavy metals in p u t in N ational Park R isnjak
Rad Šum . Inst. 27(1): 65-75.
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA
Mr. sc. VladimirJelavić

E K O N E R G i U N D P , Z a g re b
Pitanje klim atskih prom jena nesum njivo je je d a n od najznačajnijih suvre

m en ih p ro b lem a globalnog okoliša. Klimatske p rom jene su posljedica pri
ro d n ih varijacija uzrokovanih različitim astronom sldm , fizikalnim i kem ij
skim čim benicim a. U posljednje vrijem e znanstvene spoznaje upozoravaju
da na p ro m je n u klim e utječe čovjek, od n o sn o da je globalno zatopljenje
posljedica povećane koncentracije stakleničkih plinova u atm osferi. Z bog
očekivanog porasta tem perature, m ogla bi se povisiti razina m ora, p ro m ije
niti količina oborina, povećati učestalosti suša i poplava, što bi sve m oglo
utjecati na poljoprivredu, šum arstvo, biološku raznolikost, tehničke sustave
i k u ltu rn o naslijeđe. U uvjetim a rastuće populacije i tim e sve većih potreba
za h ran o m , v o d o m i energijom , pitanje klim atskih p rom jena im a razloga biti
najvećom b rig o m u ostvarenju održivog razvoja čovječanstva u ovom sto
ljeću.
Još uvijek je vrlo neizvjesno koliki će biti utjecaj, m eđ u tim istraživanja
koja se sustavno provode znatno su uznapredovala u razum ijevanju složenih
procesa: od prom atranja stanja, uzroka, m ogućih posljedica i p o treb n ih m jera
za ublaženje klim atskih prom jena. N ajcjelovitije spoznaje o p rom jeni klim e
m o g u se naći u »Izvješćima ocjene« M eđ u n a ro d n o g tijela za klim atske p ro m
je n e (IP C C ), znanstvenog forum a u sklopu O kvirne konvencije U jed in jen ih
naroda o p ro m jeni klim e (U N F C C C ). IP C C svakih pet godina objavljuje
napredak u spoznajam a iskazom uočenih prom jena u povijesnom nizu p o
dataka, izradom projekcija, m ogućih m jera i očeldvanih sociogospodarskih
implikacija. U svom drugom izvješću iz 1995. godine IP C C je prvi p u t
zaključio da »ravnoteža niza ev id en tn ih činjenica različite pojavnosti, kazuje

da čovjek im a utjecaja n a p ro m je n u klim e« (IP C C , 1996a). P osljednje, treće
izvješće iz 2001. godine (TSA R) p o tv rđ u je navedenu konstataciju, u p o zo ra
vajući n a neke nove i do d atn e dokaze, čim e se sm anjuje jo š uvijek prilično
p risu tn a n eizvjesnost (IP C C , 2001a).
Izgaranje fo silnih goriva d o m in a n ta n je izvor em isije stakleničkih p lin o
va. O stale aktivnosti koje utječu na povećanje koncentracija su poljoprivreda,
p ro m je n e u eksploataciju zem ljišta u k lju ču ju ći sječu šum a, o d re đ en e in d u
strijske p rocese kao što su npr. ce m e n tn a industrija, odlagališta otpada, ra
shladna sredstva, pjenasti m aterijali i otapala.
M išljen je je stručnjaka da su k l i m a ts k e p r o m j e n e n e p o v r a t a n p r o
ce s. Z b o g toga već u tre n u tk u p o d u zim an ja akcije postoje k u m u l a t i v n i
e f e k ti, a to znači: što se kasnije k re n e u p o d u zim an je m jera, to će biti
p o tre b n e drastičnije m jere. T e m e ljn o načelo prihvaćeno u m e đ u n a ro d n o m
o d g o v o ru na klim atske p ro m jen e je s t p r e v e n tiv n o d je lo v a n je , a to znači
da n esig u rn o st u p ro g n o ziran ju rizika n e bi sm jela biti razlogom za čekanje.
O d g o v o r svijeta na tu ozb iljn u p rijetn ju je st O k v irn a konvencija U je d i
n jen ih n aro d a o p ro m jen i klim e (U N F C C C ), koja je stupila na snagu 1992.
g od in e na sastanku na v rh u (su m m itu ) o Z em lji u R io de Jan eiru .
U k ratk o m prikazu u nastavku daju se sažeto rezultati globalnih spoznaja
i neki p rim jeri specifične situacije u H rvatskoj, uglavnom tem eljen o na
istraživanjim a koja su provedena u sklopu izrade P rvog n acionalnog izvješća
u svezi s obvezam a R epublike H iv atsk e p rem a U N F C C C - u (M Z O P U ,
2001.). O v o m p rilik o m iskazujem o zahvalu M in istarstv u zaštite okoliša i
p ro sto n o g u ređ enja, E K O N F R G - u i m n o g o b ro jn im au to rim a koji su o m o
gućili da se p o slu žim o n jih o v im rezultatim a.
Stanje i utjecaji
TEMPERATURA
G lobalna srednja p rize m n a tem p eratu ra zraka u 20. je stoljeću porasla oko
0,6 °C (si. 7.1.). Z apisi pok azu ju veliku varijabilnost, na p rim jer, najveća
zatopljenja u 20. stoljeću bila su u razdobljim a od 1910. do 1945. i o d 1976.
do 2000 . godine.
G lo b aln o , pokazuje se d a j e posljednje desetogodišnje razdoblje n ajto
plije otkad postoje m jeren ja tem p eratu re te rm o m e tro m , a 1998. godina bila
je najtoplija u to m razdoblju, (si. 7.1.).
U ZRO CI KLIMATSKIH PROMJENA 111
(a) posljednjih 140 godina

Porast srednje temperature (°C)
između 1961. i 2000. godine
Godina
(b) posljednjih 1000 godina
Sjeverna hemisfera
Porast srednje temperature (°C)
između 1961. i 2000. godine
Podaci termometarskih mjerenja,

(deblja središnja linija), godova drveća,
ledene kore i povijesnih zapisa (sjenčano)
1000. 1200. 1400. 1600. 1800. 2000.

Godina
7.1. Promjenljivost prizemne temperature na Zemlji (IPCC, 2001a):
s l ik a
a) u posljednjih 140 godina
b) u posljednjih 1000 godina
Analize rek o nstruiranih prom jena tem perature u dalekoj prošlosti poka
zuju d a j e na sjevernoj hem isferi u dvadesetom stoljeću porast tem perature
bio najveći u posljednjih 1000 godina. S tim u vezi m ože se s priličnom
sigurnosti (pouzdanost 66 — 90 %) tvrditi d a j e 1998. godina bila ujedno i
najtoplija u posljednjih tisuću godina.
U prosjeku, su izm eđu 1950. i 1993. godine, noćne dnevne m inim alne
tem p eratu re na k opnu rasle oko 0,2 °C svakih deset godina. T o je dvostruko
više od porasta m aksim alne dnevne tem perature koja iznosi 0,1 °C . Porast
tem perature iznad razine m ora u istom razdoblju bio je gotovo upola m anji
od porasta p rizem nih tem peratura na kopnu.
O pći porast tem perature u E uropi globalno je istovjetan, a posljednjih
deset godina su najtoplije u ovom stoljeću. Varijacije izm eđu godina nešto
su veće nego na globalnoj razini je r se radi o teritorijalno m anjem području
usrednjavanja.
R ezultati analize dugih nizova m eteoroloških m jerenja na području
H rvatske što ih je proveo D ržavni hidrom eteorološki zavod (M Z O P U ,
2001.) pokazuju da su prom jene prosječne godišnje srednje dnevne tem pe
rature u rasponu od 0,3 do 0,4 °C, n o one za sada nisu statistički signifikantne
(dokazive). Statitistički signifikantan je trend porasta m inim alnih dnevnih
tem peratura u kontinentalnoj H rvatskoj, a i sm anjenje dnevnog raspona
tem peratura. U z to, postoji tendencija pada srednje godišnje naoblake.
G lobalna satelitska m jerenja pokazuju da je u posljednje četiri dekade
p o r a s la t e m p e r a t u r a u d o n je m s lo ju a tm o s fe r e n a v is in i d o 8 k ilo m e
ta ra . Taj je porast otprilike trostruko m anji nego u prizem n o m sloju, uglav
n o m zbog povećane razlike u suptropskim i tropskim područjim a.
Projekcije različitih scenarija pokazuju da će globalna srednja prizem na
tem p eratu ra rasti od 1,4 do 5,8 °C u razdoblju od 1990. do 2100. godine.
Takve p rom jene bit će m nogo veće od svih prom jena u posljednjih 10.000
godina, a ta se tvrdnja tem elji na paleoklim atskim podacim a. Z a područje
H rvatske regionalni m odeli pokazuju m oguće prom jene od 2 do 2,8 °C duž
obale i 2,4 do 3,2 °C u nizinskom dijelu. N ajnovije sim ulacije (prem a
IP C C -ju , 2001a) pokazuju da bi na području H rvatske prom jena m ogla biti
izm eđu 4 i 6 °C.
P O R A S T R A Z IN E M O R A
G lobalno zagrijavanje uzrokuje zagrijavanje oceana, a posljedica toga je ter

m ička ekspanzija i topljenje polarnog leda i glečera što je razlogom podizanja
razine m ora. Podaci o praćenju razine m ora pokazuju porast 0,1 do 0,2 m u
UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA 113
20. stoljeću. G lobalna toplina oceana porasla je u posljednjih pedeset godina

(otkad postoje pouzdana m jerenja) za spom enute indikatore.
O visno o p rom jeni tem perature, projekcije pokazuju da bi razina m ora
m ogla narasti 15 — 90 cm do 2100. godine. T reba n ap o m en u ti da bi uz
stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova u atm osferi, razina m ora i
dalje rasla 30 — 50 posto u idućih nekoliko desetljeća, a polarni ledeni štit
prilagođavao bi se novom stanju i tisuću godina.
P orast razine m ora im at će m nogobrojne negativne posljedice: na ljudska
naselja, turizam , opskrbu pitkom vodom , ribarstvo, infrastrukturu, na p o
ljoprivredna i m očvarna zemljišta, uzrokujući gubitak zemljišta, ekonom ske
štete i m oguće preseljenje m ilijuna ljudi, je r oko pola ljudske populacije živi
u o balnom području. Z bog porasta razine m ora bit će plavljenja niskih
površina, povećanja saliniteta plitkih ušća, ugrožavanja izvora slatke vode.
M n o g o b ro jn e studije pokazuju da su m ali otoci i riječne delte posebice
ranjive na porast razine m ora. U E uropi se najveći takav porast m ože očeki
vati u N izozem skoj, N jem ačkoj, baltičkim zem ljam a, U krajini, R usiji i del
tam a M editerana (EEA, 1998.). Procjenjuje se da bi u H rvatskoj — pri
najgorem scenariju — štete m ogle biti vrlo velike, posebno na ušću rijeka
N eretv e, C etin e i M irne, s utjecajem na ispuste gradskih otpadnih voda na
obali, štetam a u gradovim a koji su danas pod rizikom povrem enog plavljenja
(Rovinj, Pula i Split) i s m ogućim štetam a na slatkovodna jezera — Vransko
jeze ro na C resu i kod Biograda (M Z O P U , 2001.). Prim jerice, na području
Lošinja i C resa, zbog povećanja razine m ora od 1 m bila bi poplavljena
površina na kojoj živi 13 posto stanovništva.
M ogući odgovori obrane vrlo su ograničeni i usm jereni uglavnom na
preseljenje ljudi i na planiranje aktivnosti u m anje ugroženim područjim a.
OBORINE I VODNI RESURSI

U prosjeku, na sjevernoj hem isferi količina oborina u posljednjoj dekadi 20
stoljeća porasla je 0,5 do 1 posto, sa značajnim varijacijama po područjim a.
O b o rin e su se povećale na sjeveru Europe, a sm anjile na ju g u . U H rvatskoj
se to odrazilo, na veće sm anjenje na Jadranu (19 %), a na m anje u k o n tin en
talnoj H rvatskoj (4-13 %).
Klim atski m odeli pokazuju da će porasti globalne prosječne količine
oborina, s po rastom u E uropi (relativno m anjim od globalnog prosjeka).
O b o rin e koje su u izravnoj povezanost s biljnim svijetom i s vlažnosti tla,
što će uzrokovati će prom jene u rastu i prinosim a poljoprivrednih kultura.
U svijetu, će najveće posljedice biti u su h im i p o lu su h im područjim a, gdje
se očekuje sm anjenje oborina. Danas oko 1,3 m ilijarde stanovnika nem a
p ristu p a sig u rn im izvorim a pitke vode, a oko dvije m ilijarde stanovnika

n em a adekvatnih sanitarnih uvjeta.
U H rvatskoj je u o b alnom p o d ru čju m oguće sm anjenje oborina, u
k o n tin e n ta ln o m p o d ru čju neki m odeli pokazuju blago sm anjenje, a neki
povećanje o b o rin a (IP C C , 2001). Z b o g porasta tem p eratu re i zbog p ro m jen e
o b o rin a m oglo bi se sm anjiti u krškim po d ru čjim a otjecanje 10 d o 20 posto,
a u sjevernoj H rvatskoj 10 posto (B onacci i drugi., 2000.).
PROMJENE OSTALIH POKAZATELJA

Satelitski podaci pokazuju sm anjenje snježnog pokrova oko 10 posto u u spo
red b i s kasnim šezdesetim godinam a. U sjevernim krajevim a sm anjuje se
trajanje led en o g pokrova na jeze rim a i riječn im tokovim a za oko dva tjedna.
U sred n jim i višim širinam a sjeverne hem isfere u posljednjoj polovici
stoljeća pokazuje se d a j e porasla učestalost ek stre m n ih ob o rin a 2 do 4 posto.
O d 1950. godine podaci vrlo pou zd an o pokazuju sm anjenje učestalosti ek
stre m n o niskih tem p eratu ra, s m alim p o rasto m učestalosti ek strem n o viso
kih tem p eratu ra. Porasla je frekvencija to p lih epizoda e k stre m n ih nevrem ena
p o zn a tih p od im e n o m E1 N in o .
POLJOPRIVREDA, ŠUMARSTVO I EKOSUSTAVI

P rojekcije p o kazuju da bi se poljoprivredna proizvodnja m ogla sm anjiti u
m n o g im državam a tropskog i su p tro p sk o g područja. Z a pod ru čje E u ro p e
teško je predvidjeti kako će ekosistem reagirati n a p ro m je n u tem p eratu re,
o b orina, vlažnosti tla, koncentracije ugljikova dioksida i kakve će to p o s
ljedice im ati na poljoprivredu i šum arstvo. N e postoje jasn i pokazatelji iz
p ro šlosti koji bi m ogli upućivati na osjetljivost i ranjivost, pa su procjene vrlo
n esig u rn e (EEA, 1998). S p ro m je n o m klim e p ro d u ž it će se vegetacijsko
razdoblje, što će utjecati na p ro d u k tiv n o st poljo p riv red n ih k u ltu ra i šum a.
U H rvatskoj je u tv rđ en o da bi pro d u ljen je razdoblja s n ed o statk o m vlage u
tlu m o g lo im ati značajne posljedice na p oljoprivredu, a u šum arstvu bi
m oglo utjecati na neke osjetljivije vrste drveća, kao što su je la i h rast lužnjak
(M Z O P U , 2001.).
N E K I V A Ž N I P O K A Z A T E L JI Z A K O JE N IS U U O Č E N E
P R O M JE N E
O vdje se navode neke pojave za koje nisu uočene pro m jen e, p rem d a su dio
klim atskih procesa:
• neka p o dručja na Z em lji nisu imala p ro m jen e tem p eratu re u posljed
njih desetak godina, posebice na ju žn o j hem isferi i na A ntartici
® nije bilo p ro m jen a ledene površine na A ntartici od 1978. godine, otkad
postoje satelitska m jerenja
® in ten zitet i učestalost nevrem ena u tro p sk o m i p ritro p sk o m p o d ru čju
nije pokazivao trend prom jena u 20 . stoljeću
© nije bilo p rom jena u učestalosti tornada, dana s grm ljavinom , oluja s
tu čo m , p ro m atran o iz ograničenog broja podataka.
Doprinos globalnom zatopljenju i koncentracija

stakleničkih plinom
D o p rin o s stakleničkih plinova globalnom zatopljenju ovisi o njihovoj k o n
centraciji u atm osferi, v rem en u zadržavanja u atm osferi i njihovu svojstvu
da apsorbiraju zračenje. T ako su na p rim jer spojevi klorofluorougljikovodika
(C F C ) u atm osferi u vrlo m alim koncentracijam a, ali su značajni je r je
n jihovo v rijem e zadržavanja oko 100 godina, tako da svaka m olekula im a
staklenički efekt nekoliko tisuća puta veći od je d n e m olekule ugljikova dio k
sida. Z a u sp o red b u utjecaja različitih plinova obično se služim o veličinom
globalni potencijal zatopljenja (Global W arm in g Potential) — G W P), pri
č em u se uzim a da C O 2 im a G W P je d n a k 1. Veličina G W P ovisi o to m e koje
se razdoblje p rom atra. Z a razdoblje od 100 godina navode se u tablici 7.1.
G W P vrijednosti, za glavne stakleničke plinove (IP C C , 1996).
T A B L IC A 7.1. Staklenički potencijal nekih glavnih plinova (plinovi Kyotskog protokola)
Plin Staklenički potencijal

Ugljikov dioksid (CO 2) 1
Metan 21
Didušikov oksid (N 2O) 310
cf4 6.500
C 2 F6 9.200
SF6 23.900
Jed in ice em isije stakleničkih plinova koje uzim aju u obzir G W P zovu se
» C O 2 ekvivalentne tone«. Em isije se ponekad iskazuju u tonam a ugljika;
p reraču n s C O 2 na tone ugljika dobiva se m n o žen jem s faktorom 12/44 koji
znači om jer n jihovih m olekularnih težina.
U tablici 7.2. d a n je prikaz procjene doprinosa pojedinih plinova zatop
ljenju, s iskazom glavnih izvora em isije (IP C C , 1996. b).
T A B L IC A 7.2. Doprinos globalnom zatopljenju glavnih stakleničkih plinova
Plin Glavni antropogeni izvori em isije Doprinos

%
C0 2 Izgaranje fosilnih goriva, sječa šuma i promjene u 65
iskorištavanju zemljišta, proizvodnja cementa
CH 4 Izgaranje goriva, proizvodnja i transport plina, životinje, rižina 20
polja, odlagališta otpada, izgaranje biomase, otpadna voda
halogenirani Industrija, rashladni uređaji, aerosoli, pjenaste mase, ~ 10
spojevi otapala
N20 Gnojenje zemljišta, proizvodnja kiseline, izgaranje biomase, 5
izgaranje fosilnih goriva
O sim plinova navedenih u gornjoj tablici, globalnom zatopljenju p rid o

nosi i troposferski ozo n (O 3), čija se koncentracija povećala 36 posto u
p o sljednjem stoljeću.
A erosoli u obliku sitnih čestica ili kapljica, bilo da su direktno em itirani
u atm osferu ili su nastali kao sekundarni plinovi iz sum porova dioksida
(S O 2), dušikovih oksida (N O x) ili am onijaka (N H 3), im aju rashladni efekt
zbog p ro m jen e rasapa Sunčeva zračenja i p ro m jen e svojstava oblaka. Veličina
rashladnog efekta aerosola vrlo je nesigurna i to je ujedno područje najveće
n esigurnosti u m odeliranju složenih procesa klim atskih prom jena, posebice
zbog toga što je p risu tn o st aerosola pro b lem regionalnih onečišćenja i tim e
podložan relativno velikim prom jenam a. P rocjenjuje se da danas aerosoli
sm an ju ju globalno zatopljenje oko 50 posto.
K oncentracija ugljikova dioksida (C O 2) porasla je 31 posto od 1750.
godine. O k o dvije trećine antropogene em isije C O 2 u posljednjih dvadeset
godina dolazi od izgaranja fosilnih goriva (si. 7.2.). O ceani i kopno apsorbi
raju oko pola u k u p n e em isije C O 2 . B rzina porasta koncetracije je oko 0,4
posto na g odinu u posljednja dva desetljeća, pri čem u je varirala od 0,2 do
0,8 posto. Razlika u brzini porasta koncentracije C O 2 posljedica je klim atske
varijabilnosti i apsorpcije oceana i kopna.
1958 1960 1962 1964 1966 1968 1970 1972 1974 1976 1978 1980 1982 1984 1986 1988 1990 1992 19941995
s l ik a 7 .2. Globalni porast koncentracije CO 2 u atmosferi od 1958.-1995. (EEA, 1998.)
K oncentracija m etana (C H 4) porasla je 151 posto od 1750. godine. P o

lovica u k u p n e em isije je antropogenog podrijetla, a posljednja povećanja
koncentracija dovode se u vezu i s povećanjem em isije ugljikova m onoksida
(C O ).
K oncentracije didušikova oksida (N 2O ) porasle su 17 posto od 1750.
godine. Po prilici trećina današnje em isije toga plina je antropogenog p o d ri
jetla.
O d 1995. godine atm osferske koncentracije plinova koji oštećuju o zo n
sku ovojnicu, a koji su ujedno i staklenički plinovi (C F C I 3 i C F C I 2) rastu
sporije ili blago padaju, zbog m jera M ontrealskog protokola i njegovih d o
dataka. Supstituirajuće tvari (C H F 2CI i C F C H 2F) i neki ostali sintetični
plinovi (P F C -i i SFć) također su staklenički plinovi i njihove koncentracije
rastu.
Kako je već istaknuto, sm anjenje em isije sum porova dioksida, dušikovih
oksida, am onijaka i čestica, pridonosi rješavanju lokalnih i regionalnih p ro
blem a onečišćenja zraka, ali sm anjuje rashladni efekt zbog njihove p risu tn o
sti u zraku u vidu aerosola.
Em isija stakleničkih plinova
U G L JIK O V D IO K S ID
N ajveći izvor em isije ugljikova dioksida je s t izgaranje fosilnoga goriva za

p ro izv o d n ju električne i toplinske energije, a zatim za energetske p o treb e u
in d u striji i p ro m e tu . D ru g i važan izvor je p ro m jen a u način u iskorištavanja
zem ljišta, oso b ito sječa šum a, a od in d u strije proizvodnja cem enta. P riro d n i
sustav em itira i upija velike količine C O 2 , k ru ž n im ciklusom ugljika, fo to
sin tezo m i respiracijom . T i procesi su n o rm aln o u ravnoteži i ne prid o n o se
d o d atn o p o ra stu em isije. L judskom aktivnošću ravnoteža se m ože narušiti
tako da nastaju n e to -e m isije (čišćenjem šum a) ili n eto -ap so rp cije, što zove
m o p o n o ro m em isije (podržavanjem rasta šum a).
U o d ređ iv an ju em isije najveća p o u zd a n o st je u p ro ra č u n u em isije C O 2 ,
a veće su n esig u rn o sti pri određivanju em isije ostalih stakleničkih plinova,
posebice N 2 O i apsorpcije ugljika u d rv n u m asu.
G lo b aln o najveći izvor em isije j e izgaranje fosilnog goriva (77 %), in d u
strijski procesi kao cem en tn a industrija (2 %) i p ro m jen a u iskorištavanju
zem ljišta (21 %). U 1996. godini u k u p n a globalna em isija iznosila je 6 G tC ,
što j e 1 to n a ugljika po stanovniku (si. 7.3.). O d te količine, 64 p o sto em itira
se u razv ijen im zem ljam a koje im aju oko 1,2 m ilijarde stanovnika, što je u
p ro sjek u 3 to n e ugljika po stanovniku. N a su p ro t tom e, 4,4 m ilijarde stanov
nika u zem ljam a u razvoju odg o v o rn o je za ostale 2,1 G tC , s p ro sjek o m od
sam o 0,5 tC po stanovniku, (otprilike šest p u ta m anje od zem alja u razvoju.)
8.000
_es}/ Srednji istok
j g f f f l ' ' ' Latinska Amerika
Afrika
jH r jt - Zemlje u razvoju Azije i Pacifika
:= • 2 .0 0 0 - Razvijene zemlje
(/>
£
U-1 1.000-
0 T~T
1971 . 1974 , 1977 . 1980 . 1983 . 1986 , 1989 . 1992 . 1995 . 1998 .
s l ik a 7.3. Emisija CO 2 u svijetu po regijama, 1971. — 1998. (IPCC, 2001b)

UZRO CI KLIMATSKIH PROMJENA 119
G lobalna je em isija rasla od 5,8 G tC na 6 G tC , od 1990. do 1996. godine, a

predviđa se da bi m ogla narasti na 6,4 G tC u 2000. godini i 9,8 G tC u 2020.
g o d in i (bez p rim jen e K yotskog sporazum a).
U H rvatskoj su podaci o em isiji stakleničkih plinova za razdoblje od
1990. do 1995. godine (E K O N E R G , 2001.), dobiveni u skladu s m e to d o m
p ro raču n a koji je definirao U N F C C C (IP C C , 2000. a). U 1995. godini
u k u p n a agregirana em isija iznosila je 22,2 M tC 0 2 eq, a p o n o r em isije zbog
p rirasta zalihe ugljika u šum am a iznosio je 4,8 M tC 0 2 eq. O d u k u p n e e m i
sije 73 po sto je C O 2, 13,9 posto C H 4, 13,0 posto N 2O i 0,1 posto ostali
plinovi. U g o d in i 1995. em isija je m anja (u o d n o su na 1990.) za 40 posto
zbog posljedica rata i općeg sm anjenja gospodarskih aktivnosti i energetske
p o tro šn je u zem lji, te kao posljedica restru k tu riran ja industrije i gašenja
n ek ih energ etsk i in ten ziv n ih izvora.
N a slici 7.4. d a n je prikaz em isije C O 2 u H rvatskoj za razdoblje od 1990.
do 1995. godine po po jed in im sektorim a (M Z O P U , 2001.). Z a H rv atsk u je
specifično da je udio em isije sektora za p ro izv o d n ju električne energije
zn atn o m an ji nego 11 d ru g im zem ljam a zbog velikog udjela h idroelektrana
u p ro izv o d n ji električne energije (40 — 60 %). Z n a ta n se dio električne
energije dobiva i iz N u k lea rn e elektrane »Krško« (15 — 20 %) te iz uvoza.
E m isija iz 1990. i 1991. prikazana na si. 7.4. i korigirana je na prosjek
stanovnika bivše Jugoslavije.
Emisija C O 2 u Hrvatskoj
33000
H Šumarstvo (ponor)
31000
29000
27000
EDProcesi u industriji
25000
23000 H Korekcija
21000
19000 □ Fugitivna emisija
(pročišćavanje prirodnoga piina)
17000
Gg 15000 □Ostalo (neenergetska
13000 potrošnja goriva)
11000 USOstalo
9000 (ustanove, kućanstva,...)
7000 □Promet
5000
3000 □ Izgaranje goriva u industriji
1000
-1000
0 Pretvorba energije
-3000
-5000
1990. 1991. 1992. 1993. 1994. 1995.
Godine
7.4. Ukupne emisije i ponori CO 2 u Hrvatskoj za razdoblje od 1990. do 1995.

s l ik a
(Ekonerg, 2000)
C 0 2 emisija uslijed izgaranja goriva, 1995. godina
t C0 2/stanovnik
s l ik a 7.5. Emisija CO 2 uslijed izgaranja goriva u Hrvatskoj i u nekim grupacijama

zemalja (EKONERG, 2000)
U ocjeni »intenziteta« nacionalne em isije najčešće se p rom atra em isija

p o stanovniku ili em isija po jed in ici brutonacionalnog dohotka. U H rv a t
skoj, em isija po stanovniku relativno je m anja nego u dru g im državam a. N a
slici 7.5. d a n je za ilustraciju prikaz usporedbe em isije C O 2 s nekim grupa
cijam a država. N avodi se ovdje da neke razvijene zem lje, kao što su Sjedi
njene A m eričke D ržave, im aju em isiju gotovo pet puta veću od H rvatske.
EMISIJA METANA (CH4)
G lobalna em isija m etana iz antropogenih izvora iznosi 375 m ilijuna tona

(EEA, 1998.), od čega 27 posto otpada na izgaranje fosilnoga goriva. G lavni
izvor em isije je curenje p riro d n o g plina iz plinskih instalacija i em isije iz
u gljenokopa i poljoprivrede. N a p o m in je se da priro d n i izvori, kao što su
m očvarna zem ljišta značajno pridonose em isiji, globalno oko 20 posto
(IP C C , 1996. b).
U H rvatskoj su glavni izori em isije m etana poljoprivreda, odlaganje
otpada i fugativna em isija iz proizvodnje, prerade, transporta i izgaranja
goriva. M etan se form ira kao direktni proizvod m etabolizm a kod životinja
biljojeda (u n u tarn ja ferm entacija) i kao posljedica organskog raspada živo
tinjskog otpada (gospodarenje gnojivim a). N a odlagalištim a otpada em isija

nastaje uslijed anaerobne razgradnje organskog otpada.
E M IS IJ A D I D U Š I K O V A O K S ID A ( N 2 O )
G odišnja globalna em isija N 2O iznosi 3 do 8 m ilijuna tona. N ajveći dio

globalne em isije potječe od prim jene gnojiva u poljoprivredi. U H rvatskoj
je najviše em isije od poljoprivrede, proizvodnje dušikove kiseline, otpada i
energetike.
E M IS IJ A S I N T E T S K I H P L IN O V A
E m isija halogenih spojeva koji su regulirani M ontrealskim pro to k o lo m znat

no opada, ali raste emisija zam jenskih plinova H C F C - a i H F C -a koji su
također staklenički plinovi. O stali značajni plinovi, kao perfluorougljici (C F 4
i C 2F 6) i su m p o rn i heksafluorid (SFć), em itiraju se u m alim količinam a i
zbog toga im aju m ali ukupan doprinos globalnom zatopljenju. Podaci o
em isiji tih tvari relativno su ograničeni i odnose se na razdoblje nakon 1995.
godine. U H rvatskoj je znatna em isija tih plinova (C F 4 i C 2F 6) bila u vrijem e
p roizvodnje alum inija. P lin SFć upotebljiva se u elektrooprem i visokona
p o n sk ih postrojenja.
Ublažettje klimatskih promjena
O D G O V O R S V IJE T A
O k v irn a konvencija U jed in jen ih naroda o prom jeni klim e (U N F C C C )

p rih v aćen aje na skupu u Rio de Jan eiru 1992. godine. O d tad aje 186 zemalja
ratificiralo K onvenciju, m eđ u kojim a i H rvatska 1996. godine.
T em e ljn i cilj K onvencije je »... postignuti stabilizaciju koncentracija stakle-
ničkih plinova u atmosferi na razinu koja te spriječiti opasno antropogeno djelovanje
na klim atski sustav. Ta razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom
da omogući ekosustavu da se prirodno prilagodi klim atskim promjenama, da se ne
ugrozi proizvodnja hrane i da se omogući nastavak ekonomskog razvoja na održiv
način.«
P rem a Konvenciji, zem lje potpisnice Priloga I. — a to su uglavnom sve
razvijene zem lje svijeta i zem lje u tranziciji m eđ u kojim a i H rvatska —
obvezale su se zadržati em isije stakleničkih plinova na razini iz 1990. godine
(referen tn a godina). Z em ljam a u tranziciji om ogućena je određena fleksibil
n o st u izboru referentne godine, iz b o ro m je d n e godine iz razdoblja od 1985.

do 1990., ili o d abirom prosjeka više godina iz istog razdoblja.
Vrlo brzo se pokazalo kako prihvaćene obveze iz K onvencije neće biti
dovoljne za stabilizaciju koncentracije stakleničkih plinova. Posljednje proc
je n e pokazuju da bi em isije trebalo sm anjiti 50 do 70 posto, što je praktički
nem oguće bez golem og utjecaja na sociogospodarski razvoj. Prvi korak u
daljnjem nastojanju na sm anjenju em isije stakleničkih plinova je protokol iz
Kyota 1997. godine kojim se sm anjuje em isija u k u p n o 5 posto u razdoblju
od 2008. do 2012. godine u usporedbi s referen tn o m godinom . T im p ro to
kolom za H rvatsku je određeno sm anjenje od 5 posto prem a referentnoj
godini. E uropska unija prihvatila je sm anjenje od 8 posto kao zajednički cilj,
čim e je om ogućeno povećanje za neke države članice E U -a .
P rotokol iz Kyota stupa na snagu kada ga ratificira najm anje 55 država
K onvencije čija je emisija najm anje 55 posto em isije zemalja aneksa B P ro
tokola (razvijene zem lje) u 1990. godini. U sklopu toga protokola o m o
gućuje se da zem lje ispune svoje obveze »domaćim« m jeram a i dodatno uz
pom oć m ehanizm a zajedničke provedbe (JI), m ehanizm a čistog razvoja
(C D M ) ili trgovanjem em isijom (ET). JI i E T su m ehanizm i koji vrijede
izm eđ u država potpisnica Priloga I, a C D M je m ehanizam koji vrijedi
izm eđ u bilo koje države Priloga I. i onih koje nisu u tom prilogu Konvencije.
N ap o m in je se da stranke m ogu ostvarivati prava tem eljem tih m ehanizam a
sam o ako uspostave m eđ u n aro d n o verificiran nacionalni sustav proračuna
em isije definiran K yotskim protokolom .
U okviru G lobalnog fonda za okoliš (G EF), financijskog m ehanizm a
K onvencije, određena su financijska sredstva za izgradnju kapaciteta za uspo
stavu i provedbu program a te za transfer tehnologija i znanja. O bveza je svih
pripadnica K onvencije izm jena inform acija i pružanje pom oći razvijenih
zemalja zem ljam a u razvoju.
G L O B A L N A P R O J E K C IJ A E M IS IJE
S igurno je da će em isija stakleničkih plinova rasti zbog ljudskih aktivnosti.

B uduće em isije stakleničkih plinova ovisit će o stru k tu ri sociogospodarskih
i političkih prilika u svijetu, posebice o prom jenam a u populaciji, o prim jeni
novih tehnologija, cijenam a i raspoloživosti energije. Različiti razvojni pravci
rezultirat će s vrlo različitom em isijom stakeničkih plinova, ali većina p ro
jekcija pokazuje da će se znatno povisiti em isije već u ovom stoljeću ako se
ne p rim ijene odgovarajuće m jere za rješavanje tog problem a. N e k e projek
cije pokazuju da bi inicijalno veliki porast em isije m ogao prijeći u tren d
sm anjenja nakon nekoliko desetaka godina, koliko bi trebalo da zem lje u
razvoju d osegnu o d re đ en u razinu održivoga gospodarstva. R azlike izm eđu

zem alja u razvoju i razvijenih zem alja u svim čim benicim a toliko su velike
da nije m oguće predvidjeti neki najvjerojatniji raspon m o g u ćih scenarija.
P rek retn i m o m e n t m ogao bi biti iskorištenje raspoloživih rezervi fosilnoga
goriva, n o pokazuje se da bi rezerve m ogle biti dovoljne u ovom stoljeću.
U z pretp o stav ku da se sve danas poznate rezerve fosilnoga goriva pretvore
u stakleničke plinove, em isija bi bila dvaput do trip u t veća od akum ulirane
em isije p o jed in ih m ogućih scenarija u sljedećih sto godina (IP C C , 2001. b).
Scenariji kojim a se pokušava projicirati b u d u ćn o st nisu sam o šušte p ro
jek cije em isije, to su zapravo »vizije« m ogućega globalnog svijeta u b u d u ć n o
sti, p ri čem u se uzim aju u obzir čim benici koji o d re đ u ju pu to v e razvoja, kao
što su npr. pitanja vezana za populaciju, gospodarstvo, odnos prem a okolišu,
uspostava jed n ak o sti, uvođenje novih tehnologija, globalizacija. N a slici 7.6.
prikazane su projekcije za četrdeset različitih scenarija, koje se m ogu g ru p i
rati u sljedeće skupine (IP C C , 2000. b):
suka 7.6. Projekcije globalne emisije CO2 iz energetike i industrije (IPCCC, 2001.)
A l — T a skupina scenarija vidi svijet u veom a b rz o m gospodarskom

rastu, vidi globalnu populaciju koja doseže m ak sim u m u polovici
ovoga stoljeća s padom nakon toga, s b rzo m p rim jen o m efikasnijih
i n o v ih tehnologija. T a skupina scenarija raščlanjuje se s o b ziro m na
različite energetske opcije vezano za stru k tu ru p rim arn ih goriva.
A 2 — T a skupina opisuje svijet kao veom a heterogen. P ozadina su
političke prilike koje se tem elje na sam odovoljnosti država i očuva
nju n jih ovih identiteta. Stopa prirasta populacije slabo konvergira.

E konom ski razvoj je prim arn o regionalno orijentiran, a društveni
proizvod po stanovniku i tehnološke prom jene teritorijalno su m n o
go fragm entiranije nego u ostalim skupinam a scenarija.
B I — T a skupina opisuje konvergenciju u razvoju s je d n o m globalnom
populacijom , s m aksim um om stanovništva u polovici ovoga stoljeća
kao u grupi A I, ali s b rzo m p ro m jen o m gosporarske stru k tu re u
sm jeru uslužne i inform atičke ekonom ije, sa sm anjenjem m aterijal
ne intenzivnosti i s uvođenjem čistih i učinkovitih tehnologija. N a -
g lasak je na globalnom rješenju za ekonom sku, socijalnu i okolišnu
održivost, uključujući unapređenje jednakosti, ali bez dodatne »kli
matske« inicijative.
B 2 — T o je skupina scenarija u kojoj je nastojanje na lokalnim rješe
njim a gospodarske, sociološke i okolišne održivosti. T o je svijet s
k o n tin u iran im rastom populacije, nešto m anje od porasta u grupi
A2, srednjeg gospodarskog razvoja, m nogo b ržih i raznovrsnijih teh
noloških prom jena nego u scenariju A I i B I. Scenarij je također
o rijen tiran prem a zaštiti okoliša i socijalnoj jednakosti, ali fokusirano
na lokalnu i regionalnu razinu.
Scenariji sa slike 7.6. ne podrazum ijevaju eksplicitnu provedbu ciljeva

K onvencije ili Kyotskog protokola. N a slici 7.6. ucrtan je i poznati scenarij
IS92a, koji podrazum ijeva podvostručenje koncentracija stakleničkih plinova
u atm osferi u sljedećih sto godina. Taj je scenarij preu zet iz prijašnjih analiza
(IP C C , 1996.) i na njem u su se najviše tem eljile dosadašnje procjene klim at
skih prom jena.
T E H N IČ K I I E K O N O M S K I P O T E N C IJA L I Z A S M A N JE N JE
E M IS IJ E S T A K L E N I Č K IH P L IN O V A
P rocjenjuje se da na globalnoj razini potencijal za sm anjenje em isije stakle

ničkih plinova iznosi 1900 do 2600 M tC /u godini do 2010. godine, odnosno
3600 do 5050 M t/ na godinu do 2020. godine. N avedene brojke m ogu se
prihvatiti sam o kao indikativne, s ob ziro m na to da cjelovita ocjena za čitav
svijet jo š nije donesena.
T roškovi različitih opcija ovise o vrsti prim ijenjene tehnologije, sa znat
n im razlikam a po regijama. O k o polovice potencijala za globalno sm anjenje
em isije m ože se ostvariti do 2020. godine uz direktnu korist koja nadm ašuje
troškove, a ostatak s troškovim a do U S $ 100/tCeq. Vrlo slične troškove
pokazuju i procjene provedene za H rvatsku, gdje se također oko pola p o ten

cijala m ože ostvariti uz izravnu korist, a ostatak uz cijenu od 150 U S $/tC eq,
s prosjekom od oko 40 U S $/tC eq. N a globalnoj razini proizlazi da bi se uz
d irek tn u korist po gospodarstvo m ogla zadržati em isija na razini iz 1990.
godine, u razdoblju od 2010. do 2020. godine.
Z a sm anjenje em isije stakleničkih plinova postoje stotine različitih te h
ničkih iješenja: u sektoru kućanstva, uslužne djelatnosti, transporta, in d u
strije, poljoprivrede, gospodarenja otpadom i šum arstvu. Glavne su grupe
m jera za sm anjenje em isije u sektoru energetike:
• povećanje energetske učinkovitosti u proizvodnji, prijenosu i potroš
nji energije
a uporaba obnovljivih izvora energije (hidroenergija, Sunčeva energija,
energija vjetra, biom asa, geoterm alna energija, energija valova)
® zam jena goriva s većim sadržajem ugljika gorivim a m anjeg sadržaja
ugljika.
• p rim jena novih tehnologija s m alom em isijom C O 2 i d ru g ih stakle
n ičkih plinova (npr. vodik)
• n u klearna energija.
S um e, poljoprivredno zem ljište i ostali kopneni ekosustavi, prem da često

na kratki rok, im aju velike potencijale za sm anjenje emisije. N ajnovije p ro c
je n e pokazuju da bi se na globalnoj razini (kum ulativno do 2050. godine)
m oglo vezati 100 G tC , što odgovara oko 10 do 20 posto em isije iz fosilnih
goriva u istom razdoblju. Kod opcija koje se odnose na povećanje zaliha
ugljika u šum am a i poljoprivrednom zem ljištu pro b lem je što se nakon
n ekog vrem ena, zbog prom jene prakse ili npr. zbog požara m ogu izgubiti
svi pozitivni učinci takvih mjera. Z bog navedenog postoje razlike u m išlje
njim a koliko je ta opcija u skladu s p rincipom održivosti ako se prom atra
d ugoročno.
U H rvatskoj je za sm anjenje em isije u sklopu izrade scenarija u P rvom
n acionalnom izvješću analizirano 39 različitih m jera u sektoru proizvodnje
električne energije, energetske opskrbe u sektoru kućanstava, uslužne djelat
nosti, prom eta, industrije, poljoprivrede, šum arstva i u gospodarenju otpa
dom . Potencijal tih m jera u razdoblju do 2010. godine iznosi oko 6 M t C 0 2 -
eq, što je 16 posto u kupne emisije. N ajveći je potencijal u povećenju en er
getske efikasnosti i prim jeni obnovljivih izvora energije. O d obnovljivih
izvora najveći je potencijal u prim jeni biom ase, a zatim Sunčeve energije.
Taj potencijal m ogao bi biti dovoljan za zadržavanje em isije na razini iz 1990.
godine ili na razini cilja iz Kyota koji je pet posto niži (si. 7.7.).
C O :-eq (kt)
s lik a 7.7. Projekcija emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj do 2 0 2 0 . godine

(EKONERG, 2 0 0 0 . b)
O sim teh n o lo šk ih rješenja za sm anjenje em isije potrebna je prom jena

navika, ponašanja i način života. U u vođenju i prim jeni novih tehnologija
postoje m n o g o b ojne zapreke, vezane za financijske m ogućnosti, znanje, in
stitu cio n aln u in frastrukturu, zakonodavstvo, tržišne odnose, sociološke na
vike, raspoloživost inform acija itd.
P O L IT I K A I I N S T R U M E N T I
P o litik o m i in stru m en tim a postiže se prim jena tehničkih i drugih m jera za

sm anjenje em isije stakleničkih plinova. N e postoji pristup koji bi se m ogao
sm atrati najboljim za provedbu m jera, je r ona ponajviše ovisi o nacionalnim
okolnostim a. Z b o g toga se ne m ože govoriti o »najboljoj politici«, nego o
»dobroj praksi« koja povezuje niz različitih instrum enata u provođenju p o
litike. Kada govorim o o instrum entim a, oni m ogu biti: ekonom ski, fiskalni,
zakonodavni, dobrovoljni, tem eljeni na inform acijam a, obrazovanju, javnoj
p ro m id žb i ili na istraživanjim a. Jed a n od osnovih principa u izgradnji poli
tike je s t »plaća onečistač«, što se operativno provodi plaćanjem pristojba na
em isiju, gorivo ili proizvode. Bez različtih oblika poticajnih m jera za p rim
je n u »klimatski« prijateljskih tehnologija nije m oguće postići značajne rezu l
tate, a sredstva se obično nam iču iz plaćanja pristojbe na emisije. U ostvare
nju ciljeva velike m ogućnosti postoje u prim jen i m eđ u n aro d n ih in stru m e
nata p u tem C D M , J I i E T m ehanizam a iz K yotskog protokola.
Zaključno
Pitanje klim atskih prom jena nedvojbeno je je d a n od najvećih problem a
današnjice u zaštiti okoliša. B udući d a je em isija najviše vezana za izgaranje
fosilnih goriva, a tim e za energetiku i društveni-gospodarski standard, način
rješavanja na globalnoj razini koji bi im ao djelotvorne rezultate nije je d n o
stavno dogovoriti je r su pogledi zemalja u razvoju i razvijenih zem alja p o
nekad vrlo različiti. Ipak, u skladu s ciljevima K onvencije u svijetu je već do
sada vidljiv napredak, a to obećava da bi se m ogli postići i stroži uvjeti, oni
zacrtani K yotskim protokolom .
Z n an stv en e spoznaje o klim atskim prom jenam a znatno su u znapredo
vale, kako vezano za inform acije o povijesnim prom jenam a tako vezano i za
projekcije i načine rješavanja pitanja i pripadne troškove. P rem da posljednje
cjelovite analize dodatno potvrđuju utjecaj čovjeka na uočene prom jene,
p risutne nesigurnosti jo š su velike, zbog čega jo š im a ozbiljnih oponenata
čitavoj teoriji. S obzirom na evidentne prom jene i ozbiljnost posljedica te
ku m u lativ n o djelovanje, potrebu prim jene m jera opreza teško je osporiti.
Pitanje koje traži odgovor ovog trenutka je st kakav je način operativne
provedbe u ostvarivanju postavljenih ciljeva prim jeren u današnjim okolno
stim a globalnog svijeta.
L IT E R A T U R A
Bonacci O ., G ereš D (2000). Hidrologija i vodni resursi s obzirom na prom jenu klime, Prilog
Prvom nacionalnom izvješću o prom jeni klime,
EEA (1999). E urope’s Environm ent: T h e Second Assessment, E uropean E nvironm ent A gen-
cy.
E K O N E R G (2000). Inventory o f Croatian G reenhouse Gas Emissions and Sinks, Final
R eport to U N D P /G E F project CRO /98/G 31.
E K O N E R G (2001). Efekti mjera za smanjenje emisije stakleničkih plinova, Prilog za Prvo
nacionalno izvješće o prom jeni klime, Zagreb.
IP C C (1996a). Second Assessment C lim ate Change 1995, a R eport o f the IP C C , W M O ,
U NEP,
IP C C (1996b). Clim ate Change 1995: T he Science o f C lim ate Change, C on trib u tio n o f
W orking G roup I to the Second Assessment R eport o f IP C C , C am bridge U niversity
Press.
IP C C (2000a). IP C C G uidelines for N ational G H G Inventories, Revised 1996,
IPC C /U N E P /O E C D /IA E A .
IP C C (2000b). Em ission Scenarios, W orking G roup III, C am bridge U niversity Press.
IP C C (2001a). C lim ate C hange, T h e Scientific Basis, C o n trib u tio n o fW o rk in g G roup I to

the T h ird A ssessment R ort o f the Intergovernm ental Panel on C lim ate C hange, W M O ,
U NEP.
IP C C (2001b). C lim ate Change 2001, M itigation, C o ntribution ofW o rk in g G roup III to the
T h ird Assessment R eport o f the Intergovernm ental Panel on C lim ate C hange, C am -
bridge U niversity Press.
M Z O P U (2001). Prvo nacionalno izvješće u svezi s obvezama Republike H rvatske O kvirnoj
konvenciji o prom jeni klime, M inistarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, projekt
Vlade Republike H rvatske i U N P D /G E F -a.
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ
Prof. dr. sc. Oskar P. Springer, Biološki odsjek

Prirodoslovno-m atem atički fakultet, Zagreb
S u vrem eno čovječanstvo izloženo je trajnim opasnostim a od onečišćenja

okoliša, tj. onečišćenja vode, zraka, tla i hrane. Izvori tvari koji onečišćuju
okoliš različiti su, ali stupanj njihove prisutnosti ovisi o stupnju razvoja
tehnologije u industrijskoj proizvodnji, poljoprivredi, p ro m etu i dr. Zasad
nem a savršenih postupaka u proizvodnji i dru g im djelatnostim a, koji ne
ostavljaju za sobom sporedne, često otrovne produkte, a oni su trajan i
opasan izvor trovanja biljaka, životinja i čovjeka.
Podjela onečistača (polutanata)

P ostoji više različitih podjela onečistača, pri čem u se rabe različiti kriteriji
kao što su kem ijska priroda, svojstva, izvori, m jesta djelovanja, učinci i dr.
P R IM A R N O M JE S T O O N E Č IŠ Ć E N JA
• V O D A , ZRAK, T L O , H R A N A
P R IR O D A O N E Č IŠ Ć E N JA
® KEM IJSKA (anorganska i organska)

® FIZ IK A L N A (plinovita, tekuća, kruta, radioaktivna)
B IO L O Š K A (m ikroorganizm i, gljivice, toksini)
P O D R IJE T L O O N E Č IŠ Ć E N JA
® P R I R O D N O (npr. erupcije vulkana, m ikroorganizm i, gljivice)

• A N T R O P O G E N O (npr. kom u n aln o , industrijsko, poljoprivredno i
dr.)
IZ V O R I A N T R O P O G E N O G O N E Č IŠ Ć E N J A
• IZ G A R A N JE F O S IL N IH G O R IV A
• O T P A D N I P R O D U K T I U IN D U S T R IJS K O J P R O IZ V O D N JI
• K O M U N A LN I OTPAD
• O T P A D N I P R O D U K T I U P O L JO P R IV R E D N O J P R O IZ V O D
N JI
• D JE L O V A N JE R A T N E T E H N IK E I B O J N IH O T R O V A
U Č IN C I O N E Č IŠ Ć E N JA
• NA PRO CESE U ATM OSFERI

• NA PRO CESE U VO D I
• NA P R O C E S E U T L IM A
• NA K O R O Z IJ U M ETA LA
• NA PREŽIV LJA V A N JE M IK R O O R G A N IZ A M A
» NA ZD R A V LJE BILJAKA
• NA ZD RA V LJE Ž IV O T IN JA
• NA ZD R A V LJE Č O V JEK A
• NA D E G R A D A C IJU E K O S U S T A V A
P o treb n o je naglasiti da su antropogeni učinci na okoliš iz dana u dan

sve veći. P ro cjenjuje se d a je više od 85 posto svih onečišćenja uzrokovano
n ep o sred n im ili po sred n im čovjekovim djelovanjem .
Ksenobiotici, otrovi i otrovnost

P ro b lem štetn ih tvari u okolišu sve više opterećuje su v rem en o čovječanstvo.
P o rasto m p roizvodnje u posljednjih 8 0 -a k godina m n o žin a raznolikih štet
n ih tvari nadm ašila je m n o žin u tvari nastalih proteklih nekoliko tisuća go
LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ 131
dina. S u v rem eno onečišćenje okoliša po opsegu i trajnosti prelazi lokalne

okvire i postaje svjetskim — globalnim problem om .
Z n a n o st poznaje oko dva m ilijuna kem ijskih o tro v n ih spojeva, od kojih
se više od 100.000 rabe kao raznoliki kom ercijalni proizvodi u kućanstvu,
in d u striji i u farmaciji. U te spojeve uvršteni su i lijekovi, je r i oni m ogu,
ako se p rek o m jern o i nekontrolirano uzim aju, uzrokovati oštećenja u tijelu
kao i ostali otrovi.
T vari koje nem aju ni hranidbene ni gradbene uloge u nek o m organiz
m u , a ne m o g u se iskoristiti ni za dobivanje energije nazivam o k sen o b io ti-
cim a, D eseci tisuća kem ijskih i stru k tu rn o vrlo različitih ksenobiotika nalaze
se u okolišu. M eđ u ksenobioticim a im a kem ijslđh tvari koje — ovisno o
kvaliteti, količini i koncentraciji — unesene u tijelo, djeluju štetno na n o r
m alne fiziološke procese i u zrokuju tlđvna oštećenja. T akvu tvar tada nazi
v am o o tro v o m ili toksikantom .
T o k sin i su otrovi živih organizam a, a m ogu biti bakterijskog (bakterio-
toksini), gljivičnog (m ikotoksini), životinjskog (zootoksini) i biljnog (fito-
toksini) podrijetla.
T o k sičn o st (otrovnost) neke kem ijske tvari je s t njezino svojstvo da
izaziva štetn e (toksične) učinke u organizm u životinje ili čovjeka.
S tu p a n j o tr o v n o s ti (toksicitet) označuje se kao količina otrova koja
ubija 50 posto otrovanih jedinki. T o je tzv. 5 0 -p o sto tn a letalna doza (LD
50). P rem a to m načelu stupanj otrovnosti svrstava otrove u četiri skupine:
I. skupina: do 50 m g/kg tjelesne m ase (izraziti toksikanti)
II. skupina: od 50 do 250 m g/kg (jaki toksikanti)
III. skupina: od 250 do 1000 m g/kg (u m jereni toksikanti)
IV. skupina: od 1000 do 5000 m g/kg (slabi toksikanti)
K od otrovanja pojedinog organizm a treba voditi brigu ne sam o o k o

ličini, koncentraciji i otrovnosti nego i o v re m e n u izloženosti (ekspoziciji)
o trovu. D u g u ekspoziciju otrovu nazivam o k ro n ičn im trovanjem , a naglo,
najčešće jed n o k ra tn o , izlaganje tijela otrovu je st — a k u t n o o tro v a n je .
O staci otrova u okolišu i biosferi p re d m e t su istraživanja znanstvenika
počevši od šezdesetih godina prošloga stoljeća. U stanovilo se da m noge
kem ikalije kojim a se rukovalo neoprezno i bez dovoljno znanja im a niz
posljedica po žive organizm e i djeluje štetno često i u vrlo m alim tzv.
s u b to k s ič n im d o z a m a na zdravlje ljudi i ostalih živih organizam a. D anas
se m n o g o više pozornosti posvećuje uporabi kemikalija, njihovu utjecaju na
zdravlje i okoliš, te se odabiru najpogodnije kem ikalije i najpogodnije doze

s n ajm an jim štetn im učinkom .
Perzistentnost i detoksikacija
Z a otrove koji se nalaze u priro d i ili u živim organizm im a vrlo je važna
njihova p o stojanost (perzistentnost), tj. njegova sposobnost za razgradnju
(degradaciju) u m anje toksične ili netoksične p ro d u k te procesim a detoksi-
kacije.
O tro v i se m o gu razgraditi i detoksicirati abiotički djelovanjem ultralju-
bičastih zraka Sunčeve svjetlosti (fotoliza), vo d o m (hidroliza), to p lin o m (ter-
m oliza), tj. oksidacijskim i redukcijskim reakcijam a. R azgradnja polutanata
u p riro d i zbiva se i biotički djelovanjem prilagođenih (m u tiran ih ) m ik ro o r
ganizam a i viših organizam a.
P rem a postojanosti (perzistentnosti) otrove svrstavam o:
a) na vrlo postojane — vrijem e razgradnje dulje od 2 godine
b) na postojane — vrijem e razgradnje od 6 m jeseci do 2 godine
c) na umjereno postojane — vrijem e razgradnje od 1 do 6 m jeseci
d) n a slabo postojane tvari — vrijem e razgradnje m anje od m jesec dana.
V rijem e p o treb n o da se koncentracija o trovnog spoja p risu tn o g u okolišu

sm anji 50 posto nazivam o p o l u ž i v o t o m tog otrova.
P o jed in i otrovi im aju osobito izraženu sklonost nakupljanja (bioakum u-
lacije) u p o jed in im tkivim a i organim a živih organizam a, u koje su ušli bilo
zbog njihove n ep o sred n e izloženosti tim tvarim a ili p o sred n o k o n zu m aci
jo m h ran e i/ili pića. S klonost nakupljanja izražava se koeficijentom n ak u p
ljanja (Kn).
Putovi unosa otrova u tijelo

Z a većin u otrova prodiranje u tijelo uvjet je za njihovo toksično djelovanje.
G lavni pu to v i u nosa toksikanata u tijelo jesu:
(1) k ro z dišni sustav (alveole pluća -— u čovjeka površina do 100 m 2)
(2) kroz kožu i vanjske sluznice (perkutano) — u čovjeka površina oko

2 m2
(3) kroz probavilo (u čovjeka apsorptivna površina probavila oko 300
m 2)
(4) p arenteralno (injekcijski u m išić ■
— im , u v en u — iv, u kožu — id i
dr.).
P ro d iran je otrova u organizam zrakom kroz pluća (aerogeno, inhalacijski)

posebna je opasnost je r čovjekova pluća im aju površinu alveola od 80 do 100
m 2. Svaki p lu ćn i m jehurić (alveola) dobro je obavijen spletom lo v n ih kapi-
lara, tako da se otrovi iz pluća, uglavnom plinovi, brzo resorbiraju u kn/.
B rzina intoksikacije (trovanja) dišnim p u to m ovisit će o koncentraciji otrova
(plina, prašine, dim a, magle, pare), o brzini (frekvenciji) disanja, i o brzini
rada srca (tzv. m in u tn i v o lu m en srca).
P ro d iran je otrova u organizam kroz kožu slabije je od prodiranja kroz
pluća. N a im e, ljudska koža im a u k u p n u površinu od sam o oko dva četvorna
m etra. D ru g o , koža donekle svojim rožnatim slojem čini p riro d n u zapreku
za neke otrove. U sprkos tom e, m nogi otrovi topljivi u m astim a, tzv. liposo-
lubilni otrovi, i topljivi u vodi, tzv. hidrosolubilni otrovi, m ogu prodirati kroz
ep id erm u , kroz žlijezde znojnice i lojnice, a najbrže p ro d iru kroz sluznice
usta, nosa, oka i spolnih organa. O trovi koji su prodrli kroz epiderm u ulaze
u krvne kapilare potkožnog sloja i krvlju se prenose dalje tijelom .
B rzina intoksikacije ovisi o koncentraciji otrova, debljini i propusnosti
kože ili sluznice, o količini m asnoga potkožnog sloja, toplini, vlažnosti i
p rokrvljenosti kože i dr.
P ro d iran je otrova kroz probavili sustav m oguće je na svim njezinim dije
lovim a —- usta, jednjak, želudac te u tankom i debelom crijevu. O tro v i p o p u t
alkohola, nikotina ili cijanida p ro d iru u tijelo već kroz sluznicu usne šupljine.
N e k i otrovi će u kontaktu s kloridnom ldselinom (HC1) u želucu postati
n eotro v n im a, ali postoji i opasnost da neki m anje otrovni spojevi u tijelu
p o stan u jače otrovnim a. T o je tzv. p ro c e s to k s ik a c ije .
M n o g i liposolubilni otrovi (npr. alkohol) m ogu se apsorbirati već i u
sluznici želuca. Najveća m n ožina otrova apsorbira se tijekom prolaska cri
je v n o g sadržaja (him usa) kroz tanko odnosno debelo crijevo. A psorpcija je
brza je r je fiziološka zadaća crijeva da kroz crijevne resice (površina oko 300
m 2) apsorbira hranidbene tvari u krv odnosno lim fu. Istim p u to m apsorbi
raju se u z šećere, m asti, bjelančevine i voda i s njim a otopljeni ili vezani
otrovi.
B rzina intoksikacije kroz probavilo ovisi o koncentraciji otrova, fizikal

n o — kem ijskim značajkam a otrova (topljivost, raspršenost), te o punoći i
kiselosti (pH ) želuca i crijeva.
P ri u m j e t n o m ( p a r e n te r a ln o m ) u n o s u o tr o v a brzina apsorpcije ovisi
o m jestu unosa. N ajb rži je intravenski (iv.) i in tram u sk u larn i (im .) put.
V rijem e koje protekne od injiciranja otrova o d n o sn o lijeka do njegove p o t
p u n e i je d n o ličn e raspodjele u krvi, tzv. v r ije m e m ije š a n ja , iznosi od 1 do
3 m in u te. Injiciranje u kožu (id.) usporava apsorpciju, tako da je vrijem e
m iješanja u to m slučaju oko 20 m inuta.
P ri u m je tn o m — injekcijskom u n o su otrova (ili lijeka) u kožu ili m išić
brzina apsorpcije ovisi o koncentraciji otrova i o toplini područja injiciranja
(pro širen o st kapilara). D odavanjem m asnih i kolo id n ih prim jesa lijeku ili
otro v u usporava se apsorpcija. TJ farm akologiji se taj fen o m en rabi da bi se
lijek apsorbirao dugotrajno i p o stupno (tzv. d e p o -u č in a k ).
Mjesto djelovanja otrova

O tro v koji je na je d a n od opisanih načina ušao u tijelo m ože djelovati štetno
na jed n o j od tri razine.
Prva je razina djelovanja otrova n a m je s tu u l a z a (lo k a ln a ); npr. ošte
ću ju se koža, pluća, probavilo.
D ruga je razina djelovanja otrova u č ita v o m tije lu (s is te m s k a ); npr.
oštećuje se opći m etabolizam antim etaboličnim djelovanjem na pojedine
enzim e zajedničke za sve stanice (npr. A T P -aza), blokiranjem staničnih
receptora, staničnih organela i jezgre.
T reća je razina djelovanja otrova n a m jestu izlu čiv an ja otrova (ek-
s k re c ijs k o m je s to ); npr. bubrezi, sluznica crijeva, m okraćni m jehur.
Fiziološka klasifikacija otrova

O sim tih tem eljnih m jesta djelovanja p ojedinih otrova, m nogi otrovi kada
u đ u u tijelo p rim arn o oštećuju sam o neka tkiva ili organe. T o se načelo
tem elji na specifičnoj fiziologiji pojedinih tkiva i organa tako da se pojedini
otrovi klasificiraju p rem a fiziološkom načelu (tabl. 8.1.).
P o treb n o je naglasiti da m nogi otrovi osim svoga p rim arn o g m jesta
štetn o g djelovanja oštećuju i druga tkiva, naročito kod tzv. k r o n i č n e e k s p o
z ic ije ( d u g o tr a jn e iz lo ž e n o s ti) tije la o tr o v u .
T A B L IC A 1. Fiziološka klasifikacija otrova
OTROVI OŠTEĆUJU PRIMJER!

Hem atotoksični krvne stanice i krvotvorna tkiva (CO, olovo, citostatici)
Im unotoksični stanice i tkiva imunološkog (pesticidi, nitrati, nitriti)
sustava
Neurotoksični periferno i središnje živčano tkivo (olovo, živa, bromidi)
Hepatotoksični jetru (alkohol, fosfor, selen, arsen,
klorirani ugljikovodici)
Nefrotoksični bubrege i mokraćne putove (živa, olovo, kadmij)
Derm atotoksični kožu i sluznice (iritansi — kiseline lužine, klor)
Genotoksični kromosomsku građu i gensku (kolhicin)
strukturu
Mutageni genom i dovode do mutacija (hidroksilamin, etilmetan sulfonat,
(DNA) i prenose se na teški metali)
potomstvo
Kancerogeni genom i uzrokuju nastanak (katran, vinil—klorid, azbest,
netipičnih — tumorskih stanica benz(a)-piren, benzen)
Teratogeni zametni razvoj i dovode do (talidomid, citostatici)
malformacija (nakaznosti)
Onečišćenje okoliša otrovima

P ojam o n e č iš ć e n je o k o liš a definiram o kao svaku kvalitetnu i kvantitetnu
promjerm fizičkih , kemijskih i bioloških karakteristika osnovnih sastavnica okoliša
(zraka, voda, tla, hrane), što dovodi do narušavanja zakonitosti u ekosustavu, teme
ljenih na m ehanizm im a samoregulacije. Te promjene djeluju danas, ali i ubuduće, na
pogoršanju zdravstvenih, gospodarstvenih i drugih uvjeta života.
U b rz an o onečišćenje okoliša od početka prošloga stoljeća uzrokovano je
s nekoliko čim benika.
1) P rv o m tehnološkom revolucijom tj. izu m o m parnog stroja a p o to m
stroja s u n u tarn jim izgaranjem zam ijenjen je m išićni rad čovjeka i
životinja. Strojevi rade brže i više, te za njihov rad treba sve više
p riro d n ih sirovina (ugljen, nafta, rude). Svake se godine iz Z em ljine
kore vadi oko 140 m ilijarde tona ruda, fosilnih goriva i građevinskog
m aterijala s tendencijom stalnog povećanja. P rerad o m te im pozan
tn e količine sirovina otpuštaju se ogrom ne količine plinova i pepela,
a ostaje do 40 posto neiskorištenog otpada u tijeku proizvodnje.
Izrađeni proizvodi im aju ograničeno trajanje te se nakon iskorište-
n osti odbacuju kao nekoristan otpad.
2) B rzim porastom ljudske populacije u posljednjih stotinjak godina s
je d n e m ilijarde na 6,5 m ilijarde stanovnika (dem ografska eksplozija)
povećava se u kupna proizvodnja, a o tpadnim se p ro d u k tim a onečiš

ćuje okoliš.
3) P rim jen a suvrem enih agrotehničkih i agrokem ijskih postupaka u
proizvodnji hrane za sve više stanovnika na našem planetu n am et
n u le su se kao im perativ. Intenzivno se upotrebljavaju um jetn a g n o
jiva, zaštitna sredstva protiv štetnika i nam etnika. P ostignuti su re
zultati »zelene revolucije« s je d n e strane, ali i onečišćenje okoliša
o trovim a (nitrati, nitriti, pesticidi), s druge strane. Z b o g p reo p te
rećenja raznim o trovnim spojevim a, m noge nadzem ne i podzem ne
vode i tla postala su opasna za zdravlje.
Izvori kemijskog onečišćenja okoliša

ZRAKA plinovi, čestice prašine iz industrije, prometala i kućanstava (npr. ugljikov
monoksid, ugljikov dioksid, ozon, ugljikovodici, sumporov dioksid i dr.)
VODA komunalni, industrijski, poljoprivredni, ostali (isto kao i u tlima)
TALA iz onečišćene atmosfere i vodotokova i tretiranjem tla (npr. nitrati, nitriti,
_________ pesticidi, olovo, kadmij, kalij, fosfor, bakar)________________________________
Kruženje otrova u biosferi

O trovi se pojavljuju u svim dijelovim a biosfere -— u atmosferi, hidrosferi i
litosferi. Biljke koje rastu na onečišćenim tlima i same postaju onečišćenima.
Preko korijenova sustava odnosno lišća apsorbiraju se štetne tvari. Najčešće su
to sredstva za zaštitu bilja, tj. pesticidi, um jetna gnojiva i teški metali (npr. olovo,
srebro, kadmij, bakar). Apsorbirani otrovi ulaze u plodove, stabljiku i lišće.
P utovi i način onečišćenja (kontam inacije) životinja u načelu su slični
o n im a u biljaka. H raneći se b iljnom h ranom , biljojedi unose u organizam
kroz svoje probavilo i ostatke otrova iz te hrane. U priro d n im h ran id b en im
lancim a koncentracija pojedinog otrova m nogostruko se povećava u višoj
karici. U pravilu organizm i koji se nalaze na v rh u hranid benog lanca im aju
i do 100.000 puta veću koncentraciju otrova od početne.
N p r. govedo koje je na paši uz prom etnice i hrani se travom bogatom
olovom (iz ispušnih plinova pri izgaranju benzina) ugrađuje olovo iz trave
u svoja tkiva. Č ovjek koji jed e tako onečišćenu hranu koncentrira je u svojim
tkivim a. Dakle, hrana uzgajana u onečišćenoj biosferi i sam a je onečišćena i
prenosi se n ovo m konzum en tu.
P o treb n o je naglasiti da majka za vrijem e dojenja m lijekom predaje
dojenčetu neke otrove topljive u m astim a (liposolubilni otrovi) koje je na
kupila tijekom života iz biosfere ili radeći u proizvodnji s otrovim a bez
do v oljnih zaštitnih m jera (npr. klorirani ugljikovodici u proizvodnji pestici-

da, detergencije u proizvodnji sredstava za pranje).
Glavne skupine otrova koje štete zdravlju ljudi

Z n an o st poznaje oko dva m ilijuna kem ijskih otro v n ih spojeva, a od njih se
oko 100.000 upotrebljava kao kom ercijalni proizvodi diljem svijeta. T o m u
treba dodati oko 8.600 aditiva za ljudsku prehranu, oko 3.400 spojeva koji se
rabe u proizvodnji kozm etičkih sredstava te oko 1.000 tem eljnih spojeva iz
kojih se p rip rem aju oko 10.000 kom ercijalnih pripravaka pesticida. G odišnja
proizvodnja svih navedenih sredstava danas prem ašuje 200 m ilijardi tona, što
je dv o stru k o više nego 1960. godine.
N a v ed en im količinam a proizvedenih otro v n ih kem ijskih spojeva treba
dodati i količine oslobođenih otpadnih otrovnih tvari nastalih antropogenim
djelovanjem koje se otpuštaju u atm osferu, hidrosferu i /ili litosferu.
T A B L IC A 8.2. Najčešći kemijski onečistači koji štete zdravlju
UGLJIKOVI OKSIDI Ugljikov dioksid, Ugljikov monoksid

DUŠIKOVI SPOJEVI Dušik, Dušikovi oksidi (NO i NO2), Amonijak, Nitrati, Nitriti,
Nitrozamini, Nitrozamidi
SUMPOROVI SPOJEVI Sumporov dioksid, Sumporovodik
UGLJIKOVODICI Metan, Halogenirani (tzv. freoni) — CFCI3 , CFCI2, CF 2CI2
OZON Ozon
METALI ŽIVA (Hg) Metil—živa, dimetii-živa, Kloridi žive (HgCte),
Sulfid žive
OLOVO (Pb) Tetraetil olova, Tetraoksid olova
KADMIJ (Cd) Sulfid kadmija, Jodid, bromid ili klorid
kadmija, Oksid i hidroksid kadmija
BAKAR (Cu) Sulfat bakra, Hidroksid bakra, Karbonat
bakra, Oksiklorid bakra
CINK (Zn) Sulfid cinka, Silikat cinka, Oksid cinka,
Cinkov fosfid, Cinkov kromid i bromid
ARSEN (As) Trioksid arsena
ALUMINIJ (Al) Klorid aluminija
DETERGENCIJE Alkil benzen sulfonat (ABS), Polifosfati, Tenzidi, Nitriltrioctena
kiselina
POLIKLORIRANI BIFENILI (PBC)
PESTICIDI Vidi tablicu 3.
FENOLI Fenol, Krezol, Timol
OSTALI Fluor (F), Klor (Cl), Mangan (Mn), Fosfor (P), Azbest, čestice
_____________________ (ugljena, kamena, brašna, azbesta)_____________________
T A B L IC A 8.3. Klasifikacija pesticida
Skupina Podskupina Suzbija

MIKROBIOCIDI Baktericidi bakterije
Virocidi viruse
FUNGICI Dl gljivične bolesti
FITOCIDI Algicidi alge
Herbicidi — selektivni korovnu vegetaciju
neselektivni ostalo bilje
ZOOCIDI Insekticidi — neselektivni kukce
Akaricidi grinje, pauke
Nematocidi obliće
Limacidi puževe
Moluscidi mekušce
Rodenticidi — neselektivni glodavce
Muricidi miševe, voluharice
Raticidi štakore
Avicidi ptice
HOMOCIDI bojni otrovi protiv ljudi
P e s tic id i su sintetske, rjeđe prirodne, selektivno toksične tvari, nam ije

njene suzbijanju (ubijanju) štetnih m ikroorganizam a, gljivičnih, biljnih i
životinjskih štetnika i nam etnika.
Riječ pesticid izvedenica je od latinskih riječi: pest — bolest, kuga, napast,
i cedo, cedere — ubiti.
Patofiziološki učinci otrovanja
O tro v i koji su na neki od prije opisanih načina uneseni u organizam ulaze

u interakciju na m olekularnoj, staničnoj, tkivnoj i organskoj razini. Interak
cija se odvija na dvojako: (a) kao slaba ionska veza koja je u pravilu reverzi
bilna i (b) kao jaka kovalentna veza koja je u pravilu irevezibilna. N ačin
kem ijske veze otrova i strukture u tijelu ne određuje stupanj otrovnosti i
posljedice u tijelu. Stupanj oštećenja zdravlja otrovane osobe ovisi o vitalnoj
važnosti biokem ijskih i fizioloških procesa u stanicam a koje čine pojedina
tkiva i organe, a koje su u interakciji s otrovim a.
U tablici 8.4. i 8.5. sum irani su najčešći učinci nekih otrova iz okoliša
na fiziološke sustave čovjeka. T reba naglasiti da su navedeni učinci sam o
okvirni je r stupanj oštećenja fizioloških sustava ovisi o kem ijskom spoju

pojedine sk u pine otrova, o koncentraciji i v re m e n u izlaganja tijela otrovu
(ekspozicija otro vu), m jestu unosa otrova te dobi i spolu otrovane osobe.
N av ed en i podaci odnose se uglavnom na subletalne doze otrova koje u n o
sim o u tijelo pićem , hranom , inhalacijom ili preko kože iz onečišćenog
okoliša.
T A B L IC A 8.4. Najčešće patofiziološke posljedice otrovanja nekim skupinam a otrova

iz okoliša
OTROVI NAJCESCI IZVOR PATOFIZiOLOŠKI U O N C i

UGUIKOVI OKSIDI izgaranje otežano disanje (gušenje)
plinovi prometala blokira hemoglobin
DUŠIKOVI SPOJEVI izgaranje oštećuju bubrege
umjetna gnojiva uzrokuje probavne smetnje
procesi truljenja otežano disanje (hipoksija)
urin oštećenje kn/nih kapilara
ZIVA živini pesticidi slabi imunološka reaktivnost
proizvodnja nafte oštećuje spermatogenezu
oštećuje živčani sustav i vid
OLOVO sačma oštećuje središnji živčani sustav
benzin s tetraetilolovom hemoliza eritrocita (anemija)
pušenje oštećuje nefrone bubrega
KADMIJ proizvodnja kovina oštećuje bubrege
ispušni plinovi uzrokuje hipertenziju
pušenje uzrokuje degeneraciju testisa
remeti sintezu vitamina A
hipertrofija nadbubrežne žlijezde
BAKAR uporaba modre galice u hemoliza (hemolitička žutica)
vinogradarstvu
oštećuje jetru i bubrege
povećava razinu kortizona
CINK legure (bronca, mjed) uzrokuje gubitak teka i
povraćanje
pocinčane cijevi uzrokuje gubitak vode
PESTICIDI poljoprivreda oštećuju hematopoezu
uzrokuju anemije
slabe imunološku reaktivnost
smanjuju oplodnost spermija
DETERGENCIJE kućanstva slabokrvnost
kemijska industrija povraćanje, proljevi
OZON (prizemni) prometala oštećuje dišni sustav
T A B L IC A 8.5. Najčešća simptomatologija otrovanja nekim otrovima iz okoliša
SIMPTOMATOLOGIJA OTROVNI SPOJEVI

ALERGIJA pesticidi, lijekovi, čestice prašine
ANEMIJA (slabokn/nost) bakar, kadmij, olovo, klorirani ugljikovodici
DEPRESIJA (potištenost) arsen, nitrati/nitriti, olovo, cink, ureja, atrazini,
klorirani ugljikovodici, aflatoksin
DISPNEJA (otežano disanje) amonijeve soli, rodenticidi, cijanidi, nitrati/nitriti
EKSCITACIJA (podraženost) cijanidi, olovo, strihnin, fluoracetat
HEMOUZA (raspadanje eritrocita) bakar, olovo, dinitrobutilfenol
IMUNOSUPRESIJA DDT, paration, atrazin, lindan, piretrin, malation,
antibiotici, kortikosteroidi, salicilati, aluminij,
berilij, krom, kobalt, cink, dioksin, olovni acetat,
alifatski ugljikohidrati, aromatski ugljikovodici,
kokain, metadon, etanol, kanabidiol, duhanski dim
KOLIKA (grčevi probavila) arsen, bakar, cinkfosfid, olovo, nitrati/nitriti,
dioksin, kiseline, lužine, fenol
POVRAĆANJE / PROLJEVI rodenticidi, karbamati, kadmij, arsen, živa, fosfid
cinka, organofosforni insekticidi
TREMOR MIŠIĆJA (drhtanje) cijanidi, karbamati, olovo, organoklorni i
organo-fosforni pesticidi, triazini, živa
Detoksikacija otrova
Detoksikacija otrova uključuje različite postupke za razgradnju (degradaciju)
otrova u m anje otrovne spojeve ili u neotrovne spojeve u organizm u ili u
prirodi.
U prirodi se detoksikacija zbiva hidrolitički (vodom ), f o to litič ld (svje
tlom ), t e r m o litič k i (toplinom ), rjeđe p ir o litič k i (pri visokim tem p eratu
ram a) i m ik r o b io lo š k i (bakterijam a kojim a otrov služi za njihov m etabo
lizam).
U organizm u se detoksikacija obavlja prim arno u stanicam a jetre, i to
specifičnim m ikrosom alnim enzim im a te raznim biokem ijskim i biofizikal-
n im postupcim a (oksidacija, redukcija, sintetsko konjugacijske reakcije, p ro
m jen o m površinske napetosti, povećanjem aciditeta i dr.). O tro v i se djelo
m ice detoksiciraju u površinskim slojevima kože -— fotolitički, u crijevu —
m ikrobiološki, te u ostalim stanicam a — hidrolitički i ponešto term olitički
(na 36,5 °C ).
Svaki organizam (vrijedi i za ekosustav) im a svoj k a p a c i t e t d e to k s ik a -
cije. Ako je unos otrova u organizam veći od kapaciteta detoksikacije u
o d re đ en o m v re m e n sk o m intervalu, nakupljat će se o tro v u organizm u (aku

m ulacija otrova) i dovesti to patoloških prom jena, o d n o sn o do težih oblika
bolesti s m o g u ćim sm rtn im ishodom . S uprotno, ako je u nos otrova m anji
od kapaciteta detoksikacije količina otrova se u sustavu sm anjuje. K oncen
tracija se otrova u sustavu ne m ijenja ako je količina un esen o g otrova izjed
načena s detoksikacijskim kapacitetom .
D akle, svi otrovi koji su ušli u organizam ne ostaju u n jem u , već se neki
od n jih izluče iz tijela, neki se detoksiciraju, a organizam s v re m e n o m
ostvaruje sp o so bnost n a v ik a v a n ja na neke otrove, što dovodi i do stjecanja
ovisnosti (npr. na nikotin, alkohol, drogu). O rganizam navikao na otrov
proživljava teške apstinencijske krize uskrati li m u se uobičajena dnevna doza
tog otrova.
D u g o tra jn o izlaganje tijela istom otrovu oštećuje fiziološki sustav, ali i
sam u je tru , čije stanice p o stupno propadaju (degeneracija i/ili ciroza je tre ),
najčešće s letalnim ishodom .
Umjesto zaključka
U o v o m prikazu opisani su neki važniji otrovi koji su proizvodi ljudske
djelatnosti, a koji i u subtoksičnim dozam a m ogu p o stu p n o više ili m anje
štetiti lju d sk o m zdravlju. T reb a na kraju sp o m en u ti i ostale abiotičke čim
benike iz našeg okoliša, koji također štete zdravlju ljudi — ra d ija c ijs k o
o n e č iš ć e n je u dva oblika: elektrom agnetsko i k orpuskularno, a p rem a p o
d rijetlu m ože b iti iz p riro d n ih i u m je tn ih izvora. S p o m en im o ovdje i štetni
u čin ak rend g en skih, alfa, beta, gam a, n e u tro n sk ih i ultraljubičastih zraka
(raaijacijska bolest, m utacije, kancerogenost).
Sve više im a dokaza o pojavi leukem ije i po jed in ih skupina tu m o ra
u zro k o v an ih elektrom agnetskim poljim a, tj. e le k t r o m a g n e t s k im s m o g o m
(m obiteli, dalekovodi, radio, T V i radarske antene). L judskom tijelu nadalje
šteti b u k a o d n o sn o preglasni zvukovi i šum ovi, a osobito stresno djeluju
zvukovi visokih frekvencija.
Valja dodati i podatak o ostalim fizikalnim i geografskim čim benicim a
koji tak o đ er m o g u štetiti zdravlju, a to su pretjerana hladnoća, pretjerana
toplina, povećana vlažnost zraka, električna struja, nadm orska visina, h ip er-
barički uvjeti, hipobarički uvjeti, klim atski uvjeti i dr.
L IT E R A T U R A
1. A lbert, A. (1995) Selective Toxicity, C hapm an and H ali, London, N e w York.

2. Calow, P. (1994) Hanđbook o f Ecotoxicology, Blackwell Science, Oxford.
3. Springer, O . P. (2000) /ed. /, Čovjek i okoliš, Priroda, 875-877.
4. Springer, O . P. (2001), Osnove ekologije i ekotoksikologije, Profil, Zagreb.
5. W alker, C. H ., H opkin, S. P., Sibly, R. M ., Peakall, D. B. (2001) Priticiples o f Ecotoxicology,
T aylor and Francis, London.
ZBRINJAVANJE OTPADA
Dr. sc. Viktor Simončič, Sisak
U laičkom se sm islu pod pojm om o tp a d razum ijeva sve ono što se u

određenoj aktivnosti pojavljuje kao bezvrijedni nusproizvod. U stru čn o -ad -
m in istrativ n o m sm islu pod pojm om otpad razum ijeva se kruti otpad koji
nastaje u kućanstvim a i industriji. T ekući otpad (otpadne vode i m uljevi) te
radioaktivni otpad pripadaju u vrste otpada koje se zbog svojih svojstava,
načina uklanjanja ili zbog povećane potencijalne opasnosti u pravilu zbri
njavaju na poseban način i pojm ovno ne pripadaju u g rupu k ru to g otpada iz
kućanstava i sličnog otpada koji nastaje u industriji. N jim a se, za razliku od
pojm a otpad, pod kojim se razum ijevaju pojedinačno, ili u sm jesi sve vrste
k ru to g otpada koji nastaje u kućanstvu i industriji (papir, staldo, m etal, krpe,
drvo, m in eraln e i organske tvari, razne druge tvari, ....) dodaje atribut kojim
se točno o d ređ u je vrsta: otpadna voda, otpadni m ulj, radioaktivni otpad itd.
P rem a Z a k o n u o o tp a d u (N N 34/95.) otpadom se sm atraju predm eti
i stvari koje je fizička ili pravna osoba odbacila, nam jerava ili ih m ora odbaciti.
T a definicija nije cjelovita i trebala bi se prom ijeniti tako da se odnosi samo
na tvari i/ili predm ete, koji su točno klasificirani u posebnom k a ta lo g u
o tp a d a . T o je p o trebno u prvom redu zbog toga što m o d ern o zakonodav
stvo tem elji područje otpada na istim zakonitostim a koje vrijede i za slobo
dan p ro to k robe i usluga, pa treba precizno odrediti što otpad jest, a što nije.
T o znači da se s otpadom m ora postupati, uz obveznu brigu o okolišu, što
prem a p ropisanim tehničkim standardim a koji uključuju i postupanje u
ekonom ski najpovoljnijim uvjetima. T o pak posebno stim ulira industriju da
pronalazi (tehnički i organizacijski) najbolja rješenja: slično kao što to zbog
k o n k u ren tn o sti na tržištu radi u proizvodnom procesu.
O tp ad se po m jestu nastanka dijeli:

® n a k o m u n a l n i o tp a d — to je otpad iz kućanstva, otpad koji nastaje
čišćenjem ja vn ih površina i otpad sličan otpadu iz kućanstava koji nastaje u
gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima
• n a te h n o lo š k i o tp a d — to je otpad koji nastaje u proizvodnim procesima
u gospodarstvu, ustanovama i uslužnim djelatnostima, a po količinama, sastavu
i svojstvu razlikuje se od komunalnog otpada.
O tp ad j e po svojstvima:
@ O pasni o tp a d to je otpad naveden u posebnim dodacima Z akona o ratifi
kaciji Konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu
odlaganju ( N N — Međunarodni ugovori 3/94.; sukladno međunarodnoj
praksi). Sadržava tvari koje imaju jedno od ovih svojstava: eksplozivnost,
reaktivnost, nagrizanje, podražljivost, štetnost, toksičnost, kancerogenost, m uta-
genost, teratogenost, ekotoksičnost i svojstvo otpuštanja otrovnih plinova kem ij
skom reakcijom ili biološkom razgradnjom. K om unalni i tehnološki otpad
svrstavaju se u opasni otpad ako sadržavaju tvari koje imaju jedno od spome
nutih svojstava.
© I n e r t n i o t p a d — to j e otpad koji uopće ne sadržava ili sadržava malo tvari
koje podliježu fizikalnoj, kemijskoj i biološkoj razgradnji pa ne ugrožava
okoliš.
Kao sin o n im za otpad često se rabi izraz sm eće, kojim se inače označuje
i pom iješani otpad iz kućanstva, industrije itd.
K atalogom otpada, koji izvorno potječe iz prava okoliša E uropske zajed

nice (D irectiva 74/442/EEC) d an je popis 20 djelatnosti koje generiraju
otpad, naziv svih vrsta otpada koje nastaju pri pojedinoj djelatnosti (oko
600, od čega oko polovice čini opasni otpad), te prijedlog m ogućih p o stu
paka obrade otpada. D jelatnosti i vrste otpada navode se pod ključnim
brojevim a, a kao m ogući postupci obrade navode se: kem ijsko-fizikalni
p o stupci (K/F), biloški (B), term ički (T) i ostali (O ). T ako se npr. »Otpad
od proizvodnje, formulacija, prodaje i primjene premaza (boje, lakovi i staklasti
emajli), ljepila, sredstva za brtvljenje i tiskarske boje« navodi pod Idjučnim
b ro jem 08 0 0 00, a je d n a od vrsta otpada iz te grupe »otpadne boje i lakovi
bez halogenih otapala« pod ključnim brojem 08 01 02, s p rep o ru čen im
te r m i č k i m (T ) načinom obrade.
K o lič in a i s a s ta v k o m u n a ln o g o tp a d a , po stanovniku ovise o e k o n o m

skom stu p n ju razvoja društva. Sto je je d n a zemlja razvijenija, to je količina
otpada po stanovniku veća. S obzirom na sastav, prevladavaju m aterijali od
ZBRINJAVANJE OTPADA 145
am balaže, otpad je rastresitiji i im a veću ogrjevnu moć. E konom ski najraz

vijeniji stvaraju izm eđu 0,8 i 2,2 kg otpada po stanovniku na dan, a m anje
razvijeni izm eđ u 0,3 i 1,0 kg/stanovniku/danu. Sedm ina stanovnika u razvi
je n im zem ljam a stvara trećinu ukupnog kom unalnog otpada. U n ato č na
stojanju da se kom unalni otpad sm anji, njegova količina po stanovniku raste
i u razvijenim zem ljam a i u zem ljam a u razvoju. G odišnja stopa rasta iznosi
više od 3%.
TABLICA 9.1. Količine komunalanog otpada 1
Količine otpada po RAZVIJENE ZEMLJE ZEM LJE U RAZVOJU

stanovniku 0,8 — 2,2 kg/dan 0,3 — 1,0 kg/dan
0,29 — 0,8 t/godišnje 0,11 — 0,36 t/godišnje
TABLICA 9.2. Svojstva i sastav otpada
Svojstvo Razvijene zemlje Zem lje u razvoju

Gustoća (kg/m3) 100 — 200 200 — 500
Vlažnost (% težinskih) 20 — 40 40 — 80
Ogrjevna vrijednost (MJ/kg) 8 — 12 3 — 10
Veličina komada (% većih 10 — 85 5 — 35
od 50 mm)
Sastav (% težinski)
Papir, karton 20 — 40 1 — 30
Staklo, keramika 4 — 10 1 — 10
Metali 3 — 13 1— 5
Plastika 4 — 10 1— 8
Koža, guma 1— 5 1— 5
Drvo, kosti, slama 1— 5 1— 5
Tekstil 2— 5 1 — 10
Biootpad 20 — 50 40 — 85
Opasni otpad 0,5 — 3 0,5 — 1,0
Razni inertni otpad 1 — 20 1 — 40
1 Vladim ir Potočnik, O brada kom unalnog otpada — svjetska iskustva, M T G C onsulting, Zagreb,
1977.
Razlike u količinam a tehnološkog otpada višestruko su veće u korist

industrijski razvijenih zemalja. G odišnja količina industrijskog otpada u raz
vijenim zem ljam a iznosi i do nekoliko stotina tona po stanovniku, a u
nerazvijenim a m ogu biti čak i m anje od količina kom unalnog otpada.
Gospodarenje otpadom
P roblem i vezani uz otpad nisu novi. O n i su sam o s razvojem velikih naselja
i industrijalizacijom postali veći i teže rješivi. C ovjekje otpad praktički počeo
stvarati od prvih dana svog razvoja. V rlo rano je uočena opasnost od n ek o n
troliranog odlaganja otpada za ljudsko zdravlje. U A teni je oko 500. godine
prije Krista donesena prva poznata odredba o zabrani bacanja otpadaka na
ulicu, a postojala su i odlagališta smeća, koja su m orala biti udaljena najm anje
oko 2 lem od gradskih zidina.
U srednjem vijeku odnos prem a sm eću bio je m nogo neodgovorniji i otpad
je završavao jed n ostavno na ulici. T ek s početkom industrijske ere, s pojavom
sve većih količina otpada, koji je osim toga i po sastavu postajao sve zahtjev
niji glede zbrinjavanja, gradske uprave su se počele b rin u ti o otpadu. N ačin
zbrinjavanja otpada kakav je danas poznat počeo se uvoditi u velikim eu ro p
skim m etropolam a tek u prvim desetljećim a prošlog stoljeća, a npr. prvo
naplaćivanje odvoza otpada u Beču od građana, kao proizvođača otpada,
uvedeno je tek u tridesetim godinam a prošlog stoljeća.
T A B L IC A 9.3. Usporedba potrošenih količina sirovina i energije za proizvodnju

nekih dobara upotrebom prirodnih sirovina i upotrebom sekundarnih sirovina
(% smanjenja)
Sirovina/energent Aluminij Čelik Papir Staklo
Energija 90 — 97 47 -7 4 23 — 75 4 — 32
Onečišćenje zraka 95 85 72 20
Onečišćenje vode 97 76 35 —
Rudarski otpad — 97 80
Upotreba vode — 40 58 50
Investicijski troškovi 25 — 50 25 — 50 50 —
Pogonski troškovi 10 — 30 10 — 30 — —
Suočene sa sve većom količinom otpada, ali i svjesne m aterijalnih i

energetskih svojstava pojedinih vrsta otpada, unatrag 20-30 godina počele su
gradske vlasti uvoditi sustave za g o s p o d a r e n je o tp a d o m . Pod tim se poj
m o m razum ijeva ekonomski i po okoliš razumno upravljanje cjelokupnim životnim
vijekom/ciklusom otpada — od njegova nastanka, skupljanja, prijevoza, iskorištavanja,
obrađivanja i odlaganja, u skladu sa zakonskim obvezama i s odgovornosti. S inonim
za pojam gospodarenje otpadom jest z b r in ja v a n je o tp a d a , iako neki autori
nalaze suštinsku razliku izm eđu ta dva pojma.
O rganizirano s k u p lja n je o tp a d a je prvi korak gospodarenja otpadom .
U razvijenim je zem ljam a organiziranim skupljanjem kom unalnog otpada
obuhvaćeno više od 90 posto ukupne populacije (česte su najrazvijenije
zem lje gdje je organiziranim skupljanjem obuhvaćena gotovo cijela popula
cija), a u zem ljam a u razvoju u prosjeku jedva trećina. N eskupljeni otpad
završava doslovno svagdje u okolišu. Samo malo zemalja je do sada, radi što
racionalnijeg iskorištavanja pojedinih vrsta otpada, organiziralo o d v o je n o
s k u p lja n je pojedinih vrsta otpada već na m jestu nastanka — u kućanstvim a.
Najčešće se radi o sustavu odvojenih sprem nika (kontejnera) za papir, staklo,
plastiku i organslđ dio otpada, koji se nalaze u svakom kućanstvu ili zajed
nički za pojedine kuće odnosno sklopove kuća. D io kom unalnog otpada
odvojeno se skuplja i na principu donošenja otpada na tzv. e k o o to k e ili
r e c ik la ž n e c e n tr e . U njih građani m ogu donijeti i druge vrste otpada:
različita neiskorištena kem ijska sredstva koja se upotrebljavaju u kućanstvu,
stare baterije, metal, stare lijekove...
Prije industrijske upotrebe ovako skupljeni m aterijali m oraju se sortirati,
je r je inače teško postići da se u pojedinom sprem niku ne nađe i nešto što
se ne bi sm jelo u njem u naći. U d io izdvojenih otpadnih m aterijala ovisi o
organiziranosti u društvu i o kulturi življenja. Postoje zemlje u kojim a se na
taj način sm anji količina otpada koji treba kasnije obraditi i/ili odložiti i više
od 50 posto (Austrija, N izozem ska, Danska). O dvojeno skupljanje pojedinih
vrsta otpada u pravilu je skuplje od skupljanja m ješovitih vrsta otpada (po
sebni sprem nici, logistički složeniji i skuplji način skupljanja zbog nasipnih
gustoća pojedinih materijala i si.). U zbrinjavnaju/preradi pojedinih vrsta
otpada troškovi m ogu biti niži (papir, staklo, m etal), ali i znatno viši (plastika)
od troškova klasičnog odlaganja (bez predobrade ili proizvodnje istog m ate
rijala od recikliranog m aterijala — osobito plastike).
Posebna je kategorija otpada u sustavu odvojenog skupljanja i prerade
a m b a la ž n i o tp a d . D a bi se sm anjila količina ambalaže i am balažnog otpada,
Europska unija je donijela posebnu direktivu (94/62/EC), kojom su svi oni
koji am balažu stavljaju na tržište obvezani da se pobrinu za njezino zbri

njavanje. Proizvođači ambalaže m oraju osigurati najm anje 50 posto, a najviše
65 posto prerade/iskorištavanja otpadne ambalaže, pri čem u treba m aterijal
no (izravno) reciklirati najm anje 25 posto u kupne ambalaže, a pritom od
svakog od am balažnih materijala (papir i karton, plastika, drvo, metal, staldo,
višeslojni m aterijali) najm anje 15 posto m asenog udjela. Ispunjenje tih uvjeta
nije jed n o stav n o , ali je postalo obvezom za svaku državu koja nam jerava
postati članicom E U -a.
Obrada otpada
N a p red n i sustavi zbrinjavanja otpada u pravilu predviđaju različite tehnolo
gije iskorištavanja svojstava otpada (sirovinska, biološka, energetska), a u
funkciji sm anjenja (i) količina koje se m oraju odložiti i (ili) sm anjenja ne
gativnih učinaka otpada koji se treba odložiti (emisije deponijskog plina,
procjedne vode). O čekivana prim jena nove zakonske obveze u državama
E U -a , po kojoj udio organskog ugljika u odloženom otpadu ne bi sm io biti
veći od 5 posto, bitno će povećati predobradu otpada prije odlaganja.
P ri to m e se razlikuju tehnologije koje se tem elje na (a) m ehaničkoj
(izdvajanje korisnog dijela otpada), biološkoj (biološka razgradnja organskog
dijela otpada) i (b) term ičkoj obradi (ukupnog dijela otpada ili sam o jed n o g
dijela, koji prije toga m ože biti obrađen drugim postupcim a (a)).
(a) M E H A N I Č K O - B I O L O Š K A O B R A D A
N a tržištu postoje različite izvedbe ove tehnologije. O snovni princip sastoji

se u izdvajanju pojedinih vrsta otpada koji se m ogu sirovinski iskoristiti
kasnijom biološkom obradom organskog dijela otpada, pri čem u se raz
građuju lakorazgradivi dijelovi. T ako se sm anjuje i potreban deponijski vo
lu m en i neželjene pojave vezane uz odlaganje neobrađenog otpada (stvaranje
deponijskog plina i procjednih voda).
P rim jen o m m ehaničko-bioloških postupaka m ože se postići veliko sm a
njenje v o lum ena obrađenoga kom unalnog otpada — često i više od 50 do
70 posto.
Kao biološki postupci razgradnje u obzir dolazi kom postiranje (najčešće)
i ferm entacija (rijetko).
K om postiranje otpada je prim jer aerobnog postupka biološke obrade
(postupak razgradnje uz prisutnost zraka/kisika), pri čem u se kao proizvod
dobiva kom post, a ferm entacija je anaerobni postupak (bez prisutnosti kisi
ka), pri čem u se kao proizvod dobiva bioplin.
Proizvedeni se kom post u m ehaničko-biološkom postupku, zbog
nečistoća, ne upotrebljava u poljoprivredi, nego se odlaže odnosno u p o treb
ljava za prekrivanje deponija. Samo ako je ulazni organski m aterijal čist (prije
svega čistoća glede teških m etala i teško razgradivih organskih tvari) nastali
kom post se m ože rabiti za proizvodnju hrane.
O b a postupka se m ogu provesti ekološki prihvatljivo glede utjecaja na
širi okoliš. G lavni problem pri kom postiranju m ogu biti neugodni m irisi, te
je poželjno pogone locirati bilo dalje od urbanih cjelina, bilo provesti dodat
ne m jere zaštite (izbor tehnologije, provođenje tih m jera u zatvorenim p ro
storim a i biofiltriranje procesnog zraka).
Kompostiranje
A erobsia biološka o brada — k o m p o s tir a n je obavlja se u slobodno n a

su tim hrpam a organskog otpada koji se prevrće, rastresa i prem a potrebi
vlaži. Proces biorazgradnje traje od 10-ak tjedana pa i do nekoliko mjeseci.
U b rz an o kom postiranje već usitnjenog i navlaženog organskog otpada
postiže se razn im vrstam a uređaja i tehnoloških postupaka u kojim a se stalno
održavaju optim alni životni uvjeti (često) posebnih kultura m ikroorganiza
m a (tem peratura, vlaga, kisik i pH ).
O tp ad se m ože miješati s različitim dodacim a, npr. s kanalizacijskim
m uljem .
K om postiranjem miješanoga kom unalnog otpada (kada se ne radi o
čistom , sam obiorazgradivom dijelu) proces razgradnje traje najčešće dulje,
teže se kontrolira, a konačni proizvod — kom post je slabije kakvoće i s
p rim jesom veće količine otpadnog materijala, koji naknadno treba izdvojiti.
Sm atra se svrsishodnom — kada ne postoje sofisticirane tehnologije
zbrinjavanja otpada — obrada dijela organskog otpada (kom postiranje), prije
svega zelenog odreza, otpada s tržnice i groblja te drugog organskog otpada
koji nastaje u većim količinama.
S poro kom postiranje, u slobodno nasutim hrpam a, koje se prevrću o d
nosn o rastresaju i eventualno vlaže, m ože se provesti gotovo bez posebne
oprem e.
D a bi se sm anjila količina otpada preporučuje se potaknuti i poučiti
građane da sam i kom postiraju vlastiti dio organskog otpada. T ako m ogu
proizvesti vlastiti kvalitetan kom post, bez značajnijeg ulaganja u oprem u, s

m in im aln im vlastitim radom .
Ferm entacija
A n a e r o b n a b io lo š k a o b r a d a o tp a d a — f e r m e n ta c ija počela se prim je

njivati 8 0 -ih godina prošlog stoljeća. R jeđe se p rim jenjuju u obradi krutog
otpada, a češće u obradi m uljeva iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i
n ekih d ru g ih vrsta industrijskih otpada. B io p lin , kao glavni p ro d u k t fer
m entacije, im a cca. 60 posto ogrjevne m oći p rirodnog plina, a sastoji se od
55 do 70 vol. % m etana, 44-27 posto ugljikova oksida, m anje od 1 posto
vodika, a ovisno o ulaznom m aterijalu i do 3 posto sum porova vodika.
(b) T E R M IČ K A O B R A D A
T erm ička obrada je djelotvoran, ali i relativno skuplji način obrade k o m u

nalnog otpada. Prvi kontrolirani način spaljivanja kućnog otpada te s tira n je
1874. godine u N o ttin g h am u u Engleskoj. U d io term ičke obrade u ukupnoj
obradi k o m u n alnog otpada raste u razvijenim zem ljam a i nerijetko se njom e
zbrine/obradi i 50 posto u kupnih količina kom unalnog otpada. U k u p n o je
izgrađeno oko 3000 uređaja za spaljivanje otpada, od čega više od polovice
u Jap an u (n u žn ost redukcije volum ena otpada zbog nedostatka prostora za
odlaganje). U E u ro p i je izgrađeno više od 600 palionica.
O sn o v n e vrste term ičke obrade otpada jesu:
© spaljivanje (potpuna oksidacija organskih kom ponenata otpada), pri
čem u oslobođena energija služi za proizvodnju električne i toplinske
energije (zastupljeno u 99 posto postupaka term ičke obrade) i
® piroliza (otplinjavanje/tinjanje — term ička razgradnja organskih ko m
po n en ata bez p risutnosti odnosno uz kontrolirani do to k zraka). Kao
proizvod se dobiva pirolitički plin, čijim se izgaranjem dobiva energija
te kruti i/ili tekući ostaci (katrani), koji se eventualno također m ogu
iskoristiti (zastupljeno u sam o oko 1 posto postupaka term ičke obra
de).
Sa stajališta okoliša, spaljivanje je, u z uvjet m aksim alnog čišćenja d im n ih

plinova te iskorištavanja oslobođene energije, je d n o od najprihvatljivijih
rješenja. O b a ova uvjeta danas su ispunjena u svim novijim palionicam a.
B udući da su ulaganja vrlo visoka, ova tehnologija dolazi u obzir prije
svega u većim aglom eracijam a. D anas se palionice grade uglavnom za veće
kapacitete (u pravilu iznad 100.000 tona otpada), iako postoje intencije i za

g rad n ju m an jih kapaciteta (oko 20.000 tona/na god.).
Odlaganje
O dlaganje otpada je neizbježna karika svakog sustava zbrinjavanja otpada, a
p o nekad i jed in a.
T eh n ik a odlaganja otpada posljednjih se desetak godina vrlo brzo razvi-
jala. ^
Č lanice E U - a jo š su 1994. godine prihvatile propis o izgradnji trajn ih
odlagališta otpada, a u p rip rem i je i novi propis o odlaganju otpada. N jim e
će se ograničiti odlaganje otpada koji b u d e sadržavao više od 5 posto ugljika
o rganskog podrijetla.
O tp a d koji se odlaže vrlo je aktivan. P rocesom raspadanja organskog
dijela nastaje d e p o n ijs k i p lin , a u d o d iru otpada s v o d o m nastaju p r o c je d -
n e vode.
U pravilu se, s obzirom na m ogući utjecaj otpada na okoliš, deponiji
razvrstavaju u dvije k a te g o r ije I. (za zahtjevniji otpad: sve vrste k o m u n aln o g
otpada i neke vrste industrijskog otpada) i II. (za m anje zahtjevni otpad).
Z ah tjev n o st se glede tehničkih m jera određuje na osnovi sastava e lu a ta .
O dlagalište m o ra im ati osigurano brtvljenje s donje i gornje strane, prihvat
i pročišćavanje p rocjednih voda i osiguran sustav otplinjavanja s m ogućnosti
u p o treb e deponijskog plina (do sada nije bio uvjet).
Sve veći teh n ičk o -te h n o lo šld zahtjevi za izvedbu odlagališta kako bi se
spriječilo d u g o ro čno onečišćenje okoliša, stalno povećavaju troškove odlaga
nja, a isto d o b n o sve m anja nasipna gustoća neobrađenoga k o m u n aln o g o t
pada (sve veći u dio am balažnog m aterijala) zahtijeva sve veće površine zem
ljišta za odlaganje.
Kako će odlaganje otpada i dalje ostati neizbježan posljednji segm ent u
sustavu gospodarenja otpadom , nastoji se na odlagalište odlagati sam o doista
n u žn e količine otpada sa što m anjim negativnim potencijalom na okoliš.
U donjoj tablici dan je pregled troškova p ojedinih faza zbrinjavanja
k o m u n aln o g otpada.
T A B L IC A 9.4. Pregled troškova za različite fa z e zbrinjavanja otpada u E C U /to n i
Aktivnost EU prosjek Francuska M aribor2 Ljubljana3 Istra4 Sisak

gusto/rijetko (prosječne min./max.
naseljeno vrijednosti)
Skupljanje 51/82 60 63 35
mješovitog otpada (prosječna
— ruralno područje naseljenost -
odvoz iz
pojedinačnih
kuća)
Odvojeno 44/70 120 20/30
skupljanje otpada (prosječna
naseljenost -
odvoz iz
pojedinačnih
kuća —
vrijedi samo
za koristan
dio otpada)
Recikliranje/sistem 80 40/80 5
donošenja na
ekootoke
Spaljivanje 150 75— 110 125/175 80-150 30
Kompostiranje/ 100 75/100 35/60
fermentacija
Odlaganje 95 95 120/150 17 28
Sanacija (uređenje) odlagališta

Kad je riječ o n eu ređ en im odlagalištim a otpada postoje dvije tehničke m o
gućnosti rješenja problem a:
(1) osiguranje i uređenje odlagališta, bez obrade odloženog otpada, pri
čem u se štetni utjecaj p o stupno sm anjuje u d u ljem razdoblju te
2 »K oncept gospodarenja z odpadki«, C E G O R , M aribor, 1996 (Prepared by D r. -In g . StrefTen, G er-

m any).
3 • »Strategija ravnanja z odpadki v Ljubljani in Ljubljanski regiji«, Ljubljana, 1998 (Prepared by IBE,
Slovenia);
4 »Sustav gospodarenja otpadom u K varnerskom i Istarskom području, 1996 (Prepared by Ram boll,
D enm ark).
5 P rogram gospodarenja otpadom grada Siska, 1995, (Prepared by Z G O , Croatia).
(2) sanacija odlagališta, koja obuhvaća obradu i iskorištavanje m aterijala

i energije odloženog otpada, pri čem u se utjecaj sm anjuje i p o tp u n o
uklanja u relativno kratkom razdoblju. P ri tom e se n u d e rješenja
»in-situ« (na m jestu) i »ex-situ« (izvan m jesta).
• R ješenje »in-situ« podrazum ijeva iskopavanje otpada, čišćenje sta
re lokacije i odlaganje na no v o u ređ en u lokaciju/plohu, s m oguć
n osti zatvaranja odlagališta uz provođenje nadzora.
© R ješenje »ex—situ« podrazum ijeva prijevoz otpada do postrojenja
za obradu (najčešće term ičku) ili djelom ičnu obradu (neki od
m eh an ičko-bioloških postupaka) te odlaganja na neku d ru g u lo-
N a tržištu se prije nekoliku godina pojavila tehnologija pod nazivom

»biopuster«: u tijelo neuređenog deponija pod pritiskom se udarno u p u h u je
sm jesa zraka obogaćena kisikom . U tijelu deponija anaerobni procesi prevo
de se u aerobne ubrzanim postupkom razgradnje organske tvari. T ako se bez
iskopavanja odlagališta odloženi otpad m ože inertizirati.
Stanje u Hrvatskoj
U k u p n a količina novonastalog otpada u H rvatskoj7 procjenjuje se na 9 m i
lijuna to n a na godinu (oko 2 tone po stanovniku na godinu), a njegova
stru k tu ra prikazana je na slici 9.1.
izdvojene
sekundarne
sirovine
Komunalni otpad
13%
Tehnološki otpad
76%
s l ik a 9 . 1 . Struktura novog otpada u Republici Hrvatskoj 1998.

Izvor podataka: Izvješće o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj, DUZPO, Zagreb, 1998.
6 Sanacija »ex-situ« predviđena je samo za neka od divljih odlagališta, pri čem u bi se otpad dovezao
na neko u ređ en o odlagalište.
7 P re u zeto iz N E A P R H , 2001.
K o m u n aln i otpad sudjeluje s 13 posto u u k u p n o m otpadu, a izdvojene

sekundarne sirovine (više od 95% iz tehnološkog otpada) čine 11 posto
u k upnoga otpada.
® P rocjena količina opasnoga otpada iznosi oko 0,2 m ilijuna tona na
go d in u o d n o sn o oko 2,2 posto ukupne količine otpada. Količina sta
roga otpada akum ulirana diljem H rvatske na nekoliko tisuća odlaga
lišta (od čega na oko 120 službenih) procjenjuje se na oko 29 m ilijuna
tona. N ije poznata količina otpada koji je odbačen u šum e, polja,
rijeke, jezera i u m ore.
Z a H rv atsk u je godišnja količina k o m unalnog otpada u godini 1998.
procijenjena na oko 1,200.000 tona ili na oko 253 kg po stanovniku. O rga
niziran im skupljanjem kom unalnoga otpada obuhvaćeno je sam o od 55 do
60 posto stanovništva u H rvatskoj.
P rocjenjuje se (Izvješće o stanju okoliša iz godine 1998) da će količina
otpada po stanovniku rasti po stopi od 2,0 posto na godinu, a broj stanovnika
ob uhvaćenih skupljanjem i odvozom otpada na »službena« odlagališta trebao
bi rasti po godišnjoj stopi 4,0 posto (slika 9.2.).
Količine komunalnog otpada
s lik a 9.2. Procjena budućih količina komunalnog otpada u RH
T ri četvrtine u k u p n o g otpada čini tehnološki otpad. S truktura te h n o

loškog otpada je sljedeća (u m ilijunim a tona na godinu):
© građevni otpad 2,5

• poljoprivredni i šum arski otpad 1,5
® industrijski otpad 2,0
® rudarski otpad 0,8
U kupno: 6,8
A naliza stanja odlagališta8 otpada pokazuje d a je danas na oko 160 velikih

odlagališta (29% svih registriranih odlagališta) odloženo oko 39 m ilijuna m 3
otpada, što čini čak 98 posto u k u p n o odloženog otpada.
N ajviše »velikih« odlagališta registrirano je u ovim županijam a: O sječ k o -
baranjskoj (17), P rim orsko-goranskoj (13), Sisačko-m oslavačkoj i S plitsko-
dalm atinskoj (po 12), a najm anje u M eđim urskoj (2), V irovitičko-podrav-
skoj i Zadarskoj (4) te K oprivm čko-križevačkoj i P ožeško-slavonskoj župa
niji (po 5).
O velikim odlagalištim a m oguće je općenito reći sljedeće:

® da zauzim aju u k u p n u površinu ođ oko 8,3 la n 3
® da njih o v ukupan raspoloživi kapacitet (obujam ) iznosi oko 97 m ili
ju n a m 3
® da su u prosjeku po p u n jen a otpadom na razini od 40 posto svoga
kapaciteta
• d a j e opasni otpad poh ran jen na 80 velikih odlagališta
® da su građena bez osnovnih zaštitnih m jera, a onečišćenost okoliša
očita je na 40 odlagališta otpada.
R epublika H rvatska, zadnjih j e nekoliko godina donijela više podzakon-

skih akata tem eljenih na Z akonu o otpadu ( N N br. 34/95.), i to: P ravilnik o
vrstam a otpada ( N N br. 27/96.), P ravilnik o uvjetim a za postupanje s otpa
d o m ( N N br. 123/97.) i U re d b u o uvjetim a za postupanje s opasnim otpa
d o m ( N N br. 32/98.).
P rem a Pravilniku o uvjetim a za postupanje s otpadom , kom u n aln i otpad
se sm ije odlagati sam o na uređena odlagališta. T eh n ičk i standardi izgradnje
odlagališta vrlo su strogi i na tragu su Prijedloga E U - a o odlaganju otpada.
Sam o nekoliko odlagališta posjeduje građevnu i u p o rab n u dozvolu9, a
sam o sedam im a radnu dozvolu.
Iz n eu ređ en ih odlagališta b ilo je godine 1998. em itirano oko 48.000 tona
stakleničkog plina m etana.
8 Izradila j u je Agencija za posebni otpad.

9 Č ak i ta odlagališta nisu sagrađena u skladu s najnovijim E U -o v im preporukam a/sm jernicam a.
U p ra v o traje uređivanje postojećih odlagališta koja bi se prem a hrvatskoj

regulativi do godine 2002. trebala urediti i osposobiti za daljnji rad ili pak
zatvoriti10.
Z b o g znatnoga sm anjivanja industrijske proizvodnje, proizvodnja t e h
n o lo š k o g o t p a d a najvjerojatnije će slijediti silazni tren d industrijske p roiz
vodnje.
T eh n o lo šk i otpad uglavnom skupljaju sam i proizvođači otpada, a dije
lo m i tvrtke specijalizirane za odvojeno skupljanje korisnog otpada. N ajveći
dio teh n o lo šk o g otpada završava na n eu ređ en im odlagalištim a, često zajedno
s dijelom opasnog otpada.
Sam o dva odlagališta J e d n o u K utini i d rugo na L em ić b rd u , im aju radne
dozvole za odlaganje industrijskog otpada.
N i je d n o odlagalište za tehnološki otpad nije o p rem ljeno sustavom za
skupljanje i o b radbu procjedne vode, a sam o m anji broj odlagališta im a
o snovne m o g u ćnosti za vizualni nadzor nad ulazom i fizičku zaštitu (ograda,
čuvari, p ro tu p o žarn a zaštita)11.
N e k e vrste op asn o g otp ad a, kao što su P C B i galvanski m ulj, k o n tro
lirano se izvoze. N e m a točnih podataka o izvezenim količinam a. P rocjenjuje
se d a je godine 1997. bilo izvezeno u k u p n o 400 tona opasnoga otpada.
D o sada nije sagrađeno ni je d n o odlagalište za opasni otpad, a prem a
najnovijim p rocjenam a danas se sam o oko 10 posto u k u p n ih količina opa
snoga otpada zbrinjava redovito i na prikladan način.
U Z ag reb u je u tijeku izrada dokum entacije i ishođenje svih p o treb n ih
dozvola za izgradnju energetskog objekta — palionice za k o m u n aln i otpad i
m ulj iz pročistača otp ad n ih voda.
P ostoji sam o je d n o postrojenje isključivo za obradbu opasnog otpada.
T o je p o k retn i uređaj za spaljivanje otpada u Z agrebu, koji im a ograničene
m o g u ćn o sti za pročišćavanje o tp ad n ih plinova i praćenja em isija, a tim e i
vrsta opasnoga otpada koje se m o g u spaljivati u njem u.
U skladu s P ravilnikom o vrstam a otpada ( N N br. 27/96.), sva postroje
nja za dobivanje toplinske energije snage veće od 3 M W (u H rvatskoj ih im a
10 T a m jera donesena je godine 1998. bez detaljnije ekonom ske analize. Z b o g vrlo velikih troškova
sanacije i otvaranja n ovih odlagališta (troškovi nisu točno procijenjeni), teško je vjerovati d a je tu
m jeru m oguće provesti u potpunosti.
11 Postoji stalna opasnost od onečišćavanja površinskih i podzem nih voda zbog padalina koje se cijede
kroz deponije, osobito u krškim područjim a. N ajočitiji prim jeri jesu takozvana »crna jam a« Sovjak
u krškom e pod ručju blizu Rijeke koja sadržava oko 250.000 tona m iješanog otpada — uključujući
opasan otpad, odlagalište šljake T E P lo m in I. s oko m ilijun tona šljake, odlagalište šljake u Kašte-
lanskom e zaljevu te odlagalište zauljenih m uljeva od pranja željezničkih cisterna u B otovu. Sanacija
tih odlagališta otvoreno je pitanje.
više od 20) m o g u se potencijalno rabiti za spaljivanje otpadnih ulja I. i II.

kategorije.
C em en tare su tek počele s program om spaljivanja otpadnih ulja i gum a.
Sam o Tvornica cementa Koromačno im a za to osigurano tehničko rješenje pre
m a svim standardim a. C em entare su potencijalni p artn er u iskorištavanju i
nekih d ru g ih vrsta otpada kao alternativnoga goriva uključujući gorivi dio
kom unalnoga otpada.
N ek o lik o poduzeća posjeduje uređaje za spaljivanje otpada ograničenoga
kapaciteta za vlastite potrebe. U sluge spaljivanja rijetko se pružaju trećim
osobam a.
V ezano za zbrinjavanje opasnog otpada, uldjučivanjem u E U -o v prostor
bit će p o treb n o preispitati i ograničenja vezana za dopuštenje uvoza otpada
radi energetskog iskorištavanja12 koja se izričito navode u Z ak o n u o otpadu
( N N br. 34/95.). N a taj način H rvatska, iako se koristi m ogućnostim a za
zbrinjavanje dijela svoga opasnog otpada u inozem stvu, drugim a postavlja u
najm anju ru k u upitna ograničenja i tim e negativno utječe na m oguće
postizanje ekonom skih prednosti dom aćega gospodarstva13. U p itn o je i ko
liko to utječe na slobodan protok robe i usluga.
K linički / zarazni I medicinski otpad ne zbrinjava se na odgovarajući način.
N e k e vrste toga otpada spaljuju se u p o k retn o m uređaju za spaljivanje u
Z a g re b u .14 Sam o neke bolnice u Zagrebu i u nekim velikim gradovim a im aju
in tern e uređaje za spaljivanje. Neupotrebljiva farmaceutska sredstva također su
veliki p ro b le m .15
Isto tako nedostaju i strvodernice (kafilerije). U H rvatskoj postoji sam o
je d n a , u Sesvetskom e Kraljevcu, a i ta nem a odgovarajuće zaštitne m jere.
P ro b lem klaoničkih i drugih organskih (anim alnih) ostataka je d a n je od
p rioriteta posebno za istočnu Slavoniju.
12 Z a raspravu je pitanje što znači energetsko iskorištavanje kad se zna da industrija m ože biti ek o n o m
ski i ekološki vrlo prihvatljiv partner za zbrinjavanje dijela otpada na ekonom ski i ekološki prihvat
ljivim načelim a. Isto tako upitno je stajalište da se u Z akonu o otpadu uvoz opasnoga otpada izričito
zabranjuje i onda kada bi postojali uvjeti za njegovo ekološki prihvatljivo zbrinjavanje, a da se
H rvatska istodobno koristi uslugama zbrinjavnja opasnoga otpada u drugim zem ljam a. O čito je da
će se to m orati prom ijeniti u postojećim propisim a.
13 N a taj način bio je onem ogućen uvoz otpadnih ulja i ostataka naftnih derivata od čišćenja sprem nika
te uvoz otpadnih gum a za cem entnu industriju.
14 N isu stvorene m ogućnosti za p otpuno sigurno privrem eno uskladištenje toga otpada.
15 D io čini i naslijeđe iz rata kada su zbog neusklađenosti podjele hum anitarne pom oći nastale znatne
količine neupotrebljivih farm aceutskih sredstava (izm eđu 1700 i 2500 tona), razm ještene na oko 250
priv rem en ih skladišta. Bilo je predloženo nekoliko m ogućnosta sanacije, ali do sada nije pronađeno
nikakvo cjelovito rješenje. U sklopu pom oći, reorganizacije i unapređivanja stanja u zdravstvu
Svjetska banka pom aže realizaciju projekta sanacije starih lijekova.
O d v o jen o skupljanje tehnološkog otpada im a tradiciju i nastoji se

povećati njegovo iskorištavanje16. Iako je već prije m nogo godina postojala
organizirana m reža, ip ak je u današnje vrijem e odvojeno skupljanje korisnog
dijela k o m u n aln o g otpada (papir, staklo) vrlo sk ro m n o 17. N e m a p ouzdanih
podataka o količinam a sek undarnih sirovina izdvojenih iz industrijskog o t
pada. P rocjenjuje se d a j e godine 1998. bilo skupljeno oko 1.000.000 tona
sek u n d arn ih sirovina, pri čem u su najveću količinu činile neke vrste in d u
strijskog otpada.
Cjelovitije gospodarenje otpadom (koje je na tragu integralnoga
gospodarenja) za sada se u određenoj m jeri provodi sam o u Z agrebu. P ri
m arna reciklaža i izdvajanje štetnih tvari iz kućanstava počeli su davati rela
tivno d o b re rezultate.
P ravilnikom o postupanju s am balažnim otpadom ( N N 53/96) određene
su uloga i obveze proizvođača robe, d istributera am balaže, proizvođača am
balaže te potrošača u postupanju s o tp ad n o m am balažom . N o taj pravilnik
izrađen je tako da nije om ogućio sustavan pristup i nije uzeo u obzir stupanj
d ru štv en e organiziranosti (na problem atici otpada) i stvarne gospodarske
m ogućnosti, pa nikada nije uspio zaživjeti u praksi18. O sim toga u H rvatskoj
postoje ograničeni kapaciteti za preradbu p ojedinih vrsta otpadne ambalaže.
Velike teškoće stvaraju vrlo niske cijene odlaganja, relativno slabo zaštićeno
hrvatsko tržište otp ad n ih tvari od uvoza »jeftinih« sek u n d arn ih sirovina i
n ed o statn o djelotvorna organizacija oporabe otpada. Radi unaprjeđivanja
postojećega stanja, P ravilnik o postupanju s o tp ad n o m am balažom prijeko
je p o treb n o uskladiti s E U -o v o m sm jernicom o am balaži i am balažnom
otp ad u , om ogućiti p o stu p n o uvođenje m jera za postizanje postavljenih ci
ljeva, stvoriti uvjete za stim ulaciju u obliku dopu n sk ih sredstava koja potiču
tvrtke da recikliraju am balažni otpad te unaprijediti organizaciju sustava
o p o rab e19.
Kao p rio ritet na p odručju zbrinjavanja otpada pojavljuje se i potreba da
se h itn o uspostavi skupljanje i iskorištavanje pojedinih vrsta otpada za koje
već postoje ekonom ske i okolišne opravdanosti. U z papir i staklo, za koje
16 P rije desetak godina osnovana je B urza otpada, koja djeluje uspješno.

17 Postoji nekoliko tvrtki specijaliziranih za skupljanje nekih vrsta otpada (papir, staklo, plastika) s
m režam a postavljenim a po regijama.
18 Z brinjavanje otpadne am balaže pokušalo se riješiti uspostavom sustava O H O (oporaba hrvatskog
otpada), koji se trebao tem eljiti na gospodarskim načelim a. Z b o g spom enute nedorečenosti zakon
skih propisa to nije uspjelo.
19 Kao i druge zem lje u tranziciji, Hrvatska će m orati postaviti realne rokove za postizanje S m jernice
C D 94/62/EC. Taj rok teško da će m oći biti kraći od 10 godina. N o to ne sprečava da se odm ah
počne uspostavljati odgovarajući sustav kao je d n a od prioritetnih aktivnosti.
postoje prerađivački kapaciteti, a m aterijali se uvoze kao sekundarne sirovine,

postoji opravdana potreba da se pojača skupljanje uljnih i zauljenih vrsta
otpada (i n ad zo r nad njim e) te starih gum a, za koje već postoji m ogućnost
energetske valorizacije u cem entaram a.
N a izradbi m etodologije za izbor m jerila za nova odlagališta i saniranje
onečišćenih područja radi se tek odnedavno. Prihvaćena je koncepcija racio
nalnoga gospodarenja prostorom u sm islu optim alizacije broja lokacija za
odlagališta, koja se tem elji na načelu izbjegavanja otvaranja novih lokacija
gdje god je to m oguće. N o v i ustroj uključen je u P rogram prostornog
uređenja R epublike H rvatske (1999.), prem a kojem u u k u p an broj objekata
za zbrinjavanje otpada vjerojatno ne bi bitno prem ašivao 100 lokacija, a
oslanjao bi se na koncepciju »100 [prikupljališta] + 20 [skladišta] + 4 [odla
gališta]«. U taj broj od oko 100 do 120 objekata za zbrinjavanje cjelokupnog
otpada nisu uključena prikupljališta i (privrem ena) skladišta k o m unalnog
otpada, čije će se lociranje na odgovarajućim m jestim a provesti u skladu sa
stvarnim potrebam a lokalnih zajednica20. Iako je potonje u skladu i s prepo
rukam a S tudije izrađene u okviru Program a M E T A P 2; »Rijeka — Istra
R egion Sohd W aste Study« (1996.), cijela koncepcija m ora se detaljno prei
spitati, čak i vezano za postojeće zakonske obveze za pojedine vrste otpada.
N aim e, zbrinjavanje kom unalnog otpada pripada u ingerencije lokalne upra
ve, pa prije svega treba stvoriti poticajne m jere kako bi predložene koncepcije
m ogle im ati uspjeha.
P osebna p o zornost m orat će se posvetiti zbrinjavanju otpada s otoka. Taj
p ro b lem nije ispravno riješen ni na je d n o m e od naseljenih otoka. U p itn o je
m ogu li otoci uopće postati m jesto za konačno zbrinjavanja vlastitog otpada
ili taj p ro b lem valja rješavati na kopnu. Z bog toga se kao je d n a od p rio ritetn ih
aktivnosti predlaže izradba pilot-projekta na kojem u bi se preispitale sve
okolišne, tehničke i ekonom ske m ogućnosti.
20 Prijedlog je načinjen bez ekonom ske ocjene, pa se m ora preispitati u sklopu planirane izradbe
strategije zbrinjavanja otpada.
POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA
Dr. sc. Hrvoje Glavač,

Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja RH
Zadaća i ciljevi politike zasite okoliša

Zadaća je politike zaštite okoliša i zaštite prirode očuvati sve za (ljudski) život
p o treb n e sastavnice žive i nežive prirode, zabraniti ili sm anjiti štetne utjecaje
na okoliš, osigurati trajno gospodarenje općim p riro d n im dobrim a, zaštititi
vrijedne krajobrazne prostore od štetnih ljudskih djelatnosti, očuvati poje
dine ekosustave, kao i ugrožene biljne i životinjske vrste.
Z a p ro v ed b u takve politike po treb n i su:
— n ed v ojbeni i dosljedno prim jenjivi zakonski propisi
— učinkovita upravna, znanstvena i strukovna struktura
— osm išljena strategija pro sto rn o g uređenja
— izgradnja i održavanje tehničkih uređaja za sm anjivanje štetn ih u tje
caja
— nep rek id n a kontrola kakvoće pojedinih sastavnica okoliša u pro sto ru
i v re m e n u na osnovi izabranih pokazatelja
-— dosljedna prim jena postojećih n o rm i i učinkovita provedba zakonslđh
propisa i kaznenih odredaba
— poticaji za trajno održivi gospodarski razvoj
— poticaji za korištenje obnovljivih energija i obnovljivih solarnih siro
vina
— obavješćivanje javnosti o prom jenam a kakvoće okoliša
— m o g u ćn o st prosvjeda stanovništva i nevladinih u druga na kriznim
žarištim a i u sredstvim a javnoga priopćavanja n esm etani pristup svim
postojećim inform acijam a.
Ideja održivog razvoja

Prva m eđ u n aro d n a konferencija na kojoj su se tražila rješenja za usklađivanje
gospodarskog razvoja, rasta svjetskog pučanstva i očuvanje okoliša održana
je godine 1972. u S tockholm u u organizaciji U N - a (U n ited N a tio n s C o n -
ference o n H u m a n E n v iro n m en t) i na njoj je sudjelovalo 113 država i oko
400 n evladinih organizacija.
G o d in e 1983. U jed in jen i narodi osnovali su rad n u g ru p u »World C o m -
m ission o n E n v iro n m en t D evelopm ent« (U N C E D ) koja je četiri godine
poslije pod vod stvom norveške predsjednice G ro H a rlem B ru n d tlan d obja
vila izvještaj » O u r C o m m o n Future« (B rundtland R eport), čija je b it k o n
cepcija trajno održivog razvoja.
G o d in e 1992., od 3. do 14. lipnja, održana je u Rio de Jan e iru povijesna
konferencija U N C E D - a o daljnjem razvoju cjelokupnog čovječanstva, na
kojoj su sudjelovali izaslanici iz 179 država i više stotina predstavnika raznih
n evladinih organizacija. D anas bi se m oglo reći d a je to bio pravi »karneval«
globalne politike preživljavanja, »vatromet« ideja, optim izm a, idealizm a, h u
m anizm a i ekološki pojašnjenog bivanja. N a nav ed en o m je skupu usvojeno
p et dokum enata:
(1) R io deklaracija o okolišu i razvoju;
(2) A genda 21 (radni program za 21. stoljeće);
(3) O k v irn a konvencija o klim atskim prom jenam a;
(4) K onvencija o biološkoj raznovrsnosti i
(5) D eklaracija o šum am a.
R io deklaracija o okolišu i razvoju form ulira 27 osnovnih načela globalne

politike zaštite okoliša, od kojih npr. neke glase:
— »U o d rživom razvoju stoje ljudi u središtu pozornosti. O n i im aju
pravo na zdrav i p roduktivan život u skladu s prirodom «;
— »Pravo na razvoj i okoliš m ora se ostvariti tako da se na pravičan način
zadovolje potrebe sadašnjih i b u d u ćih generacija«;
— »T rajno održivi razvoj zahtjeva da zaštita okoliša b u d e sastavni dio
razvojnog procesa i da se na zaštitu okoliša i razvoj ne sm ije gledati
odvojeno«.
D ru g i sp o m en u ti d o k u m en t A genda 21 središnji je d o k u m en t koji obra

zlaže p o litiku zaštite okoliša U jed in jen ih naroda u ova četiri poglavlja: (I)
Socijalna i gospodarska dim enzija; (II) O državanje i gospodarenje resursim a
POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA 163
u službi razvoja; (III) Jačanje uloge važnih d ruštvenih grupa; te (IV)

M ogućnosti realizacije.
U pream buli tog dokum enta prim jerice stoji:
»Čovječanstvo stoji na povijesnoj prekretnici. Suočeni sm o s trajnim nejednakostim a
izm e đ u i u n u ta r naroda, porastom siromaštva, gladi, bolesti i neobrazovanosti i neprekid
n im razaranjem ekosustava o kojim a ovisi n a š opstanak. U skladenija povezanost sastav
nica okoliša i razvoja, kao i veća briga o n jim a osiguravaju zadovoljenje osnovnih potreba,
svim a p o d iže ž iv o tn i standard, vodi boljem gospodarenju i za štiti ekosustava, te sigurnijoj
i boljoj budućnosti. N ije d a n narod ove ciljeve ne m o že postići sam . T rajno od rživi ra zvita k
m o žem o postići sam o zajedno u globalnoj suradnji«.
R epublika H rvatska kao suverena država potpisnik je dokum enata iz Rio

de Janeira te se d u h Agende 21 reflektira u hrvatskom Z akonu o zaštiti
okoliša (članak 1., 2., 3.), kao i brojnih drugih konvencija, protokola i
m e đ u n aro d n ih sporazum a (vidi popis konvencija i protokola).
Z anim ljivo je da su osnovne zamisli trajno održivog razvoja, na kojim a
se tem elji A genda 21, bile provedene na području velikih dijelova H rvatske
(i Srednje E u rope) u šum skom gospodarstvu U re d b o m o šum am a carice
M arije T erezije iz 1769. godine, u kojoj se propisuje:
-— trajno očuvanje šumske površine bez obzira na starost sastojina
— trajno iskorištavanje samo prirasle drvne mase tako da je ukupna drvna masa
konstantna ili se povećava
— kontinuirani novčani prihod na temelju godišnjega prirasta
— održavanje svih funkcija šume radi opće dobrobiti.
O vi jed n o stav n i principi pojašnjavaju ciljeve održivog razvoja n a je d n o m

p o seb n o m strukovnom području. N o gospodarski razvoj i funkcioniranje
suvrem enoga industrijskog društva koje se tem elji na iskorištavanju u k u p n ih
globalnih resursa prirode i okoliša u uvjetim a konkurencije nacionalnih
gospodarstva, kao i danas globaliziranih, transnacionalnih korporacija, m n o
go je složeniji zadatak da bi se konflikti ekonom skog i industrijskog razvoja
i zaštite okoliša dali svladati ovim jednostavnim načelima. Stoga je tem a
održivog razvoja danas jed an od najizazovnijih intelektualnih, političkih,
gospodarskih i društvenih zadataka.
U trajn im i nem inovnim sukobim a izm eđu nekontroliranog, sam o na
d o b it u sm jerenog gospodarskog razvoja (»shareholder-value-m anage-
m ent«), dru štv ene pravičnosti i učinkovite zaštite okoliša preispituju se d o
sadašnji i stvaraju novi financijski i politički in stru m en ti koji bi trebali o m o
gućiti trajno održivi razvoj. T ako prim jerice E uropska unija, koja je potpisnik
K onferencije u Rio de Janeiru, osniva nove institucije, kom isije, savjetodavne
fo ru m e za okoliš i održiv razvoj, pa je tako nedavno odobrila dvije m ilijarde
i sedam sto i pedeset eura za četverogodišnji znanstveni program »Ekonom ski
k o n k u re n tn i održivi razvoj«, a očekuju se odgovori na navedene problem e

u o b lik u razvoja novih tehnologija, politika i in stitu cio n aln ih rješenja.
A genda 21 više je nego zaštita okoliša je r se n jo m e nastoji osigurati ne
sam o zdravi okoliš nego i trajno održivi i pravedni gospodarski, socijalni i
k u ltu rn i razvoj na Z em lji, sada i u b u d u ćn o sti. T ako se prim jerice tvrdi da
je cilj: »O drživi razvoj koji podmiruje današnje potrebe bez okrnjivanja mogućnosti
budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba«... » U trajnom se svijetu skladno
povezuju zaštita okoliša, gospodarski razvoj i društvena pravičnost«.
O vaj globalni p ro g ram načelno je razrađene i na lokalnoj razini. Riječ je
0 L o k a ln o j a g e n d i 21. Svaka općina, kao osnovna p o litičk o -u p rav n a i
p ro sto rn a jed in ica, m o ra pridonijeti n jezin u ostvarenju (u sm islu 28. poglav
lja A gende 21). U suradnji s d ru g im regionalnim i d ržavnim stru k tu ram a
m o ra u g rad iti njezine osnovne zam isli u lokalne program e d ru štv e n o -g o -
spodarskog razvoja svake zem lje. B udući da više od 80% sred n joeuropskog
stanovništva živi u gradovim a, gradovi su njezini najvažniji prom icatelji.
N je n o ostvarenje zahtijeva su rad n ju cjelokupnoga stanovništva, udruga, p o
litičkih stranaka, nevladinih organizacija, gospodarstvenika, sindikata, raznih
u stanova i ostalih d ru štv en ih grupacija. Sam o se na toj osnovi m ogu rješavati
pitanja p ro sto rn o g a planiranja, uređenja građevnog zem ljišta, p ro b lem i za
dovoljavajuće, ali štedljive energetske opskrbe, svrsishodnoga prom eta, traj
n o održivoga gospodarskoga razvoja i zapošljavanja, vodoopskrbe i čišćenja
o tp ad n ih voda, zbrinjavanja otpada, čistoće zraka, sm anjivanja buke, očuva
nja posto jećih p riro d n ih dobara, uvođenja novih, ekološki učinkovitijih i
k o n k u re n tn o sposobnih tehnologija, uštede sirovina i energije u in d u strij
skoj pro izv o d n ji, opskrbe zdravom h ra n o m , turizm a, rekreacije i dr.
E u ro p sk a je zajednica u to m sm islu donijela cijeli niz zakonskih propisa
1 p re p o ru k a koji podržavaju Lokalnu agendu 21. O d lu k o m E u ropske kom i
sije (93/701) osnovan je Savjetodavni fo ru m za okoliš i trajni razvoj, a o
p o sto jećim se pro b lem im a po d n o se petogodišnji izvještaji (»Five Year Asse-
sm e n t R eports«). N eo v isn i znanstvenici bave se o kvirnim program im a
(»F ram ew ork Program m es«), u koje su sada uključene i zem lje u procesu
pridruživanja. N a p re d a k u ostvarivanju i provedbi prati se na osnovi p oseb
n ih indikatora (u Finskoj se prim jen ju je oko 80 pokazatelja Lokalne agende
kao što su npr. udio plastike u sm eću u kilogram u po osobi, godišnji utrošak
to p lin e po osobi u stam b en im prostorijam a u kW h, broj stabala u općini,
broj au to m o b ila u postocim a itd.).
U b ro jn im publikacijam a o tem i Lokalne A gende 21 opširn o se raspravlja
o ekološki o rijentiranoj urbanizaciji, racionalnom iskorištavanju prostora, o
en erg etsk im u štedam a i toplinskoj izolaciji kuća, štedljivom iskorištavanju
sirovina, po b o ljšanju gradske klim e, uporabi ekološki prikladnog građevnog
m aterijala, sm anjivanju otpada, očuvanju, proširenju i njezi gradskih nasada,

rješavanju p ro m etn ih problem a, sm anjivanju buke i ispušnih plinova, p o
boljšanju propisa za procjenu utjecaja na okoliš (P U O ), o IS O 14001 i
E U -e k o -a u d itu EM AS (E nvironm ental M anagem ent and A udit Schem e),
0 poticanju no vih tehnologija, suradnje nevladinih organizacija, o pokazate
ljim a trajnosti i m onitoringu, o školskim nastavnim program im a, o ulozi
om b u d sm an a, o civilnom društvu i principu supsidijarnosti (lat. »subsi-
dium «, hrv. »pomoć«), odnosno o pom oći koja je n u žn a jedinicam a lokalne
razine u sv rhu boljeg rješavanja specifičnih m jesnih problem a. Pri tom e one
sam oodgovorno rješavaju problem e koji nastaju na razini lokalne zajednice.
Međunarodni forum i za zaštitu okoliša

U skladu s U N C E D - o v o m »Deklaracijom u Riju« industrijske zem lje priz
naju p o seb n u odgovornost im ajući u vidu njihovo sudjelovanje u uzrokova
nju p roblem a pa im stoga pripada i posebna uloga u rješavanju problem a. U
in dustrijskim zem ljam a živi petina svjetskog pučanstva koja je odgovorna za
četiri petine svih faktora koji opterećuju okoliš. M e đ u ostalim , to vrijedi za
p o tro šn ju energije i em isije C 0 2 , potrošnju drva, (iskorištavanje šum a), kao
1 za p o tro šn ju ostalih sirovina.
U potrazi za političkim rješenjim a za globalne problem e okoliša često je
riječ o pregovaranju, pronalaženju i dogovaranju obveza industrijskih zem a
lja a da se pri tom e zemlje u razvoju uključe u proces rješavanja problem a
što ranije.
Z a go d in u 2002. (deset godina nakon Rio de Janeira) priprem a se treća
konferencija o okolišu (Rio + 10) u Jo h an n esb u rg u u Južnoafričkoj R ep u
blici. O ček u je se da će se kritički bilancirati rezultati prve U N C E D -o v e
konferencije. U širokom procesu priprem a ove konferencije sudjeluju broj
ne U N - o v e organizacije i, naravno, politički i diplom atski zastupnici zemalja
članica U N - a .
Prim jerice, G ospodarsko i socijalno vijeća U N - a (E C O S O C ) m eđ u
svojim razn o ro d n im zaduženjim a im a i K om isiju za održiv razvoj u kojoj
sudjeluju 53 zem lje (Republika H rvatska članica je te kom isije čiji su članovi
izabrani na O pćoj skupštini U N -a ).
R azvojni program U N - a ( U N D P ) s 134 regionalna ureda kao središnja
agencija U N - a za planiranje, financiranje i koordiniranje m eđu svoje aktiv
nosti ubraja i zaštitu okoliša.
P ro g ram za zaštitu okoliša U N - a (U N E P ) osnovan godine 1972. akti
van je na tri polja:
— poticanje međunarodnih sporazuma u svrhu stvaranja međunarodnoga prava

zaštite okoliša,
—■razrada globalnih direktiva u zaštiti okoliša,
— pomoć pri izradbi nacionalnog zakonodavstva u zaštiti okoliša te izgradnja
sustava praćenja okoliša i razmjena informacija o stanju okoliša.
N a prvoj U N C E D -o v o j konferenciji u R iju uloga U N E P - a ojačana je

u n u ta r U N - o v a sistem a. U N E P je, kao i U N D P i Svjetska banka, je d n a od
triju im plem entacijskih agencija dobrovoljnog fonda Global environm ental
facility (G EF).
N ap o k o n , za E u ro p u ključnu ulogu zauzim a U N E C E (Econom ic
councel for E urope) kao dio E C O S O C -a . U N C E je odgovoran za niz
konvencija u zaštiti okoliša u E uropi. (Vidi dodatak s popisom konvencija i
protokola.)
R epublika H rvatska preko M inistarstva zaštite okoliša i p ro sto rn o g u re
đenja sudjeluje u radu svih nabrojenih U N - o v ih agencija, što znači na svim
razinam a: stručnoj, diplom atskoj i političkoj.
N a K onferenciji u Rio de Janeiru godine 1992. sve zem lje potpisnice
A gende 21 obvezale su se izraditi »N acionalnu strategiju održivog razvoja«.
Po zaključku O pće skupštine u lipnju 1997. u N e w Y orku, sve zem lje
potpisnice A gende 21 trebaju dovršiti nacionalnu strategiju do godine 2002.
N acionalna strategija, po načelim a A gende 21, trebala bi sadržavati:
— definiranje dugoročnih ciljeva u zaštiti okoliša
— izvođenje ciljeva na temelju principa ođrživosti u z integraciju ključnih poli
tičkih polja (integracija sektorske politike)
— sudjelovanje onečišćivača u rješenju problema
— sudjelovanje ključnih interesnih skupina pri formuliranju ciljeva i tvorbi poli
tičke volje
— obvezu praćenja ostvarivanja ciljem (monitoring).
M inistarstvo zaštite okoliša i pro sto rn o g uređenja R epublike H rvatske

dovršilo je sredinom godine 2001. Nacionalnu strategiju zaštite okoliša. Ovaj je
d o k u m e n t izrađen na tem elju odredbe u Z ak o n u o zaštiti okoliša, ali i u
skladu s očekivanjim a m eđ u n aro d n ih institucija. P očetkom devedesetih go
dina prošloga stoljeća pod vodstvom U N C E - a započinje u tranzicijskim
zem ljam a izradba nacionalnih strategija i akcijskih planova pod zajedničkim
nazivnikom » O k o liš z a E u ro p u « , a sve je popraćeno nizom m inistarskih
konferencija počevši od skupa u D obišu (1991 — R epublika Češka), L uzer-
n u 1993., Sofiji 1995. do A arhusa 1998. godine, a iduća se konferencija
planira održati u Kijevu 2002. godine. N aim e, očekivao se silan pritisak na
okoliš uvjetovan naglim gospodarskim razvojem tranzicijskih zem alja (što se

pokazalo p o g rešnim očekivanjem ),
Proces »O koliš za Europu« tem elji se na tri stupa: na P ro g ram u zaštite
okoliša za E u ro p u , A kcijskom program u za S rednju i Istočnu E u ro p u (EAP)
i na P aneuropskoj strategiji biološke raznolikosti. U D o b rišu bila je p re
dložena izradba »Izvješća o stanju okoliša za E uropu« i to je izvješće predstav
ljeno u Sofiji 1995. Izvješće obuhvaća 46 zem lje i ocjenjuje stanje okoliša u
n jim a do godine 1992. N a konferenciji u A arhusu predstavljeno je izvješće
»O koliš za E u ro p u — drugo izvješće« koje se koncentriralo na 12 najvažnijih
p ro b lem a okoliša.
U go d in i 2000., prem a podacim a O E C D -a , 16 od 24 zem lje u tranziciji
dovršilo j e svoje nacionalne akcijske program e. Izradba ovog d o k u m en ta
olakšava p ristu p kreditim a Svjetske banke i d ru g im m e đ u n a ro d n im novčar
skim ustanovam a.
H rv atsk a Strategija zaštite okoliša izrađena je po m etodologiji Svjetske
banke i tim e odgovara visokim standardim a i djelom anticipira kriterije za
izradbu N acio n aln e strategije održivog razvoja.
G o re opisana načela (ideja održivog razvoja, Local A genda 21, O koliš za
E u ro p u ) kao i U N - o v institucionalni sustav koji uključuje konvencije i
pro to k o le, okvirni su uvjeti svake politike zaštite okoliša R epublike H rvatske.
Z am jetljivo je da prije opisani m eđ u n aro d n i sustav, načela, konvencije i
p ro to k o li globalnoga i regionalnoga karaktera (regija u am eričkom e značenju
— n p r. E u ro p a), osim ideje održivog razvoja, zn atn o prom oviraju participa-
tivne procese u odlučivanju u politici zaštite okoliša (vidi A genda 21).
Valja na ovoj, globalnoj razini i u globalnim političkim okvirnim uvjeti
m a im ati na u m u činjenicu da su političke tradicije, ostvarenje vladavine
prava, p riv ržen o st liberaln o -d em o k ratsk im načelim a, osjetljivost na onečiš
ćenje okoliša, kao i sam a onečišćenost okoliša, u različitim zem ljam a b itn o
različiti.
Kao ilustraciju koliko je problem atika zaštite okoliša d u b o k o doprla do
m e đ u n a ro d n ih institucija valja sp o m en u ti prim jerice da je Svjetska banka
razvila izn im n o zahtjevan i strog i u internacionalnoj usporedbi uzoran
sustav izrada dokum enata u svrhu zaštite okoliša prije nego se p o k ren u
značajne investicije. Pa i u okvirim a W T O -a (W orld T rade O rganisation),
koji je svojim pregovaračkim ru n d am a zn atn o prid o n io otvaranju i globali-
zaciji svjetskoga tržišta, danas se nam eću i otvaraju tem e zaštite okoliša, je r
kritičari o tvaranjem svjetskoga tržišta predviđaju dodatne pritiske na sve
dragocjenije p riro d n e resurse i tim e sve veći pritisak na okoliš i p riro d u u
v rijem e kada nedostatak o d ređ en ih resursa već dovodi do regionalnih vojn ih
konflikata (voda, nafta, strateške sirovine).
K onačno, razum ljivo je d a je zaštita okoliša toliko d u boko involvirana u

institucije U N - o v o g sustava, d a je ova tem atika prisutna u institucijam a kao
što su Svjetska banka i W T O je r je već od početka osam desetih godina
znanstvenim , stru čn im i političkim skupinam a jasno:
—- d a je šuljajuće opterećenje okoliša globalno (učinak staklenika, razgrad
nja ozonskoga sloja, problem i opterećenja svjetskih m ora i k o n tin en
talna dezertifikacija itd.)
— da je odgovornost, odn o sn o stupanj sudjelovanja u globalnom opte
rećen ju značajno asim etrična izm eđu kontinenata, razvijenih in d u
strijskih zem alja i nerazvijenih zemalja
— da navedeni problem i koji pogađaju sve ljude planeta Z em lje m ogu
biti riješeni sam o izgradnjom zajedničkih institucija i globalnim p o
litičkim procesom .
R epublika H ivatska kao relativno m ala teritorijalna cjelina, s rijetkom

gu sto ćo m naseljenosti, kasno industrijalizirana, s 4.500 U S $ G D P -a po
stanovniku i m alom energetskom p o tro šn jo m po stanovniku, s je d n e strane,
a, s druge, d o b ro m tradicijom zaštite prirode i s 43% šum skog zem ljišta, ne
p rid o n o si zn atno navedenim globalnim opterećenjim a okoliša.
U sp rk o s to m u, R epublika se H rvatska u devetesetim godinam a prošloga
stoljeća suočava sa značajnim problem im a zaštite okoliša koji se nazivaju
klasičnim.
O k v irn i uvjeti nacionalne politike zaštite okoliša opisani u N acionalnoj
strategiji okoliša (2001) jasn o definiraju prioritete tehničke zaštite okoliša
koja se u R epublici H rvatskoj u b ro jn im sektorim a nalazi tek na početku:
p o d u zetn ištv o (m enagem ent) u vezi s k o m u n aln im , am balažnim , te poseb
n im i o p asnim otpadom , sustavi za pročišćavanje k o m u n aln ih o tpadnih
voda, energetska učinkovitost i zaštita zraka prioriteti su tehničke zaštite
okoliša u R epublici H rvatskoj. O vi infrastru k tu rn i deficiti dolaze osobito do
izražaja u procesu tranzicije i u očekivanom gospodarskom razvoju, pa je
zadatak politike zaštite okoliša pojačanim m jeram a, izgradnjom zakonske
regulative i institucija u zaštiti okoliša pratiti, štoviše, poticati gospodarsku,
indu strijsk u m odernizaciju zem lje, te je tim e priprem iti za pridruživanje i
p u n o p rav n o članstvo u E uropsku uniju, što je je d a n od prioriteta vlade
R epublike H rvatske u razdoblju od godine 2000. do 2004.
Pridruživanje Republike Hrvatske Europskoj uniji

E uropska zajednica, prem a U govoru iz M aastrichta (1993.), koji su prihvatile
sve ondašnje zem lje članice, slijedi ove ciljeve u pogledu zaštite okoliša:
■— očuvanje i zaštitu okoliša i poboljšanje njegove kakvoće
— zaštitu ljudskoga zdravlja,
-— pažljivo i razum no iskorištavanje p riro d n ih resursa,
-— u n ap ređ en ju m jera za rješavanje regionalnih i globalnih ekoloških
problem a.
N o v e zem lje članice koje žele pristupiti Europskoj zajednici m oraju

prihvatiti cijeli niz u m eđ u v rem en u donesenih zakonskih odredaba i prep o
ruka koje se odnose na zaštitu okoliša. Zakonski okviri i in stru m en ti p ri
druživanja za zem lje jugoistočne E urope u najkraćim su crtam a prikazani na
sljedećem grafikonu (po C ariusu i. sur., 2000., izm ijenjeno).
Pravne osnove
Ugovor o Europskoj Ugovor o stabilizaciji

zajednici i pridruživanju
Strategija udruživanja
Bijela knjiga Agenda

Odluke Partnerstvo pri Izvješće o
19 9 5. 2000
vijeća pridruživanju strategiji
Guide fo Legal Gap

•-i reeiiinK
Ap|.iroximaii( >n A'.r-essutent
Instrumenti
CARDS LIFE
P o stu p ak je udruživanja konkretiziran u članku 49. U govora u A m ster

d am u (1997.) po kojem svaka država m ože postati članica E U - a ako ispu
njava od ređ en e uvjete koji su propisani u članku 6. odsječak 1:
Z ajed n ica počiva na tem eljim a slobode, dem okracije, vladavini
prava, tem eljim a koji su zajedn ički svim državam a E U -a. U n ija
respektira nacion aln i id en titet svih članica.
Z e m lje p rvoga i drugoga kruga kandidata za p u n o p ra v n o članstvo (m eđ u

k ojim a su Slovenija, Č eška, M ađarska i Poljska) u razdoblju od godine 1994.
d o 1996. potpisali su s E U - o m p re d u g o v o r p o d n azivom »U govor za E u ro
pu« u k o jem se o d re đ u ju obveze p o jed in ač n ih zem alja. Isp u n je n je m d efin i
ra n ih obveza započinje k ru g pregovoranja oko p u n o p ra v n o g a članstva u 31
sek to ru o d kojih je je d a n od najznačajnijih zaštita okoliša. U višegodišnjem
razd o b lju preg o varanja u p o tp u n o sti m o ra biti usvojeno pravo zajednice
(iacquis com m unautaire) , koje se na p o d ru č ju zaštite okoliša sastoji o d oko 300
direktiva, regulacija i odluka, p ri čem u su m o g u ći o d re đ e n i p rijelazni rokovi
za p o jed in e od redbe.
T ra ži se ad m in istrativ n a provedba zajedničkoga prava u d ržav n im i k o
m u n a ln im u p ravam a C O M (9 6 ) 500.
R ep u b lik a H rv atsk a uskladila je s E U - o m »U govor o stabilizaciji i p ri
druživ an ju « u ljeto 2001. godine. T v rd a jezg ra ugovora je s u slo b o d n o tržišn e
in stitu cije i m eh an iz m i, ali i sektor zaštite okoliša p reu zim a sasvim k o n k re t
ne obveze.
U p o sljed n ih 30 godina izrađeno je u E U - u oko 300 direktiva, odluka i
p re p o ru k a koje se tiču zaštite okoliša (od u k u p n o 800 direktiva, odluka i
p re p o ru k a ).
Bijela knjiga (»W hite P ap er o n th e P rep a ratio n o f the A ssociated C o u n -
tries o f C e n tra l and E astern E u ro p e for In teg ratio n into In te rn a l M ark et o f
th e U n io n « , C O M (9 5 ) 163 final, 3. 5. 1995) o d re đ u je p rincipe i zakonske
akte koji o m o g u ć u ju je d in stv e n o u n u ta rn je tržište te tim e navodi o n e d irek
tive koje treb a što žu rn ije uskladiti s n ac io n a ln im zakonodavstvom je r se
prije svega o d n o se na u n u ta rn je tržište. O n a j e ele m e n t strategije p rid ru ž iv a
nja (» p re-accession strategy«). N a p o d ru č ju zaštite okoliša u Bijeloj k n jizi
n avode se direktive koje im aju izravne im plikacije na teh n o lo šk e procese i
tržišn e p ro izv o d e (E U ne do p u šta ekološki dum ping), što čini oko če tv rtin u
cjelo k u p n o g acquis communautaire n a p o d ru č ju zaštite okoliša.
Z ak o n o d av stv o E U - a u zaštiti okoliša pokriva:
— pro izv o d e, p rim jerice k o n tro lu bu k e u teh n o lo šk o m procesu, k o n
tro lu em isija iz auto m o b ila, k o n tro lu rizičn ih kem ikalija u n ek im
trž išn im proizvodim a, kretanje otpada
—• aktivnosti ili p ro izv o d n i proces, prim jerice o n e vrste koje im aju u t
jecaj na zdravlje u industrijskoj proizv o d n ji
— k valitetu okoliša, p rim jerice zaštita od i kon tro la op asn ih supstancija
u vodi, zraku, tlu, i n jih o v u k o n tro ln u , zaštiti p riro d e i b io d iv erzitetu
— politički proces odlučivanja u zaštiti okoliša, p rim jerice p ro cjen a u t
jecaja n a okoliš, p ristu p inform acijam a i in stitu t ja v n e rasprave.
P olitika zaštite okoliša R epublike H rvatske b itn o je o d ređ en a pro ceso m

p ristu p an ja E u ropskoj uniji. M inistarstvo zaštite okoliša m o ra u očekivanom
i d o g o v o re n o m razdoblju ispuniti definirane obveze koje proizlaze iz »U go
vora o stabilizaciji i pridruživanju«. V ećina se tih obveza o d n o si na jačanje i
izg rad n ju in stitu cio n aln o g sistem a, m e đ u ostalim , i osnivanje F o n d a za
zaštitu okoliša te N acio n aln e agencije zaštite okoliša (R epublika H rvatska je
u o v o m tre n u tk u prom atrač u E uropskoj agenciji za zaštitu okoliša te započi
nje proces razm jenjivanja podataka i sudjelovanja u o d re đ e n im aktivnosti
m a).
Isto d o b n o slijedi izradba k lju čn ih d o k u m en ata kao što je »Strategija
pridruživanja« koja treba definirati p rio ritetn e direktive i p ru ž iti analizu
troškova. M in istarstv o m ora izraditi »Analizu n eusldađenosti zakonodav
stva«, što znači detektirati razlike i nedostatke n acionalnog zakonodavstva u
o d n o su na acquis communautaire. P o stu p n o valja u id u ćem razdoblju od četiri
go d in e započeti s transpozicijom zakonodavstva, E U - a i to Idjučnih o k v irn ih
direktiva.
Redoslijed potrebnih radova

i
Prijevod propisa EU-a i poredba zakona
I
LegaJ Gap Assessment
I
Nadopuna zakonskih propisa
4
Organizacijsko preustrojstvo
I
Izgradnja potrebne infrastrukture za provedbu zakonskih regulativa
I
izvješća i monitoring
P ro cjen ju je se da p o tp u n a transpozicija, im plem entacija i in stitu cio n aln o

praćen je acquis communautaire u nacionalno zakonodavstvo i p raksu zaštite
okoliša zahtijeva ulaganja viša od p et m ilijardi eura. O vi su izazovi n u ž d a n i
n eizb ježan u lo g u m odernizaciju R epublike H rvatske. K rajnji cilj politike
zaštite okoliša m ora biti 15.000 U S $ G D P po stanovniku, a m an je o p tereće
n ja za okoliš nego danas.
L IT E R A T U R A
B rasw ell J., T a r D . (2001): T h e R egional E n v iro n m e n tal R eco n stru ctio n P ro g ram for S o u th
E astern E u ro p e (R ER eP). B u ild in g a B etter E n v iro n m e n t for th e F u tu re . S zen ten d re,
P ro T ertia, H u n g ary , 138 p.
B u n d e sm in iste riu m fu er U m w e lt, N a tu rsc h u tz u n d R eak to rsich erh eit (1997); U m w e ltp o li-
tik. A genda 21, K onferenz d e r V ereinigten N a tio n e n fu e r U m w e lt u n d E n tw ick lu n g —
D o k u m e n te . K oellen V eri., B onn, 359 S.
B u n d e sm in iste riu m fuer U m w e lt, N a tu rsc h u tz u n d R eak to rsich erh eit (1998): H a n d b u c h
L okale A genda 21. W ege z u r nachhaltigen E n tw ick lu n g in d en K o m m u n e n . K oellen
V e ri, B o n n , 143 S
C ariu s A., H o m e y e r I. v., B aer S., K raem er R. A. (2000): D ie u m w eltp olitisch e D im en sio n
d e r O ste rw e ite ru n g d er E u ro p aeisch en U n io n . M e tz le r-P o e sc h e l V er., S tuttgart, 136 S.
C E M R — C o u n cil o fE u ro p e a n M unicipalities and R egions (1999): E u ro p e an Local A genda
21. N a tio n a l P ro g ram m e D irectory. B russels, 50 p.
C o m m issio n o f the E u ro p ean C o m m u n itie s (1995): W hite Paper. P rep aratio n o f th e A sso
ciated C o u n trie s o f C en tral and E astern E u ro p e for In teg ratio n in to the In te rn al M ark et
o f th e U n io n . C O M ()% )1 6 3 , B russel, 438 p.
C o m m issio n o f th e E u ro p ean C o m m u n itie s (1997): G u id e to the A p p ro x im atio n o f E u r o
pean U n io n E n v iro n m e n tal Legislation. S E C (7) 1608, B russels, 133 p.
E u ro p ean C o m m issio n (1997): G u id e to A p p roxim ation o fE u ro p e a n U n io n E n v iro n m en ta l
Legislation. C o m m isio n S tatT W orking Paper. Sec(97)1608, 25. Ju li 1997.
EEA — E u ro p ean E n v iro n m e n t Agency (1999): State and P ressures o f th e M arin e and C oastal
M ed iterran ean E n v iro n m e n t. E n v iro n m e n ta l Issues Series, N o 5, C o p en h ag en , 137 p.
M in istarstv o zaštite okoliša i p ro sto rn o g u ređ en ja (2000): Strategija zaštite okoliša i nacionalni
plan djelovanja za okoliš. N a c rt, Z agreb, 299 str.
M inistarstvo za euro p sk e integracije (2001): K om pilacija d o k u m en ata relev an tn ih za izradu
pregovaračkih stavova za zaključivanje sp o razu m a o stabilizaciji i priključivanju izm eđ u
E U i R H (engleska verzija teksta), Z ag reb , 183 p.
M in istry o fE n v iro n m e n ta l p ro tectio n and Physical P lan n in g (2001): N a tio n a l E n v iro n m e n tal
D ata G ath erin g Capacity. B arbat, Z agreb, 171 str.
P A P/R A C — P rio rity A ction P ro g ram m e, R egional Activity C e n tre (1997): G u id elin es for
carrying capacity assessm ent for to u rism in M ed iterran ean Coastal areas. Split, 51 p.
P resse — u n d In fo rm a tio n sa m t d e r B u n d esreg ieru n g (1997): E u ro p aeisch e U n io n , E u ro p a -
eische G em einsch aft. E u ro p a U n io n V eri., B o n n , 376 S.
R at v o n S achverstaendigen fu er U m w eltfrag en (2000): U m w e ltg u ta c h te n 2000. S chritte ins
naechste Ja h rh u n d e rt. M e tz le r-P o e sc h e l V eri. Stuttgart, 685 S.
Sabor R epublike H rvatske. Z a stu p n ičk i d o m . O d b o r za p ro sto rn o u ređ e n je i zaštitu okoliša
(1997): P ropisi o zaštiti okoliša. SIP, Z ag reb , 568 str.
S to rm P C . (1999): U m w e ltre c h t. W ichtige G esetze u n d V e ro rd n u n g e n z u m S chutz d er
U m w e lt. B eck -T e x te im dtv., M u e n c h e n , 956 S.
U n ite d N a tio n s E n v iro n m en ta l p ro g ram m e (U N E P ), M ed ite rra n e a n A ctio n P lan (M A P),
P rio rity A ctions p ro g ra m m e (PAR) (2001): W h ite Paper, C oastal Z o n e M an a g e m e n t in
the M ed iterran ean . U N E P , 74 p.
Z u e rn M . (1998): T h e Rise o f In tern atio n al E n v iro n m e n ta l Politics. A R eview o f C u rre n t
R esearch. W o rld Politics 50, 4, 61 7 -6 4 9
DIO II.
POJMOVNIK
STRUČNOG
NAZIVLJA
Domagoj Đikić, đipl. ing. biologije-ekologije (D. Đ.)
luna Tomašković, đipl. ing. biologije-ekologije (i. T.)
Predgovor pojmovniku
U p o jm o v n ik u j e abecednim redom obrađeno oko 1000 pojm ova iz p odručja

ekologije, zaštite okoliša i sro d n ih disciplina. Izbor najvećeg dijela pojm ova
napravio j e prof. dr. Vjekoslav Glavač. U re d n ik i autori pojm ovnika taj su
izb o r izm jenili i nadopunili.
T a m o gdje su u red n ik i autori sm atrali d a j e potrebno, uz pojm ove su
dani starogrčki (grč.) i/ili latinski (lat.) korijen, te naziv na engleskom (engl.)
i njem ačk o m (njem .) jeziku. M o ram o n ap o m en u ti da za neke pojm ove
odgovarajući engleski ili njem ački term in ne postoji ili nije uvriježena nje
gova uporaba, pa sm o u takvim slučajevim a strane nazive izostavili. Riječi
koji su u tekstu označene kurzivom i uspravnom strelicom , npr. ekosustav I ,
objašnjene su na drugom e m jestu u rječniku i korisnik ih prem a potrebi
m ože p ročitati da bi bolje razum io tekst. N a kraju objašnjenja svakog pojm a
nalaze se inicijali autora koji je taj pojam obradio. P ojm ovi su objašnjeni sa
stajališta biološko — ekološke struke, a tekst uz pojm ove različitogje opsega,
ovisno o zahtjevim a sam og pojm a. N a p o m in jem o da različiti znanstvenici i
stručnjaci iz p o dručja ekologije ponekad isti pojam tum ače na različite na
čine, pa sm o u takvim slučajevim a pokušali dati nekoliko objašnjenja pojm a
ili sm o izabrali tum ačenje koje prevladava m eđ u hrvatskim stručnjacim a.
L iteratura ko jo m su se autori služili navedena je na kraju pojm ovnika.
N a d am o se da će pojm ovnik stručnog ekološkog nazivlja naći svoju
p rim jen u u okviru Ekološkog leksikona, prve takve knjige na hrvatskom
jeziku.
A u to r i
POJMOVNIK
Abieti-Fagetum, b u k o v o -je lo v a šu p e rio d ič k i d je lo v a ti kao: p o p lav e , p o

m a . Z a je d n ic a j e razv ije n a u G o r žari, e ru p c ija v u lk a n a itd . (D. Đ.)
s k o m k o ta r u i L ici n a v isin i o d 500 d o
1200 m e ta ra , g d je d aje g lav n i izgled
abisa! (grč. a byssos — pon or, ja z ; engl.
p e jz a ž u D in a rid a (d in a rsk a b u k o v o -
abyssal zone ; n je m . Abyssal), ž iv o tn o
p o d ru č je o c e a n sk o g a d n a k o je se p ro
je lo v a šu m a ). Z a je d n ic u slič n o g flo r-
n o g sastava n a la z im o i u p a n o n s k o m
teže od 3 0 0 0 do 6 0 0 0 metara dubine
i p o d u d a ra se s a b is a ln o m ra v n ic o m
o k ru ž ju , na M a c e lju , T ra k o šć a n u ,
(v id i prostorna raščlamba mora i ocea
S tra h in jč ic i, R av n o j g o ri, Iv an ščici,
M e d v e d n ic i i P a p u k u (p a n o n s k a b u na t ) . Z a u z im a n a jv e ć i d io o c e a n sk o g
k o v o -je lo v a š u m a ), n a v isin i o d 2 0 0 d n a , o k o 75 p o s to , n o z b o g svoje je
d o 1000 m e ta ra . (I. T.) n e d o s tu p n o s ti sla b o istra ž e n . P o z n a
tih v rsta je m a lo , u k u p n o n e š to v iše
ab io tsk i čim benici (la t .factores abiotici; o d 1000. U a b isa lu v la d a m o n o to n ija
o d grč. a — n eg ac ija su fik sa isp re d fiz ik a ln o -k e m ijs k ih svojstava, p o tp u
k o je g sto ji + grč. bios — život; engl. n i m ra k , n isk a te m p e ra tu ra , sp o re d u -
abioticfactors, n je m . abiotischeFaktoren), b o k o m o r s k e s tru je i n e d o s ta ta k h r a
č im b e n ic i fizikalnog T, kemijskog t ili n e. M o n o to n iju m je s tim ic e p re k id a
d ru g o g a tip a k o ji p rip a d a ju n e ž iv o m p ris u tn o s t d u b o k o m o r s ld h te r m a ln ih
d ije lu p rio d e a u tje č u n a živi d io p r i izv o ra o k o k o jih se ra zv ija ju živ o tn e
ro d e . P o d abiotskim čimbenicima t p o z a je d n ic e . T e r m a ln i iz v o ri zag rijav aju
d ra z u m ije v a ju se u u ž e m sm islu sve o k o ln u v o d u i is p u šta ju v e lik e k o li
tzv. n e ž iv e u tje c a jn e v arijab le tj. svi č in e s u m p o ro v o d ik a ( H 2 S). N jim e se
v a n js k i u tjecaji. Im a ih m n o g o ali su k ao iz v o ro m e n e rg ije k o riste k e m o -
n ajv až n ije: te m p e ra tu ra , kisik, ugljikov sin te tsk e b a k te rije , k o je su u o v a k v im
dioksid T, sv jetlo st, h ra n jiv e soli, atmo z a je d n ic a m a p rim a rn i p r o d u c e n ti i
sfera t , voda t , tlo T, klima T, klimatske iz v o r h ra n e v rs ta m a č la n k o n o ž a c a ,
promjene T, zračenja T i d r. te slo ž e n ije šk o ljk aša, m n o g o č e tin a š a i b ra d n ja k a
p o jav e o d n o s n o č im b e n ic i k o ji m o g u k o je žive o k o ta k v ih izv o ra. S e d im e n t
dna je pelagički, organogeni mulj od ne primarno pravo (engl. primary

uginulih pelagičkih organizama. Pre law) Europske zajednice. (I. T.)
vladavaju krem eni mulj podrijetlom
od ljuštura alga kremenjašica (D iato- adaptacija (prilagodba uz prom jenu
m eae), zrakaša (Radiolaria) i vapne- genom a) — osobina značajna za od
nački mulj od krednjaka (Foram ini- ređeni stupanj razvojnosti živih bića
fera). N a dubinama ispod 5000 m p e koja je važna za održavanje u odre
đenim uvjetima. Poznate su o p ć e
lagičkih čestica više nem a jer se zbog
a d a p ta c ije — skup m orfoloških, fi
visokog tlaka otapaju, pa dno prekriva
zioloških i biokem ijskih osobina od
crvena glina od aluminosilikata. Abi-
ređenih skupina i sp e c ija ln e a d a p
salnu ravnicu ispresijecaju kotline,
ta c ije — skup osobina koje se razvi
jarci i brazde koji sežu do najvećih
jaju u određenim uvjetima. (D.Đ.)
oceanskih dubina i čine zasebno ži
votno područje — liadal T. (I. T.) ADI-vrijednost (engl. acceptable daily
intake, njem. ADI-Wert), maksimalna
abisopelagijal (grč. abyssos — ponor,
dopuštena koncentracija neke tvari
jaz + pelagos — m ore), abisopelagička
koja se na dan smije unijeti u organi
zona. Vidi pelagijal t . (I. T.)
zam tijekom cijelog životnog vijeka a
abundancija (lat. abandare — obilova da ne dovede do zdravstvenih prom
jena. Procjena te vrijednosti za poje
ti; engl. abnndance; njem. Abundanz),
dine tvari temelji se na pokusim a s
brojnost neke vrste ili populacije T na
laboratorijskim životinjama. (D. Đ.)
određenom području ili na globalnoj
razini; često se opisuje kvalitativnim
adsorpcijska voda u tlu (lat. ad —
term inim a poput »rijedak«, »čest«, na, lat. sorbere — srkati, engl. adsor-
»ugrožen« i si. ili se izražava kvantita ption ivater), higroskopska voda. Voda
tivno brojem jedinki, volu m enom vezana na površini čestica tla adsor-
biom ase, postotkom pokrovnosti, te pcijom , odnosno jakim fizikalnim si
žinom i kao gustoća (broj jedinki po lama, a nije pokretljiva pri prom jeni
jed inici površine ili volum ena). U z dinam ičkih uvjeta (temperature i si.)
roci i prom jene abundancije predmet koji u tlu norm alno vladaju. Biljni or
su m nogih ekoloških istraživanja. (I. ganizm i ne m ogu je iskoristiti.
T .) Količina te vode proporcionalna je
disperznosti tla, tako najveću količinu
AC-IMPEL, vidi IMPEL t. higroskopske vode sadržavaju gline, a
najmanju pijesci. (D. Đ.)
acqui$ communautaire Europske
zajednice, term in kojim se opisuju sva
adsorpcijski kom pleksi u tlu, vidi
načela, ciljevi, zakoni, m eđunarodni kemijska svojstva tla. (D. Đ.)
ugovori i drugi sporazumi koje je do
govorila Europska zajednica. Acquis aerosol (engl. aerosole, njem. Aerosol),
com m unautaire sadržava direktive, disperzija čvrstih i tekućih čestica u
propise i odluke, usvojene na osnovi zraku, koje zbog vrlo male veličine,
različitih sporazuma, koji zajedno či relativno dugo ne sedimentiraju tj.
POJMOVNIK 179
lebde. Promjer čestica u aerosolu m a ferencije za okoliš i razvoj U jedinje

nja je od 10 j.im. (D. Đ.) nih naroda (U N C E D ) donesen u
Rio de Janeiru 1992., k ojije potpisalo
aerosol (grč. aer — zrak + lat. solvere i prihvatilo 179 zemalja (m eđu njima
— rastaviti; engl. aerosol, njem. Aero i Hrvatska). D ok u m en t je temelj po
sol), sićušne kapljice ili krute čestice
litike trajno održivog razvoja T i gospo
veličine do jed n og mikrometra (10-6
darstva. Ističe se da se trajno održiv
m) koje se nalaze raspršene u atmosferi
razvoj m ože postići jed in o globalnom
t . Ponekad se aerosolom smatraju i
suradnjom, ustanovljeni su etički
veće čestice (do 100 mikrometara)
principi u ophođenju s prirodnim
koje se ne talože, nego ostaju u atm o
dobrima i pravednija raspodjela tih
sferi uslijed pojačanih turbulencija.
dobara izm eđu sirom ašnih i bogatih
U gornjim slojevima atmosfere aero
zemalja, današnjih i budućih genera
sol čine sitne m eteorske čestice koje
cija. Postavljene su konkretnije
u nju ulaze iz svemira, a u nižim di
sm jernice za redukciju izvjesnih dje
jelovim a to su mikroskopski sitni kri-
latnosti koje opterećuju globalni ok o
stalići soli, čestice prašine t i dima.
liš, potrebne prom jene u potrošnji,
A erosol je važan u m nogim atmosfer
demografskoj dinam ici, razvoju ljud
skim procesim a, u prvom redu u on i
skih naselja, zdravlja, integraciji oko
ma u kojima čestice aerosola služe
liša i razvoju, u političldm odlukama,
kao jezgre kondenzacije i kristalizaci
sm jernice za zaštita mora i oceana,
je, te u različitim kemijskim reakcija
zaštitu pitke vode, m enadžm ent ot
ma koje se odvijaju u atmosferi. (I. T.)
rovnih kemikalija i za zaštitu atm o
afotička zona (grč. a — bez + fotos sfere. Slijedeći naputke A gende 21,
— svjetlo; engl. aphotic zone; njem. m noge države i regije donose sličan
aphotische Zone), prostor u morim a, dokum ent na lokalnoj razini (tzv. Lo
oceanima i kopnenim stajačicama ko kalna agenda 21). (D. Đ.)
ji je neosvijetljen i u kojem zbog n e
dostatka svjetla nije m oguć proces fo agrobiologija (engl. agrobiology, njem.
tosinteze T, pa je to ujedno i nepro Agrarbiologie), znanstvena poddiscipli-
na koja prim jenjuje biološke zakoni-
duktivni ili trofolitički sloj t . Afotička
zona se nalazi ispod osvijetljene eufo-
tosti u poljodjelstvu, radi povećanja
poljoprivrednih prinosa. (D. Đ.)
tičke zone T i slabo osvijetljene disfo-
tičke zone T i proteže se do dna. O bič agroekoiogija (engl. agroecology, njem.
no se uzim a da afotička zona počinje Agrookologie), znanstvena poddiscipli-
na dubini od 200 metara u morima, a na koja istražuje ekološke T, uzro čn o -
u jezerim a ta je dubina znatno manja posljedične odnose organizama t na
zbog veće količine suspendiranih čes
poljoprivrednim površinama, prim je
tica i s tim u vezi smanjene prozirno
rice kretanje brojnosti populacija T
sti vode. A fotičku zonu karakterizira
štetnika, utjecaj abiotičkih čimbenika T
potpun mrak. (I. T.)
na prinos, optim alni sustavi meliora
Agenda 2 1 (engl. njem. Agenda 21), cije (odvodnjavanje t , navodnjavanje T)
povijesni, zaključni dokum ent K on i si. (D. Đ.)
agroekonom ija (engl. agroeconomy, njem. zličitom od onoga gdje je prije živio.
Agroivirtschajt), znanstvena poddiscipli- N ije nasljedno. (D.Đ.)
na, koja se bavi prim jenom ekonom
skih pravila na agrarnu proizvodnju ra aktivni mulj, masa m ikroorganizam a
di optimalne ekonomske iskoristivosti raspršenih u bioaeracijskom sprem
u proizvodnji. (D. Đ.) niku koji u aerobnim uvjetim a (aktiv
no dovođenje zraka ili kisika puhali
ag ro ke m ija (engl. agrochemistry, njem. ma za aeraciju bioaeracijskih sprem
Agrochemie), znanstvena poddisciplina nika uz dodatno miješanje) razgrađu
kojoj je cilj istražiti optim alnu prim ju organsku tvar. (D. Đ.)
je n u kem ijskih sredstava u poljopri
vrednoj proizvodnji (tzv. agrokemi- akum ulacija (engl. acummulation, njem.
kalija) u svrhu povećanja prinosa. P o Akkumiilation, Akkumulinmg, Anreiche-
dručja agrokem ije su zaštita bilja, is rtmg), 1. nakupljanje tvari (i/ili eleme
hrana bilja (umjetna gnojiva t ) i regu nata) u živim (organizmi t , hranidbeni
latori biljnog rasta. (D. Đ.) lanci T , bioakumulacija T ) i neživim (ge-
oakumulacija) dijelovima ekosustava.
agrokemškalije, vidi agrokemija. (D. Đ.)
Pojam najčešće opisuje nakupljanje
abem erobni (grč. a — negacija sufiksa štetnih tvari (npr. teški metali u tlu,
ispred kojeg stoji + hemerobni f ; pesticidi u hranidbenim lancima itd.),
njem . Ahemerobie) neizm ijenjeni, ne no također označauje neštetno, prirod
taknuti, iskonski, prirodni dijelovi no, metaboličko nakupljanje tvari ili
ekosustava T, koji funkcioniraju bez elemenata (npr. koncentracija ug-
direktnog antropogenog utjecaja f , pri Ijikovih spojeva u biomasi šuma, sum
mjerice; dijelovi prašum a; abisopela- por, fosfor i dušikovi spojevi koji se
gičko t , batiopelagičko T područje, po nakupljaju u biomasi planktona i si.). 2.
larni ekosustavi, prvobitne močvare i jezero nastalo presijecanjem prirodnog
dr. Pojam je više teoretski je r niti je vodotoka, primjerice izgradnjom brane
dan ekosustav nije bez tragova indi za hidroelektranu. (D. Đ.)
rektnog antropogenog t djelovanja
a k u stik a (engl. acoustics, njem . Aku-
(prim jerice; bioakumulirani t tragovi
stik), znanost o zvuku. Prem a objektu
D D T - a T u polarnim organizm im a,
proučavanja dijeli se na slušnu, teh
otapanje polarnih kapa uslijed ozonske
ničku, građevinsku akustiku, elektro-
rupe T, oštećenje bubrega bioakum u-
akustiku, hidroakustiku, biološku
lacijom kadmija u pelagičkih ptica,
akustiku, m edicinsku akustiku, sluš
ksenoestrogenski i ksenoandrogeni
nu, glazbenu i prostornu akustiku. S
učinci itd.) (D. Đ.)
obzirom na buku t kao jed an od važ
a k a ric id i (engl. acaricides, njem . Akari- nijih čim benika u zagađenju okoliša,
zide), otrovne tvari nam ijenjene suz zakonitosti akustike kao znanosti bi
bijanju populacija grinja. (D. Đ.) tan su dio antropološke ekologije i
zaštite okoliša. (D. Đ.)
ak lim a tiza c ija prilagodba organizma
klim i i geografskom podneblju, ra akutna toksičnost, vidi toksičnost. (D. Đ.)
POJMOVNIK 181
akvakultura (lat. aqua — voda + cultus t , koja proučava ekologiju tekućica i

— obrađivati zemlju; engl. aqimcultti- stajaćica. N a akvatičke ekosustave
re; njem. Aquakultiir, Geimsserkultur), znatno utječe stanje vode zbog čega
uzgoj vodenih organizama, u prvom se u akvatičkoj ekologiji velika pozor
redu riba, školjkaša i rakova u komer nost poklanja kem ijskim i fizikalnim
cijalne, znanstvene i rekreacijske svr svojstvima ekosustava, poput gibanja
he. O sim njih, u svijetu se još uzga vode i njezina kem ijskog sastava. (I.
jaju alge i više vodeno bilje, žabe, pu T.)
ževi i glavonošci. Akvakultura se u
današnje vrijeme provodi u prvom albedo (lat. albedo -— bjelina; engl. al
redu u svrhu proizvodnje ljudske bedo', njem. Albedo), omjer energije
hrane, za potrebe različitih industrija, zračenja koja se odbila od neke po
za povećanje prirodnih zaliha umjet vršine i upadnog zračenja na istu po
nim poribljavanjem, proizvodnju ri vršinu. U običajeno je da se iskazuje
be i mamaca za komercijalni i špor kao postotak (%). (I. T.)
tski ribolov, proizvodnju ukrasnih ri aldrin (engl. aldrin, njem. Aldrin), klori-
ba i drugo. Akvakultura se provodi u
rani ugljikovodik, T ciklodienski sinte
prirodnim stajačicama i tekućicatna T
tički insekticid T. Upotrebljava se za
ili u za to sagrađenim ribnjacima, ba
zaštitu bilja od kukaca koji obitavaju
zenima i slično. Poseban oblik akva-
u tlu. Pripada u skupinu visoko tok
kulture je marikultnra T, uzgoj mor sičnih kloriranih ugljikovodika. U tlu
skih riba i drugih morskih organiza i organizmu se biodegradacijom ra
ma. Iako kao ljudska djelatnost posto
spada do dieldrina, koji ima sposob
ji još od antičkih vremena, akvakul
nost bioakumulacije t i koji se akumu
tura dobiva komercijalnu važnost tek
lira u organima toplokrvnih kralješ
u nedavno vrijeme. N a porast važno
njaka (mozak, jetra, slezena, guštera
sti akvakulture utjecali su brojni čim
ča, bubrezi i m asno tkivo, potencijal
benici, uključujući rast svjetskog sta
no i u majčinu mlijeku). Otrovan za
novništva, promjene u prehrambe
ribe, šteti pticama. Kronična izlože
nim navikama, napredak akvakultur-
nost (ekspozicija T) nižim dozama u z
ne tehnologije i činjenica da su pri
rokuje oštećenje jetre. (D. Đ.)
rodne rezerve ograničene i nedovo
ljne za zadovoljavanje rastuće potraž aielopatija (grč. alleIon — naizm jeni
nje. (I. T.) čan + pđtlios — nesreća, zlo, trpljenje;
engl. allelopathy\ njem. Allelopathie),
akvatička ekologija (lat. aqua — v o pojava kad jedan organizam T izlučuje
da + oikos — kuća, dom 4- logos — kemikalije koje inhibiraju rast, razvoj
riječ, govor; engl. aquatic ecology; i sazrijevanje drugog organizma i tako
njem. aquatische Okologie), grana ekolo ga onem ogućuje u kompeticiji T za p o
gije T; bavi se akvatičkim ekosustavima tencijalno ograničen resurs (minerali,
t , tj. istražuje životne zajednice (bio- voda, hranjive tvari). Tvari koje se iz
cenoze t ) u vodenom okolišu, pa po lučuju najčešće su alkaloidi, terpenoi-
definiciji pripada u sinekologijii f . D i di i fenoli. Primjer alelopatije je crni
jeli se na ekologiju mora t i timnologiju orah (Juglans nigra) koji izlučuje spoj
juglon što uništava zeljaste biljke koje species; njem. allochthone Art), vrsta T
rastu u blizini njegova korijena. Ale- unesena u određeno stanište T u ko
lopatija se susreće i u drugih organi jem dotad nije obitavala. Suprotno su
zama, ne samo biljaka. Ako jedan m i autohtone vrste t koje izvorno potječu
kroorganizam sprječava razvoj dru iz staništa na kojem obitavaju. (I. T.)
gog tako da proizvodi određene ke
mikalije (antibiotike), govori se o an- aluvijalne tlo (engl. alnvial soil, njem.
tibiozi t . (I. T.) Auenboden), fluvijalno tlo, fluvisol.
Tip nerazvijenih hidromorfnih tala,
alergija (engl. allergy, njem. Allergie), recentni riječni, jezerski i morski na
im unološka preosjetljivost, im uno nosi sa slojevima. Procesi pedogeneze t
loška reakcija protiv stranih antigena slabo su izraženi zbog male starosti
pri kojoj dolazi i do oštećenja vlastitih nanosa ili stoga jer sedimentacija pre
tkiva. (D. Đ.) vladava pedogenezu. U nas se javljaju
alfa-m ezosaprobn© (grč. mesos — uz velike rijeke Dunav, Savu, N eret
srednji + sapros — truo), prema Kol- vu i u poljima koja su poplavljena re
kvvitz-M arssonovu sustavu saprobno- centno ili u nedavnoj prošlosti Gac
ko, Sinjsko, Imotsko polje itd. Pri
sti T, voda koja je jako opterećena or
rodna vegetacija su šum e vrbe i topo
ganskom tvari. Voda je veći dio godi
le. (D. Đ.)
ne zamućena, sadržaj kisika je oko 2
mg/1, životne zajednice su osiroma am onijak (engl. ainmonia, njem. A m -
šene vrstama, a gustoća jedinki je ve inoniiim), (N H 4 ) otrovan, teško zapa
lika. U ovu kategoriju pripadaju po ljiv plin, spoj vodika i dušika. U v o
dručja recipijenta nizvodno od nase denim otopinama djeluje kao lužina.
lja, izrazito produktivni ribnjaci i si.
Jedan je od polutanata t atmosfere t .
(I. T.) Izlučuju ga am oniotelične životinje
algicidi, otrovne tvari namijenjene kao tvar kojim iz organizma izbacuju
suzbijanju populacija alga. (D. Đ.) višak dušika nastao razgradnjom du
šikom bogatih spojeva (npr. protei
aiohton (grč. allos — drugi + chtlion — na). (D.Đ.)
zemlja; engl. i njem. allochthon), ino
zemni; strani; koji potječe izvan pro anaerobno čišćen je otpadnih voda,
matranog ekološkog sustava. O dnosi anaerobna digestija. Proces uklanja
se na materijal koji ne potječe s mjesta nja i/ili smanjivanja količine otpadnih
na kojem se nalazi, nego je na neki tvari (poglavito organskih) koji se od
način premješten s drugog, obično vija u zatvorenim spremnicima (tzv.
udaljenog mjesta. N pr. biljni materi tankovima) bez pristupa zraka (odno
jal (lišće, grane i si.) u sedim entu je sno kisika), uz istodobno odvijanje
zera koji je na određen način u jezero procesa kiselog i metanskog vrenja.
donesen izvana. Suprotno je autohton Povišenjem temperature i mješanjem
t . (I. T.) sadržaja m oguće je ubrzati biološke
procese. Konačni je proizvod m etan
alohtona vrsta (grč. allos — drugi + skog vrenja metan (koji se m ože upo
chtlion — zemlja; engl. allochthonous trijebiti kao gorivo) i gnjili talog
POJMOVNIK 183
(mulj) u sprem nicim a, koji se nakon anticiklona (grč. auti — protu + ky-
dodatne obrade (inaktivacije, stabili klod — savijam, vrtložim ; engl. anti-
zacije, detoksifikacije, dehidracije i cycIone; njem. Antizyklou), područje
si.) m ože upotrijebiti kao gnojivo. (D. visokoga tlaka zraka u kojem se opaža
Đ.) divergentno strujanje zraka od središ
ta prema periferiji. A nticiklone d ono
anem ohorija (grč. anemos — vjetar + se m irno, lijepo vrijeme bez oblaka.
hora — prostor, zemlja; engl. aneino- (I. T.)
chotj; njem. Aneniochorie), rasprostra-
njivanje biljaka i životinja uz pom oć antropogena vegetacija (grč. anthrč-
vjetra. Tako se šire biljke poput ma pos — čovjek + genesis — postanak +
hovina i papratnjača, koje imaju sitne vegetacija T), sekundarna vegetacija,
spore, ili one čije su sjem enke lagane, vegetacijski pokrivač, neposredno ili
posredno uvjetovan ili utjecan ljud
a ponekad imaju i pom oćne strukture
skom djelatnošću. Vidi vegetacija T. (D.
za što dulje održavanje u zraku, npr.
Đ .)
jasen, javor, lipa, bor, maslačak i dru
ge. A nem ohorno se šire razne jed n o-
antropogeni ekosustav (grč. inthropos
stanične životinje (npr. trepetljikaši i
— čovjek + genesis — postanak + eko
kolnjaci u začahurenom stanju),
sustav T), ekosustav T koji je nastao usli
m nogi kukci, a ponekad i ptice. (I. T.)
jed ljudskih aktivnosti. N jegovo održa
nje ovisi o stalnom djelovanju i kontro
antibiotici (engl. antibiotics, njem. Anti-
li čo^eka nad većinom okolišnih čim
biotiktj), tvari biološkog podrijetla, ko
benika koji determiniraju takav sustav
je sintetiziraju i u okolinu izlučuju,
(primjerice agrarne monokulture, agrarni
različiti organizm i u sklopu svog nor
ekosustavi t , polihamerobni t i metahaine-
m alnog m etabolizm a, a u određenim
robni T ekosustavi t). Prema razini iz-
koncentracijama štete rastu i razvoju
mjenjenosti razlikujemo euhemerobni T,
drugih organizama. U užem smislu,
metahenierobni T i polihemerobni ’t ekosu
tvari koje ometaju rast i razvoj mikro
stav. Nastanjuju ga m eđu ostalima i si-
organizama (bakteriostati, fungistati
nantropni t i eusinantropni organizmi t .
itd.). Važni u suzbijanju bolesti. (D.
(D.Đ.)
Đ.)
antropohorija (grč. inthropos — čov
antibioza (grč. auti —■protiv + bios —
jek + hora — prostor, zemlja; engl.
život; engl. antibiosis; njem. Antibiose),
anthropochoiy, njem. Anthropochorie),
oblik alelopatije T; sprječavanje razvit
širenje biljaka i životinja uz p om oć
ka jed n o g mikroorganizma djelova čovjeka. Č ovjek je svjesno ili nesvje
njem drugog koji proizvodi antibioti sno rasprostranio m noge biljne i ži
ke. Klasičan primjer je penicilin, an votinjske vrste u područja u koje one
tibiotik kojeg proizvode neke vrste prirodno ne bi m ogle stići. Svjesno
plijesni roda PeniciUhim kako bi inhi- raznosi vrste koje su m u od koristi, a
birale rast bakterija i onem ogućile ih pritom slučajno raznese i neke neže
u kompeticiji T. (I. T.) ljene vrste, kako biljne tako i životi
njske. Vrste koje čovjek nesvjesno osnova benzolski prsten. Toj skupini
raznosi njegovi su tzv. pratioci: žoha pripadaju primjerice anilin, toluol,
ri, buhe, grinje, uši, krumpirova zla fenol, benzipiren. Jedan dio ovih spo
tica, sm eđi štakor i drugi. (I. T.) jeva jaki su kancerogeni. (D. Đ.)
arb o retu m — nasad raznovrsnog dr asim ilacija (lat. assimilare — izjedna
veća i grmlja, a služi u znanstvene i čiti; engl. assimilatiotv, njem. Assimila-
dekorativne svrhe. U Hrvatskoj O p e tion), unošenje nutrijenata iz okoline u
ka, Trsteno. (D.Đ.) organizam i njihovo ugrađivanje u
organske strukture. Pod tim se u pr
areal (lat. area — površina; engl. area; vom redu podrazumijeva vezivanje
njem. Verbreitungsgebiet), površina na ugljika u ugljikohidrate procesom jo-
kojoj je rasprostranjena neka vrsta ili tosinteze f koja se odvija u zelenim
druga sistematska kategorija. Vrste s biljkama i cijanobakterijama. Biljni
vrlo velikim arealom nazivaju se koz pigm ent koji om ogućuje asimilaciju
mopolitima t , a vrste s malim arealom ugljika i proces fotosinteze jest kloro-
endemima T. O blik areala m ože biti ftl t. (i. T.)
cjelovit (kontinuiran) i raskidan (dr
sjunktan). O cjelovitom arealu govori asocijacija (lat. associatio — udruživa
se kad je udaljenost izm eđu pojedinih nje, pridruženje, društvo; engl. asso-
naselja takva da om ogućuje raspros- ciation, njem. Assoziation), u neurofi
tranjivanje prirodnim putem od jed ziologiji i etologiji t, pojam označuje
n og do drugog naselja, a o raskida naučenu vezu izm eđu određenog do
n om kad su pojedina naselja toliko gađaja i/ili doživljaja i živčanog (neu-
udaljena da rasprostranjivanje prirod ralnog) podražaja s kojim je povezan.
nim sredstvima nije m oguće. Ako po U botanici t , prema školi Z u rich -
stoji jedan veći areal i nekoliko ma M ontpellier, osnovna jedinica u si-
njih dijelova, tada se govori o glav stematiđ_/ifoc«/02M t . U jed nu asoci
nom arealu i eksklavama. (I. T.) jaciju ubrajamo sve sastojine s pri
bližno istim sastavom vrsta T koje za
arheoflti (grč. archaos — prastar, dre htijevaju i slične uvjete. Asocijacija se
van + fytdn — biljka, raslina; engl. sastoji od karakterističnih vrsta T i stal
archaeophytes\ njem. Archaophyten), bi no prisutnih vrsta (engl. constat species,
ljne vrste koje je u neki prostor unio high-presence species) koje joj daju ko
čovjek, namjerno ili slučajno, u pret herentnu strukturu. Imena asocijacija
povijesno doba i daljoj prošlosti (do najčešće su izvedena od im ena nekog
otkrića Amerike). N pr. pšenica je ar- karakterističnog roda t u sastojini ko
heofit koji je na područje Europe do jem se dodaje sufiks — etum (pr. Fa-
nesen iz Azije, oko 3000 g. prije Kri gus sylvatica — Fagetum sylvaticae). (D.
sta. U sporedi neofit t . (I. T.) Đ.)
arom atski ugljikovodici (engl. aro- astm a (engl. asthma, njem. Asthma),
matic hydrocarbons, njem. Aromatische bronhalna astma, bolest pluća koju
Kohlemvasserstofe), skupina ugljikovo- obilježava preosjetljivost dišnih puto
dikovih spojeva, čija je molekularna va i njihovo suženje a rezultira napa
POJMOVNIK 185
dom otežanog disanja s gušenjem. teže se stratosfera. Konvekcijska giba

M ože biti posljedica alergijske reakci nja su ovdje slaba, a prevladavaju ho
je. Kardijalna astma, napadaj oteža rizontalna gibanja atmosfere. U stra
nog disanja uslijed nakupljanja veće tosferi s povećanjem visine raste i
količine krvi u plućnom optoku. (D. temperatura (inverzija f ) . Otprilike
Đ.) na sredini ovog sloja nalazi se sloj naj
veće gustoće ozona (ozonosfera T).
atmosfera (grč. atmos — para, dah +
Ozonska ovojnica t štiti živa bića na
sphairz — lopta, kugla; engl. atmos-
Zem lji od štetnog djelovanja kratko-
phere; njem. Atmosphdre), plinovita
valnog, ultraljubičastog Sunčeva zra
ovojnica koja obavija Zem lju. Drugi
čenja (radijacija Sunca T). N a visini od
planeti Sunčeva sustava također im a
oko 50 km nalazi se relativno topla
ju atmosferu. Atmosfera koja okru
stratopauza, iznad koje se prostire me-
žuje Z em lju je smjesa plinova koju
zosfera. U m ezosferi temperatura opet
nazivamo zrakom. Sastoji se od du
počinje padati s visinom , sve do -
šika (volum ni udio 79%), kisika
85°C , koliko iznosi u mezopauzi T ko
(21%), ugljikova dioksida (0,03%),
ja se nalazi na visini od 80 do 90 ki
vođene pare, argona i drugih plinova
lometara. Tada slijedi porast tem pe
u tragovima. Sastav atmosfere uglav
rature u sloju koji se naziva termosfe-
n om je konstantan do visine od oko
rom, a seže do približno 800 lan visi
100 kilometara. N jezina se gustoća s
ne. Temperatura se u termosferi da
povećanjem visine smanjuje, ali od
nju penje i do 2000°C , a noću iznosi
nos pojedinih sastavnica atmosfere
oko 1000°C. U gornjim dijelovima
ostaje više-m anje isti. O sim gustoće,
m ezosfere i čitavoj termosferi pod
s povećanjem visine mijenjaju se tlak
djelovanjem Sunčeva zračenja ultra
i temperatura zraka. Prema tempera
ljubičastog dijela spektra nastaju foto-
turi, atmosfera se dijeli na četiri glav
kemijske reakcije i ionizacija plinova,
na sloja: troposferu, stratosferu, mezosfem
uslijed čega je tu prisutan povećan
i tennosfem. Većina atmosfere koncen
broj čestica s nabojem (iona). Zato se
trirana je u troposferi koja se proteže od
ti dijelovi atmosfere nazivaju jo š i io-
površine Z em lje do visine od 15 ki
nosferom. U najvišim slojevima atmo
lometara. T u nastaju uzlazne ili kon-
sfera se postupno gubi, jer m olekule
vekcijske zračne struje, kao i spušta
zraka »bježe« u međuplanetarni pro
nje zraka ili supsidencija. Konvekci-
stor. T o se područje naziva egzosferom.
jo m se održava vertikalni temperatur
Približna gornja granica atmosfere
ni gradijent (pad temperature s pove
nalazi se na visini većoj od 1000 kilo
ćanjem visine) od oko 6°C po kilo
metara, gdje više nema ni gustoće ni
m etru u troposferi. Troposfera je sloj
tlaka zraka. (I. T.)
u kojem se nalazi gotovo sva atm o
sferska vodena para i u kojem se d o autekologija (grč. autos — sam + oikos
gađa vrijeme T. N a gornjoj granici tro- — kuća, dom 4- logos — riječ, govor;
posfere, koja se naziva tropopauza, engl. autecology\ njem. Autokologie),
temperatura pada na oko - 6 0 °C. Iz naziv jo š i idioekologija (grč. idios —
nad nje, do visine od oko 50 lan, pro svoj, vlastiti). Ekologija pojedinih or
ganizama. Bavi se odnosim a jedinke autotrofni (grč. autos — sam + trophos

ili jed ne vrste s njezinim živim i ne — hraniti se; engl. autotroph), organi
živim okolišem . Obuhvaća ekologiju zam 1" koji sam m ože sintetizirati sve
ponašanja i ekofiziologiju, a poneki organske kom ponente iz anorgan
znanstvenici joj pridružuju i popula skih, primjerice biljke s Idorofilom
cijsku ekologiju. U nastojanju da ob
koje energiju t za taj proces dobivaju
jasni potrebe i ponašanje organizma
od Sunca. Kemoautotrofi t također sa
ili vrste, autekologija istražuje u labo
m i stvaraju organsku kom ponentu iz
ratoriju i na terenu učinak mjerljivih
varijabli kao što su svjetlost, tempera anorganske ali energiju dobivaju ok
tura, vlažnost, hranjive tvari i slično, sidacijom anorganskih kemijskih
za što su joj od koristi m noge tehnike spojeva. Izvor ugljika im je ugljikov
posuđene od kemije, fizike i fiziolo dioksid (C O 2). Suprotnost, lietero-
gije. U sporedi sinekologija T. (I. T.) trof f . (D. Đ.)
autohton (grč. autos — sam + chtlion avicidi (engl. avicides, njem. Avizide),
— zemlja; engl. autochthon; njem. au- otrovne tvari namijenjene suzbijanju
tochthon), samonikao; starosjedilački; populacija ptica. (D. Đ.)
koji potječe iz promatranog ekološ
kog sustava. O dnosi se na materijal azonalna zajednica (lat. a — negacija
koji izvorno potječe s mjesta na ko pojma ispred kojeg stoji + lat. zona
jem se nalazi. N pr. biljni materijal — područje, engl. azonal community,
treset potječe od mahovina roda
njem. azonale Gesellschaft), biljna za
Sphagnum (mahovine tresetari) koje
jednica koja nije uvjetovana općim
se nalaze na m očvarnim mjestima
klimatskim čimbenicima T, stoga se po
gdje tvore velike pokrivače. O ne u
javljuje pod različitim Idimatskim uv
površinskom sloju rastu iz godine u
godinu, a dublji slojevi odum iru i jetim a. T o su primjerice one biljne za
prelaze u treset. Materijal je dakle na jednice t koje nalazimo na staništima t
stao na istom području na kojemu su s ekološki ekstremnim uvjetima u ne
m ahovine rasle. Suprotno je alohton koliko zonalnih pojasa T , radi sličnih
t . (I. T.) mikroklimatskih i/ili fizikalnih t i ke
mijskih čimbenika T mikrostaništa, koji
autohtona vrsta (grč. autos — sam +
se razlikuju od makroklimatskih uv
chthdn — zemlja; engl. autochthonous
jeta većeg područja. Primjerice biljke
species; njem. autoclithone Art), vrsta T
koja izvorno potječe iz staništa na ko pukotina stijena, točila, cretova i si. Ili
jem obitava. Suprotno su alohtone vrste zajednice čiji opstanak ne uvjetuju
T koje su u dano stanište donesene iz opći klimatski uvjeti staništa nego sa
nekog drugog staništa. (I. T.) m o jedan čimbenik poput npr. viso
kih podzem nih voda i sezonskih po
plava koje om ogućuju opstanak za
jednice hrasta lužnjaka i žutilovke
( Genisto elatae-Quercetmn roboris, u ni
zinskim dijelovima Hrvatske). (D. Đ.)
baktericidi (engl. bactericidcs, njem. je prisutan sumprovodik, pa u takvim
Bakterizide), otrovne tsari namijenje uvjetima m ogu živjeti i nalaze se sa
ne suzbijanju populacija T bakterija. m o bakterije. (I. T.)
(D. Đ.)
batijal (grč. bathus — dubok; engl. ba-
b ak terio fag (bacteria — bakterija ođ thyal zone; njem. Bathjal), životno p o
grč — bacteria — palica, batina + grč. dručje dubokom orskog dna koje se
— jedem ; engl. bacterioplmg, njem.
ja g o
proteže od 200 do 3000 m dubine.
Bacteriofage) , skupina virusa koji infi
D rugim riječima, batijal se prostire
cira izričito bakterijske stanice kako
ispod litorala i podudara se s pod
bi se u njim a razmnožio. (D. Đ.)
ručjem kontinentskog slaza (vidi pro
bakterioplankton (grč. bakteria — ba storna raščlamba mora i oceana t ) . Sva
tina, palica + planktčs — skitnica; dubokomorska područja ispod 200 m
engl. bacterial plankton; njem. Bakte- dubine su neosvijetljena, biljnih or
rienplankton), bakterije koje žive u zo ganizama nema, pa njihove životne
ni slobodne vode po definiciji se zajednice čine konzum enti i redu-
ubrajaju u plankton T, no kako je za centi koji ©vise o donosu organske
njihovo uzrokovanje i identifikaciju tvari iz plićih područja. D n o batijala
potrebna posebna tehnika, uobičaje prekriveno je finim sedim entom
no je da se razmatraju odvojeno kao (mulj i blato), podrijetla uglavnom
bakterioplankton. T i su organizmi v eo
od donosa sitnih čestica s kopna (te-
ma važni za pretvorbu mrtve organ
rigeni m ulj). Biocenoze su jednolične
ske tvari u anorganske nutrijente ko
jer osim pridnenih struja vode nema
jim a se koriste biljke. N ek i od tih
znatnijeg utjecaja drugih ekoloških
slatkovodnih i m orskih organizama
vežu m olekularni dušik i stvaraju du čimbenika. Ovdje prevladavaju spuž
šikove spojeve potrebne za rast fito- ve, dubinski koralji, zmijače, stapčari
planktona. Poseban slučaj postoji u itd. Broj vrsta opada s dubinom .
C rnom m oru, gdje na dubini ispod Ispod batijala, na dubini većoj od
130 do 180 metara nema kisika, nego 3000 m, prostire se abisal T. (I. T.)
batipelagijal (grč. bathns — dubok + prostorna raščlamba mora i oceana T, pro

pelagos — more), batipelagička zona. storna raščlamba jezera t). (I. T.)
Vidi pelagijal 1\ (I. T.)
benzipiren (engl, benzpyren, njem.
bental (grč. bentlios — dubina; engl. Benzpjren), policiklički aromatski ug
benthnl; njem. Bentlial), životni pro ljikovodik. Nastaje spaljivanjem or
stor dna. U jezerima se dijeli na tri ganskih tvari. Jaki kancerogen. Nalazi
zone: litoral t", sublitoral T i profundal T. se u ispušnim plinovima, dim u ciga
U morim a obuhvaća sva dna od linije rete i si. (D. Đ.)
obale do najvećih oceanskih dubina i
benzol (eng. benzol, njem. Benzol), bez
dijeli se na litoral T, batijal t , abisal T i bojni spoj, zapaljiva tekućina karakte
liadal t . Dva su osnovna oblika dna: rističnog aromatskog mirisa. U svije
čvrsto (stijene, kamenje) i pom ično tu se proizvede 15 milijuna tona. D o
(šljunak, pijesak, mulj). Životne za daje se kao primjesa benzinu. Akutno
jednice bentala zajedničkim se im e otrovanje karakteriziraju glavobolja,
nom zovu bentos T. Vidi prostorna raš nesvjestica, nepravilan rad srca i na
člamba mora i oceana T, prostorna raš poslijetku smrt. Kronična izloženost
člamba jezera I'. (I. T.) (ekspozicija) uzrokuje leukemiju.
Kancerogen. Prodire kroz kožu. (D.
bentos (grč. bentlios — dubina; engl. Đ.)
bentlios; njem. Bentlios), životne zajed
nice dna akvatičkih ekosustava T. Ben
beta-mezosaprobno (grč. mesos —•
srednji + sapros — truo), prema Kol-
tos obuhvaća sve organizme koji život
kwitz-M arssonovu sustavu saprob-
provode u dodiru sa dnom , bilo da su
nosti T, voda koja sadržava umjerenu
pričvršćeni za dno (sesilni organiz
količinu organske tvari. Sadržaj kisika
m i), bilo da se po njemu kreću (se-
rijetko pada ispod 6 mg/1, vodu po
dentarne i vagilne životinje) ili da se
vrem eno zamućuju alge, sadržaj hra
u njega ukopavaju. Bentos se dijeli na
njivih tvari je viši nego u oligosaprob-
fitobentos T (biljke) i zoobentos T (ži
nim t vodama, životne zajednice su
votinje), a prema veličini na makro-
raznovrsne a gustoća jedinki umjere
bentos, vidljiv golim okom , i mikroben-
na. U ovu kategoriju spadaju gornji i
tos, kojeg čine organizmi vidljivi m i
srednji tokovi rijeka, produktivnije
kroskopom. M nogi organizmi koji su stajaćice, slabo produktivni ribnjaci i
u odraslom stadiju bentoski imaju si. (I. T.)
planktonske ličinke (plankton t ) .
Bentoski organizmi imaju važan uči bezolovni benzin, vidi olovni tetraetil i
nak na kemijska i fizikalna svojstva olovo. (D. Đ.)
dna, kao što su veličina supstrata, po-
biljna hraniva, vidi kemijska svojstva tla.
roznost, sadržaj kisika i si. Bentosko
(D. Đ.)
životno područje (bental t ) s obzirom
na dubinu podijeljeno je na niz stepe biljna zajednica (engl. plant comnmni-
nica ili etaža, kako u morima, tako i ty, njem. Pjlanzengesellschaft, Pjlanzen-
u slatkovodnim ekosustavima (vidi gemeinschaft), asocijacija T , fitocenoza 1\
POJMOVNIK 189
Spontano nastala, prirodnim čim be m i s vrha hranidbenog niza na taj na
nicim a i/ili ljudskim djelatnostima čin akumuliraju i do nekoliko tisuća
utjecana biljna sastojina na određe puta veće količine određenih tvari
n om staništu T tj. osnovna građevna nego oni s početka hranidbenog niza,
jedinica biljnog pokrova nekog po (biomagnifikacija). Tvari koje se na
dručja. O na je često i glavna osobina kupljaju m ogu biti različiti polutanti T,
nekog područja, primjerice listopad agrokemikalije, ksenobiotici T, ali i tva
na ili crnogorična šuma, livada, cre ri koje su u optim alnim koncentraci
tovi i dr. U općem sm islu, pojam jama dio norm alnih građevnih struk
označava i skup slično građenih bi tura, fizioloških procesa i m etabolič
ljnih sastojina koje nastanjuju slična kih putova u organizmu, no obzirom
staništa, imaju sličan floristički sastav na nakupljeni suvišak više ne djeluju
ili je raspored vrsta (distribucija) ustaljenim m ehanizm im a već uzro
unutar nje najčešće jednolika (homo- kuju patološka starija. Nakupljanje
genitet T) i prepoznatljiva na osnovu tvari u biološkim sustavima, primje
značajnih karakterističnih vrsta T. Broj rice toksičnih kemikalija u različitim
nost jedinki i biomasa t takvih vrsta je tkivima živih organizama (nakuplja
relativno velika. Pojavnost vrsta unu nje m etil-žive u ribama) ili u hranid
tar pojedine sastojine svojstvena je za benom tancu t i si. Vidi akumulacijat .
tu sastojinu odnosno u drugim i/ili (D. Đ.)
susjednim sastojinama ih ima manje
ili ih uopće nema. Sastav vrsta ovisi o
biocenoza (grč. bios — život + lat. co-
enosis prema grč. choinos •— zajednički;
tom e da se vrste zadovoljavaju
zajednica, engl. biocoenosis, njem. Le-
sličnim potrebama i takve uvjete na
bensgemeinschajt), živući dio biogeoceno-
laze na istom staništu (komenzali) na
ze t koju čine zoocetioza tfitocenoza T
kojem onda stvore biljnu zajednicu.
i mikrobiocenoza koji žive na određe
(D. Đ.)
nom staništu t i/ili području s pripa
bioakum uiaeija (bio — koji se odnosi dajućim okolišnim značajkama. T o je
na živo od grč. bios— život + lat. acu- biotička kom ponenta ekosustava t . (D.
mulare — nakupljati; engl. bioaccumu- Đ.)
lation, njem. Bioakkmmilation), proces
biocidi (engl. biocide, njem. Biozide),
nakupljanja i uskladištenja neke od
tvari nam jenjene uništavanju različi
ređene tvari iz okoliša T u živim susta
tih životnih oblika, npr. pesticidi, an
vima. N ajčešće se pod tim e m isli na
tibiotici, bojni otrovi, sredstva za za
patološko nakupljanje tvari u suvišku
štitu bilja i si. (D. Đ.)
u stanici, određenom ciljnom orga
nu, organskom sustavu ili organizmu biodisk, uređaj za pročišćavanje otpad
T. M eđutim , s obzirom na to da svi nih voda s okruglim pločama (disko
organizmi koji žive u određenom vima) nanizanim na vodoravnu oso
ekosustavu t sudjeluju u hranidbenim vinu i uronjenima do polovine prom
nizovima T, bioakumulirane tvari u jera u sprem nik s otpadnom vodom .
njihovim tijelima akumuliraju se i Opna od mikroorganizama (biofdm T)
unutar hranidbenih nizova. O rganiz nalazi se na površini diskova koji se
lagano okreću kako bi cijela njihova na bioindikatore tj. bioindikatorske

površina bila dobro aerirana. (D. Đ.) vrste, odnosno na biokemijska, m or
fološka i fiziološka svojstva organiza
biodiverzitet, vidi biološka raznolikost T.
ma, na osobine populacije (gustoća,
bioelementi, vidi kemijska svojstva dobna struktura, natalitet, mortalitet,
tla. (D. Đ.) fekunditet i si.), na sinekološke para
metre biocenoza i na funkcionalne
biofilm , opna, vrlo tanak sloj, nakupina osobine ekosustava (ekoindikacija).
mikroorganizama i produkata njiho (D. Đ.)
va metabolizma presvučen, pričvrš
ćen, obavijen preko krute podloge. (grč. bios — život + lat.
b io in d ika to ri
(D. Đ.) indicare — otkriti, pokazati; engl. bio-
indicators; njem. Bioindikatoren), orga
biogeocerroza, vidi ekosustav. (D. đ.) nizm i koji su prikladni za dokazivanje
biogeokemijski ciklusi, vidi kruže- prisutnosti i djelovanja neke štetne
nje tvari. (D. Đ.) tvari u okolišu. Bioindikatori su
osjetljiviji na štetne tvari od drugih
b io h o r (grč. bios — život + ehora — organizama, pa prije njih upozoravaju
zemlja, kraj; engl. bioehore; njem. Bio- na njihovu prisutnost. N a primjer,
ehore), općeniti naziv za životni pro najbolji indikatori onečišćenja grad
stor neke biocenoze T, tj. biljne i/ili skog zraka su lišajevi: u zoni onečiš
životinjske životne zajednice. Otpri ćenja ih uopće nema, u zoni u kojoj
like odgovara značenju pojma biotop se onečišćenje još osjeća pojavljuju se
T. O dnosi se i na velike životne pro otporni lišajevi, a u zoni bez one
store na Zem lji (biomi t ) , tj. na sku čišćenja raste normalna lišajska flora.
pinu sličnih biotopa t u kojima vlada (I. T.)
ju karakteristični ekološki uvjeti, prije
bioinform atika, istraživanje genetič
svega slična klima i slična vegetacija.
kih i drugih bioloških informacija uz
N a kopnu to je dakle prostor koji se
upotrebu kompjuterske tehnologije i
odlikuje određenim tipom vegetacije.
statističkih metoda. (D. Đ.)
U m oru to su litoral T, batijal T, abisal
t , liadal T, pelagijal T. U vodama na b ioklim atski zakon, vidi fenologija.
kopnu to su tekućice T i stajaćice. Ter (D. Đ.)
m in upotrebljava Raunkiaer kako bi
biologija (grč. bios — život + logos —
opisao precizne biološke granice iz
riječ, govor; engl. biology; njem. Biolo-
m eđu glavnih, klimatski determinira
gie), znanost o životu. Predm et istra
nih biljnih regija kao i njihovu pod
živanja biologije su živa bića ili orga
jelu na osnovi životnih oblika (prema
nizm i. Proučava svojstva i povijesni
udjelu faneroftta t , hamefita T itd.). (I.
razvoj živih bića, pojave i zakone za
T.)
jedničke čitavome organskom (ži
b ioin dikacija (engl. bioindication, njem. vom ) svijetu i odnose živog i neživog
Bioindikation), pokazatelj biološkog svijeta. Početke biologije nalazimo
učinka ekoloških čimbenika (u užem kod Aristotela koji je opisao oko 500
sm islu antropogenih štetnih utjecaja) životinjskih vrsta, a nakon njega slije
POJMOVNIK 191
di dugo razdoblje stagnacije biološke nukleinske kiseline (DNA f i RNA

m isli koje je potrajalo sve do 16. sto t ) , proučava molekularna biologija. (I.
ljeća. N apretkom empirijskih znano- T.)
sti u razdoblju od 16. do 18. stoljeća,
biologijaje dobila znanstvene osnove. biolo ška cirk u la cija elem enata,
U 17. stoljeću, izum mikroskopa d o vidi kruženje tvari. (D . Đ .)
vodi do otkrića stanice i početka cito
biolo ška poljoprivreda (engl. biologi-
logije. U 18. stoljeću Carl Linne
cal agriculture, njem . Biologische Land-
(1707. — 1778.) opisuje i sistematizi
ivirtschaft), poljoprivredna proizvod
ra m noštvo biljnih i životinjskih vrsta
nja na prirodni način, kojoj je cilj
čim e ujedno osniva znanstvenu siste
upotreba manje količina štetnih i/ili
matiku vrsta. N ed u g o zatim Georges
otrovnih tvari u proizvodnji (izbjega
C uvier (1769. — 1832.) utemeljuje va se upotreba agrokemikalija i si.)
komparativnu anatomiju, a Charles nego u industrijskoj poljoprivredi i
Darvvin (1809. — 1882.) postavlja te stvaranje konačnog proizvoda sa što
oriju evolucije t . Početak 20. stoljeća manje zaostalih štetnih tvari i općeni
donosi još veći zamah i ubrzani raz to boljih bioloških kvaliteta. (D. Đ.)
voj bioloških znanosti. Veliko pod
ručje biologije dijeli se na niz poseb biološka procjena stupnja onečiš
nih znanosti, od kojih su ovdje nave ćenja, stupanj onečišćenja nekog v o
dene sam o neke. Biologija se u širem denog ekosustava određen na temelju
sm islu dijeli na botaniku, koja istra strukture njegove životne zajednice.
žuje biljke, zoologiju koja istražuje Pojedine vrste m ogu poslužiti kao in
životinje, i antropologiju, koja istra dikatori stupnja onečišćenja, pa se
žuje čovjeka. O d nos živih bića spram analizom životne zajednice dobiva
okoliša je područje interesa ekologije uvid u kvalitetu vode. P očetkom 20.
stoljeća Kolkwitz i Marsson su sasta
T. Populacije, njihovu strukturu i od
vili popis indikatorskih vrsta, tj. onih
nose jedinici proučava populacijska bio
koje pokazuju stupanj onečišćenja
logija, a zajednicama organizama i uv
vode, i uveli sustav saprobnosti T pre
jetim a u kojima žive bavi se biocenolo-
ma kojem se vode svrstavaju u četiri
gija. Život izum rlih organizama pro
kategorije, ovisno o strukturi život
učava paleobiologija. Virusi i mikroor
nih zajednica. (I. T.)
ganizm i su objekt istraživanja mikro
biologije. G rađom živih bića bave se biolo ška ravnoteža (grč. homois —
moifologija i anatomija, istraživanjem jednak, sličan, stasys — stajanje; engl.
stanica citologija, a s njima je usko po biological equilibrum, homoeostasis, ho-
vezana znanost o tkivima, histologija. meostasis), usklađenost, održanje stal
Vitalne funkcije organizma proučava nog stanja ustroja i funkcionalnosti
fiziologija, kemijske procese u živom unutar nekog biološkog sustava pod
organizm u biokemija, a nasljednom djelovanjem promjenljivih uvjeta iz
tvari se bavi genetika t . Strukturu i vana. Javlja se na svim integracijskim
funkciju m olekula u stanici i stanič stupnjevima organizacije živog svijeta
nim organelima, posebice proteine i od subcelularne razine pa do razine
ekosustava t , a posljedica je visokog aktinomiceti, gljivice, alge, podzem ni

stupnja jedinstvenosti i mogućnosti organi biljaka, (koji čine zaseban sloj
prilagodbe pojedinog živog sustava da pedosfere T, tzv. rizosferu). Bakterije u
se gotovo »puferskom« spregom fun tlu imaju veliku biomasu i veliko ak
kcija što dulje opire vlastitoj promjeni tivno biološko značenje, razgrađujući
koju nam eću prom jenjeni uvjeti. (D.
organsku tvar i vežući dušik iz zraka.
Đ.)
Aktinom icete se odlikuju sposobnoš
ću razgradnje teško razgradivih or
b iolo ška r a z n o lik o st (engl. biodiversi-
ty; njem. Biođiversitcif), biodiverzitet; ganskih spojeva (primjerice iz dlake,
term in koji se upotrebljava u biologiji čeldnja, hitin), a tlu daju specifičan
f i ekologiji T kako bi se opisala sveu miris. Gljive sudjeluju u razgradnji
kupna raznolikost života na Zem lji ili organske tvari, naročito lignina, do
na dijelu Zem ljine površine. O bio- miniraju u šum skim tipovima tla. Al
diverzitetu je uobičajeno govoriti na ge u poobavljanskom sloju, procesi
razini gena T (genetska raznolikost t ; ma fotosinteze obogaćuju tlo kisi
engl. genetic diversity), vrsta (raznoli kom, a važna su karika ijed an od te
kost vrsta; engl. species diversity) i melja hranidbene mreže u tlu. Više bi
ekosustava T (raznolikost ekosustava; ljke obogaćuju tlo novom organskom
engl. ecosystem điversity). (I. T.) tvari, a korijenje viših biljaka koje
prorašćuje gornje slojeve profila, uzi
biolo ška svojstva tla (engl. biological ma anorganske tvari koje biljkama
properties of soil), većina tala sadržava
trebaju za rast i razvoj, stvara i odr
živu, biološku kom ponentu, koja je
žava pore u tlu, sudjeluje u razgradnji
značajan čim benik u dinamičkim
dijelova m atičnog supstrata itd. Pe-
procesima tla f . Svaki od organizama
dofauna tla, ima ulogu u usitnjavanju
koji žive u tlu zauzima svoju eko
organske tvari tj. njezinom priređiva
lošku nišu i ima, s obzirom na svoju
biološku aktivnost, određenu ulogu u nju kao supstrata za djelovanje razla-
pedološkim procesima. Biološke ak gača. Razlikujemo, mikrofauna tla
tivnosti u tlu su primjerice: htimizacija (npr. različiti protozoa), mezofauna
usitnjavanje svježe i nove organske tla (npr. nematodi, grinje i neki kuk
tvari, netom pristigle u gornje slojeve ci), makrofauna tla (npr. gujavice,
profila, koju najčešće obavlja mezofau- kukci, stonoge, puževi, krtice i dr.).
na 1* i megafauna t" tla i mikroorganiz (D. Đ.)
m i, nadalje, razgradnja organske tvari
koju obavljaju razlagači t tj. razlažu b io lo ški filtar, vidi prokapnik. (D. Đ.)
odnosno mineraliziraju organsku
tvar; potom pretvorba organske tvari b io lo šk o čišćen je (engl. biological pu-
u humus T; transport, miješanje i po rification, biopurification, njem. Biologi-
vezivanje organske i anorganske sche reinigung, Biologische Verjaren, Bio-
kom ponente; stvaranje i održavanje logische Abbau), smanjivanje koncen
pora u tlu, itd. Najvažniji i najčešći tracije polutanata korištenjem živih
predstavnici pedoflore tla: bakterije, organizama. (D. Đ.)
POJMOVNIK 193
b io lo ško č išć e n je otpadnih voda, biom (engl. biome; njem. Biom), skupi
vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D. na ekosustava T koji čine cjelinu na
Đ.) dijelu Zem ljine površine. Biom i se
dijele i opisuju prema ldimazonalnoj
b iolo ško oružje (eng. biological ivea- vegetaciji na kopnu, dakle odgovaraju
pon, njem. Biologische Waffen), vrsta dom inantnom vegetacijskom tipu u
borbenog sredstva koja koristi žive različitim klimatskim regijama (npr.
organizm e (viruse, bakterije i dr.) ili biom tundre u cirkum polarnom po
njihove proizvode (biotoksini i si.) za dručju, biom tropskih kišnih šuma u
onesposobljavanje neprijateljske žive području tropske klim e, biom bjelo
sile ili nanošenje ekonom ske štete. goričnih šuma u um jerenom klimat
Upotreba, proizvodnja i sldadištenje skom području itd.). B io m je zapravo
takvih sredstava kosi se sa etičkim i mozaik ekosustava određenoga kli
m oralnim načelima i m nogim m ir- matskog područja. B iom e koji su
nodobsldm i ratnim konvencijama. geografski pravilno raspoređeni i od
govaraju klimatskim regijama neki
(D. Đ.)
autori nazivaju zonobiomima t . U po
biološko samoočišćenje (engl. auto- jedinim područjima odlučujući čim
purification; njem. biologische Selbstrei- benik za tip bioma m ože biti npr. tlo
nigung), sposobnost vodenih ekosu ili nadmorska visina, pa se tada govori
stava da prirodnim procesima održa o pedobiominm T ili orobiomima 1. (I. T.)
vaju kvalitetu vode. Samoočišćenje je
b iom ag nifikacija (engl. biotnagnifica-
m oć redukcije i mineralizacije organ
tion, njem. Biomagnifikation), poveća
ske tvari u vodi. U vjetovano je po nje koncentracije štetnih tvari bioa-
stojanjem živih organizama koji u v o kumuliranih u članovima hranidbe
di tvore jedinstvenu životnu zajedni n og lanca, proporcionalno s razinom
cu, a odvija se prvenstveno djelova hranidbenog lanca (npr. zadnji član,
njem reducentskih bakterija. O slobo na najvišem položaju hranidbenog
đene m ineralne tvari putem biljaka niza sadržava i najveću bioakumulira-
ponovno ulaze u hranidbenu mrežu T. nu koncentraciju nekog zagađivača).
(I. T.) (D. Đ.)
b io lo ško suzbijanje šteto čin a biom arker (engl. biomarker), u širem

(engl. biologicalpestcontrol, njem. biolo smislu pojam označuje mjerljiv bio
gische Bekampfung), suzbijanje eko loški odgovor, specificiran na stanič
nom ski štetnih vrsta upotrebom d ru noj i/ili molekularnoj razini, na izlo
ženost organizma zagađivalu i/ili uči
gih organizama koji svojim načinom
nak zagađivala na organizam. (D. Đ.)
života (rastom, razmnožavanjem,
hranjenjem , m etaboličkim produkti biom asa (grč. bios — život + lat. mas-
ma itd.) sm anjuju populacije štetnika sa, gruda, grum en, engl. biomass, stan-
(npr. sm anjenje populacije zečeva u dingcrop, njem. Biomasse), kvantitativ
Australiji unošenjem virusa myxo- na procijena organizama na nekom
matoze). (D. Đ.) području tj. ukupna masa jedinki jed
ne vrste t , populacije, taksonomske risti solarna energija T. Prilikom pro

skupine, grupe organizama ili bioceno izvodnje bioplina ujedno nastaje i
ze T , koja dolazi po jedinici površine ili mulj koji je u poljoprivrdi visokovri
volum ena staništa T. Izražava se kao jed no gnojivo. (I. T.)
volu m n i udjel, težina (tj. težinski ud
biosfera (grč. bios — život + sfaira —
jel), udjel mase sirove (tzv. mokre) ili
lopta; engl biosphere; njem. Biosphare),
suhe tvari ili kao količina ugljika ili
prostor na Zem lji koji je naseljen ži
dušika u organskoj tvari po jedinici
vim bićima, odnosno u kojem postoje
površine ili volum ena. Pokazatelj je
uvjeti za život. Č ine je svi ekosustavi "T
produktivnosti t određenog područja.
na Zemlji. Biosfera obuhvaća čitavu
U kupna masa svih organizama
hidrosferu t , sloj litosfere t do dubine
(proizvođača T, potrošača T, razlagača T)
od oko 10 metara i donji sloj atmosfe
ili određene grupacije organizama
re T do visine od približno 10 metara.
(vrste t i si.) u ekosustavu t , na
Debljina biosfere varira jer nisu svi
određenoj trofičkoj razini T unutar hra
dijelovi Zem ljine površine jednako
nidbenog lanca T. M ože biti izražen i
povoljni za život. (I. T.)
kalorimetrijski po jedinici površine/vo
lumena. (D. Đ.) biostatistika, vidi biometrija. (D. Đ.)
biom etrlja (engl biometrics, biometry, biotički čim benik (bio od grč. bios ■
—
quantitative biolog}’, biostatystic, njem. život; engl. biotic factor, njem. biotische
Biometrie, Biostatistik), biostatistika, Factoren), biotički faktor, biotski čim
biološka statistika. Primjena matema- benik. Č im benici čije je postojanje
tičko-statističkih metoda za analizu uvjetovano živim dijelom prirode, to
bioloških pojava. (D. Đ.) je ona grupa čimbenika koji proizlaze
iz životnih procesa odnosno uzajam
biom onitoring (engl. biomonitoring,
nih utjecaja m eđu organizmima. T o
njem. Biomonitoring), vidi m onito-
su prehrana (hranidbeni lanac T ili mre
ring. (D. Đ.)
ža t ) , razmnožavanje, rasprostranji-
bioplin (engl. fermentation gas; njem. vanje vrsta, kompeticija t , paraziti
Biogas), jedan od obnovljivih oblika zam T, komenzalizam t i dr. (D. Đ.)
energije (obnovljiva energija T) čiji je
glavni sastojak plin m etan (50-70% ). biotop (grč. bios — život + topos —
Energetska vrijednost bioplina iznosi mjesto; engl. biotop, njem. Biotop), sta
u prosjeku 25.000 kj/m 3. Nastaje m i nište T, prostorna jedinica kojoj je
krobiološkom razgradnjom organske svojstvena određena kombinacija_/?z/-
tvari (slama, lišće, stajski gnoj, tj. bio kalnih I i kemijskih čimbenika t ; pro
masa t) u anaerobnim uvjetima. stor ili mjesto gdje se organizam t ili
Energija organske tvari (energija ke popidacija t prirodno pojavljuju. (D.
m ijskih veza) u osnovi je dobivena Đ.)
pretvorbom energije Sunčeva zrače
BNB, bruto nacionalni dohodak.
nja u biokem ijskom procesu fotosinte
ze t zelenih biljaka. T ehnikom bio bočata voda (engl. brackish ivater;
plina se stoga na indirektan način ko njem. Brackivasser), voda koja je slani-
POJMOVNIK 195
ja od slatke vode, ali manje slana od preostaje znatno manje kisika za više
morske vode. Bočate vode se javljaju životinja, poput riba. Zato je BPK do
na mjestima gdje se morska voda ra- bro mjerilo organske onečišćenosti
zrjeđuje slatkom vodom , npr. u estu- vode. Jedan od glavnih razloga za
arijima. U zim a se da su bočate vode pročišćavanje otpadnih voda upravo
one čija se slanost t kreće od 0,5% do je taj da se smanji njihov BPK prije
30%, a dijele se na oligohaline (0,5 — vraćanja u rijeke kako se kisik u rijeci
5%), m ezohaline (5 — 18%) i poliha- ne bi smanjio uslijed pojačane raz
line (18 — 30%), Prema Venecijan gradnje organske tvari. (I. T.)
skom sustavu iz 1958. godine (engl.
brojčana piram ida, vidi hranidbena
the V enice system) bočate vode se
piramida. (D. Đ.)
klasificiraju prema sadržaju klorida
(C l- ) i dijele na zone: euhalina (1,65 bruto proizvodnja (engl. gross prodttc-
— 2,2% C l- ), polihalina (1,0 — tio, njem. Bruttoproduktion), ukupna
1,65% C l- ), mezohalina (0,3 — 1,0% količina asimilirane Torganske tvari
C l- ), a-m ezoh alin a (0,55 — 1,0% i/ili energije t od strane jedinke ili po
C l), B-m ezohalina (0,3 — 0,55% pulacije T po određenoj prostornoj je
C l- ), oligohalina (0,03 — 0,3% C l- ) i dinici u određenom vrem enu. Ona se
slatka voda (0,03% Cl- i manje). B o m ože iskazati kao bruto primarna
čate vode u pravilu naseljavaju euriha- proizvodnja (engl. gross primaij pro-
line vrste koje podnose kolebanja sla duction, GPP, njem. Bruttoprimdrpro-
nosti. (I. T.) duktion), kada govorim o o količini
asimilirane organske tvari što je asi
BPKs (engl. B O D s — biochemical 0^7 -
miliraju autotrofni T organizami ili au-
gen demand; njem. BSB 5 — Biochemi-
totrofna populacija po određenoj
scher Sauerstojfbedaij), biokemijska po
prostornoj jedinici u određenom pe
trošnja kisika u pet dana. Metoda ko
riodu vremena. M oguće ju je iskazati
jo m se utvrđuje razina biokemijskih
i kao bruto sekundarna proizvodnja
procesa u vodi prema tom e koliko ki
(engl. gross secondatj production, GSP,
sika potroše mikroorganizmi koji u
njem. Brutto— Sekundarproduktion),
vodi žive i razgrađuju organsku tvar,
ako se ona odnosi na asimilaciju energije
pri čem u troše kisik. Izvodi se tako da
i organske tvari sa strane primarnoga
se u dvije posude sakupi uzorak vode,
konzumenta T, odnosno na razini se
u jednoj se odmah mjeri količina
kundarne produkcije t . (D. Đ.)
otopljenoga kisika, a druga se ostavlja
da stoji u mraku pet dana na 20°C. buka, (engl. noise, njem. Lann), bilo
N akon isteka tog vremena mjeri se koji nepoželjan zvuk, u rasponu od
količina kisika u drugoj posudi. D o praga čujnosti (0 dB) pa do praga boli
bivena razlika je količina kisika po (130 dB), primjerice jaka gradska bu
trebna za biokemijske procese. S to je ka (90dB) ili industrijska buka (110
više organskih tvari u vodi (npr. iz dB) kategoriziraju se kao zagađenje
kanalizacije), više je mikroorganiza okoliša, odnosno tip polutanta koji
ma, pa se troši više lđsika za biokemij zagađuje okoliš. Štetna, škodljiva bu
ske procese. Posljedica je toga ta da ka je ja la buka koja m ože izazvati
trajno oštećenje sluha, smatra se daje m o u Burgess Shaleu iskopao oko

to buka iznad 90 dB, kojoj je osoba 65.000 primjeraka jedinstvenih fosi
izložena osam i više sati na dan. (D. la T. D o danas je opisano oko 150
Đ.) vrsta fosilnih životinja s toga lokalite
ta. Dom iniraju fosili artropoda, od
B urg ess Sh ale, kamena formacija,
kojih m nogi ne sliče niti jednoj danas
sedim entnih stijena iz perioda kam-
poznatoj vrsti, a značajno je i prvo
brija. N alazi se na padinama planine
pojavljivanje fosilnih hordata. O vo
M t Stephena, u N acionalnom parku
nalazište predstavlja najvažnije i naj
»Yoho« u Britanskoj Kolumbiji, Ka
bogatije (po broju vrsta) nalazište
nada, kao 60 metara dugačka, 150
kambrijskih fosila, a s evolucijskog t
metara visoka i 2,5 metra debela sti-
stajališta, jedinstveni uvid u radijaciju
jenovita formacija. Starosti je otprili
metazoa i jedinstveni primjer biodi-
ke 520 m ilijuna godina, a otkrio ju je
i opisao 1909. Charles D oolittle Wal- verziteta T koji je vladao tijekom kam-
cott, američki paleontolog, koji je sa brija. (D. Đ.)
ce ro fag i (engl. cerophagotis, njem. Cero- mećaja funkcija organizma, a u iz
phag), organizm i koji se hrane v o nim nim slučajevima i do smrti. (D. Đ.)
skom , npr. Galleria mellonella, Achroia
grisella. (D. Đ.) ciklična su k c e sija , proces sam oob-
nove prirodnih ekosustava t koji su
CFC, vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ.) postigli najviši stupanj organizacije.
U cikličkoj sukcesiji na određenom
CF&j vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ.) području nalazim o mješavinu svih
razvojnih faza (inicijalnih, optim alih
CFU, vidi kloroflorougljikovodici. (D. Đ.) i terminalnih npr. u prašumi m oza-
ički isprepletene površine podmlatka,
cijan id i (engl. cyanids, njem. Cyanide), mladika, srednjedobnih, starih i pra
soli H C N (cijanovodične ili tzv. pru starih, odum irućih sastojina). Vidi
ska kiselina, njem. Blatisaure, Cyan- klimaks i sukcesija. (D. Đ.)
wasserstqff). Najpoznatiji N a i K cija-
nid, važni u industriji. U organizmu c ik lo n a (grč. kykloo — savijam, vrtlo-
se vežu na enzim e citokrom e, spri- žim; engl. cyclone\ njem. Zyklon), de
ječavajući stanično disanje. M ože do presija; područje niskog tlaka zraka u
ći do slučajnog trovanja njihovom kojem se zapaža vrtložno, konvergen
upotrebom kao pesticida (rodentici tno i uzlazno strujanje zraka. C iklone
di), u industriji (metalurgija), pri uzi donose oblačno vrijeme i oborine. (I.
manju biljnih produkata bogatih gli- T.)
kozidim a i si. Ima ih u dim u cigarete.
M ože nastati pri izgaranju plastičnog ciljevi i usm jerenja prostornog raz
materijala koji sadržava dušik. Inhala voja RH, prema O dluci o donošenju
cijom cijanidnih spojeva, smrt nastu programa prostornog uređenja R epu
pa za nekoliko minuta, njihovim gu- blike Hrvatske (N . n. 50/99.) »Cilje
tanjem za oko 60 m in. U plodovim a vim a prostornog uređenja, gospodar-
badema nalazi se približno 0,05-0,1 sko-razvojni okvir određen je tež
% cijanovodične kiseline, pretjerana njom Hrvatske da poveća kvalitetu
konzum acija m ože dovesti do pore življenja i uravnoteži razvoj svih po-
dručja Države, da unaprijedi učinko- — Razvijati infrastrukturne sustave

vitost gospodarstva prilagođenog tr na cijelom području Države su
žišnim uvjetima te se tako uključi u kladno razvojnim potrebama i eu
europske razvojne sustave i svjetsku ropskim mjerilima.
razmjenu. Ključnu ulogu s gledišta — Osigurati učinkovitost sustava pro
korištenja prostora imaju poljopri stornog uređenja te s tim ciljem
vreda, turizam i industrija, a osobito usavršavati organizacijske, za
značenje prom et i infrastruktura, po konske i druge okvire sustavne
sebice vodno gospodarstvo zbog vi skrbi o prostoru i prostornom
šestrukog utjecaja na prostor.« T om razvoju.
odlukom utvrđeni su i osnovni ciljevi — U sm jeriti prostorno-razvojne pri
oritete prvenstveno na poboljša
prostornog razvoja. T o su:
nje učinkovitosti u okvirima već
— Osnažiti prostorno razvojnu stru
izgrađenog i korištenog prostora,
kturu Države, uvažavanjem obli
te na stvaranje uvjeta za nove pro
ka i m orfoloških cjelina nacio
grame radi pokretanja gospodar
nalnog teritorija, postojeće mreže
skih aktivnosti i poboljšanja kvali
naselja i prom etno razvojnih kori
tete života na svim , osobito depo-
dora te razmještaja resursa.
pulacijskim područjima. (I. T.)
— Povećati vrijednost i kvalitetu pro
stora i okoliša, a razvojne ciljeve ciljevi za štite o ko liša, prema Zako
prilagoditi značajkama prostora, nu o zaštiti okoliša (N . n. 82/94.) os
uz isključenje negativnih utjecaja novni ciljevi zaštite okoliša u R H su
na prostor i okoliš. trajno očuvanje izvornosti, biološke
— Racionalno koristiti i zaštititi na raznolikosti t prirodnih zajednica i
cionalna dobra, a svrhovito koriš očuvanje ekološke stabilnosti; očuva
tenje i namjenu prostora tem eljiti nje kakvoće žive i nežive prirode i
na stručnim i znanstvenim osn o racionalno iskorištavanje prirode i
vama i cjelovitom uvidu u zna njezinih dobara; očuvanje i obnavlja
čajke prostora, usklađeno s europ nje kulturnih i estetskih vrijednosti
skim kriterijima-stanđardima, krajolika; i unapijeđenje stanja oko
osobito za zaštitu prirodnih resur liša i osiguravanje boljih uvjeta života.
sa i okoliša. (I. T.)
— U važiti zajednička obilježja i oso cirkalitoral (lat. circa — oko + litus, li-
bitosti područja, prirodnu cjelovi toris — obala), četvrta po redu stepe
tost, ekološku osjetljivost, razvije nica litorala T, koja se naziva jo š i eli-
nost i ograničenja infrastrukture, toralom. Proteže se od donje granice
turističku atraktivnost i druge rasprostranjenosti fotofilnih alga i
značajke pojedinih područja kao morskih cvjetnjača do dubine do koje
osnovu za utvrđivanje zajedničkih se jo š m ogu razvijati scijafilne alge, a
kriterija korištenja prostora i raz to je obično 120 do 200 metara. Z e
mještaja djelatnosti, u sklopu izra lenih alga, koje su fotofilne i zahtije
de dokumenata prostornog ure vaju jaču osvijetljenost, ovdje više ne
đenja i razvojnih programa. ma. Scijafilne alge su crvene i sm eđe
POJMOVNIK 199
alge kojima je za rast i razvoj dovoljna se u cijelom mediteranskam bazenu,

slaba osvijetljenost. Ispod 200 metara a areal prostiranja u nas je relativno
dubine svjetlo više ne prodire, pa ne velik, jer su velike i naše površine m e-
ma ni biljaka. D n o je pjeskovito ili zozojskih vapnenaca i dolomita. U
muljevito. U cirkalitoralu prevlada nas se ne javlja kao kontinuirani zem
vaju konzumenti T, alga je relativno ljišni pokrov, već više kao fragmen
m alo i javljaju se u pravilu pojedi tarne manje plohe. Rasprostranjena je
načno, a ne u kompaktnim zajednica širom cijelog našeg krša. Najveće po
ma poput onih u infralitoralu t . Broj vezane površine nalaze se u Istri, za
životinjskih vrsta raste. (I. T.) tim slijede manje površine razbacane
u kršu Dalmacije, H ercegovine, a ima
C/N odnos (engl. C /N rado, njem. C/N
je ponešto i u kontinentalnom dijelu
Verhaltnis), omjer ugljika i dušika u
Hrvatske. Pokrivaju prirodna vegeta
organskim tvarima koje nalazimo u
tlu. O dnos govori o stupnju degrada cija naših crvenica: makija i degradi
cije organske tvari s pom oću mikro rana šuma kserotermnih zajednica
organizama. O sim tog omjera postoji hrasta crnike, crnog bora ali i hrasta
i C /P odnos (omjer ugljika i fosfora). medunca, a dijelom i kserotermne
(D. Đ.) travnate biljne zajednice. Reljef T na
kojem je nalazimo je najčešće brdski.
COR1NE, European C om m unities C o- Kemijski sastav m ineralnog dijela
ordination o f Information on the En crvenica i kemijski sastav svježeg
vironm ent Programme. ostatka otopljenog vapnenca vrlo su
crnica, skupni naziv za sve vrste tla ko slični. Crvena boja potječe od željeza
je obiluju humoznim tvarima T; crne kojeg ima u spojevima (tzv. hematit).
su boje. (D. Đ.) U prošlosti, kad su vladali više sup
tropski uvjeti, došlo je do jače desili-
crveni popis ugroženih vrsta (engl. kacije rezidija, čime se relativno po
Red List ili Red (Data) Book; njem. većavao sadržaj željeza i aluminija
Rote Liste), katalog koji izdaje IU C N (tzv. seskvioksida). Žarka i suha ljeta
(The W orld Conservation U n ion ), a omogućavala su dehidrataciju i koa
koji sadržava popis rijetkih biljnih i gulaciju seskvioksida s manje vode,
životinjskih vrsta i onih kojima prijeti dakle, dehidrirani oblici željeza s izra-
opasnost od izumiranja. Vidi ugrožena zitijim crvenim nijansama. Važna je
vrsta t . (I. T.) za uzgoj mediteranskih kultura, a po
crvenica, terra rossa. T lo crvene boje sebno vinograda, maslinika, ju žn og
m editeranskog i submediteranskog voća, agruma, povrća i dr. Čovjek je
područja. Crvenica se formira na čis poljodjelatnošću intenzivno utjecao
tim i čvrstim vapnencima i dolom iti na svojstva i razvoj tog tla, zato su
ma, a solum je nekarbonatan. N e u crvenice velikim dijelom antropoge
tralne su do blago kisele reakcije. Tla na tla. Crvenice su relativno siromaš
pod ovim nazivom nalaze se na čvrs ne hum usom . O sim toga crvenice su
tim vapnencim a i dolom itim a uglav zbog antropogenog t utjecaja podložne
n om iz trijasa, jure i krede. Pojavljuje eroziji. (D. Đ.)
čišć e n je otpadnih voda višim bi supstratima. Boja h um usnog hori
ljem , vidi zbrinjavanje otpadnih voda. zonta je tamnosmeđa. Černozem i
(D. Đ.) imaju dobro izraženu zrnastu struk
turu. Karbonati se javljaju od površi
čišć e n je otpadnih voda, vidi zbri
ne ili u prijelaznom horizontu. Ima
njavanje otpadnih voda. (D. Đ.)
ga m alo u Hrvatskoj (ist. Slavonija i
črnozem (engl. chernozem, black eartlt, Baranja). U vjeti postanka: matični
njem. Tscliernoseine, Schivartz Erde), supstrat je karbonatni les ili prapor,
crnica, crna zemlja im e potječe od ru eolski sedim ent s 20 do 30 posto
skog naziva čarnozjom, prema V. V. C aC 0 3 . M ože se razviti i na preta-
Dokučajev 1883. jed n om od začetni loženom lesu, aluviju i na eolskim pi
ka genetske pedologije. Taj je naziv jescim a. R eljef u području gdje nala
prihvaćen u cijelom svijetu. C erno- zim o černozem je ravan. N astao je
zem je tlo semiaridnog stepskog p o najvjerojatnije u borealu u suho i to
dručja, s m oličnim A horizontom , plo doba, prije 7000 — 8000 godina,
debljim od 40 cm i prelaznim AC u stepskim klimatskim uvjetima. (D.
horizontom na dubini od 25 — 30 Đ.)
cm. Razvija se na karbonatnim ilova-
stim , a rjeđe pjeskovitim rastresitim
Dan biološke raznolikosti, vidi nom razgradnje, stoga je zabranjen u
važniji datumi u zaštiti'okoliša t . većini zemalja svijeta. Kancerogen.
Sintetiziran 1874. Švicarski znanstve
Dan planeta Zemlje, vidi važniji da nik Paul H erm an M uller, 1939. ot
tumi u zaštiti okoliša T. krio njegova insekticidna svojstva, za
što je nagrađen N o b elo v o m nagra
Dan sm anjenja prirodnih k a ta stro
dom za fiziologiju i m edicinu 1948.
fa, vidi važniji datumi u zaštiti okoliša T.
(D. Đ.)
Dan za štite m očvara, vidi važniji da
decib el (skraćeno dB), jedinica jači
tumi u zaštiti okoliša T.
ne zvuka (10 B el). Logaritamska v eli
Dan za štite o k o liš a , vidi važniji datu čina (promjena za 10 jedinica dB,
mi u zaštiti okoliša T. predstavlja 100 x povećanje/sm anje
nje intenziteta zvuka). N a ziv prema
Dan za štite o zo n sk e ovojnice, vidi A. G. Bell. (D. Đ.)
važniji datumi u zaštiti okoliša t .
degradacija otrova (engl. degradation,
Dan z a š tite p lan in sk e prirode RH,
njem. Abbau), razgradnja otrova. (D.
vidi važniji datumi u zaštiti okoliša 1\ Đ.)
Dan za štite životinja, vidi važniji da
de g radacija tla (engl. soil degradation),
tumi u zaštiti okoliša t .
proces smanjenja bioloških, kem ij
ĐDT (engl., njem. D D T ), (C 14H 9CI5, skih i fizikalnih kvalitativnih osobina
2 ,2 -b is(p -k lo r o fe n il)-l, 1, 1, -trik lo- tla. N ek i od uzroka su ovi: krčenje
roetan), klorirani ugljikovodik, sinte prirodnog vegetacijskog pokrova radi
tički insekticid, u upotrebi od 4 0 -ih dobivanja aktivnih poljoprivrednih
godina 2 0 -to g stoljeća. Otrovan za ži površina, unos ksenobiotika T, poluta-
votinje i čovjeka. Kemijski vrlo stabi nata f i toksina T, eutrofikacija T tla
lan. Bioakumulativan, nakuplja se u uporabom gnojiva t , povećana stopa
mastima i hranidbenom lancu. B io- erozije tla uslijed krčenja i poljodjel
perzistentan, s dugim poluvrem e- ske obrade, odvodnjavanje, navodnja
vanje, precipitacija atmosferskih po- se procesi zbivaju uglavnom uz nedo

lutanata, akumulacija urbanih otpa statak kisika. Suprotan proces je nitirifi-
daka, rastuća urbanizacija s glom az kacija T. (D. Đ.)
n om infrastrukturom, prom etnice i
prom etni putevi, turizam, rudarski de o ksirib on u kle in ska kiselina, vidi
kopovi i dr. O ko 300 milijuna hektara DNA t .
tla je u potpunosti degradirano, dok
derm atofit (engl. dermatophyte), biljni
oko 2 milijarde hektara pokazuju
organizam koji se nastanjuje i živi na
znakove degradacije, većim dijelom u
koži ili dlaci (npr. alge koje naseljuju
Aziji i Africi. (D. Đ.)
dlaku i kožu ljenjivaca (Xenarthra,
degradirane šumske površine, Bradypodide), a pogoduje im vlažna
površine koje su u prošlosti bile pre tropska klima kišne šume, usporeno
krivene šum om , a na kojima danas kretanje i način života ljenjivaca). U
zbog snažnog i dugotrajnog antropo užem smislu naziv za parazitske glji
genog utjecaja nalazimo neki od de- vice koje žive na koži životinja i čov
gradacijskih stadija: makiju, garig, ši jeka. (D.Đ.)
karu, livade i travnjake, kamenjare i
si. (I. T.)
destruenti, vidi razlagači. (D. Đ.)
dem ekologija (grč. detnos — narod,

deterdženti (engl. detergents, njem. De-
tergentien), skupina sintetskih spojeva
puk + oikos — kuća, dom + logos —
tzv. tenzida (linearnih alkilsulfonata,
riječ, govor), vidi populacijska ekologija
npr. anionski alkilbenzolsulfonat, ne
t . (I. T.)
ionski alkoholetoksilat i kationski
đem oeen (grč. dem os — narod, puk + tenzidi), koji služe kao sredstva za
koine — zajednica; njem. Demozdn), pranje i čišćenje. Jedan dio deterdže-
struktura odnosa izm eđu pripadnika nata teško su razgradivi spojevi, per-
jed n e populacije te izm eđu njih i zistentni u prirodi, no neke deter-
okoliša. T o je predmet proučavanja džentske kemikalije biološki su raz-
demekologije t. (I. T.) gradive, ali opterećuju okoliš fosfati
ma. (D.Đ.)
dem otop (grč. de m os — narod, puk +
topos — mjesto; njem. Demotop), pro deioksifikacija, (engl. detoxication, njem.
stor koji naseljava neka populacija t . (I. Entgiftung, Detoxifmtion), u ekologiji,
T.) razgradnja, pregradnja, kemijsko veza
nje i kemijski raspad toksičnih tvari či
dendrologija (grč.) znanost o drvena me se umanjuje njihova otrovnost i/ili
stom bilju (grmlje i drveće). (D.Đ.) štetnost. U različitim organizmima po
stoje različiti mehanizmi (enzimi, me-
denitrifikacija (engl. deidtrification, njem. talotionini itd.) koji vežu ili na drugi
Denitrjfikation), jedinstveni naziv za lan način (oksidaze) smanjuju otrovnost.
čani skup procesa u kojima redukcijom
(D.Đ.)
nitratni i nitritni dušik pod utjecajem
denitrifikacijskih bakterija t prelazi u detoksikacija, (engl. detoxication, njem.
slobodni dušik ili dušikove okside. T i Detoxiftkation), postupci razgradnje (de
POJMOVNIK 203
gradacije) otrovat u manje otrovne i/ili ročnika zaraznih bolesti u organiz

neotrovne spojeve u organizmu i/ili u m u, hrani, okolini i okolišu. (D. Đ.)
ekosustamA. (D. Đ.)
dieldrin (engl. dieldrin, njem. Dietdrin),
detritivori, vidi detrivori. (D. Đ.) klorirani ugljikovodik, ciklodienski
sintetički insekticid. Upotrebljava se
d etritus (lat. detritus, us m. — otpaci za zaštitu bilja, protiv kukaca koji obi
ostaci; engl. detritus, njem. Detritus), tavaju u tlu. Ubraja se u skupinu v i
detritusni mulj. D jelom ično razgra- soko toksičnih spojeva. U tlu i orga
đena organska tvar, nataložena na nizm u se biodegradacijom slabo raz
dnu, najčešće u eutrojnim T stajaćim građuje, i ima sposobnost bioakum u-
kopnenim vodama T. Č ine ga organo- lacije. M ože nastati kao produkt bio-
gene, sitne čestice koje tvore m ulje degradacije aldrina. Akumulira se u
vitu masu. (D. Đ.) organima toplokrvnih kralješnjaka
(mozak, jetra, slezena, gušterača, bu
d etrivori (ht. detritusf + vorare— jesti,
brezi i m asno tkivo, potencijalno i u
žderati engl. detritivore, njem. Detrivo-
majčinu m lijeku). Otrovan za ribe,
ren, Reduzenten, Destruenten), u širem
šteti pticama. Kronična izloženost ni
sm islu, organizmi t kojima je izvor
žim dozama uzrokuje oštećenje jetre.
energije t mrtva ili otpadna organsku U Njemačkoj zabranjen 1966. u
tvar (raziagači T, ređucentl T, destnienti Švedskoj 1970. godine, (D. Đ.)
T), U užem sm islu oni organizmi t
koji kao hranu T uzimaju detritus T; d ife r e n c ija ln e v r s te (engl. differential
najčešće su to životinje koje pripadaju species, njem. Differentialarten, Trennar-
zajednicama f m uljevitoga dna, gdje se ten), vrste T koje razlučuju i određuju
talože veće količine raspale i/ili polu- osobitosti nižih vegetacijskih jedinica
raspale organske tvari. Poznati su (subasocijacije i facijesa) u okviru
brojni oligoheti (Tubijex, Limnodrilus, jedne asocijacije T , biljne zajednice T ili
Potamothrix, Psammoryctes) i ličinke jitocenoze 1\ (D. Đ.)
hironom ida ( Tanypus, Tanitarsus, Po-
lipedilum). Vrste poput Tubijex tnbijex dim (engl. smoke, njem. Rancit), hetero
cijeli život vezani su isključivo za de- gena mješavina plinova (C O 2 , N O x,
tritivorni način hranjenja; m nogim C O itd.), čestica (prašina, pepeo, čađa
životinjama na višim stupnjevima i dr.) i para (vodena para) koje nastaju
razvoja detritus povrem eno predstav kao produkt izgaranja, a đispergirane
lja izvor hrane, primjerice riba Scato- su u obliku aerosola u plinovitoj fazi
phagus argus koja jed e velike količine tj. zraku. (D. Đ.)
detritusa u estuarijima jugoistočne
Azije, ali nije na njega strogo vezana DISAE (Developm ent o f Implemen-
kao na jed ini izvor hranjivih tvari (pri tation S tra te g ie s fo r Approxim ation
jevod latinskog im ena Scatophagus do in Environment), program što ga je
slovno je izm etojed). (D. Đ.) pokrenula Europska komisija u rujnu
1996. sredstvima PHARE programa s
dezinfekcija, postupak uklanjanja, namjerom da se pridruženim članica
uništavanja ili onesposobljavanja uz ma Europske zajednice pom ogne u
razvoju strategija za primjenu i pro površinu slobodne vode. Prozirnost

vedbu zahtjeva koje nameće zakon vode je vrlo mala zbog golem ih ko
Europske zajednice. U sklopu D I- ličina suspendirane i otopljene organ
SAE programa nude se pridruženim ske tvari. Relativno male količine slo
članicama različite usluge: tehnička bodne i otopljene anorganske tvari
p om oć u obliku m ini projekata, se (prvenstveno kalcija) i niski pH t us
minari i financijska pom oć za sudje porava aktivnosti bakterija, čim e se
lovanje na seminarima i sastancima također usporava razgradnja organske
Europske unije. (I. T.) tvari, a tim e i recirkulaciju biogenih
tvari pa je produktivnost (produkci
d isfo tič k a zona (grč. dys — ne + p to s
— svjetlo; engl. displiolic zone; njem. ja t ) takvog ekosustava T relativno
dysphotische Zone, Dammerzone), pro mala. Z bog male količine hranjivih
stor u akvatičkim ekosustavima T koji tvari i sastava flore alga nalikuju na
se nalazi izm eđu dobro osvijetljene slabo produktivna (oligotrofna) jeze
euforičke T i neosvijetljene afotičke ra. Faunu T dna čine uglavnom ličin
ke hironom ida i oligoheta (detritivo-
zone t . U disfotičkoj zoni prodor
svjetla u najvećoj je mjeri reduciran, ri t ) , stoga prema sastavu dna uglav
ali još dovoljan da om ogućuje ogra nom nalikuju na eutrofnajezera ali ih
ničenu fotosintezu T nekih vrsta alga. od njih razlikuju oskudna vegetacija
D isfotička zona se u prosjeku proteže dna i sirom ašne planktonske t zajedni
od 50 do 200 metara dubine. (I. T.) ce. Zooplankton T je dobro razvijen i
čine ga uglavnom vrste koje se hrane
d isim ila cija (lat. dissimilis — nesličan, otopljenim organskim tvarima i/ili
različit; engl. dissimilation; njem. Dis- suspendiranim hum usnim česticama.
similation), razgradnja složenih organ (D. Đ.)
skih m olekula na jednostavnije tvari
koje ih izgrađuju. Suprotno je asimi diversivor, vidi svejed. (D. Đ.)
lacija t . (I. T.)
DNA (engl. deoxyribonucleic acid; njem.
distro fno (engl. distrophic, njem. di- Desoxyribonukleinsaure), D N K , deok
stroph), pojam opisuje plitke kopne- siribonukleinska kiselina. Nasljedna
n ovodne vodne sustave, najčešće tvar (genetski materijal) koja nosi na
močvara, bara i plitkih jezera, sa ma sljednu uputu. M olekula D N A je po-
lom količinom nutrijenata T, bogato lim er sastavljen od dva dugačka lanca
humusnim tvarima t , kojih je u donjim nukleotida, zavojito obavijena jedan
slojevima najčešće s m alom količi oko drugog u dvostruku uzvojnicu.
nom kisika. N aziv je preuzet prema Svaki nukleotid sadržava jednu m ole
T hienem ann 1925. koji je prvi pre kulu šećera deoksiriboze, fosfatni
dložio pojam distrofni, uz oligotrof- anion i jed nu od četiri dušične baze:
ni T, eutrofni T i politrofni, kao jedan od adenin, guanin, citozin ili timin. N u -
pojmova klasifikacije vodenih ekosusta kleotidi su m eđusobno povezani ko-
va T. Takvi sustavi obrubljeni su us valentnim vezama. Dva lanca nukleo
kim pojasom trske i šaša s plutajućom tida povezana su vodikovim vezama
vegetacijom t koja gusto pokriva cijelu koje nastaju izm eđu dušičnih baza, i
POJMOVNIK 205
to tako da se adenin sparuje s tim i- ljavaju i za životinje). U botanici je

nom , a guanin s citozinom . U slijedu dormancija period mirovanja u ko
dušičnih baza duž m olekule D N A jem sjemenke, spore, pupovi, bulbili
zapisana je nasljedna genetska uputa i ostali vegetativni i reproduktivni or
koja se ostvaruje sintezom bjelančevi gani prestaju s rastom i razvojem i
na. U njoj je zapisan plan građe, fun smanjuju m etaboličnu aktivnost.
kcije i razvoja stanice i čitavog orga Dormancija je fiziološki odgovor na
nizma. Strukturu D N A otkrili su nepovoljne uvjete okoliša, a u m no
znanstvenici James W atson i Francis gih je organizama potaknuta čim be
nicima okoliša kao što su temperatura
Crick 1953. godine. Otkriče se sma
i fotoperiod (trajanje osvjetljenja),
tra jed nim od najvažnijih u 20. sto
dostupnost hrane, vode, kisika i si.
ljeću. (I. T.)
N a primjer, listopadno drveće se u
jeseni gubitkom listova priprema za
DNK, vidi DNA T,
nepovoljno razdoblje — zim u, koju
provodi u dormanciji. N ek e druge
dom inacija (lat. dominari — vladati,
biljke u dormanciji provode ljeto jer
gospodariti; engl. dominance; njem.
je ono za njih nepovoljno razdoblje
Dominanz), u ekologiji ponašanja ter
suša i velilđh vrućina. Kada bare, j e
m in se odnosi na društveni status ži
zera ili rijeke presuše, akvatički orga
votinje unutar skupine. Jedinka koja nizm i koji m ogu ući u stanje dor-
visold društveni status unutar skupi mancije preživljavaju, a ostali ugiba
ne održava agresivnim ponašanjem ju. U arktičkom području određene
spram drugih članova skupine poka životinje u mirovanju provode zimu,
zuje dominaciju. U vegetacijskim is period velikih hladnoća i nestašice
traživanjima, dominacija je sposob hrane. S druge strane, u pustinjskim
nost jed n e biljne vrste da iskaže sna biom im a se nedostatak hrane često
žan utjecaj na ostale vrste unutar za javlja ljeti, u razdoblju suše i velikih
jednice (fitocenoze t ) . Dom inantna bi vrućina, pa neke životinje u mirova
ljna vrsta u nekom ekosustavu je nju provode ljetno doba. Stanje m i
obično ona koja je brojna, ima veliku rovanja u zim skom periodu naziva se
pokrovnost i/ili veliku biomasu, usli hibernacijom, a ljetno mirovanje naziva
jed čega određuje mikroklimatske se estivacijom. (I. T.)
uvjete preostalim vrstama. (I. T.)
dubina kom penzacije (lat. compensa-
dorm ancija (lat. dormire — spavati; tio — izjednačenje; engl. compensation
engl. dormanc}') njem. Keimruhe; Dor- level; njem. Kompensationszone) , u ak
manz), stanje mirovanja i smanjenog vatičkim ekosustavima t dubina na ko
m etabolizm a koje m ože zahvaćati či joj je prodor svjetla toliko smanjen da
tav organizam, kao u viših biljaka i su proizvodnja kisika u procesu foto
životinja, ili m ože biti ograničeno na sinteze T i njegova potrošnja u proce
pojedine stadije, kao što su mirujuće sima respiracije izjednačeni, drugim
sjem enke biljaka, m irujuće spore glji riječima asimilacija t (proizvodnja or
va i bakterija, mirujuća jaja nekih ži ganske tvari) jednaka je disimilaciji f
votinja (pojam dormancija uvriježen je (razgradnja organske tvari). N a toj
u botanici, no neki ga autori upotreb dubini intenzitet svjetla iznosi samo
1 posto od površinskoga. Dubina nog zračenja nego što je primi u obli

kompenzacije razdvaja gornji trofogeni ku kratkovalnog zračenja Sunca (vidi
sloj T od donjega trofolitičkog sloja T. (I. radijacija Sunca t ) , no ona ne biva sve
T.) hladnija i hladnija jer osim Sunčeva
zračenja energiju dobiva i od atmosfere
dugovaina rad ijacija atm osfere,
T u obliku protuzračenja (vidi dngo-
elektromagnetsko zračenje atmosfere
valna radijacija atmosfere t ) . (I. T.)
velikih valnih duljina, od 3 m ikrom e-
tra do 80 mikrometara. N aziva se još dušikov (I) o ksid (N 2 O), bidušikov
i atmosferskim protuzračenjem. N a gor oksid. Bezbojan plin, prirodno nasta
njem kraju atmosfere to je zračenje je m ikrobiološkom denitrifikacijom
usmjereno u svemir, a na njezinu do nitrata u tlu, izgaranjem biomase.
njem kraju usm jereno je na Zem ljinu M ože nastati reakcijom dušika, ato-
površinu. Protuzračenje ovisi o tem m arnog kisika ili ozona u gornjim
peraturi zraka, pa je u pravilu danju slojevima atmosfere. Jedan od hitni
veće nego noću, a pojačavaju ga oblaci jih onečistača atmosfere. (D. Đ.)
i vlaga u zraku. (I. T.)
dušikov (II) oksid (N O ), dušikov ok
dugovaina radijacija Zemljine povr sid. Bezbojan plin, nastaje izgaranjem
šine, elektromagnetsko zračenje Z em organskih spojeva. U tječe na sm anje
ljine površine dugovalnog, infracrve- nje ozona (spajanjem s o zon om daje
n og dijela spektra. Energija toga zra produkt N O 2 i O 2 ). S vodom stvara
čenja emitirana s jedinične površine nitratnu kiselinu, odgovoran za kisele
Z em lje u nekom vrem enu naziva se kiše. Sudjeluje u nastajanju fotosin-
ižaravanjem tla ili zračenjem Zemljine tetskog smoga. Jedan od hitnijih ae-
površine. O sim o temperaturi Z em ropolutanata. (D. Đ.)
ljine površine, ona ovisi i o njezinim
fizičko-kem ijskim svojstvima. Pri dušikovi oksid i (N O x), skupina spo
jednakoj temperaturi, od svih materi jeva dušika i kisika, poput dušik (II)
jala na Zemljinoj površini najjače zra oksida (N O ), dušikov (IV) oksida
či svježi snijeg, jače od npr. kameni ( N O 2 ), nastalih spajanjem kisika i
tog ili pješčanog tla. Ižaravanje tla tra dušika pri visokim temperaturama,
je neprestance, ali se tijekom dana primjerice izgranjem fosilnih goriva.
mijenja sukladno promjenama tem M eđu primarnim su aeropolutanti-
perature površine: on o je najjače sre ma. U reakciji s vodom stvaraju kise
dinom dana, a najmanje noću. Svake line npr. dušičnu kiselinu ( H N O 3 ).
godine Zem ljina površina u prosjeku Jedan su od uzročnika kiselih kiša. (D.
gubi više energije u obliku dugoval Đ.)
eđafon (engl. edaphon, njem. E daphon), egzosfera, v id i atmosfera t . (I. T.)
životna zajednica pedobionata tj. or
ganizama koji obitavaju u tlu ili su EIONET, European Information and
načinom prehrane vezani uz tlo Observation N etw ork.
(primjerice više biljke). (D. Đ.) EIS, Environmental Informationsy-
stem.
edafotop, vidi pedotop. (D. Đ.)
e kofiziolog ija (grč. oikos — kuća, dom
e d a fsk i fa ktori (grč. edafos — zem ljiš + fsis — priroda + logos — riječ,
te, engl. edaphic factors, njem. edaplti- govor; engl. physiological ecology; njem.
sche Faktoren, Bodenfaktoren ), grupa O kophysiologie), istražuje utjecaj oko
ekoloških čimbenika T koji se odnose na liša na fiziološke osobine jedinke i
fizik a ln e T, kemijske T i biološke t oso koristi fiziološka zapažanja kako bi
bine da T, kao i na osobine stijena na objasnila životne prilike, rasprostra
kojima tlo nastaje, a čine jedne od njenost i abundanciju t organizama u
abiotskih čimbenika f koji djeluju na prirodi i njihove unutarnje životne
organizam t koji živi na i/ili u tlu. procese. U sredotočena je na fiziološ
Fizikalni edafski čim benici su tem pe ke procese u organizmima u ovisnosti
ratura tla, tekstura tla, relativna gu o fizikalnim i kem ijskim svojstvima
stoća (volum na težina), poroznost, okoliša. Ekofiziološka istraživanja se
količina vlage, kapacitet retenicije, uglavnom provode u laboratoriju,
adhezivnost itd. Kemijski edafski gdje se proučavaju reakcije organiza
čim benici su p H tla t , količina organ ma na prom jene vanjskih čimbenika
ske tvari i količina anorganskih tvari (npr. temperatura, slanost, vlaga, hra
poput nitrita, nitrata, dušika, fosfora i njive tvari, svjetlo), a zatim se dobi
si, (D. Đ.) veni rezultati pokušavaju povezati s
opažanjima u prirodi. Vidi autekologi
EEA, European Environom ent Agency. ja t . (I. T.)
EEB, European Environmental Bure- ek olo g (grč. oikos — kuća, dom + logos
au. — riječ, govor; engl. ccologist', njem.
Okologer), znanstvenik koji se bavi sm islu na ekologiju mora T , šuma, je

ekologijom T. Ekolozi proučavaju slo zera itd. Ekolozi svoja istraživanja
žene odnose izm eđu živih bića i nji usmjeravaju na određene taksonom-
hova živog i neživog okoliša, a da bi ske skupine, pa se tako razlikuju po
te odnose bolje razumjeli i protuma dručja ekologije bilja t , ekologije životi
čili služe se laboratorijskim pokusi nja T, a u užem smislu npr. ekologija
ma, istraživanjima na terenu, mate sisavaca, ptica, kukaca i si. O dnosom
matičkim m odelim a itd. Rezultate čovjeka i okoliša bavi se ekologija čov
svojih istraživanja ekolozi, kao i ostali jeka T. Ekolozi ponekad proučavaju
znanstvenici, objavljuju u znanstve ponašanje jedinki, prije svega način
nim i stručnim časopisima i knjiga sakupljanja hrane, odabir partnera i
ma. (I. T.) prilagodbu protiv predatora koje po
spješuju preživljavanje. T o područje
ekologija (grč. oikos — kuća, dom +
se naziva ekologijom ponašanja. Popula
logos —
riječ, govor; engl. ecology;
cijska ekologija t proučava procese koji
njem. Okologie), znanost o m eđusob
utječu na distribuciju i abundanciju
nim ovisnostim a i utjecajima živih or
biljnih i životinjskih populacija. B io-
ganizam a T i njihova živog i neživog
cenologija je znanost o strukturi i fun
okoliša. Ekologija je grana biologije T,
kciji životnih zajednica, biocenoza,
a zbog svojih specifičnih potreba uje
koje su sastavljene od populacija ra
dinjuje niz znanstvenih disciplina i
zličitih vrsta koje žive zajedno na od
njihovih metoda: botaniku, zoologi
ređenom staništu. Ekolozi istražuju
ju, antropologiju, pedologiju Id eo lo g i
areale T vrsta i njihove ekološke niše T,
j u T, m eteorologiju, hidrologiju t , ma
stabilnost biocenoza i čimbenike koji
tematiku, fiziku, kemiju i druge. Ter
na njih utječu, odnose unutar i iz
m in »ekologija« prvi je upotrijebio i m eđu zajednica, kruženje hranjivih
uveo u jezik znanosti njemački zoo
tvari, utjecaj klime i m noge druge
log Ernst Haeckel 1866. godine, koji abiotičke i biotičke čimbenike. Važna
je pod tim razumijevao »cjelokupnu
grana ekologije je i paleoekologija t ko
znanost o odnosim a organizama
ja se bavi izum rlim organizmima.
spram svijeta koji ih okružuje, dije
D io ekologije koji istražuje strukturu
lom organske, dijelom anorganske
i funkciju ekosustava služeći se mate
prirode«. Ekološka istraživanja m ogu
matičkim m odelim a i kompjutor
biti usredotočena na jedinke (auteko-
skim programima jest ekologija sustava.
logija T ), populacije (demekologija ili
Ona je pak dovela do ubrzanog raz
populacijska ekologija T) i skupine orga voja primijenjene ekologije, koja se bavi
nizama (sinekologija T) odnosno na prim jenom ekoloških principa na
ekosustave T. U sklopu autekologije, upravljanje prirodnim resursima, po
ispitivanje odnosa jedinke i njena fi ljoprivrednu proizvodnju i probleme
zičkog okoliša jest predmet ekoftziolo- onečišćenja okoliša. Postalo je očito
gije T . Sinekologija se dijeli prema ti da su neki od najvećih problema da
pu okoliša koji proučava na: akvatičku našnjice, poput ekspanzije svjetskog
t i terestričku ekologiju t , a u užem stanovništva, zagađenja okoliša, ne
POJMOVNIK 209
dostatka hrane i s tim u vezi proizašli okolišu, prirodnim resursima i dru

socijalni i politički problem i, zapravo gim ljudskim skupinama. Premda se
u velikoj mjeri ekološki. T o je razlog ekologija čovjeka ponekad bavi od no
zašto interes za ekologiju neprekidno som pojedinca i okoliša (autekologi
raste. N o ekologija se često pogrešno ja t ) , češće se primjenjuje princip de-
izjednačava sa zaštitom okoliša, pa se mekologije t i sinekologije t tj. istražuje
term in »ekološki« vrlo često m ože se odnos skupine i okoliša. Vidi eko
čuti u izm ijenjenom sm islu u svako logija T. (I. T.)
dnevnom govoru. Primjerice, često
se govori o »ekološkim proizvodima«, ekologija gena (engl. gene ecology\
njem. Genokologie), jedna od najmla
»ekološkoj hrani«,' »ekološkoj svije-
sti«, »ekološkim udrugama« i si. kad đih grana ekologije t koja istražuje slo
se zapravo žele istaknuti različita na žene odnose gena T u organizmu i
stojanja za očuvanjem okoliša. M nogi njihove interakcije s unutrašnjim i
ekolozi naglašavaju važnost zaštite vanjskim okolišem . Danas sve više
dobiva na važnosti jer se u okoliš
okoliša i aktivno u njoj sudjeluju, što
unose genetski modificirani organiz
proistječe iz njihovih istraživanja, no
pogrešno je politiku, tehničke mjere m i dobiveni genetičkim inženjerstvom T.
D rugo je ekološka genetika, koja pro
i nastojanja za očuvanjem prirodnog
učava varijacije unutar vrste i genetski
i zdravog okoliša poistovjećivati s
sastav u odnosu na okoliš. (I. T.)
ekologijom . (I. T.)
e ko lo gija bilja (engl. plant ecology\

ekologija m ora (engl. marine ecology\
njem. Meeresokologie), dio akvatičke
njem. P fanzendkologie , PhytodkoIogie),
ekologije t . Proučava život u morima,
grana ekologije t koja je usredotočena
oceanima i estuarijima. Istražuje od
na biljke, za razliku od ekologije životi
nose m orskih biocenoza f i njihova
nja t . Ekologija bilja proučava odnose
živog i neživog okoliša te kemijska i
biljaka s njihovim živim i neživim
fizikalna svojstva vodenog okoliša,
okolišem . Pristup m ože biti takav da
poput slanosti t , sadržaja otopljenih
se proučava odnos pojedine biljke
plinova, kem ijskog sastava, gibanja
(autekologija T) s njezinim živim i ne
vode i si. (I. T.)
živim okolišem , populacije (demekolo
gija T) te odnos skupine (zajednice) i ekologija v eg e tacijsko g pokrivača
okoliša (sinekologija T). (I. T.) (engl. vegetation ecology\ njem. Vegeta-
tionsokologie), dio ekologije bilja T, bavi
e ko lo gija čovjeka (engl. hum an ecolo- se pridolaskom i rasporedom biljnih
gy\ njem. H umanokologie), znanost o
zajednica (fitocenoza T) na nekom pro
interakcijama čovjeka i okoliša. P o
storu u ovisnosti o životnim uvjetima
taknuti radovima ekologa koji su is
(klima, reljef, geološka podloga, tlo,
traživali interakcije živih bića i njiho antropogeni utjecaj). (I. T.)
va okoliša, sociolozi su na sličan način
počeli proučavati ljudske skupine, ekologija životinja (engl. anim al ecolo-
odnosno načine na koje se neka soci g y ; njem. Tierokologie, Zoodkologie),
jalna struktura prilagođava svom ekologija T se razvijala u dva temeljna
pravca: jedan usredotočen na biljke, na koji vrsta utječe na svoj živi i neživi
drugi na životinje. Ekologija životinja okoliš kao i svih čimbenika koji utje
istražuje dinam iku populacija, distri ču na tu vrstu. N ek i organizmi imaju
buciju, ponašanje i m eđusobne od široke ekološke niše, a drugi vrlo us
nose životinja i njihova živog i ne ke. Štakor je primjer životinje sa širo
živog okoliša. Pritom se razlikuju tri kom nišom: m ože se prilagoditi čita
pristupa: autekologija t istražuje od no vom nizu različitih klimatskih uvjeta,
se, demekologija T odnose populacije, a stvara brojno potom stvo, jed e razno
sinekologija T odnose skupine životinja liku hranu biljnog i životinjskog p o
i njihova okoliša. Budući da su životi drijetla, a njega jedu brojni predatori.
nje ovisne o biljkama kao izvoru hra Vrlo usku nišu ima koala: živi samo
ne i zaklonu, ekologiju životinja teško u Australiji u šumama eukaliptusa,
je u potpunosti razumjeti bez pozna hrani se lišćem samo nekoliko vrsta
vanja ekologije biocenoze T i ekosusta eukaliptusa, ne podnosi niske tem pe
va t. (I. T.) rature i ima malobrojno potom stvo.
Vrste s uskom nišom su puno osjet
e k o lo g ist (engl. environmental activist),
ljivije na svaku prom jenu svog »za
v id i zaštitar okoliša t . (I. T.)
nimanja« od vrsta koje imaju široku
e ko lo šk a am plituda (lat. amplitudo — nišu. Ako se dvije vrste nađu u istoj
obujam, veličina; engl. ecological a m ekološkoj niši m eđu njima će doći do
plitude-, njem. okologische A m plitude), suparništva (kompeticija t ) , pa će bolje
širina djelovanja određenog fizikal prilagođena vrsta s većim biološkim
n og ili kem ijskog čimbenika u nekom potencijalom istisnuti drugu vrstu.
ekosustavu na određenu vrstu. Pri A ko im se niše djelom ično preklapaju
tom vrsta pokazuje najveću učestalost doći će do promjene brojnosti na šte
(brojnost) u optim alnom području tu slabije prilagođene vrste. (I. T.)
danog čimbenika (optim um t ) , a uda
ljavanjem od optim um a postupno se
ekološka potencija (engl. ecological p o -
povlači sve dok ne iščezne u području iver; njem. okologische P otenz), sposob
donje (m inim um ) ili gornje (maksi nost nekog biljnog ili životinjskog or
m um ) granice ekološke amplitude. ganizma da se nosi s kolebanjima od
U sporedi ekološka valencija T. (I. T.) ređenog ekološkog čimbenika. U sp o
redi ekološka valencija t. (I. T.)
ek olo šk a niša (engl. ecological niche\
njem. okologische Nisclte), položaj neke ekološka valencija (lat. valere — va
vrste u ekosustavu t , mjesto gdje op ljati, vrijediti; engl. ecological valence;
stoji (njezino stanište) i način na koji njem okologische V alenz), raspon tole
živi. Svaka vrsta ima određene život rancije neke vrste prema određenom
ne potrebe i postavlja određene zaht čim beniku okoliša (temperatura, vla
jeve spram staništa u kojem živi. Ta ga, osvijetljenost, salinitet, pH itd).
»uloga« vrste ili »zanimanje«, kako se Prikazana dijagramom, krivulja eko
ponekad naziva, jest njezina ekološka loške valencije najčešće ima oblik
niša. Razumijevanje niše neke vrste zvona, a m ože biti široka ili uska. U
uključuje detaljno poznavanje načina optim alnom području (optim um t )
POJMOVNIK 211
vrsta ima najveću učestalost. Udalja Izlazi svaki m jesec od 1990. godi
vanjem od optim um a (pejtis T) prema ne. (I. T.)
donjem i gornjem graničnom pod
e ko lo šk i čim b e n ici (engl.
ecological
ručju njezina brojnost i brzina bio
factors, njem. okologische Faktoren),
loških procesa opadaju, a najmanje su
ekološki faktori. Utjecajne varijable u
u m inim alnoj i maksimalnoj vrijed
ekosustavu 1" tj. čim benici koji utječu
nosti ekološke valencije (pesimum T)
na stanje, procese i prom jene u eko
ispod odnosno iznad koje ta vrsta više
sustavu. O ni se m ogu podijeliti, raš
ne m ože živjeti. Vrste sa širokom
članiti, definirati, obilježiti i opisati
ekološkom valencijom obično imaju
prema različitim kriterijima; uobiča
široku rasprostranjenost, a raspros
jena je podjela na abiotičke t (abiotske)
tranjenost on ih s uskom valencijom
i biotičke t (biotske) čimbenike. (D. Đ.)
m anje-više je ograničena. Vrste s us
kom ekološkom valencijom obično E kološki glasn ik, ekološki časopisi u
su vrlo dobre indikatorske vrste. N pr. RH t . (I. T.)
temperaturna ekološka valencija za
razvoj jaja pastrve iznosi 0 — 15°C, a e ko lo šk o -g o sp o d a rsk i tip,
optim um je pri 7°C . Znači da će se određena površina šum e i šum skog
jaja najbrže razvijati na optimalnoj zemljišta koja ima slične ekološke i
temperaturi, a odstupanja od optim u gospodarske značajke o kojima ovisi
ma (pejtis T) prema donjoj ili gornjoj normalan način gospodarenja. Eko
granici ekološke valencije imat će kao loško-gospodarski tip određuje se na
posljedicu usporen razvoj i slabije temelju geološke podloge, vrste tla,
preživljavanje jaja. U donjoj granici šumske zajednice, klim e, uzgojnih
(m inim um ) i gornjoj (maksim um ), u značajki, proizvodnih m ogućnosti i
ovom primjeru pri 0°C i 15°C, razvoj vrijednosti sastojina. Za svaki ekološ-
će biti krajnje otežan (pesimum T). ko-gospodarski tip šum e i šum skog
A ko je temperatura niža od m inim u zemljišta određuje se najpovoljniji sa-
ma ili veća od maksimuma, jaja se stojinski oblik, ophodnja, promjer
sječive zrelosti, normalna proizvod
uopće neće razvijati. (I. T.)
nja i njezina vrijednost. (I. T.)
e k o lo šk i ča so p is i u RH, u Hrvatskoj
redovito izlaze tri časopisa s područja e ko sfe ra (engl. ecosphere), svi ekosus
ekologije i zaštite okoliša: tavi na Zem lji. Sveukupnost ekosu
Priroda — m jesečnik za populariza stava Zem lje. N ajčešće se koristi kao
ciju prirodnih znanosti i ekologi sinonim za biosferu. (D. Đ.)
ju. Izlazi od 1911. godine. Izda
eko sistem , vidi ekosustav. (D. Đ.)
vač: Hrvatsko prirodoslovno dru
štvo, Ilica 16, Zagreb. e ko su sta v (grč. oikos — kuća, d om +
Ekološki glasnik — izlazi od 1990. lat. systema -— sustav; eng. ecosystem,
godine. Izdavač: Ante Pelivan, njem. Okosystem), ekosistem , biogeo-
Lomnica Donja. cenoza. Ekosustav je osnovna organi
O koliš — glasilo Ministarstva zaštite zacijska jedinica prirode, u kojoj su
okoliša i prostornog uređenja. živa bića i njihov neživi okoliš prostor
no i vrem enski ujedinjeni protokom de te sastaviti nacionalni program nji

energije t i kružnim tokovima tvari t , te hova očuvanja i upravljanja. Vode daju
koja posjeduje za nju svojstvene infor posebno značenje biološkoj i krajo-
macijske sadržaje t , sposobnost samoor- braznoj raznolikosti Hrvatske.
ganizacije T, sam oobnove i samoodr Biološka raznolikost Jadranskoga
žanja. T o je jedinstvo životne zajedni mora sve je ugroženija, kako zbog
ce T (biocenoze T, zoocenoze T ifitoceno- onečišćenja mora gradskim i indus
ze T) i njezina neživog okoliša (ekoto trijskim otpadnim vodama, onečišće
pa t , biotopa f ) s osebujnim i kroz to nja mora s brodova, tako i zbog nera
prepoznatljivim strukturnim i funk cionalnog iskorištavanja bioloških
cionalnim obilježjima. (D. Đ.) dobara i nepridržavanja zakonskih
propisa.
e ko su sta vi — stanje u RH,
Travnjaci su poluprirodna staništa
Zastupnički dom Hrvatskoga držav
nog sabora je donio na sjednici 30. koja obogaćuju biološku i krajobraz-
lipnja 1999. Strategiju i akcijski plan nu raznolikost. N a europskoj razini
zaštite biološke i krajobrazne raznoli osobito su važne prostrane poplavne
kosti Republike Hrvatske u kojoj se, livade i pašnjaci u nizinskom e dijelu
m eđu ostalim , iznosi pregled stanja Hrvatske.
ekosustava u Hrvatskoj. Ukratko: Oranice su um jetno nastali ekološ
Stanje šuma u Hrvatskoj je znatno ki sustavi, namijenjeni isključivo po
bolje nego u većini zapadnoeurop ljoprivrednoj proizvodnji, u kojim aje
skih i srednjoeuropskih zemalja, za biološka raznolikost veom a osiroma
hvaljujući u prvom redu načinu gos šena.
podarenja koji daje prednost prirod Hrvatska obala m eđu najrazvede-
n om sastavu šuma. Čak 95 posto nijima je na Sredozemlju.
šum skih sastojina ima prirodni sa Priobalne planine i otoci ističu se bilj
stav, a šum ske površine nisu se sma nim i životinjskim endemima t . O toci
njile zadnjih stotinjak godina. su vrlo osjetljive ekološke cjeline, za
Područje krša sjedinjuje najveći
sad relativno dobro očuvane, ali ug
broj posebnosti Hrvatske s obzirom
rožene aktivnostima i porastom nau
na svoje prirodne značajke (krajo
tičkog turizma. Vidi ekosustav T. (I. T.)
brazne, hidrogeološke, geom orfološ-
ke, vegetacijske, florističke i fauni-
ekotip (grč. ofkos — kuća, dom + tpos
stičke) i vrlo je velika vrijednost ne
— lik, slika, trag; engl. ecotype\ njem.
sam o u europskim nego i u svjetskim
O kotyp),populacija T ili organizam ko
razmjerima.
Močvarna područja Hrvatske jedna ji se prilagodio lokalnom okolišu i
su od najvećih vrijednosti biološke i pokazuje manje genetički inducirane
krajobrazne raznolikosti, posebice na prom jene u svojoj m orfologiji i/ili fi
razini zapadne i srednje Europe. M e ziologiji, a i dalje se m ože razm no
đutim , to su ujedno i najugroženiji žavati s pripadnicima svoje vrste iz
ekološki sustavi u Hrvatskoj. Stoga drugih područja koji nisu doživjeli is
im treba dati prednost u zaštiti priro te promjene. (I. T.)
POJMOVNIK 213
eko to ksiko log ija, (engl. ecototoxkolo- kalna klima f slična makroklimi zo
g)', njem. Umvelttoxikologie, Okotoxiko- nalnog područja. O n e se pojavljuju
logie), kovanica nastala od EKOloška poput izoliranih enklava. Biljne za
TOKSIKOLOGIJA. Znanstvena di jednice koje su rasprostranjene na
sciplina čiji je zadatak istraživanje pri- sjeveru dolaze u južnijim predjelima
dolaska, učinka, zadržavanja, dinam i samo na hladnim i vlažnim sjevernim
ke (kretanja, razgradnje, pregradnje)
ekspozicijama t , ju ž n o od originalne
štetnih i otrovnih tvari, polutanata, agro-
zajednice ih obratno, zajednice čije je
kemikalija, ksenobiotika i si. (D. Đ.)
prirodno područje rasprostranjenja
ekoton (engl. ecoton, njem. Okoton), na jugu dolaze u sjevernim područ
najčešće više ili manje diskontinuira jim a isključivo na ju žn im ekspozici
no prijelazno područje izm eđu dvije jama. U ekotoksikologiji t , izloženost
različite životne zajednice T, dvaju po štetnom djelovanju ili tvari (npr. zra
jasa zonalne zajednice T, biotopa T ili čenju T, otrovu T, polutantu t i si.). (D.
ekosustava T, primjerice ekoton tun Đ.)
dre i borealne crnogorične šum e,
ekoton brdske bukove šum e i šume El Nino (španj. djetešce Isus), topla m or
bukve i jele ili ekoton šum e i livade. ska struja ju žn o g smjera koja se javlja
(D. Đ.) duž obala Ekvadora i Perua u vrijeme
Božića i donosi kišu suhim obalnim
ekotop (grč. oikos — kuća, dom + grč.
topos -m jesto; engl. ecotop, njem. 0 ko- područjima. U širem sm islu pojam se
top)\ odnosi se na stanišnu kom po primjenjuje na događaje koji se jav
nentu biogeocenoze T. Vidi biotop f . (D. ljaju u prosjeku svakih sedam godina
Đ.) kada slabe pasatni vjetrovi i poraste
površinska temperatura mora u sred
e ksp o zicija (engl. eksposition, njem. njem i istočnom dijelu T ih o g oceana.
Exposition), položaj i/ili nagib staništa Tople površinske vode, koje se nor
(npr. na padinama planina) prema
malno kreću u smjeru zapada, u g o
stranama svijeta (istok, zapad, sjever,
dini El N in a teku prema istoku i pre
jug) i s tim e povezana izloženost sta
krivaju hladne vode Peruanske struje
ništa Sunčevu zračenju (npr. južna
čim e zaustavljaju »upwelling« (podi
ekspozicija). (D. Đ.)
zanje hladne vode bogate nutrijenti-
ekstenzivno stoča rstvo , vidi inten ma). N edostatak hranjivih tvari do
zivno stočarstvo. (D. Đ.) vodi do ugibanja planktona i s tim u
vezi drastičnog smanjenja ribljeg fon
ekstrazonalna zaje dn ica (lat. extra
— izvan, vanjski + lat. zona — po da i populacije m orskih ptica. U pos
dručje; eng. extrazonal community, ljednje vrijeme uobičajeno je da se
njem. extrazonale Pjlanzengesellschaft), tim pojm om označuje topla faza
u botanici T, pojava, pridolazak biljnih E N S O - a t , čiji se učinak u obliku
zajednicaT, na staništimat izvan njiho dramatičnih vrem enskih promjena
va klimatskog zonalnog područja zamjećuje u gotovo svim dijelovima
(klim azonalnog područja) gdje je lo Zemaljske kugle. (I. T.)
e la s tič n o s t (engl. elasticity, njem . Ela- sunce, radioaktivne stijene i si.) ili
stizitat, Resilienz), m jera sposobnosti um jetni (najčešće se m isli na neko
ekosustava da izdrži pritisak prom ije industrijsko postrojenje). (D.Đ.)
njenih uvjeta (izraženih vrem enskim
trajanjem i intenzitetom djelovanja), endem (grč. en — u + dernos — narod;
a da ostane neprom ijenjen tj. da ne engl. endemic species, njem . Endem), bi
prijeđe u neki drugi sustav. (D. Đ.) ljna ili životinjska vrsta, ili neka druga
sistematska kategorija (rod, porodica,
e le k tro filtri (engl. electrofilters, njem.
red itd., jed n o m riječju takson), koja
Elektrofdter), elektrostatski filtri. U r e
naseljava ograničeno područje Z e m
đaji za čišćenje otpadnih plinova u
ljine površine, tj. čija je prirodna geo
kojim a se čestice odvajaju tako da plin
grafska rasprostranjenost sužena na
prolazi izm eđ u dviju elektroda, pri
čem u jed na elektroda (ionizacijska) određeni lokalitet. Suprotno: kozmo
polarizira (tj. električki nabije) čestice politi, vrste širokog područja raspros
a druga (kolektorska) ih privlači i tako tranjenosti. Prem a veličini areala t
taloži. Iz sm jese plinova (aerosola) ta (područja rasprostranjenosti) govori
ko se odvajaju pepeo, teški m etali, se o endem im a u širem sm islu (npr.
prašina i neki organski spojevi npr. balkanski en d em i, europski endem i)
dioksini. (D.Đ.) ili u u žem ako se pojavljuju sam o na
od ređ en om lokalitetu i nigdje drug
Eltonova piramida, vidi hranidbena
dje na Zem lji, npr. na n ek om otoku,
piram ida. (D. Đ.)
planinskom vrhu, u nekoj dolini.
EM A S, E co-M an agem en t and A udit Flora Hrvatske obiluje endem im a,
Schem e. (I. T.) p ogotovu biljnim a poput velebitske
degenije, hrvatske sibireje, dubrovač
EIV1EP, C o-O p erative Program m e for
M on itorin g and Evaluation o f Long ke zečine i m nogih drugih. M n o g o
Range Transm ission o f Air P ollu - životinjskih endem a nalazim o u fauni
tants in Europe. (I. T.) Hrvatske m eđu guštericama na našoj
obali i otocim a i m eđ u različitim sku
e m isija (engl. transmission, njem . Emis- pinama životinja koje žive u krškim
sion), 1. U fizikalnom sm islu odašilja
vodam a i jamam a. (I. T.)
nje elektrom agnetskih valova ili ele
m entarnih čestica. 2. U ekologijskom end og ena d in a m ika (engl. endogenous
sm islu, odašiljanje čvrstih (prašina, dynamics, njem . endogene Dynamik, en
pepeo, čađa i dr.), tekućih, plinovitih dogene Rhytmus), u geološkim znano-
tvari (C O 2, N O x, C O itd.), ali i ae stima, procesi u unutrašnjosti zem lje,
rosola (dim ), neugodna m irisa i ener
prim jerice potresi, vulkanizam , oro-
gije (buke, topline, vibracija, ionizira-
geneza, tektogeneza, epirogeneza itd.
ju ć e g i neionizirajućeg zračenja) u
U b iološk im znanostim a, koristi se
okoliš. (D. Đ.)
pojam endogena ritmika, koji opisuje
e m ite n t (engl. transmiter, njem. Em it- »unutarnji sat«, od n osn o periodičke
tent, Emissionsqiielle), izvor em isije. fiziološke procese unutar p ojedinog
M o ž e biti prirodni (npr. vulkani, organizma. (D. Đ.)
POJMOVNIK 215
e n e rg e ts k a b ila n c a Zemlja je otvo se zna da su povezani i da nastaju

ren sustav s obzirom na energiju T, pri interakcijama oceana i atmosfere u
čemu je stalni dotok Sunčeve energije tropskom području Tihog oceana.
u biosferu T osnovni preduvjet života. E N SO donosi globalne vremenske
Maksimalno moguća energija dobive nepogode — u nekim dijelovima svi
na Sunčevim zračenjem u prosjeku jeta katastrofalne suše a u drugima
iznosi 120.000 kj/m 2 na dan. Zbog oluje, kiše i poplave. (I. T.)
niza čimbenika primljena energija je
znatno manja, tako u područjima en tom ohorija (grč. entomos — zarez-
um jereno kontinentalne klime iznosi nik, tj. kukac + hora — prostor, zem
izm eđu 10.000 — 16.000 kj/m 2 na lja; engl. entomocliory; njem. Entomo-
dan, a u suptropskim do 25.000 kj/m 2 chorie), oblik zoohorije f . Rasprostra-
na dan. Od ukupno primljene Sun njivanje s pom oću kukaca. Poseban
čeve energije, primarni proizvođači T oblik entom ohorije jest rasprostranji-
(zelene biljke) pretvaraju 0,05 — 4 vanje mravima, što se naziva mirme-
posto u kemijsku energiju (bioma kohorijom. (I. T.)
su T). N a višem stupnju prehrambenog
lanca T stupanj iskorištenja energije je e ntropija (grč. entrepein — obrnuti,
veći, te kod biljojeda (fitofagi t ) i kod zbrkati; engl. entropy, njem. Entropie);
mesojeda (zoofagi t ) iznosi oko 10 po mjera neuređenosti, nasumičnosti,
sto. Količina energije vezane u prvom energetskog rasula i težnje za poveća
stupnju prehrambenog lanca T znatno je njem nereda nekog sustava. Za odr
veća od energije koja se veže na biotop žanje reda, poretka i unutarnje ure-
t (zrak t , vođa t , tlo t ) . Energija fo đenosti svaki sustav (u biologiji T, živi
silnog podrijetla (nafta, ugljen, drvo) sustav poput; ekosustava t , biocenoze t ,
predstavlja milijunim a godina aku organizma t , organa t , stanice T i dr.)
muliranu t Sunčevu energiju. Današ mora u sebe ulagati određenu energi
nja potrošnja energije fosilnog podri ju f. Svaki uređeni sustav ima veću
jetla veća je od količine koja se može energiju od neuređenog. Stoga svaki
vezati u taj oblik. (D. Đ.) uređeni sustav teži stanju što manje
energije, tj. neuređenosti. Pri svakoj
e n e rg ija vje tra (engl. wind energy;
pretvorbi energije iz jednog koncen
njem. Windenergie), jedna od obnov
triranog oblika u drugi oblik, jedan
ljivih energija t koja se zasniva na m e
dio se pretvara u toplinu (nasumičan
hani,čkim svojstvima strujanja zraka
(kinetička energija). Može se iskori raspored atoma i molekula, povećani
stiti za dobivanje električne energije s nered sustava). Svi atomi i molekule
pom oću vjetrenjača t . (I. T.) teže prema uspostavi slučajnog, neu
rednog i kaotičnog poretka s najnižim
ENSO, zajednički naziv za klimatske m ogućim energetskim sadržajem,
fenomene E l N ino T i južn a oscilacija odnosno entropiji. O na ima izmjer-
(engl. E l Nino-Southern Oscillation). Ijivu fizikalnu veličinu (S = k x log D,
T i su se fenomeni donedavno sma gdje je S = entropija, k = Boltzman-
trali razdvojenim pojavama, no danas nova konstanta; 1,38 x 10-:l6erg/oC, D
= mjera za atomski nered određenog vanadija i dr. Plinovi kao sumporovo-

tijela). (D. Đ.) dik, fluorovodik, klorovodik, uglji
kov monoksid, ugljikov dioksid,
e p ifit (grč. epi — iznad, nad + grč.Jjton
sumporni dioksid, dušik i vodik i vo
— biljka; engl. epiphyte) biljka koja ži
dena para također se nalaze u velikim
vi na stablima ili granama drugih bi
količinama u magmi. Nakon kristali
ljaka ali se hrani samostalo, autotrofno
zacije i hlađenja magme odnosno la
t . Druga im biljka služi samo kao
ve, ti plinovi ne ulaze u kemijski sa
podloga za pričvršćivanje. Cesta je
stav eruptivnih stijena ali su bitni za
pojava u tropskim kišnim šumama
njihovu teksturu. Pri izbijanju mag
gdje mnoge vrste t" skupina Brotnelia- me u obliku lave na zemljinu površi
ceae, Orchidaceae i brojne paprati, žive
nu, ti plinovi uz temperaturu imaju
kao epifiti. (D. Đ.) veliku ulogu i u viskoznosti. Osim
epiiimnij (grč. epi — na, nad + limite njih na viskoznost utječe i kiselost ili
— stajaća voda, bara, jezero; engl. epi- bazičnost lave, koji su direktno ovisa-
limnioir, njem . Epilimnion), epilim ni- ni o kemijskom sastavu, odnosno o
on; površinski sloj vode u jezerim a omjerima pojedinih kemijskih ele
koji prati sezonska kolebanja tem pe menata koji ju tvore. N a visokoj tem
rature. (i. T.) peraturi kisele magme su viskozne, a
bazične fluidne. Visoko viskozne, ki
epipefagija! (grč. epi — na, nad + pe- sele tzv. riolitne lave, koje se naglo
lagos — more), epipelagička zona. Vi ohlade, ne kristaliziraju pa stvaraju
di pelagijal T. (I. T.) amorfne stijene tzv. vulkanska stakla
primjerice obsidian. Općenito erup
erozija tla (engl. soil erosion, njem. Bo-
tivne stijene dijelimo prema mjestu i
denerosion), površinsko odnošenje čes
načinu postanka na dubinske ili in-
tica tla odnosno odvajanje i transport
truzivne (plutoniti), površinske ili
obalnog dijela profila tla, djelovanjem
efuzivne (vulkaniti) i žilne ili žične
vjetra i vode. (D. Đ.)
stijene. Žilne stijene su one koje na
eruptivne stije n e (engl. igneous rock, staju prodorom lave kroz pukotine
njem. Eruptivgestein, magmatisches Ge- unutar zemljine kore. Intruzivne sti
stein), stijene vulkanskog podrijetla, jene nastaju duboko ispod kore Zem
nastale hlađenjem i kristalizacijom lje, pod visokim tlakom i odlikuju se
magme (lave). Magma je rastaljena manje zrnatom teksturom. Efuzivne
tvar koja se nalazi u unutrašnjosti stijene nastaju prodorom magme i
Zemlje T a vulkanskom aktivnošću iz kri-stalizacijom magme iznad zemlji
bija kao lava na površinu Zemlje. Ke ne kore, bilo u moru ili na kopnu.
mijski sastav magme vrlo je raznolik. Ukoliko se lava izlila na morskom
Oko 99,25 posto uglavnom čini devet dnu, stvara karakteristične zaobljene
elemenata (kisik, silicij, aluminij, že oblike k o ji, se nazivaju pilow lava.
ljezo, kalcij, natrij, kalij, magnezij i Kod različitih temperatura kristalizi
titan) ostalih 0,75 posto čine ostali raju različiti minerali, odnosno raz
elementi poput mangana, barija, ličiti mineralni agregati, pa tako pri
stroncija, kadmija, žive, olova, litija, nižim temperaturama kristaliziraju
POJMOVNIK 217
kremen, ortoldas i biotit. Kod sred njem. euphotische Zone), prostor u

njih temperatura kristaliziraju kiseli morima, oceanima i kopnenim sta
plagioklasi i amfiboli, a pri visokim jačicama koji je osvijetljen i u kojem
temperaturama kristaliziraju olivin, je moguć proces fotosinteze T. Proteže
piroksen i bazični plagioklasi. Ti mi se od površine do dubine od oko 50
nerali važni su za klasifikaciju i od metara, a u prozirnim pučinskim vo
ređivanje eruptivnih stijena u kojima dama i dublje, do 100 pa i 200 metara.
se nalaze. S obzirom na pojavljivanje U morima se podudara s epipelagičkom
ovih minerala, eruptivne stijene dije zonom {pelagijal t) . Točna dubina ovi
limo na granitne, sienitne, dioritne, si o geografskoj širini, sezoni i prozir
peridotitne i gabritene. Najznačajniji nosti t vode, tj. o količini suspendira
su minerali koji čine eruptivne stijene nih čestica i planktonskih organizama
tzv. glinenci s približno 59 posto ud koji smanjuju prozirnost. U kopne
jela, zatim pirokseni i amfiboli s 17 nim stajačicama dubina prodora svje
posto udjela, kremen 12 posto, biotit tla znatno je manja zbog velikih ko
4 posto, olivit i ostali 8 posto. U erup- ličina suspendirane tvari i bujnog
tivnim stijenama ima najviše silikat- planktona uslijed čega je eufotička
nih spojeva. Eruptivne stijene izgra zona mnogo plića nego u morima.
đuju oko 95 posto litosfere (t). (D.Đ.) Ispod eufotičke zone nalazi se disfo
Escherichia coli, enterobakterija (cri tička zona T u koju dopire ograničena
jevna bakterija), iz skupine gram-ne- količina svjetlosti dostatna za fotosin
gativnih bakterija čije je prirodno sta tezu pojedinih vrsta alga, a ispod nje
nište probavni sustav ljudi i životinja. na dubinama većim od 200 metara
Fakultativni anaerob. Važna za teme prostire se afotička zona t bez Sunčeva
ljna (biološka, genetička, biokemijska svjetla, premda u vrlo prozirnim oce
itd.) istraživanja. Njezina prisutnost anskim vodama najprodornija plava
u hrani i vodi pokazatelj je fekalnog svjetlost može prodirati i do dubine
onečišćenja. Određeni sojevi proiz veće od 200 m (ponekad sve do 1000
vode enterotoksine koji mogu izazva m). Neki autori u širem smislu eufo-
ti dijareju (proljev). (D. Đ.) tičkom zonom nazivaju i disfotičku,
pa je u tom slučaju prema definiciji
estiva cija , vidi dormancija t . (I. T.) eufotička zona osvijetljeni prostor u
etio lo g ija (engl. etiology, njem. A tiolo- vodi u kojem je svjetlost dostatna za
gie), uzrok bolesti i/ili smrti. (D. Đ.) proces fotosinteze, a uzima se da se
njezina donja granica u prosjeku po
ETC/NC, European Topic Centre on dudara s izobatom od 200 m ispod
Nature Conservation. koje slijedi afotička zona. (I. T.)
eto lo gija (engl. ethology, njem. Etholo- euhem erobno (njem. Euhemerobie),
gie), vidi ponašanje životinja T. (D. Đ.) jače izmijenjeni ekosustavi T pod di
rektnom ljudskom kontrolom, gos
EU, European Union.
podarenjem i upravljanjem. Primjeri
e u fo tič ka zona (grč. eu — dobro + ce monokulturni usjevi, poljopri
jo to s — svjetlo; engl. euphotic zone\ vredne površine, monokulturni nasa
di četinjača, travnjaci, voćnjaci, gno- trata, fosfata), ispiranja um jetnog

jen e livade i dr. (D. Đ.) gnojiva iz tla, ali i prirodnim sukce
sivnim putem . Karakterizira je povi
eukavalne vrste, organizmi t koji žive šen rast alga i drugog bilja. (D. Đ.)
isključivo u podzem lju (u špiljama,
jam am a , podzemnim vodama T i si.). (I. e utro fikacija tla (engl. soil eutrophica
T.) tion, njem. Boden eutrophikation), pre
komjerno nakupljanje fosfata, nitrata
EIJREKA, European Research and C o - i drugih spojeva koji služe kao hra
ordination Agency. njive tvari. Glavni izvori eutrofikacije
su prekomjerna gnojidba, fekalije i
e uriekija (grč. etiry’s — širok, široko
fekalne vode, sredstva za pranje deter-
rasprostranjen; njem. Eutjokie), svoj
gencije t , amonijak, nitriti i nitrati u
stvo nekog organizma da tolerira i na
podzem nim vodama i si. (D. Đ.)
stanjuje raznovrsna staništa t . Eurie-
kijska vrsta je ona koja m ože podnijeti eutrofni (engl. eutrophic, njem. eutro-
velika kolebanja za nju važnih čim be phiscli) pojam izvorno označuje nutri-
nika okoliša (temperatura, vlaga itd.), jentim a bogat vodeni ekosustav t sa
dakle posjeduje široku ekološku valen visokom primarnom produkcijom T.
ciju t i pojavljuje se u najrazličitijim O bično su takva jezera plitka sa veli
tipovima ekosustava T. Suprotno je ste- kom količinom planktona T i vrlo do
nekija t . (I. T.) bro razvijenom litoralnom vegetaci
jom 1\ Visoka količina organske tvari,
euripoten tne vrste, vidi eurivalentne koju razlažu reducenti T, u ljetnim
vrste t . (I. T.)
mjesecim a kad nastupi stagnacija kre
tanja stupca vode zbog termalne stra
eurivalentne vrste (grč. eury’s — ši
tifikacije, uzrokuje pad količine kisika
rok + lat. valere — valjati, vrijediti;
engl. euryvalentspecies', njem. euryvalen- u hipolimnionu f . Pojam se danas pri
te Arteu), vrste koje imaju široku eko mjenjuje i u opisu kvalitativnih o so
bina tla. (D. Đ.)
lošku valenciju t , tj. podnose snažna
variranja nekog ekološkog čimbenika. evaporacija (lat. e + vapor — para;
(I. T.) engl. evaporation, njem. Verdunstung,
Evaporation), proces isparavanja, od
EUROTRAC, European Experim ent on
stranjivanja vode tj. glag. evapo-
Transport and Transformation o f
rirati. (D. Đ.)
Environom entally Relevant Trače
C onstituents in the Troposfere over evapotranspiracija (evaporacija t +
Europe. transpiracija t engl. evapotranspiration,
njem. Evapotranspiration), proces ispa
e u tro fikacija (grč. eutrophein — uhra
ravanja vode iz tla koji se opisuje kao
njen; engl. eutrophication, njem. Eutro-
ukupan zbroj gubitka vode biljnom
phierung), povišenje primarne produkci
transpiracijom i evaporacijom. (D. Đ.)
je T u vod en im i kopnenim ekosusta
vima t . M ože nastati zbog antropoge evolucija (lat. evolvere — razviti; engl.
n og unosa biljnih hranjiva (npr. ni evolution\ njem. Evolution), postupne,
POJMOVNIK 219
nasljedne prom jene genetskog sastava oriju evolucije dao je Lamarck (1744.
neke populacije T , koje obuhvaćaju niz — 1829.), koji je zastupao mišljenje
generacija; proces koji dovodi do nas da su vrste prom jenljive i da se s vre
ljednih promjena na razini populaci m en om m ogu razviti u nove vrste.
ja. Prom jene koje se smatraju evolu Smatrao je da se osobine stečene tije
cijskima nadilaze životni vijek jed in kom života jedinke pod utjecajem
ke, nasljeđuju se genetskim materija okoliša, m ogu prenijeti na potom stvo
lom od jed n e do druge generecije i i da vrste tako evoluiraju. Lamarckova
zahvaćaju više generacija. U užem teorija je bila pogrešna i znanstveno
sm islu riječi, evolucija je promjena u neutemeljena, ali j e ipak značila pre
frekvenciji alela (vidi: gen T) unutar kretnicu jer se prvi put javlja sistema
tizirana teorija o promjenljivosti vrs
zalihe gena f neke populacije kroz više
ta. D otad je vladalo shvaćanje da su
generacija. Znanost o evoluciji pro
vrste neprom jenljive i da ih ima o n o
učava postanak i razvoj živih bića na
liko koliko ih je stvoreno božanskom
Zem lji. Današnje vrste živih bića pot
kreacijom. Engleski prirodoslovac
ječu od nekadašnjih vrsta, a razlike
Charles Darwin (1809. •— 1882.)
m eđu organizm im a su posljedica
smatrao je da su se organizmi razvili
promjena što su se nakupljale tijekom
evolucijom , za što j e dao znanstvena
niza generacija. Teorija evolucije jed
objašnjenja. N jegova teorija evolucije
na je od tem eljnih postavki m oderne
zasniva se na tri zapažanja: da su živi
biološke teorije. Zapanjujuća je raz
organizmi promjenljivi, da m ogu
nolikost živog svijeta. Opisano je više
prenijeti svoje osobine na potom stvo
od dva milijuna živućih biljnih i ži
i da su uključeni u borbu za opstanak.
votinjskih vrsta, a znanstvenici pro
U toj borbi uspješniji preživljavaju i
cjenjuju d a je neotkrivenih još izm e imaju više potomaka na koje prenose
đu deset i trideset milijuna. Ta gole svoje osobine, pa su stoga te osobine
ma raznolikost života plod je evolu češće u sljedećim generacijama. Taj
cijskih procesa. Sva živa bića poveza proces, nazvan prirodnom selekci
na su podrijetlom od zajedničkih pre jo m , temeljna je m isao D anvinove
daka. Ljudi i drugi sisavci vuku po teorije evolucije. Tijekom m nogih
drijetlo od životinje nalik današnjoj generacija prirodna selekcija stvara
rovki koja je živjela prije 150 milijuna prom jenu ili evoluciju. Danas je poz
godina; zajednički predak sisavaca, nato da varijacije nastaju mutacijama
ptica, gmazova, vodozem aca i riba ži gena i da se m ogu prenijeti na p otom
vio je prije 600 milijuna godina; sve stvo. Brojna otkrića znanosti, posebi
biljke i životinje vuku podrijetlo od ce genetike, potvrdila su D anvinove
mikroorganizama nalik bakterijama ideje i evoluciji dala čvrstu znanstva-
koji su živjeli prije više od tri milijar nu osnovu. U 20. stoljeću genetika je
de godina. Raznolikost života rezultat do u detalje otkrila kako prirodna se
je razdvajanja razvojnih linija pojedi lekcija djeluje i dovela do razvoja m o
nih skupina organizama, koje su se derne teorije o evoluciji. O d 1 9 60-ih
tijekom m nogobrojnih generacija ne srodna disciplina molekularna b iolo
prestano mijenjale. Prvu cjelovitu te gija izvanredno je unaprijedila spoz-
naje o biološkoj evoluciji i om ogućila botaničkim vrtovim a širom svijeta,

istraživanje problem a koji su dotad uzgoj biljka u kulturi, održavanje bi
bili nedostupni, kao npr. koliko su ljnog materijala u obliku nediferenci
slični geni čovjeka i čimpanze (razli ranoga tkiva (kultura tkiva), pohra
kuju se sam o 1 do 2 postotka njivanje sjem enki (engl. seed banks),
DNA T). Saznanja evolucije uvelike peluda, genetskog materijala (engl.
nalaze svoju primjenu u uzgoju bi D N A gene banks) i si. Za ugrožene
ljaka i životinja. (I. T.) životinjske vrste ex-situ čuvanje uk
ljučuje održavanje populacija u zato
e x -s itu čuvanje (lat. ex — iz + situs
čeništvu (zoološld vrtovi), pohranji
— položaj; engl. ex— situ conservation-,
vanje jajnih stanica i sperme i pohra
njem. ex-situ Sclmtz), održavanje je
nu D N A t . E x-situ čuvanje upotpu
dinki ili genetskog materijala T neke
njuje nastojanja da se ugrožena vrsta
ugrožene vrste izvan njezina prirod
održi na prirodnom staništu (in-situ
n og staništa. Za biljne vrste takva
čuvanje t ) . (I. T.)
praksa uključuje održavanje biljaka u
Fagetum i!lyricum m ontanum (La- ce drveće. Ovaj oblik biljaka raspros
mio orvalae-Fagetum sylvaticae), tranjen je uglavnom u tropskom, sup
brdska bukova šum a s m rtvom kopri tropskom i umjereno kontinentalnom kli
vom . Razvijena je duž kontinentalne matskom području, tam o gdje klimat
strane Dinarida, u panonskom gorju ski čim benici nisu ekstremni. N aj
i srednjoj Hrvatskoj na visini od 400 češće ih nem a u uvjetima ekstremnih
do 750 metara. Karakteristične vrste klimatskih prilika (planine, arktički
su bukva, gorski javor, obični jasen, prostori i pustinje). (D. Đ.)
brijest, božikovina, crvena bazga, ko-
zlokrvina, volovsko oko, biskupska FAO, Food and Agriculture Organiza-
kapica i druge. (I. T.) tion.
F a g e tu m su b a lp in u m (P o ly stic h o fa u n a (lat. Fauna — božica plodnosti

lo n c h itis -F a g e tu m ), pretplaninska starih Rimljana; engl. fauna; njem.
bukova šuma. Zajednicu nalazimo u Fauna), u najširem sm islu cjelokupni
dinarskim planinama na visini od 950 životinjski svijet, za razliku od biljnog
do 1500 metara, povrh vapnenca i d o svijeta — flore t. Skup svih životi
lomita. D om iniraju bukova stabla, njskih vrsta dijela Zem ljine površine,
karakteristično svinuta u donjem d i bilo da je riječ o kontinentu (fauna
jelu uslijed dugog zadržavanja snije
sjeverne A m erike), nekom geograf
ga. N a većim visinam a na tu se zajed
skom području (fauna Pirinejskog
nicu nadovezuje pojas klekovine bora. (I.
poluotoka), zem lji (fauna Hrvatske),
T.)
ili lokalitetu (fauna Biokova). Fauna
f a n e r o fit (grč. phaneros + gcč.jyton — je naziv i za sav životinjski svijet n e
biljka, engl. plmnerophyte, njem. Pha- kog staništa (fauna gorskih potoka,
nerophyt), pojam opisuje životni oblik močvara, špilja, supralitorala T) ili pe
(formu) biljaka T koje imaju višegodiš rioda u geološkoj povijesti Zem lje
nje, trajne grane s pupovima na vrhu (fauna trijasa t , fauna pliocena T). Fau
grana. Grane se nalaze na manjoj ili na je ujedno i naziv za publikaciju
većoj visini od površine tla, primjeri koja sadržava popis i sistematski opis
životinjskih vrsta nekoga geografskog nje. Bioklimatske ili fenološke karte s

područja. (I. T.) linijama (izofene) koje spajaju mjesta
s istodobnim nastajanjem pojedinih
fenofaza, vidi fenologija. (D. Đ.)
pojava pružaju dragocjene inform aci
fe no lo g ija (grč. fainomai — pojavlju je u biologiji i srodnim znanostima.
je m se, logos — pojam, riječ, misao, Početak i trajanje pojedinih pojava
razum; engl. phenology, njem. Fenolo- koje prati fenologija nazivamo feno
gie), znanstvena disciplina unutar bio faza. (D.Đ.)
logije^ koja proučava dinamičku, kro fe n o tip (grč.fainomai — pojavljujem se
nološku i klimatsku povezanost po
+ tpos — lik, slika, trag; engl. phetio-
javnih ciklusa životinja i biljaka. U
type; njem Phdnotyp), izgled i funkcija
biljaka prati se vegetativna faza razvit
organizama nastali kao posljedica ek
ka, cvjetanje, dozrijevanja plodova,
spresije njegova genotipa T i djelovanja
zim sko mirovanje i dr.; u životinja;
okoliša. Čak i ako posjeduju isti ge-
hibernacija, estivacija, m etam orfozne
notip, dvije jedinke najčešće će imati
faze, vrijeme mrijesta, estrusni ciklu
različiti fenotip zbog različitog utje
si, parenje, migracije, mitarenja itd.
caja okoliša na svaku od njih. N pr.
Prema predm etu proučavanja, razli
ako dvije biljke posve istoga genotipa
kujem o fitofenologiju (f. biljaka)
(klon t ) rastu u različitim uvjetima
zoofenologiju (f. životinja), a unutar
(osvijetljenost, vlažnost, temperatura,
tih područja i potpodručja, primjeri
tlo), izrast će u različite oblike, tj.
ce; ornitofenologija (f. ptica), ento-
imat će različit fenotip. (I. T.)
m ofenologija (f. kukaca) i si. Sinfeno-
logija primjerice prati pojavnost i m e film sk a voda, lentokapilarna voda,
đuovisnost pojavnosti u nekoliko ra pelenasta voda. Voda vezana na česti
zličitih vrsta. Znanstvene tem elje ce tla u obliku tankog sloja tj. filma,
postavlja R. A. Reaumur 1735. znan povrh sloja higroskopske vode T. Za ra
stveno izloživši problem m eđudjelo zliku od higroskopske od nosn o ad-
vanja dinam ike sezonskih promjena sorpcijske vode, ona nije inertna, i
organizama i m eteoroloških faktora m ože se sporo kretati u kapljevitom
(klimatski čimbenici t ) ; C. Linne 1750. obliku ali to kretanje nije pod utjeca
organizira m režu fenologa-prom a- jem sile teže. (D. Đ.)
trača i formulira njihove zadatke. A.
D . H opkins 1918. na temelju podata filte ri za zrak (engl. air filters, njem.
ka prikupljenih od m reže fenoloških Luftfdter), uređaji za čišćenje plinova.
promatrača u Sjevernoj Americi, for Filtri pogodni za odjeljivanje prašine
mulirao tzv. bioklimatski zakon, us (dima, čađe, mikroorganizama itd.)
tanovivši da sezonske prom jene pri dispergirane u plinovima. Prema na
rode u proljeće i u početku ljeta kasne činu uklanjanja komponenata dijele
prosječno četiri dana za svaki stupanj se na suhe i mokre, m ogu se podijeliti
prema sjeveru i 5° prema istoku, te za i prema veličini pora tj. čestica koje
120 m nadm orske visine. U zapadnoj m ogu uklanjati (grubi filtri > 1 0 p.m,
Europi taj gradijent iznosi tri dana; za fini filtri 1 -1 0 vm , najfiniji bakterijski
kontinentalni istok Europe nešto m a filtri < 1 vm ). (D. Đ.)
POJMOVNIK 223
fito -b e n to s (grč.jyton — biljka, raslina prema određenom ustroju koji je na

+ bentlios — dubina; engl. benthos; stao kao posljedica dugotrajnog kro
njem. B enthos), morski ili slakovod- nološkog procesa uzajamne borbe i pri
ni biljni organizmi koji žive na dnu. lagodbe (adaptacije t ) na fizikalne T i
Zajedno sa zoobentosom T čine životnu kemijske čimbenike T okoliša t kojeg
zajednicu dna ili bentos t . U fitoben- kao grupacija nastanjuju. (D. Đ.)
tos pripadaju raznovrsne jednostanič-
fitocid i (engl. phytocides, njem. Phytozi-
ne i višestanične alge, neke vrste
de), otrovne tvari namijenjene suz
cvjetnica i cijanobakterije. Ako se raz
bijanju populacija biljnih organiza
vijaju na površini dna, govori se o
ma. Č ine ju podskupine algicidit i
epiflori, a ako se razvijaju u njemu,
herbicidit. (D. Đ.)
govori se o endoflori (npr. endolitske
cijanobakterije koje žive u udubina fitoekolog ija (grč.fyton — biljka, rasli
ma stijena supralitorala T). Razvoj fito- na + ofkos — kuća, dom + logos —
bentosa ovisi o prodoru svjetla. N a riječ, govor; engl. plant ecology;
dubinama većim a od 200 m svjetla njem. Pjlanzenokologie), vidi ekologija
više nema, vlada potpuna tama, pa bilja t . (I. T.)
nem a ni biljaka. (I. T.)
fitofag (fito •— sufiks koji označava bi
fito ce n o lo g ija (grč. fj'ton ■
— biljka + ljni, nastao od grč.j)'ton — biljka +
koinos — zajednički + logos — riječ, grč. fago — jedem ; engl. fitophag,
govor; engl. phytosociology\ njem. njem. Phytophag, Pjlanzenfrsser), isto
Pflanzensoziologie), znanost o biljnim što i herbivor T, biljojed t . (D. Đ.)
zajednicama,fitocenozama T. Proučava
sastav i građu fitocenoza, njihov po fitop lan kton (grč.fyton — biljka, rasli
stanak, razvoj, prom jene u ovisnosti na + planktđs — skitnica; engl. phyto-
o uvjetima staništa t (klima, tlo, reljef, plankton; njem. Phytoplankton), biljni
svjetlo itd.) i geografsku rasprostra plankton f , prisutan i u m orskim i u
njenost. Sistematizira i klasificira bi slatkovodnim ekosustavima. T o je
ljne sastojine na osnovi njihova flori autotrofna, fotosintetska kom ponen
stičkog sastava u asocijacije i više sin- ta planktona koja se sastoji od jed n o -
taksonomske jedinice kao što su sve staničnih alga i kolonija alga, iznim no
za, red i razred. Zajedno sa zoocenologi- i od višestaničnih alga. Glavninu
jom (znanost o životinjskim zajedni m orskog fitoplanktona čine jednosta-
cama) sastavni je dio biocenologije ili nične alge poput alga kremenjašica
znanosti o životnim zajednicama. (I. (Diatom eae) i svijetlećih bičaša (D i-
T.) noflagellatae), a u slatkim vodama
prevladavaju zelene alge (Chlorophy-
fito ce n o za (grč. phyton — biljka + grč. ceae), zlatnožute alge (Chrysophyce-
koinos — zajednički, engl. phytocoeno- ae) i cijanobakterije, a alga kremenja
sis, njem. Pliytozonose, Pjlanzengemein- šica je manje. U određenim uvjetima,
schaft), biljna zajednica prirodnog p o optim alnim za rast i razvoj, fitoplan
drijetla u kojoj su biljke grupirane na kton se vrlo brzo m noži, pa svojom
određeni način, ali ne nasumično, već velikom gustoćom m ože obojiti vodu
crveno, zeleno ili smeđe. Pojava je niraju. Pojam označava i skup svih
poznata kao cvjetanje mora. Većina vanjskih okolišnih čimbenika, koji
fitoplanktona služi kao hrana za zo o neposredno utječu na fiziološke čim
plankton i prva je karika hranidbenog benike, parametre, procese i osobine
lanca u vodenim ekosustavima pa je u organizmu. (D. Đ.)
stoga ekvivalent kopnenoj vegetaciji s
kojom čini osnovu za sav životinjski flora (lat.f!os,floris — cvijet; engl. flora',
život na Zemlji. (I. T.) njem. Flora), sav biljni svijet, za razli
ku od životinjskog svijeta —-faune 1\
fizika ln a svojstva tla, svojstva tla ko U užem sm islu, skup svih biljnih vrs
ja određuju pedogenetski čimbenici. ta dijela Zem ljine površine (konti
Važna su za plodnost tla, pa im se u nenta, geografskog područja, zemlje,
agropedologiji posvećuje osobita paž kraja), staništa ili geološkog razdoblja.
nja. T o su tekstura tla\, struktura tlat, N a primjer, flora Europe, Britanskog
koherencija, specifična težina, po- otočja, Hrvatske, Gorskoga kotara,
roznost, kapacitet za vodu, kapacitet otoka Cresa, flora vlažnih livada, flora
za zrak, toplinski kapacitet i dr. (D. Đ.) bukovih šuma, flora ruderalnih sta
ništa, flora karbona, flora tercijara itd.
fizikalni čim b enici (engl. physical fac-
Pojam ujedno označuje i publikaciju
tors, njem. pltysiologische Faktoren),
koja sadržava popis i sistematski opis
skup svih vanjskih čimbenika koji za
biljnih vrsta rasprostranjenih na od
jed no s kemijskim čimbenicima t čine
ređenom geografskom području
grupu abiotičkih čimbenika T koji utje
(npr. Flora Europaea, Flora N eotro-
ču na žive organizme u njihovu oko
pica, Flora Velebitica itd.). S obzirom
lišu t . U njih se ubrajaju npr. vlaga, na sistematsku pripadnost pojedinih
temperatura, zračenja t , atmosfera t, vrsta, govori se o bakterijskoj flori,
klimatski čimbenici T i dr. (D. Đ.) flori alga, flori kritosjemenjača itd.
fizika ln o -k e m ijsk o čišćen je otpad Prema brojnosti biljnih vrsta, flora
nekog područja m ože biti jednolična
nih voda, vidi zbrinjavanje otpadnih
i siromašna vrstama, ili m ože biti više
voda. (D. Đ.)
ili manje bogata. Hrvatska se odlikuje
fiziognom ija, vidi građa. (D. Đ.) posebno bogatom i raznovrsnom flo
rom s velikim brojem endema t. (I. T.)
fizio lo šk i čim b enici (engl. physiologi-
cal factors, njem. physiologische Fakto flotacija, pri čišćenju otpadnih vo
ren), ufiziologiji t skup svih čim beni da, vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D.
ka, faktora unutar organizma koji uk Đ.)
ljučuju njegove biološke funkcije.
Pod kontrolom su genetičkih deter fluvijalno tlo, vidi aluvijalno tlo. (D.
minanti, nadređenih unutarnjih fi Đ.)
zioloških čimbenika i vanjskih oko
fluvisol, vidi aluvijalno tlo. (D. Đ.)
lišnih čimbenika (npr. razina horm o
na u sezoni parenja). Svaki fiziološki fo siln a goriva (engl. fossil fuels\ njem.
čim benik ima gornju i donju granicu fossile Brennstojfe), organski materijali
tolerancije na faktore koji ga determi biljnog i životinjskog podrijetla nasta
POJMOVNIK 225
li u Zem ljinoj prošlosti koji služe kao ske potrebe i čine prvu kariku u hra
izvori energije. T o su ugljen, nafta i nidbenom lancu T, jer većina ostalih
zem ni plin. Približno 90 posto svjet organizama uzim a svoje nutrijente
ske potražnje za energijom zadovo direktno ili indirektno od biljaka.
ljava se izgaranjem fosilnih goriva. Sličanje proces u nekim vrstama bak
G otovo svi procesi od postupka vađe terija, no pritom ne dolazi do oslo
nja, transporta, prerade do izgaranja bađanja kisika. (I. T.)
fosilnih goriva opterećuju okoliš, a
najdramatičniji primjer su ekološke fotovoltajk (engl. photovoltaic, njem.
katastrofe koje uzrokuju nesreće Photovoltaik), tehnika pretvorbe do-
naftnih tankera. Zalihe su fosilnih zračene svjetlosne energije u električ
nu. Primjenjuje se za dobivanje elek
goriva na Z em lji ograničene, pa je
trične struje od Sunčeva svjetlosnog
nedvojbeno da će uskoro obnovljivi
zračenja, a temelji se na sposobnosti
izvori energije sve više dobivati na
određenih materijala (poluvodiča,
važnosti (vidi obnovljiva energija T). (I.
npr. silicij) da pod utjecajem svjetla
T.)
oslobađaju nabijene čestice i stvaraju
fo to sin te tsk i isk o ristiva radijacija električnu struju. Prednosti fotovol-
(engl. photosynthetically active radiation tajka su čisto, za okoliš neškodljivo
— PliAR ; njem. photosyntetisch aus- dobivanje električne struje i m oguć
nutzbare Strahlung), zračenje koje se nost njezine upotrebe neovisno o
m ože iskoristiti za proces fotosinteze t . strujnoj m reži (npr. na otocim a, u v i
T o je područje elektromagnetskoga kendicama itd.), a nedostatak je rela
spektra u rasponu od 400 do 700 na- tivno visoka cijena uređaja. Vidi solar-
nometara (nm ). (I. T.) na ćelija t . (I. T.)
fo to s in te z a (grč.fos,jotos — svjetlost frugivor (engl .frugivorous, njem. Fmgi-

+ sy’nthesis — sastavljanje; engl. pho- voij, vidi karpofag. (D.Đ.)
tosynthesis\ njem. Photosynthese), bioke
fru ktivor (engl. fructivorous, njem.
mijski proces kojim se od ugljikova
Fruktivor), vidi karpofag. (D.Đ.)
dioksida i vode proizvode ugljikohi-
drati, uz utrošak svjetlosne energije i
fungicid (engl. fungicide, njem. Fungi-
oslobađanje kisika, i to u kloroplasti-
zid), tvari anorganskog ili organskog
ma zelenih biljaka i cijanobakterija-
podrijetla koje se upotrebljavaju za
ma. Procesom fotosinteze zelene bi suzbijanje viših gljiva i plijesni, prim
ljke asimiliraju ugljik (asimilacija t ) i jerice, spojeva bakra, (modra galica),
ugrađuju ga u organske spojeve. Pri sum por i spojevi sumpora (vinogra
marni produkt fotosinteze je šećer darstvo), organom etalni i organski
glukoza iz koje biljka potom sinteti fungicidi, poput ditiokarbamata (ke-
zira druge ugljikove spojeve. Za pro lati metala i karbamatnih kiselina,
ces fotosinteze nužan je zeleni biljni primjerice maneb (sadržava M n), ci-
pigm ent klorofil T koji apsorbira svje neb, propineb, ciram (sadržava Zn),
tlosnu energiju. Biljke fotosintezom ferbam (sadržava Fe) i dr.), tiurami
potpuno zadovoljavaju svoje energet (derivati ditiokarbamatne kiseline,
primjerice tiram), ftalimidi (supsti fu nkcio nalna genom ika, istraživanje

tuirani im idi ftalne kiseline, primjeri genoma Tradi utvrđivanja bioloških
ce kaptan), heterociklički fungicidi funkcija uz istovrem eno istraživanje
(primjerice benom il, tridem orf i dr.) svih funkcija njihovih proteinskih
i različiti aroma tski spojevi opstataka. (D. Đ.)
(heksaklorbenzen, tetraklornitroben-
zen i si. (D. Đ.)
gen (grč. genos — rod, plem e, koljeno; jetna modifikacija, manipulacija i re-
en gl .gene; njem. Gen), osnovna nas kombinacija DNA f m olekula u svr
ljedna jedinica koja se prenosi na po hu modifikacije gena T i prom jene
tom stvo i određuje individualne o so osobina organizma t ili populacije or
bine organizma. Gen je segm ent m o ganizama. U u žem sm islu termin
lekule D NA T određene duljine koji označuje područje rekombinantne
sadržava uputu za sintezu funkcio D N A tehnologije, ili kloniranja gena,
nalne RNA T m olekule na osnovi ko u kojem se D N A m olekule iz dva ili
je se sintetizira protein. Različiti or više izvora zajedno kombiniraju unu
ganizm i posjeduju različit broj gena. tar stanica ili in vitro, a zatim se unose
U svakoj stanici ljudskog organizma u domaćina u kojem se m ogu u m n o
nalazi se oko 30 tisuća gena. Geni žiti. G enetičko inženjerstvo stvara
m ogu postojati u različitim formama nove kombinacije gena koje su od ko
koji se zovu ajeli. N pr. gen koji odre risti znanosti, m edicini, poljoprivredi
đuje krvnu grupu u ljudi postoji u tri ili industriji. Većina rekom binantnih
alela: A, B i 0. (I. T.)
D N A tehnologija uključuje unošenje
stranih gena u bakterijske stanice s
g en cen tar (grč. genos —- rod, plem e,
pom oću vektora — plazmida. U n o še
koljeno + lat. centrum —• središte;
njem strane D N A u bakteriju znan
engl. gene centre; njem. Genzentrum),
stvenici m ogu dobiti gotovo neogra
središte raznolikosti (diverziteta). P o
ničen broj kopija unesenog gena. Ako
dručje u kojem određeni takson (vrsta,
je uneseni strani gen djelatan, m odi
rod, porodica itd.) pokazuje veću ge
netsku raznolikost nego igdje drugd ficirana bakterija će proizvoditi pro
je. M n ogi stručnjaci smatraju da je tein za koji on nosi uputu. G enetičko
središte raznolikosti ujedno i područ inženjerstvo je unaprijedilo saznanja
je u kojem se dotični takson razvio. (I. o m nogim aspektima funkcije i orga
T.) nizacije gena. U z p om oć tehnologije
rekom binantne D N A napravljene su
g e n e t ič k o in ž e n je r stv o (engl. genetic bakterije koje m ogu sintetizirati ljud
engineering-, njem. Gentechnologie), u m ski horm on inzulin, ljudski horm on
rasta, alfa interferon, cjepivo protiv ziološka, molekularna genetika, cito-

hepatitisa B i druge m edicinski kori genetika itd. Otkrića genetike nalaze
sne tvari. Biljke se m ogu genetski prim jenu u poljoprivredi, uzgoju ži
m odificirati tako da daju veći urod, votinja i biljaka, m edicini, farmakolo
vežu dušik, proizvode određene tvari giji i drugdje. (I. T.)
koje ih štite od nametnika i si. G enet
g e n e tsk a razn o liko st (engl. genetic
ske bolesti bi se tom tehnologijom
diversit)'] njem. genetische Diverzitat),
m ogle ispraviti tako da se »loši« geni
raznolikost gena t unutar neke vrste.
zam ijene zdravima. M eđutim , tak
vim dostignućim a treba posvetiti po O dnosi se na različite populacije T iste
sebnu pozornost zbog m ogućnosti vrste (npr. tisuće različitih varijeteta
riže) i na genetske varijacije unutar
unosa neželjenih i potencijalno opa
jed n e populacije (npr. populacija in
snih svojstava u m ikroorganizm e, po
dijskog nosoroga pokazuje visoku ge
put stjecanja otpornosti na antibioti
netsku raznolikost, a populacija ge
ke, sposobnosti proizvodnje toksina
parda u Africi vrlo nisku). D onedav
ili sklonosti da uzrokuju bolesti. (I.T.)
no su se mjerenja genetske raznoliko
g e n e t ik a (grč. genesis — postanak; sti uglavnom primjenjivala na d om e-
en gl .genetics; njem. Genetik), znanost sticirane vrste, no posljednjih godina
o nasljeđivanju. Genetika je grana sve se više primjenjuju na sam onikle
biologije koja proučava strukturu biljne i divlje životinjske vrste. Vidi
nasljedne tvari i m ehanizm e njezina biodiverzitet t . (I. T.)
prenošenja na sljedeće generacije.
g e n e tsk i m aterijal (engl. genetic inate-
Nasljedna tvar jest DNA t , a nas
rial; njem. genetisches Material), tvar
ljedna jedinica gen T. O sim toga, ge
koja nosi nasljednu genetsku uputu
netika proučava prom jenljivost nas
zapisanu u slijedu nukleotida. U
ljedne tvari, čim e objašnjava razlike
većine organizama genetski materijal
koje postoje izm eđu roditelja i p oto
je D N A T, a u nekih virusa je RNA t .
maka, odnosno izm eđu jedinki iste
(I. T.)
vrste. Genetika počinje sredinom 19.
stoljeća s radom Gregora M endela g e n e tsk i m o dificiran organizam
(1822. — 1884.), augustinskog re (engl. genetically modified organistn;
dovnika, koji je dugo godina vršio p o njem. genetisch modifizierte Organi
kuse na grašku. U svojim pokusim a smen), G M O , transgenični organi
M end el je pokazao da se osobine raz zam; organizam koji je m odificiran
vijaju pod kontrolom nasljednih fak um etanjem stranoga genetskog materi
tora koji se prenose s roditelja na p o jala t radi dobivanja novih osobina i
tom ke i da se to prenošenje pridržava fenotipa koje taj organizam norm alno
određenih pravila. T im e su otkrivena ne posjeduje. Obilježje tako dobivene
osnovna načela nasljeđivanja pojedi kombinacije genetskog materijala jest
n ih osobina. Početkom 20. stoljeća to da ona ne bi m ogla nastati pod
genetika doživljava zamah, pa danas prirodnim okolnostim a i da je nas
postoje brojne discipline unutar same ljedna, tj. da se m ože prenijeti na p o
genetike: klasična, populacijska, fi tom stvo. (I. T.)
POJMOVNIK 229
genom (engl. genome; njem. Genom), geoakum ulacija (engl. geoacummula-

skup svih gena I u jednom haploid- tion, njem. Geoakknmulation), akum u
n om setu kromosoma T u eukariota (or lacija tvari (i/ili elemenata) neživim
ganizama čije stanice posjeduju pravu (geoakumulacija) dijelovima ekosus
jezgru obavijenu ovojnicom ), u jed tava. Opterećivanje tla različitim tva
n om krom osom u u prokariota (orga rima (teškim metalima, hranjivim
nizama koji nemaju oblikovanu sta tvarima u suvišku i si.). (D. Đ.)
ničnu jezgru) i u m olekuli DNA T ili geobotanika (grč. ge — zemlja + bo-

RNA T u virusima. Ljudski genom tane — krma, paša, trava; engl. geobo-
sastoji se od približno tri milijarde tanics’, njem. Geobotanik), biljna geo
parova nukleotida i 3 0-ak tisuća gena, grafija. Znanost koja se bavi prouča
raspoređenih na 24 kromosoma (22 vanjem rasprostranjenosti biljnih vrs
autosom a ijed an par spolnih krom o ta i biljnih zajednica {fitocenoza T) na
soma). Vidi genomika t . (I. T.) Zemlji, danas i tijekom geološke po-
vijesti, kao i uzrocima njihove ras
genom ika, novija znanstvena discipli prostranjenosti. Geobotanika prouča
na, razvijena krajem 20 tog stoljeća
va areale T biljaka i fitocenoza, veliči
čiji je zadatak sveobuhvatno (inte nu areala, oblik, postanak i prom jen
gralno) istraživanje genoma T radi ljivost, kao i čim benike koji određuju
utvrđivanja bioloških funkcija svih svojstva areala. Prema određenim
gena t i svih funkcija njihovih pro principima geobotaničari grupiraju
teinskih produkata. Genom ika se ba biljne vrste u jlorne elemente i sistema
vi genomom t , njegovim nukleotid- tiziraju biljne zajednice, a na temelju
nim ustrojstvom te mjestom , brojem, njihove rasprostranjenosti Zem ljinu
veličinom i ekspresijom gena. Dosad su površinu podijelili na JIorne ili ve-
je sekvencionirano i u potpunosti po getacijske oblasti. (I. T.)
znato 600 virusnih i virusoidnih ge
geoekologija (grč. ge — zemlja + oi~
noma, 30-tak genom a mikroorgani
kos — kuća, dom + logos — riječ,
zama (mikoplazma i bakterija) i ge-
govor; engl. geo-ecology\ njem. Land-
nom i dvaju vrsta životinja ijed n e bi
schaftsokologie), proučava ovisnost ži
ljke. Ciljevi genom ike nisu samo aka-
votnih zajednica (biocenoza T) o o so
damski tj. fundamentalno znanstve
bitostima geografskog prostora zna
ni, već oni imaju praktičnu ulogu,
čajnima za život, i pritom stavlja na
m edicinske i biotehnološke prirode
glasak na zem ljopisne prostorne oso
(dijagnostika, terapija, proizvodnja). bine. (I. T.)
Vidi funkcionalna genomika t. (D. Đ.)
ge o fit (grč. gea — zemlja + pliyton —
genotip (grč. genos —- rod, plem e, ko biljka; njem. Geophyt), predstavlja ži
ljeno + tpos — lik, slika, trag; engl. votni oblik t (form u) kopnenih biljaka
genotype\ njem. Genotjp), genetska u kojih pupoljci ili rasplodni organi
konstitucija jedinke (stanice ili orga preživljavaju nepovoljne uvjete u
nizma). Skup svih gena T koje neka zemlji. N ek e od njih prezim e u obli
jedinka posjeduje. (I. T.) ku lukovice (geophyta bulbosa) primje
rice luk (Allium), visibaba (Galanthus) osobine određenog područja na

i dr.; druge u obliku rizotna (geophyta Zemlji. (I. T.)
rhizomatosa) primjerice perunika
(Iris), Polygonatums\ treće u obliku kr- geologija (grč. ge — zemlja + logos —
tola primjerice mrazovac (Colchiam), riječ, govor; engl. geology\ njem. Geo-
ciklama (Cyclamen) itd. G eofiti žive u logie), znanost o strukturi i razvoju
uvjetima kratkog vegetacijskog raz Zem lje. Proučava sastav i građu
doblja, pa je razvoj njihovih nadzem Zem lje, u prvom redu njezinu koru
nih organa do cvjetanja i plodonošja ili litosferu, razvoj Zem lje u prošlosti,
(fruktifikacije) relativno kratak zah prirodne procese koji se zbivaju na
valjujući velikoj količini nagomilanih Zem ljinoj površini i u dubini i m ije
hranjivih tvari u podzem nim organi njaju njezin oblik i građu te prom jene
ma, što im , u isto vrijeme, om ogućuje organskog svijeta tijekom Z em ljine
cvjetanje na sam om početku vegeta povijesti. O bično se dijeli na niz pod-
cijskog razdoblja um jereno kontinen disciplina koje proučavaju kemijski
talnog područja. (D. Đ.) sastav i građu stijena (petrologija), m i
nerala (mineralogija), vulkanske aktiv
geografija (grč. ge — zemlja + grajo nosti ( vulkanologija), oblike i postanak
— pišem; engl. geography\ njem. Geo- fizičko-geografskih tvorevina (geo-
graphie), zemljopis; znanost o povr morfologija), geološku povijest i izum -
šini Zem lje. Proučava oblik Zem ljine rle oblike života na temelju fosila (pa
površine, klim u, naseljenost, ljudska leontologija), postanak slojeva sedim e
naselja, ekonom ske m ogućnosti, nata (stratigrajija) i evoluciju planeta i
ljudske aktivnosti i si. D o sredine 19. njihovih satelita (astrogeologija). G eo
stoljeća geografija je uglavnom bila logija je usko povezana s ostalim pri
orijentirana na opise zemalja. U to se rodnim znanostima, a svoju praktič
vrijeme radovima njemačkih geografa nu primjenu nalazi osobito u rudar
Alexandera von Hum boldta i Carla stvu i građevinarstvu. (I. T.)
Rittera stvaraju osnove za razvoj geo
grafije koja postaje znanstvenom di g e o lo šk a razdoblja (engl. geologic time
sciplinom . Geografija se općenito scale, geologic coluinn, njem. geologische
m ože podijeliti na fizičku geografiju i Erdgescliiclite), geološki niz, geološki
antropogeografiju. U sklopu fizičke stupac. Kronološki poredana, spora
geografije istražuju se reljef (geomorfo- zum na podjela događaja Zemljine T
logija), klima (klimatologija), vode na prošlosti napravljena na tem elju fosil
Zem lji (hidrogeograjija) i geografske nih ostataka, provodnih fosila f , stije
značajke živog svijeta (biogeografija) a na i sedimenata Zem ljine prošlosti i
u sklopu antropogeografije stanov udjela mjerenja pojedinih radioizoto-
ništvo (demogeograjija), ljudska naselja pa. N ajčešće prikazana u obliku tabli
(geografija naselja), ljudske aktivnosti, ce, dijagrama, lente vrem ena ili karte
gospodarske djelatnosti, privredne koja u sebi osim vrem enskih odred
m ogućnosti pojedinih zemalja (eko nica, naziva eona, era, perioda i epoha
nomska geograjija) i slično. Pojam geo najčešće sadržava i opise klimatskih
grafija ujedno označuje i prostorne prilika, geografskog rasporeda konti
POJMOVNIK 231
nenata, glavnih geoloških zbivanja i život u m oru, na obalama i šire u

bioloških pojava. (D. Đ.) primorskim krajevima. Morska doba
imaju snažan utjecaj na morske orga
g e o m o r fo lo g ija (engl. geomorphology nizm e koji žive u području obale. Ta
njem. Goemorphologie), fiziografija periodična dizanja (plima) i spuštanja
(engl. physiogmphy). Disciplina koja se (oseka) m orske vode nastaju djelova
bavi proučavanjem izgleda i oblika njem privlačnih sila Sunca i Mjeseca,
Z em ljine površine, uzimajući u obzir a osim okom itih promjena razine
geološke formacije, krajobrazna svoj morske vode uključuju i vodoravno
stva i procese poput erozije i dr., koji pokretanje mora u obliku struja pli
djeluju na stvaranje konačnog izgleda m e i oseke. Glavni uzrok nastanka
nekog područja. (D. Đ.) valova je vjetar, ali oni nastaju i kao
posljedica seizm ičkih poremećaja,
geoterm ija (grč. ge — zemlja + tlier- vulkanske aktivnosti na m orskom
mos — topao, vruć; engl. geotliermia; dnu, odrona kopna i ledenjaka i dru
njem. Geothermie), geotermalna ener go. Valovi pospješuju izm jenu ener
gija; obnovljiva T toplinska energija koja gije i tvari izm eđu atmosfere i mora,
nastaje raspadom radioaktivnih izoto i izm eđu površinskih i dubljih slojeva
pa u Zem ljinoj kori. M ože se isko mora. Najveći je prijenos topline iz
rištavati sam o u područjima posebnih atmosfere T u hidrosferu t upravo valo
geoloških karakteristika i povezana je vima, a također i razm jenom plinova.
s vulkanskom aktivnošću, izbaciva Da nema valova, ti bi procesi bili
njem vruće vode i vodene pare i si. ograničeni sam o na tanak površinski
T ehnološki postupci za iskorištavanje sloj i tekli bi vrlo sporo. Svojim m e
geoterm alne energije još su uvijek haničkim djelovanjem, valovi imaju
skupi jer su geotermalna para i voda snažan utjecaj na obale kopna i reljef
često mineralizirane što uzrokuje morskoga dna, ali i na morske orga
nizm e, posebice u plitkim područji
problem e s korozijom na provodnim
ma. (I. T.)
sustavima. Sama tehnologija iskoriš
tavanja geoterm alne energije također GIS, Geografic Inform ation System.
se naziva geoterm ijom . (I. T.)
glavni tipovi ta ia N a našem geograf
geotop, pojam koji se odnosi na geo skom prostoru nekoliko je glavnih ti
lošku T kom ponentu ekotopa t unutar pova tla. Sistem atskim redosljedom
biogeocenoze T, tj. s kojim se želi nagla to su:
siti, opisati i istaknuti geološke i pe A. Automotfna tla
dološke značajke ekotopa. (D. Đ.) I klasa: nerazvijena tla, (A )-C profila
gibanje mora, važan ekološki čim be Tipovi: a. Kamenjar (Litosol)
nik koji utječe na fizikalno-kem ijska b. Sirozem na rastresitim
svojstva m orske vode i na život m or stijenama (Regosol)
skih organizama. Pokretanje vodene c. Eolski »živi« pijesci
mase uzrokuju morske struje, morska (Arenosol)
doba ili mijene (plima i oseka) i valovi. d. Koluvijalna
Morske struje t najjače utječu na giba (deluvijalna) tla
nje mora i imaju presudnu važnost za (Koluvium )
II klasa: h um usno akumulativna Tipovi: Pseudoglej

tla, A -C profila II klasa: nerazvijena hidromorfna
Tipovi: a. Vapnenačko dolom itna tla, A -I-II profila
crnica Tipovi: Fluvijativna ili Aluvijalna
(Kalkomelanosol) (Fluvisol)
b. Rendzina (Rendzina) III klasa: semiglejna tla, A -C - G
c. H u m u sn o silikatno profila
tlo (Ranker) Tipovi: Fluvijativno-livadsko
d. C ernozem (H um ofluvisol)
(Černozem ) IV klasa: glejna A -G profila
e. Sm onica (Vertisol) Tipovi: a. Pseudoglej — glejno
III klasa: kambična tla, A -(B )-C b. Ritska crnica
profila (Hum oglej)
Tipovi: a. Eutrično sm eđe c. M očvarno glejno
(Eutrični kambisol) (Euglej)
b. D istrično smeđe V klasa: tresetna (cretna), C -G
(Distrični kambisol) profila
(kiselo smeđe)
Tipovi: a. Izdignuti (Visoki treset)
c. Sm eđe krečnjačko
b. Prelazni treset
(Kalkokambisol)
c. N isk i treset
d. Crvenica (Terra rosa)
VI klasa: antropogena tla, P -G profil
IV klasa: eluvijalno iluvijalna tla,
Tipovi: a. Rigolano tresetno
A -E - B - C profila
b. Tla rižišta
Tipovi: a. Lesivirano
c. H idrom eliorirano
(Ilimerizirano)
(Luvisol) C. Halomorfna tla
b. Podzol (Podzol) I klasa: A kutno zaslanjena
c. Sm eđe podzolasto Tipovi: a. Solončak (Solončak)
(Brunipodzol)
II ldasa: Soloneci
V klasa: antropogena tla, P -C profila
Tipovi: Solonec (Solonec)
Tipovi: a. Rigolano (Rigosol)
b. Vrtno (Hortisol) D. Subakvalna
VI klasa: tehnogena tla, I, II, III I klasa: Nerazvijena subakvalna
Tipovi: a. Tla deponija Tipovi: Protopedon
(Deposol) II klasa: Subakvalna profila A -C ili
b. Flotacioni materijal A -G
(N an osi otpadnih Tipovi: a. Gitja (Gitya)
voda — Flotisol) b. Daj (Dy)
c. N an osi iz zraka c. Sapropel (Sapropel)
(Aeroprecipitati)
III klasa: Antropogena
B. Hidromoifna tla Tipovi: a. Hidrom eliorirana gitja
I klasa: pseudoglejna tla, b. Hidrom eliorirani
A -E g -B g -C profila sapropel. (D.Đ.)
POJMOVNIK 233
glej (engl. glei, gley, njem. Gleyboden), čim benici uzrokovali promjene kli
ljepljivi potpovršinski sloj tla. Glavna m e i pojavu ledenih ili toplih razdob
je kom ponenta glejnih tala. (D. Đ.) lja. N o isto tako m noge ljudske dje-
latosti m ogu izazvati promjenu kli
g lo b a ln a e k o lo g ija (engl. global ecolo-
me. Izgaranje fosilnih goriva (ugljen,
gy\ njem. Globaldkologie, Holokologie),
nafta, zem ni plin), krčenje šuma i ra
disciplina ekologije T koja proučava
zličiti zahvati u poljoprivredi i indu
ekosferti, tj. Zem lju kao planetarni striji mijenjaju sastav atmosfere i pri
ekosustav, m eđusobne utjecaje litosfe-
donose promjeni klime. U slijed tih
re T, pedosfere T, hidrosfere T, atmosfere djelatnosti povećale su se koncentra
t i biosfere f , cjelinu svih životnih za cije stakleničkih plinova t u atmosferi,
jednica i njihovih staništa. Vidi hole- posebice ugljikova dioksida, metana,
kologija t . (I. T.) klorofluorougljikovodika, dušiko
globalna p ro m jen a klim e (engl. glo va (I) oksida i, u nižim dijelovima at
bal climate change', njem. globale Klima- mosfere, ozona T. Akumulacijom an
anderung, Klimawechsel), promjena kli tropogenih stakleničkih plinova u at
m e svjetskih razmjera koja se direkt mosferi pojačava se učinak staklenika
no ili indirektno m ože pripisati ljud t , što dovodi do porasta prosječne
skim djelatnostima. Znanstveno je površinske temperature Zem lje. Čak
dokazano da postoji zamjetan utjecaj i kad bi se antropogena emisija stakle
čovjeka na globalnu klimu i da ljud ničkih plinova obustavila ovog trena,
ske aktivnosti pridonose promjeni posljedice prošlih emisija osjećat će se
klime (Drugi procjenski izvještaj stoljećima jer se većina stakleničkih
IP C C -a t — IPC C Second Asses plinova dugo zadržava u atmosferi.
sm ent Report). U globalnim razmje IPC C predviđa daljnji porast prosje
rima je prosječna temperatura prize čne globalne površinske temperature
m nog sloja zraka porasla 0,3 — 0,6°C 1 -3 ,5°C do 2100. godine, a svoje
od kraja 19. stoljeća. Razina mora po predviđanje temelji na procjenama
rasla je 10 — 25 cm, smanjili su se budućih koncentracija stakleničkih
planinski ledenjaci i snježni pokrivač plinova u atmosferi. U istom se raz
na sjevernoj polutki, a porasla je p o doblju očekuje i porast razine mora
vršinska temperatura tla. Četiri najto 15 — 95 cm kao posljedica zagrijava
plije godine u razdoblju od 1860. na nja. Nadalje, očekuje se učestalija po
ovam o zabilježene su poslije 1990. java poplava i suša većeg intenziteta.
godine. Činjenica je da na promjenu Z im i će na srednjim zem ljopisnim ši
klim e utječu brojni prirodni čim be rinama više oborina pasti u obliku ki
nici. N a primjer, varijacije u količini še nego u obliku snijega. M oguće je
izdane Sunčeve energije, vulkanske da će brže otapanje snijega u proljeće
erupcije, interakcije izm eđu atm osfe uzrokovati poplave. Povećanjem
re i oceana, promjene morskih i zra temperature pojačava se evaporacija i
čnih struja i dr. Tijekom duljih raz raste količina vlage u zraku. Stoga se
doblja u geološkoj prošlosti, desetaka očekuje se da će zagrijavanjem Z em
ili stotina tisuća godina, prirodni su lje u nekim dijelovima svijeta porasti
intenzitet oborina, ali će one kraće klimatske promjene u posljednjih

trajati, što također m ože uzrokovati 10.000 godina. Vjerojatno je da se
poplave. Pretpostavlja se da će u dru m nogi ekosustavi neće m oći prilago
gim dijelovim a svijeta pojačana eva- diti stresu izazvanom prom jenom
poracija vlage iz tla, vegetacije, jezera klime. M eđu ekosustavima na koje će
i si. uzrokovati češću pojavu snažnih promjena klim e najviše djelovati su
suša. U većem dijelu Europe, Azije i borealne šum e i tundre i obalni eko
S A D -a očekuje se učestalija pojava sustavi, kao što su slane močvare, šu
valova vrućine, poplava i suša. Tako m e mangrova, delte rijeka i koraljni
đer se očekuje da će se prom jenom grebeni. (I. T.)
klim e povećati učestalost nekih za
raznih bolesti, na primjer malarije. U GMO, vidi genetski modificiran organizam T
tropskim i suptropskim aridnim i se-
gnojenje poljodjelskih površina
m iaridnim područjima očekuje se
(engl. agricultural fertilization, njem.
povećanje rizika od pojave gladi. B u
Diingnng), proces povećanja produk
dući da 50 — 70 posto svjetske popu
tivnosti poljoprivrednih i/ili hortikul-
lacije živi u obalnim područjima,
turnih površina unošenjem gnojiva,
smatra se da bi povećanje razine mora
odnosno prirodnih ili um jetnih tvari
u budućnosti m oglo imati značajne
koje sadržavaju veću količinu kemij
posljedice. Trenutačno je u obalnim
skih elemenata, važnih za rast i razvoj
područjima ugroženo od poplava 46
biljaka. T im e se povećava prirodna
milijuna ljudi. Ako se ne poduzm u
plodnost tla i/ili se zamjenjuju i na
adekvatne mjere, porast razine mora
dopunjuju elem enti koje su biljke već
od 50 cm povećat će tu brojku na 92
iskoristile u svojim životnim procesi
milijuna, a porast od 100 cm izravno
ma. Gnojiva m ogu biti prirodna ili
bi ugrozio 118 milijuna ljudi. Kad bi
organska i umjetna ili anorganska.
se u te procjene uključio i očekivani
Prirodna su primjerice kompost, staj-
porast populacije, brojke bi bile još
sko gnojivo i tzv. zelena gnojidba s
veće. D o 2100. godine predviđa se leguminozama. Mineralna, sintetska,
nestanak trećine do polovice posto
anorganska ili umjetna gnojiva obuh
jećih planinskih ledenjaka, što će vje vaćaju niz sintetskih mješavina s bio-
rojatno uzrokovati nestašicu pitke v o genim elem entim a. Poznato je i gn o
de u nekim dijelovima svijeta jer se jenje m uljem koji zaostaje pri radu
m nogi gradovi izm eđu 30° sjeverne i uređaja za čišćenje otpadnih voda. (D.
30° ju žn e zem ljopisne širine opskrb Đ.)
ljuju vod om iz takvih ledenjaka. Kli
matske promjene m ogle bi u buduć gradijent--analiza (engl. gradient ana-
nosti porem etiti riječne tokove, što bi lysis, ordination, njem. Gradientenanaly-
za ljudska naselja i poljoprivredu bio se), skup znanstvenoistraživačkih m e
težak problem u opskrbi vodom . Pro toda odnosno tehnika, koje, prema
mjena klim e u idućem će stoljeću iz Whittaker 1967, Ter Braak & Prenti-
m ijeniti m noge ekosustave. Predviđa ce 1988. om ogućuju proučavanje ne
se da će brzina kojom će se klima prestane prom jenljivosti (varijacije)
mijenjati biti veća od brzine bilo koje sastava vrsta unutar populacije u od-
POJMOVNIK 235
nosu na okolišni gradijent (engl. envi- ralnih prom jena zajednica ili ekosu
ronomental gradient). Najjednostavniji stava u prostoru, rezultati gradijent-
primjer gradijent-analize jest uzim a analize. (D. Đ.)
nje uzoraka u pojedinim intervalima
gra đ a (engl. morphology, njem. Moifolo-
na različitim visinama padine, od naj
gie), morfologija. Forma i struktura
niže pa prema najvišoj točki planine s
pojedinog organskog sustava, organiz
ciljem da se ispita utjecaj klimatskih
ma f ili zajednica 1\ Također fizio-
čimbenika f , okolišni gradijent tada
gnomija (engl. physiognomy). (D. Đ.)
predstavlja nadmorska visina. I druge
okolišne varijable m ogu predstavljati gravitacijska voda (lat. gravitas —
okolišni gradijent poput različite ko težiti), cijedna voda. Voda u tlu koja
ličine vode ili anorganskih soli u tlu, se nalazi u nekapilarnim porama i se
zakiseljenost tla, salinitet, koncentra trajno kreće iz viših slojeva u niže
cija polutanta t itd. O d velik ogje teo zbog djelovanja sile teže. Nagom ilava
retskog zanačenja odgovor na pitanje se u dubljim slojevima pedosfere T,
da li se zajednice i/ili ekosustavi u otječe u obliku podzem ne vode ili se
prostoru mjenjaju kontinuirano ili skuplja u p odzem nim rezervoarima
diskontinuirano, odnosno da li posje litosfere. (D. Đ.)
duju zamjetljive granice (ekoton t ) i
prostornu zasebnost, što prikazuju
grafički i num erički prikazi struktu
h a b ita t, vidi stanište. (D. Đ.) životno područje dubokom orskih ja-
raka, kotlina i brazda koje ispresijeca
h a b itu s (lat. habitus, -us, m. od lat. ha- ju abisalnu ravnicu (vidi prostorna raš
beo — držanje, vanjština, kakvoća, li člamba mora i oceana T , abisal T ) , a obu
ce; engl. habit, lifeform, njem. Habitus, hvaćaju najveće oceanske dubine, od
Tracht); u biologiji, vanjština, oblik, 6.000 do 11.000 metara. Primjerice,
lik, izgled, sve što opisuje zbir va jarak Puerto Rico dublji je od 9.200
njskih svojstava koja obuhvaćaju fe- m , Filipinski jarak dublji od 9.500 m,
notipski izgled organizma, pojam se a najdublja je Challenger kotlina u
upotrebljava poglavito u botanici T Marijanskom jarku — 11.034 metara.
(rjeđe u zoologiji T) za opis biljnih vrs N a tim dubinama dno prekriva crve
ta prema vanjskim obilježjima, prim na glina od aluminosilikata jer se pe-
jerice; tip i način razgranjenosti kroš lagičke čestice uslijed visokog tlaka
nje, lisnatost, nervatura lisnih žila, otapaju. Životinjskih vrsta je malo,
način pupanja, pokrovnost. D eterm i samo dvjestotinjak, a na dubinama is
niraju ga faktori naslijeđa (genotip) i pod 9.000 m tridesetak. Hadal je vrlo
ekološki čim benici. Habitus m ože bi slabo istraženo područje i o njemu se
ti znatno izm ijenjen pod dugotrajnim m alo zna. (I. T.)
utjecajem nekih biotičkih ili abiotič-
kih čimbenika, primjerice; klekast hadopelagijal (grč. Had — m itološki
habitus nastao na gornjoj granici bog podzemlja + pelagos — m ore),
šum ske vegetacije zbog djelovanja hadopelagička zona. Vidi pelagijal t . (I.
vjetra, hladnoće i dugotrajnog priti T.)
ska snijega. U mineralogiji karakteri
stičan oblik (forma) ili način (modus) halogenirani ugljikovodici (engl. ha-
na koji se minerali pojavljuju u priro logen hjdrocarbones, njem. Halogenierte
di ili oblik rasta kristalita. U m edicini Kohlenwasserstoffe). Spojevi ugljikovo
isto što i tip konstitucije. (D. Đ.) dika koji sadržavaju halogene ele
m ente brom (Br), jod (i), klor (Cl) i
hadal (grč. Had — m itološki bog pod fluor (F), primjerice PC B, C F C i dr.
zemlja; engl. hadal zone; njem. Hadal), U okolišu stabilni, perzistentni i bio-
POJMOVNIK 237
akumulativni. H ranidbenim lancima hem erobija (grč. hemeros — pripitom

dolaze i u organizam čovjeka. Kance ljen, grč. bios — život; engl. hemerobes,
rogeni. (D. Đ.) njem. Hemerobie) razina i vrsta pro-
m jenjenenosti prirodnih ekosustava
harnefit (grč. chamai — na zemlji + antropogenim utjecajem. C jelokup
grč. fiton — biljka; engl. chamephytes, nost promjena ekosustava uslijed
njem . Cliamaephyten), pojam opisuje svjesnog ili nesvjesnog, nekadašnjeg i
životni oblik t (form u) biljaka koje recentnog ljudskog djelovanja.
imaju pupoljke najviše do 25 cm iz Hemerobija opisuje strukturalne pre
nad tla, tako da su oni zimi bolje za obrazbe ekosustava i/ili ljudskog ok o
štićeni nego kod fanerofita T. Biljka je liša, tj. prirodnost ili neprirodnost
nižeg habitusa T. U ovu skupinu spa ekosustava. (D. Đ.)
daju raznolike biljne skupine, m aho
h em ik rip to fit (grč. Itemi — polu +
vine, lišajevi, više biljke. (D. Đ.)
criptos -skriven + phyton ■— biljka,
hekistotermni (engl. hekistotherm, engl. hemicr}'ptophytes, njem. Hetni-
njem. Hekistothennen), pojam uveo A. kryptophyteu), životni oblik T (forma) bi
L. P. de C andolle (1874.) za biljne
ljaka kod kojih nadzem ni dijelovi
izum iru u je se n i preko zime, ali nji
organizm e polarnih i visokoplanin-
hovi pupoljci, iz kojih će se slijedeće
skih, nivalnih područja, koje tolerira
godine razviti novi izdanci, ostaju pri
ju izrazito niske temperature i imaju
osnovi stabla, neposredno blizu po
vrlo kratko vrijem e vegetacije. (D. Đ.)
vršine zemlje ili, u drugom slučaju,
h e lio fit (grč. helios ■
— sunce + grč. pla pupoljci se nalaze ispod zemlje na
tou — biljka; engl heliophytes, njem. korijenu. (D. Đ.)
Lichtpjlanzen, Heliophyten), biljke pri
he p ato to ksičn i otrovi (engl. hepatoto-
lagođene uvjetima jake izravne svje-
xins, njem. Hepatotoxine), otrovi koji
tlosti. Biraju izričito jako osunčana
om etaju i/ili sprječavaju norm alno
staništa T. N e podnose sjenu. (D. Đ.) funkcioniranje stanica i tkiva jetre. (D.
Đ.)
helokreni izvor (grč. helos — nizina,
livada, močvara + krene — - izvor; herbicidi (engl. herbicides, njem. Pjlan-
eng. helocrene spring\ njem. Helokrenen, zensshutzmittel, Herbizide), tvari anor
Sumpfquelle), m očvarni tip izvora u ganskog ili organskog podrijetla koje
kojemu voda prodire iz tla ili stijene se upotrebljavaju za sprečavanje rasta
i stvara veće m očvarno područje. (I. ili za uništavanje nepoželjne vegetaci
T.) je odnosno korova. (D. Đ.)
h e m a to to ksičn i otrovi (engl. haemo- herbivor (lat. herbivorus, a um. — bi-

toxic, njem . Haematoxine), otrovi koji ljojedni, lat. herba -— trava + vorare
om etaju i/ili sprječavaju norm alno — jesti, žderati; engl. herbivore, njem.
funkcioniranje stanica krvi, krvotvor Pflanzenfresser), biljojed, Heterotrofni
nih organa i tkiva, kao i organe i tkiva organizmi t koji jed u isključivo hranu
krvožilnog sustava. (D. Đ.) biljnog podrijetla, poput biljaka, lišća
sjemenja, plodova, kore, drveta, ko- i biljke bez klorofila. N e m ože kori
rjenje i si. Također fitofagi T. (D. Đ.) stiti C O 2 kao jed ini izvor ugljika, su
protno autotrofut. (D. Đ.)
he te ro g e n itet (grč. heteros — različit;
engl. heterogeneity, njem. M annigfaltig- hibernacija, vidi dormancija t. (i. T.)
keit, Heterogenitat), mjera bioraznolikosti
hidrocentrala (engl. hydro-electric p o -
T odnosno biodiverziteta T. Različite
wer plant; njem. Wasserkraftwerk),
ekološke zajednice ne sadrže jednak
električna centrala na vodeni pogon
broj vrsta t , jed n o od područja znan
koja kinetičku energiju vode pretvara
stvene ekologije bavi se istraživanjem
u električnu energiju. Pritom se te
upravo bogatstva vrsta (biodiverzite
kuća ili padajuća voda dovodi na tur
ta) unutar neke zajednice T. Najjedno
bine koje pokreću generatore. Utjecaj
stavnija mjera za biodiverzitet je broj
na okoliš i ekosustav T nastaje prije
vrsta. U takvom kvantificiranju kao
svega prilikom izgradnje hidrocentra
uzorak se moraju uključiti samo rezi-
la, osobito ako se radi o akumulacij-
dencijalne vrste (engl. residential spe-
skim elektranama, čije brane uzroku
cies, one koje su trajno nastanjene na
ju potapanje velikih dijelova terena i
datom području), a pri brojanju izb
terestričkih ekosustava, pri čem u se
jegavaju se slučajni ili privremeni
uništava priroda, a ponekad se uništa
imigranti (engl. Occidental or temporary
vaju i kulturno-povijesne vrijednosti.
immigrants, tj. vrste koje su prolazno
Kod malih hidrocentrala okoliš se
na datom području). Takvu kvantita
uglavnom nakon nekog vrem ena re
tivnu vrijednost broja vrsta nazivamo
generira, pa one kao antropogeni ele
jo š i bogatstvo vrsta (engl. species ri-
m ent m ogu postati dijelom ekosusta
chness). D rugi način izražavanja mjere
va. (I. T.)
biodiverziteta je heterogenitet, od n o
sno raznolikost vrsta (suprotno homo- hidroenergija (grč. h y ’d o r — voda +
genitet 1", jednolikost vrsta). Ta kvan energeia — rad, poslovanje, učinak;
titativna mjera biodiverziteta ujedi engl. ivater poiver; njem. Wasserkraft) ,
njuje vrijednosti broja vrsta i vrijed obnovljiva energija t , koja je u potpu
nost relativne abundancije t (raspros nosti čista, a iskorištava se za dobiva
tranjenosti). Ona je veća u zajednica nje električne energije u hidrocentrala
ma s više vrsta u kojoj su one jed n o ma t . (I. T.)
like abundancije t . U pravilu veći he
terogenitet staništa uvjetuje raznoli- hidrohorija (grč. h y ’d o r — voda + /iora
kiji sastav zajednice. (D. Đ.) — prostor, zemlja; engl. hydrochory\
njem. Hidrochorie), o hidrohoriji se
he te ro tro f (grč. heteros — različit + govori kada se biljka ili životinja kao
trophos — hranitelj, engl. heterotroph, sredstvom rasprostranjivanja služi
njem. Heterotroph), organizmi koji se vodom . Biljke koje se šire v od om
hrane organskim tvarima. Organizam imaju lagane sjem enke dugog vijeka
koji zahtijeva jedan ili više organskih klijanja, koje m ogu plutati, a voda im
spojeva kao nutrijente. Svi animalni ne škodi. Takav je primjerice koko
organizmi, većina bakterija, gljive kao sov orah. V odom se rasprostranjuju i
POJMOVNIK 239
brojni životinjski organizmi, pogoto (kruženje vode T ). U s p o r e d i atmosfera

vu akvatički (npr. plankton f), ali i T, litosfera t , biosfera t . (I. T.)
kopneni. Poznato je da životinje m o
hidrosolubilni otrovi, o tr o v n e tv ari
gu doprijeti do otoka plutajući na gra
to p ljiv e u v o d i. (D. Đ.)
nama, trupcima, santama leda i si. (I.
T.) Slidrotop, k o ji se o d n o s i n a v o d e n i m e
dij k a o k o m p o n e n tu ekotopa t u n u ta r
hidrologija (grč. h y ’d o r — voda + logos
biogeocenoze T. (D. Đ.)
— riječ, govor; engl. hydroiogy\ njem.
Hydrologie), znanost koja proučava higijena (en g l. hygiene, n je m . H ygiene),
vode u prirodi, njihovu rasprostra z n a n o s t o z d ra v lju , te o u lo z i i z n a č e
njenost na Zem ljinoj površini i u n ju b io lo š k ih , e k o lo š k ih , e k o n o m
podzem lju, pojave i procese koji se sk ih , k u ltu ro lo š k ih , p ro s v je tn ih i
zbivaju u vodama, kao i zakonitosti d ru g ih č im b e n ik a u u n a p rje đ e n ju i
po kojima se te pojave i procesi odvi o č u v a n ju zd rav lja. (D. Đ.)
jaju. T o je multidisciplinarna znanost
higrofit (grč. h y g ro s — v la ž a n + p h y -
koja se u svojim istraživanjima služi
to n — b iljk a); b iljk e p rila g o đ e n e u v
m etodam a i spoznajama fizike, m ate
je tim a v rlo v la ž n ih staništa t . (D. Đ.)
matike i kemije, a i m eteorologije,
biologije i geologije. H idrologija se h ig ro sko p ska voda, v id i a d so rp c ijs k a
općenito m ože podijeliti na hidrologiju v o d a u tlu . (D. Đ.)
kopna T, koja proučava vode na po
vršini kopna i u Zem ljinoj kori, i ocea- hiperterm ija, v id i to p lin s k i u d a r. (D.
Đ.)
nologiju T, koja proučava mora i ocea
ne u cjelini. (I. T.) hipolimnij (grč. hypo — isp o d 4- Umne
— stajaća v o d a , b ara , je z e r o ; en g l. hy-
hidrosfera (grč. liy’d o r, h y ’datos — v o
polim nion; n je m . H yp o lim n io n), h ip o -
da + sfaira. — lopta; engl. hydrosphe-
lim n io n , d o n ji, d u b o k i sloj v o d e u
re; njem. Hydrosphare), Z em ljin vode
je z e r im a k o ji im a s ta ln u n is k u te m
ni plašt koji obuhvaća sve tekuće i
p e r a tu r u v o d e i u k o je m se n e z a m
sm rznute vode na Zem ljinoj površini
je ć u ju s e z o n s k a k o le b a n ja te m p e r a tu
(mora, oceane, tekućice, stajaćice, le
re. (I. T.)
denjake), p odzem ne vode i atmosfer
sku vod en u paru odnosno vodu na holekologija (grč. holos — sav, čita v 4-
Z em lji u sva tri agregatna stanja (te ofkos — k u ć a , d o m + logos — riječ,
kuće, plinovito, kruto). Procjenjuje g o v o r; n je m . Holokologie), p la n e ta rn a ,
se da na Z em lji ima oko 1,4 milijarde globalna ekologija t . P rim je n a h o lis tič
kubičnih kilometara vode, od čega se k o g p rin c ip a n a ek o lo šk a ra z m a tra n ja
najveći dio nalazi u oceanima (više od i p ro c e se . P ris tu p u ekologiji T k o ji se
97%). M ali dio (2,5%) otpada na kop zasn iv a n a id eji d a e k o lo šk i p ro c e s i i
nene vode, a na vodenu paru u atm o o b je k ti e k o lo š k ih istra ž iv a n ja tre b a ju
sferi sam o 0,001 posto. Voda se na b iti istra ž iv a n i i p re d s ta v lje n i k ao in
različite načine neprekidno izm jenju te g rira n a cjelin a. P o la z i o d ekosfere,
je izm eđu kopna, mora i atmosfere g ra đ e i fu n k c io n a ln e is p re p le te n o s ti
litosfere T , pedosfere t , hidrosfere t , atmo i začetak formiranja strukturnih

sfere t i biosfere t i istražuje njihovo agregata. Po boji se jedva razliku
zajedničko djelovanje u raznim zem je od C horizonta.
ljopisnim područjima i vrem enskim A — Akumulativni hum usni hori
razdobljima. Vidi globalna ekologija T. zont, u kojem su dobro hum ifici-
(I. T.) rane organske materije koloidnog
karaktera, izmiješane s m ineral
hom eostaza (engl. homeostasis, njem., nim dijelom u formi organom i-
Homoostase, Fliegleicligcivicht), stabilno
neralnog kompleksa.
stanje. Sposobnost otvorenog sustava
E — Eluvijalni horizont, koji se na
da održi konstantno ravnotežno sta
lazi ispod O ili A horizonta i u
nje pri stalnom unosu, pretvorbi i iz
odnosu na horizont koji leži is
nosu tvari i energije. Vidi biološka
pod njega ima manji sadržaj jedne
ravnoteža. (I. T, D . Đ .)
ili više od slijedećih kamponena-
hom ocidi, otrovne tvari namijenjene ta: gline, hum usa, seskvioksida.
uništenju ljudi. U glavnom bojni otro O bično je svjetlije nijanse u boji
vi t . (D. Đ.) od oba horizonta s kojima gra
niči.
hom ogenitet (engl. homogeneity, njem. B — Iluvijalni horizont, koji leži is
H omogenitdt), jednolikost sastava
pod E horizonta i u odnosu na
vrsta T na određenom staništu t , po njega karakterizira se povećanim
dručju ili u populaciji T, ekosustavu t i sadržajem jedne ili više od slije
si. Jednolikost građe biocenoze T i nje dećih kompanenata tla: gline, hu
n og staništa na određenom prostoru. musa, seskvioksida.
Vidi heterogenitet T. (D. Đ.) (B) — H orizont m etam orfoze in situ
(kambični horizont, od cam bio =
horizonti tla (engl. soil horizon), to su
vertikalno poredani slojevi koje jasno izmijeniti), koji leži izm eđu O ili
vidim o u stupcu kada iskopamo pro A horizonta i C ili R horizonta,
fil tla. Svaki tip horizonta tla razlikuje od kojih se razlikuje sm eđom ,
se svojim fizikalnim osobinama od žutom ili crvenom nijansom u
drugih horizonata, svaki ima svoju boji, uništenom primarnom
posebnu oznaku, a kombinacijom tih strukturom stijene, a češće i p o
oznaka dobivam o jasnu sliku o pri većanim sadržajem gline.
sutnim horizontim a u profilu. O s C — Rastresiti dio m atičnog sup
novni horizonti tla jesu: strata, koji ne pokazuje, nikakve
O — Organski površinski horizont, znakove izmjena pod utjecajem
koji leži iznad m ineralnog dijela pedogenetskih procesa, koje su
tla u pretežno aerobnim uvjeti karakteristične za ostale horizon
ma. te.
(A) — Inicijalni slabo razvijeni hori R — Čvrsta stijena.
zont, koji predstavija biološki ak G — Glejni horizont, koji pokazuje
tivirani površinski dio profila u znakove redukcije i sekundarne
kom e se razvija glavnina korijena oksidacije u stalnim ili povrem e
POJMOVNIK 241
nim anaerobnim uvjetima i odli označavanje litološkog diskontinuite-

kuje se plavičastom, zelenkastom ta. Ako postoje dokazi o litološkom
ili sivom bojom , s rđastim mr diskontinuitetu, uz oznaku horizanta
ljama po površini agregata, gdje promjena nastaje, stavlja se redni
g — H orizont koji nastaje pod ut broj (npr. I C , II C ili A -E -II B itd.).
jecajem stagnirajućih površinskih (D. Đ.)
voda uz naizm jenično smjenjiva
hrana (engl. food, nourislunent, diet,
nje m okre i suhe faze. Odlikuje
njem. N a h n in g , N d h n n ittel), tvari koje
se izrazitim mramoriranjem, od
organizam apsorbira u probavnom
n osno prošaranošću rđastim i
sustavu ih na drugi način unosi u se
bjeličasto sivim pjegama, pri če
be, a služe za nadoknadu utrošene
m u sive zone prevladavaju u pu
energije i za izgradnju tijela. Ljud
kotinama i na površini agregata, a
skom organizm u, osim ugljikohidra-
rđaste u unutrašnjosti agregata.
ta, bjelančevina i masti, potrebni su
T — Tresetni horizont, slabo razlo- još i mineralne soli, vitam ini i voda.
žena organska materija koja se (D. Đ.)
nagomilava u anaerobnim uvjeti
ma. hranidbena m reža (engl. fo o d web,
P — H orizon t nastao obradom, njem. N ahrungsnetz), kompleksna, is
miješanjem i hom ogeniziranjem prepletena povezanost različitih hra
više prirodnih horizonata ili slo nidbenih odnosa unutar i izm eđu
jeva i obogaćivanjem organskim ekosustava T ili zajednica T (podjedini-
m ineralnim tvarima koje unosi ce koje čine hranidbenu m režu su
čovjek. hranidbeni lanci t ) . (D. Đ.)
O sim prethodno nabrojanih, glav hranidbena piram ida (engl .fo o d p yra -
nih horizonata postoje u svakoj sku mid, pyram id o f numbers, njem. N a -
pini i brojni pothorizonti, prelazni hrungspyramide, Zahlenpyram ide), pira
horizonti i složeni horizonti. Prelazni mida koja virtualno grafički prikazuje
horizonti, obilježavaju se oznakama raspored brojnosti u biocenozi T, o d
za oba susjedna horizonta, a na prvo nosno relativno opadanje broja jed in
m jesto se stavlja slovo onog horizonta ki pojedine vrste t na svakoj višoj ra
čija su svojstva dominantna (npr. zini trofije T, odnosno na svakoj slje
A O ). Složeni horizonti, u kojima se dećoj karici u nizu hranidbenog lanca t .
istovrem eno odigravaju dva procesa, Elton prvi za tu pojavu upotrebljava
čije su m orfološke posljedice vidljive, naziv brojčana piramida, također El-
obilježavaju se s dva simbola pom oću tonova piramida i Eltonova piramida
kose crte (npr. A/E u sm eđeg podzo- brojeva. U bazi piramide nalaze se
lastog zemljišta, A /G ili E/g). m nogobrojni mali organizmi a u vr
Označavanje slojeva vrši se slovi hu mali broj najvećih organizama.
ma latinice i rimskim brojevima. Slo Vrijednosti cjelokupne težine biom a
jevi u nerazvijenim nanosnim zem se također opadaju po jedinici povr
ljištima označavaju se rimskim broje šine sukcesivnih troftčkih razina T, sto
vima. Iste oznake upotrebljavaju se za ga čitav sustav prikazujemo u obliku
imaginarne piramide jer veći organiz ganske tvari koji, u fazi nastanka niza
m i imaju također manju biomasu T m eđuproizvoda, uz sudjelovanje m i
nego organizm i na početku lanca. kroorganizama, uzrokuju m eđ usob
U sp ored n o s brojem jedinki i biom a ne reakcije kondenzacije, hidrolize,
som proporcionalno se ponaša i polim erizacije, pri čem u se stvaraju
ukupna količina energije T u sustavu, novi ciklički, polim erni, visok om ole-
na početku lanca (piramide) je ima kularni, kom pleksni, tamni, koloidni
više a na svakom stupnju sve manje organski spojevi koje jed n im im en om
(razlika je gubitak iz sustava u vidu nazivam o hum us. O visn o o vrsti, o d
topline). (D. Đ.) nosu i izraženosti u procesu hum ifi-
kacije razlikujemo sirovi, zreli i prije
hranidbeni lanac (engl. fo o d chain,
lazni hum us. (D. Đ.)
njem. N ahrungskette), hranidbeni niz.
Prehranom uvjetovana lančana i hum izacija, proces obogaćivanja tla
stupnjevita povezanost proizvođača t i hum usom . Vidi humifikacija. (D. Đ.)
raznih potrošača T, od prim arnih p ro iz hum us (engl. luim us, njem. H u m u s),
vođača T do sekundanih proizvođača t , koloidalana, crna ili tamna, amorfna,
od biljojeda fitofaga T, herbivora T, i relativno inertna organska tvar u tlu T
m esojeda (zoojaga T, karnivora T ) koja je po sastavu heterogena m je
prvog, drugog ili trećeg stupnja do razla- šavina različitih visokom olekularnih,
gača T (saprofaga t , nekrofaga t , kopro- cikličkih, visokopolim ernih organ
faga T ). Tako je u ekostavu t stvorena skih spojeva nastalih kondenzacijom ,
vrlo velika m eđuovisnost, povezanost hidrolizom , oksidacijom i enzim at-
i isprepletena hranidbena mreža t svih skim cijepanjem od nosn o razgrad
živih bića. Brojnost i biomasa T orga njom tvari biljnog i životinjskog po
nizama pojedinih razina prehrambenog drijetla u procesu hum ifikacije T . Ta
lanca prikazuje se hranidbenom piram i mješavina spojeva nastalih razgrad
dom t . (D . Đ .) njom mrtve tvari b iološkog porijekla,
nalazi se oko i izm eđu čestica tla. H u
hranidbeni niz, vidi hranidbeni lanac T,
m us poboljšava p lodnost tla stoga jer
hranidbena piram ida T , hranidbena mre
sadržava nutrijente koje m ogu kori
ž a T , Eltonova piram ida f . (D. Đ.)
stiti proizvođači, bolje zadržava vodu
hum ana e ko lo g ija ( h t. hum a n u s), v id i i poboljšava teksturu tla. N ek e k om
ekologija čovjeka t . (I. T.) ponente hum usa su primjerice h u -
m inske tvari, hum ini, fulvokiseline,
hum ifikacija (engl. humification, njem. hum inske kiseline, him elatom elan-
H u m ifika tio n ). Proces stvaranja h u ska kiselina, soli humata i dr. (D. Đ.)
m usa. Skup procesa razgradnje or
IEA, International Energy Agency. stava u vezi s praktičnim aspektima
zakonodavstva iz područja zaštite
IIASA, International Institute for A p
okoliša. Postoji usporedna mreža
plied System Analysis.
A C -IM P E L za 12 zemalja koje su
S1SD, International Institute for Sustai- kandidati za ulazak u Europsku uniju.
nable D evelopm ent. Glavna zadaća m reže A C -IM P E L
jest pružiti podršku tim zemljama u
im ago (en g l. im ago, n je m .), a d u ltn i, ispunjavanju njihovih obveza na po
p o tp u n o p re o b ra ž e n i, o d ra s li o b lik lju prava okoliša, posebice u sm islu
p te r ig o tn ih k u k aca. (D. Đ.) prim jene i provođenja zakona. A C -
IM PEL usko surađuje s IM P E L -om .
imisija (en g l. im m ission, n je m . Itn m is-
(I. T.)
sion). 1. u n o s š te tn ih tv a ri u b io s fe ru .
2. k o n c e n tra c ija tv a ri is p u š te n a u o d imunohematotoksični otrovi (engl.
r e đ e n o m v r e m e n u i n a o d re đ e n o m im m unohaem atotoxins, n je m . Im m u n o -
m je s tu u o k o liš. (D. Đ.) haematotoxine), o tro v i k o ji o m e ta ju
i/ili sp rječ a v aju n o r m a ln o fu n k c io n i
IMG, International M aritim e Organi-
ra n je sta n ic a i tk iv a im u n o lo š k o g s u
zation.
stava, k rv n ih sta n ic a i k rv o tv o rn ih
IMPEL (EU network for the Imple- tk iv a i o rg a n a . (D. Đ.)
mentation and Enforcement of En
imunotoksščni otrovi (en g l. im m u n o-
vironmental law), mreža Europske
toxins, n je m . Im m u n o to xin e), o tro v i
unije za prim jenu i provedbu zakona
k o ji o m e ta ju i/ili sp rje ča v a ju n o r m a l
iz područja zaštite okoliša. IM PEL je
n o fu n k c io n ira n je sta n ic a i tk iv a im u
osnovan kako bi se unaprijedila raz
n o lo š k o g su stav a. (D. Đ.)
mjena informacija, iskustava i osoblja
izm eđu Europske kom isije i zemalja indigen (lat. indigena; e n g l. indigenous;
članica, te zemalja članica i njihove n je m . indigen), staro sje d ila č k a v rs ta
državne, regionalne i lokalne vlasti, sa k o ja se p r ir o d n o ja v lja n a n e k o m p o
svrhom da se osigura učinkovitija pri d ru č ju , d a k le k o ju n ije slu č a jn o ili n a
mjena prava okoliša i razmjena isku m je r n o u n io čo v jek . (I. T.)
indikatorske vrste, vidi pokazne vrs DNA t ) i ekološku (eksternu) infor

te. (D. Đ.) maciju, te nakon toga pridošlu kul
turnu (etološku) informaciju u živo
infekcija (engl. infection, njem. Infek-
tinjskom svijetu, odnosno najkasnije
tion). Stanje u kojem se patogeni u z
nastalu izgovorenu, pisanu ili kodira
ročnici (uglavnom m ikroorganizmi)
nu informaciju ljudskog znanja. D i
nastanjuju i razmnožavaju u organiz
namički procesi u ekosustavu t bez
m u dom aćina i pritom izazivaju nje
obzira na to jesu li fizikalne ili kem ij
govu opću i/ili upalnu reakciju. Kada
ske, m olekularne ili biološke prirode,
su poremećaji tako jako izraženi da
uvjetovani su neprekidnim prima
dolazi do poremećaja zdravlja, govo
njem, prenošenjem i odašiljanjem in
rim o 0 infektivnoj bolesti. (D. Đ.)
formacija. Pored protoka energije t i
informacija (lat. infonnato, onis f. — kružnih tokova tvari t , biljne i životi
obavijest, vijest, priopćenje; engl. in- njske vrste m eđusobno komuniciraju
formation, njem. Information), pojam kemijskim spojevima s određenim
definira pojavu suprotnu entropiji T. informacijskim porukama. T o su
Z b og toga se i označava kao negativna npr. signalne alelokemikalije, repe-
entropija (»negentropija«) a koristi se lenti, atraktanti, spolni i/ili alarmira
kao mjerna veličina za poredak, orga jući ferom oni, kairom oni, horm oni
nizaciju ili ustrojstvo. Ako je D mjera itd. O sim toga više organizirane
za nered, entropiju T, onda je reciproč životinje komuniciraju i vizuelno i
na vrijednost \/D mjera za red. Pre akustički. Za biologa je od tem eljnog
m a tom e negativna se entropija T (N ) značenja da živa bića i ekosustavi p o
opisuje form ulom N = k x log 1/D. kušavaju m im oići opći zakon entro
Količina informacija (I) u nekom su pije stvaranjem i održavanjem svog
stavu, m eđutim , danas se mjeri i iska ustrojstva, da svojom organizacijom
zuje brojem binarnih odluka, koje su uspostavljaju red tamo gdje je vladao
potrebne za njegov opis. Tako npr. nered. T o ne znači da živa bića nisu
iznosi informacijski sadržaj (I) m ole podvrgnuta zakonu entropije t , nego
kule proteina, odnosno količine, vrsta da posjeduju sposobnost njegovog
i poretka nježnih sastavnih dijelova, vrem enski ograničenog odlaganja.
vise tisuća binarnih brojeva, bita (»bi- Ekosustavi rade kao entropijske p um
nary digits«, skr. Bits). N a nešto dru pe koje veliki dio raspoložive energije
gačiji način, s pom oću raznih para troše za održanje negativne i izlučiva
metara i jednadžbi, pokušavaju se p o nju pozitivne entropije. T o je naro
redbenim istraživanjima kvantificirati čito izraženo kod biljaka, primarnih
pojedine strukturne i funkcionalne producenata T, koji iz »m olekularnog
osobitosti raznih bioloških sustava nereda« neživog okoliša tvore visoko
i/ili ekosustava, koje posredno iskazu organiziranu organsku tvar, s plan
ju veličinu »uskladištene« inform aci skim ustrojstvom, od nosn o s velikom
je. R. M argalef 1968. razlikuje genet količinom informacija. Izmjena ener
sku (internu) informaciju, kojaje naj gije izm eđu dva podsustava zbiva se
stariji oblik informacije (npr. najčešće tako da energija protječe asi
POJMOVNIK 245
m etrično, od niže oganiziranog pre nošci (npr. sipa, hobotnica), školjkaši

ma više organiziranom. Kao primjeri (npr. periska), m nogočetinaši, raci,
za to navode se atmosfera i ocean, plaštenjaci, mahovnjaci, spužve itd.
biljka i životinja, biljojed i mesojed. N a većim dubinama količina svjetla
Prvi raspolaže većom energijom, se postupno smanjuje pa se i životne
drugi je bolje iskorištava zbog niže zajednice mijenjaju. T o se ponajprije
entropije odnosno višeg stupnja orga odnosi na njihovu biljnu kom ponen
nizacije. Slično vrijedi i za protok in tu, čiji je razvoj ograničen količinom
formacija. Ako su u vezi dva sustava svjetla. Infralitoral tada prelazi u zad
s nejednakim sadržajem informacija, nju stepenicu litorala, u cirkalitoral t .
to ne vodi u pravilu do ujednačenja (I. T.)
nego do povećanja razlika, pri čem u
je dobitnik onaj sustav koji je već po in frap ela g ija l (lat. infra — ispod, niže
sjedovao više informacija. Ta se asi + grč. pelagos ■ — m ore), infrapelagič-
metrija shvaća kao pokretač integraci ka zona. Vidi pelagijal i . (I. T.)
je, jer se organiziraniji sustav bolje
inklinacija, (engl. inclination, njem. In-
koristi energijom i raspoloživim gra
klination), nagib zemljišta, nagib tla u
đevnim materijalom. (D. Đ.)
nekoj krajobraznoj jedinici. N azna
in fo rm atički sadržaji, v id i in fo r m a čuje se opisno (ravan, blaga padina,
cija. (D. Đ.) strmina) ili u stupnjevima nagiba. (D.
Đ.)
in fralitoral (lat. infra — ispod, niže +
litus, litoris — obala), treća po redu in se k tic id i (engl. insecticiđes, n je m . In-
stepenica litorala T, naziva se još i su- sektizide), tv a ri a n o rg a n sk o g i l i o rg a n
blitoral (naziv treba razlikovati od su- sk o g p o d rije tla k o jim a se u n ištav a ju
blitorala u jezerima jer u moru je to i/ ili s m a n ju ju p o p u la c ija k u ka ca k o ji
dio litorala, a u jezerima zasebna zona nan ose e k o n o m s k e štete u p r o iz v o d
koja slijedi ispod litorala). T o je pojas nji. (D. Đ.)
fotofilnih alga i m orskih cvjetnjača, in -s itu ču v a n je (lat. in — u + situs —

stalno uronjen u more, koji se pro položaj; engl. in-situ conservation\
teže od granice oseke pa do dubine od njem. in-situ Schutz), zaštita i očuva
oko 50 metara, ali m ože i biti i plići nje ugroženih vrsta na njihovu pri
ili dublji, ovisno o prodoru svjetla. U rodnom staništu, najčešće unutar za
tropskim m orim a na toj se stepenici štićenih dijelova prirode (rezervata).
razvijaju koraljna naselja (koraljiii gre M eđutim , in -situ čuvanje ugroženih
ben T). Zajednice fotofilnih alga raz vrsta sam o po sebi nije garancija nji
vijaju se na stjenovitoj podlozi, a na hova preživljavanja, pa se zato nastoji
pom ičnoj podlozi (pjeskovito-m ulje-
upotpuniti ex-situ čuvanjem T izvan
vitoj) nalazimo livade m orskih cvjet prirodnog staništa, npr. u botaničkim
njača. Životinjski svijet infralitoralaje
i zoološkim vrtovima. (I. T.)
vrlo bogat i raznovrstan. U Jadran
skom m oru tu dolaze ribe škarpina, in so la c ija (lat. in — u, na + sol — sun
zubatac, kovač, knez i druge, razni ce; engl. insolation, solar irradiatiom,
bodljikaši (trpovi, zvjezdače), glavo- njem. Insolation, Sonnenbestrahlung).
Sunčevo zračenje koje Zemlja prima Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog

po jedinici površine. Insolacija varira uređenja
u ovisnosti o zemljopisnoj širini, go — opća politika zaštite okoliša,
dišnjem dobu i malim varijacijama u — zaštita zraka, tla, vode, mora, bi
solarnoj konstanti t . Pojam se također ljnog i životinjskog svijeta,
odnosi na specifičnu količinu zrače — predlaganje, promicanje i praćenje
nja izmjerenu prikladnim m jernim mjera za unapređivanje zaštite
uređajima, kao što je piranometar. Vidi okoliša,
trajanje sijanja Sunca t . (I. T.) — postupanje s otpadom,
— osiguravanje provedbe katastra
institucije za zaštitu okoliša u RH onečišćavanja,
U sustavu zakonodavne vlasti o oču — inspekcijski poslovi zaštite okoliša,
vanju prirodnog i kulturnog bogat — prostorno uređenje RH,
stva i korištenju njim e odlučuje H r — prostorno planiranje,
vatski sabor. Saborski Odbor za pro
— uređenje naselja,
storno uređenje i zaštitu okoliša za
— kom unalno gospodarstvo,
d u žen je za problematiku zaštite oko
— praćenje stanja u prostoru i pro
liša. U njegov djelokrug, m eđu osta
vedba dokum enata prostornog
lim , pripadaju: prostorno uređenje i
uređenja,
zaštita graditeljske baštine; temeljna
— uređenje naselja,
rješenja zaštite okoliša; promicanje
— inspekcijski poslovi prostornog ure
djelatnosti zaštite okoliša sukladno
đenja i građenja i drugo.
svjetskim kriterijima; mjere praćenja,
očuvanja i unapređivanja biološke i Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva
ekološke ravnoteže prirodnih dobara — poljoprivreda, šumarstvo, lovstvo,
u odnosu na gospodarski razvitak; ribarstvo, veterinarstvo, poljopri
pritužbe Zastupničkom dom u koji vredno i šum sko zemljište,
ma se upozorava na štetne radnje u — pogranična inspekcija zaštite bilja
pogledu devastacije okoliša i drugo. i pogranična veterinarska inspek
Problematike zaštite okoliša dotiču se cija,
još tri odbora: O dbor za poljodjel
— inspekcijski poslovi koji se odnose
stvo, selo i seljaštvo, Odbor za p o
na poljoprivredu, šumarstvo, ri
m orstvo, prom et i veze i Odbor za
barstvo i veterinarstvo i drugo.
turizam. U sustavu izvršne vlasti dje
luju ministarstva i državne upravne Ministarstvo pomorstva, prometa i veza
organizacije (tijela državne uprave). — inspekcijski poslovi m orskog ri
N jih ov je zadatak provedba zakona i barstva,
drugih propisa, donošenje propisa za — usklađivanje zaštite m ora od one
njihovu provedbu, upravni i inspek čišćenja s brodova,
cijski nadzor i drugi upravni i stručni — pom orsko dobro, morske luke i
poslovi. Za provedbu zakona iz p o luke na unutarnjim plovnim p u
dručja zaštite okoliša nadležno je Mi tovima,
nistarstvo zaštite okoliša i prostornog ure — zračne luke.
đenja, ali i neka druga ministarstva:
Ministarstvo zdravstva
POJMOVNIK 247
— zaštita od zračenja, v r lo m a lo d je lu je na š te tn ik o v e p r i
-— nadzor nad proizvodnjom i pro ro d n e n e p rija te lje , k o ji č in e b io lo š k e
m etom otrova, m e to d e su zb ija n ja u in te g rira n o j zaš
— sanitarna inspekcija, t iti bilja. (D. Đ.)
— zdravstvena ispravnost namirnica i
intenzivno sto ča rstv o (engl. intensive
predmeta opće uporabe.
livestock production, njem. Intensivtier-
Ministarstvo unutarnjih poslova haltung, Massentierhaltung), intenzivni
— zaštita od požara, prijevoz opasnih uzgoj dom aćih životinja, m asovni uz
tvari, eksplozivne tvari. goj dom aćih životinja. Industrijski i
O d državnih upravnih organizaci visoko tehnološki organizirana pro
ja valja spom enuti Državnu upravu za izvodnja životinja i/ili njihovih pro
vode i Državni hidroineteorološki zavod. dukata (jaja, mlijeka, krzna i dr.) čije
Državna uprava za vode je nadležna
su posljedice problem i onečišćenja
za gospodarenje vodama u Hrvatskoj,
okoliša (zbog velike količine fekalija),
pod čim e se razumijeva iskorištavanje
pad kvalitete proizvoda (promijenje
voda, zaštita voda od zagađivanja i za
na organoleptička svojstva jaja, m lije
štita od štetnog djelovanja voda. Ona
ka, mesa i si.), gubitci u proizvodnji
obavlja upravne poslove vezane za
zbog stresa, zaraza i bolesti uslijed v e
gospodarenje vodama, predlaže Vladi
like koncetracije životinja na skuče
na donošenje zakona i sama donosi
podzakonske akte, provodi pravne nom prostoru i u m inim alnim život
propise i usklađuje postupke pravnih nim uvjetima. Suprotni pojam: ek
i fizičkih osoba u vezi s vodnim go stenzivni uzgoj dom aćih životinja
spodarstvom. Državni hidrom eteo- (engl. extensive livestock production,
rološki zavod zadužen je za praćenje njem. Extensivtierhaltung, Tradicionelle-
hidroloških i m eteoroloških procesa, tierhaltung, Traditionelle Landivirtscliajt),
istraživanje atmosfere i vodnih resur za koji se ponekad rabe i izrazi tradi
sa, prikupljanje, obradu i objavu hi- cionalno stočarstvo, tradicionalni u z
drom eteoroloških podataka i drugo. goj, npr. uzgoj hrvatske autohtone
(I. T.) pasmine »Turopoljske svinje« u
»Turopoljskom lugu« (poplavnim šu
integrirana za štita bilja (engl. inte- mama hrasta lužnjaka i žutilovke u
grated pest control, njem. Intergrierter području izm eđu Odre i Save u T u
Pjlanzenschutz), vrem enski i prostor ropolju) ili stočarstvo u parku prirode
no ujedinjena optimalna primjena »Lonjsko polje«. (D. Đ.)
ekoloških toksikoloških, tehničkih,
znanstvenih m etoda u suzbijanju in tersp e cijska kom peticija (lat. iriter
ekonom ski štetnih organizama u po — m eđu, izm eđu + species ■ — vrsta +
ljoprivrednoj proizvodnji. Kombina competere — dolikovati, težiti na što;
cijom bioloških i kemijskih metoda engl. interspecific conipetition; njem. in-
postiže se optim um u smanjenju po terspezifische Konkurrenz), kompeticija t
pulacije štetnika, primjerice kemijsku izm eđu jedinki dviju ili više različitih
tvar (pesticid) koristiti se u takvoj vrsta. Javlja se izm eđu ekološki srod
koncentraciji da smanjuje brojnost nih vrsta na prostoru ograničenom s
štetnika, ali istovrem eno ne djeluje ili obzirom na hranu, zaklon i p ogodno
sti razmnožavanja. Što su sličnije po se na drugom, manje pogodnom po

trebe dviju vrsta, to je manje vjerojat dručju. Štetne posljedice intraspecij-
n o da one m ogu živjeti na istom po ske kompeticije najčešće pogađaju
dručju, a veća je vjerojatnost da će mlade članove populacije T. Vidi inter-
m eđu njima doći do kompeticije, tj. specijska kompeticija t . (I. T.)
do nadmetanja za prostor i resurse.
intrazonalna zajednica (lat. intra —
Vrste sličnih potreba ponekad nase
unutar + lat. zonalis — područni;
ljavaju isto područje ako se različito
eng. intrazonal communitj, njem. inter-
ponašaju, ako npr. imaju različit na
zonale Gesellschaft) u botanici, azonalna
čin hranjenja, gniježđenja ili su aktiv
vegetacija 1 \ Tip biljne zajednice T, vege
ne u različito doba dana, ali i on e se
m ogu naći u kompeticiji kada se sma
tacije t koji se pojavljuje nevezano od
klim azonalnog vegetacijskog područ
nje resursi. Kompeticija izm eđu vrsta
ja, odnosno za njen razvitak važniji su
m ože imati dva ishoda. Jedan je da se
drugi geo-ekološki čim benici. Takav
na posljetku poveća populacija jed nog
tip vegetacije T ne čini vlastite zonalne
suparnika (kompetitora) uz istovre
m en o smanjenje populacije ili čak
zajednice f poput primjerice vegetaci
je slanih staništa i si. (D. Đ.)
potpuno isključenje drugoga. Drugi
m ogući ishod interspecijske kom pe introdukcija (lat. introducere — uvesti,
ticije jest da dođe do evolucije eko uvoditi; engl. introduction:; njem. Ein-
loških niša T kompetitora, pri čem u fiihrung, Eintrag, Einleitung), unošenje
one postaju manje slične, što bi uma novih biljnih i životinjskih vrsta u
njilo suparništvo i om ogućilo sličnim prirodu na područja na kojima one ne
vrstama koegzistenciju T. Vidi intraspe- žive. U nošenje stranih vrsta u ekosu
cijska kompeticija 1\ (I. T.) stave T. N am jerno ili slučajno unoše
nje stranih vrsta u ekosustav ozbiljno
in to k sika cija , v id i o tro v a n je . (D. đ .) narušava postojeću ekološku ravno
in tra sp e cijsk a kom peticija (lat. intra težu u njem u jer su unesene vrste
— unutra + species — vrsta + compe- prilagođene drukčijim uvjetima sta
ništa, nemaju prirodnih grabežljivaca
tere — dolikovati, težiti za čim; engl.
na n ovom staništu te često potiskuju
intraspecific competition\ njem. intraspe-
zavičajne vrste i vrlo brzo postaju d o
zifische Konkurrenz), kompeticija t koja
m inantne vrste u ekosustavu. Zavi
se javlja izm eđu jedinki iste vrste kad
čajne vrste nestaju i tako se izravno
je prostor u kojem žive ograničen s
smanjuje biološka raznolikost t ekosu
obzirom na hranu, pogodnosti zaklo
stava. U Hrvatskoj su ovom pojavom
na i razmnožavanja, što dovodi do
naročito ugrožene slatkovodne ribe, a
nadmetanja za resurs i smanjenja gu
iz biljnog svijeta poznati su primjeri
stoće populacije ili fizičke spreme j e
širenja amorfe na travnjacima i šum
dinki. N pr. u slučaju ograničenog iz
skim sječinama te alge kaulerpe ( Cau-
vora hrane, neke će jedinke priskrbiti
lerpa taxifolia) u Jadranu. (I. T.)
dovoljno hrane da zadovolje svoje
potrebe, a drugima će ona biti nedo inverzija (lat. invertere — izvrnuti,
stupna, pa će biti prisiljene nastaniti okrenuti; engl. inversion; njem. Inver-
POJMOVNIK 249
sioti), pojava kad temperatura zraka sid, ugljikov m onoksid, dušikov d i

raste s porastom visine. Temperatur oksid, dušikov m onoksid i si.). (D.Đ.)
na inverzija m ože se javiti na bilo ko
joj visini, a kao stalna pojava je prisut ISR1C, International Soil Reference
na u tropopauzi t i mezopauzi t . Česta and Inform ation Centre.
je pojava inverzije u prizem nom sloju
zraka, a osobito zim i ili noću kada se IUCN, International U n io n for the
inverzija m ože razviti u sloju debe C onservation o f N ature.
lom nekoliko desetaka metara, pa i
IUFRO, International U n io n o f Fore-
više. Nastanku inverzije pogoduje
stry Research Organisations.
snijeg na tlu, depresije reljefa (ponik-
ve, kotline i si.) i noćna vedrina. (I. T.)
izofene, vidi fenologija. (D. Đ.)
io n iza cijsk o zračen je (engl. ionizing
i 7.um rle vrste (engl. extinct species;
radiation, njem. Ionisierende Strahlung),
njem. ausgestorbene Arten), vrste koje
ionizantno zračenje, ionizirajuće zra
su živjele u prošlosti a danas nemaju
čenje. B ilo koje elektromagnetsko ili
ni jed n o g živućeg predstavnika. V e
čestično zračenje koje uzrokuje di
ćina vrsta koje su ikada postojale na
rektnu ili indirektnu ionizaciju (pro
Z em lji izum rla je, tako da sadašnja
ces koji rezultira stvaranjem iona)
raznolikost vrsta čini sam o 1 — 10
m edija u kojem se zračenje apsorbira.
posto sveukupne raznolikosti života
B iološki učinci ionizirajućeg zračenja
su m nogobrojni, a ovise o njegovu na Zem lji. Procjenjuje se d aje u pos
intenzitetu, prodornosti, dozi, vrsti ljednjih 400 godina izum rlo oko 490
organizma i/ili tkiva kojeg ozračuju. životinjskih i 580 biljnih vrsta, od če
(D. Đ.) ga većina krajem 19. i tijekom 20. sto
ljeća, a uzrok tako naglom izumiranju
io n o sfera , vidi atmosfera t . (I. T.) vrsta jest čovjek i njegov učinak na
prirodni okoliš. (I. T.)
!PCC, Intergoverm ental Panel for C li
m ate Change. izvor (engl. spring\ njem. Quelle), m je
sto na kojem voda tem eljnica iz pod
IFF, Intergoverm ental Panel for Forest. zem lja vododrživih stijena na priro
dan način izbija na topografsku p o
irig acija, vidi navodnjavanje. (D. Đ.)
vršinu. Voda se iz izvora pojavljuje
ravnom jerno i ustaljeno. S ekološkog
iSO , International Organization for
stajališta izvori u prirodi dolaze u tri
Standardization.
oblika: kao reokreni t , limnokreni t i
isp u šn i plinovi (engl. exhaust gases, helokreni t . U m jetn o izazvano izbija
njem. Abgas), plinoviti nusprodukti nje voda temeljnica na površinu ne
izgaranja fosilnih goriva u industriji i smatra se izvorom (npr. bušotine,
prom etu (sadržavaju ugljikov diok bunari). Vidi vrelo T. (I. T.)
kadm ij (engl. cađmium, njem. Cad- k o n z e rv ira n o j h ra n i i ra k o v im a . (D.
miutn), (C d), mekan, srebrnobijeli Đ.)
metal. Jedan od glavnih polutanata
m eđu teškim metalima. U prirodi se
kakvoća vode (engl. ivater quality;
njem. Wnsserqualitdt), kvaliteta vode;
javlja kao primjesa sulfidnih ruda
površinske vode, podzem ne vode i
olova, cinka i bakra ili samostalno, u
vode obalnog mora raspoređene su
obliku grinokita i otavita. Zemljina
prema kvaliteti i namjeni u četiri ka
kora sadržava oko 0,1 -— 0,2 ppm,
tegorije (Uredba o klasifikaciji voda
površinsko tlo do 1 ppm, morska vo Vlade R H od 28. 5. 1998.), I. pod
da 0,3 ppb, zrak 0,01 pg/m 3, a hrana zem ne i površinske vode koje se u
do 0,05 ppm . U okolišu se pojavljuje svom prirodnom stanju ili nakon de
u otpadnim vodama industrije, u vo zinfekcije m ogu upotrebljavati za pi
dama kojima se ispire kadmij iz rud će ili u prehrambenoj industriji te po
nika olova, cinka i bakra, u dim u na- vršinske vode koje m ogu služiti za
stalom u talionicama metala, izgara uzgoj plem enitih vrsta riba (pastrve);
njem fosilnih goriva, upotrebom fo- II. vode koje se u prirodnom stanju
sfatnih gnojiva i spaljivanjem otpada. m ogu iskoristiti za kupanje i rekrea
U biljke dospijeva iz tla, a u životinje ciju, za športove na vodi, za uzgoj
i čovjeka inhalacijom (osobito kod drugih vrsta riba (ciprinida) ili koje
nakon odgovarajućeg pročišćavanja
pušača) te ingestijom. D uhan prirod
m ogu poslužiti za piće i za druge na
n o akumulira visoke koncentracije
m jene u industriji i si.; III. vode koje
kadmija u lišću, stoga je značajan iz
se m ogu iskoristiti u industrijama ko
vor izloženosti pušača kadmiju. Hra
je nemaju posebne zahtjeve za kak
na je drugi glavni izvor kadmija. N a
v oćom vode te u poljoprivredi. T o su
kuplja se u jetri (čak polovica resor- vode koje se pročišćavaju da bi se m o
birane količine) i bubrezima, nešto gle rabiti za određene namjene; IV.)
m alo u kostima. U Hrvatskoj je kad vode koje se m ogu iskoristiti isklju
mij u hrani limitiran na 0,03 m g/kg u čivo uz pročišćavanje na područjima
raznim sokovim a do 1,5 m g/kg u gdje je veliko pomanjkanje vode; V.)
POJMOVNIK 251
vode koje ne m ogu služiti gotovo ni b o m o k la s ifik a c iji v o d a p ro p isa n e su

za kakve nam jene, jer ne zadovolja i m e to d e o d re đ iv a n ja sv a k o g o d p o
vaju kriterije za namjene po U redbi o kazatelja. (I. T.)
klasifikaciji voda. Kakvoća vode od
k akvoća zraka (engl. air quality, njem.
ređuje se fizičko-kem ijskim i b iološ
Luftqualitat), granična vrijednost kak
kim analizama. U zorci za analizu uzi
voće zraka (GV) izražava se kao vri
maju se na odabranim hidrometrij-
jed nost ispod koje se ne očekuje štet
skim profilima riječne m reže ili na
no djelovanje na zdrave osobe, ali pri
karakterističnim vodom jernim stani
dugotrajnoj izloženosti njezinu utje
cama u jezerim a, barama i močvara
caju postoji rizik m ogućeg utjecaja na
ma. Pri uzorkovanju voda treba zabi
osjetljive skupine (mala djeca, kro
lježiti naziv vodotoka, vodno i slivno
nični bolesnici), biljke pa i materijal
područje m jerne postaje, vrstu posta
na dobra. Preporučene vrijednosti
je (od državnog ili lokalnog znače
kakvoće zraka (PA/) vrijednosti su is
nja), temperaturu vode i zraka u °C i
pod kojih se utjecaj na zdravlje ljudi
protok vod e u m 3/s. Pokazatelji za
i vegetaciju ne očekuje pri stalnoj iz
klasifikaciju voda svrstavaju se u dvije
loženosti. Granična vrijednost em isi
skupine: prvu skupinu čine obvezni
je (GVE) jest najveće dopušteno is
pokazatelji za ocjenu opće ekološke
puštanje onečišćujućih tvari u zrak iz
funkcije voda: {izikalno-kemijski po
ispusta stacionarnog izvora. Stupanj
kazatelji (pH , alkalitet, električna vod-
onečišćenosti zraka prati se m jere
ljivost), režim kisika (otopljeni kisik,
njem promjena onečišćenja zraka u
zasićenje kisikom , KPK, BPK), hra
nenaseljenim područjima (pozadin-
njive tvari (amonij, nitriti, nitrati, sko onečišćenje) i industrijskim i
ukupni dušik, ukupni fosfor), mikro
gradskim područjima, mjerenjem
biološki pokazatelji (broj koliform nih promjena koje su posljedica regional
bakterija, broj fekalnih koliforma,
n og i prekograničnog daljinskog pri
broj aerobnih bakterija) i biološki po
jenosa aeropolutanata, m jerenjem fi
kazatelji (P -B indeks saprobnosti, bi zikalnog stanja atmosfere, m jerenjem
otički indeks, stupanj trofije). Drugu i opažanjem promjena na biljkama,
skupinu pokazatelja čine pokazatelji građevinama i u biološkim nalazima,
koji se ispituju tem eljem posebnih što upozorava na učinak onečišćenja
programa sadržanih u planovima za (posredni pokazatelji kakvoće zraka).
zaštitu voda i ciljanim programima (D. Đ.)
ispitivanja kakvoće voda te zajedno s
obveznim pokazateljima služe za širu k a la m ite t (engl. calamity, n je m . Kala-
ocjenu opće ekološke funkcije voda i initdt), u e k s p lo z iji p o p u la c ije g o s p o
utvrđivanja uvjeta iskorištavanja voda d a rsk o g šte tn ik a , p o ja m n a zn a č u je
za određene namjene. Tu skupinu stadij u ra z v o ju k o ji n a n o s i g o s p o d a r
pokazatelja čine: metali (bakar, cink, s k u štetu. (D. Đ.)
kadmij, krom , nikal, olovo, živa), or
k alk o ka m b iso l, v id i sm e đ e tlo . (D. Đ.)
ganski spojevi (mineralna ulja, ukupni
fenoli, P C B , lindan, D D T ) i radioak kan alizacija, v id i z b rin ja v a n je o tp a d
tivnost (ukupna radioaktivnost). U red n ih vod a . (D. Đ.)
k a p ila r n a v o d a (lat. capillus — tanka k a r p o f a g (engl. carpophagous, njem.

cijevčica; engl. capillary water, njem. Karpopbag), frugivor, fruktivor. Orga
Kapillanvasser), sloj vode oko čestica nizm i koji se hrane voćem npr. m n o
tla, koji je vezan poobavljanskom na- gi kukci, ptice i sisavci. (D. Đ.)
petošću, a osobito m u je svojstvo to
što je lako pokretljiv (za razliku od kartografija (grč. charte + grajo — pi
higroskopske ili adsorpcijske vode), šem; engl. cartography, njem. Kartogra-
na njeno kretanje utječe sila teža (za phie), sastavljanje i crtanje geograf
razliku od film ske T ili lentokapilarne skih, topografskih, pom orskih i dru
vode t ) , a uz čestice tla je vezana silom gih karata. Znanost koja se bavi m e
većom od sile teže (za razliku od gra todama obrade geografskih i drugih
vitacijske vode t). Ispunjava pore kapi podataka potrebnih za izradu karata.
(I. T.)
larnih dimenzija. O d velike je važno-
sti za biološke procese vezane uz tlo.
kata sta r em isije (njem. Emissionska-
(D. Đ.)
taster), skup podataka o vrsti, količini,
kara k te rističn e vrste (engl. characte- načinu i mjestu otpuštanja /unošenja
ristic species, faithfull species, njem. Ken- štetnih tvari u zrak iz izvora emisije.
narteri), vrste T koje su u toj mjeri pri (D. Đ.)
lagođene određenim uvjetima bio-
kem ijska svojstva tla, tlo se sastoji
tičke T i abiotičke T sredine u jednoj
od dva kompleksa, organskog i anor
zajednici t , tako da u njoj najčešće (ili
ganskog. Anorganski ili mineralni dio
isključivo) postižu najveću brojnost,
sastava tla čini više od 90 posto ukup
abundanciju t i vitalnost (vitalitet) t , a
nog sastava većine tipova tla. Taj je
zbog tih svojstava glavna su naznaka i
dio tla uglavnom stabilan i m alo akti
osobitost biljne zajednice i/ili njenog
van. Njega čine glavni elem enti (O ,
sinsistem atskog položaja. Karakteri
Si, AI, Fe, Ca, M g, K, N a, Ti, H , C,
stične vrste najbolje odražavaju eko
P, N , S) i m ikroelem enti. Sve anor
loške uvjete T sredine i snažno utječu ganske kom ponente pedosfere koje u
na njih svojom biomasom t ili fizio njezinom sastavu sudjeluju s manje
loškim djelovanjem. (D. Đ.) od 0,1 posto nazivaju se m ikroele
k a r c in o g e n (engl. carcinogen\ njem. menti. T o su svi elem enti osim tzv.
glavnih elemenata. Oštru granicu iz
Cattzerogen, Karzinogene), uzročnik
zloćudne preobrazbe stanica u ljudi, m eđu mikroelemenata i makroele-
menata teško je povući jer se u poje
životinja i biljaka. S vrem enom se iz
dinim tipovima tla neki m ikroele
zloćudno preobražene stanice m ože
razviti zloćudni tumor. Razlikuju se m enti pojavljuju u količinama većim
kemijski karcinogenici (npr. poliklo- od 0,1 posto. Elem enti tla koji su važ
rirani bifenili i niz drugih spojeva), ni za rast i razvoj organizama a koje
oni crpe iz tla nazivamo biogeni ele
fizikalni (ionizirajuće i neionizirajuće
zračenje) i biološki karcinogenici m enti tla ili bioelem enti. Svi elem enti
(onkogeni virusi). (I. T.) nalaze se u tlu u obliku spojeva (naj
češće u obliku oksida, silikata ali i
k a r n iv o r a , v id i m eso je di. (D. đ .) drugih tipova spojeva) i/ili rijeđe u
POJMOVNIK 253
elem entarnom obliku ili kao ioni. hova toksična svojstva (detoksikacija\).
Oksidi u tlu su kemijski spojevi kisi Organska i anorganska komponenta
ka s drugim elem entim a. Č ine velik nisu m eđusobno izolirane i neovisne,
dio zem ljine kore, litosfere i pedosfe- organski dio tla jed nim dijelom na
re. U pedosferi kisikje najčešće vezan staje sintetskim procesima od anor
za Si, Al, C, H i N , a u manjoj mjeri ganskog i obratno anorganski dio jed
i za druge elem ente. Relativno velika nim dijelom nastaje mineralizacijom
količina od ukupno prisutnih Si, M g, organskog dijela tla. Za kemijska
Al, Fe, M g i jo š nekih elemenata na svojstva tla najznačajnije su koncen
lazi se u tlu u obliku oksida. Silikatni tracija tekuće faze tla tj. koncentracija
ion S i O ^ , najčešće tvori s pozitiv biogenih, stim ulativnih i toksičnih
nim ionim a drugih elemenata spoje iona, te reakcija tla. Pod reakcijom tla,
ve, silikate, koji čine velik udio sasta jednim od bitnih svojstava, razumije
va različitih minerala u tlu, primjerice va se stupanj njegove kiselosti o d n o
minerala gline. G line se sastoje od vr sno bazičnosti tj. pH tla, čim e se iz
lo sitnih m ineralnih kristalastih česti ražava relativna koncentracija vodi-
ca alumosilikata (kaolinita, m ontm o- kovih i hidroksilnih iona, a ona je di
rilonita, nontronita, haloazita, alofana rektno ovisna o organskoj i anorgan
i dr.) i raznih primjesa: kremena, že skoj kom ponenti tla. Prema reakciji,
ljeznih oksida i dr. Čvrste čestice u tla m ogu biti bazična, kisela i neutral
tlu zbog naboja iona, vrlo su reaktiv na. K em ijom tla, kemijskim sastavom
ne, i suprotnim nabojem privlače tla i njegovom dinam ikom bavi se pe-
ione iz okoline na sebe, stvarajući ad- dokemija. (D. Đ.)
sorpcijske komplekse. Ioni poput
M g 2+, Ca2 + , N a + , N O 3- , ne adsor- kem otrof (engl. chemotroph, njem.
biraju snažnim privlačnim silama, Chemotrophe), organizam koji dobiva
stoga su raspoloživi biljkama kao bi energiju oksidacijom kemijskih spo
ljna hranjiva ili m ogu biti isprani iz jeva u nizu reakcija neovisnih o svje
gornjig dijela profila tla kretanjem tlu. Primjerice: životinje oko hidro-
vode u tlu. Organska komponenta tla termalnih, izvora bogatih sum poro-
(u širem sm islu hum us) koji uglav vodikom , u dubokom m oru kojima
n om čini manje od 10 posto ukupnog sum porovodik služi kao izvor energi
sastava tla, potječe od biogene kom je. Razlikujemo kemoautotrofe t (ke-
ponente u tlu i na tlu. Ova kom po m otrofni organizam kojemu je uglji
nenta tla nestabilana je i brzo se ra kov dioksid T glavni izvor ugljika), ke-
spada na jednostavnije organske spo moheterotroj t (kem otrofni organizam
jeve. T eško je jednostavno opisati sa koji koristi ugljik iz organskih spoje
stav organske kom ponente tla. M ole va), kem olitotrof (kem otrofni orga
kule organskog dijela tla sadržavaju nizam koji oksidacijom anorganskih
vodikove ione koji m ogu disocirati, tvari i spojeva dobiva energiju). (D.Đ.)
negativno nabijeni ostatak takvih di-
sociranih m olekula organskog dijela kise la k iša (engl. acid rain; njem. Sau-
tla m ogu reagirati s različitim ionima rer Regen), kiša čiji je p H manji od
toksičnih metala, čim e smanjuju nji 5,65 koliko iznosi pH prirodnih kiša,
odnosno destilirane vode u ravnoteži jući ugljikohidrate i pritom otpuštaju

sa zrakom koji sadržava oko 340 ppm kisik. Kisik je nužan za život svih ži
ugljikova dioksida. Povećana kiselost vih bića koja se njim e koriste u pro
posljedica je prisutnosti sumporne, cesu disanja ili respiracije (osim nekih
sumporaste, dušične i dušikaste kise anaerobnih mikroorganizama). H i-
line koje nastaju reakcijom sum poro- drosfera je glavni generator kisika: fi~
va dioksida, sumporova trioksida i toplankton i alge koje žive u oceani
dušikova dioksida s vlagom u zraku. ma, morim a i vodama na kopnu na
Premda se ti plinovi emitiraju i iz pri domještaju 90 posto ukupno utroše
rodnih izvora, njihova koncentracija noga kisika. Svi plinovi koji čine
u atmosferi raste uslijed pojačane Zem ljinu atmosferu nalaze se otop
em isije iz antropogenih izvora, u pr ljeni u morskoj i slatkoj vodi. T o p
vom redu izgaranjem fosilnih goriva. ljivost plinova ovisi o tlaku zraka T i
Kisele kiše imaju neposredan toksični
temperaturi T. U prirodi je topljivost
učinak na biljke, čija vidljiva ošteće
plinova u prvom redu funkcija tem
nja uključuju klorozu, prerani gubi
perature: pri nižoj temperaturi top
tak listova, abnormalan rast, progre
ljivost je veća. N a topljivost utječe i
sivno odumiranje i uvenuće. U jedno
slanost T: povećanje slanosti smanjuje
su one glavni uzrok povećanja kiselo
topljivost plinova. O d otopljenih pli
sti površinskih voda, a također znatno
nova imaju za organizme najveću
pridonose procesima zakiseljavanja
važnost kisik i ugljikov dioksid zbog
tla. Povećanjem kiselosti u vodenim
uloge u procesima disanja i fotosinte
ekosustavima i tlu raste topljivost
ze. U većoj količini se otapa i dušik
m etalnih iona koji su u povišenim
no zbog svoje relativne inertnosti du
koncentracijama toksični za m noge
šik ne sudjeluje u osnovnim životnim
žive organizme, posljedica čega je osi
procesima većine organizama (iznim
romašenje životnih zajednica. (I. T.)
ka su neki mikroorganizmi koji fiksi
k isik (engl. oxygen\ njem. Sauerstoff), raju molekularni dušik). Pri 0°C ki
kemijski elem ent (O ), nemetal, u ele sika u m oru norm alno ima oko 8 m l
m entarnom stanju plin (molekula po litri morske vode (m l/ 1), a pri
O 2) bez boje okusa i mirisa. N aj- 20°C oko 5 ml/1. Obilje ili nedostatak
zastupljeniji elem ent Zem ljine kore s kisika u vodi snažno utječu na distri
m asenim udjelom od 49,2 posto. V o- buciju slatkovodnih i m orskih orga
lum ni udio kisika u atmosferi T je 20,9 nizama. Kisik se otapa u površinskom
posto. Važan alotrop kisika je ozon 1" sloju, a fotosinteza u pravilu do 200
(O 3) koji u gornjim dijelovima atm o m dubine (tj. dokle dopire svjetlost),
sfere apsorbira Sunčevo ultraljubičas- pa se lđsik koji se troši na većoj dubini
to zračenje štiteći tako Zem lju od nadoknađuje difuzijom iz plićih slo
njegova štetnog djelovanja. G otovo jeva i vertikalnim strujanjem površin
sav slobodni kisik u atmosferi rezultat ske vode u dubinu. Ako se ne nadok
je fotosinteze t , procesa u kojem zelene nađuje dovoljno brzo, javlja se ma
biljke u prisutnosti Sunčeve energije njak ili potpuni nedostatak kisika.
asimiliraju t ugljikov dioksid stvara D ubina na kojoj su potrošnja i pro
POJMOVNIK 255
izvodnja kisika izjednačene naziva se riziraju je postupne sm jene životnih

dubinom kompenzacije. Količina otop zajednica T, koje su razvrstane prema
ljenoga kisika u vodi u biološkim je složenosti (od jednostavnijih prema
mjerenjima pokazatelj stupnja kakvo složenijima, pri čem u svaka prethod
će vode (B P K 5 T). (I. T.) na stvara uvjete za razvoj slijedeće ali
i za svoju apsolutnu dezintegraciju i
klim a (engl. climate-, njem. Klima), kli nestanak). Mjera složenosti stupnja
ma ili podneblje prevladavajuće je at- razvoja neke zajednice jest njezina
m osfersko stanje iznad dijela Z em bioraznolikost (biodiverzitet t ) . S po
ljine površine u duljem razdoblju. većanjem bioraznolikosti povećava se
Klima ovisi o klimatskim elementima t i stabilnost sustava (usporedi entropi
i klimatskim faktorima t . Ako se radi o ja t ) sve do terminalnefaze T klimaksa;
većem području i njegovoj općoj kli tj. u prvom redu klimom t uvjetova
m i, tada se govori o makroklimi, koja ne, m eđusobno slične, stabilne, ko
je u prvom redu definirana tempera načne vegetacijske zajednice t , klimatski
turom i padalinama. Klima manjeg, i zonalno jedinstvenog područja koja
geografski ograničenog područja po se ciklički stalno obnavalja sama u se
put šum e ili riječne doline, naziva se be (ciklička sukcesija T) i ne prelazi u
mezoklimom, a ako se radi o klimi pri drugu zajednicu sukcesivnog niza, tj.
zem nog sloja zraka iznad karakteri postaje životna zajednica s najvećim
stičnih oblika podloge na m alom pro m ogućim stupnjem organizacije koja
storu govori se o mikroklimi. Klime su posjeduje m ogućnost sam oobnove i
prema svojim obilježjima razvrstane samoodržanja. U Hrvatskoj klim ala
u skupine (klasificirane). Takvih je zajednicu predstavljaju različiti šum
klasifikacija m nogo, a temelje se na ski ekosustavi u obliku prirodno po
različitim načelima. N a primjer, pre m lađenih visokih sastojina s najve
ma količini oborinske vode i vode ćom m ogućom biom asom . (D. Đ.)
potrebne za potencijalnu evapotranspi-
raciju T, američki m eteorolog Thor- klim atop, p o ja m k o ji se o d n o s i na kli
nthwaite razlikuje suhu ili aridnu kli matsku t k o m p o n e n tu ekotopa t u n u
m u, polusuhu ili semiaridnu, polu- tar biogeocenoze T. (D. Đ.)
vlažnu ili subhumidnu, vlažnu ili hu-
midnu, izrazito vlažnu ili perhumidnu klim a tske regije Hrvatske, prema
klim u. (I. T.) Koppenovoj podjeli klim e (njemački
klim atolog W. Koppen izradio je od
k lim a k s (grč. climax — ljestve, vrhu 1900. do 1936. godine sustav klimat
nac; engl. climax, njem. Klim ax), kli- skih tipova koji se podudaraju s tipo
mazonalna zajednica, klimatogena vima vegetacije) najveći dio Hrvatske
zajednica. U razvoju biocenioze t , pos ima umjereno toplu kišnu klimu (oznaka
ljednji, kulminirajući, završni, zadnji C ), a osim nje u Hrvatskoj nalazimo
stupanj sukcesije T. Ekosustav T je dina i snježno—šumsku klimu (oznaka D ) na
mična kategorija podložna nepresta području Like i Gorskoga kotara iz
noj dinamičkoj m ijeni u funkciji vre nad 1200 m visine. U obje klim e ra
mena (sukcesija T), kao takvu karakte zlikuju se tipovi prema godišnjem
hodu oborina (o zn ak e:/ — bez suhog Cfwbx — umjereno topla kišna klima,
razdoblja, i — suho razdoblje ljeti, w izrazito suhog razdoblja nema,
— suho razdoblje zimi) i temperature najmanje oborina ima zimi, po
(oznake a, b, c odnose se na srednju stoji jedan oborinski m aksim um
temperaturu najtoplijeg, a oznaka d koji pada u rano ljeto. Taj tip kli
najhladnijeg mjeseca u godini). Su m e najizrazitiji je u istočnoj H r
kladno tom e u Hrvatskoj nalazimo vatskoj.
sljedeće tipove umjereno tople kišne Cfw’iv”b — umjereno topla kišna kli
klime: ma, izrazito suhog razdoblja n e
C fw bx” — um jereno topla kišna kli ma, kišovito razdoblje je u jesen,
ma, izrazito suhog razdoblja n e a osim zim skog m inim um a ob o-
ma, najmanje oborina ima zimi, , rina postoji i kraće suho razdoblje
postoje dva oborinska m aksim u ljeti. Taj prijelazni tip klim e nalazi
ma — jedan u kasno proljeće, a se u uskom pojasu uz klim u
drugi u kasnu jesen. T o je klima Cfwbx” od Kupe do Plitvičkih je
sjeverozapadnog dijela Hrvatske. zera i u zaleđu U čke.
POJMOVNIK 257
Cfs’s”b — um jereno topla kišna kli područje suhe pustinjske klim e i pusti
ma, izrazito suhog razdoblja n e njske vegetacije. Mediteransko područje
ma, najmanje oborina je ljeti, ali i obilježeno je ljetnim sušama i kišnim,
zim i postoji kraće suho razdoblje. zimam a te vegetacijom tvrdolisnih ši
Kišovito razdoblje je ujesen . Tak kara osjetljivih na mraz. U području
va klima zahvaća veći dio Gorsko umjereno tople klime m aksim um kiša
ga kotara i Like. čest je ljeti, a vegetacija je vazdazelena
Cfs’s”a — isti oborinski režim ko kli šuma osjetljiva na mraz. U području
ma Cfs’s”b, s tim e da su ljeta vruća umjerene klime, čije su glavno obilježje
sa srednjom m jesečnom tempera kratke i hladne zim e, nalazim o vege
turom iznad 22°C . T u klimu na taciju bjelogoričnih listopadnih šuma
lazim o na uskom pojasu ju žn o od otpornih na mraz. Kontinentalna se
klim e Cfs’s”b. klima odlikuje niskim temperatura
C fs’a — um jereno topla kišna klima, ma zim i i visokim a ljeti, te m alom
bez izrazito suhog razdoblja i s godišnjom količinom oborina. U
vrućim ljetom . M inim u m obori tom klim atskom području su stepe i
na je ljeti a m aksim um ujesen. Tu pustinje. Hladna ljeta i dugačke zim e
klim u imaju ju žn i dio Cresa, Lo glavno su obilježje područja borealne
šinj, Rab, Pag i kopneni pojas od klime, u kojem nalazim o vegetaciju
Ravnih kotara do Konavala. crnogorične šum e tajge. Polarna klima
Csa — klima s izrazito suhim ljetom je vrlo hladna i suha, s kratkim ljeti
i m aksim um om oborina zimi. ma, s m alo padalina i s vegetacijom
O sn ovni tip te klim e zahvaća po tundre na trajno zaleđenim tlima. (I.
dručje zapadno od linije Zadar — T.)
Šibenik — Split — Im otski i za
k lim a tsk i čim b e n ici (engl. climaticfac-
leđe O puzena i Dubrovnika, (vidi
tors, njem. Klimafaktoren) , klimatski
si. 1.). (I. T.)
m odifikatori, klimatski faktori. Skup
k lim a tsk e zone (engl. climatic zones\ čimbenika koji zajedno s klimatskim
njem. Klimazonen), područja s istim elementima T određuju klimu T i vre
tipom klime T. Površina Zem lje p o m enske prilike nekog područja. U
dijeljena je na nekoliko klimatskih biološko — ekološkom sm islu to je
područja (zona), koja odražavaju čvr skup faktora iz grupe abiotičkili čimbe
stu vezu izm eđu klim e i vegetacije, a nika t koji utječu na organizme, po
određena su u prvom redu tempera pulacije T, zajednice i čitave ekosusta
turom i padalinama. Područje ekva- ve T na određenom prostoru. Klimat
torske klime obilježavaju visoke tem ske čim benike načelno dijelim o na
perature čitavu godinu i obilje kiša. astronom ske, geografske ili terestrič-
Tip vegetacije je vazdazelena tropska ke i m eteorološke. A stronom ski su
kišna šuma. U području tropske klime primjerice rotacija i revolucija Zemlje t .
postoje dvije sezone: ljetna sezona Geografski su primjerice raspored
kiša i hladnija, suha sezona. Tipovi kopna i mora, geografska širina, nad
vegetacije su tropske listopadne šum e morska visina, ekspozicija i inkilina-
i savana. Slijedi suptropsko klimatsko cija reljefa (prisojna i osojna padina),
voda, led itd. M eteorološke su atm o ženija, razvijenija i postojanija biljna

sferska cirkulacija, svojstva atmosfere, zajednica t , koja nastaje na razvijenim
oblačnost, oborine, toplina (npr. tlima i posve je prilagođena uvjetima
m aksimalne, m inim alne, prosječne i m ogućnostim a određenog područja,
godišnje temperature, mrazevi i dr.). u prvom redu klimatskim čimbenici
Najvažniji čim benici geografske pri ma T, ali i drugim pedološkim T, geo
rode o kojima ovisi klima nekog po loškim T i ekološkim T značajkama koje
dručja su: geografska širina, nadm or na njem u vladaju. N ajbolje odražava
ska visina, raspodjela kopna i mora,
klimatske prilike nekog zem ljopisnog
m orske struje, reljef, vrsta tla (a neki
područja (npr. mediteranska vazdaze
autori ubrajaju i vegetacijski pokri
lena šuma crnike, submediteranska
vač). (I. T„ D. Đ.)
šuma hrasta m edunca, srednjeeurop-
k lim a tsk i d ijagram (engl. climatic dia- ska šuma bukve, planinska šuma buk
gram; njem. Klimadiagramm), grafički ve i jele i si.). Jedna od najvažnijih
prikaz m eđ usob nog odnosa srednje osobina je da se klimazonalna zajed
m jesečne temperature zraka i količi nica gotovo uvijek nalazi u stanju re
ne oborina za neko m jesto na tem elju lativnog mirovanja, ravnoteže. Vidi
dugogodišnjeg niza mjerenja ( Walte- sukcesija t . (D. Đ.)
rov klimatski dijagram). N a apscisu se
k!on (grč. klon — mladica; engl. clone,
nanose m jeseci od siječnja do prosin
ca za mjesta na sjevernoj polutki ili od njem. Klon), genetički identične je
srpnja do lipnja za mjesta na južnoj dinke. Skupina genetički identičnih
polutki. N a ordinatu se nanose sred stanica nastalih m itotskom diobom
nje m jesečne temperature zraka i ko od jed n e ishodišne stanice ili skupina
ličine oborina. (1. T.) genetički identičnih organizama koji
su nastali od jed n og zajedničkog pret
k lim a tsk i e le m e n ti (engl. climatic ele- ka aseksualnom reprodukcijom. N pr.
ments\ njem. Klimaelemente), čim beni jednojajčani blizanci nose identičnu
ci m eteorološke prirode o kojima nasljednu uputu pa su stoga klon;
ovisi klima nekog područja. N ajvaž mlade biljke dobivene reznicama iz
niji su zračenje Sunca i Z em lje (radi jed n e matične biljke također su klon
jacija Sunca t ) , temperatura T zraka, tla jer su genetički identične. (I. T.)
i mora, tlak zraka T, vlaga t , vjetar T,
naoblaka T i oborine t. (I. T.) klor (engl. chlorine, njem. Chlor) (C l), u
elem entarnom stanju, otrovan plin
k lim a tsk i fa kto ri, v id i k lim a ts k i č im žućkastozelene boje, oštra mirisa iz
b e n ic i. (D. Đ.) skupine halogenih elemenata. Vrlo
reaktivan, oksidira većinu organskih
k lim a tsk i m odifikato ri, v id i k lim a t
m olekula. Nadražuje dišne organe.
s k i č im b e n ic i. (D. Đ.)
Sm rtonosan. N alazi se u m olekulam a
klim azon ain a zajedn ica (engl. climax brojnih organskih spojeva npr. nekih
community, njem. klimazonale Pjlan- pesticida. Koristi se kao dezinfekcij-
zengesellschaft), klimaks T, klimaks za sko sredstvo (npr. voda za piće, m e
jednica T, klimatogena zajednica f . S lo dicina i si.). Važan sastojak živih su
POJMOVNIK 259
stava, kontrolira turgor u biljkama, klo ro fluo rou gljikovo dici (engl. CFC,
sudjeluje u reakcijama fotosinteze, chlorojluorocarbon, njem. CFK, Chloro-
sudjeluje u radu živčanog i m išićnog jluorokohlenstojfe), C F U , C F C , freoni.
tkiva. Važan u m oru kao jedan od Sintetski halogenirani ugljikovodici,
dvaju iona m orske soli (N aC l). (D.Đ.) relativno slabo toksični, teško zapa
ljivi i relativno stabilni. Koriste se kao
klordan (engl. chlordane, njem. Clilor- prijenosnici topilne u hladnjacima,
dan), insekticid, iz skupine kloriranih toplinskim pum pam a i klima uređaji
ugljikovodika. U sisavaca sim ptom i ma te kao potisni plinovi u sprej-bo-
otrovanja su ubrzano disanje, hipe- cama, kao razrjeđivači i otapala za bo
rekscitabilnost, tremor i grčevi. Kro je i lakove, u proizvodnji stiropora,
nična izloženost izaziva nekrozu jetre m edicini itd. Klor iz tih spojeva sud
i bubrega. (D. Đ.) jeluje u reakcijama razgradnje ozona,
tim e se sm anjuje ozonski sloj tj.
kio rirani ug ljiko vo dici (engl. chlorim- oslabljuje planetarna zaštita od sun
ted hjdrocarbons, njem. CKW, Chlorier- čevog zračenja. (D. Đ.)
te Kohlemmsserstojfe), skupina stabil
klorofluorougljikovodici, CFU, CFC,
nih, u vodi netopljivih, fizikalno-ke-
CFK, (engl. chlorojluorocarbon, njem.
mijski sličnih, sintetičkih insekticida,
Chlorojliiorokohlenstoffe), relativno m a
različitih stupnjeva otrovnosti, prim
lo toksični, stabilni i nezapaljivi spo
jerice D D T i njegovi analozi, D D D ,
jevi, koji se koriste za hlađenje u ra
D M T D itd., zatim H C H , B H C , lin-
shladnim uređajima ili kao potisni
dan, ciklodienski spojevi poput klor- plinovi u sprej bocam a npr. C F C -1 2
dana, heptaklora, aldrina, dieldrina, tj. C C I 2F 2, C F C -2 1 tj. C h C l2F.
toxaphena itd. Topljivi su u lipidima, Uništavaju ozonski om otač, stoga se
bioakum ulativni i bioperzistentni njihova upotreba smanjuje. Z b og ke
kontam inanti organizama i okoliša. mijske stabilnosti relativno su perzi-
(D. Đ.) stentni u okolišu, dolaze do stratosfe
re gdje U V zrake pom ažu oslobađa
klorofi! (grč. chloros — zelen + j y ’llon nje klora (C l), koji sudjeluje u reak
— list; engl. chlorophyll; njem. Blatt- cijama razgradnje ozona (O 3), pripa
griin, Chlorophyll), glavni biljni pig daju skupini stakleničkih plinova jer
m ent uključen u proces fotosinteze f . snažno apsorbiraju dugovalne elek-
U stanicama zelenih biljaka klorofil trom agnetne zrake. Poznati i pod na
se nalazi u kloroplastima, a u cijano- zivom fluorougljikovodici. (D. Đ.)
bakterija otopljen je u citoplazmi.
koagu lacija, pri čišće n ju otpadnih
Klorofil apsorbira energiju Sunčeva
voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda.
svjetla, čim e ona biljci postaje upo
(D. Đ.)
trebljiva za asimilaciju T ugljika i sin
tezu organskih m olekula. Klorofil da k o e g ziste n cija (lat. cum, con — s, sa +
je biljkama zelenu boju, jer reflektira existere -— javljati se, pokazivati se, bi
zelenu svjetlost, a upija crvenu i pla vati; engl. coexistence; njem. Koexi-
vu. (I. T.) stenz), trajno pojavljivanje dviju ili v i
še vrsta na istom staništu, pogotovu kom post (lisnac, lišće, grančice, pa
kada su one potencijalni kompetitori. prati i dr.), industrijski kom post (os
O koegzistenciji se govori kad se vrste taci pri preradi šećera, kave, alkohola,
koriste resursima na donekle različit duhana, voća povrća, brašna, ulja
način, čim e se umanjuje interspecijska itd.). Pritom m ikroorganizm i prera
kompeticija T. (I. T.) đuju organsku tvar u proizvod nalik
hum usu koji se primjenjuje u poljo
kom enzalizam (lat. cum, con — s, sa +
privrednoj proizvodnji kao izvor hra
mensa — stol; engl. commensalism;
njivih tvari za biljke i za poboljšanje
Kommensalismus), odnos izm eđu je
kvalitete tla. U užem sm islu kom post
dinki dviju vrsta iz kojeg jedna vrsta
izvlači korist, a za d ru guje odnos ne je gnojivo koje se primjenjuje u po
utralan, tj. ni ti ima koristi ni ti joj šte vrtlarstvu, cvjećarstvu i stakleničkom
ti. Vrsta koja izvlači korist (komenzal) uzgoju spravljeno od biljnih ostataka
dobiva iz takva odnosa hranu, zaklon, iz spom enutih grana poljoprivrede.
potporu ili pokretanje. Jedan od broj Taj otpad u proizvodnji kompostira-
nih primjera kom enzalizm a uključu njem na licu mjesta se recildira, ali
j e bakteriju Escherichia coli, koja živi m ože biti sastavljen i od drugih siro
u probavilu čovjeka i u pravilu m u ne vina poput pilećeg izmeta, sortiranih
smeta. (I. T.) organskih otpadaka iz kuhinje, treseta
i dr. Sadržaj hranjivih tvari ovisi o
k om pe ticija (lat. competere — doliko sirovini koja se kompostira. Sadržava
vati, težiti čemu; engl. competition;
u prosjeku 0,35 % dušika, 0,20 % fo
njem. Konkurrenz, Wettbewerb), nega
sfata, 0,25 % kalija, 2 -3 % kalcija i
tivan odnos izm eđu organizama koji
30 % vode. U m nogim se europskim
nastaje zbog korištenja zajedničkim
zemljama organski otpad iz kućansta
resursom (hrana, prostor, zaklon, uv
jeti razmnožavanja), a ima kao pos va ne odlaže na odlagališta otpada 1 \
ljedicu smanjenje gustoće populacije nego se posebno skuplja radi kom -
ili lošiju fizičku spremu jedinki. postiranja kako bi se m ogao ponovno
Kompeticija se m ože javiti izm eđu je iskoristiti u poljoprivredi. (D . Đ ., I.
dinki iste vrste ( intraspecijska kompeti T.)
cija t ) ili izm eđu jedinki različitih
kom postiranje (engl. composting, n je m .
vrsta ( interspecijska kompeticija t ) . (I.T.)
Kompostienmg), p ro ce s nastajanja i
k o m p o s t (lat. compositus — sastavljen; p ro iz v o d n je k o m p o sta . (D. Đ.)
engl. compost, njem. Kompost), vrsta
gnojiva koja se priprema od različitih kom unalni otpad (lat. communis —
organskih ostataka i otpadaka u po opći, svačiji, zajednički; engl. commu-
ljoprivrednim gospodarstvima (ostaci nal waste\ njem. Miill), otpad iz ku
žetve, berbe, korova itd.), kućanstvi ćanstava, otpad koji nastaje čišćenjem
ma (ostaci voća, povrća, ribe mesa, javnih površina i otpad sličan otpadu
drvenog ugljena, pepela, prašina iz iz kućanstava koji nastaje u gospodar
usisavača itd.) uz dodatak vapna, tre stvu, ustanovama i uslužnim djelat
seta ili zem lje, ali m ože biti i šumski nostima. (I. T.)
POJMOVNIK 261
ko n d icio n iran je otpadnih voda, koraljni greben (engl. coral reef, njem.
v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih vod a . (D. Korallenbank, Korallenriff), masivna
Đ.) struktura građena od skeleta i kem ij
ski istaloženog materijala koja se raz
kon ku ren cija, v id i kompeticija t . (i. T.)
vija na infralitoralnoj stepenici T u trop
ko n tam in a cija (engl. contamination, skim i suptropskim m orim a, a grade
njem. Kontamimtion), onečišćenost ju prvenstveno koralji. Koraljne gre
radioaktivnim tvarima, kemijskim bene obilježava izvanredno bogata i
štetnim tvarima ili m ikroorganizm i raznovrsna fauna T. N ajbolji razvoj
ma i njihovim biotoksinim a. Proces grebeni postižu u m orim a čija je
uklanjanja kontaminirajućeg uzroč srednja godišnja temperatura izm eđu
nika naziva se dekontaminacija. (D. 23 i 25°C , a ako je temperatura niža
Đ.) od 18°C greben se ne m ože razviti.
Zato koraljni grebeni postoje samo
ko n ve k cijsk a strujanja (lat. convehere
izm eđu 30° sjeverne i 30° ju žn e zem
—- snositi, spremati), vertikalni prije
ljopisne širine ili u predjelima koja su
nos topline u vod en om prostoru gi
u vezi s nekom toplom m orskom
banjem čestica vode. D rugi način pri
strujom, gdje godišnje kolebanje tem
jenosa topline je kondukcijom (vođe
njem ), n o koeficijent kondukcije za perature t ne prelazi 3°C . Za razvoj je
vodu vrlo je m alen pa je taj oblik pri bitna i osvijetljenost, tj. prozirnost T
jenosa toplinske energije u velikim vode, jer je aktivnost koralja koji gra
vod en im masama neznatan. (I. T.) de greben vezana uz prisutnost sim -
biontskih alga zooksantela. N a dubini
konzervansi (engl. preservative, n je m . većoj od 40 do 50 metara i u p o
Konsemeningsstoffe), k e m ijs k a sredstva dručjima s jakom sedim entacijom
k o ja se z b o g š te tn o g utjecaja na m i
čestica i s tim u vezi sm anjenom pro-
k ro o rg a n iz m e u p o tre b lja v a ju za o č u
zirnošću vode, koraljni grebeni ne ra
v an je o d r e đ e n ih p ro iz v o d a p re h ra m
stu. (I. T.)
ben e in d u s trije , a li i n e k ih b io lo š k ih
p ro iz v o d a (s e ru m i, v a k c in e , p la z m a i kozm opolit (grč. kozmos — svijet +
si.), o d k v a re n ja i p ro p a d a n ja u s lije d polttes — građanin; engl. cosmopolitan
m ik r o b io lo š k e ra zg ra d n je . (D. Đ.) species; njem. Kosmopolit), vrsta ili n e
ka druga sistematska kategorija (rod,
konzum enti, vidi potrošači. (D. Đ.)
porodica itd.) koja je široko raspros
kop rofag (grč. kopros — gnoj + grč. tranjena na Z em lji. Suprotno su ende
fago — jed em engl. coprophage, njem. mi T koji naseljavaju ograničena p o
Koprophag), pojam se odnosi na hete- dručja. U z brojne vrste bakterija, alga
rotrofne organizme T koji se hrane ži i gljiva, kozm opolitim a pripada i velik
votinjskim izm etom , kao jed inim iz broj viših biljaka i životinja, no malo
vorom hrane ili kao nadopunom u je takvih koji se javljaju na svih šest
prehrani (npr. kunić konzum ira vla naseljenih kontinenata. (I. T.)
stiti izm et kao nadopunu prehrani).
Vidi t saprofag. (D. Đ.) krajobraz, v id i krajolik t . (I. T.)
krajobrazna e ko lo gija (engl. landsca- kritična razina (engl. critical level), ana
pe ecolog)’; njem. Landschaftsdkologie), logno kritičnim opterećenjima f , s tim e
disciplina ekologije T koja u nekom da se kritična razina odnosi na gra
krajobraznom prostoru proučava slo ničim vrijednost (prag; engl. threshold)
žene m eđusobne odnose izm eđu ži koncentracije nekog plinovitog atmo
votnih zajednica (biocenoza f ) i prilika sferskog onečistača u sm islu pojave
na staništu za potrebe prostornog oštećenja kod živih bića (obično na
uređenja i zaštite prirode i okoliša. (I. vegetaciji) ako je koncentracija veća
T.) od neke granične vrijednosti i njihov
izostanak ako je manja. (I. T.)
krajolik (engl. landscape; njem. Land-
schaft), manji dio Zem ljine površine krom osom (grč. c/iroma, chromatos —
koji se ističe posebnim izgledom u boja + soma — tijelo; engl. chromoso-
kojem prevladava jedan prirodni ele me\ njem. Chromosom), u eukariota
m ent ili rezultat društvenog rada. Pri (organizama čije stanice posjeduju
rodni krajolici su oni krajolici čiji je pravu jezgru obavijenu ovojnicom ) to
izgled rezultat isključivo prirodnog su nitaste strukture u jezgri stanice,
razvoja. Takvi su krajolici rijetki. građene od m olekule DNA T i bje
M n ogo su češći kulturni krajolici čiji je lančevina, koje prenose nasljednu
prvobitni prirodni izgled izmijenjen uputu s jed n e na drugu generaciju.
djelovanjem ljudi. (I. T.) Krom osom su nosioci gena t , koji od
ređuju individualne osobine organiz
krenal (grč. krene — izvor; njem. Kre- ma. Broj krom osoma u jezgri stanice
nal), životni prostor izvorskog pod karakterističan je i konstantan za sva
ručja neke tekućice. Nastanjuje ga ži ku vrstu, npr. grašak ima 14 krom o
votna zajednica (biocenoza T) koja se soma, pas 78, čovjek 46. U tjelesnim
zove krenon T. (I. T.) stanicama diploidnih organizama
krom osom i dolaze u parovima — po
krenon (grč. krene — izvor; njem. Kre dva od svakog tipa. Par krom osom a
non), životna zajednica (biocenoza t ) istog tipa naziva se homolognim parom.
izvora T tekućice. Životni prostor iz U spolnim stanicama broj krom oso
vorskog područja koji krenon nasta ma je prepolovljen, tj. dolazi po jedan
njuje naziva se krenalom t . (I. T.) član svakog hom olognog para. N a
primjer, u čovjeka svaka tjelesna sta
kritična opterećenja (engl. critical lo- nica sadržava 46 krom osoma (22 para
ads), kvantitativna procjena izloženosti autosoma i jedan par spolnih krom o
nekom onečistaču ispod koje se, pre som a), a svaka spolna stanica 23 kro
ma sadašnjim saznanjima, ne javljaju m osom a (22 autosoma ijed an spolni
značajni štetni učinci na određene osjet krom osom ). Abnorm alnosti u broju i
ljive elemente u okolišu. U glavnom se strukturi krom osom a m ogu imati
rabi u kontekstu onečišćenja atmosfere t . kao posljedicu abnormalnosti jed in
Postoje rasprave oko određivanja pri ke. U prokariota (organizama koji ne
kladnih osjetljivih elemenata okoliša i maju oblikovanu staničnu jezgru), v i
značajnih štetnih učinaka. (I. T.) rusa i staničnih organela, krom osom
POJMOVNIK 263
je jednostavna, gola m olekula D N A . pad odlaže na za to predviđena odla

U nekih virusa krom osom je RNA T. gališta otpada T. (I. T.)
(I. T.)
kruženje tvari (engl. biogeochemical cy-
k ronična to k sičn o st, vidi toksičnost. cle, njem. biogeocheinisher Zyklus, bio-
(D. Đ.) geochentisher Kreislaiij), kretanje kem ij
skih elemenata kroz ekosustav T u pro
krš (engl. karst, njem. Karst), reljef i cesima izgradnje i razgradnje živih or
krajobraz nastao na vapnenačkim, sa
ganizama t i u geološkim procesima T.
drenim i d olom itnim stijenama, u
Svoje potrebe za obnavljanjem tvari i
kojem voda, otapajući i ponovno ta
energije t utrošene u životnim proce
ložeći vapnenac, sadru i dolom it, ob
sima i za stvaranje svoje tvari organiz
likuje specifičan geom orfološki tip
mi t zadovoljavaju neposredno ili po
reljefa ispresijecanog pukotinama,
sredno iz nežive prirode. Ž ivim bi
spiljama, jamama i kanjonima, s broj
ćima potrebno je nekoliko desetaka
nim rijekama ponornicama i pod
različitih kem ijskih elemenata. N ek i
zem nim vodama, koje ponekad izbi
su potrebni u većim (ugljik, kisik, du
jaju i ispod površine mora, stvarajući
šik, vodik) ili manjim količinama (fo
tzv. vrulje. N a površini takvog susta
sfor, magnezij, sum por, kalcij, natrij i
va voda korodira stijene i stvara ra
dr.). T i elem enti neprestano kruže iz
zličite krške fenom ene poput, vrtača,
m eđu živih (organizmi i organske tvari)
ponikava, škrapa, uvala, udolina i krš-
i neživih sustava (stijene, minerali,
kih polja. Južna Hrvatska obiluje krš-
anorganski sedim enti i dr.). Z elene
kim fenom enim a i m eđunarodni na
biljke primaju vodu i u njoj otopljene
zivi za taj tip reljefa potječu iz hrvat
mineralne tvari (spojeve dušika, fo
skog jezika. (D. Đ.)
sfora, kalija, kalcija, sumpora, željeza,
k rške brzice Krško područje obilježa magnezija i dr.) korijenjem iz tla, a
va posebna hidrografija. U m jesto po kroz puči lista ugljikov dioksid iz zra
vršinskih tokova, ovdje se javljaju ri ka. U listu biljke, od vode i ugljikova
jeke ponornice koje dijelom teku na dioksida, uz p om oć Sunčeve svjetlo-
površini, a dijelom u podzem lju krša. sti, klorofila proizvode se isprva jed
Karakteristike krških rijeka su poseb nostavni, a potom složeni ugljikohi-
ni oblici i pojave: vrela, vrulje, ponik- drati pri čem u se oslobađa kisik (foto
ve, uvale, polja, špilje i drugo te vrlo sinteza t , primarna produkcija f , auto-
veliko kolebanje protoka ovisno o ko trofi t ) . U z sudjelovanje dušika iz
ličini padalina. (I. T.) zem lje, biljka sintetizira bjelančevine,
a u njoj se stvara i niz složenih organ
kruti otpad (engl. solid waste\ njem. fe- skih spojeva (lecitini, fosfatidi, masti,
sterAbfall), otpad t čvrste konzistenci terpeni, alkaloidi, voskovi, treslovine,
je poput stakla, gum e, papira, tekstila, pigm enti i dr.). Heterotrofnim organiz
plastike, metala (npr. olupine auto mima 1“, u koje ubrajamo sve životi
m obila), građevne šute itd. Ako ne nje, gljive, većinu bakterija i neke više
postoji m ogućnost njegova reciklira biljke bez klorofila, potrebni su za iz
nja, ili on o nije isplativo, takav se o t gradnju asimilati zelenih biljaka. O ni
ih razgrađuju, transformiraju i prila- u atmosferu T oko 1200 km3 vode pro

gođavaju potrebama izgradnje svoga cesom evaporadje T, a oko 190 km 3
tijela, da bi ih konačno oksidirali do gubi se s kopna procesom evapotran-
najjednostavnijih anorganskih spoje spiradje t . Približno 1000 km3 vraća
va i tako došli do energije potrebne za se u m ore u obliku kiše i drugih obo
život, rast i razmnožavanje. U gljiko- rina, a oko 300 km3 pada na kopno.
hidrati prelaze pritom opet uglavnom O d toga otprilike 110 km3 odlazi s
u ugljikov dioksid i vodu; iz bjelan kopna u m ore rijekama, podzem nim
čevina nastaju jo š amonijak i sum po- vodama i otapanjem ledenjaka. N a
rovodik. D rugi se elem enti, kao kal kon što padne na kopno, voda se u
cij, magnezij, željezo i fosfor i dr. atmosferu vraća različitim putovima.
oslobađaju organske veze i prelaze u Jedan dio evaporira izravno natrag u
najjednostavnije anorganske spojeve, atmosferu, dio koji iz tla upija vege
da bi iznova poslužili za hranu auto- tacija vraća se u atmosferu procesom
trofnim organizmima, zelenim bilj transpiradje T, a dio otječe površinom
kama. O dređeni elem enti zadržavaju zem lje u tokove (potoci, rijeke) ili se
se dulje u anorganskim stanjima (u cijedi do podzem nih voda i na pos
sedim entim a, u erozivnim procesi ljetku stiže do mora. Prosječno vrije
ma, kao soli u m oru i si.). S vrem e m e zadržavanja vode u različitim fa
n om opet budu iskorišteni u živom zama hidrološkog ciklusa varira od
sustavu jer trošenje stijena, oborine, nekoliko dana za atmosfersku fazu do
naplavljivanje, eolacija i umjetno gnoje nekoliko stotina godina za podzem ne
nje T obogaćuju sustave novim koli vode ili čak nekoliko tisuća godina za
činama m ineralnih, anorganskih tva vodu u ledenom pokrovu. (I. T.)
ri. Takvo je kružno kretanje u prirodi
k se n o b io tici (engl. xenobiotics), tvari
neprekidno. (D. Đ.)
koje su organizmu potpuno strane, na
k ru žen je v o đ e (engl. ivater cycle, hydro- način da nisu dio norm alnih fizio
logical cyde\ njem. hydrologischer Krei- loških i m etaboličkih procesa, ali
slauf Wasserkreislauj), hidrološki ili zbog svojih kem ijskih i/ili fizikalnih
kružni tok vode proces je u kojem se osobina interferiraju i/ili ulaze u nor
voda u raznim oblicima izmjenjuje m alne m etaboličke puteve i fiziološke
izm eđu kopna, mora i atmosfere. O procese, koje najčešće ometaju, uspo
prirodnom kruženju vode evaporaci- ravaju i/ili u potpunosti zaustavljaju
jo m , kondenzacijom i padalinama pr T o su primjerice različiti polutanti T,
vi je pisao engleski astronom Ed- teški metali t , pestiddi T i si. (D. Đ.)
m und H alley 1691. godine. U ocea
ksen o ka valn e vrste, v rs te k o je se n a
nim a se nalazi više od 97 posto vode
la ze u p o d z e m lju a li se u n je m u n e
na Zem lji. O ko 2,5 posto se nalazi na
m o g u ra zm n o ža v a ti, n e g o su na n e k i
kopnu i u kopnu, ali je od toga većina
n a č in stig le u p o d z e m lje s p o v rš in e
vezana u ledenom pokrovu. T ek se
(n p r. b u jic a m a i s lič n o ). (I. T.)
mali djelić ukupne vode na Zem lji
nalazi u atmosferi, samo 0,001 posto. k se ro fit (grč. xeros — suh + phyton —
Svakoga dana s površine oceana ispari biljka; engl. xerophytes, njem. Xerophy-
POJMOVNIK 265
tes) biljke koje obitavaju na relativno najmanje 5 posto. Svaka zemlja mora
su him staništima 1\ Biljke prilagođene dosegnuti svoju ciljnu vrijednost
manjoj zračnoj vlazi i sušnijim tlima. smanjenja em isije do razdoblja 2008.
U okviru kserofita m oguće je razliko — 2012. godine, s tim e da se uočljiv
vati kserofite u strogom sm islu riječi napredak mora postići do 2005. godi
(žive u toplim , tropskim i suptrop ne, a ciljna će se vrijednost izračunati
skim područjim a s oskudicom vlage), kao petogodišnji prosjek. Smanjenje
kriofite (biljke prilagođene fizikalnoj em isije za ugljikov dioksid, m etan i
suši i nižoj temperaturi), psihrofite dušik(I) oksid m jerit će se prema
(biljke prilagođene vlažnim staništi 1990. godini, a za fluorougljikovodi-
ma T sa n iskom tem peraturom, prila ke, perfluorougljikovodike i sum por
gođene, dakle, fiziološkoj suši), kse- heksafluoride prema 1990. ili 1995.
rohalofite (biljke prilagođene fizio godini. D ržave imaju određen stu
loškoj suši na slanim zem ljištima) i panj fleksibilnosti u načinu na koji
oksilofite. (D. Đ.) ostvaruju i mjere smanjenje svojih
emisija. Protokol predviđa uvođenje
Kyoto pro to ko l (engl. Kyoto protocol),
m eđunarodnog sustava »trgovine
protokol prihvaćen na T rećem zasje
emisijama« koji će industrijaliziranim
danju država stranaka K onvencije o
zemljama om ogućiti m eđusobno ku
prom jeni klim e U jedinjenih naroda
povanje i prodaju em isijskih kredita,
u prosincu 1997. godine u japanskom
a financiranjem projekata za sm anje
gradu Kyotu. N jim e su dogovorene
nje em isije u zem ljam a u razvoju, in
vrijednosti do kojih razvijene zem lje
dustrijske zem lje prikupljat će dodat
moraju smanjiti svoje emisije t stakle ne em isijske kredite. Protokol potiče
ničkih plinova t u razdoblju poslije vlade na m eđ usob nu suradnju u p o
2000., čim e se pokušava zaustaviti i boljšanju energetske djelotvornosti,
preokrenuti trend porasta njihove reform i energetskog i prom etnog
koncentracije u atmosferi. T im e se sektora, prom icanju obnovljivih iz
nastoji ostvariti postizanje krajnjeg vora energije, potiskivanju nepriklad
cilja Klimatske konvencije, a to je nih novčarskih mjera i tržišnih n ed o
sprječavanje opasnih antropogenih stataka, ograničavanju em isija metana
upletanja u klimatski sustav. Proto i zaštiti šum a i drugih »ponora« u g-
k olom su se razvijene zem lje obveza ljikova dioksida (odljeva; engl. sink).
le na sm anjenje svoje ukupne em isije (I. T.)
šest važnih stakleničkih plinova za
LC 5 0 (engl. lethal concentracion, njem. k o ja je d o v o ljn a da u z ro k u je s m rt n e
letak Koncentration), oznaka za kon kog organizma't. (D. Đ.)
centraciju neke otrovne tvari koja
le u k e m ija (engl. leukemia, njem. Leu-
ubija 50 posto ispitivane populacije u
kd'mie), skupina zloćudnih klonskih
određenom vrem enu. (D. Đ.)
bolesti m atičnih stanica krvotvornog
LD 5 0 (engl. lethal dosis, njem. letale Do- sustava. M ože biti izazvana radijaci
jo m prilikom rada u nuldearnim
sis), oznaka za dozu neke otrovne tva
elektranama ili havarijama nuklear
ri koja ubija 50 posto ispitivane po
nih elektrana. (D. Đ.)
pulacije u određenom vrem enu. (D.
Đ.) lim acid i (engl. litnacides, n je m . L itn a zi-
de), o tro v n e tv a ri n a m ije n je n e s u z b i
le siviran o t lo , Iuvisol,ilumerizirano ja n ju p o p u la c ija pu ževa. (D. Đ.)
tlo. Slabo do umjereno kiselo tlo, za
koje je karakteristično da se ispire, tj. lim noekologija, v id i limnologija T.
eluvira u svom gornjem dijelu. U
lim n o kin etika (grč. Umne — stajaća
dubljim zonama profila usporava se
voda, bara, jezero + kineo — pokre
cijeđenje vode i ispiranje baza, pa je
ćem , okrećem , vrtim; engl. limnokine-
tlo u dubljim slojevima manje kiselo
tics, njem. Limnokinetik), pokretanje
nego pri samoj površini. N alazim o ga
vode (titranje, ljuljanje), na granič
u uvjetima vlažne klim e s većom ko
nim površinama izoterma u slatko
ličin om oborina. Pokriva ga najčešće
vodnim jezerim a koja su u stanju sta
listopadna ili mješovita šuma. U nas gnacije. U sporedi miješanje vode u je
ga nalazim o na lesu i pleistocenskim zerima t. (I. T.)
iluvinama, na tercijarnim jezerskim
sedim entim a i starijim koluvijalnim i iim nokreni izvor (grč. Umne — stajaća
aluvijalnim nanosima. (D. Đ.) voda, jezero, bara + krene — izvor;
engl. limnocrene spring; njem. Limno-
le ta ln a doza (engl. lethal dose, njem. krenen, Tumpelquelle), tip izvora u ko
letalale Dosis), koncentracija neke tvari jem voda po izlasku iz stijene ili tla
POJMOVNIK 267
najprije formira jezerce. O n o se na litoral (lat. litus, litoris — obala; engl.

nekom e m jestu prelijeva pa iz njega littoral zone; njem. Litoral), litoralna
voda dalje otječe u obliku potoka. (I. zona; dio bentala f ili zone dna. Lito-
T.) ralnu zonu obilježavaju gibanje vode
(valovi), erozija, jaka sedimentacija,
lim nologija (grč. Umne — stajaća voda,
kolebanja temperature i bogatstvo bi
jezero, bara + logos — riječ, govor;
ljnih i životinjskih vrsta. U jezerim a
engl. limnology; njem. Limnologie), u
to je zona koja obuhvaća priobalnu
početku znanost o jezerim a, kasnije
terasu do 30 metara dubine, a u vrlo
proširena i na ostale kopnene vode,
produktivnim jezerim a m ože biti pli
slatke i slane, obuhvaćajući tekućice
ća zbog smanjene prozirnosti vode.
(izvori, potoci, rijeke) i stajaćice (je-
Zona se dijeli na četiri pojasa. U pr
zera, bare, močvare, lokve). U novije
vom , priobalnom pojasu trske i šaša, na
vrijem e znanost o slatkim vodama i
lazi se vodena vegetacija koju čine ro
slatkovodnim ekosustavima t , njiho
goz, strelica, trska, šašina, ježinac i
vim kem ijskim , fizikalnim i b iološ
druge biljke, a od životinja se susreću
kim svojstvima. (I. T.)
žabe, zmije, kornjače, puževi, ptice
lindan (engl. lindan, njem. Lindan), ta močvarice, različiti kukci i njihove li
kođer heksaklorocikloheksan, H C H , činke. Slijedi pojas plivajuće vegetacije
stari, danas ispravljen naziv benzen koji čine plivajuće biljke i biljke uko
heksaklorid B H C . Ubraja se u opa rijenjene u dnu, ali čiji listovi plutaju
sne pesticide. U Europi se pom alo na površini vode. T o su u prvom re
zabranjuje. Organoklorirani insekti du vodena leća, vodena paprat, lopoč,
cid širokog spektra. Kumulativni je lokvanj i vod en i orašac. N a dubini od
otrov, s m ogućnosti penetracije kroz 3 metra počinje pojas podvodne vegeta
kožu i s fum igatnim djelovanjem. C i cije s biljkama kao što su voščika, v o
ljni organski sustav je centralni živ dena kuga i krocanj i raznolikim vrs
čani sustav. Pri kroničnoj ekspoziciji tama životinja u kojima dominiraju
oštećuje jetru, centralni živčani su praživotinje, kolnjaci, maločetinaši,
stav i reproduktivni sustav. U poku m ekušci, kukci i njihove ličinke, ra
sim a nije pokazao genotoksična, m u- kovi i ribe. Pojas livada alga parožina
tagena i kancerogena svojstva. (D. Đ.) proteže se od 7 metara dubine do kra
ja litorala. O d biljaka ovdje se nalaze
lip o so lu b iln i otro v i, (engl. liposoluble
zelene alge Chara i N itella, a od ži
toxins, n je m . liposolubile Gifte), o tro v
votinja rakovi, puževi, ličinke kukaca
n e tv a ri to p iv e u m a s tim a i u ljim a . (D.
i drugi. Ispod litorala slijedi sublitoral
Đ.)
t . Vidi prostorna raščlamba jezera 1\ U
lis tin a c , p ro c e s u h u m ifik a c ije , o d n o morim a to je područje koje obuhvaća
s n o nastajanja h u m u s a lis tin a c je n a m orsku obalu i m orsko dno do 200
z iv za jo š n e ra zg ra đ e n u , n e fe rm e n ti- m dubine. N aziva se jo š i fttal jer je
ra n u m r tv u o rg a n sk u tvar b iljn o g p o zbog prodora svjetla u njem u m oguć
d rije tla , k o ja se n a k u p lja na p o v rš in i razvoj biljaka (alge i morske cvjetni
tla, a p o la z n a j e s iro v in a za nastajanje ce). Podudara se s kontinentalnom
h u m u s a . (D. Đ.) podinom (vidi prostorna raščlamba mora
i oceana t ) i zauzima oko 8 posto dna. lito so l (engl. lithosol), vidi skeletna tla.
U njem u se nalaze sve autotrofne bi (D. Đ.)
ljne vrste i 99 posto životinjskih ben-
lovstvo (engl. hunting; njtm.fagd), po
toskih vrsta. Z b og svoje raznolikosti i
jam koji obuhvaća lov, uzgoj, zaštitu
bogatstva životnih zajednica (bioceno
i druge oblike iskorištenja divljači i
za t ) u vertikalnom se smjeru dijeli
njezinih dijelova. U Republici Hrvat
na četiri stepenice: supralitoral T, tne-
skoj regulirano je Zakonom o lovu t ,
diolitoral T, infralitoral T i cirkalitoral t .
prema kojem uz gospodarsku funkci
Ispod litorala slijedi dubokom orsko
ju ima i funkciju zaštite i očuvanja
područje ili afital, koje zauzima 92 po
biološke i ekološke ravnoteže prirod
sto oceanskoga dna i dijeli se na bati
nih staništa divljači. Zakonom o lovu
jal T, abisal t i hadal T. (I. T.) uređuje se uzgoj, zaštita, lov i isko
lito sfe ra , vidi planet Zemlja. (D. Đ.) rištenje divljači i njezinih dijelova,
načini gospodarenja lovištim a i dru
go. (I. T.)
m agm atske stijen e, v id i e ru p tiv n e o to p lje n ih i s u s p e n d ira n ih tv a ri u v o
stijene. (D .Đ .) d i za p iće , u z ra k u ra d n ih p ro s to rija i
p ro sto ra i d ru g d je , kao i u v je ti n jih o
m aksim aln e ko n centracije štetnih va m je re n ja . (I. T.)
tvari na radnom e m jestu, (M A K -v ri-
jed nost) (engl. MAC, maximal accepted M A K-vrijedn ost, vidi maksimalne kon
concentration, njem. MAK-Wert), naj centracije štetnih tvari na radnome mje
viša dopuštena koncentracija neke stu t . (D. Đ.)
tvari u obliku pare, plina ili sitnih di-
spergiranih lebdećih čestica u zraku, marikultura (lat. mare — m ore + cultus
na m jestu njene proizvodnje, kojoj su — obrađivati zemlju; engl. maricultu-
profesionalno izloženi radnici tije re; njem. Aquakultur), oblik akvakultu-
kom osm osatnog radnog dana i četr- re t koji se odnosi na uzgoj m orskih
desetosatnog radnog tjedna, bez pos organizama. O sim riba u marikulturi
ljedica za njihovo zdravlje. Za razliku se uzgajaju školjkaši, rakovi i morske
od M AK vrijednosti, postoji i tzv.
alge. Marikultura sve više dobiva na
M IK -vrijednost: Maksimalne kon
važnosti jer se uz sve veću potražnju
centracije štetnih tvari imisijama
javlja opasnost od prelova, a pojedine
unesenih u okoliš bez štetnih pos
su vrste već i prelovljene. U marikul
ljedica na biljke, životinje i čovjeka.
turi se najčešće uzgajaju vrlo kvalitet
(D. Đ.)
ne vrste, dio kojih m ože poslužiti za
m aksim alno dopuštena koncentra nasađivanje u otvorenom moru. U
cija (engl. maximum alloivable concentra- Hrvatskoj se od riba najviše uzgajaju
tion\ njem. maximale zuldssige Konzen- lubin i brancin, a od školjkaša kam e
trazion), M D K , ona najviša granica nice i dagnje. Vidi uzgoj riba t , uzgoj
koncentracije štetnih tvari u vodi ili rakova t , uzgoj školjkaša t , uzgoj alga t.
zraku koja prema sadašnjim saznanji (I. T.)
m a ne šteti zdravlju i koja se ne smije
prekoračiti. Zakonski su regulirane m astolovi, vidi zbrinjavanje otpadnih
m aksim alno dopuštene koncentracije voda. (D. Đ.)
m a tič n i s u p s t r a t (engl. parent mate- m e đ u n a r o d n a a k cija O č istim o s v i

rial), mineralna tvar, koja se nalazi is je t, vidi važniji datumi u zaštiti okoliša T.
pod solum a, čijim se raspadanjem, u (I. T.)
procesu pedogeneze stvara tlo. N a
staje kao rezultat geoloških promjena m ega e ko su sta v (grč mega — ogro
na samoj površini litosfere, koja se man, golem + ekosustav; engl. tnegae-
raspada stvarajući mineralnu trošinu cosystem, njem. Megaokosjstem), jed in i
koja ulazi u proces stvaranja i razvoja ce biosfere f prema Ellenberg 1973.
tla. U pedologiji taj pojam još ozna Ellenberg predlaže podjelu biosfere
čavamo brojnim sinonimima: prasti- na megaekosustave (morske, slatko
jen e, geološki supstrat, litološki iz vodne, semiterestrične, terestrične i
vorni supstrat, geološko litološka po urbano-industrijske). Takve m ega
dloga, matična stijena. O vi pojmovi, ekosustave dalje cijeli na m akroeko-
prema nekim autorima nisu uvijek is sustave, m ezoekosustave. (D. Đ.)
toznačni, ali nisu ni jednaki, ali ni
m ehaničko čišće n je otpadnih voda,
dogovorno precizno definirani. (D.Đ.)
vidi zbrinjavanje otpadnih voda. (D.
rnediolitoral (lat. medius — srednji + Đ.)
litus, litoris — obala), druga po redu
stepenica litorala t , koja se naziva još m esojedi (lat. carnivorus, a um . — m e
i mezolitoralom i eulitoralom. T o je pojas sojedi, lat. carne — m eso + vorare —
izm jene plim e i oseke koji se proteže jesti, žderati; engl. carnivorous, njem.
od gornje granice visoke plim e do do Fleischfresser, Zoophage, Karnivor), kar-
nje granice norm alne oseke. Za vrije nivora, zoofagi T. Heterotrofni organizmi
m e plim e uronjen je u more, a za T koji koriste hranu životinjskog
oseke je izvan mora, pa ekološki fak (animalnog) porjekla tj. oni koji se
tori (temperatura, vlažnost, osvijetlje- hrane živim ili m rtvim životinjama,
nost i dr.) u tom pojasu jako variraju, strvinom , krvlju, m esom i si. (D. Đ.)
čem u organizmi koji tu žive moraju
m etahem erobni, u potpunosti um jet
biti prilagođeni. U m ediolitoralu su
ni ekosustav nastao izravnim djelova
prisutne cijanobakterije, zelene, crve
njem čovjeka. M ože biti agrarni ekosu
ne i sm eđe alge, a od životinjskih
vrsta tu su crvena moruzgva, pri-
stav T poput polja m onokulturnih bi
ljaka, voćnjaci, livade i dr. ili urbano—
ljepak, rak vitičar, smeđa vlasulja, puž
ogrc, dagnja i neke druge koje m ogu industrijski ekosustav 1" kao što su iz
podnijeti tako velike varijacije eko građene površine, betonske zgrade;
loških čimbenika. N a granici m edio- asfaltirane ceste; dokovi, m olovi (ga
tovi), lukobrani; vanjski i unutarnji
litorala i infralitorala T na čvrstoj po
dijelovi brodova i naftnih platformi;
dlozi u sjevernom Jadranu raste en
kanalizacijski sustavi; unutarnji dije
demska t sm eđa alga jadranski bračić.
lovi zgrada, stanovi, potkrovlja, zvo
(I. T.)
nici i ostali objekti koje čovjek izrav
no i/ili stalno koristi i/ili se u njima
zadržava. Biotički t i abiotički čimbeni
ci T najčešće su pod stalnom i/ili po
POJMOVNIK 271
vrem en om kontrolom čovjeka. Kao djelovanja tlaka novonastali minerali

životni prostor koristi m alom broju imaju manji v o lu m en n ego prije. O ni
vrsta t visoko prilagođenom ekstrem teže prekristalizaciji u područjima
nim uvjetim a ovakvog okoliša i stala- manjeg tlaka, i često kristaliziraju
n om životu u njem u (npr. žohar, šta okom ito na smjer djelovanja tlaka, što
kor, usp. sinantropi t ) i/ili organizm i im daje poseban oblik listićavih i šta
ma koji se povrem eno njim e koriste pićastih kristala (škriljavci i tinjci) ko
(npr. prezimljavanje u potkrovlju, ji su karakteristični za m etam orfne
gnježđenje na visokim objektima po stijene. O sim dospijevanjem u dublje
put zvonika i zgrada i si.). Vidi heme- dijelove litosfere, uvjeti se m ogu pro
robija t . (D. Đ.) m ijeniti zbog prodora m agm e u više
slojeve, pri čem u se također mijenjaju
m etalim nij (grč. meta — usred, m eđu fizikalni i kemijski uvjeti. Takvu pre
+ Umne — stajaća voda, bara, jezero; obrazbu nazivam o kontaktnom m e
engl. metalimniotr, njem . Metalirnnion) , tam orfozom . Kontaktna m etam orfo
m etalim nion; relativno tanak sloj v o za zahvaća manje djelove Zem ljine
de u jezerim a na granici izm eđu epi- kore, za razliku od dubinske m eta
limnija t i hipolimnija t u kojem u su m orfoze koja obuhvaća veće djelove
nagle prom jene temperature s prom Zem ljine kore, pa ju nazivam o regio
jen o m dubine. Ravnina u kojoj je nalna m etamorfoza. Z b og prodiranja
tem peraturni skok najizrazitiji naziva m agm e u više dijelove Z em ljine kore
se termoklinom T. M etalim nij nije sa nastaju također hidrotermalna i
m o granica izm eđu dva sloja različite pneum atolitska m etam orfoza (koje
temperature, nego i zapreka slobod nastaju zbog p ovišenog tlaka i tem pe
n om kretanju tvari iz epilimnija u hi- rature plinova i vod en e pare). U v i
polim nij i obratno zbog razlike u gu šim dijelovim a Z em ljine kore djeluje
stoći izm eđu ta dva sloja. (I. T.) jednostrani tlak tzv. stres. Svojim dje
lovanjem stres uzrokuje tzv. katakla-
m e ta m o rfn e stije n e (engl. metamor- stičke preobrazbe. Stres povećava
phic rock), stijene koje nastaju preo topljivost minerala snizujući njihovo
brazbom sedimentnih ( t ) , magmat- talište, on ih mrvi i savija. Razlikuje
skih ( t ) ili starijih m etam orfnih stije m o nekoliko grupa m etam orfnog sti
na pod djelovanjem prom jenjenih fi jenja poput filita, škriljavaca, gnajsa,
zikalnih i/ili kem ijskih uvjeta. M in e amfibolita, mramora, kvarcita, eklo-
rali stijena prolaze kroz fizičke i/ili gita, granulita i dr. Jedna od najpoz
kem ijske prom jene ako se stijene na natijih m etam orfnih stijena je mra
đu pod prom jenjenim uvjetima tlaka, m or, koji nastaje preobrazbom (m e
tem perature, kem ijskog sastava oto tam orfozom ) sedim entne stijene
pine ili budu izložene trošenju u ok- vapnenca i dolom ita. (D. Đ.)
sidacijskoj zon i odnosno na površini
Z em ljine kore. Ako stijena različitim m etan (engl. methan, njem . Methan),
geološkim procesima dospije ispod (C H 4), najjednostavniji ugljikovodik,
Z em ljine kore, nađe se u uvjetima plin bez boje, lakši od zraka s kojim
p ovišen og tlaka i temperature. Z b og u m ješavini stvara eksplozivnu sm je
su. Nastaje u biološkim procesima u jezerim a umjerenih zem ljopisnih

razgradnje, izgaranjem fosilnih gori širina. Tada se u okom itom smjeru
va. N alazi se kao primjesa u zem nim m ogu razlikovati tri sloja: površinski
i vulkanskim plinovima. Početna je sloj tople vode (epilimnij T), prijelazni
sirovina za industrijsku sintezu m no sloj u kojem se temperatura naglo
gih organskih spojeva. (D. Đ.) smanjuje (metalimnij t ) i hladni, du
binski sloj u kojem temperatura ne
m ezofit (grč, messos — s re d n ji + phyton
— b iljk a ; e n gl. mesophytes, n je m . Me- prelazi 4°C (hipolimnij t ) . M etalimnij
sophyten), b iljk e p rila g o đ e n e u m je re
ne dopušta miješanje površinske i du
n o j v la ž n o s ti zrak a i tla, u m je re n o binske vode, nego voda cirkulira
v la ž n im staništima t . (D. Đ.) samo unutar epilimnija. Miješanje
slojeva i izjednačivanja njihove tem
m ezohem erobno, poluprirodni eko perature (izotermija) u većini naših
sustavi, na koje čovjek osrednje utje jezera javlja se dva put na godinu, u
če, najčešće sustavi u zoni manjih, si proljeće i jesen. U hladnom dijelu
romašnijih seoskih zajednica i/ili ma godine termička stratifikacija je
njih ljudskih populacija koje njeguju obratna (inverzna). (I. T.)
tradicionalno ekstenzivno stočarstvo t i
poljodjelstvo (npr. vrištine, planinske m ikoriza (grč. my’kes — gljiva + rhiza
livade i pašnjaci, šum e panjače). Vidi — korijen; engl. mycorrhizae; njem.
hemerobija. (D . Đ .) Mykorrhiza), blisko udruživanje iz
m eđu gljive i korijena biljke od čega
m ezopauza, vidi atmosfera T. (I. T.) oboje imaju koristi, pa je to oblik mu-
mezopelagijal (grč. mesos + pelagos —

tualizma t . Ako se gljiva nalazi na po
m ore), m ezopelagička zona. Vidi pe vršini korijena govori se o ektomikorizi
(npr. kod bora), a ako se nalazi u unu-
lagijal 1\ (I. T.)
trašnjosti, govori se o endomikorizi
m e zo sfsra v id i atmosfera t . (i. T.) (npr. kod orhideja). Gljiva svojim hi-
fama (nitima) apsorbira nutrijente i
m ezotrofni (grč. mesos — s re d n ji + tro- vodu iz tla, a zauzvrat je biljka-dom a-
Jija f ; engl. mesotrophic, n je m . meso- ćin opskrbljuje ugljikohidratima,
troph), u e k o lo g iji, v o d e n i ekosustavi T am inokiselinama, vitam inim a i dru
k o ji se p re m a k o lič in i h r a n jiv ih tv a ri
gim tvarima. N ek e biljke, poput or
n alaze s v rsta n i kao m e đ u s tu p a n j iz
hideja, uopće se ne m ogu razvijati niti
m eđu oligotrofnih t i eutrofnih t voda.
rasti ako ne ostvare mikorizu. (I. T.)
U botanici t , b ilj n i o rg a n iz m i k o ji se
n alaze iz m e đ u parazitskog t i saproftt- m ikotoksini (engl. mycotoxinsm, njem.
skog T n a č in a živo ta . (D. Đ.) Mykotoxine), gljivični otrovi. Tvari
koje izlučuju organizmi iz skupine
m iješanje vode u jezerim a gljiva a otrovne su za druge organiz
miješanje slojeva vode različite tem me. (D. Đ.)
perature u jezerim a. Izrazita tempera
turna slojevitost (termička stratifika mikrobiocidi, (engl. microbiocides, njem.
cija) javlja se u toplom dijelu godine Mikrobiozide), otrovne tvari namije
POJMOVNIK 273
n je n e s u z b ija n ju p o p u la c ija m ik r o o r tinuitet mijenja brzinu valova potresa

g a n iza m a . (D .Đ.) od 6,4 km/s u stijenama iznad di-
skontinuiteta na 8,2 km/s u stijenama
m ikro b io lo ško č išće n je otpadnih ispod diskontinuiteta. (D. Đ.)
voda, vidi zbrinjavanje otpadnih voda.
(D. Đ.) m olekularna e ko lo gija (engl. molecu-
lar ecology\ njem. Molektilarokologie),
m ikro eko lo gija (grč. mikros — malen,
jedna od najmlađih grana ekotogije T,
sitan + oikos —- kuća, dom + logos —
koja svoj razvoj doživljava napretkom
riječ, govor; engl. inicroecology; njem.
m olekularno-bioloških tehnika u p o
Mikrookologie), disciplina koja prouča
sljednjih dvadesetak godina. Služi se
va raspored i uzajamno djelovanje mi
metodam a m olekularne biologije ka
kroorganizama u različitim ekosustavi
ko bi razjasnila ekološka pitanja. P o
ma T. M ikroorganizm i (virusi, bakte dručja istraživanja uključuju struktu
rije, alge, gljive, praživotinje) bitna su
ru populacija, filogeografiju, srodnost
karika u biogeokem ijskim procesima.
jedinki, ekološke interakcije, konzer-
O m ogućuju regeneraciju i kruženje
vacijsku genetiku i drugo. (I. T.)
tvari t u ekosustavu. Razgrađuju ugi
nulu živu tvar do anorganskih soli m oSuscsdi, otrovne tvari namijenjene
koje su prijeko potrebne zelenim bilj suzbijanju populacija mekušaca. (D.
kama za primarnu produkciju i tako Đ .)
zatvaraju biogeokem ijski cildus. (I. T.)

m onitoring (engl. monitoring, njem.
m in erali gline, v id i k e m ijs k a svojstva Monitoring), ekom onitoring, b iom o-
tla. (D. Đ.) nitoring, sustavno praćenje stanja
okoliša. Sustavno mjerenje, emisija,
tnirm ekoidia (engl. tnyrmecoidiae, njem.
imisija, praćenje prirodnih i drugih
Myrmekoidie), prilagodba određenih
pojava, praćenje kakvoće okoliša i
organizama (nekih artropoda, kukaca
promjena stanja okoliša. B iom on ito-
i pauka) da izgledom sliče mravima.
ring, u užem sm islu prati žive kom
(D. Đ.)
ponente ekosustava (indikatorske or
m oder, v id i p rije la z n i h u m u s . (D. Đ.) ganizme, bioindikatore, ekoindikato-
re) kao pokazatelje stanja okoliša (pri
(Vlohorovičićev diskon tin u ite t (engl. mjerice praćenje akumulacije pestici-
molio, Mohorovicic discontimity), grani da u hranidbenim lancima ili teških
ca izm eđu litosfere (kore) i plašta metala u indikatorskim organizm i
Zem lje. Nazvana je tako prema na ma). (D .Đ ..I.T .)
šem znanstveniku Andriji M ohoro-
vičiću koji ju je otkrio 1909. godine. m onocen (grč. monos — sam + koine
D ubina na kojoj se nalazi ta granica -— zajednica; njem. Monozon), struk
različita je na pojedinim mjestima. tura odnosa jed n e vrste, prikazana
O pćenito gledajući ispod kopna je od nosom jedinke ili jed n e populacije
dublje a ispod mora je bliže površini. s njezinim okolišem . O dnos pojedi
Različita gustoća stijena na mjestu načnog i okoliša. T e pojave proučava
gdje se nalazi M ohorovičićev diskon autekologija t . (I. T.)
m onoklim aks (engl. monoclimax, njem. oko 840 metara. Tri velika oceana
Monoklimax), prema teoriji monokli- (Tihi, Atlantski i Indijski) zahvaćaju
maksa, koja govori da u nekom perio malo manje od 90 posto ukupne po
du i na nekom klimatskom području vršine svjetskog mora, a ostatak čine
nastaje jedna jedina regionalna klima- sporedna mora (Mediteransko, Ka-
togena zajednica. M onoklim aks je ripsko, Beringovo, Sjeverno, Arapsko
klimatogena zajednica t čije nastajanje itd.), zaljevi i morski prolazi. Sva m o
kontrolira izričito jedan, najčešće kli ra i oceani m eđusobno su povezani
matski čimbenik T. U sp. poliklimaks 1\ strujanjem vodene mase i gotovo iz
(D. Đ .) jednačeni u svojim fizikalno-kem ij-
skim svojstvima. U moru se nalazi
m on ok u ltu ra (engl. monoculture, njem.
m noštvo različitih životinjskih i bi
Monokultur), gospodarstveni uzgoj sa
ljnih vrsta koje obitavaju u dva glavna
m o jed ne biljne kulture (u poljodjel
životna područja: na m orskom dnu i
stvu ili šumarstvu) na relativno veli
u slobodnoj vodi. Životno je područ
kom području, u duljem vrem en
je morskoga dna bental t , a organizmi
skom razdoblju. N e postoji sezonska
koji tu žive čine bentos t . Životno po
ili povremena izmjena uzgajanih kul
dručje slobodne morske vode naziva
tura, stoga se s vrem enom mijenjaju
ekološki uvijeti (npr. zakiseljavanje i se pelagijalom t . U oba životna po
erozija tla, manjak određenih m ine dručja nalaze se raznovrsna staništa u
ralnih tvari, eksplozija populacija kojima vladaju različiti životni uvjeti,
štetnika, zaraza i bolesti i si.), smanje ponajprije u ovisnosti o količini svje
nje biodiverziteta i nestajanje razli tla, temperaturi i dubini. Vidi prostor
čitih ekoloških niša. (D. Đ.) na raščlamba mora i oceana t . (I. T.)
m onotop (grč. monos — sam + lopos — m orfologija, vidi građa. (D . Đ .)
mjesto; njem. monotop), pojam koji

m orske struje (engl. sea currents;
opisuje vrstu čije se središte postanka
njem. Meeresstromungen). M orske
nalazi na jednom jed inom mjestu
struje su oblik gibanja mora. Stvaraju
unutar areala T njezina ishodišnog
ih vjetrovi i promjene u gustoći m or
oblika. (I. T.)
ske vode koja ovisi o njezinoj tempe
m ora i o ceani (engl. sea, ocean; njem. raturi f i slanosti T. Stalni vjetrovi, po
See, Meer, Ozean), čine jedinstvenu najprije pasatni i zapadni, tjeraju p o
prirodnu cjelinu koju nazivamo vršinsku vodu stvarajući struje (po-
svjetskim m orem. Ta vodena masa rivne struje), koje zbog djelovanja
zaprema 1,35 milijardi kubičnih kilo Zem ljine rotacije (Coriolisova sila)
metara (lem3) i prekriva 70 posto na sjevernoj polutki skreću udesno, a
Z em ljine površine. Najveće morske na južnoj polutki ulijevo. N a morske
dubine dosežu 11.000 m, no većina struje djeluju i oblici kontinenata i
morskoga dna leži izm eđu 3.000 i njihovih obala, kao i reljef m orskog
6.000 metara dubine, s prosječnom dna. Kao posljedica pasatnih i stalnih
dubinom od 3.800 metara. U spored vjetrova, u oceanima je prisutno
be radi, prosječna visina kopna iznosi ukupno pet velikih kružnih sustava
POJMOVNIK 275
m orskih struja: u Atlantskom i T i transporta ili recikliranja obrađuje

hom oceanu po jedan sustav sjeverno nekim od slijedećih postupaka: ae-
i ju ž n o od ekvatora, a u Indijskom robna stabilizacija je postupak obrade
oceanu zbog oblika i razmještaja kop mulja kojim se smanjuje sadržaj or
na i mora razvijen je kružni sustav ganske tvari da bi se spriječilo daljnje
struja sam o ju žn o od ekvatora. S ob truljenje; toplinska obrada mulja je
zirom na smjer, morske struje m ogu postupak smanjenja viška vode u m u
biti horizontalne (površinske, dubin lju, stabilizacije i dezinfekcije mulja;
ske i pridnene) kad se voda premješta spaljivanje je izgaranje svih organskih
u tom smjeru, i vertikalne ako je izm tvari uz isparavanje kom pletne vode.
jena vode izm eđu površinskih i du Konačni proizvod pirolize su metan,
binskih slojeva. Strujanje mora o m o vodik, ugljikov dioksid. Piroliza m u
gućuje razmjenu tvari, topline i ener lja je spaljivanje u anaerobnim uvjeti
gije izm eđu tropskih i polarnih kraje ma. (D .Đ .)
va, površinskih i dubinskih dijelova
mora i oceana i u cijelosti izm eđu muricidi, otrovne tvari namijenjene
mora (hidrosfere) i zraka (atmosfere). suzbijanju populacija miševa i volu -
M orske struje utječu na raspodjelu fi- harica. (D. Đ.)
zikalno-kem ijskih svojstava (sla
nost T, temperatura f , prozirnost f , m utualizam (lat. mutuari — posuditi;
otopljeni plinovi, nutrijenti), uslijed engl. mutualism; njem. Mutualismus),
čega imaju veliku biološku važnost. oblik suživota izm eđu organizama
O n e u površinske slojeve donose nu- dviju različitih vrsta iz kojeg oba or
trijente s morskoga dna, a organizm i ganizma izvlače korist. M utualizam
ma koji žive na dnu (bentos T) donose m ože biti obligatan, kad jedinke ne
kisik i hranjive tvari s površine. U z m ogu preživjeti ako nisu u m utuali-
p om oć m orskih struja rasprostranju- stičkom odnosu, ili fakultativan, ako
ju se m nogobrojni m orski organizmi, samo dio jedinki ostvaruje m utuali-
prije svega planktonski f ali i bentoski stički odnos. Primjer m utualizm a je
koji imaju planktonske razvojne sta odnos mahunarki i bakterija koje v e
dije, te neki nektonski 1\ Vidi najvaž žu dušik, kao što je i odnos gljiva i
nije oceanske struje T. (I. T.) korijenja nekih biljaka (vidi mikori-
za T), ili gljive i alge u lišaju. M utua
m ul (engl. muli, muli humus), vidi zreli
lizam nalazim o primjerice kod term i
h u m u s . (D. Đ.)
ta, u čijem probavnom sustavu žive
mulj se d im e n tira n u uređajim a za praživotinje koje razgrađuju celulozu
čišć e n je otpadnih voda, obrada i iz drveta kojim se termiti hrane; ni
zbrinjavanje U različitim uređajima jedan partner u ovom odnosu ne m o
(primarnim i sekundarnim taložnica- že živjeti bez drugoga. Poznati prim
ma, aerobnim i anaerobnim tankovi jer m utualizm a su kukci oprašivači
ma i si.) pogona za čišćenje otpadnih biljaka, prenose polen i tako om ogu
voda zaostaje određena količina sedi- ćuju razmnožavanje biljaka, a one ih
m entiranog mulja koja se radi lakšeg zauzvrat opskrbljuju nektarom. (I. T.)
nacio nalni park (engl. natioml park; ge organizm e (primjerice, 0,05 g/L
njem. Nationalpark), prema Zakonu o šteti ribama, pri 0,1 g/L ugibaju). N a
zaštiti prirode (N . n. 30/94.) nacio površini vodenih biotopa stvara film,
nalni park je prostrano, pretežno n e koji sprječava izmjenu plinova. M or
izm ijenjeno područje izvanrednih i ske ptice stradavaju zbog slijepljenog
višestrukih prirodnih vrijednosti, a perja. Prirodni m ehanizm i pročišća
obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili vanja naftnog onečišćenja su polim e-
neznatno izmijenjenih ekosustava T. rizacija i oksidacija (uz pom oć Sun
N acionalni park ima znanstvenu, čevoga zračenja) do relativno inertne,
kulturnu, odgojno-obrazovnu i re- čvrste mase ili mikrobiološka razgra
kreativnu namjenu. U njem u su d o dnja. (D. Đ.)
puštene djelatnosti kojima se ne
najvažnije o ce an ske struje, u ocea
ugrožava izvornost prirode, a zabra
nima, sjeverno i ju žn o od ekvatora,
njena je gospodarska uporaba prirod
razvijeno je pet velikih kružnih susta
nih dobara. U Hrvatskoj je sedam na
cionalnih parkova: Plitvička jezera, va morskih struja T, čiju osnovu čine
Risnjak, Paklenica, Brijuni, Kornati, sjeverna i južna ekvatorska struja koje
Krka i M ljet. (I. T.) teku od istoka prema zapadu. O n e
nastaju uslijed stalnog puhanja sjeve
naftna o n e čišće n ja (engl. oil pollu roistočnih i jugoistočnih pasatnih
tion, njem. Oluerschmutzung), onečišće vjetrova. Između njih u suprotnom
nje okoliša (mora, kopnenih voda, tla) smjeru teče povratna ekvatorska protu-
uzrokovano naftom. N ajčešće nastaje struja. U Atlantskom oceanu južna
havarijama tankera, naftnih plat ekvatorska struja teče iz Gvinejskog
form i, prevrtanjem cisterni, puknu- zaljeva prema sjeveroistočnoj obali
ćem naftovoda tj. uglavnom antropo Južne Amerike, gdje zakreće prema
genim djelovanjem (gotovo ništa pri jugu i kao Brazilska struja teče uz oba
rodnim putem ). Već pri 1 ppm nafte lu Južne Amerike, a zatim pod utje
u vodi, čini vodu neupotrebljivom za cajem C oriolisove sile zakreće ulijevo
piće. Nafta djeluje toksično na m n o i vraća se preko oceana uz jugozapad-
POJMOVNIK 277
nu obalu Afrike kao Benguelska struja, dijskom oceanu, zbog razmještaja

čim e se zatvara kružno strujanje mora kopna i mora, kružni sustav struja
u ju ž n o m dijelu Atlantskog oceana. postoji sam o u njegovu ju ž n o m dije
U sjevernom dijelu Atlantika sjever lu, a u su ženom i zatvorenom sjever
na ekvatorska struja teče prema Ka- n om dijelu na struje utječu periodički
ripskom m oru i u M eksičkom zaljevu m onsunski vjetrovi. Ekvatorska struja
zakreće prema sjeveroistoku prodiru Indika teče ju ž n o od ekvatora prema
ći u Atlantski ocean izm eđu Floride i Africi, zakreće ulijevo i spušta se niz
Kube kao Golfska struja. O na teče ve istočnu obalu Afrike kao Somalska
likom brzinom uz obalu sjeverne struja. Kruženje se zatvara Zapadnoau-
Am erike do Nevvfoundlanda, susreće stralskom strujom koja teče prema sje
se s hladnom Grendlandskom i Labra- veru uz zapadnu obalu Australije.
dorskom strujom te napušta američku Važno je spom enuti jo š i antarktički
obalu i teče prema istoku kao Sjever- prsten morskih struja, najveći cjelovit
uoatlantska struja. Glavni ogranak te kružni sustav m orsldh struja koje te
struje nastavlja se uz obale N orveške ku oko Antarktike pod utjecajem stal
kao Norveška struja. Jedan krak sjever- nih vjetrova. Hladna voda antarktič
noatlantske struje zakreće pred obala kog podrijetla usmjerava se prema
ma jugozapadne Europe udesno i na sjeveru i napaja hladne struje u sva tri
stavlja put duž obala Portugala i sje oceana: Falklandsku i Benguelsku
verozapadne Afrike kao hladna Ka- struju u A tlantskom oceanu, H u m -
narska struja, kojom se zatvara kružno boldtovu struju u T ih o m oceanu i
gibanje mora u sjevernom dijelu Zapadnoaustralsku struju u Indij
A tlantskog oceana. Slično strujanje skom oceanu. O sim površinskih
postoji i u T ih om oceanu. U njegovu struja, u m orim a postoji i pridneno
sjevernom dijelu sjeverna ekvatorska strujanje, kao i vodoravno strujanje
struja ispred Filipina zakreće udesno na određenim dubinama. Sredinom
i kao topla Kiirosluo (Kurošio) struja 20. stoljeća u Atlantskom oceanu ot
teče uz obalu Azijskoga kontinenta, krivena je Lomonosova potpovršinska
susreće se s hladnom Oyashio (Oja- struja, a u T ih o m oceanu Cromivellova
šio) strujom i zakreće na istok prema dubinska protustruja. Obje su u vezi
obalama Sjeverne Amerike pod nazi sa sustavom ekvatorskih struja. (I. T.)
v o m Sjeverna tiohooceanska struja. Jedan
njezin ogranak spušta se niz zapadnu n am irnice (engl. victuals, njem. Leben-
obalu Sjeverne Amerike kao hladna smittel). Ž ivežne namirnice su pre
Kalifornijska struja koja zatvara krug. hram bene tvari koje sadržavaju masti,
U ju ž n o m dijelu T ih o g oceana južna ugljikohidrate, bjelančevine, vitam i
ekvatorska struja zakreće ulijevo i pre ne i minerale, služe kao građevni m a
lazi u toplu Istočnoaustralsku struju koja terijal za izgradnju organizma i kao
se spušta niz obalu istočne Australije. izvor energije. D olaze u prirodnom
N a suprotnoj strani oceana hladna stanju, neke se m ogu upotrijebiti si
Humboldtova struja teče uz zapadnu rove, ali se većin om posebno pripre
obalu Južne Amerike prema sjeveru i maju da m ogu služiti za ljudsku pre
zatvara kružno gibanje mora. U In hranu. U širem sm islu to su sve tvari
koje se upotrebljavaju za hranu, piće navodnjavanje (engl. irrigation, njem.

ili kao začini i sve ostale tvari koje se Bewasserung) natapanje, irigacija. Je
dodaju namirnicama radi konzervira dan od tipova melioracije. Proces m i
nja, poboljšanja izgleda, okusa i miri jenjanja fizikalnih svojstava tla, kojem
sa, radi obogaćivanja sastava ili je svrha povećanje količine vode u tlu
postizanja nekog drugog svojstva. (D. kada je biljne kulture nemaju dovo
Đ .) ljno na raspolaganju što donosi viši
stabilniji i kvalitetniji prinos poljopri
nanoplankton (lat. -grč. nanus — pa vrednih kultura. Primjenjuje se u
tuljak + grč. planktos — skitnica; ariđnim i semiaridnim područjima,
engl. nanoplankton; njem. Nanoplan područjima s nestabilnom količinom
kton), veličinska frakcija planktona T oborina i u staklenicima. Kriteriji za
koju čine planktonski organizmi ve ocjenu potrebe za navodnjavanjem, u
ličine od 5 do 60 mikrometara. N e obzir uzimaju potencijalnu biljnu
m ože se loviti planktonskom mre biom asu, količinu evapotranspiracije,
žom jer najmanja veličina oka plank- količinu vode u tlu (određuje se ten-
tonske m reže premašuje veličinu na- ziom etrom ), strukturu tla, konzisten
noplanktona, nego se za njegovo iz ciju tla, teksturu tla, količinu oborina
dvajanje iz uzorka vode primjenjuje i klimatske prilike, vlažnost i tem pe
raturu zraka. Navodnjavanje braz
m etoda centrifugiranja, zbog čega se
dama, najstarija je metoda navod
naziva još i centrifugalnim plankto
njavanja. Sastoji se od dovodnog ka
nom . Veći planktonski organizmi
nala i razdjelnih kanala, razdjelnih
(mikroplankton, m ezoplankton, ma-
brazda, brazda za natapanje, ustava i
kroplankton) love se planktonskim
brana za kontrolu toka vode. N a v o d
mrežama određene veličine oka.
njavanje kišenjem, skupa je metoda
Planktonski organizmi manji od 5
kojima se voda raspoređuje po obra
mikrometara čine ultraplankton, a
đenoj površini sim ulacijom kišnih
oni manji od jed n og mikrometra pi-
kapi uz pom oć tzv. rasprskivala. N a
koplankton. U nanoplanktonu pre vodnjavanje subirigacijom, provodi
vladavaju fitoplanktonski organizmi se dovođenjem vode kroz tlo, susta
(fitoplankton t ) . (I. T.) vom cijevi, koje kroz kapilare pasivno
propuštaju vodu u okolno tlo u ovi
n ao blaka (engl. clouđiness; njem. Be-
snosti o vlažnosti tla. Navodnjavanje
ivolkung), ukupna količina oblaka; dio
kapanjem, voda se iz cijevi kap po kap
neba zastrt oblacima. Ocjena naobla
dodaje u tlo i to u blizini biljke. S
ke donosi se vizualno, a procjenjuje obzirom na zaštitu prirode svako m i
se prema ljestvici od 0 do 10 (za neke jenjanje prirodnih uvjeta, pa tako i '
potrebe do 8), s tim e da 0 označuje navodnjavanje šteti biodiverzitetu
potpuno vedro nebo. Naoblaka je va određenog prostora jer m noge dotad
žan klimatski element I o kojem ovisi prisutne vrste zbog prom jenjenih uv
trajanje insolacije t , osvijetljenost, at- jeta nestaju. M eđutim , stari tipovi na
m osfersko protuzračenje i drugo. (I. vodnjavanja različitim kanalima ili
T.) stvaranje većih vodenih površina, pri-
ske tvari i/ili energije od strane jedinke dinih udruga građana a cilj im je rje
ili populacije t po određenoj prostor šavanje općih i konkretnih problema.
noj jedinici u određenom periodu Hrvatske nevladine udruge uglav
vremena (bruto proizvodnja t ) , minus nom djeluju na lokalnoj razini. N ji
količina organske tvari i/ili energije hov je rad reguliran Zakonom o
koja se potroši respiracijom istih tih udrugama (N. n. 70/97.). (I. T.)
jedinki ili organizama u populaciji. NGO, N on Governemental Organisa-
Ona može biti neto primarna proizvod tion. (I. T.)
nja t (engl. net primary production,
N P P ) odnosno količina asimilirane niske šum e panjače, šume nastale
organske tvari fotosintezom t autotrof- pretežno od stabala iz panja. (I. T.)
ttih organizama t ili autotrofne popula n itrifik a cija (engl. nitrification, njem.
cije T po određenoj prostornoj jedini Nitrifikation) lančani skup procesa koji
ci u određenom periodu vremena od oksidiraju amonijak t (N H 3) odno
koje se oduzme količina potrošena sno amonijev ion (N H 4+) preko ni-
respiracijom. Također i neto sekun trita do nitrata. Za ovaj skup reakcija
darna proizvodnja na razini sekundar zadužene su striktno aerobne t bakte
ne produkcije T. (D. Đ.) rije dviju skupina Nitrosomonas (pret
varaju amonijak u nitrit) i vrste roda
n e u ro to k sičn i otrovi (engl. neuroto- Nitrobakter koje rabe produkt prve
xins, n je m . Neurotoxine), o t r o v i k o ji skupine kao vlastiti supstrat (pretva
o m e ta ju i/ ili sprje ča va ju n o rm a ln o
raju nitrit u nitrat). (D. Đ.)
f u n k c io n ir a n je ž iv č a n o g sustava. (D.
Đ.) NMVOC (engl. Non-Methane Organic
Compounds), hlapive organske tvari
neuston (engl. neuston; njem. Neuston), bez metana. Oštećuju ozonski ovoj
životna zajednica organizama koji na nicu. Skupina aeropolutanata. (D. Đ.)
seljavaju površinski sloj vode, tj. žive
nuklearna elektrana (engl. nuclear
na vodi (epineuston) ili tik ispod njezi power plant; njem. Atomkraftiverk, Ker-
ne površine (hiponeuston). Općenito nkraftiverk), elektrana u kojoj se to
se uzima da sitniji organizmi čine ne plinska energija za dobivanje električ
uston, a krupniji pleuston T koji tako ne energije proizvodi lančanom nu
đer naseljava površinski sloj vode, klearnom reakcijom u nuklearnom re
premda neki autori ne prave tu razli aktoru (fisija i fuzija jezgara atoma).
ku. U neustonu se nalaze mnogo Kao gorivo se najčešće upotrebljava
brojni jednostanični organizmi, npr. uran-235. Nuklearne elektrane opte
euglena, neki trepetljikaši, bakterije, rećuju okoliš zagrijavanjem (termo-
cijanobakterije, alge te životinje (neki polucija) i ispuštanjem radioaktivnog
kukci) i vodeno bilje manjih dimen materijala čak i pri normalnom radu,
zija. (I. T.) prilikom transporta gorivih elemena
ta i odlaganja radioaktivnog otpada.
nevladine organizacije, NVO (engl. Osim toga, uz njih je povezan i rizik
non-governmental organizations, N G O ), od nuklearnih katastrofa, tj, osloba
na području zaštite okoliša u Hrvat đanja velikih količina radioaktivnih
skoj djeluje između 150 i 200 nevla tvari u okoliš. (I. T.)
obnovljiva energija (engl. reneimble lošku oceanografiju. Fizička oceano
energy; njem. regenerative Energie), grafija proučava kemijska, fizička,
energija iz izvora koji se ne iscrpljuju geografska i geološka svojstva mora i
procesom njezina dobivanja, npr. so- oceana. Istražuje reljef morskoga dna
larna energija, hidroenergija T, kinetič i sedimente, morsku vodu, njezin ke
ka energija vjetra f . (I. T.) mijski sastav, fizikalna svojstva i giba
nje morske vode (struje, valovi, m or
oborine (engl. precipitation; njem. Nie- ske mijene). Biološka oceanografija
derschlag), padaline; voda u tekućem
tome pridružuje još i živu kompo
ili čvrstom stanju koja iz atmosfere
nentu, tj. istražuje organizme koji ži
pada na površinu tla ili nastaje na tlu
ve u morima i oceanima. (I. T.)
kondenzacijom i sublimacijom vode
ne pare iz zraka. Količina oborina iz oceanska provincija (grč. Okeanos —
ražava se u milimetrima: jedan mili veliko more + lat. provincia — pokra
metar oborina znači daje na kvadrat jina, oblast; engl. oceanicprovince, ocea-
ni metar površine pala jedna litra vo nic zone; njem. ozeanische Region), pe-
de. Količina i raspodjela oborina u to lagičko područje (pelagijal T) koje
ku godine ubrajaju se u glavna obi
obuhvaća sve morske vode dalje od
lježja klime T, a osobito su važne za
neritičkeprovincije T, tj. dalje od grani
život biljaka, životinja i drugih orga
ce kontinentalne podine. Za razliku
nizama. Oborine utječu na Zemljinu
od neritičkih, vode oceanske provin
koru i na njezine procese i određuju
cije su prozirne jer sadržavaju vrlo
hidrološke prilike različitih područja
malo suspendirane tvari i vrlo su pro
na površini Zemlje. Najvažniji oblici
oborina su ldša, snijeg, tuča, solika, pusne za svjetlost. Varijacije fizikal-
rosulja, rosa, mraz, inje i dr. (I. T.) no-kemijskih karakteristika tih voda
su male. Zbog velike dubine ocean
o cean o g ra fija (grč. Okeanos + grajo skih voda teško dolazi do kruženja
— pišem; engl. oceanography; njem mineralnih tvari pa su one siromašne
Ozeanographie), znanost o oceanima i planktonom. Iznimka su područja u
morima. Dijeli se na fizičku i bio kojima se javljaju vertikalne struje
koje iz velikih dubina donose nutri- lencije T organizma T postaje odluču

jente u površinske slojeve. Takva po jući odnosno granični faktor. U slo
dručja, u kojima bujaju planktonski ženoj okolini nisu svi čimbenici od
organizmi, vrlo su produktivna i za jednake važnosti za određeni organi
ostale morske organizme. (I. T.) zam. Pri istraživanjima velika se po
zornost poklanja ograničavajućim
o d la g a lišta otpada (engl. dumping
čimbenicima. Uzmimo primjerice
site, landfill; njem. Miilldeponie), objek
kisik kao jedan od abiotičkih čimbeni
ti na određenoj lokaciji namijenjeni
ka T. Za znanstvenika istraživača,
za organizirano i trajno odlaganja ot
ekologa kopnenih ekosustava on nije
pada uz primjenu moderne tehnike
referentna vrijednost jer ga u kopne
odlaganja otpada. Osim takvih —
nim ekosustavima T ima u dovoljno
službenih odlagališta otpada, postoje
raspoloživoj količini tako da je on ri
i tzv. divlja odlagališta na koja se ne
jetko ograničavajući čimbenik za ve
kontrolirano odlaže otpad, čime se ne
ćinu organizama kopnenih ekosusta
samo nagrđuje okoliš nego se dovodi
va (osim na velikim nadmorskim vi
u opasnost i zdravlje ljudi i ekosustav.
sinama ili za organizme koji obitavaju
(I. T.)
u tlu i u još nekim sličnim i/ili rijet
odlučujujući stanišni faktori (engl. kim slučajevima). M eđutim u vo
masterfactors, njem. Entscheidende Stan- denom ekosustavu kisik se javlja u
dortsfactoren), ograničavajući stanišni manjim količinama, njegove vrijed
čimbenik (faktor), granični stanišni nosti su promjenljive s obzirom na
čimbenik. Svaki čimbenik ili kombi druge abiotičke čimbenike t pa je on
nacija čimbenika koji omogućava da često jedan od značajnijih ograniča
organizam T i/ili populacija t dosegnu vajućih čimbenika u vodi. Zbog toga
konkurentnu sposobnost, optimum pri mjerenju parametara vodenih
vitaliteta T, maksimum razvoja, distri
ekosustava kisik je često među prvim
bucije ili fiziološke aktivnosti. Čim parametrima koje znanstvenici eko
benici koji uvjetuju opstojnost nekog lozi mjere. Zastupljenost i mtalitet t
ekosustava, populacije, ih pridolaska nekog organizma i/ili vrste u nekoj
novih organizama. Mogu biti ogra populaciji i/ili ekosustavu ovise o
ničavajući čimbenici maksimuma ih kvalitativnoj i kvantitativnoj, kom
pleksnoj sinergističkoj ili antagoni
ograničavajući čimbenici minimuma.
stičkoj interakciji različitih čimbeni
Liebig 1840. domišljatim pokusom,
ka. (D. Đ.)
formulira botanički prikaz ograniča
vajućeg faktora minimuma i izvodi odvodnjavanje (engl. draining, draina-
slijedeći zaključak; »Rast biljnog or ge, deivatering, njem. EntivČisserimg)
ganizma ovisi o onoj tvari koje na ras drenaža, isušivanje. Jedan od tipova
polaganju ima najmanje«. Kasnije je melioracije. Proces mijenjanja fizi
dokazano kako postoji i zakon ogra kalnih svojstava tla, a svrha mu je od
ničavajućeg maksimuma, kao i pojava stranjivanje suvišne količine vode u
da svaki ekološki čimbenik T čija se vri- tlu i zaštitu melioriranih područja na
jednost približi granicama ekološke va nizinskim terenima od voda izvan tog
POJMOVNIK 283
područja. Zaštita m elioriranih pod nofagi uzimaju sam o jed nu vrstu or
ručja obuhvaća mjere izgradnje ganizama, a u najekstremnijim slu
ob odn ih kanala i regulacije prirodnih čajevima biraju kao plijen isključivo
vodotokova. Evakuacija, tj. odvođe jedan oblik pojedine vrste T. Prim je
nje, suvišne vode s nekog područja rice ličinka vrste Tenebrio molitor jed e
vrši se prom jenom fizikalnih osobina samo brašno ili ličinke suknenih m o -
tla, krtičnom drenažom, potkopava- ljaca koje jed u izričito keratin iz vune.
njem (rahljenjem zemljišta), meliora- Polifagi, životinje koje se hrane plije
cijskim oranjem, gradnjom sabirnih i n om iz više sistematskih kategorije
odvodnih kanala za drenažu, ustava, koje nisu u srodstvenim odnosim a.
propusta, crpnih stanica i si. Sto se (D. Đ.)
tiče zaštite prirode, nanosi veće štete
ekosustavima nego drugi melioracij- oligohem erobni, ekosustavi f pod sla
ski zahvati. Stradavaju cijeli ekosusta bim utjecajem čovjeka koji zbog svo
vi, npr. močvare i slično. (D. Đ.) jih prirodnih osobina nisu izravno
zanimljivi čovjeku za antropogenu
O EC D , Organisation for E conom ic eksploataciju, primjerice muljeviti
C ooperation and D evelopm ent. estuariji i priobalne slanuše salikor-
nijskog tipa, mangrovi estuariji, m an-
okoliš (engl. environment; njem. Um-
grove delte i priobalne zone m angro-
welt), prirodno okružje; zrak, tlo, vo
va na pom ičnoj podlozi, m očvarne
đa, klima i živa bića u ukupnosti uza
zajednice šaša i trske koje nije
jam n og djelovanja. O kolišu se prido
m oguće isušiti, planinske rudine i dr.
daje i kulturna baština kao dio okruž
Vidi hemerobija T. (D. Đ.)
ja koji je stvorio čovjek. (I. T.)
oiigosaprobno (grč. oligos — malen,
Okoliš, vidi ekološki časopisi u RH t . (I.
kratak + sapros — truo), prema K ol-
T.)
kw itz-M arssonovu sustavu saprobno-
oksidi u tlu , vidi kemijska svojstva tla. sti t , voda koja sadržava vrlo malo
(D. Đ.) organske tvari. Obilježava ju visoka
koncentracija kisika (nikad ispod 8
oligofag (grč. oligos — malo, malen, mg/1), velika prozirnost vode, stjeno
neznatan + grč. fago — jedem ; engl.
vito, kamenito, valutićavo i/ili pjesko-
oligophage, njem. Oiigophage); Pojam vito dno, raznolikost vrsta — pogoto
označuje životinje vrlo specijalizirane
vu ličinki kukaca, i mala gustoća je
prehrane, tj. on e koje se hrane vrsta dinki. U tu kategoriju pripadaju izv o
ma T iz, raznih biljnih ili životinjskih ri, brdski potoci i brdska jezera, brzi
rodova t koji su taksonomski srod- gornji tokovi rijeka i mlada jezera. (I.
stveno blizu. Takve organizme nazi T.)
vam o sistematski srodnim oligofagi-
ma. A ko su sistematske kategorije oligotrofni (engl. oligotrophic, njem.
vrsta koje služe kao hrana srodstveno Oligotrophie) vodeni ekosustavi t i eko
daleko jedna od druge, njihove preda sustavi tla t, koji se odlikuju m alom
tore T nazivam o disjunktnim oligofa- k oličinom nutrijenata i niskom pri
gima. Za razliku od prethodnih m o- marnom produkcijom t . Takvi jezerski
sustavi su relativno duboki, s hipolim- o nečišćen je atm osfere (engl. atmo

nionom T većim od epilimniona t . M a sferu pollution; njem. atmosphćirische
la količina hranjivih tvari ne dopušta Verschmutzung), ispuštanje u atmosfe
izaraziti rast planktonske t mase. N i ru tvari koje m ogu štetno djelovati na
ska količina otopljene organske tvari ljudsko zdravlje i na ekosustave.
u vezi je sa relativno visokom količi Glavni izvori onečišćenja su emisije 1"
n om kisika. N ajčešće su to , geološki T iz različitih industrija i vozila. M eđu
gledano, jezera novijeg postanka. (D. važnije onečistače ubrajaju se oksidi
Đ.) sumpora i dušika, ugljikov m onoksid,
različiti organski spojevi, dim, čađa
olovni te tra e til (engl. lead-tetraetil, itd. (I. T.)
njem. Blei-tetraetil), tetraetil olovo.
Organski spoj olova. Upotrebljava se o nečišćen je mora (engl. sea pollution;
kao primjesa za povećanje oktanskog njem. Meeresverschnuitzung), onečišće
broja benzina. Vrlo otrovna, neuro- nje je unošenje u okoliš stranih tvari
toksična tvar, topljiv u lipidima, jako koje se u njemu prirodno ne nalaze
penetrira kroz kožu, jedan od glavnih ili povećavanje koncentracije tvari
izvora em isije olova u okoliš. Bezo- koje se prirodno nalaze u okolišu, ali
lovni benzin sadržava do 13 mg/L o. su u njemu norm alno prisutne u ma
t., a sve se više zamjenjuje alkoholom njoj koncentraciji. Tvari koje se u n o
i eterom (tzv. bezolovni benzin, se su produkt različitih ljudskih ak
njem. Bleifreies Benzin). (D. Đ.) tivnosti, a u okolišu m ogu štetno dje
lovati na žive organizme, uključujući
o lo v o (engl. lead, njem. Blei), (Pb), m e
ljude, i poremetiti prirodnu ravno
tal plavkasto bijele boje, mekan, niske
težu u ekosustavima T. O sim kemij
temperature tališta, otporan na koro
skih tvari, pojam onečišćenje obuhvaća
ziju, velike gustoće. Nalazi se u pli
i unošenje energije u okoliš, nepri
novim a nastalima izgaranjem benzina
rodnu promjenu temperature okoli
s antidetonacijskim sredstvom olov
ša, buku i vibracije. Svake godine ra
nim tetraetilom, u proizvodnji boja,
stuća ljudska populacija stvara gole
glazura i cjevovoda. U organizam
m e količine kućanskog i industrij
ulazi hranom i respiratorno, inhalaci
skog otpada. Kako gotovo dvije tre
jom . T aloži se u kostima, uzrokuje
ćine čovječanstva živi u obalnim po
poremećaj metabolizma kalcija.
dručjima, more se odavno zloupo
O m eta rad enzima, posebno onih ko
trebljava kao prirodan i besplatan re-
ji su ovisni o prisustnosti slobodnih
cipijent neželjenog otpada i otpadnih
sulfhidrilnih (-S H ) skupina. Djeluje
voda. Iako se u početku taj otpad
na krv i na krvotvorne organe. Tzv.
»olovna anemija«, posljedica je spri možda ispušta u kanalizaciju i rijeke,
ječen e sinteze hemoglobina. Djeluje odlaže na odlagališta otpada ili spa
na neuromuskularni aparat i na sre ljuje i ispušta u atmosferu, većina pri
dišnji živčani sustav, izazivajući blo je ili poslije završi u moru. Svjetsko
kadu sinaptičkog prijenosa. (D. Đ.) more ima velik ali ograničen kapacitet
primanja otpadnih tvari bez vidljivih
o m n iv o ra , v id i svejed. (D. Đ.) posljedica na kvalitetu vode. O n e
POJMOVNIK 285
čišćenje mora ima negativan utjecaj 1989. godine nasukao u Zaljevu prin
na prirodne populacije morskih orga ca Williama na Aljasci kad je iz njega
nizama i drugih organizama koji o isteklo gotovo 40 milijuna litara nafte
m oru ovise u pogledu hrane, uk a naftna se mrlja proširila na 26 tisuća
ljučujući i ljude. N ek i onečistači štet km2. Pritom su stradale golem e
no djeluju, i to tako da smanjuju ko količine ribe, više od 33 tisuće ptica,
ličinu kisika f otopljenog u vodi, a na stotine m orskih vidri, tuljana,
drugi direktno ili indirektno toksično m orskih lavova i drugih m orskih si
djeluju na organizme. M eđu potonji savaca. Zaljevski je ekosustav t bio
ma su teški metali poput žive, bakra, uništen, a ribolov i druge aktivnosti u
olova i toksične kemikalije kao što su tom području zamrle su, stvorivši sil
klorirani ugljikovodici u koje se ubra ne socijalne i ekonom ske probleme.
jaju najštetniji toksični spojevi, prim Premda je ispust nafte iz tankera ili
jerice D D T , dioksini, lindan, poliklo- naftnih platformi najdramatičniji
rirani bifenili itd. Kad se jed nom na oblik onečišćenja mora, zapravo više
đu u m oru, takvi se spojevi akum uli nafte i njezinih prerađevina dospije u
raju u m orskim organizmima, a u more svake godine otjecajnim voda
svakom sljedećem članu hranidbenog ma s gradskih ulica, parkirališta, ben
lanca T njihova se koncentracija pove zinskih crpki, iz podzem nih sprem
ćava, tako se primjerice u tkivima riba nika, različitih plovila, nepravilno
m ože naći i 1000 puta veća koncen zbrinutog m otornog ulja i slično. (I.
tracija nekog toksikanta nego u moru T.)
u kojem žive. Jedan od najvidljivijih i
on e čišće n je o k o liša (engl. environo-
najdramatičnijh oblika onečišćenja
mental pollution, njem. Umweltver-
mora je ispust nafte. Procjenjuje se da
schmutzung). Svaka kvalitetna i kvan-
na godinu u svjetsko m ore iz razli
titetna promjena fizičkih, kemijskih i
čitih izvora dospije izm eđu 2 i 3 m i
bioloških svojstava osnovnih sastoj-
lijuna tona nafte. Prirodnim putem iz
nica okoliša, nastala unošenjem kemij
ležišta nafte na dnu mora svake godi
skih tvari koje dovode do narušavanja
ne istječe dodatnih 600 do 700 tisuća
zakonitosti u ekosustavu tem eljenih na
tona. N esreće tankera i naftnih bu
m ehanizm im a samoregulacije, a m o
šotina povlače za sobom katastrofalne
gu izazvati negativne posljedice za
posljedice. Ispuštena nafta pliva na
zdravstvene, gospodarstvene i druge
površini mora i onem ogućuje dodir
uvjete života. Vidi onečišćenje voda t ,
sa zrakom i fotosintezu t fitoplanktona
onečišćenje mora t , onečišćenje tla t , one-
t ifttobentosa t , guši morske organiz
čišćenje atmosfere t. (D. Đ.)
m e stvarajući pomanjkanje kisika T u
vodi, oblaže njihove dišne i probavne o n e čišće n je voda (engl. water pollu-
organe, natapa perje morskih ptica i tion; njem. Wasserverschmutzung), pro
krzno sisavaca i uzrokuje dugotrajne mjena kakvoće voda, koja nastaje
štetne posljedice za morske ekosusta unošenjem , ispuštanjem ili odlaga
ve. Treba se samo prisjetiti nesreće njem u vode hranjivih i drugih tvari,
supertankera Exxon Valdez koji se toplinske energije i drugih uzročnika
zagađenja, u količini kojom se m ije kciji, m ogućnostim a za turizam, re

njaju svojstva voda u odnosu na nji kreaciju itd. T e su vrijednosti šuma
hovu ekološku funkciju i namjensku nazvane njihovim općekorisnim fun
uporabu. Izvori onečišćenja m ogu bi kcijama, a u m nogim su zemljama po
ti kućne i kom unalne otpadne vode, svojoj važnosti već nadmašile gospo
industrijske otpadne i rashladne v o darske funkcije šuma. Općekorisne
de, poljoprivredne vode, odlagališta funkcije šuma očituju se u zaštiti tla,
otpada, promet, atmosferske padaline prometnica i drugih objekata od ero
(npr. kisele kiše) i drugo. (I. T.) zije, bujica i poplava; u utjecaju šuma
onečišćenje vode toplinom , v id i to na vodni režim i hidroenergetski su
p lin s k o o n e čišć e n je vod e . (D. Đ.) stav; u utjecaju na plodnost tla i po
ljoprivrednu proizvodnju; u utjecaju
o nkoliti, v id i s tro m a to liti i o n k o liti. (D. na klimu; u zaštiti i unapređenju
Đ.)
ljudskog okoliša; u stvaranju kisika i
opasni otpad (engl. hazardom irnste; pročišćavanju atmosfere; u rekreativ-
njem. Gefahrstoffabfall) , otpad T koji sa noj, turističkoj i zdravstvenoj funkci
država tvari koje imaju jedno ili više ji; i u utjecaju na faunu i divljač. P o
sljedećih svojstava: eksplozivnost, re stoji više različitih podjela općekori
aktivnost, zapaljivost, nagrizanje, po- snih funkcija šuma. Prema podjeli
dražljivost, štetnost, toksičnost, in- Branimira Prpića (1992.), koji u obzir
fektivnost, kancerogenost, mutage- uzima veliku prirodnu raznolikost
nost, teratogenost, ekotoksičnost i Hrvatske i težnju za razvijanjem tu
svojstvo otpuštanja otrovnih plinova rizma, općekorisne funkcije šuma se
kem ijskom reakcijom ili biološkom dijele na društvene ili socijalne i eko
razgradnjom. Opasni otpad utvrđen loške ili zaštitne funkcije:
je dodacima I., II. i III. Zakona o ra
1. Društvenefunkcije šuma
tifikaciji konvencije o nadzoru preko-
— turistička
graničkog prometa opasnog otpada i
— estetska
o njegovu odlaganju (N. n. 3/94.,
— ekološka
M eđunarodni ugovori). Opasni ot
— rekreacijska
pad mora se odvojeno skupljati i pre
— zdravstvena funkcija šum e
voziti, a odlagati se m ože sam o u za
to predviđena i posebno izgrađena i 2. Ekološkefunkcije šuma
opremljena skladišta u skladu s U red — hidrološka
bom o uvjetima za postupanje s opa — protuerozijska
snim otpadom (N . n. 34/95.). (I. T.) — zaštita od lavina
— klimatska
općekorisne funkcije šuma U z n e
— protuimisijska
posrednu gospodarsku vrijednost šu
— vjetrobrane šum e
m e imaju i niz drugih, posrednih vri
— šum e za zaštitu prometnica
jednosti koje sve više dobivaju na važ
— zaštitna područja i objekti.
nosti. Sve se više cijeni uloga šuma u (I. T.)
pročišćavanju zraka, zaštiti od erozije,
njihovoj hidrološkoj i klimatskoj fun oporaba, vidi recikliranje T.
POJMOVNIK 287
opterećivanje tala, v id i geoakum u- i poljoprivrednoj proizvodnji ili u na

lacija. (D.Đ.) seljima. (D. Đ.)
optim um (lat. optimum — najbolje; organska kom ponenta tla, vidi ke
engl. optimum; njem. Optimum), uvje mijska svojstva tla. (D. Đ.)
ti koji vladaju u nekom ekosustavu, a
Orno-Quercetum ilicis, mješovite šume
koji su za određenu vrstu najpovo
crnike i crnoga jasena. To je klimazo
ljniji, pri kojima ta vrsta ima najveću
nalna zajednica eumediteranske zone
učestalost i u nje su najbrži biološki
Jadrana koja je rijetko razvijena kao
procesi. Vrijednost nekog čimbenika
šuma, a češće kao makija — visoka i
okoliša (temperatura, vlaga, osvijet-
gusta šikara koja je degradacijski stadij
ljenost, salinitet, pH itd.) koja je naj
šume. U sjevernom dijelu Hrvatskog
povoljnija za dotičnu vrstu. Suprotno
primorja nalazimo i šumu i makiju, a u
je pesimum T. Odstupanje od optimu drugim dijelovima primorja prevladava
ma znači pogoršanje životnih uvjeta malđja (Istra, Cres, Krk, Ugljan i dr.).
za dotičnu vrstu, što se zove pejus t . Na otocima Rabu (zaštićena šuma
(I. T.) Dundo) i na Velom Brijunu nalaze se
najljepše sastojine te zajednice. Karak
ordinacija (engl. ordination rnethod), teristične vrste su hrast crnika, lovor,
poredak, grafički prikaz i analiza po
iemprika, crni jasen, veprina, šparoga,
jedinih sastojina sustava u odnosu na tetivika, ruža, smrdljika, makljen i dru
ekološke čimbenike t . Vidi gradijent- ge. (I.T.)
analiza. (D .Đ .)
(grč. oros — gora, brdo; engl.
o r o b io n i
organizam (grč. organon — oru đ e , orobiome; njem. Orobioni), životni
sprava; en g l. organism; n je m . Organi-
prostor ili biom t koji se razvija u
smus), ž iv o b iće ; o b lik o rgan ske p r ir o ovisnosti o nadmorskoj visini reljefa.
de k o ji sa m o s ta ln o fu n k c io n ir a i o d li S visinom opada srednja godišnja
k u je se v it a ln im p ro c e s im a n u ž n im a temperatura: za svakih 100 m visin
za o d rž a n je ž iv o ta (p o s e b n im k e m ij ske razlike u umjerenom području
s k im sa sta vo m , iz m je n o m tvari, ra srednja godišnja temperatura opada
s to m , ra zm n o ž a v a n je m , p o d ra ž lji- 0,5°C, a toliko iznosi razlika srednje
v o š ć u , s p o s o b n o š ć u reagiranja na p o godišnje temperature za svakih 100
dražaje i p rila g o d ljiv o š ć u na ž iv o tn e km u smjeru sjever-jug. Zato su u
uvjete). (I. T.) planinama s porastom visine očigled
ne promjene vegetacije koje su nalik
organska gnojiva (engl. organic fertili- promjenama vegetacije kad se pri
zers, njem. Organische Diingung), hete bližavamo polovima. Primjerice, na
rogena skupina gnojiva podrijetlom kon planinskog pojasa bjelogoričnih
od živih organizama i/ili produkata listopadnih šuma slijedi nešto viši po
živih organizama, biljaka i/ili životi jas crnogoričnih šuma nalik tajgi, a
nja u raspalom i/ili poluraspalom sta visoki planinski vrhovi imaju vegeta
nju. Obuhvaćaju različite otpatke na ciju sličnu arktičkoj tundri. Raspored
stale pri industrijskoj, hortikulturnoj visinskih pojasa razlikuje se ovisno o
to m e u k o je m se zonobiomu t je d n ic i p rip a d a ju c r n i ja s e n , d rije n ,

o d re đ e n a p la n in a n a la zi, (I. T.) b lju š t, ta n k o lis n a šp a roga itd . (I. T.)
o ro g ra fs k i fa k to ri (grč. oros — brdo, Otpad (engl. rvaste; njem .Abfall), u smi

gora, planina, planina + grč.grapho — slu Zakona o otpadu (N. n. 34/95.) to
pišem; engl. orographic factors,frictional su tvari i predmeti koje je pravna ili
factors, njem. Relieffaktoren), čimbenici fizička osoba odbacila ili odložila, na
koji se odnose na reljef T Zemljine mjerava ih ili mora odložiti. Prema
površine npr. nadmorska visina, oblik podrijetlu razlikuje se komunalni T i
reljefa, ekspozicija f , inklinacija T. (D. tehnološki t , prema svojstvima opasni
Đ.) T i inertni otpad, a s obzirom na kon
zistenciju moguće je razlikovati kruti
o rografski pojasi (grč. oros — gora + t i tekući otpad (zbrinjavanje tekućeg
grajo — pišem), vegetacijski pojasi otpadz T). Postupanje s otpadom re
koji se izmjenjuju s porastom nad gulirano je Zakonom o otpadu (N. n.
morske visine uslijed promjene kli 34/95.), Pravilnikom o vrstama otpa
matskih prilika. Prepoznaju se po do da (N. n. 27/96.) i Pravilnikom o po
m inantnim biljnim vrstama ifitoceno- stupanju s ambalažnim otpadom (N.
zama t. (I. T.) n. 53/96.), a uključuje skupljanje, us-
kladištenje, obrađivanje, odlaganje,
osnovni podaei o prometu u Repu- uvoz, izvoz i prijevoz otpada te zatva
blici H rvatskoj, prema podacima H r ranje i saniranje građevina namijenje
vatskog zavoda za statistiku, 1999. go nih odlaganju otpada i drugih površi
dine. U kupna dužina pruga bila je na onečišćenih otpadom. Najvažnije
2.762 km, cesta 28.009 km. Preveze metode zbrinjavanja otpada: odlaga
no je ukupno, 17,293.000 putnika i
nje na odlagalištima otpada 1\ spaljiva
1.125.000 tona robe u željezničkom,
nje u palionicama smeća T, kompostira
924.000 putnika u zračnom,
nje organskog otpada (kompost T) i re
6.647.000 putnika i 33,119.000 tona
cikliranje. (I. T.)
robe u pom orskom i 64,763.000 put
nika u javnom cestovnom prijevozu i otp a d n e vode (engl. ivaste ivaters,
5.221.000 tona robe u cestovnom njem. Abivasser), vode upotrijebljene
prom etu. Broj osobnih vozila je bio u naseljima, poljoprivredi i industriji
1,060.546 odnosno, 236/1000 stanov kojima su promijenjena fizikalna, ke
nika. Cijevovodima je transportirano mijska i biološka svojstva, tako da se
5.675.000 to n a nafte. (D. Đ.) bez prerade ne mogu koristiti u druge
svrhe, pa ni onda kada nije potrebna
Q s try o -Q u e rc e tu m pubescentis,
čista voda. Vidi zbrinjavanje otpadnih
mješovite šum e medunca i crnoga
voda 1\ (D. Đ.)
graba. Zajednica se razvija u planin
skom pojasu Hrvatskog primorja, u otrovanje (engl. intoxication, poisoning,
nešto hladnijim klimatskim prilika njem. Vergiftung, Intoxikation), intoksi
ma pa u njezinu sastavu izostaju vaz- kacija. Bolesno stanje organizma uz
dazeleni eumediteranski elementi. rokovano otrovom tj. toksikantom ili
U z hrast medunac i crni grab, toj za toksinom. (D. Đ.)
POJMOVNIK 289
ozon (grč. oz o — mirišem; engl. ozone; najviše atmosferskog ozona T, čija je

njem. O zon), alotrop kisika t s tri ato najveća koncentracija na visini od 20
ma (O 3) koji nastaje u prvom redu do 30 km (ozonosfera). Taj sloj apsor
djelovanjem ultraljubičastog zračenja bira najveći dio energije Sunčeva
na m olekule kisika (O 2) u Zemljinoj ultraljubičastog zračenja i tako štiti
atmosferi T. U atmosferi se nalazi na živa bića na Zem lji od njegova štet
tri različite razine: nog utjecaja. Različite tvari koje ošte
— na visini između 10 i 50 km tvori ćuju ozonsku ovojnicu uzrokuju na
ozonsku ovojnicu t koja apsorbira stanak ozonskih rupa T. (I. T.)
dio Sunčeva ultraljubičastog zra
čenja štiteći tako živa bića na o zo n sk a rupa (engl. ozone hole', njem.
Zem lji od njegova štetnog djelo Ozonloch), područje u Zemljinoj at
vanja; mosferi T u pravilu iznad polarnih kra
— u gornjim dijelovima troposfere, jeva u kojem je ozonska ovojnica t sta-
na visini od 9 do 13 km (troposfer-
njena, a koncentracija ozona T sma
ski ozon), glavni izvor ozona su
njena, stoje posljedica reakcija mole
dušikovi oksidi (NOx) koji nasta
kula ozona t s klorom. Klor najviše
ju električnim pražnjenjem u at
potječe iz antropogenih/reo/M — klo-
mosferi (munje) i iz ispušnih pli
riranih i fluoriranih ugljikovodika
nova zrakoplova. Troposferski
ozon djeluje kao snažan staklenički (C F C spojevi t ) koji služe kao potisni
plin T, pa porast njegove koncen plinovi u sprejevima u kozmetičkoj
tracije zadaje ozbiljan problem; industriji, u proizvodnji rashladnih
— u prizem nim slojevima atmosfere uređaja, plastičnih masa i drugdje.
ozon nastaje u reakcijama koje Razgradnja ozona najjača je nad A n
uključuju različite onečistače iz tarktikom u sloju stratosfere t na visini
ispušnih plinova vozila (dušikovi između 16 i 22 kilometara. T u se na
oksidi, ugljikovodici). Budući da laze polarni stratosferski oblaci s kri-
ima snažno oksidacijsko djelova stalićima leda na kojima se zbivaju
nje, ovdje ozon može štetno dje kemijske reakcije koje uništavaju
lovati na biljke i na dišne organe ozon. Antarktička ozonska rupa oso
životinja i ljudi. (I. T.) bito je velika zbog izolacije Antarktič
kog područja uvjetovane jakim cir-
o zo n o sfe ra (grč. o zd — mirišem +
kum polarnim vjetrovima koji one
spltaira — lopta, kugla), atmosferski
mogućuju pritok ozona iz drugih
sloj najveće gustoće ozona T. Nalazi
krajeva. Kroz ozonske rupe na po
se na visini od 20 do 30 kilometara.
vršinu Zemlje prodiru štetne ultralju-
Vidi atmosfera T, ozonska ovojnica t . (I.
bičaste zrake T valne duljine 280 —
T.)
315 nm (U V -B područje) koje uzro
o zo n sk a o vo jn ica (engl. ozone layer\ kuju rak kože i druga genetska ošte
njem. Ozonschicht), sloj atmosfere iz ćenja kod ljudi i većine živih organi
m eđu 10 i 50 km visine koji sadržava zama. (I. T.)
padaline, v id i oborine t. (I. T.) paSeogeografija (engl. paleogeogmphy,
njem. Palogeografie), znanstvena disci
paleobotanika (engl. paleobotanics, njem. plina čiji je predmet izučavanja re
Paldobotanik), znanstvena disciplina čiji konstrukcija događaja koji utječu na
su predmet izučavanja fosilni ostaci bi promjenu fizičkih svojstava Zemlje,
ljnih organizama ili fosiliziranih dijelo kao i same promjene fizičkih svojsta
va biljnih organizama primjerice pe va zemljine površine koje su se odvi
ludna zrnca. Na temelju takvih ostataka jale tijekom Zemljine geološke proš
rekonstruiraju se evolucijski događaji u losti. (D. Đ.)
nastanku biljnih svojti, sastavi i prom
paleoklimatologija (engl. paleodima-
jene biljnih zajednica kroz prošlost. Pa- tology, njem. Palokliinatologie), znan
linologija je poddisciplina paleobotani- stvena disciplina čiji je predmet izu
ke koja proučava fosilizirane ostatke čavanja rekonstrukcija klimatskih uv
peludnih zrnaca ili različitih biljnih jeta na Zemlji, tijekom Zemljine geo
spora. (D. Đ.) loške prošlosti, proučavajući indi
rektne dokaze poput sedimenata, fo
paleoekologija (grč. palaiđs — star, sila, glacijalnih tragova i si. (D. Đ.)
negdašnji, drevan + oikos — kuća,
dom + logos — riječ, govor; engl. pa- paleontologija (engl. paleotology, njem.
laeoecology; njem. Palao-Okologie), Palontologie), znanstvena disciplina
znanost o ekologiji t fosilnih organi koja proučava životne oblike u proš
lim geološkim razdobljima na teme
zama i okoliša u Zemljinoj prošlosti.
lju njihovih fosilnih ostataka i fosili
Uključuje rekonstrukciju jlore t , fa u
ziranih tragova tih organizama. Po
ne t i uvjeta koji su vladali u prošlosti, stoje različite grane paleontologije
na osnovi geoloških i bioloških doka koje razlikujemo s obzirom na pred
za (fosila). Saznanja o današnjim or- met i načine proučavanja. Prema sku
. ganizmima i tehnike njihova istraži pini organizama koju proučava, pale
vanja primjenjuje na populacije i za ontologiju možemo podijeliti na gra
jednice iz geološke prošlosti. (I. T.) ne poput mikropaleontologije, koja
POJMOVNIK 291
proučava fosilizirane mikroorganiz paleozoologija (engl. paleozoology,

me, to je važna grana paleontologije njem. Palozoologie): znanstvena disci
u ekonomskom pogledu jer su takvi plina čiji su predmet izučavanja fosil
nalazi korisni prilikom lociranja le ni ostaci životinjskih organizama, nji
žišta nafte. Nadalje, paleobotanika hovih fosiliziranih tragova, kao i evo
proučava fosilizirane ostatke biljnih lucija životinjskih organizama koja se
organizama, polena, lišća, plodova, odvijala tijekom Zemljine geološke
prošlosti. (D. Đ.)
spora i slično, dok paleozoologija
proučava životinjske organizme. Ove paliorsica sm e ća (engl. ivaste incinera-
tri paleontološke discipline, zajedno tion plant; njem. Miillverbrennungsanla-
čine disciplinu koju jednim imenom ge), tehničko postrojenje za spaljivanje
nazivamo paleobiologija; promatraju smeća T u kojem se spaljuju komunal
najniže sistematske skupine organiza ni i tehnološki otpaci f . (I. T.)
ma kao zasebne entitete i objekte svo
jeg proučavanja. Naprotiv, različite pan klim a ks (engl. panclimax), pojam
poddiscipline paleoekologije (paleo- pripada anglosaksonskoj ekološkoj
limnologija, paleobiogeografija, pale- terminologiji a označava, opisuje po
ooceanologija, paleocenologija i dr.) dručje koje sadržava dvije ili više ra
pokušavaju ujediniti sve takve fosilne zličitih, potpuno sukcesijski t razvije
nalaze i na osnovu njih rekonstruirati nih zajednica T koje imaju slične kli
uzročno-posljedične odnose među matske uvjete i sličan živi svijet. (D. Đ.)
različitim organizmima u nekom vre
pankroni (engl. panchron, njem. pan-
menskom razdoblju, te napraviti opi
chron), živi fosili. Organizmi koji u
snu rekonstruciju izgleda okoliša i vrlo dugom razdoblju (vremenski
okolišnih uvjeta koji su vladali na ne mjereno u geološkim okvirima) nisu
kom određenom području i u odre doživjeli bitnije morfološke i druge
đenom vremenu. Paleogeografija promijene, npr. Gingko biloba, Latime-
proučava nekadašnji izgled zemlje s ria sp., Nautilus sp. i si. (D. Đ.)
obzirom na distribuciju i diverzitet
paleoorganizama i prošle geološke pantofag, vidi svejed. (D. đ .)
događaje kao što su kretanje kontine
parazitizam (grč. parasiteo — jedem
nata, sedimentacije, preobrazbe i ero
zajedno s nekim; engl. parasitism;
zije stijena, vulkanske aktivnosti i
njem. Parasitismus, Schmarotzertum),
slično. Paleoihnologija proučava fosi-
odnos između dvije vrste u kojemu
lizirne ostatke i tragove organizama, jedan organizam (parazit) živi na ili u
poput fosiliziranog izmeta, tragova drugom organizmu (domadar). O d
kretanja organizama po mekanoj po nos je pozitivan (koristan) i najčešće
dlozi, blatu i pijesku itd. Tafonomija obvezatan za parazita a negativan (šte
proučava načine fosilizacije organiza tan) za domadara. Paraziti mogu živ
ma. Paleoantropologija proučava fo jeti na (ektoparaziti) ili u svojim do
silne ostatke i evolutivni razvoj čov maćinima (endoparaziti). Parazitizam
jeka. (D. Đ.) je vrlo raširen i raznovrstan odnos
k o ji se ja v lja k a k o u b ilja k a tako i u jom t ; biom t ili životni prostor vezan

ž iv o tin ja . (I. T.) za poseban tip tla. Npr. stjenovito tlo
— litobiom, pjeskovito tlo — psamo-
park prirode (engl. nature park ; njem.
biom, slano tlo — halobiom, močvara
Naturpark), prema Zakonu o zaštiti
ili tresetište — helobiom, vodom po
prirode (N. n. 30/94.) park prirode je
kriveno tlo — hidrobiom i si. Pedobio-
prostrano prirodno ili dijelom kulti
mi mogu zauzimati goleme površine,
virano područje s naglašenim estet
npr. helobiom u zapadnom Sibiru za
skim, ekološkim, odgoj no-obrazov-
uzima više od jedan milijun km2. (I.
nim, kulturno-povijesnim i turistič
T.)
ko rekreacijskim vrijednostima. U
parku prirode dopušteno je obavlja pedobionti, vidi edafon. (D. Đ.)
nje djelatnosti i radnji kojima se ne
ugrožavaju njegove bitne značajke i pedogenetskš čim b e n ici (faktori)
uloga. U Hrvatskoj je šest parkova (engl. soil genesisfactors, pedogenesis fac-
prirode: Biokovo, Velebit, Kopački tors, njem. paedogenetischeFaktoren) u
rit, Lonjsko polje, Medvednica i uvala tloznanstvu skup svih čimbenika koji
Telašćica. (I. T.) kombinirano ili zasebno djeluju ili su
djelovali u procesima pedogeneze.
p a rk-šu m a, prema Zakonu o zaštiti To su primjerice: čimbenici biosfere
prirode (N. n. 30/94.) park-šuma je (biljke, životinje, razlagači, čovjek),
prirodna ili posađena šuma, veće pej- čimbenici atmosfere, hidrosfere i kli
sažne vrijednosti, a namijenjena je me (oborine, vjetrovi, glečeri, voda,
odm oru i rekreaciji. U park-šumi su morski valovi, uragani, kemijski
dopuštene samo one radnje kojima je agensi, plinovi, kiseline lužine, zrače
svrha njezino održavanje ili uređiva nja, temperatura i si.) čimbenici lito-
nje. U Hrvatskoj status park-šume sfere i pedosfere (erozija, rasjedi, ma
imaju 23 šume, među njima Zlatni rt tični supstrat, reljef, vulkani, potresi i
(Rovinj), Golubinjak (Lokve), Jasiko-
si.) i vrijeme. (D. Đ.)
vac (Gospić), Trakošćan, Marjan
(Split), Košljun (Krk) i druge. (I. T.) pedogeneza, u zoologiji pedogeneza
(engl. pedogenesis, paedogenesis, sino
patogeneza (engl, patogenesis, njem.
nim: neotenija, engl. neoteny) je po
Patogenese), mehanizam i tijek na
jam koji označuje oblik partenoge-
stajanja bolesti i/ili smrti. (D. Đ.)
netskog razmnožavanja organizama
PCB, v id i p o lik lo r ir a n i b if e n ili. (D. Đ.) koji su u razvojnom stadiju ličinke,
primjerice neki metilji (razvitak redi-
PCDD, poliklorirani dibenzodioksini. ja) i neki kukci dvokrilaci (šiškarica
(D. Đ.) Miastor), ili oblik spolnog razmnoža
PCDF, p o lik lo r ir a n i d ib e n z o fu ra n i. (D.
vanja spolno sazrelih ličinačkih stadi
ja, koji ponekad niti ne pređu u adul-
Đ.)
tni oblik, primjerice vodozemac A xo-
p edobiom (engl. pedobiome; njem. Pe- lotl. U pedologiji tj. tloznanstvu, pe
dobiotn), krajolik t s posebnim tipom dogeneza (engl. pedogenesis, soil deve-
tla i s tim u vezi s azonalnom vegetaci lopment) je proces nastajanja i razvoja
POJMOVNIK 293
tla od tzv. matičnog supstrata tj. geo- pelagijal (grč. pelagos — more; engl.
loško-litološkog izvornog materijala pelagial; njem. Pelagial), životni pro
na kojeg djeluju pedogenetski faktori. stor slobodne vode u jezerima i m o
(D. Đ.) rima, za razliku od bentala t koji je
životni prostor dna. U jezerima se
pedokem ija, v id i k e m ijs k a svojstva naziva još i limnionom ili limnetič-
tla. (D. Đ.) kom zonom. Pelagijal jezera dijeli se
na gornji, osvijetljeni sloj — eufotičku
p e d o k la sifika cija , vidi sistematika tla.
zonu T, i donji neosvijetljeni sloj —
(D. Đ.)
afotičku zonu T . Za neku se vrstu kaže
ped olog ija (grč. pedon — tlo + logos — da je pelagička ako živi u slobodnoj
riječ, govor; engl. pedology, soil Science, vodi, bez dodira s dnom i ne ovisi o
njem. Bodenkunde), vidi tloznanstvo. dnu u pogledu zaklona ili prehrane
(D. Đ.) bentosom t . Organizmi koji žive u pe-
lagijalu pripadaju planktonu t ili nek-
pe d osfe ra (grč. pedon — tlo, lat. sphae- tonu T. U morima i oceanima pela-
ra — lopta, engl. pedosphaere, njem. gičko se područje topografski može
Pedospbare), rastresita ovojnica na po podijeliti na neritičku t i oceansku pro
vršini Zemlje, sastavljena od tla. Sa vinciju t čije se vode razlikuju po svo
strane je omeđena vodenim bazeni jim fizikalno-kemijskim i biološkim
ma ili ledom, na gornjoj svojoj strani svojstvima. S obzirom na dubinu u
graniči s atmosferom, a u dubini na do pelagijalu se razlikuje šest zona: epipe-
njoj svojoj granici dotiče je i ogra lagilka zona proteže se od površine do
ničava litosfera. (D. Đ.) prosječno 50 metara dubine i odgo
vara eufotičkoj zoni T; na nju se nastav
p ed otakso no m ija, v id i siste m a tik a
lja mezopelagička zona koja seže do du
tla. (D. Đ.)
bine od 200 metara i odgovara disfo-
pedotop, edafotop. Pojam koji se od tičkoj zoni t . Donja granica mezope-
nosi na zamljišni supstrat (tlo) kao lagičke zone poklapa se na srednjim
kom ponentu ekotopa T unutar biogeo- zemljopisnim širinama s izotermom
cenoze f . (D. Đ.) od 10°C. Te prve dvije zone karakte
rizira bujan razvoj fitoplanktona “t i
pejus (lat. peius-, engl. pejus-, njem. Pe- zooplanktona t . N a dubini od 200 do
jus), odmicanje od optimalnih uvjeta 500 metara nalazi se infrapelagička zo
života; pogoršanje uvjeta za organiz na, a ispod nje se proteže batipelagička
me neke vrste uslijed udaljavanja vri zona sve do dubine od 2.500 metara.
jednosti nekog ekološkog čimbenika Donja granica te zone podudara se s
od optimuma 1\ Pejus je područje koje izotermom od 4°C. Slijedi abisopela-
leži između optimuma f i pesimuma T gička zona do 6.000 m dubine, i' na
unutar ekološke amplitude t nekog kraju hadopelagička zona koja seže od
čimbenika okoliša (temperatura, vla 6.000 m do najvećih oceanskih dubi
ga, p H itd.) u odnosu na dotičnu vrs na. Vidi prostorna raščlamba mora i ocea
tu. (I. T.) na t . (I. T.)
pepeljuša, podzol. Najčešći tip kise gospodarenja. Kovanicu ranih 70-tih

log tla. Pepeljasto sive boje, pjeskovi- godina, upotrijebio Bili Mollison. (D.
te i za vodu izrazito propusne struk Đ.)
ture. N aziv podzol dolazi iz ruskog
pesim um (lat. pessimus — najgori;
jezika i internacionalno je prihvaćen.
engl. pessimum; njem. Pessimum), uv
Poobavljanski sloj je praškast a donji
jeti u kojima organizmi određene vrs
slojevi su siromašni hranivima. Raz
te jo š jedva egzistiraju, a njihovi bio
vija se na stijenama bogatim silikati
loški procesi teku krajnje otežano. T o
ma, odnosno stijenama kisele reakci
je područje m inim alne i maksimalne
je. C esto tlo u područjima s crnogo-
vrijednosti ekološke amplitude t" nekog
ričnom šum om . Igličasto lišće koje s
čimbenika okoliša (temperatura, vla
vrem enom odum ire i opada na tlo,
ga, pH itd.), tj. odgovara njezinoj do-
dodatno snizuje p H reakciju ovog tla.
njoj i gornjoj granici. Suprotno je op
Gospodarski nepovoljna tla siromaš
timum t. (I. T.)
na hranjivim tvarima. U nas nije če
sto tlo, nalazimo ga u nekim predje pesticidi (engl. pesticide, njem. Pjlan-
lima Gorskoga kotara. U svijetu često zenschutzmittel, Pestizid), sredstva koji
tlo u području tajge na sjevernoj he ma se uništavaju organizmi koji na
m isferi (Kanada, Finska, sibirski dio nose ekonom sku štetu. Nazivaju se
Rusije). (D.Đ.) prema skupini organizama koje suz
bijaju (insekticidi, fungicidi, herbici-
perifiton (grč. peri — oko, okolo, kod di itd.). (D. Đ.)
+ jyton — biljka, raslina; engl. peri-
phyton; njem. Aufivuchs), obraštaj; ži petrografija (grč. petrđ — stijena, ka
votna zajednica (biocenoza t) koja se m en + grajo —- pišem; engl. petrogra-
razvija na vodenom bilju u slatkovod pliy; njem. Petrographie), grana petro-
nim ekosustavima t . Č ine ju razno logije, znanosti o podrijetlu, pojavno
vrsni organizmi: bakterije, zelene i sti i strukturi stijena. Petrografija opi
sm eđe alge, praživotinje, oblići, ma- suje i sistematski klasificira različite
ločetinaši, puževi, ličinke tulara i vre- vrste stijena koje tvore Zem ljinu ko
tenaca, pijavice, rakovi ljuskari i dru ru, na temelju njihovih mineraloških
svojstava i teksture. Svoj razvoj petro
gi. (I. T.)
grafija doživljava s otkrićem m ikro
permakultura (engl. permaculture, njem. skopa u 19. stoljeću, čim e je o m o
Permakulture), kovanica od PERMA- gućena mikroskopska analiza tankih
nentna agriKULTURA. Svjesno dizaj prereza različitih tipova stijena —
niranje i održavanje agrikulturnih pro vulkanskih, sedim entnih i m etamor-
duktivnih ekosustava koje odlikuje raz fnih. (I. T.)
nolikost, stabilnost, otpornost, i elastič
PH tla, vidi kemijska svojstva tla. (D.
nost prirodnih ekosustava. T o je po
Đ.)
kušaj harmonične integracije krajolika
i ljudi koja pruža hranu, energiju, sklo pitka voda (engl. drinking water\ njem.
nište i druge materijalne i nematerijal Trinkivasser), voda koja se, bez obzira
ne potrebe na način trajno održivog na podrijetlo, u prirodnom stanju ili
POJMOVNIK 295
nakon prerade upotrebljava kao voda prestaje zbog posljedica djelovanja

za piće, u proizvodnji namirnica, pri ljudskih aktivnosti. (D. Đ.)
prem i hrane i predmeta opće upora
planet Zem lja (engl. planet Earth,
be, bez obzira na to kako ulazi u teh
njem Erde), treći po redu planet od
nološki proces, upotrebljava se za pri
Sunca i jedan od devet planeta Sun
prem u bezalkoholnih pića i sod a-vo-
čeva sustava. Jedini za kojeg danas
de i puni u originalnu ambalažu (u
pouzdano znam o da sadržava životne
boce i si.) bez ikakve dodatne kemij
oblike. O pseg eliptične staze po kojoj
ske prerade i dezinfekcije kemijskim
se kreće oko Sunca je približno
tvarima (dopuštena je dezinfekcija
939,120.000 kilometara. Z b og elip
zračenjem ili ozonizacijom ). M ože se
tičnog oblika putanje po kojoj se kre
dobivati iz podzem ne, izvorske ili p o
će oko Sunca, Zemlja obiđe jedan pu
vršinske vode, a ponekad se dobiva i
ni krug za prosječno 365,26 dana, u
desalinizacijom mora. Zdravstvena
smjeru obratnom od smjera kretanja
ispravnost vode za piće utvrđuje se
kazaljke na satu. O blik planeta je ku
njezinom analizom, tj. određivanjem
glast, blago spljošten na polovim a
organoleptičkih, fizikalno-kem ijskih,
zbog posljedica rotacije, kažem o daje
m ikrobioloških i drugih svojstava. Is
oblik najsličniji rotacijskom elipsoi-
pitivanje zdravstvene ispravnosti v o
du. O s rotacije okomita je na ekvator-
de za piće obuhvaća vodu na izvo
sku ravninu i nagnuta za 66°33". V o
rištu, vodu nakon procesa prerade
da pokriva oko 70,8 posto površine
(dezinfekcije), vodu u spremniku v o
planeta dok kopno pokriva 29,2 posto
de za piće i vodu u razvodnoj mreži.
ukupne površine planeta, koja iznosi
Prema Zakonu o vodama (N . n.
oko 149 milijuna kvadratnih kilom e
107/95.) područje na kojem se nalazi
tara. Iznad površine planeta nalazi se
izvorište ili drugo ležište vode koja se
atmosferski sloj (atmosfera T) koji seže
upotrebljava ili je rezervirana za javnu
d o oko 150 kilometara u visinu okru
vodoopskrbu, kao i područje na ko
žujući cijeli planet. O sim nje, planet
jem se za iste potrebe zahvaća voda iz
okružuju hidrosfera, magnetosfera i
rijeka, jezera, akumulacija i si., mora
biosfera. O ko planeta kruži sam o je
biti zaštićeno od namjernog ili slučaj
dan satelit, M jesec, na udaljenosti od
n og onečišćenja i od drugih utjecaja
približno 385.000 kilometaera. O d
koji m ogu nepovoljno djelovati na
površine prema središtu razlikuju se
zdravstvenu ispravnost vode ili na
tzv. kruta kora, zem ljina kora ili lito-
njezinu izdašnost (zone sanitarne za
sfera (engl. crust); plašt (engl. mantle)
štite). (I. T.)
i jezgra (engl. ćore), Litosfera se sastoji
pjeskolovi, v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih od granitnog (sial) i bazaltnog (sima)
v o d a . (D. Đ.) omotača. Ispod kore je plašt koji se
sastoji od tri dijela gornjeg plašta, pri
plagioklim aks (engl. plagioclimax), po jelazne zone i donjeg plašta. Plašt je
jam pripada anglosaksonskoj ekološ najvjerojatnije u tekućem stanju, pri
koj term inologiji a njime se označava tom se pretpostavlja se da on lagano
životna zajednica t čiji prirodni razvoj pom iče koru iznad sebe uzrokujući
pritom prom jene u kretanju tekton čine organizm i veći od jed n o g m ili
skih ploča. U središtu Z em lje nalazi metra, m ezoplankton oni veličine 0,5
se jezgra, sastavljena uglavnom od že do 1 m m , m ikroplankton 0 ,06 i 0,5
ljeza i silikata. T lak je u unutrašnjosti m m , a nanoplankton čine organizm i
Z em lje tako velik da se pretpostavlja m anji od 0,06 m ilim etara. Plankton
da je jezgra u krutom stanju. T e m p e čini kritičnu kom p onentu hranidbe
ratura u unutrašnjosti planeta procje ne m reže u svim m orskim ekosusta
njuje se na ok o 5.000°C . vim a i većin i slatkovodnih sustava jer
je izvor hrane za nekton i bentos.
plan kto n (grč. planktos — skitnica; N ajbogatiji je u hladnim , polarnim
engl. plankton ; njem . Plankton), m n o m orim a i m orim a um jerenog pojasa,
gobrojni, najčešće sićušni organizm i a u tropskim je m orim a m n o g o siro
koji žive u vod i i u njoj plutaju nošeni m ašniji. Plankton im a globalan u či
strujama i valovim a. Većina plank- nak na čitavu biosferu t jer ravnoteža
tonskih organizama manja je od je d sastojaka Z em ljine atm osfere uvelike
n o g m ilim etra, ali pojedini m ogu d o ovisi o fotosintetskoj aktivnosti biljne
seći i nekoliko metara (npr. velike k om p onente planktona. (I. T.)'
m ed u ze). U planktonu se nalaze raz
novrsni jed nostaničn i i višestanični p le u sta i (engl. pleustal; njem . Pleustal),
organizm i, npr. bakterije, alge, pra- životni prostor pleustona t i neustona
životinje, m ekušci, raci i predstavnici t . (I. T.)
gotovo svih ostalih skupina životinja.
O rganizm i koji čitav svoj život pro p le u sto n (engl, pleuston; njem . Pleu-
v od e u planktonu čine holoplankton; ston), veći biljni i životinjski organiz
oni pak koji sam o d io svog života pro m i koji žive na površini vode. Takva
vedu u planktonu, a ostatak u nekto- je npr. alga Sargassum, po kojoj je
naziv dobilo Sargaško m ore. O d ži
nu T ili bentosu T, čine m eroplankton
votinja u p leu stonu se nalaze žarnjaci
(jaja, ličinke i ju ven iln i stadiji razli
Physalia i Velella, puževi ljubičasti
čitih skupina životinja, rasplodne sta
splavari (Janthina) i kukac vodena
nice alga i m orsldh cvjetnica). M ero
stjenica (H alobates). U k opnenim
plankton prevladava u obalnim voda
vodam a, ovdje pripadaju biljke koje
ma, a holoplankton u otvorenim ,
plutaju na površini vod e, poput v o d e
oceanskim vodam a, premda sc uslijed
ne leće, i životinje koje hodaju po p o
strujanja vod e te dvije skupine plan
vršini vode, kao što su kukci obična
ktona često miješaju. Plankton se
skakalica i kopnica. P leu ston je p o
m o že podijeliti na biljni plankton ili
dloga za razvoj m anjih oblika (bakte
fitoplankton T, životinjski plankton ili
rije, cijanobakterije i alge) koji čine
zooplankton t i bakterioplankton T. A ko
neuston T. Ž iv o tn i prostor pleustona
se kao kriterij u zm e veličina, onda se
naziva se pleustal. (I. T.)
planktonski organizm i općenito m o
gu podijeliti na m akroplankton, m e- p odzem ne krške vode, krški tereni
zoplankton, m ikroplankton i nano su u pravilu sirom ašni površinskim
plankton T, prem da m eđu rijima ne vodam a, ali ih zato obilježava bogat
p ostoje oštre granice. M akroplankton stvo podzemnih voda t . U kršu prevla
POJMOVNIK 297
dava ok om iti tok vod e kroz brojne nazivaju se i vadozne p od zem n e v o

pukotine, ponore i jam e. Padalinska de. O n e koje nastaju kondenzacijom
voda gotovo sva ponire u podzem lje vod en e pare iz Z em ljine unutrašnjo-
u kojem kem ijski djeluje na topljive sti nazivaju se ju v en iln e p odzem ne
karbonatne sedim ente (vapnenac i vode, a on e koje se nalaze u stijenama
d olom it) stvarajući razgranate sustave od njihova nastanka nazivaju se ko-
p od zem n ih pukotina i kanala. R ežim natne vode. Arteška voda je p odzem
p od zem n e vod e u krškim terenima na voda pod tlakom . Voda ponire
ovisi o pluviom etrijskom režim u, kroz tlo sve do nepropusnog dijela
geološkoj građi i reljefu. (I. T.) litosfere, gdje se zadržava u zon i tzv.
vode tem eljnice, tem eljne ili donje
podzem ne v o d e (engl. groundwater, vode. Gornja granica podzem ne vode
njem. Grundimsser), voda u p odzem naziva se v o d n o lice. (D. Đ., I. T.)
lju; sva voda ispod površine kopna i
u sklopu Z em ljine kore. Pojavljuje se podzol (engl. podsol, podzol), vidi pepe-
u sva tri agregatna stanja: tekućem , ljuša. (D. Đ.)
krutom (led) i p lin ovitom (vodena
pokazne vrste (lat. indicare — otkriti,
para), a potječe najvećim dijelom od
pokazati; engl. indicator species, njem.
atm osferskih padalina. S obzirom na
Indikatorarten, Zeigearten), indikator-
svoj od nos prem a stijenama, ona m o
ske vrste. Vrste T koje služe kao poka
že biti vezana (opnena) i slobodna (gra
zatelji stanja u određnom staništu t ,
vitacijska). Vezana voda čvrsto prijanja
zajednici t ili ekosustavu T. Biljni ili
uz čestice stijena, a slobodna se voda
životinjski organizam koji upućuje na
(podzem na voda u u žem sm islu) kre
neki ekološki čimbenik T, prim jerice ki
će pod utjecajem sile teže i strukture
selost tla, vlažnost, nitrate, opskrbu
kapilara kroz tlo ili pukotine i šup
d ušikom i si. ili druge ekološke para
ljine u stijenama, ispunjavajući u v e
m etre, poput stupnja zagađenja T, tro-
ćoj ili manjoj mjeri prostor izm eđu
čestica stijena. S ekološkog gledišta na jije t ili stranih utjecaja. Pokazne
području Hrvatske razlikuju se dva vrste imaju m alu ekološku valenciju T s
glavna tipa p odzem nih voda: podzem obzirom na jedan ili više čim benika
okoliša i stoga upućuju na određene
ne krške vode t i intersticijske vode alu-
uvjete koji vladaju u okolišu. N a pri
vijskih i diluvijskih šljunkovito-pje-
mjer, kopriva upućuje na visoku razi
skovitih nanosa koje imaju različita
nu fosfata u tlu na m jestu na kojem
kemijska i biološka svojstva i s tim u
raste. (D. Đ ., I. T.)
vezi različite životne zajednice (bioce
noze T). Intersticijske vode najkvali pokrovnost, kvantitativna oznaka u fi-
tetniji su resurs pitke vode za stanov tocenološk im istraživanjima vegeta
ništvo. P od zem n e vode utječu na v e cije na terenu (fitocenologija t ) . Za iz
getaciju na površini a sam im tim e i na ražavanje pokrovnosti služi skala od 1
površinske ekosustave t i izgled krajo do 5. Oznaka 1 znači d a je biljka vrlo
lika t . O n e podžem ne vode koje na rijetka i da pokriva m anje od 5 posto
staju poniranjem atmosferske vod e tj. površine, 2 da pokriva 5 -2 5 posto p o
oborinskih, riječnih i jezerskih voda vršine, 3 da pokriva 25 — 50 posto, 4
da pokriva 50 — 75 posto, a oznaka 5 biraju se probavnim traktom, dišnim

znači da pokriva 75 — 100 posto po putovim a i preko kože. Akumuliraju
vršine. Pokrovnost se istražuje unutar se u lipidnoj frakciji tkiva i stanica,
odsječaka vegetacije koji se nazivaju najviše u m asnom tkivu, bubrezima,
sastojinama. (I. T.) jetri, m ozgu, u žum anjcu jajeta i maj
činu mlijeku. Prolaze kroz placentu.
polihem erobno, vrlo jako do znatno
U zrokuju poremećaje u razvoju kož
izm ijenjeni oblici staništa t na kojima
nog epitela, sintezi hem oglobina, m e
je očit utjecaj čovjeka, izmijenjeni su
tabolizm u vitamina A, E i selena, po
abiotički i biotički čimbenici T koji naj remećaje u prom etu minerala i vode
češće postaju ekstremni i otežani. Ta uz stvaranje edema, uzrokuju poveća
područja naseljava mali broj vrsta t ni m etabolizam tiroksina s promjena
koje posjeduju m ogućnost prilagodbe ma u štitastoj žlijezdi, inhibiciju
otežanim uvjetima, vrste koje se uspi A T P-aza, interferenciju s oksidativ-
ju prilagoditi na uvjetima takvih sta nom fosforilacijom, prom jene u ak
ništa najčešće imaju veliki broj jed in tivnosti steroidnih hormona. Imaju
ki na tom području zbog sm anjenog im unosupresivno djelovanje. U jetri
kom peticijskog pritiska (sinantropi t ) . eksperim entalnih sisavaca uočeno je
Takva su staništa primjerice ruderal- nastajanje neoplastičnih tvorbi i kar
ne zajednice u gradovima ili oko njih cinom a (kancerogeni). U ekosustavu,
(nakupine smeća, područja uz pruge, bioakumulativni i perzistentni. (D. Đ.)
gradski nasadi, gažene livade, utrine u
gradovima). Vidi hemerobija T. (D. Đ.) polikultura (engl. polyculture, njem. Po-
lykultur), u poljodjelstvu, suprotno
p o lik lim a k s (engl. polyclimax) Prema m onokulturi, uzgoj dvaju ili više po
teoriji poliklimaksa, koja govori da u ljoprivrednih biljaka na istom prosto
nekom vrem enskom periodu i na ne ru u isto vrijeme, pri čem u uzgajane
kom klimatskom T području nastaju vrste imaju slične ekološke prohtjeve,
brojne regionalne klimatogene zajedni a prilikom rasta i razvoja ne smetaju
ce T, najčešće zbog promjenjivih uv jedna drugoj, ili načinom života po
jeta tla. Poliklim aks je dakle, klimato- m ažu jedna drugu (npr. grah kao pe
gena zajednica čije nastajanje, održa njačica i kukuruz koji omogućava
nje i stabilnost kontrolira izričito ve grahu površinu za penjanje ili npr.
lik broj čimbenika, uključujući kli biljke fiksatori dušika koje u polikul-
matske čimbenike t , topografske čim turi obogaćuju tlo dušikom i si.). P o-
benike, interakciju izm eđu vrsta, va likulturnim uzgojem se postiže veća
tru i slične okotišne čimbenike f . U sp. iskoristivost prostora, smanjuje se
monoklimaks T. (D. Đ.) erozija tla i postiže se viši prinos. (D.
Đ.)
p o lik lo m a n i bifenili, (engl. polychlori-
nated biphenyl, njem. Polychlorierte Bi- polisaprobno (grč. poly’ — m nogo +
phenyle), (C i2 H n- lC ln), PCB. Skupi sapros — truo), prema Kolkvvitz-
na aromatskih sintetskih spojeva koji M arssonovom sustavu saprobnosti T,
se prirodno ne nalaze u okolišu. Pro voda koja je osobito teško opterećena
izvode se kloriranjem bifenila. Apsor organskom tvari. Sedim ent je crni
POJMOVNIK 299
m ulj, voda je m utna s velikom kon ljskom gospodarstvu). O d toga je za

centracijom visokom olekularnih or sijano 629.000 ha žitaricama, 66.000
ganskih spojeva, ima manjak kisika i ha krumpirom , 106.000 ha uljnim
pojavu anaerobije (potpun nedostatak sjem enjem i plodovim a, 28.000 ha
kisika), pa su organizmi koji ovdje šećernom repom , 124.000 ha
dolaze fa ku lta tivn i anaerobi. Broj pri krm nim biljem , 7.000 ha duhanom .
sutnih vrsta je malen, ali one dolaze Broj stoke iznosio je 427.000 grla go
u vrlo gustim populacijama (bakteri veda, 1,234.000 grla svinja, 529.000
je, od praživotinja pogotovu trepet- grla ovaca, 11,256.000 komada pera
ljikaši, nešto alga, maločetinaši T u b i- di. P roizvedeno je 558.000 tona
ficidae, ličinke trzalaca Chironomidae). pšenice, 2,135.000 tona kukuruza,
U tu kategoriju pripadaju odsječci te- 67.000 tona jabuka, 38.000 tona šljiva
kućica u koje se ulijevaju otpadne v o i 394.000 tona grožđa. (D. Đ.)
de ljudskih naselja, industrija i si. (I.
T.) ponašanje životinja (engl. anitnal be-
haviour, njem .), znanstveno prouča
poSucija (engl. pollution, njem. P ollu vanje, objašnjavanje i studija različitih
tion, U rmveltverschm utzung), onečišće oblika ponašanja, u prirodnom i/ili
nje, zagađenje okoliša, najčešće izaz eksperim entalnom okolišu, uzevši u
vano djelovanjem čovjeka (ispušta obzir utjecaj svih unutarnjih i vanj
njem i u n osom kemijskih tvari, pesti- skih čimbenika. (D. Đ.)
cida, oksida, soli, teških metala, ener
gije, buke, vibracija, zračenja i dr.). POP (engl. Persistent Orgcmic Polutants),
(D. Đ.) postojani organski onečistači. Teško
razgradivi, toksični organski spojevi,
polutant (en g l. pollutant, n je m . Schad- koji onečišćuju okoliš, primjerice ne
stoffe), o n e čista č . (D. Đ.) ki pesticidi (D D T , aldrin, dieldrin,
poluživot otrova, vrijeme potrebno toksafen i dr.), P C B -spojevi, dioksi
da se koncentracija otrovnog spoja ni, furani i si. Imaju svojstvo bioaku-
prisutnog u okolišu smanji za 50 p o m ulativnosti, bioperzistencije i dugo
sto. (D. Đ.) poluvrijem e raspada. (D. Đ.)
poljoprivreda u Hrvatskoj (osnovni populacija (lat. populus — narod; engl.

podaci), gospodarska djelatnost koja u populatiotv, njem. Population), skupina
ukupnom hrvatskom gospodarstvu jedinici iste vrste koja u određeno vri
sudjeluje s oko desetinom bruto d o jem e naseljava određen prostor i pri
m aćeg proizvoda (9%), 13 % u zapo- pada određenom ekosustavu. T e je
slenosti. O d početka osam desetih g o dinke dijele zajedničku zalihu gena T
dina sm anjuje se poljoprivredna pro i povezane su raznim m eđusobnim
izvodnja. Hrvatska je 1991. imala odnosim a, u prvom redu razm no
410.000 poljoprivrednika (64,4 % ak žavanjem. N pr. populacija maslačaka
tivnih). Prema podacima Hrvatskog na livadi; populacija dupina u Jadra
zavoda za statistiku, 1999. ukupno je nu; populacija štakora u gradskoj ka
3.151.000 ha poljoprivrednih površi nalizaciji itd. Svaka vrsta zapravo je
na (od toga, 2,086.000 ha u obite skup populacija. Različite populacije
k o je p rip a d a ju isto j v rs ti ra z lik u ju se životinja, unošenje alohtonih vrsta,

b ro je m je d in k i, u zra sto m , o d n o s o m melioracijski zahvati, razni oblici go
sp o lo v a, e k o lo š k im i fiz io lo š k im spodarskog i ostalog iskorištavanja i
s v o jstv im a , a p o n e k a d i m o r fo lo š k im slično). Posebnih rezervata u Hrvat
o so b in a m a . (I. T.) skoj ima više: npr. botanički rezervati su
Sm erovišće (Samobor), Đurđevački
populacijska ekologija (lat. populus pijesci, Lun — divlja maslina (Pag),
— narod + ofkos — kuća, dom + Zavižan -— Balinovac — Zavižanska
logos — riječ, govor; engl. population kosa i drugi. Š u m sk i rezervati su otok
ecology; njem. Popidationsokologie), de- Lokrum, šuma D un do na Rabu, dije
mekologija ; grana ekologije t koja se ba lovi M edvednice, M otovunska šuma,
vi distribucijom i abundancijom T po Japetić i drugi. Zoološki rezervati su
pulacija organizama, odnosim a jed in Kopački rit i Varški lug, ihtiološki su
ki unutar poptdacije t , prema drugim rijeka Jadro i Vrljika, ornitološki Krapje
populacijama i s vanjskim čim benici đol, Jastrebarski lugovi, Crna mlaka,
ma okoliša. Proučava veličinu i gu Vransko jezero kraj Biograda i drugi,
stoću populacija, dinamiku (natalitet, a ihtiološko-omitološki rezervat je delta
mortalitet, imigracije, emigracije), N eretve. Geomoifološki rezervati su
kolebanja brojnosti (oscilacije i fluk Vražji prolaz i Z eleni vir kraj Skrada
tuacije), utjecaj intraspecijskih i inter- u Gorskom kotaru, zgeom oifološko-hi-
specijskih odnosa i si. Važan dio po drološki kanjon Cikole, Zrmanja od
pulacijske ekologije je populacijska Obrovca do ušća i Krčić (Knin). (I. T.)
genetika, koja proučava gene u pri
potam al (grč. potamos — rijeka; engl.
rodnim populacijama i m eđu ostalim
potamal, n je m . Potam al), ž iv o tn i p r o
bavi se promjenama frekvencije gena,
s to r potamona t . (I. T.)
djelovanjem prirodne selekcije na ge
netske karakteristike i pojavom poli- potam on (grč. potamos ■
— rijeka; engl.
morfizama kod vrsta. (I. T.) potam on, njem. Potam on ), naziv za or
ga nizm e T koji nastanjuju dio rijeke u
posebni reze rva t, prema Zakonu o
kojemu je voda mirna, duboka, rela
zaštiti prirode (N . n. 30/94.) posebni
tivno topla i teče sporo, a dno je pje-
rezervat je područje u kojem je po
skovito-m uljevito. U vodi se povre
sebno izražen jedan ili više neizm ije
m eno javlja nedostatak kisika. Taj se
njenih sastojaka prirode, a osob itogje
životni prostor naziva potam al t . O r
znanstvenog značenja i namjene. P o
ganizm i potamona najčešće su euriter-
sebni rezervat m ože biti: botanički
mni (podnose varijacije temperature)
(floristički, šum ske vegetacije i dr.),
ili toplo stenotermni (ne podnose tem
zoološki (ornitološki, ihtiološki i dr.),
peraturna kolebanja) i ekonom ični u
geološki, hidrološki, rezervat u moru
trošenju otopljenoga kisika. Prisutan
i dr. U posebnom rezervatu nisu d o
je plankton. U sporedi ritron T. (I. T.)
puštene radnje koje bi m ogle narušiti
svojstva zbog kojih je proglašen re potam oplankton (grč. potamos — rije
zervatom (branje i uništavanje bilja ka + planktos — skitnica; engl. pota
ka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje m oplankton ; njem. Potam oplankton),
POJMOVNIK 301
slatkovodni plankton t koji se nalazi u kućice T. U stajaćice se ubrajaju jezera,

tekućicama. D olazi sam o u donjem bare, lokve i m očvare, a u tekućice
toku rijeka, u području ušća, u koje potoci i rijeke. Sve one uključuju ra
m u je brzina vode mala, a u gornjem zličita staništa T posebnih fizikaln o-
toku ga nem a zbog snažne struje v o kemijskih i bioloških svojstava u ko
de. Č ine ga alge kremenjašice, neke jim a nalazimo različite biocenoze t .
vrste trepetljikaša, kolnjaci, U sporedi podzem ne vode t . (I. T.)
cijanobakterije i drugi. (I. T.)
požar (engl. fire; njem. Feuer; B rand),
potrajno održivi razvoj, v id i tra jn o kao ekološki čim benik požar se javlja
o d r ž iv i ra zvo j. (D. Đ.) prirodno i redovito sam o u nekim
ekosustavima (stepa, savana, tajga,
p o tro ša či (engl. consutner organisms,
australske šum e eukaliptusa), a u v e
njem. K onsum enten ), lieterotrofni orga
ćini drugih ekosustava pretežno ga
n iz m i t k o j i se hrane živim ili mrtvim
izaziva čovjek i ima negativan učinak:
organskim materijalom. M ožem o ih
uništenje vegetacijskog pokrivača i ži
razlučiti u dvije bitne kategorije, ma-
votnog prostora za m nogobrojne ži
krokonzum ente (herbivore T, karnivo votinjske vrste, uništenje organske
re t , detrivore T) koji konzumiraju i tvari (prije mineralizacije), izlaganje
probavljaju cijele organizme ili dije tla eroziji vod om i vjetrom , promjene
love organizma ili čestice organske u sastavu biljnih i životinjskih zajed
tvari. N asuprot njima, razlikujemo, nica itd. Požari su stalna opasnost za
m ikrokonzum ente (uglavnom bakte šum e, pogotovu u prim orskim kraje
rije i gljive) koji se hrane razgradnjom vima i na otocim a, gdje svake godine
kom pleksne organske tvari i mrtve izgori veća površina nego što se po-
protoplazm e, pritom apsorbiraju je šumi. (I. T.)
dan dio produkata razgradnje, a drugi
otpuštaju kao anorganske i relativno PP, polipropilen. (D.Đ.)
jednostavne organske čestice u okoliš.
U užem sm islu pojam se rabi samo prašina (engl. dust, njem. Staub), u zra
za m akrokonzum ente, a za mikro ku dispergirane, lebdeće, čvrste česti
k onzum ente uglavnom se upotreb ce manjih dimenzija (0,06 m m — < 5
ljava pojam razlagači. M akrokonzu |im ), prirodnog ili um jetnog podrije
m ente zovem o još fagotrofima i bio- tla, poput vulkanske prašine, pijeska,
fagima, dok m ikrokonzum ente nazi sitnih m eteorskih čestica, dima i čes
vam o saprotrofima t i saprofagima T. (D. tica antropogenog podrijetla koje
Đ.) emitiraju različite industrije i promet.
O bično bivaju nošene na velike uda
površinske kopnene vode (engl. sur- ljenosti prije nego što se istalože. P o
face ivater; njem. Oberflachemmsser), nekad prašina m ože imati štetan utje
većinu površinskih kopnenih voda či caj na zdravlje ljudi i životinja zbog
ni led u ledenim pokrovima i planin m oguće depozicije tj. sedimentacije u
skim ledenjacima, tj. voda u svom dišnim organima, m utagenosti, f i-
krutom , sm rznutom stanju. Prema brogenosti, kancerogenosti i alerge-
volu m enu slijede stajaćice, a zatim te- nosti. A dsorpcijom se na površini
prašine m ogu akumulirati i teški m e dijelom tla, a sam o tanji sloj je iznad
tali i drugi toksikanti, što povećava m ineralnog dijela tla u kojem nisu
opasnost po zdravlje. Posebno su jasno odvojene nego su izmiješane
štetne sitne čestice teških metala koji zone fermentacije i humifikacije or
imaju toksični učinak, a ispuštaju ih ganske tvari (D. Đ.)
neke industrije. U tlu, frakcija od
0,06 do 0,01 m m promjera. (I. T., D. primarna energija (engl. primar}' ener-
Đ.) g)>; njem. Primdrenergie), ona energija
koja je pohranjena u prirodnim izvo
prašuma (engl. virgin forest; njem. Ur- rima energije u njihovu prvobitnom
wald), prirodna, netaknuta šuma koja obliku i uzeta iz prirode bez pretvor
se sama obnavlja i koja nije bila pod be, npr. Sunčeva energija, kinetička
vrgnuta antropogenom utjecaju niti energija vjetra, kemijski potencijal fo
iskorištavanju. U užem sm islu naziv silnih goriva t i drva, nuklearna ener
za tropske kišne šum e. (I. T.) gija, hidroenergija, geotermalna ener
gija i dr. U sporedi sekundama energi
Pravilnik o procjeni utjecaja na oko
ja f . (I. T.)
liš, o b ja v lje n u N. n. 59/00., o d re đ u je
zahvate za k o je je o b v e zn a p ro cje n a primarna produkcija, vidi primarna
u tjecaja na o k o liš , sadržaj, r o k i n a č in proizvodnja. (D. Đ.)
iz ra d e stu d ije o u tje ca ju na o k o liš , na
č in d o n o še n ja o cje n e i z a k lju č k a o na- prim arna proizvodnja (engl. primarj
m je ra v a n o m zah vatu , n a č in obavješ production, primatj productivity, njem.
ćiv a n ja ja v n o s ti i o d re đ iv a n ja ro k a i Primdproduktion), primarna produkci
n a č in a su d je lo v a n ja ja v n o s ti u o d lu ja. Proces proizvodnje biomase t pro
č iv a n ju te prava i o b v e ze s u d io n ik a u izvođača T {producenata T), izražen kao
p o s tu p k u . (I. T.) primarna produktivnost, odnosno
stopa kojom fotosintetski t i kemosintet-
prebom e šum e, šum e čije su sastoji- ski T autotrofni t organizmi t proizvo
ne različite dobi. U takvim su šuma
de organsku tvar T na najnižim razina
ma stabla različite visine, debljine i
ma trofije t. U sp . bruto proizvodnja T,
starosti po jedinici površine, a obnav
neto proizvodnja t, prizvođači t, produ
ljanje je prirodno. (I. T.)
centi f . (D. Đ.)
pregnojavanje (engl. oveifertilizing, njem .
U berdiingung), proces p rekom je rn e
primarna sukcesija primaij
(engl.
succession, njem. primare Sukzession)
u potrebe g n ojiva tj. povećan u no s h ra
n jiv ih tva ri u o k o liš, k o ji u zro ku je p o
sukcesija t koja se događa na pedo
p u la cijsk u e k s p lo z iju n e k ih organizam a
loškoj podlozi (supstratu) bez pret
i u b rza n u e u tro fik a ciju cije lo g ekosu
hodno prisutnog vegetacijskog pokro
stava. (D. Đ.) va f i sa m inim alnom ili gotovo n i
kakvom količinom organskih tvari u
prijelazni hum us, m oder. Kombina supstratu ili općenito ponovni nasta
cija i prijelazni oblik izm eđu sirova i nak zajednica na »mrtvom« području
zrelog humusa. Jedan dio je dobro (primjerice ponovna izgradnja kora-
razgrađen i izmiješan s mineralnim ljnog grebena nakon uništenja uraga
POJMOVNIK 303
nom ). Nastaje najčešće nakon geo- Priroda, v id i ekološki časopisi u R H t .

loško-klim atskih događaja (pom ica
nje ledenjaka), katastrofičnih geološ prirodna vegetacija, primarna vege
kih događaja (erupcije vulkana, prim tacija. Č ovjekovim utjecajem nepro
jerice M ou n t St. H elen s, Krakatau i mijenjen i netaknut, prirodno nastao
si.), klim atskih događaja (npr. uraga vegetacijski pokrivač. Vidi vegetacija.
ni) i geološko-b iološk ih pojava (npr. (D. Đ.)
izdizanje atola u otoke i si.) procesa
pri kojima nastaju nove površine ra prirodni uvjeti (engl. natural conditions;
spoložive za kolonizaciju pionirskih njem. N attirzustande), uvjeti kakvi
vladaju na prirodnom staništu, bez
vrsta T. T e vrste u određenom raz
utjecaja čovjeka, tj. nije ih m odifici
doblju svojim biološkim djelovanjem
rao čovjek. Postoji i drugo gledište,
stvore uvjete koji pogoduju pridola-
prema kojem u pojam prirodni uvjeti ne
sku novih organizama i vrsta koji ko
isključuje čovjeka i posljedice njegova
loniziraju prostor nakon pionirskih
djelovanja jer je čovjek također dio
vrsta, čim e ulaze u proces sekundarne
prirode. (I. T.)
sukcesije T. (D. Đ.)
probioza (lat. pro — za + bios — život;

primarni konzumenti (engl. p rim a ij
engl. probiosis\ njem. Probiose), isto što
consumer, njem. K onsum ent I. O rd-
i kom enzalizam 1". U drukčijem sm i
nung), pojam označava položaj dotič
slu term in se rabi u prehrambenoj
nog konzum entskog organizma u ra
m ikrobiologiji, gdje probioza ozna
zinama trojije T , odnosno u hranidbe
čuje stabiliziranje čovjekove crijevne
nom lancu T . Primarni konzum ent na
mikroflore, a probiotici su m ikroor
lazi se na razini sekundarne produkcije
ganizm i koji ju poboljšavaju. Probio
f . O n konzum ira kao hranu organiz
tici poput Lactobacillus acidophilus,
m e s razine prim a m e produkcije f , naj L. rham nosus, Bifidobacterium bifi-
češće zelene biljke. Dakle, primarni dum nalaze se u različitim m liječnim
konzum ent je herbivor t koji se nalazi prerađevinama. (I. T.)
iza primarnog producenta T i ispred se
kundarnog konzum enta t . (D. Đ.) procjena utjecaja na okoliš,
postupak ocjenjivanja prihvatljivosti
priroda (engl. nature', njem. N a tu r), či nekog zahvata (trajnog ili privrem e
tav svemir, sveukupni materijalni svi nog djelovanja čovjeka) s obzirom na
jet, neživi i živi, zakonitosti koje u okoliš i određivanje potrebnih mjera
njem u vladaju i sile koje u njemu dje zaštite okoliša koje se provode u ok
luju. U sm islu Zakona o zaštiti priro viru pripreme namjeravanog zahvata,
de (N . n. 30/94.) prirodom se smatra od nosn o prije izdavanja lokacijske
značajan dio okoliša kojemu Republi dozvole ili drugog odobrenja za zah
ka Hrvatska osigurava zaštitu na prin vat. Stručna podloga za procjenu ut
cipima najbolje svjetske prakse. Poje jecaja na okoliš je studija o utjecaju na
dini dijelovi prirode imaju osobitu okoliš kojom se ocjenjuje prihvatlji
zaštitu R H (zaštićeni dijelovi prirode t ) . vost zahvata za okoliš. Procjenom ut
(I. T.) jecaja na okoliš sagledava se m ogući
nepovoljan utjecaj namjeravanog za rakteristične za podzem ne ekosusta

hvata na tlo, vodu, m ore, zrak, šume, ve. Vidi prostorna raščlamba jezera T. (I.
klim u, zdravlje ljudi, biljni i životi T.)
njski svijet, krajolik, prostorne i kul
turne vrijednosti te njihove m eđu Program prostorno g uređenja RH
sobne odnose. Vidi Pravilnik o procjeni donesen je u sastavu Odluke o donoše
utjecaja na okoliš 1\ (I. T.) nju programa prostornog uređenja Re
publike Hrvatske (N . n. 50/99.). Pro
pro čišćavan je otpadnih voda, v id i gramom su određeni osnovni ciljevi i
z b rin ja v a n je o tp a d n ih voda. (D. Đ.)
usmjerenja prostornog razvoja T, stanov
ništva i naselja, infrastrukturni i vodno-
producenti, vidi proizvođači. (D. Đ.)
gospodarski sustavi, gospodarske dje
profil tla (engl. soil profile), vertikalni latnosti u prostoru, zaštita posebnih
presjek tla od površine do m atične vrijednosti prostora i okoliša, te osnove
podloge, odnosno, dvodim enzional- i smjernice za uređenje prostora. Stra
na slika solum a na kojem se m ogu tegije, osnove, programi i drugi planski
naći i dešifrirati unutarnja m orfološ dokumenti, čija je obveza donošenja
ka svojstva pojedinih slojeva (horizo propisana zakonima i drugim propisi
nata) u stupcu tla. Profil tla je slika ma, moraju biti usklađeni s Progra
raščlanjenosti na pojedine horizonte m om prostornog uređenja. (I. T.)
tla. Profil tla koristi se također za uzi
manje uzoraka za pojedine laborato progresivna sukcesija, vidi sukcesi
rijske analize (fizikalne kemijske, bio ja. (D. Đ.)
loške). (D. Đ.)
proizvodnja biom ase (engl. biomass
profundal (lat. profundus — dubok; production, njem. Stoffproduktion), pro
engl. profundal zone\ njem. Profundal), ces unutar ekosustava t pri kojem se u
dio bentala t ’ ili zone dna u jezerima. određenom razdoblju proizvede
O buhvaća područje ispod 180 m du ukupna masa organske tvari f . Proces
bine, a nalazi se sam o u jezerim a koja pri kojem se hrana i energija t koje
su dovoljno duboka. U plićim jezeri
kolaju ekosustavom t zadrže i inkorpo
ma ga nema. T o je neosvijetljeno p o
riraju u organizme t koji žive u ekosu
dručje u kojem nema biljaka, brojne
stavu T . U sp. Primarna proizvodnja T ,
su bakterije, a od životinja dolaze ra-
kušci, maločetinaši i puževi koji se sekundarna proizvodnja t, bruto p ro iz
hrane organskom tvari što tone iz pli vodnja T, neto proizvodnja T. (D. Đ.)
ćih slojeva. Sedim ent je fini mulj.
proizvođači (engl. producer, producer or
Temperatura u profundalu je stalna i
ganisms, njem. P roduzenten), organiz
ne mijenja se, a tlak vode je visok.
U slijed razgradnje organske tvari, m i t unutar ekosustava t koji posjedu
m alo je kisika i puno ugljikova diok ju sposobnost proizvodnje hrane i
sida. Z b og uvjeta koji su slični uvje povećanje vlastite biomase t . Razliku
tima u p odzem nim vodama, u pro jem o primarne T i sekundarne p ro iz
fundalu se nalaze i neke životinje ka vođače f . (D. Đ.)
POJMOVNIK 305
prokapnik, biološki filtar, sprem nik is prostorna raščlam ba m ora i o ce a

punjen čvrstim tijelima (kamen, tro na, sva mora i oceani pokazuju zajed
ska, plastični komadi i si.) na koje je ničke osnovne topografske osobine.
naseljen biofilm. (D. Đ.) O d linije obale uokolo kontinenata i
otoka do dubine od oko 200 m pro
propisi važni za zaštitu o ko liša u teže se kontinentalna podina ili šelf
RH, važniji zakoni i propisi kojima se
(engl. Continental shelf). Širina te po-
regulira zaštita prirode i okoliša u R H
dine m ože biti različita: na zapadnoj
su: Zakon o zaštiti prirode f , Zakon o obali Južne Amerike ona gotovo i ne
zaštiti okoliša T, Zakon o zaštiti zraka t , postoji jer se m orsko dno naglo spuš
Zakon o lovu T, Zakon o slatkovodnom ta do velikih dubina, a u području
ribarstvu T, Zakon o morskom ribar sjeverno od Sibira proteže se 800 km
stvu T, Zakon o šumama t , Pravilnik o u Arktički ocean. V ećinom su konti
procjeni utjecaja na okoliš T, Zakon o nentalne podine relativno blage i po
šum skom sjem enu i šum skim sadni lako se spuštaju do dubine od 200
cama, Zakon o vodama t , Pomorski metara. N a toj dubini nagib postaje
zakonik, Zakon o poljoprivrednom zem strmiji — to je početak kontinentalnog
ljištu t , Zakon o zaštiti bilja T, Zakon slaza koji se proteže od 200 do 3000
0 ekološkoj proizvodnji poljoprivred metara dubine. Kontinentalni slaz za
n ih i prehrambenih proizvoda, Za pravo povezuje kontinentalnu masu i
kon o sjem enu, sadnom materijalu i pravo oceansko dno. N agib slaza
priznavanju sorti poljoprivrednog bi obično je 1 — 15 posto, ali m ože biti
lja, Zakon o zaštiti sorti poljoprivred i vrlo strm i m ože se naglo spuštati do
nog bilja, Zakon o vinu, Zakon o sto dubina od 3000 do 4000 metara. N aj
čarstvu t , Zakon o dobrobiti životinja, veći dio oceanskog dna zauzima abi-
Zakon o otocima t i drugi. (I. T.) salna ravnica, smještena na dubini iz
m eđu 3000 i 6000 metara. N ju ispre
prostorn a raščlam ba jezera, u je sijecaju jarci, kotline i brazde dubina
zerima se nalazi nekoliko različitih većih od 6000 metara. Najdublja je
staništa za koja su vezane jezerske ži Challenger kotlina u Marijanskom
votne zajednice ili biocenoze T. Jezer jarku koja doseže dubinu od 11.022
ska staništa grupirana su u dvije glav metara. Abisalnu ravnicu također
ne kategorije: zonu dna jezera ili ben- presijecaju i brojni hrptovi, poput
tal t i zonu slobodne vode ili pelagi Srednjoatlantskoga hrpta i drugih ko
jal t . Bental se prema dubini dijeli na ji tvore podm orske planinske lance.
litoral t , sublitoral f i profundal T, koji Životna područja mora i oceana gru
imaju različita obilježja i naseljeni su pirana su u dvije osnovne kategorije:
životnim zajednicama koje jednim to su m orsko dno i morska voda. Pe
im en om nazivamo bentos t , a u pela- lagijal t je naziv za životni prostor
gijalu se razlikuje eufotička i afotička zo slobodne morske vode. Pelagičko p o
na T. Pelagijal naseljavaju planktonski dručje m ože se podijeliti na neritičku
1 nektonski organizmi (plankton 1", provinciju T, koja obuhvaća vode iznad
nekton t ) . (I. T.) kontinentalne podine, i oceansku pro-
vinciju f , koju čine otvorene, pučin- proteom , svi proteini koje stvara od
ske vode iza granice kontinentalne ređeni genom . Svi proteini kodirani
podine. T e dvije provincije razlikuju jed n im genom om . Vidi genomika t .
se po svojim fizičko-kem ijskim i b io (D.Đ.)
loškim obilježjima. Gornji sloj neri-
tičkih i oceanskih voda, u kojem traje proteom i ka, istraživanje svih proteina
koje kodira neki genom . Vidi genomi
proces fotosinteze, naziva se epipela-
gičkom zonom i podudara se otprilike s ka t . (D. Đ.)
euforičkom zonom T. Ispod nje, od 200

protok energije (engl. energy flow,
do 1000 m dubine, proteže se mezo- njem. Energiekreislauf Energicjlufl), u
pelagička zona, a od 1000 m do 4000 svemiru (univerzum u) postoji odre
m dubine nalazi se batipelagička zona. đena stalna količina energije. O na se
N ajdublji dijelovi oceanskih voda, is ne gubi, nego prelazi iz jed n o g oblika
pod 4000 m dubine, čine abisopela- u drugi. U nutar svemira energija
gička zonu. Za precizniju raspodjelu protječe iz jed n og sustava u drugi,
pelagičkog područja vidi pelagijal T. dosežući do svih integracijskih razi
Ž ivotni je prostor dna bental T, a za na, primjerice iz ekosustava T u organi
jednice organizama koje u njemu žive zam t pa sve do pojedine stanice i
čine bentos T. Budući da razvoj ben~ dalje do subcelularnih sustava. Svaki
toskih životnih zajednica ponajviše sustav postaje sve nestabilniji i neu-
ovisi o dubini, bental se u vertikal ređeniji (teži entropiji T) ako ne dobiva
n om smjeru m ože podijeliti na neko dovoljne količine energije. Kruženje
liko stepenica ili etaža. Područje do tvari T odraz je stalnog protoka ener
200 m dubine, do kojeg dopire svje gije u ekosustavu T. Samo se 1 posto
tlo, naziva se litoral T ili fital. Č ine ga Sunčeve energije stvarno trans
redom četiri stepenice: supralitoral T, formira u kemijsku energiju na razini
međiolitoral t , infralitoral t i cirkalito- primarnih proizvođača t . Jedan dio

energije utroše primarni proizvođači T
ral T. Područje litorala podudara se s
u vlastitim m etaboličkim procesima,
kontinentalnom podinom . Iza 200 m
a drugim se dijelom koriste biljojedi T
dubine slijedi dubokomorsko područje ili
i drugi heterotrofni organizmi t . N a sva
afital, koje se nadovezuje na najdonju
koj razini hranidbenog lanca t troši se
stepenicu litorala i seže do najvećih
dio energije t a dio se prenosi slijede
oceanskih dubina, a čine ga tri stepe
ćem članu u nizu (oko 10 posto). M a
nice: batijal t , koji odgovara konti
li dio energije na svakom stupnju od
nentalnom slažu, abisal t koji se p o
lazi iz sustava u obliku topline. U sp.
klapa s abisalnom ravnicom i liadal T,
energetska bilanca T. (D. Đ.)
životni prostor dubokom orskih k o
tlina i jaraka. U afital svjetlo ne dopire prozirnost (engl. clarity; njem. Sichttie-
pa nema ni biljaka, a jedina osvjet- fe), fizičko svojstvo vode koje ovisi o
ljenost koja se m ože javiti jest biolu- nekoliko uvjeta: osvjetljenosti na po
m iniscencija dubokom orskih organi vršini vode; upijanju i raspršivanju
zama. (I. T.) svjetlosti kroz vodu; količini organ
POJMOVNIK 307
skih i anorganskih čestica u suspenzi stojanjem nepropusnog poobavljan-

ji; i o količini planktonskih organiza skog dijela, na kojem se nalazi stagni
ma. Prozirnost se mjeri Secchijevim raj uća, zaustavna uglavnom oborin-
diskom , bijelom plohom promjera 30 ska voda, a podvrgnuto je sezonskom
cm , koja se spušta u vodu užetom na natapanju i potpunom isušivanju.
kojem su označene dubine. Dubina Pripada grupi hidrom orfnih tala. U
na kojoj se disk gubi iz vida označuje nas ga nalazimo u zapadnoj Slavoniji,
prozirnost vode. Prodor Sunčevih Lici, na Kordunu, i nekim dijelovima
zraka u vodu ovisi o njihovoj valnoj Gorskoga kotara. Prirodna vegetacija
duljini. Voda je vrlo prozirna za zrake na ovom tipu tla je hrastovo-grabova
ljubičastog i plavog dijela spektra, šuma, koja je danas podosta uništena
nešto manje za zeleni i žuti dio, a za a zamjenjuju je oranice, šikare i paš
crveni dio spektra slabo je prozirna. njaci. Ta su tla uglavnom slabije
Apsorpcija (upijanje) svjetlosnih zra plodnosti zbog neuređenog v o d n o -
ka u vodi je velika tako da u moru, na zračnog režima i manje biološke ak
dubini od 100 m , preostaje samo oko tivnosti s plitkom rizosferom. H u
0,5 posto površinske svjetlosti. Topla m usa ima m alo i nalazi se uglavnom
i slanija mora u pravilu imaju veću pri površini, pod prirodnom vegeta
prozirnost nego hladna mora jer su cijom. (D. Đ.)
siromašnija planktonom f . Vode neri-
ptengota (lat. Pteijgota, engl. pteijgote,
tičke provincije I , zbog velike količine njem. Ptengota), pojam se koristi za
čestica u suspenziji, imaju manju
sve pripadnike veće skupine od dvaju
prozirnost od voda oceanske provinci
podrazreda kukaca, koji imaju krila
je T. Najveća prozirnost od 66,5 m i/ili su se biogenetski razvili od pre
izmjerena je u Sargaškom moru u daka koji su imali krila. Suprotno ap-
Atlantiku. Jadransko m ore također terigota (lat. Apterygota). (D.Đ.)
ima veliku prozirnost (56 m). (I. T.)
PUR, poliuretan. (D. Đ.)
PS, polistirol. (D.Đ.)
PVO, polivinilklorid. (D.Đ.)
pseudoglej (engl. pseudogley), gusto vr
lo kompaktno tlo koje se odlikuje po
Querco-carpin@ tum illyricum (Epi- Querco«Carpinetum orientalis,
m edio-G arpinetum betuli), ilirska mješovite šum e medunca i bijeloga
šuma hrasta kitnjaka i običnoga graba. graba, koje nalazimo u Istri, na prio
T o je klimazonalna zajednica nižega balnom pojasu sjevernoga Hrvatskog
kontinentalnog područja Hrvatske primorja, na otocim a Krku i Cresu,
koja zauzima značajne šumske povr duž Podvelebitskoga kanala i u sje
šine usprkos stoljetnom krčenju. Ima vernom dijelu Ravnih kotara. U flor-
vrlo bogat florni sastav, a uz hrast kit- nom sastavu ističu se hrast medunac,
njak najznačajnije su vrste obični makljen, crni jasen, bijeli grab, tetivi-
grab, trešnja, gorski javor, klen, buk ka, veprina, šparoga, ciklama i druge
va, glog, ruža, kozlokrvina itd. (I. T.) vrste. (I. T.)
rad ijacija S u n c a (engl. solar radiation-, tla. Takvo odbijeno ili reflektirano zrače
njem. Sonnenstrahlung), zračenje Sun nje znatno pojačava neizravnu osvijet
ca koje dopire do Zemlje. Definira se ljenost. U atmosferi također dolazi
kao gustoća toka dozračene energije, do upijanja ili apsorpcije Sunčeva zrače
a iskazuje se jedinicam a za energiju nja. Samo jedan dio cjelokupnog
na površini u određenom vrem enu Sunčeva zračenja dopire do Zem ljine
(W m-2 ilij m~2m in_1). N a putu kroz površine jer velik dio u atmosferi ap
atmosferu T Sunčeva radijacija doživ sorbiraju plinovi. Kratkovalno zračenje
ljava promjene: energija zračenja se (ultraljubičasto i dio vidljivog spek
raspršuje i upija. Raspršivanje se do tra) upijaju ozon T i kisik t , a dugovalno
gađa na m olekulam a plinova i česti (infracrveno) vodena para i ugljikov
cama koje lebde u zraku, osobito u dioksid. Prema tom e, Sunčeva ener
donjim slojevima atmosfere, uslijed gija koja dopire do tla m nogo je ma
čega m ožem o razlikovati Sunčevo nja od one na ulasku u atmosferu
ozračenje prema smjeru iz kojeg je zbog pojave raspršivanja i apsorpcije.
došlo. Ako on o dolazi iz smjera Sun Samo 47 posto radijacije Sunca u pro
ca, naziva se izravnim ili direktnim oz- sjeku stiže do površine Zem lje, od
račetijem, a ako dolazi sa svih strana čega izm eđu 40 i 45 posto čini vidljiva
neba govori se o raspršenom ili đifuz- svjetlost (380 — 720 nm ). (I. T.)
nom ozračenju. Važnost je raspršenog
ozračenja u tom e što ono danju daje rad ioak tivni o tp a d (engl. atom ivaste,
prirodnu svjetlost na mjestima koja radioactive ivaste, nuclear ivaste, njem.
nisu izravno obasjana Suncem . O d Atommiill, Atomkraftiverk Abfall, radio-
vidljivog dijela spektra najjače se ras aktiverAbfall, Kernkraftiverk Abfall, Ker-
pršuje plava i ljubičasta svjetlost, zbog nmiill), atomski otpad, nuklearni ot
čega nam nebeski svod izgleda plav. pad. Sve tvari u krutom, tekućem ili
O sim što se raspršuje, energija zrače plinovitom stanju koje su radioaktiv
nja se dijelom odbija od čestica u at ne, a zaostaju kao nusproizvod u nu
m osferi, osobito od kapljica i ledenih klearnim reaktorima, iskopavanjem
čestica oblaka i magle, te od površine radioaktivnih ruda i u nekim indu
strijama te kao otpad u zdravstvu i kao šumska tla. Ti su supstrati lokali

znanstvenim istraživanjima koji nije zirani pretežno u brdskim i planin
m oguće ponovno koristiti. (D. Đ., I. T.) skim područjima, sa hladnijom kli
m om , vrlo velikih količina oborina, s
radioaktivno zračenje (engl. radioac-
reljefom koji pogoduje eroziji. U H r
tive radiation, njem. radioaktive Sthra-
vatskoj je do danas nađeno sam o oko
lung), zračenje nastalo kao posljedica
2.200 hektara. (D. Đ.)
spontanog raspada nestabilnih jezga
ra. Sastoji se od elem entarnih čestica rast svjetsko g stanovništva (engl.
(alfa-zrake i/ili beta-zrake) ili elek ii>orldpopulation overgroivth, ivorld popu-
trom agnetskih valova malih valnih lation explosion, njem. Weltpopulation-
duljina (gama-zrake). (D. Đ.) vergrojlening), prema izvještaju U N -
FPA (1997.), zbog eksponencijalnog
rad iobiologija (lat. radiare ■
— sjati, isi
javati, zračiti + grč. bios — život + rasta populacije procjenjuje se da se
logos — riječ, govor; engl. mdiobiology\ svjetsko stanovništvo poveća za oko
njem. Radiobiologie) grana biologije 240.000 jedinki na dan, a godišnje za
koja proučava djelovanje zračenja na oko 80 milijuna jedinki. G odine
živa bića. (1. T.) 1999. svjetska populacija dosegla je
broj od 6 milijardi ljudi. Procjenjuje
rak (engl. cancer, njem. Krebs), maligni se da bi 2050. godine populacija do
tum or, karcinom, kancer, zloćudni segla devet do deset milijardi ljudi.
tum or, zloćudna neoplazma. Patološ N ajveći je prirast stanovništva u siro
ka novonastala tvorevina u tijelu, koja m ašnim zemljama (Azije i Afrike).
nastaje nekontroliranim rastom, raz Gladuje oko 840 m ilijuna ljudi, a od
m nožavanjem i metastaziranjem (ko gladi umire 40 milijuna. Povećava se
lonizacijom novih područja) nenor broj urbanog stanovništva (godišnje
m alno prom ijenjenih (transformira 40 milijuna ljudi seli u gradove), a
nih), stanica. (D. Đ.) smanjuje se broj ruralnog stanovniš
ranker, h um usno silikatno tlo. Ranker tva. Procjenjuje se da će 2050. godine
je tip tla hum usno-akum ulativne kla 5 milijardi ljudi živjeti u gradovima
se, koji se razvija na silikatnim stije (60% svjetskog stanovništva). Prirod
nama, a karakter hum usnog horizon ni resursi troše se brže nego što se
ta i cijelog profila ovisi uglavnom o obnavljaju, 20 posto stanovništva s
razlikama izm eđu bazičnih silikata, najvišim dohotcim a konzum ira 86
kiselih silikatnih stijena i kvarcnih posto potrošene robe, a 20 posto naj
stijena. Tla kao i matični supstrati ne- siromašnijih sam o 1,3 posto. Prvi tro
karbonatna su, a ovisno o sastavu še za prehranu 45% ukupno proizve
supstrata i nadmorskoj visini m ogu denih proteinskih proizvoda^ drugi
biti neutralna, umjereno kisela i ek 4%, prvi učestvuju s 53% ukupne
strem no kisela. U nas te se stijene em isije C O 2, drugi 3%. Prosječna
javljaju nešto malo u brdskim i pla duljina života raste zahvaljujući na
ninskim dijelovim a Hrvatske (Papuk, pretku znanosti, procjenjuje se da će
Moslavačka gora, Zagrebačka gora, u se do 2050. godine udvostručiti broj
Lici i G orskom kotaru), uglavnom ljudi starijih od 65 godina. U bogatim
POJMOVNIK 311
zemljama predviđaju se zbog smanje 1 m /s, dno je šljunkovito, a m utnoća

nog nataliteta i sve dužeg životnog vode povećana. O sim m rene, ovdje
vijeka poteškoće u financiranju m iro dolaze sm uđ, klen, podust, uklija i
vinskih fondova i zbog toga se pred neke vrste iz uzvodne i nizvodne zo
viđa m ogući pad životnog standarda. ne. U zoni deverike brzina vode je ma
(D.Đ.) nja od 1 m /s, dno je pjeskovito-m u-
ljevito i povrem eno se m ože javiti
raščlam ba te k u ć ic a po važnijim rib
manjak kisika. Z ona se podudara sa
ljim vrstam a, na osnovi faune riba,
srednjim i donjim tokom rijeke, a ri
koje prate uzdužne promjene ekološ
be koje žive u toj zoni relativno su
kih čimbenika u tekućicama (tempe
slabi plivači. U z deveriku, to su šaran,
ratura vode, brzina toka, količina
štuka, grgeč, crvenperka, linjak, som
otopljenoga kisika) m oguće je razli
i druge. Posljednja po redu je zona
kovati pet uzdužnih zona tekućice.
bočatih voda ili zona plosnatica. T o je
Z on e su dobile naziv prema karakte
područje ušća rijeke u m ore u koje
rističnoj vrsti riba, no osim te vrste u
m u su velika variranja temperature i
njima ima i m nogo drugih vrsta koji
slanosti. T ipične vrste riba su jegulja,
ma odgovaraju ekološki uvjeti u po
lubin, cipal, list i druge eurihaline vrste
jedinoj zoni. Prva po redu počevši od
(podnose kolebanja slanosti). Treba
izvorišta je zona pastrve koja obuhvaća
imati na um u da granice izm eđu tih
brdske potoke s jakom strujom vode
zona nisu oštro razlučene, već je pri
(2 m /s) i kam enitim dnom . T em pe
jelaz postupan. (I. T.)
ratura vode je niska, a godišnja tem
peraturna kolebanja mala. Kretanje raticiđi, (engl. raticides, njem. Ratizide),
vode je turbulentno, dubina mala, otrovne tvari namijenjene suzbijanju
m nogo je otopljenog kisika, a osvjet- populacija štakora. (D. Đ.)
ljenost je velika. U toj zoni su steno-
termni organizmi (ne podnose prom je raziagači (engl. decomposer, njem. De-
ne temperature) s prilagodbama na struenten, Zerkleiner, Redazenten, Zer-
brzu struju vode. Karakteristična vrs setzer, Mineralisierer), organizmi t koji
ta ribe je pastrva, a uz nju su uobičaje usitnjuju i mineraliziraju mrtvu or
ne peš i podust. Glavnu masu po gansku tvar. Skupina saprofagnih or
točne faune čine stanovnici dna: vir- ganizama, najčešće heterotrofne t bak
njaci, puž riječna zdjelica, ličinke ku terije i gljive čiji su izvor hrane i ener
kaca tulara, vodencvjetova, obalčara i gije organske tvari. O n i razlažu i m i
drugi. Slijedi zona Upijena u kojoj je neraliziraju organsku tvar do anor
voda još uvijek brza, ali je njezina ganskih spojeva, vode i ugljikovog
temperatura veća. T o je prijelazna zo dioksida. Vrlo su važni članovi bioce-
na izm eđu potoka i rijeke u kojoj uz noze t , jer p onovno om ogućuju izla
lipljena dolaze zlatni pijor, pastrva, zak apsorbiranih tvari iz sustava trojije
balavi peš i vrste iz nizvodne zone, t , kao i vraćanje tvari u oblik kojeg
kao što su klen i mrena. Sljedeća po primarni producenti T m ogu ponovo
redu je zona mrene koja odgovara gor koristiti kao svoje građevne elem ente.
njem toku rijeke. Brzina vode je oko Kažemo da osiguravaju reciklažu bio-
genih elem enata u biogeokemijskitn ci re lje f (engl. relief, njem. Relief), naziv za
klusima t. Sinonim m ikrokonzum en- skup svih oblika na Zem ljinoj povr
ti (potrošači t). (D. Đ.) šini i za sva svojstva površine Z em
ljine kore nastale endogenom i egzo-
reakcija tla, vidi kemijska svojstva tla. genom dinam ikom. Proučava ga geo-
(D. Đ.) morfologija. Pojam ujedinjuje sam o
prirodne fizikalne osobine krajolika,
REC, Regional Environm ental Center za razliku od topografije koja uklju
for Central and Eastern Europe. čuje i one osobine nastale ljudskom
djelatnošću. (D.Đ.)
recikliranje (engl. recycling, njem. Re-
zyk1ierimg, Recycling), oporaba: 1. U reokreni izvor (grč. rheos — što teče +
biogeokem ijskom ciklusu odnosno krene — izvor; engl. rheocrene spring;
kruženju tvari: ponovno vraćanje raz- njem. Rheokrenen, Sturzquelle), tip iz
građenih, rem ineraliziranih tvari vora u kojem voda odm ah po izlasku
(sum por, fosfor, kalij, kalcij itd.) u iz stijene ili tla počinje teći i formira
hranidbene lance. 2. U zaštiti okoliša: potok. (I. T.)
ponovna upotreba otpadnih tvari kao
sirovine u proizvodnji (stari papir, respiracija (lat. respimtio — disanje;
staklo, plastika, metali, organska engl. respiration, njem. Atrnung) disa
kom ponenta kućnog otpada za kom nje, fiziološki proces, u kojem orga
postiranje itd.). (D.Đ.) nizam, tkivo ili stanica apsorbira m o
lekularni kisik (O 2), a izlučuje ug-
reducenti, vidi razlagači. (D. Đ.) ljikov-dioksid (C O 2). Respiracija je
sastavni dio izm jene tvari (metabo
regresivna su kce sija , vidi retrogre- lizma). U citoplazmi (stanično disa
sija. (D. Đ.) nje) se obavlja oksidacija i tako se
oslobađa energija koja je potrebna za
reintro du kcija (lat. re. — ponovno, iz životne funkcije organizma: u proce
nova + introducere — uvesti, uvoditi; su disanja kisik prodire u stanice tije
engl. reintroduction; njem. Wiederein- la. Kopnene životinje troše kisik iz
burgerung), ponovno unošenje biljnih zraka, a vodene kisik koji je otopljen
i životinjskih vrsta u prirodu na p o u vodi (usp. ograničavajući stanišnifak
dručja iz kojih su nestale. (I. T.) tori T). Jednostanične i neke višesta-
nične životinje (virnjaci, m ješčićnice
re lik ti (lat. relictum — ostatak; engl. re- i dr.) nemaju posebnih dišnih organa,
lict; njem. Relikt), biljne i životinjske nego dišu čitavim tijelom ili jed nim
vrste koje su u geološkoj prošlosti
njegovim dijelom , druge pak imaju
Z em lje bile široko rasprostranjene, a
zasebne organe za vanjsko disanje
održale su se do danas, premda u da (pluća, traheje). (D.Đ.)
našnje vrijem e najčešće imaju ogra
ničen areal f rasprostranjenosti. O vi resursi (engl. resources, njem. Ressour-
sno o periodu iz kojeg su zaostali, go cen), 1. prirodna bogatstva nekog p o
vori se o paleozojskim, tercijarnim i dručja (tvari i energija), raspoloživa za
glacijalnim reliktima. (I. T.) gospodarsko iskorištavanje (kao siro
POJMOVNIK 313
vine u proizvodnji). Mogu biti ob p o rn o s t i p rila g o d b a na o tro v e (n pr.

novljivi (engl. renewable resources), b a kterije re ziste n tn e na d je lo v a n je
primjerice drvo, voda itd. ili neob a n tib io tik a ). (I. T., D. Đ.)
novljivi (engl. nonrenewable resour
ces) primjerice fosilna goriva, 2. ži ribarstvo (engl,fishery, njem. Fischerei),
votno važna, raspoloživa sredstva pojam koji obuhvaća ribolov T i akva-
(tvari i energija) ili osobine okoliša kultuni t te još niz različitih disciplina
(prostorna struktura) koja omoguću i aktivnosti koje omogućuju njegov
ju egzistenciju, rast, razvoj i razm razvoj — od sredstava i tehnika koje
nožavanje organizama. (D. Đ.) se primjenjuju u ribolovu do razno
vrsnih načina prerade i iskorištavanja
rešetarenje, v id i zb rin ja v a n je o tp a d ulova u prehrambene i industrijske
n ih voda. (D. Đ.) svrhe. Ribarstvo je jedna od najstari
jih ljudskih djelatnosti. Nakupine
retrogresfja (engl. retrogression, retro-
ljuštura školjkaša pronađene uz obale
gressive succession, njem. Retrogression,
Kine, Japana, Brazila, Perua, Portuga
regressive Sukzession), sukcesivna t pro
la i Danske dokaz su da se čovjek već
mjena koja nastupa najčešće iz posto
u pretpovijesno doba hranio m or
jeće klimazonalne zajednice T u manje
skim mekušcima. Arheološki nalazi
složenu i manje raznoliku zajednicu.
pokazuju da je čovjek potom naučio
Također retrogradna sukcesija i re
loviti ribu s pomoću zamld i mreža.
gresivna sukcesija, povratak na prijaš
U početku su te aktivnosti bile ogra
nje, manje kompleksno stanje. Naj
ničene na jezera i rijeke, no kasnije su
češće je uzrokovana promjenama kli
proširene na riječna ušća, zaštićene
matskih čimbenika T, no može uslijedi
uvale, a postupno i na otvoreno more.
ti i nakon djelovanja nekog polutan-
Ribarska tehnologija se nastavila raz
ta/polutanata t . (D. Đ.)
vijati kroz povijest, stvarajući bolje i
rezervat b io sfe re (engl. biosphere re- veće brodice i usavršavajući opremu i
serve; njem. Biospharen-Reservat), za metode. Komercijalni ribolov danas
štićena područja terestričkih i obalnih je poznat u gotovo svim dijelovima
ekosustava u kojima se nastoji sjedi svijeta. Usporedo s povećanjem svije-
niti očuvanje biološke raznolikosti, sti o ograničenosti prirodnih resursa,
znanstveno istraživanje, edukacija i sve veću važnost dobiva uzgoj akva-
održivi razvoj. Međunarodno su pre tičldh organizama, akvakultura 1\ (I.
poznati u okviru U N ESC O -va pro T.)
grama »Čovjek i biosfera« (engl. Man
ribolov (engl. fishery; njem. Fischfang),
and Biosphere — MAB) i zajedno či
ne svjetsku mrežu. U svijetu su do lov riba i drugih vodenih organizama.
danas proglašena 393 rezervata bio Ribolov se općenito dijeli na privredni
sfere u 94 zemlje. Hrvatska ima jedan i športski, morski i slatkovodni. Riba, a
rezervat biosfere — Velebit. (I. T.) pod tim pojmom se u kontekstu ri
bolova uz ribe koštunjače i hrskavič-
rezistentnost (lat. resistere — oprijeti njače razumijevaju još i raznovrsni
se; engl. resistance, njem. Resistenz), ot mekušci, raci, morski sisavci i druge
morske životinje, lovi se u gotovo organizme t koji nastanjuju dio rijeke

svim dijelovima svijeta. FAO (Food u kojem je tok vode brz i turbulentan,
and Agriculture Organisation of the dno sastavljeno od stijena, kamenja i
U nited Nations) navodi da u svijetu valutica, temperatura vode relativno
djeluje oko 30 milijuna ribara s flo niska, a koncentracija otopljenoga ki
tom od 3,5 milijuna brodica. Prema sika uvijek visoka. Fauna t je hladno
izvještaju te organizacije za 2000. go stenotermna (ne podnosi temperaturna
dinu, procjenjuje se daje u 1999. go kolebanja) i bez planktona T je. Taj
dini ulovljeno oko 92 milijuna tona životni prostor, koji se zove ritral, po
ribe, od čega 91 posto čini ulov m or svojim osobinama odgovara zoni pa
ske ribe, a ostatak slatkovodna riba. strve (vidi rašđamba tekućica T). Vidi
Osim toga, još je 33 milijuna tona potamon t . (I. T.)
uzgojeno u akvakulturi t . Tradicio
nalna svjetska ribolovna područja ne rizo sfe ra, vidi biološka svojstva tla. (D.
prestance se intenzivno eksploatiraju, Đ.)
što je dovelo do prelova mnogih vrsta
ribe i poremetilo hranidbene mreže T i RNA (engl. ribonucleic acid; njem. Ribo-
nukleinsaure), R N K — ribonukleinska
strukturu i dinamiku populacija t riba
kiselina. Polim er sastavljen od jednog
te uzrokovalo poremećaje u biološkoj
lanca nukleotida, povezanih kovalen-
ravnoteži m nogih područja. (I. T.)
tnim vezama, za razliku od D N A t
rib o n u k le in sk a k ise lin a , vidi RNA koja je dvolančana molekula. Svaki
t. nukleotid u molekuli RNA sadržava
molekulu šećera riboze, fosfatni ani-
Rim ski klub (engl., njem. Club of Ro on ijednu od četiri dušične baze: ade-
me,), godine 1968. u R im uje oko 100 nin, guanin, citozin ili uracil (uspore
em inentnih stručnjaka iz 30 zemalja di s D N A T). Molekule RNA nastaju
utemeljilo neprofitnu organizaciju procesom prepisivanja (transkripcije)
kojoj je osnovna zadaća znanstvena, s molekule DNA , a uključene su u
interdisciplinarna, neideološka, holi sintezu bjelančevina u procesu koji se
stička, globalna, dugoročna elabora naziva prevođenjem (translacijom)
cija m ogućih različitih scenarija (m o nasljedne upute. U nekih virusa
dela) o budućnosti planeta Zemlje s R N A je ujedno i nasljedna tvar. (I. T.)
obzirom na svjetsku problematiku
zaštite okoliša, rasta stanovništva, po RNK, vidi R N A f .
litičke, socijalne, ekonomske, tehno
rodenticidi (engl. rodenticide, njem. Ro-
loške i kulturalne probleme, sa m o
dentizid), sredstva za suzbijanje popu
gućim alternativama. (D. Đ.)
lacija glodavaca (miševa, štakora, vo-
ritral (grč. rheos — što teče; engl. rhi- luharica, tekunica i si.). Prema cilj
thrai, njem. Rhitral), životni prostor nom su djelovanju neurotoksini, an-
ritrona 1\ (I. T.) tikoagulansi i/ili inhibitori enzimskih
reakcija. Akutni rodenticidi, primje
ritron (grč. rheos — što teče; engl. ri- rice cinkov-fosfid, talij—sulfid, arsen,
thron, rhithroir, njem. Rhilron), naziv za strihnin, kalcij-cijanid i natrij-fluo-
POJMOVNIK 315
roacetat, brzog su djelovanja i najčeš kopanja i dobivanja mineralnih i dru

će se prim jenjuju jednokratno. Ro- gih sirovina iz zemljine kore, te nji
denticidi s kroničnim djelovanjem hovog eksploatiranja, transportiranja,
najčešće su antikoagulansi, primjerice ekstrahiranja, pripremanja i opleme
derivati kumarina. Većina rodenticida njivanja izoliranih sirovina do konač
primjenjuje se uz pomoć mamca, nog iskoristivog proizvoda. Način
meke tj. atraktanta. Kao rodenticidi eksploatacije ovisi o ležištu rude u
upotrebljavani su i neki otrovni pli Zemljinoj kori. Razlikuje se površin
novi (m etil-brom id, sumporov diok sko i podzemno iskopavanje. Povr
sid, ugljikov dioksid, cijanovodik i si.) šinska ležišta eksploatiraju se u po
i fumigatna sredstva. Svi rodenticidi vršinskim kopovima. To su tehnički
opasni su i za druge organizme uko objekti i sustav rudarskih radova i po
liko su, hotimično ili nehotice izlo strojenja koji prema vrsti i kvaliteti
ženi njihovu djelovanju. (D. Đ.) sirovine, obliku, padu, ekspoziciji,
debljini, mineraloškoj strukturi, re
rota virusi (engl. rota-virus, njem.
ljefu i dom inantnim stijenama služe
Rota-Virus), virusi kuglasta izgleda
za eksploataciju rude na površini
koji uzrokuju rotavirusni enteritis
zemljine kore. O ni mogu biti plitici
(akutni infekcijski proljev). Cesta in
površinski kopovi kojima se najčešće
fekcija u djece u dobi do dvije godine
eksploatiraju aluvijalna rudna nala
života. (D. Đ.)
zišta tj. nanosi pijeska, šljunka i si.,
rudarstvo (engl. mining), ljudska dje zatim dubinski površinski kopovi ug
latnost pronalaženja, vađenja i prera ljena, metala, ruda i nemetala, visin
de mineralnih sirovina: ruda, minera ski površinski kopovi ugljena, metala,
la, metala i nekih neminerala i neme- ruda i nemetala, najčešće građevin
tala iz Zem ljine kore, poradi daljnjeg skog, tehničkog i ukrasnog kamena,
pretvaranja takvih sirovina u eko primjerice kamenolomi i podvodni
nomski iskoristiv proizvod. Tehničke površinski kopovi u kojima se plov
grane znanstvenih disciplina m inera nim bagerima eksploatiraju sedim en
logije, petrografije, metalurgije, geo ti, najčešće šljunak i pijesak. Rudnici
logije, paleontologije, geofizike, ke su objekti namijenjeni podzemnoj,
mije i fizike sudjeluju u procesima jamskoj eksploataciji rudnog bogat
istraživanja zemljine kore i lociranja stva Zemljine kore. (D. Đ.)
potencijalno iskoristivih resursa, pla
niranja i izvedbi načina vađenja,
sa lm o n e la (engl. salmonelle, njem. Sal- tete vode prema opterećenju organ
monetle), gram-negativne, štapićaste skom tvari: oligosaprobne T, a -mezosa-
bakterije, asporogene, gotovo sve probne t, P-mezosaprobne t i polisa-
imaju flagele, sadržavaju endotoksin, probne f vode. (I. T.)
imaju somatske ili O-antigene i fla-
gelarne ili H antigene, a neke vrste i saprofag (grč. sapron — truo gnjio +
Vi-antigene. Čine rod Salmonella iz grč. fago — jedem, engl. saprophage,
porodice Enterobacteriaceae. Osjet njem. Saprophage), oni heterotrofni or
ljive su na svijetlo i sušenje, a vrlo ganizmi t koji se hrane usitnjenim i
osjetljive na klor. Temperatura iznad djelomično razgrađenim uginulim
50 °C ubija ih već za 20-30 minuta. organizmima T i tvarima organskog
Velik broj vrsta osjetljiv je na kloram- podrijetla. Mogu biti nekrofagni t , ko-
fenikol. U sredini bogatoj organskim profagni t , detrivorni T i heterotrofne t
tvarima i vodom mogu dugo živjeti bakterije-razlagači f odnosno reducen-
(poglavito u nekim živežnim namir ti t. (D. Đ.)
nicama). Neke izazivaju oboljenja ži
votinja, druge životinja i čovjeka, a saprofiti (grč. sapron — truo gnjio +
rijetke samo čovjeka (S. typhi). One grč. fyton — biljka; engl. saprophyte,
koje izazivaju bolest čovjeka izazivaju njem. Saprophyte), heterotrofni t biljni
simptome slične općem infarktu (en- organizmi koji dobivaju nutrijente iz
teralna groznica, akutni gastroenteri- mrtve ili razgrađene biljne ili životi
tis). Sire se fekalno oralnim putem. njske tvari u obliku otopljenih ili su
(D. Đ.) spendiranih organskih čestica (uglji-
kohidrata, bjelančevina, celuloze, li-
saprobnost (grč. sapros — truo; engl. gnina i dr.). Usp. razlagaci t. (D. Đ.)
saprobity\ njem. Saprobie), intenzitet
razgradnje organske tvari u nekom sedimentne stijene (engl. sedimentary
vodenom ekosustavu. Prema struk rock), stijene koje nastaju akumulaci
turi životnih zajednica koje dolaze u jom i litifikacijom (taložne) ili pre-
vodi, Kolkvvitz-Marssonov sustav sa- cipitacijom iz otopine (kemijske). Se
probnosti razlikuje četiri stupnja kvali dimentne stijene su stijene koje su
POJMOVNIK 317
najčešće po pojavnosti na površini mi, osobito morski, ugrađuju anor

Zemljine kore, ali su prema ukup ganske tvari u svoje potporne i zaštit
nom udjelu u cijelokupnoj Zemljinoj ne strukture. Kada takvi organizmi
kori najmanje zastupljene (dominira uginu, njihovi se anorganski ostaci ta
ju eruptivne i metamorfne stijene). lože, tijekom geoloških epoha nakup
Osobitost je ovih stijena da su naj ljaju, povezuju i očvrsnu tvoreći sedi-
češće formirane u slojevima, pri če mentnu stijenu. Takve sedimente na
mu svaki sloj pokazuje osobitosti koje zivamo i organogeni sedimenti, a pre
su vladale za vrijeme njegova talože ma tome jesu li biljnog podrijetla, na
nja. Slojevi mogu pokazivati način zivamo ih fitogeni sedimenti, ili ži
transporta erodiranog materijala do votinjskog, zoogeni sedimenti. (D. Đ.)
mjesta sedimentacije, ostatke organi
zama koji su živjeli u vremenu sedi sedrene barijere, pregrade građene
mentacije (fosili), geološke procese od sedre, šupljikave stijene koja na
koji su djelovali na slojeve sedimena staju u krškim rijekama taloženjem
ta, stoga sedimentne stijene predstav kalcijeva karbonata (CaC03) posre
ljaju jedinstven izvor informacija du dovanjem živih organizama. Stvaraju
gog vremenskog razdoblja. Klastične se u posebnim fizikalno-kemijskim
stijene su najčešći tip sedimentnih prilikama djelovanjem specifičnih bi
stijena. One nastaju lomom, erozi ljnih zajednica, u prvom redu alga i
jom i razaranjem stijena eruptivnog, mahovina, pri čemu dolazi do inkru-
metamorfnog ili sedimentnog porije stacije biljaka kalcijevim karbonatom.
kla koje transportira vjetar, voda, led Oblik istaloženog kalcijeva karbonata
do mjesta gdje se natalože, sedimen- različit je i ovisan o obliku biljaka na
tiraju. Nataloženi klastični materijal mjestu taloženja. Sedrene barijere su
različitim se procesima stvrdne, ce temeljni fenomen Nacionalnog parka
mentira, litificira i stvori novu stije »Plitvička jezera«. (I. T.)
nu. Različite fizičke osobine poput
promjera uklopina, kemijskog sastava sekundarna energija (engl. secondary
minerala uklopina i cementnog mate energy; njem. Sekundarenergie), energi
rijala, osnove su klasifikacije ovih sti ja dobivena pretvorbom iz primarne
jena. Kemijski sedimenti nastaju iz energije t uz određen energetski gubi
otopina soli. Minerali sedimentiraju tak, N a primjer, struja, benzin, koks
uglavnom na dva načina, kemijskom itd. (I. T.)
precipitacijom iz prezasićenih otopi
na i biogenom aktivnošću. Kod ke sekundarna proizvodnja (engl. secon-
mijske precipitacije, otapalo lagano daiyproduction, njem. Sekundarproduk-
hlapi a soli iz otopine kristaliziraju. Iz tion), proizvodnja biomase t na višim
kemijskih sedimenata može se indi razinama trofije t koju izvode primarni
rektno ustanoviti kakvi su uvjeti pri konzumenti t odnosno heterotrofni or
mjerice pH, redukcijsko-oksidacijski ganizmi T, potrošači T, prije svega ma-
potencijal, salinitet, temperatura itd. krokonzumenti koji konzumiraju
vladali u vrijeme sedimentacij'e. Pri one s nižih razina trofije, sudionike u
biogenoj sedimentaciji, živi organiz primarnoj proizvodnji t . (D. Đ.)
se k u n d a rn a s u k c e s ija (engl. seconda- sna) i n e g a tiv n a (n e p o ž e ljn a il i štetna)

ry succession, njem. sekundare Sukzes- u d ru ž iv a n ja . (I. T.)
sion), sukcesija T koja nastaje na onim
mjestima gdje je već postojao vegeta- sin a n tro p n i (grč. synantropein — s čov
cijski pokrov T, životne zajedni e T, raz jekom živjeti; engl. synanthrope, njem.
vijeno tlo T, organski ostaci u supstra Synantrop), organizam t koji profitira i
tu i okolini. Vidi sukcesija t i primarna prosperira od okolišnih promjena uz
sukcesija T. (D. Đ.) rokovanih djelovanjem čovjeka. N aj
češće se takvi organizmi toliko pri
s e k u n d a rn i kon zum enti (engl. secon- lagode na takve uvjete da ne opstaju
dary consumer, njem. Konsument II. Or- bez ljudske aktivnosti, i postaju blisko
dnung), karnivorni t organizam koji se vezane vrste uz ljudsku populaciju,
hrani izričito primarnim konzumenti njih tada označujemo pojm om eusi-
ma T, herbivorima t . Nalazi se na razini nantropni. (D. Đ.)
sekundarne produkcije T kao drugi član
te razine trofije T, iza primarnog konzu sin d in am ik a (engl. syndynamic, njem.
menta f i ispred potencijalno posto Syndinamik ), ekološka T poddisciplina
jećeg tercijarnog konzumenta T. (Mesojed koja proučava uzroke i način sukcesiv
t — koji se hrani biljojedima f .) (D.Đ.) nih t promjena u biljnoj zajednici T i/ili
ekosustavu T. (D. Đ.)
s e rk lim a k s (engl. pojam
serclimax),
pripada anglosaksonskoj ekološkoj sinekologija (grč. sy’n -— sa, skupa, za
terminologiji a označuje stadij stabil jedno + oikos — kuća, dom + logos
ne biljne zajednice t koji se zadržava — riječ, govor; engl. synecology, njem.
neko vrijeme prije prelaska u stadij Synokologie), ekologija životnih zajed
subklimaksa T u procesu sukcesije T. (D. nica (biocenoza t ) . Proučava odnose
Đ.) unutar biocenoze kao i odnos cjelo
kupne zajednice prema njezinu oko
sim b io z a (grč. sy’n — s, sa + bios — lišu. Naziva se još i biocenologija,
život; engl. symbiosis; njem. Symbiose, biosociologija ili ekologija životnih
Lebensgemeinschaft), uzajamno kori zajednica. Sinekologija se dijeli na
stan odnos jedinki dviju vrsta pri ko pojedine grane koje se bave različitim
jem se jedinke nalaze u bliskom fizič tipovima okoliša, npr. akvatičkim i
kom kontaktu (isto što i mutuali terestričkim okolišem (akvatička eko
zam T). Članovi takva zajedničkog ži logija T, terestrička ekologija t ) , koji se
vota nazivaju se simbiontima. Prema opet dalje m ogu podijeliti ovisno o
nekim autorima, simbioza je blizak tipovima staništa koja istražuju. Sine
odnos izm eđu jedinki dviju vrsta koji kologija proučava kompleksne varija
može biti pozitivan za obje vrste (mu ble poput unosa, transporta i kruženja
tualizam T), za jednu pozitivan a za nutrijenata, vezanja, izmjene i pro
drugu neutralan (komenzalizam T) ili toka energije i razvoj ekosustava 1".
za jed n u pozitivan a za drugu negati Usporedi autekologija T. (I. T.)
van (parazitizam T). U tom slučaju
simbioza obuhvaća pozitivna (kori sin fe n o lo g ija , vidi fenologija. (D. Đ.)
POJMOVNIK 319
sin h o ro lo g ija (grč. hora — z e m ljiš te , stupca je nerazgrađena tvar listinca.

m je s to + logos — rije č , m isa o ; engl. (D. Đ.)
synhorology, n je m . Synchorologie, Areal-
geographische Vegetationskunde), z n a n s t sis te m a tik a tla (engl. soil classifica-
v e n a p o d d is c ip lin a u n u ta r ekologije f tion), klasifikacija tla, pedotaksonomi-
k o ja p ro u č a v a i k la s ific ir a ra s p ro s tra ja, pedoklasifikacija. Znanstvena pod
n je n o s t ( d is tr ib u c iju ) biljnih zajedni disciplina unutar pedologije kojoj je
ca T u z e m ljo p is n o m p ro s to ru . (D.Đ.) glavni zadatak razvrstati različite tipo
ve tla u pripadajuće skupine prema
sin tro fija (engl. syntrophy, syntrophism, različitim i/ili sličnim svojstvima. S
syntrophic, njem. Syntrophie), odnos obzirom na pristup, može biti priro-
dvaju ili više organizama T u kojem se doznanstvena ili taksonomska i teh
i jedan i drugi međusobno iskorišta nička ili interpretativna. Prirodo-
vaju kao hrana t , pri čemu svaki isko znanstvena klasifikacija tretira tla kao
rištava jedan ili više nutrijenata iz prirodne tvorevine, u sprezi je s ge
onog drugog. Sintrofički organizmi. netskom pedologijom. U našoj pri
(D. Đ.) rodnoj pedosistematici prihvaćeni su
termini: odjeli, klase, tipovi, podtipo
sintrofizam, v id i s in tro fija . (D .Đ .)
vi, varijeteti i forme. U različitim
drugim sistematikama tla javljaju se
Sinuzija (engl. synusia, njem. Synusie),
dakako i drugi nazivi. Tehnička kla
manja najčešće jednoslojna skupina
sifikacija razvrstava tipove tla u odje
biljnih vrsta T sličnog životnog oblika t
ljke (grupe) po kriterijima koji objaš
unutar biljne zajednice (npr. sloj ma
hovina, epifiti na stablima). Niža in njavaju njihovo korištenje, meliora-
tegracijska jedinica unutar biljne za cijske potrebe, procjenjivanje i upo
jednice T koju čine skupine biljaka ko rabnu vrijednost. (D. Đ.)
je pripadaju istom životnom obliku T i
s k e le tn a tla , litosol (engl. litltosol) ka
imaju slične ekološke T prohtjeve. Ve
menjar. Vrlo plitko, nerazvijeno, pre
ćina formacija sastoji se od više sinuzi
težito kserotermno, do 20 cm dubo
ja , koje često odgovaraju pojedinim
ko tlo koje je po svojem razvoju vrlo
slojevima (slojevitost T, stratifikacija).
blizu geološke podloge, odnosno
(D .Đ .)
geološki gledano nedavno nastalo
erozijom matične stijene. Nalazi se u
siro v i hum us, nakuplja se na površini
tla kao teško razgradiva organska tvar kamenjarima, sastavljenog pretežito
koja ima izražena tri stupnja razgra- od rastresenog skeleta, tj. fragmenti-
đenosti,' raspoređenih u slojeve: na ranog i izlomljenog stijenja. Razliku
m ineralnom djelu tla leži dobro hu- jem o kamenite i šljunkovite varijetete
mificirana organska tvar, iznad nje je ovakvog tla. Odlikuje se slabom, go
pojas organske tvari koja je manje tovo neznatnom količinom biljkama
razgrađena, u fazi je fermentacije, pristupačnih i raspoloživih hranjivih
prepoznaju se ostaci tkiva prvotne or tvari i malom biološkom aktivnošću.
ganske tvari, a na vrhu toga slojevitog (D. Đ.)
sk io fit (grč. scio — sjena + phyton — ske morske vode je povećana, a u po
b iljk a , engl. sđophyt, n je m . Skiophit, dručjima s jakim padalinama slanost
Schattenpflanze), b iljk e p rila g o đ e n e morske vode je smanjena. Na većim
u v je tim a s je n o v itih staništa t . (D. Đ) oceanskim dubinama slanost je jed
nolična, s vrijednosti od 34,5 do
s la n o st (engl. salinity; njem. Salinitat, 35%o, a na vrlo velikim dubinama u
Salzgehalt), termin kojim se označuje
područjima s vulkanskom aktivnosti
količina otopljenih soli u vodi, a iz mogu se javiti varijacije slanosti koje
ražava se u dijelovima na tisuću (%o). su posljedica otapanja mineralnih soli
Naziva se još i salinitet. U morskoj iz lave u pregrijanoj morskoj vodi.
vodi dominiraju kloridni i natrijevi Kolebanja se javljaju i uz obalu na
ioni, a u većim količinama također su mjestima gdje se morska voda raz-
prisutni sulfatni, magnezijevi, kalcije rjeđuje riječnim donosom slatke vo
vi i kalijevi ioni. Vode u prirodi imaju de. Na takvim mjestima bočate vode
različitu slanost. Neke gotovo uopće stvaraju fizikalno-kemijsku barijeru
ne sadržavaju soli (npr. voda nastala koja razdvaja slatkovodne od morskih
otapanjem ledenjaka), a druge sadrža
organizama, a koju tek malobrojne
vaju velike količine soli ili čak mogu vrste mogu svladati. Akvatički orga
biti zasićene solima poput vode u
nizmi koji podnose kolebanja slanosti
M rtvom moru. Slanost kopnenih
nazivaju se eurihalinima, a oni koji su
slatkih voda je oko 30 puta manja od
slabo otporni na promjene slanosti
slanosti morske vode i u njima pre
nazivaju se stenohalinima. Eurihalini
vladavaju karbonati (vidi slatka vo
organizmi uglavnom se nalaze u po
da t ) . Slanost u oceanima je uglav dručju uz obalu u kojem su česte pro
nom konstantna jer je donos soli u mjene slanosti, a stenohalini nasta
more trošenjem i erozijom kopna njuju otvoreno more i duboke vode
jednak gubitku soli taloženjem na u kojima je, u pravilu, slanost kon
morskom dnu. Osim toga, morska se stantna. (I. T.)
voda neprestano miješa i kemijski iz
jednačava horizontalnim i vertikal slanjače, slatine, solončak. Skupina
nim strujanjem. I morski organizmi svijetlih, halomorfnih tj. vrlo slanih
svojim životnim procesima utječu na tala, koja se razvijaju u semiariđnim
održavanje slanosti morske vode iz tj. polusušnim ili sušnim područjima,
koje neprekidno uzimaju i u nju iz i sadržavaju visoku količinu topljivih
lučuju određene tvari. Raspon vrijed soli. Na površini se ponekad javlja sol
nosti saliniteta u oceanima kreće se u obliku pokorice. Do akumulacije
od 33 do 37 grama soli po kilogramu soli u profilu dolazi od podzemnih
morske vode (33 — 37%o), ali može voda koje njima obiluju. Ovaj tip tla
biti i veća (Crveno more 40%o) ih u nas nalazimo u dolini Neretve, i
manja (Baltičko more 25 %o i manje). nekim priobalnim područjima i na
Odstupanja su posljedica prirodnih pojedinim mjestima u Slavoniji. S
procesa koji lokalno donose ili odno obzirom na sastav soli mogu biti:
se čistu vodu. Npr. u područjima s sodni, sulfatni, kloridni, mješoviti s
jakom evaporacijom slanost površin dvije ili više soli u sastavu. (D. Đ.)
POJMOVNIK 321
sla tk a voda (engl. freshivater; njem. m jese b e to n u i l i asfaltu, s u m p o ro v

Sufiivasser), voda koja sadržava malo d io k s id p rim je ric e , u p o tre b lja v a se u
ili ne sadržava uopće kloride. Prema p r o iz v o d n ji gipsa (sm a n jiv a n je s u m
Venecijanskom sustavu (engl. the Ve- pora). (D.Đ.)
nice system) iz 1958. godine, koji kla
sm eđe tlo pod tim pojmom najčešće
sificira bočate vode prema njihovu
se misli na smeđa tla na vapnencima
sadržaju klorida (Cl"), slatka voda sa
i dolomitima, zvana još i kalkokam-
država 0,03 posto ili manje klorida.
bisol, smeđa mineralnokarbonatna tla
Sto se tiče slanosti T, slatkom vodom
i smeđa karbonatna tla. Nastala su na
se smatra ona čija je slanost manja od
vapnenačkom laporu i flišu brežulj
0,5 promila, premda neki autori sma
kastih i nižih brdovitih terena. Alka-
traju slatkim vodama i one čija je sla lične su reakcije i niže humoznosti.
nost 3 promila. Za razliku od morske Prirodna vegetacija na kalkokambiso-
vode, u kojoj prevladavaju kloridi i lu je listopadna, miješovita ili crnogo-
natrij, u slatkoj vodije od aniona (ne rična šuma ili brdske travnjačke za
gativnih iona) najviše karbonata, za jednice. To su tla s moličnim ili
tim slijede sulfati i kloridi, a od katio- ohričnim humusnim horizontom.
na (pozitivnih iona) najviše ima kal Stvara se na čistim vapnencima i do
cija, zatim magnezija, natrija i kalija. lomitima. Solum je nekarbonatan, a
(I. T.) reakcija u vodi je veća od 5,5 pH.
sm anjivanje emisije plinova (njem.
Karakteristične su smeđe boje koja
Abgasreinigung), mjere nužne pri emi
dolazi od ilovastog sastava. Međutim
uz spomenuti tip smeđih tla, pojam
siji industrijskih i prometnih plinova,
podrazumijeva i distrično smeđe tlo
kao i plinova nastalih u palionicama
(distrični kambisol, tlo kisele rekcije
smeća. Tehnike za pročišćavanje pli
koje nastaje na kiselim stijenama, na
nova ovise o sastavu plina koji se želi
lazi se u nas u Lici, Gorskom kotaru
pročistiti. Najčešće se rabe različite
i na vrhovima gora u savsko-drav-
vrste centrifugalnih otprašivača (ci
skom međurječju), smeđe podzolasto
klon), gravitacijski otprašivači (prašna
tlo (brunipodzol) i eutrično smeđe
komora), katalizatori (npr. platinski
tlo (eutrični kambisol), koje se u nas
katalizator u osobnim vozilima),
može naći u Slavoniji i Baranji. (D.Đ.)
skruberi, zatim elektro— i/ili meha
nički filteri (za filtraciju aerosola tj. za sm og (engl. smoke — dim + fog — ma
uklanjanje čestičnih komponenti, gla = smog, njem. Smog), magla u ko
prašine čađe i dr.), mokra precipitaci- joj je visoka koncentracija čađe ili
ja (otapanjem u vodi) ili ađsorpcijom drugih onečistača. Kompleksna mje
na aktivnom ugljenu (smanjivanje šavina, disperzija (aerosol) proizvoda
dušika), termička i ultrazvučna preci- izgaranja, ispušnih plinova i vodene
pitacija. Ostatak pročišćavanja najčeš pare — magle. Javlja se u velikim gra
će je također potencijalni polutant i dovima i industrijskim područjima
zahtijeva posebne mjere zbrinjavanja uglavnom za vrijeme temperaturne
ili reciklaže. Čestične komponente inverzije t ili visokoga tlaka zraka i
(čađa, prašina i si.) dodaju se kao pri smanjene pokretljivosti zračnih masa.
Pri sunčanom vremenu u gradovima z im e daje t lu p o tre b n u v la g u p rije p o

se stvara i drukčiji oblik smoga, tzv. četka v e g etacijske sezone. (I. T.)
fotokemijski smog, koji sadržava ozon T
i druge spojeve što nastaju iz ispušnih so la rn a će iija (eng. solar cell; njem.
Solarzelle), u elektrotehnici fotosenzi-
plinova vozila pod utjecajem Sunčeva
zračenja. M ože imati štetan učinak na tivna ćelija ili kombinacija ćelija koja
žive organizme. (D. Đ., I. T.) solarnu energiju t pretvara u elek
tričnu struju. Glavni element solarne
srnoniea, smolnica, vertisol. Teška gli- ćelije je poluvodič, najčešće silicij.
nasta tla. Ime potječe od smolaste Korisnost solarne ćelije iznosi 10 —
konzistencije koju ima ovo tlo. Smo- 15 posto, ovisno o upotrijebljenom
nice su u vlažnom stanju tamnosive i poluvodičkom materijalu. N apon
crne boje. To je tlo koje je formirano koji se stvara iznosi 0,4 — 0,8 V, a
na supstratima sa više od 30 posto jakost struje 1 — 4 A (površina ćelije
gline, pretežno m ontmorilonitnog ti 100 — 225 cm2, dozračena solarna
pa. H um usno akumulativni horizont energija 500 — 1000 W /m2). Dobive
je molični i dublji od 30 cm, nastaje na struja je istosmjerna. (I. T.)
u uvjetima terestričke pedogeneze, ali
zbog slabe unutarnje drenaže ima ne solarna elektrana (engl. solar power
ka obilježja hidromorfnog humusa, plant; njem. Sonnenkrajiweik), elektra
što je naročito vidljivo po boji. U na koja za svoj rad rabi obnovljivu
vlažnom su stanju smolasta, kompak solarnu energiju T. Razlikuju se dva ti
tna i zbijena, a u suhom stanju ispu pa: solarne termoelektrane T i solarne
cala. Imaju veliki kapacitet apsorpcije elektrane koje rade na bazi solarnih će
vode. Površine smonice su danas pre lija T. Potonje solarnu energiju di
težito pod poljoprivrednim kultura rektno pretvaraju u električnu struju.
ma, a primarne vegetacije kseroter- Temeljni problem svih solarnih elek
m nih hrastovih šuma ima jako malo. trana jest taj što njihov rad ovisi o
(D. Đ.) trajanju sijanja sunca t i o količini do-
zračene energije, zbog čega je njihova
snježni pokrivač (engl. snoiv cover, izgradnja isplativa samo u onim kli
njem. Schneedecke), snijeg na tlu. matskim zonama u kojima je malo
Snježni pokrivač je vrlo dobar toplin naoblake tijekom cijele godine, dakle
ski izolator koji štiti biljke, osobito osobito u subtropskim i semiaridnim
ozime usjeve, od prejakog ohlađiva i aridnim tropskim krajevima. (I. T.)
nja. Danju se ne može jako zagrijati
zbog svoje bijele boje, tj. visokog al- solarna energija (engl. solar energy-,
beda t , a noću pak gubi mnogo topli njem. Sonnenenergie), sunčeva energi
ne jer zrači više energije nego bilo ja. Oslobađa se u nuklearnim reakci
koja druga podloga pri istoj tempera jama u nutrini Sunca i prenosi do
turi. Zbog njegovih izolacijskih svoj njegove površine odakle zrači u sve
stava hladi se samo površinski sloj, a mir. Svake sekunde oslobodi se po
donji dijelovi snježnog pokrivača kao četvornom metru površine Sunca
i tlo pod njime izolirani su od vanjske energija u iznosu od 3,9x1.026 J, a na
hladnoće. Njegovo otapanje krajem površinu Zemlje svake se godine do-
POJMOVNIK 323
zrači količina energije koja 15.000 so lo n ča k (engl. solonchak soil), vidi sla-
puta premašuje sadašnju svjetsku go njače, slatine. (D. Đ.)
dišnju potrošnju. Solarna energija
omogućuje i održava stalno kruženje so lo n e c (engl. solonetz soil), skupina in-
tvari i energije u ekosustavima T. Ona trazonalnih, tamnih tala koja pripada
je pokietačfotosinteze T i osnova za sav ju skupini tla zvanih slanjače t , ali se
života na Zemlji. Obnovljiva solarna od njih razlikuju po manjoj količini
energija dobiva se s pomoću solarnili humusa i soli tj. nisu akutno zasla-
kolektora T i solarnili elektrana T. (I. T.) njena. Male su plodnosti i nisu pri
kladna za intenzivnu proizvodnju. (D.
so la rn a kon sta n ta (engl. solar con- Đ.)
stant; njem. Solarkonstante), sunčana
konstanta; Sunčevo ozračenje na plo spaljivanje sm e ća (engl. ivaste incine-
hi okomitoj na smjer elektromagnet ration; njem. Miillverbrennung), zbri
skog zračenja Sunca, na gornjoj gra njavanje smeća spaljivanjem u palioni-
nici atmosfere pri srednjoj udaljenosti cama smeća T. Spaljivanjem se volu
Zemlje od Sunca. Solarna konstanta men otpada može smanjiti na 15 po
se obično bilježi oznakom Io, a iznosi sto nakon čega se odlaže na odlagalište
82 kjm"2min_1 ili 1370 W i r r 2. (I. T.)
otpada t , a toplina koja se razvija spa
so la rn i k o le k to r (engl. solar collector; ljivanjem može se iskoristiti za grija
njem. Sonnenkollektor, Solarkollektor), nje i dobivanje električne energije.
uređaj koji apsorbira Sunčevo zrače Prilikom spaljivanja smeća probleme
nje, tj. energiju Sunca (solarna energi mogu zadavati otpad od umjetnih
ja t ; obnovljiva energija t ) , i pohranjuje materijala i halogenirani ugljikovodi
ga kao iskoristivu energiju koja se ci jer se njihovim spaljivanjem oslo
upotrebljava za grijanje vode, objeka bađaju štetni plinovi. Iz palionica se u
ta i si. Postavljanje solarnih kolektora značajnim količinama emitiraju ug
i njihova efikasnost ovisi o trajanju si ljikov dioksid, fluorovodik, klorovo-
janja Sunca t na danom mjestu. (I. T.) dik, dušikovi oksidi i sumporov diok
sid, tako daje prijeko potrebno učin
so lifiu k c ija (engl. solijluction, solijluxion,
kovito pročišćavanje oslobođenih pli
soiljluction), proces sporog, progresiv
nova prije ispusta u atmosferu T. U
nog klizanja, tj. nizbrdnog pomicanja
vezu s palionicama smeća dovodi se i
tla koje nastaje kao rezultat zajednič
kog djelovanja sile teže i leda u peri- emisija štetnih dioksina, policikličkih
glacijalnim područjima, nivalnim po aromatskih ugljikovodika, policiklič
dručjima visokih planina i u područ kih bifenila, dibenzofurana, teških
jim a sa sezonskim nastajanjem lede metala i prašine. Emisija dioksina
nog pokrivača i/ili leda u tlu. Poobav- može se spriječiti duljim spaljivanjem
ljanski slojevi profila najčešće su zbog na temperaturi iznad 800 °C, a kloro-
zasićenosti vodom omekšali, stvara vodici i fluorovodici, baš kao i teški
jući semifluidnu masu koja se kreće metali, mogu se odstraniti filterom i
čak i pri najmanjim nagibima terena. pročišćavanjem ispušnih plinova vo
(D. Đ.) dom. (I. T.)
specijacija (lat. species — rod, vrsta; zini nisu dopuštene radnje koje ugro
engl speciatioir, njem . Artbildung), evo žavaju njegova obilježja i vrijednosti.
lucijski proces nastanka nove vrste. (I. Geološki spomenici prirode su lokaliteti
T.) Stara straža (Knin), Fantazija (Rovi
nj) i Rupnica (Podravska Slatina), te
spom enik parkovne arhitekture, otoci Jabuka i Brusnik. Paleontološki
prema Zakonu o zaštiti prirode (N, spomenici prirode su Hušnjakovo (Kra
n. 30/94.) spomenik parkovne arhi pina), Vindija — špilja i Mačkova pe
tekture je artificijelno oblikovan pro ćina (Ivanec), te Velnačka glavica
stor (perivoj, botanički vrt, arbore- (Gospić), a geomoifološki brojne špilje
tum, gradski park, drvored, skupina i pećine (Modra špilja na Biševu,
stabala i pojedinačno stablo, kao i Lokvarka, Veternica, Cerovačke peći
drugi oblici vrtnog i parkovnog obli ne itd.), ponori i jam e Gotovž Klana
kovanja) koji ima veću estetsku, stil — Rijeka, Markova jama (Poreč) i
sku, umjetničku, kulturno-povijesnu Pazinska jama, stijene i hridine (Visi
ili znanstvenu vrijednost. N a spome baba — Ogulin i Stiniva — Vis), je
niku parkovne arhitekture i u njego zera (Modro i Crveno jezero kraj
voj neposrednoj blizini nisu dopuš Imotskoga) i predjeli Zlatni rat na
teni zahvati kojima bi se promijenile Braču i Zavratnica (Jablanac — Senj).
ili narušile njegove neizmijenjene Hidrološki spomenici prirode su vrelo
vrijednosti. Status spomenika par Une, izvor Kupe, vrela Cetine i vrela
kovne arhitekture u Hrvatskoj ima Gacke. (I. T.)
više od 100 lokaliteta. To su arboretu-
mi Trsteno (Dubrovnik) i Opeka srednje šum e, šume nastale od staba
(Varaždin), botanički vrtovi na Velebi la dijelom iz sjemena, dijelom iz pa
tu, u Kaštel Lukšiću i Zagrebu, brojni nja, pa se jednom gospodari kao sje-
parkovi i perivoji, drvoredi i pojedinačna menjačom, a drugom kao panjačom.
stabla. (I. T.) (I. T.)
spom enik prirode, prema Zakonu o stabilnost (engl, stability, njem, Stabi-
zaštiti prirode (N. n. 30/94.) spome litat), sposobnost sustava da uslijed
nik prirode je pojedinačni neizmije promijenjenih vanjskih uvjeta, u što
njeni dio ili skupina dijelova žive ili dužem vremenu održi nepromjenje-
nežive prirode, koji ima znanstvenu, no stanje. (D. Đ.)
estetsku ili kulturno-povijesnu vri
jednost. Spomenik prirode može biti stajske gnojivo (engl. manure), gnoj.
geološki (mineraloško ili paleonto- Heterogena mješavina ostataka or
loško nalazište, struktura slojeva i si.), ganske tvari koja zaostaje pri uzgoju
geomorfološki (špilja, soliterna stije domaćih životinja, poglavito goveda,
na itd.), hidrološki (vrelo, slap, jezero svinja ali i drugih. Sastoji se od fecesa
itd.), botanički (rijedak ili lokacijom i urina životinja, više ili manje pom i
značajan primjerak biljnog svijeta i ješanog s ostacima stelje i krmiva (sla
si.), prostorno malen botanički i zoo me, sijena i si.). Služi se za gnojidbu
loški lokalitet i dr. Na spomeniku poljoprivrednih površina. Manje je
prirode i u njegovoj neposrednoj bli bogato dušikom fosforom i kalijem
POJMOVNIK 325
nego umjetna gnojiva, ali sadržava n iče n a je s u k la d n o Kyoto protokolu t ,

makroelemente, mikroelemente i n o m n o g e se d rža v e toga n e p r id r ž a
mikroorganizme. Stajski gnoj vaju. (I. T.)
sadržava otprilike 0,50% dušika,
0,25 % fosfata, 0,65 % kalija, 0,60 % staklenički učinak (engl. greenhouse
kalcija, 0,18 % magnezija. Hranjive se ejfect; njem. Treibhausejfekt), zagrijava
tvari u stajskom gnoju moraju najpri nje Zemljine površine uzrokovano
je mineralizirati, tj. gnoj mora sazreti. prisutnošću određenih stakleničkh pli
Za taj proces najhitniji su mikroorga nom T u atmosferi T, prije svega ug-
nizmi. Gnojnica je skupni naziv za ljikova dioksida, metana, dušikova(I)
ocijeđene tekućine iz stajskog gnoja i oksida, ozona T i vodene pare. Atmo
općenito za tekuće izmetine domaćih sfera, poput stakla u stakleniku, pro
životinja. Sadržava 98 % vode, 0,22 % pušta upadnu radijaciju Sunca T i snaž
dušika, 0,45 % kalija i 0,01 % fosfata. no apsorbira izlaznu, dugovalnu radi
Gnojovka ili tekući stajski gnoj sastoji jaciju Zemlje. Premda je učinak sta
se od krutih i tekućih izmetina životi klenika prirodna osobina atmosfere
nja i vode, proizvodi se uglavnom u bez koje život na Zemlji ne bi bio
planinskim krajevima gdje se njome moguć jer bi prosječna temperatura
gnoje uglavnom planinski travnjaci i bila oko 35°C niža, ljudske aktivnosti
pašnjaci. (D.Đ.) povećavaju taj učinak i pridonose glo
balnom zagrijavanju (vidi globalna
staklenički plinovi (engl. greenhouse promjena klime T). (I. T.)
gases; njem. Treibhausgase), plinovi ko
stanišni čim benici (engl. habitat fac
ji u Zemljinoj atmosferi t izazivaju sta
tors, njem. Standortsfaktoren), opisivi i
klenički učinak t . O ni propuštaju
izmjerljivi utjecaji okoliša f na neki
ulazno kratkovalno zračenje Sunca,
ali snažno apsorbiraju dugovalnu ra organizam T, populaciju t ili životnu za
dijaciju Zemljine površine i pritom jednicu T, koji se mogu podijeliti u
dio apsorbiranog dugovalnog zrače nežive, abiotske čimbenike T, klimatske
nja reemitiraju natrag na površinu čimbenike T, edafske i orografske čimbeni
Zemlje podižući tako njezinu tempe ke T i žive, biotske čimbenike t (biljke,
raturu. Najvažniji staklenički plinovi životinje, čovjek, mikroorganizmi,
su vodena para, ugljikov dioksid bolesti, konkurencija, itd.). (D .Đ .)
(C O 2), metan (C H 4), dušikov(I) ok
Stanišni faktori, vidi stanišni čimbe
sid (N 2O) i ozon t (O 3). Glavni sta nici. (D. Đ.)
klenički plinovi koji uzrokuju global
nu promjenu klime t jesu ugljikov di stanište (engl. habitat, njem. Standort),
oksid koji se oslobađa izgaranjem fo prostorna jedinica za koju je svojstve
silnih goriva, metan (C H 4) i duši- na određena kombinacija fizikalnih i
kov(I) oksid, zajedno s fluoriranim kemijskih čimbenika T (stanišni fakto
ugljikovodicima, perfluorougljicima ri t) . To je prostor i/ili mjesto na ko
(perfluorometan, perfluoroetan i dr.) jem se organizam t i/ili populacija t
i sumporovim heksafluoridom. Emi prirodno pojavljuju. Isto što i habitat
sija tih plinova ili klasa plinova ogra i stojbina. Vidi biotop t i ekotop. (D. Đ.)
stenekija (grč. stenos -— uzak, tijesan; stojbina, v id i stanište. (D. Đ.)

njem. Stenokie), svojstvo nekog orga
nizma da ne podnosi velika kolebanja strategija pridruživanja (engl. pre-
čimbenika okoliša (temperatura, vla accession strateg)1), strategija uz pomoć
ga itd.), nego je vezana uz njihove koje se zemlje potpisnice sporazuma
točno određene kvantitativne vrijed o pridruživanju Europskoj uniji pri
nosti. Zbog toga stenekijske vrste do premaju za članstvo. Usredotočena je
laze samo u onim biotopima T ili na na sporazume o pridruživanju, na Bi
mjestima unutar biotopa na kojima jeli dokument (the White Paper) iz
su njihovi zahtjevi ispunjeni. Takva 1995. godine kojim su definirane
vrsta ima samo jedan tip ili nekoliko ključne mjere u svim sektorima unu
tipova staništa t . Suprotno je euriekija trašnjeg tržišta i prioriteti u harmoni
t . (I. T.) zaciji zakonodavstva, te na program
PHARE koji je središnji financijski
sten op o te ntn e vrste, vidi stenovalen- instrument u strategiji pridruživanja.
tnc vrste T. Glavni naglasak u strategiji pridruži
sten ova len tn e vrste (grč. stenos — vanja štavljenje na prekograničnu su
u za k , tije san + lat. valere — valjati, radnju država, regija i interesnih za
v rije d iti; stenovcilent species; n jem . ste- jednica zemalja Europske unije sa
novalenteArten), v rste k o je im a ju u sk u srednjoeuropskim zemljama. (I. T.)
ekološku valenciju t , tj. ne to le rira ju il i
stra tifik a cija (lat. stratifictio, onis f. —
to le rira ju m a la k o le b a n ja n e k o g e k o
lo š k o g č im b e n ik a . (I. T.)
slojevitost, uslojanje, uslojavanje, na-
slaganost, taloženje u slojevima, lat.
stigoritron (engl. stygorhithron; njem. stratum, i n. — sloj; engl. stratification,
Stygorhitron), zajednica organizama njem. Schichtung); u biologiji t slojevi
koja nastanjuje intersticijsko područ tost životne zajednice T, primjerice bi
je podzemnih voda ispod i u blizini ljne zajednice T. One su najčešće iz
tekućice. Voda iz tekućice prodire u
građene od životnih oblika T različitih
okolni teren između čestica sedimen
visina koje s obzirom na građu T i
ta. Ovisno o konfiguraciji obale, po
funkciju stvaraju pojedine slojeve sa
voljno stanište za život organizama
karakterističnim mikroklimatskim
koji čine stigoritron može biti i do 4
m od ruba vodene mase tekućice i uvjetima koji prevladavaju u svakom
može sadržavati do 40 posto vode. pojedinom sloju (slojevi tropske kiš
Već na nekoliko milimetara dubine ne šume ili sloj drveća, grmlja, ze
svjetla više nema, pa zajednicu stigo- ljastog bilja, mahovine u šumama
ritrona čine konzumenti T i reducenti t' umjerenog kontinentalnog područ
jer je zbog nedostatka svjetla razvoj ja). Neki ih fitocenolozi smatraju za
biljaka onemogućen. Ovdje dolaze sebnim vegetacijskim jedinicama zva
razne praživotinje, kolnjaci, veslo- nim sinuzije t . U biljnoj fiziologiji
nošci, dugoživci, vodengrinje, bakte postupak je izlaganja sjemena niskim
rije. Ako su uvjeti anaerobni (nedo temperaturama da bi se izazvalo po
statak kisika), fauna t izostaje. (I. T.) boljšanje klijavosti. U geologiji T po
POJMOVNIK 327
ja m se o d n o s i na p o re d a n o s t g e o lo š podarske ili druge djelatnosti, nego

k ih slojeva. (D. Đ.) samo znanstvenoistraživačke, i to pod
uvjetom da se njima ne narušavaju
stratopauza, v id i atmosfera f . (I. T.) prirodni procesi i biodiverzitet t . U
Hrvatskoj su dva stroga rezervata:
stratosfera, v id i atmosfera t . (i. T.)
Hajdučki kukovi i Rožanski kukovi
stres (engl. stress, njem. Strejl), u fizio
na Velebitu i Bijele stijene i Samarske
loškom smislu, opterećenje, pritisak, stijene na Velikoj Kapeli. (I. T.)
štetni podražaj stresora (čimbenika Strom atoliti i onkoliti, slojevite, za
stresa) na organizam. Dijeli se na ne obljene, kamene, jastučaste strukture
koliko faza, alarmna reakcija, šok, koje nastaju dugim nizom godina
protušok, rezistencija i iscrpljenost.
zbog životne aktivnosti modrozele-
U stadiju alarmne reakcije autonom
nih algi, koje talože vapnenac i prera
ni živčani sustav pokreće niz obram
staju preko mrtvog sloja stanica T koje
benih reakcija (pojačan rad srca, diš
ostaju ispod njih. I danas na nekim
nog sustava, pojačana budnost itd.).
lokalitetima postoje živući stromato
U stadiju šoka i protušoka A C TH ak
liti, primjerice laguna Hamelin-pool
tivira nadbubrežnu žlijezdu koja luči
na sjeverozapadu Australije. (D. Đ.)
velike količine kortizola. To dovodi
do pojačane rezistencije ali i do iscrp struktura tla (engl. soil structure), način
ljenosti (ponekad i smrti). Pojam se na koji su pijesak, glina i ostale me
upotrebljava i za populacije i ekosu haničke čestice tla međusobno pove
stave, kada stresori (prirodni ili antro zane u strukturne agregate, tj. veće ili
pogeni) uzrokuju jaka i nagla odstu manje nakupine grudičastog oblika.
panja od normalnih uvjeta u sustavu, Glavni čimbenici koji određuju način
čime direktno utječu na osobine po agregacije i oblikovanje strukture tla
pulacije. U geologiji: jednostrani tlak
jesu kemijski, biološki i fizikalni
koji djeluje u višim dijelovima Zem
agensi koji trajno djeluju ili su djelo
ljine kore. Svojim djelovanjem stres
vali u pedogenetskoj prošlosti na tek
uzrokuje tzv. kataklastičke preobraz
sturu. Fizikalni čimbenici su primje
be. Stres povećava topljivost minerala
rice sile adhezije, sile poobavljanske
snizujući njihovo talište, mrvi ih i sa
napetosti i dr. Kemijski su čimbenici
vija. (D. Đ.)
primjerice utjecaj elektrolita, ili ko-
strogi rezervat, prema Zakonu o zaš loida suprotnog naboja, tzv. procesi
titi prirode (N. n. 30/94.) strogi re cementacije, koagulacije, flokulacije i
zervat je područje s neizmijenjenom drugi procesi u kojima sudjeluju ke
ili neznatno izmijenjenom sveukup mijski elementi i spojevi. Biološki su
nom prirodom, a namijenjen je isk čimbenici stvaranja agregata u tlu pri
ljučivo znanstvenom istraživanju ko mjerice korijenje biljaka koje otapa,
jim se ne mijenja biološka raznoli razdvaja ili spaja različite čestice u tlu,
kost, izvornost prirode i ne ugrožava miceliji gljiva koje sljepljuju i pove
slobodan tijek prirodnih procesa. U zuju čestice tla svojim gumastim, slu-
njemu nisu dopuštene nikakve gos zastim i drugim izlučevinama. (D. Đ.)
subakutna toksičnost, v id i to k s ič - spontani slijed, zamjena jedne životne

n ost. (D .Đ .) zajednice t drugom u određenom
ekološkom i kronološkom vremenu,
subkSimaks (engl. subclimax), pojam
a na istome mjestu; prepoznaje se
pripada anglosaksonskoj ekološkoj
terminologiji a opisuje penultimativ- promijenom sastava vrsta unutar
ni stadij u sukcesiji t u prijelazu ka kli određene zajednice T. Najčešće je ta
matski kontroliranoj klimazonalnoj zamjena vrsta takva da se pojavljuju
zajednici. Subklimaks zajednica ima uvijek nove vrste, čije pojavljivanje
dugi vjek trajanja prije nego konačno vodi ka postupnom stvaranju nove
prijeđe u klimazonalnu zajednicu t , zajednice, različite od prijašnje; tada
primjerice borealna šumska zajednica govorimo o progresivnoj sukcesiji.
može se smatrati subklimaks zajedni Međutim, dosegne li se određeno
com nakon glacijacije, a u prijelazu ka stanje ravnoteže u zajednici, ona se
klimaks zajednici u postglacijalnom može uvijek iznova obnavljati sama u
razdoblju. (D. Đ.) sebi, usp. ciklička sukcesija t . Poremeti
li nešto stanje ravnoteže i ukoliko se
subfitoral (lat. sub — ispod + litus, li
poremete uvjeti, sukcesija može biti i
toris — obala), sublitoralna zona; dio
retrogradna T; npr. u kultiviranom kra
bentala T ili zone dna. U jezerima su-
jobrazu progresivna sukcesija je us
blitoral se proteže od donje granice
porena i/ili usmjerena unazad (retar
litorala T do 180 metara dubine ili do
dirana sukcesija). Jedna od najvažni
dna jezera ako je ono pliće od toga.
Sediment je fini pijesak ili mulj. U jih osobina svih životnih zajednica
svom gornjem dijelu sublitoral je jest promijenjivost, pa tako biljne za
osvijetljen i u njemu rastu vodene bi jednice T često prelaze jedna u drugu.
ljke ali pojedinačno, a ne u zajednica To je povezano s doseljenjem novih
ma kakve se nalaze u litoralu. U dub vrsta T ili promjenom mikroklimatskih
ljim dijelovima do kojih svjetlost ne uvjeta na staništu t . Postoje dva naj
dopire prisutni su samo konzumenti hitnija izvora promjena uvjeta, kada
i reducenti, dakle životinje i bakterije. uzroci dolaze iz same životne zajedni
Tu nalazimo maločetinaše, ličinke ce t (za njih su odgovorni elementi
nekih kukaca, rakušce, spužve, račiće zajednice, koji svojom životnom aktiv
jednakonošce i druge životinje. U nošću direktno ili indirektno mjenja-
dubokim jezerima nakon sublitorala ju uvjete u zajednici T koji više odgo
slijedi profundal T. ;Z a razliku od jeze varaju novim elementima, pa oni po
ra, u moru je sublitoral dio litorala t , malo prevladavaju i potiskuju one
odnosno njegova treća po redu stepe
stare) i vanjski, klima T, geološki pro
nica za koju je uobičajeniji naziv in
cesi, čovjek (ovi uzroci najviše dolaze
fralitoral T. Vidi prostorna raščlamba mo
do izražaja na promjenu konačnih za
ra i oceana t , prostorna raščlamba jeze
jednica, vidi klimaks t i retrogradna
ra T. (I. T.)
sukcesija T, plagioklimaks "f, primarna
sukcesija (lat. sucessio — nasljeđivanje, sukcesija t) . Pojam se primjenjuje i na
engl. succession, njem. Sukzession), životinjske zajednice (poglavito na
POJMOVNIK 329
sesilne životinje vodenih ekosustava). žena vjetru koji nosi kapljice mora.
(D. Đ.) T u se nastanjuju organizmi prilago
đeni ekstremnim i promjenljivim ži
sum porov dioksid (engl. sulfur dioxi-
votnim uvjetima. To su epilitske (na
de, njem. Schwefeldioxid), (SO 2), bez
kamenu) i endolitske (u kamenu) cija-
bojan, otrovni plin prodorna mirisa
nobakterije i razne zelene alge, lišaj
koji nastaje oksidacijom sumpora (S),
Verrucaria adriatica, od cvjetnica pone
a oslobađa se u atmosferu aerobnim
ki halofiti t , npr. caklenjača, a od ži
izgaranjem spojeva koji sadrže sum
votinjskih vrsta karakteristični su rak
por. Otapanjem daje H 2SO 3. Nalazi
vitičar, pužić litorina, babura Ligia
se u vulkanskim, ispušnim i nekim
italica i neke vrste kukaca. (I. T.)
industrijskim plinovima. Jedan je od
primarnih aeropolutanata i jedan od supsidijarnost (lat. subsidium — pot
uzročnika kiselih kiša. Neke skupine pora, pripomoć), načelo koje se
fitoplanktona (Coccolithophoridea, Pry- primjenjuje pri određivanju ekološ
mnesioplij’ceae) oslobađaju dimetil sul kih ovlaštenja Europske unije. Uve
fid ((C H 3)2S) iz kojeg u određenim deno je 1986. godine Jedinstvenim
uvjetima može nastati SO 2. (D. Đ.) europskim aktom kojim je dopunjen
Ugovor o osnivanju Europske eko
sum porovodik (engl. hydrogen sulfide,
nomske zajednice. U skladu s nače
njem, Schwefelwasserstojf) (H2S), zapa
lom supsidijarnosti, zajednička eko
ljiv, bezbojni plin, spoj sumpora i vo
loška politika ograničena je samo na
dika, karakterističnog mirisa po tru
ona područja na kojima se opisani
lim jajima. Velike količine nastaju u
ekološki ciljevi mogu ostvarivati bolje
pogonima industrije papira pri obradi
nego na razini svake od pojedinih čla
celuloze. U manjim količinama
nica Unije. (I. T.)
zagađuje okoliš nepoželjnim miri
som, u većim je količinama otrovan svejed (lat. omnis — sav, cijeli, čitav +
(uzrokuje gubitak svijesti, smetnje u lat. voro ■ — jesti; engl. omnivorous,
disanju) i smrtonosan. (D. Đ.) njem. Pantophag), omnivor, diversi-
su p ra lito ral (lat. supra — gore, iznad vor, svežder. Heterotrofni organizam T
+ litus, litoris — obala), prva po redu koji se hrani i biljkama i životinjama,
kao takav sudjeluje na nekoliko razina
stepenica litorala t . Stalno je izvan vo
trofije T. (D. Đ.)
de, a vlaži se samo prskanjem i raz-
lijevanjem valova. Visina te stepenice Svjetski dan zaštite voda, vidi
varira ovisno o izloženosti obale od važniji datumi u zaštiti okoliša t .
pola metra na zaštićenim mjestima pa
do 10 metara i više ako je obala izlo
šumarstvo u Hrvatskoj, osnovni po 4600 km2. U hrvatskim se šumama
daci, šume prekrivaju oko 37 posto po nalazi 324,300.000 m 3 drvne zalihe,
vršine kopnenoga državnog teritorija koja se svake godine povećava gotovo
R H i zauzimaju 20.800 km 2. Zajedno 3 posto (prirast iznosi 9,6 milijuna
sa šum skim zemljištem zauzimaju 44 m 3). Najmnogodrvnija vrsta je bukva
posto kopnenoga državnog teritorija (117,7 milijuna m 3), a slijede ju luž
ili 24.900 km 2. Visokovrijednih šuma njak (44,4 milijuna m 3), Idtnjak (32,2
sjemenjača ima 12,300 km 2, a niskih milijuna m 3), jela (30,4 milijuna m 3),
ili šuma panjača 5.000 km2. Različitih obični grab (24,8 milijuna m 3) itd.
degradacijskih formacija kao što su Sječa koja se propisuje na godinu iz
makije, garizi, šikare, šibljaci ima nosi 5,35 mil m 3. U usporedbi s osta
3.300 km 2, a površina plantaža topola lim europskim zemljama, Hrvatska
i vrba je 200 km 2. Produktivnog zem se ubraja u šumovitije zemlje sa više
ljišta, sposobnog za šumsku proiz od 0,5 ha šume po stanovniku. Sume
vodnju, koje sada nije obraslo šum om Hrvatske su na 95 posto površine pri
ima 3.300 km2. Gospodarske šume rodne strukture a samo se 5 posto
zapremaju površinu od 23.400 km2, površina nalazi pod um jetno po
zaštitne šume 900 km2, a šume s po dignutim šumskim kulturama. Po toj
sebnom namjenom 500 km 2. Sume vrlo značajnoj osobini hrvatske šume
su državne i privatne, s tim da dije su na prvom mjestu u Europi. U na
lom državnih šuma gospodari javno cionalnom dohotku RH šume zajed
poduzeće »Hrvatske šume«, i to na no s drvnom industrijom sudjeluju s
površini 19.900 km2, a dijelom ostali oko 10 posto. (I. T.)
subjekti na površini 300 km2. Privat
nih šuma i šumskih zemljišta ima
TA1EX (Tech nical Assistance and In proizvodnim procesima u gospodar
form ation Exchange Office), ured stvu, ustanovama i uslužnim djelat
Europske zajednice koji osigurava nostima, a razlikuje se od kom unal
tehničku pomoć u harmonizaciji za nog otpada po količinama, sastavu i
konodavstva srednjoeuropskih i svojstvima. (I. T.)
istočnoeuropskih zemalja. TAIEX
prikuplja i razašilje informacije o sta tekstura tla, elementarni mehanički
nju i prirodi provedbe i primjene aka sastav tla, odnosno udio pojedinih
ta Europske zajednice u spomenutim čvrstih čestica u tlu. Čvrsta faza obu
zemljama. Osim toga, TAIEX daje hvaća 30 — 60 posto obujma tla, a
praktične savjete u vezi s provedbom sastoji se mehaničkih elemenata i
i prim jenom zakona, a na zahtjev do strukturnih agregata. Mehanički ele
djeljuje stručnjake tim zemljama, or menti djele se na: grube mehaničke
ganizira seminare i kratke posjete elemente koji obuhvaćaju čestice od
zemljama članicama Europske zajed 0,002 m m do više od 20 m m (kamen,
nice. Usluge TAIEX-a dostupne su šljunak, pijesak, prah i glinu); koloid-
na zahtjev srednjoeuropskih i istoč ne disperzije s česticama između
noeuropskih zemalja, a otvorene su 0,0001 m m — ln m i angstremske di
upravi zemalja pridruženih članica i sperzije manje od 1 nm. Mehanički
članica Europske zajednice, nevladi elementi mogu m eđusobnim pove
nim organizacijama i privatnim po zivanjem stvarati stukturne agregate.
duzećima, ali nisu otvorene za poje S obzirom na pojedini udio nabroja
dince. (I. T.) nih elemenata u tlu razlikujemo teš
ka, glinasta tla, ilovasta tla (jednak
taložnica, prim arna, se ku n d am a, udio čestica pijeska i gline) i tla koja
v id i z b rin ja v a n je o tp a d n ih voda. (D. sadržavaju svega 10 posto ili manje
Đ.) gline. Tlo se najčešće sastoji od više
od 90 posto anorganskog dijela a osta
te h n o lo š k i otpad (engl. trade ivaste, tak otpada na organsku komponentu.
industrial ivaste\ njem. Geiverbeabjall, Tlo ima čvrstu, tekuću i plinovitu fa
Geiverbemiill), otpad koji nastaje u zu. (D. Đ.)
tekućice (engl. jloiving water\ njem. sastav tekućice također će se mijenjati

Flieđgeimsser), površinske kopnene sezonski. U pravilu, količina kisika
vode čija je osnovna karakteristika tok opada od gornjeg prema donjem to
u jednom smjeru. U tekućice se ku, a istovremeno raste količina uglji-
ubrajaju potoci i rijeke. Njihov jed kova dioksida. Longitudinalnu gra-
nosmjerni tok uvjetovanje nagibom duiranost ekoloških čimbenika prate
korita, a posljedica takva toka jest ta i biocenoze, pa se prema njihovu sa
da su svi ekološki čimbenici u teku- stavu s biološkog stajališta može razli
ćicama longitudinalno graduirani. kovati nekoliko uzdužnih zona teku
Brzina toka je u pravilu najjača u gor ćice. Takvih zona, koje se nazivaju
njem dijelu tekućica, a najmanja na prema karakterističnoj vrsti ribe, ima
ušću. O brzini toka ovisi tip supstrata pet, a obuhvaćaju životinjske vrste
na dnu tekućice, a to je čimbenik o kojima odgovaraju upravo takvi eko
kojem ovisi struktura životnih zajed loški uvjeti (vidi raščlamba tekućica po
nica (biocenoza T). U gornjem toku, važnijim ribljim vrstama T). (I. T.)
gdje je brzina vode velika i iznosi više
od 2 m/s, dno je kamenito i valu- tem peratura (lat. temperies — blaga to
tićavo. Slijedi šljunkovito tlo sve do u plina; engl. temperature; njem. Tempe-
područjima nešto sporijeg toka, zatim ratur), mjera za relativno toplinsko
pjeskovito i na kraju muljevito u do stanje tijela u smislu da toplije tijelo
njem toku rijeke gdje je tok rijeke ima višu temperaturu, a hladnije ni
spor. Brzina toka je različita i na po žu. U fiziologiji to je mjera toplinske
prečnom profilu tekućice. U z obalu enegrije u živom organizmu. U me
je sporiji tok, pa je sediment ovdje teorologiji temperatura je razina to
muljevit, a idući prema sredini profi plinske energije atmosfere mjerena
la, prema matičnom toku, on prelazi termometrom i izražena na tempera
u pjeskovit, šljunkovit, pa i valutićav. turnoj skali. U većini zemalja svijeta
U pogledu termike tekućice su ta upotrebljava se Celziusova tempera
kođer longitudinalno graduirane. U turna skala (°C), a osim nje u nekim
izvorištu ovisi temperatura o srednjoj zemljama Fahrenheitova (°F) i Reau-
godišnjoj temperaturi kraja, koja je u murova (°R) skala. U znanstvenim
podzemlju, odakle voda izvire, stalna. mjerenjima primjenjuje se međuna
Na izvoru je najjače izražena stabil rodno prihvaćena Kelvinova ili apso
nost termike, a idući prema donjim lutna temperaturna skala (K). Tem
tokovima, tj. prema ušću, godišnje peratura je jedan od najvažnijih eko
varijacije temperature sve su jače iz loških čimbenika jer ima direktan
ražene. U pogledu kemijskih faktora, učinak na žive organizme i biokemij
tekućice su kemijski mnogo ujedna- ske procese u njima (povećanje tem
čenije od stajaćica i razlike među nji perature za 10°C dvostruko ubrzava
ma su manje nego među stajačicama. biokemijske procese). S tim u vezi
Kemizam tekućica varira ovisno o ko temperatura utječe na rasprostranje
ličini vode, tj. o protoku. Budući da nost vrsta na Zemlji. Prema sposob
količina vode varira sezonski, širina i nosti regulacije vlastite tjelesne tem
brzina vodenog toka kao i kemijski perature, razlikujemo poikilotermne i
POJMOVNIK 333
homoiotermne (homeotermne) organiz nekologiju t . O visno o tipovima sta

m e. Prvima je temperatura tijela uv ništa koje istražuje, terestrička ekolo
jetovana u najvećoj mjeri temperatu gija se dijeli na ekologiju šuma, trav
rom okoliša (beskralješnjaci, ribe, v o njaka, pustinja i slično. Istražuje takve
dozem ci, gm azovi), a drugi posjeduju aspekte terestričkih ekosustava kao
m ehanizm e regulacije tjelesne tem što su mikroklima, kemijski sastav tla,
perature (ptice i sisavci). O n e vrste fauna tla, hidrološki ciklus i produk
koje dobro podnose kolebanja tem tivnost ekosustava. Terestrički ek o
perature nazivaju se euritermnima, a sustavi podložni su većim fluktuaci
one koje ne podnose temperaturne jama u okolišu i pod jačim su utjeca
varijacije stenotermnima. (I. T.) jem organizama koji u njima žive ne
go akvatički ekosustavi. (I. T.) U sp o
TE M S , Terrestrial Ecosystem M on ito- redi akvatička ekologija t .
ring Sites.
te rm ičko o n e čišće n je vode, vidi to
te rcijarn i konzum ent (engl. tertiatj plinsko onečišćenje vode. (D. Đ.)
consuiner, njem. Konsument III. Ord-
nung), organizam na sam om vrhu te rm o elektra n a (engl. thermo-electric
hranidbenog niza, odnosno na naj poiver plant; njem. Warmekraftwerk),
električna centrala u kojoj se proizve
višoj razini trofije t , koji se hrani pri
dena toplinska energija uz p om oć po
marnim T i sekundarnim konzumenti
gonskog motora pretvara najprije u
ma t i l i sam o sekundarnim konzumen
m ehaničku a zatim uz pom oć gene
tima T. Primjerice poljski m iš je pri
ratora u električnu energiju (struja).
marni konzument t jer se hrani naj
Toplinska energija najčešće se dobiva
češće primarnim proizvođačima t , po
izgaranjem fosilnih goriva t ili cijepa
tencijalni je plijen zm ije koja je prema
njem atom skih jezgara (nuklearna
tom e sekundarni konzument t . M eđu
elektrana t ) . S obzirom na vrstu po
tim i jed n og i drugog m ože kao plijen
gonskog motora, termoelektrane m o
iskoristiti neka sokolovka. Ako kao
gu biti parne (parni stroj i parna tur
plijen uhvati zmiju, u tom slučaju je
bina), motorne (m otor s unutarnjim
tercijarni konzument t . N o potencijal izgaranjem), nuklearne (nuklearni re
no m ože uloviti i miša kao hranu pa aktor), geotermičke (koriste toplinu
je u tom slučaju sekundarni konzu Z em lje, npr. vulkana, gejzira), solarne
ment T. Dakle, određeni organizmi i kombinacija navedenih. (I. T.)
m ogu biti istovrem eno i sekundarni t
i tercijarni konzum enti. (D. Đ.) te rm o klina (grč. thermos — topao +
klinč — nagibam; engl. thermocline;
te re strič k a ekologija (lat. terrestris — njem. Thermokline), u kopnenim sta-
zemaljski, zem ni + ofkos — kuća, jačicama i m orim a to je ravnina na
d om + logos — riječ, govor; engl. ter određenoj dubini u kojoj se tempera
restrial ecology, njem. Landokologie, Ter- tura naglo mijenja s prom jenom du
restrische Okologie), grana ekologije t bine. U jezerim a u vrijeme ljetne sta
koja proučava ekologiju kopnenih gnacije vode termoklina odgovara
ekosustava t , pa se stoga svrstava u si- metalimniju t . Budući da temperatura
utječe na gustoću vode, uspostavlja tip tia, osnovna i temeljna jedinica si
nje term okline stabilizira stupac vode stematike tla, koja se odlikuje tipskim
i ograničava vertikalno miješanje v o fiziografskim svojstvima i tipskim
de. D ubina na kojoj se nalazi term o- procesima. Tipski proces je rezultan
klina varira, posebice u plitkim voda ta elem entarnih pedogenetskih pro
ma um jerenog pojasa. U nekim po cesa. Tip tla određuju sljedeće deter
dručjima termoklina za vrijeme zim minante: jednotipska građa profila,
skih m jeseci m ože potpuno nestati. (I. osobito karakterističan redoslijed ho
T.) rizonata, jednotipski osnovni procesi
transformacije i migracije m ineralnih
term opleg ija, v id i t o p lin s k i udar. (D. i organskih materija, kvantitativno
Đ.) slične fizičko kemijske karakteristike
pojedinih horizonata. N iže sistemat
termosfera, v id i atmosfera t . (i. T.)
ske jedinice od tipova jesu: podtipovi,
TERN, Terrestrial Ecosystem Research varijeteti, podvarijeteti, vrste, podvrs
Netvvork. te i facijesi. (D. Đ.)
te re tit (grč. + phyton — biljka),jedno tla k zraka (engl. atmospheric pressure;

godišnje i dvogodišnje biljke koje n e njem. Luftdruck), tlak na površinu
povoljno doba godine preživljavaju Zem lje koji proizvodi njezina atmosfe
sam o u obliku sjemena ili plodova ra t . Instrum ent za mjerenje tlaka jest
(npr., Stellaria media kukolj (Agro- barometar, a uobičajeno je da se u
stemma githago), crvena mrtva kopriva m eteorologiji iskazuje u hektopaska-
(Lamium purpureum) i dr. (D. Đ.) lima ili milibarima. Atm osferski je
tlak neposredno povezan sa zračnim
te š k i m etali (engl. heavy metal, njem. strujanjima i drugim vrem enskim
Sclnuermetalle), metali kojima je gu zbivanjima pa je njegovo poznavanje
stoća iznad 5,9 g/cm 3, npr. bakar presudno za analizu i prognozu vre
(C u), nikal (N i), kadmij (Cd), cink mena. (I. T.)
(Z n), kositar (Sn), kobalt (Co) i o lo
vo (Pb). Značajni su kontam inenti i tlo (engl. 50/7, njem. Boden, Erde, Erdbo-
polutanti okoliša i hrane u urbanim, den, Acker), disperzni sustav izgrađen
ali i ruralnim sredinama. Toksično od heterogene mješavine organskih i
djeluju na organizme. Imaju sposob anorganskih čestica različite veličine
nost bioakumulacije u organizmima i koji u većoj ili manjoj mjeri pokriva
ekosustavima. (D.Đ.) površinu Zem lje, odnosno njezin
gornji sloj litosferu. T lo je rastresita
te tra e tilo lo v o , v id i o lo v n i te tra e til. (D. prirodna tvorevina nastala djelova
Đ .) njem pedogenetskih faktora kroz
procese pedogeneze. (D. Đ.)
tih o k a va ln e vrste, organizmi t k o ji se
m o g u n a ć i u p o d z e m lju , a li i u p o tloznanstvo (njem. Bodenkunde), pe
v r š in s k im e k o su sta vim a , k a k o u v o dologija u geologiji, znanstvena disci
d e n o m ta k o i u te re s trič k o m p o d r u č plina koja proučava građu, postanak,
ju . (I. T.) razvitak, distribuciju, klasifikaciju, fi
POJMOVNIK 335
z ik a ln a , k e m ijs k a i b io lo š k a svojstva nja tjelesne temperature i posljedič

tla. U m e d ic in i p o ja m o zn a ču je n og zatajivanja rada m etabolizm a, or
z n a n s tv e n u d is c ip lin u k o ja p ro u ča v a ganskih sustava i smrti. (D. Đ.)
f iz ič k i i p s ih o lo š k i ra zv o j djeteta. (D.
Đ.) to p lin sk o o n e čišće n je vode (engl.
thermalpollution, njem. thermische Bela-
to k s ič n o s t (engl. toxicity, njem. Toxi- stung, thermische Verschmutzung), vrsta
zitčit), otrovnost tj. otrovno djelovanje onečišćenja vode (ponajprije prirod
neke tvari. Razlikuje se akutna (ne nih vodotokova ali i dr.) toplinskom
povoljan učinak koji se pojavljuje u energijom. Ugrijana voda za hlađenje
kratkom vrem enu, najčešće unutar nastaje u industrijskim procesima za
24 sata nakon toksične doze), suba- hlađenje dijelova strojeva u proizvod
kutna (nepovoljan učinak uzrokovan nji, kao i u nuklearnim elektranama
ponavljanom dnevnom prim jenom za hlađenje reaktora. Povećana tem
toksične doze kroz kraće vrijeme, peratura om eta žive organizm e u ra
najčešće 14 do 28 dana) i kronična stu i razvoju (porast od sam o nekoli
(nepovoljan učinak uzrokovan p o ko stupnjeva smanjuje količinu otop
navljanom dozom kroz duže životno ljenog kisika i oštećuje škrge vodenih
razdoblje) toksičnost. (D. Đ.) organizama). U nekim slučajevima
takvo lokalno povišenje temperature
tok sik o lo g ija
(engl. toxicology, njem .
vode m ože dovesti i do nastanjivanja
Toxikologie), z n a n o s t č iji je p re d m e t
alohtonih term ofilnih vrsta, čim e se
p ro u ča v a n ja p riro d a , svojstva i n a č in
u potpunosti mjenjaju elem enti pri
d je lo v a n ja o tro v a na ž iv i sustav. (D.
jašnjeg ekosustava. (D. Đ.)
Đ.)
trajanje sijanja Sunca, trajanje inso
to k s in i (grč.) otrovi patogenih m ikro
lacije T. Vrijeme u kojem je neko m je
organizama (npr. difterije, tetanusa).
sto na Zem ljinoj površini izravno
(D.Đ.)
obasjano Sunčevim zračenjem. Izra
to p la n a (engl. heating plant; n je m . žava se jed inicom vremena (sunčani
Heizkraftwerk), vrsta termoelektrane “T sati). (I. T.)
k o d k o je se to p lin a u p o trije b lje n e pa
re i l i u g rija n e v o d e u je d n o is k o rišta va
trajno održivi razvoj (engl. sustainable
za g rija n je objekata, naselja, pa i čita
development, sustainability, njem. Nach-
v ih m jesta. (I. T.)
haltigkeit, dauerhaft-umiveltgerechten
Entuncklung), potrajno održivi razvoj,
to p lin sk i udar (engl. heat stroke), hi- trajno održivo gospodarenje, potraj
pertermija, termoplegija. Akutan naj no gospodarenje. Pojam definira pri
teži oblik termoregulacijskog pore stup iskorištavanju raspoloživih re
mećaja koji nastaje zbog dovođenja sursa i gospodarenjem njima tako da
organizm u velike količine topline i se zadovoljavaju današnje potrebe ali
(osobito) zbog njezina otežanog od bez okrnjivanja budućih generacija u
vođenja iz organizma. Potonje je oso zadovoljavanju njihovih potreba. P o
bito izraženo pri velikoj vlažnosti zra jam potječe iz njemačkog šumarstva
ka. D olazi do naglog i velikog poviše C arlowitz (1713.). O n govori o tak
vom korištenju šum skog bogatstva da trih inela (lat. Trichinella spralis), vlasac,
ga m ogu upotrebljavati i buduće ge vlasica. N em atoda, parazit u životinja
neracije. (U Hrvatskoj 1769. godine i čovjeka. U zrokuje bolest trihinelo-
Marija Terezija stavlja na snagu za zu. Odrasla trihinela kratkotrajan je
konsku uredbu o šumama koja se te stanovnik tankog crijeva mužjak v e
melji na toj koncepciji). M oderna re ličine 1,5 m m , ženka dvostruko duža.
vizija te koncepcije, kao globalno pri Ženke polažu žive ličinke koje prodi
hvaćene politike postavljena je na ru kroz lim fu, preko pluća dolaze u
arterijski optok, zatim u sva tkiva, p o
konferenciji u Rio de Janeiru (Agen
najviše u poprečnoprugastu m usku
da 21). (D .Đ.)
laturu, gdje se začahure. D rugi nosi
tra n sm isija (engl. transsmission, njem. lac (obično mesojed) proguta ličinke
Strahlungsdurchlassigkeit, Transmission), čije se ciste otope a iz njih izađu ličin
općenito, prolaz zraka elektromag ke koje se presvlače i sazru u mužjake
netskog zračenja kroz neki medij. (D. i ženke. O plođene ženke polažu li
činke i tim e se zatvara životni ciklus.
Đ.)
Č ovjek se inficira začahurenom ličin
tra n sp ira cija (lat. transpiratio — ispa- kom iz zaraženog mesa, najčešće svi
ravanje engl. transpiration, njem. Tran- nje ali i medvjeda, jazavca, konja. Li
spiration), pojava izlučivanja vodenih činke ulaze kroz sluznicu crijeva u
para iz biljke. Intenzitet transpiracije krvni optok i zatim u m išićje, gdje
izazivaju upalne reakcije. (D. Đ.)
ovisi o razlici tlaka vodenih para u
biljci i u atmosferi. Biljka uzima iz trofija (grč. trophe — prehrana, engl.
zem lje redovito velike količine vode trophc, njem. Trophie), u hranidbenim
(sadržaj vode u biljci do 90 posto pa i odnosim a pojam definira razinu ili
više), tlak pare vode u biljci znatno je stupanj trofije odnosno mjesto i u lo
veći od tlaka para u atmosferi. Stoga gu u hranidbenim nizovim a (hranid
biljka predaje neprestano atmosferi bena piramida T, hranidbeni lanac T i
vodenu paru. S obzirom na relativnu hranidbena mreža t ) na kojem se poje
površinu biljnog organizma, količina dini organizam, član ekosustava T, na
isparene vod e vrlo je velika. Transpi lazi bilo kao primarni producent T, pri
racija se pretežno obavlja s pom oću mami konzument, T sekundarni konzu
lista, i to bilo kroz puči (stomatalna ment T, tercijarni konzument T, destruent
transpiracija) ili kroz kutikulom pre t , razlagač t ili reducent t . U ekologiji
krivene vanjske membrane epider- T kopnenih voda i limnologiji tp o ja m
m alnih stanica. Stomatalna kom po determinira razinu i intenzitet pro
nenta transpiracije daleko je veća od dukcije t vodenog ekosustava t (prim
kutikularne. Stomatalna se kom po jerice jezera) i raspoloživu količinu
nenta m ože regulirati otvaranjem i nutrijenata (poglavito nitrata i fosfata,
zatvaranjem puči. Kutikularna kom ali i drugih) koja postoji u nekom vo
ponenta transpiracije većinom je m a denom sustavu, i tim e ga klasificira
lena 6 posto do 8 posto od sveukupne na ljestvici trofije T kao, distrofno T,
isparene vode. (D. Đ.) politrofno T, oligotrofno T, mezotrofno t ,
POJMOVNIK 337
eutrofno t , (primjerice eutrofno je z e v rš in e d o dubine kompenzacije T , is p o d

ro). U fiziologiji i m edicini pojam se k o je se n a la z itrofolitički sloj T . (I. T.)
odnosi na raspoloživost hranjivih tva
trofolitički sloj (grč. trejo — hranim
ri organskog sustava, organa, tkiva ili
+ ly’sis — razrješenje; engl. tropholytic
stanice (primjerice atrofija i distrofija
zone; njem. tropholytische Zone), n e
m edicinski su nazivi za patološko sta
produktivni sloj vode u akvatičkim
nje propadanja tkiva zbog nedovoljne
ekosustavima u kojem je razgradnja
količine nutrijenata). (D.Đ.)
organske tvari veća od njezine pro
trofogeni sloj (grč. trejo — hranim + izvodnje. Sm ješten je ispod trofogenog
lat. generare — proizvoditi; engl. tro- sloja T, od kojeg ga razdvaja dubina
phogenic zone; njem. trophogene Zone), kompenzacije t . U njem u prevladavaju
produktivni sloj vode u akvatičkim konzumenti t i reducenti t . Životne za
ekosustavima u kojemu je asimilacija jednice (biocenoze t ) trofolitičkog slo
veća od disimilacije, tj. formiranje or ja ovisne su o donosu organske tvari
ganske tvari veća je od njezine raz iz trofogenog sloja u kojem u se ona
gradnje. T o je osvijetljeni sloj koji se proizvodi. (I. T.)
podudara s euforičkom zonom T i u ko
jem se intenzivno odvija fotosinteza T. tropopauza, v id i atmosfera t . (I. T.)
Prevladavaju producenti T organske troposfera, v id i atmosfera t . (I. T.)
tvari. T rofogeni sloj se proteže od po
udomaćena vrsta (engl. domesticated ug ljiko v m o n o k sid (engl. carbon tno-
species; njem. domestizierte A rt ), dome- noxide, njem. KohIenmonoxid), (CO).
sticirana vrsta; vrste koje je čovjek se Plin bez boje, okusa i mirisa, sastav
lektivnim uzgojem prilagodio svojim ljen od ugljika i kisika povezanih dvo-
potrebama. T o su npr. ovca, govedo, valentnom kovalentnom vezom, na
svinja, pas, pšenica, grašak, ječam, le staje izgaranjem organske tvari bez
prisustnosti O 2. Izvori su ispušni pli
ća i lan koje je čovjek udomaćio prije
novi vozila, dim cigareta i dim indu
10.000 godina. Pojam se uglavnom
strijskih postrojenja, eksplozivi, m oč
upotrebljava za životinjske vrste, a za
varni i vulkanski plinovi, zemni plin,
biljne vrste primjereniji je naziv kul šumski požari i fotodisocijacija u gor
tivirane vrste. (I. T.) njim slojevima atmosfere. U krvi se
veže na H b pri čemu nastaje karbo-
u g ljiko v d io k s id (engl. carbon dioxide, ksihemoglobin (C O H b). C O ima
njem. Kohlendioxid), (C O 2,), bezbo 250 puta veći afinitet prema H b nego
jan nezapaljiv plin. Teži od zraka. 02- Pri otrovanju uzrokuje glavobo
Nalazi se u ispušnim i vulkanskim lju, m učninu, slabost, ubrzani rad sr
plinovima, plinovima koji nastaju iz ca, poremećaj vida, halucinacije, aci-
garanjem fosilnih goriva i plinovima dozu, hipotermiju, kom u i smrt.
koji nastaju biološkim procesima. U Kroničnim trovanjem oštećuju se
anim alnih organizama veže se na he mozak, srce, jetra, bubrezi, mišići i
m oglobin (ali i na ostale respiratorne kosti. (D. Đ.)
pigmente) i može uzrokovati sm rt
ug rijana voda z a hlađenje, vidi to
gušenjem. Biljke ga koriste kao siro
plinsko onečišćenje vode. (D. Đ.)
vinu za izgradnju ugljikohidrata u
procesima fotosinteze. U z još neke ugrožen a v rsta (engl. endangered spe
čimbenike odgovoran je za globalna cies; njem. gefćihrdete Art), naziv za
zatopljenja (kako u davnijoj geološkoj vrste T za koje postoji određena vjero-
prošlosti tako i u skorije vrijeme). jatnost da će u bliskoj budućnosti
Staklenički plin. (D. Đ.) izumrijeti u divljini. Postoje različiti
POJMOVNIK 339
kriteriji prema kojima neka vrsta stje nje ultraljubičastog dijela (UV) val
če status ugrožene. U SAD-u, su nih duljina od 180 do 400 nanometa-
kladno Aktu o ugroženim vrstama ra. Razlikuje se U V -A zračenje (400-
(US Endangered Species Act), ugro 313 nanometara), U V -B zračenje
ženom se smatra ona vrsta za koju (313-289 nanometara) i U V -C zra
postoji najmanje 20 posto vjerojatno- čenje (289-180 nanometara). N ajo
sti da će izumrijeti u idućih 20 godina pasnije U V -C zrake apsorbira Zem -
ili deset generacija. Prema IU C N ljina ozonska ovojnica f štiteći tako živa
(The World Conservation Union), bića od njihova štetnog djelovanja. Za
m eđunarodnoj organizaciji za očuva razliku od njih, UV -A i U V -B zrake
nje prirode i prirodnih resursa, vrsta dopiru do površine Zemlje i djeluju
(ili neki drugi takson) ugrožena je na živa bića kod kojih izazivaju štetne
(ukratko): prom jene u staničnim molekulama.
— ako je doživjela smanjenje popu Zrake oko 300 nm valne duljine iza
lacije od najmanje 50 posto u pos zivaju opekotine kože, 255 nm djelu
ljednjih deset godina ili u tri ge ju baktericidno, oko 279 nm imaju
neracije antirahitični učinak, a zrake valne d u
— ako je suočena sa smanjenjem po ljine 340 nm odgovorne su za tam-
pulacije od najmanje 50 posto u njenje kože. Pretjerana izloženost
sljedećih deset godina ili u tri ge može izazvati rak kože. Kao poslje
neracije dica djelovanja UV-zraka javljaju se
— ako je područje na kojem se pojav oštećenja kože, zloćudne promjene
ljuje procijenjeno na manje od na koži i alergijske reakcije. U dio
5.000 km2 UV-zraka najmanji je na morskoj ra
— ako je područje koje zauzima manje od zini, a povećava se s porastom nad
500 km 2
morske visine. (I. T., D. Đ.)
— ako je brojnost populacije procije ultrazvu k (engl. ultrasound, njem. Ul-
njena na manje od 2.500 zrelih traschall), mehanički, elastični, trans
jedinki s tendencijom daljnjeg verzalni ili longitudinalni valovi frek
smanjivanja od najmanje 20 posto vencija većih od 20 k H z (iznad ljud
u idućih 5 godina ili u dvije gene skoga slušnog dometa). N eke životi
racije; njske vrste koriste ga po principu so-
— ako je brojnost populacije procije nara za orjentiranje u okolini. (D. Đ.)
njena na manje od 250 zrelih je
dinki um jetna gnojiva (engl. arttificia! fertili-
— ako kvantitativne analize pokazuju zers, chemical fertilizers, mineral fertili-
da je vjerojatnost da će vrsta izu zers, synthetic fertilizers, anorganic fertili
mrijeti u divljini u sljedećih 20 zers, njem. Mineraldiinger), mineralna
godina ili pet generacija najmanje gnojiva, anorganska gnojiva, sintetska
20 posto. (I. T.) gnojiva. Krute tekuće ili plinovite
tvari koje najčešće sadržavaju jedan
u ltra lju b ič a s te zra k e (engl. ultraviolet (pojedinačna umjetna gnojiva), dva
radiation\ njem. Ultmviolettstrahlung), (miješana umjetna gnojiva) ili tri
kratkovalno elektromagnetsko zrače (kompleksna umjetna gnojiva) naj
važnija elementa koji pripadaju u vrste crvenih algi roda Porphyra po
skupinu primarnih biljnih hranjiva, čele su se uzgajati u Japanu u bočatim
tj. dušik, fosfor, kalij (npr. tzv. NPK vodama Tokijskog zaljeva još krajem
gnojiva). U skupinu biljnih hraniva 17. stoljeća. Porphyra ima vrlo visok
sekundarne važnosti ubrajaju se sum sadržaj proteina, vitamina C, B i E i
por, magnezij i kalcij, njih sadržavaju joda. Neke vrste roda Caulerpa, C.
samo određena mineralna gnojiva, lentillifera i C. racemosa, naveliko
tzv. sastavljena umjetna gnojiva. Pre služe u prehrani stanovnika Tajlanda.
ma tome sadržavaju li mikro ili ma Laminaria je jedna od glavnih m or
kro biogene elemente, razlikujemo skih alga koje se rabe u prehrani i za
makrognojiva i mikrognojiva. Mikro- dobivanje kemijskih ekstrakata. U
gnojiva se dijele prema mikroele- Europi Laminaria je već dulje vrijeme
mentima koje sadržavaju, primjerice: izvor alginata za različite industrije.
borna, željezna, cinkova, molibdeno- Alginati se upotrebljavaju u kemijskoj
va, manganova, bakrena itd. (D. Đ.) industriji u proizvodnji boja (za tek
sturu), fotografskoj industriji i kao
U N C S B , 1) United Nations Commis
emulgatori u prehrambenoj industri
sion on Sustainable Development 2) ji. Ekstrakt alge Gelidium, koji se na
U nited Nations Com mon Supply ziva agar, rabi se u mikrobiologiji, a
Database. agar dobiven od alge Gracilaria uveli
UN EP, U nited Nations Environment ke se upotrebljava u prehrambenoj,
Programme. tekstilnoj i kozmetičkoj industriji.
Obilna upotreba algi u mnogim je
UNESCO, United Nations Educational zemljama dovela do potrebe za njiho
Scientific and Cultural Organization. vim uzgojem kako bi se osigurala
stalna opskrba tom sirovinom, no
UV zra k e , vidi ultraljubičaste zrake t . pravi komercijalni uzgoj alga još je u
uzgoj alg a, jedan od oblika tnarikuhu- začecima. (I. T.)
re T je uzgoj morskih alga. Alge kao uzgoj rakova, o b lik marikulture t k o ji
izvor proteina, vitamina i minerala se o d n o s i na u zg o j rako va u m o ru ,
imaju važnu ulogu u prehrani stanov (Palinurus sp.), h la -
p o n a jv iše ja sto ga
nika Japana, Kine, Koreje i drugih p o va (Homarus sp.) i m e k u š ica (Pena-
azijskih zemalja. Osim za ljudsku eus sp .j, a p o n e g d je i s la tk o v o d n ih ra
prehranu, alge se upotrebljavaju i za kova. (I. T.)
prehranu stoke, kao gnojivo i kao si
rovina za neke industrije. Alge se uz uzgoj riba (engl. pisciculture,fisch cultu-
gajaju tako da se na određenoj dubini re; njem. Fischzucht), djelatnost koja
horizontalno postavi mreža naprav se zasniva na uzgoju slatkovodne ribe
ljena od grubog materijala na koju se u ribnjacima i, rjeđe, prirodnim i um
alge same prihvaćaju i rastu. Berba jetnim jezerima, te uzgoju morske ri
alga obično počinje u studenom i tra be u bazenima, kavezima i zatvore
je do ožujka, a uzgajivači ih s mreže nim uvalama (lagunarni uzgoj). Prvo
ubiru rukom. U Japanu su morske mjesto zauzima uzgoj šaranki (5 mi
alge tradicionalna namirnica. Neke lijuna tona 1992. god.), a u velikim se
POJMOVNIK 341
količinama uzgajaju još i kineski ša školjkašima zatim se upleću u užad

ran, som, tilapija, jegulja, jesetra, pa stvarajući pergolare koji se zatim vje
strva, ozimica, a od morskih riba lu šaju o plutače (bove). Čitava se struk
bin, brancin, list, iverak, gof, komarča tura zove park. Uzgoj se zatim može
i druge. Prema podacima FAO-a nastaviti i na nekoj drugoj lokaciji, ne
(Food and Agriculture Organisation nužno u uvali gdje su mlade školjke
o f the United Nations) u 1999. godi bile uhvaćene. Školjkaši se hrane fil
ni u akvakulturi je uzgojeno oko 33 triranjem planktona t i organskih čes
milijuna tona ribe, od čega 20 miliju tica iz mora, pa njihova prehranjiva-
na tona slatkovodne i 13 milijuna to nje nije skupo. Njihova sposobnost
filtracije iskorištava se u kombinira
na morske ribe. (I. T.)
nom uzgoju školjkaša i riba. Budući
uzgoj šk o ljk aša, jedan od, ako ne i da kavezni uzgoj riba izaziva eutrofika-
najstariji oblik marikulture t koji pot ciju T mora i posljedično bujan rast
ječe još iz antičkih vremena. Suvre planktona, u blizini kaveza s ribama
meni uzgoj školjkaša najčešći je u se postavljaju parkovi sa školjkašima
produktivnim uvalama koje su zaklo koji filtriraju višak planktona i organ
njene od jakih morsldh struja i valo skih čestica. Glavne lokacije za uzgoj
va, a voda je prildadne slanosti i tem školjkaša u Hrvatskoj su Malostonski
perature. Osim kamenica i dagnji, zaljev i Limski kanal. Od školjkaša
uzgajaju se još i jakopska kapica, ja koji se ne upotrebljavaju u prehrani
panska kamenica i dr. U prvoj fazi važno je spomenuti uzgoj bisernih
uzgoja u more se stavljaju različiti školjki koje se u Japanu kultiviraju od
predmeti na koje se plutajuće ličinke kraja 19. stoljeća. (I. T.)
školjkaša prihvaćaju. Predmeti sa
važnije šu m sk e zaje d n ice zahvaljujući 4. listopada ■
— D an zaštite životinja
svom geografskom položaju, Hrvatska 13. listopada — Dan smanjenja
se odlikuje raznolikom šumskom ve prirodnih katastrofa.
getacijom koju izgrađuje velik broj bi (I. T.)
ljnih vrsta i šumskih zajednica. N a po
dručju Hrvatske nalazimo čak 68 šum v e g e ta c ija (lat. vegetatio, onis f. — ve
skih zajednica, od kojih izdvajamo važ getacija, engl. vegetation, njem. Vegeta-
tion), sve biljke koje kao više ili manje
nije: Omo-Quercetiun ilicis T, Querco-
zatvorena jedinica pokrivaju neko po
Carpinetum orientalis t , Ostryo-Querce-
dručje. Biljni pokrov nekog područja.
tum pubescentis T, Querco-Carpinetum il-
Pojam također označuje razdoblje ve
lyricum T, Fagetum illyricutn montanum t ,
getacije odnosno razdoblje rasta i ži
Abieti-Fagetum t i Fagetum subalpinum
votne aktivnosti biljnog svijeta, prim
t . (I. T.) jerice u um jerenom kontinetalnom
području nakon zimskog mirovanja.
važniji datumi u zaštiti okoliša,
Postoji razlika izm eđu potencijalno
2. veljače — D an zaštite močvara prirodne i današnje realne vegetacije.
22. ožujka — Svjetski dan zaštite Potencijalno prirodna je ona koja bi
voda se razvila s obzirom na postojeće kli
22. travnja — D an planeta Zemlje matske t i okolišne uvjete t da nije bilo
22. svibnja — Svjetski dan biološke antropogenog utjecaja, nasuprot to
raznolikosti i me današnja realna vegetacija nastala
— D an zaštite prirode u
je kao posljedica povjesnog razvoja
Hrvatskoj ekosustava 1“ na određenom prostoru,
5. lipnja — Dan zaštite okoliša koji uključuje antropogeni utjecaj.
8. lipnja — D an zaštite planinske Primjerice slika potencijalne vegeta
prirode RH cije u Hrvatskoj bila bi. uglavnom šu
16. rujna — D an zaštite ozonske ma, kako u prim orskom tako i u kon
ovojnice tinentalnom području (s iznim kom,
17. rujna — m eđunarodna akcija točila, strm ih litica, obale mora i si.),
Očistim o svijet no ljudskom aktivnošću ta je slika
POJMOVNIK 343
u v e lik e iz m je n je n a . Stoga, p rim a rn a redno s površinom Zemlje. Vjetar na

il i p r ir o d n a ve g e tacija , s o b z ir o m na staje kao posljedica djelovanja gradi-
g e n e z u je s t o n a k o ja je n astala p r ir o d jentne sile zbog nejednakog tlaka u
n im p u te m , za r a z lik u o d s e k u n d a rn e horizontalnoj ravnini. Osnovni uz
i l i a n tro p o g e n e v e g e ta c ije k o ja j e n a rok vjetra su nejednake temperature
stala z b o g d je lo v a n ja čo vje ka . (D. Đ.) Zemljine površine, tj. različita brzina
grijanja ili hlađenja zraka nad razli
v e g e ta c ijs k i pojas, h o r iz o n ta ln o , s
čitim podlogama, npr. nad kontinen
p o ra s to m nadmorske visine u v is o k im
tom i oceanom, obalom i morem, po
p la n in a m a i g o r s k im m a s iv im a s re d
ljem i šum om , ekvatorom i polovima.
n je v e lič in e , z b o g p r o m je n je n ih eko
(I. T.)
loških uvjeta T (te m p e ra tu ra , tla k , pa
d a lin e , o b o rin e , vje ta r, s k ra će n je v e v je tre n jača (engl. ivind energy platit]
g e ta c ijs k o g ra z d o b lja itd .) m je n ja se i njem. Windkraftwerk), postrojenje u
v e g e ta c ijs k a s lik a . G r a n ic e iz m e đ u kojem se kinetička energija vjetra T slu
pojasa i p ro m je n a vegetacije T su oštre ži za dobivanje električne energije
i nag le. U p la n in a m a u m je r e n o g k l i (struja). Vjetrenjače su tradicionalno
m a ts k o g pojasa, najčešće m o ž e m o ra služile u nekim zemljama za mljeve
z lik o v a ti; b re ž u ljk a s ti pojas, d o n ji p o nje žita i crpljenje vode, a odnedavna
ja s g o rs k e š u m e , g o r n ji p ojas g o rsk e služe kao elektrane za proizvodnju
š u m e , p o ja s k le k o v in e , p la n in s k i p o struje. Prva takva elektrana puštena je
ja s i s n je ž n i ( n iv a ln i) pojas. (D. Đ.) u rad 1941. godine u SAD-u. (I. T.)
v e r tis o l, v id i s m o n ic a . (D. Đ.) vfaga zra k a (engl. humidity; njem.

Feuchtigkeit), mjera sadržaja vodene
v iro cid i, o t r o v n e tv a ri n a m ije n je n e
pare u zraku. Obično se iskazuje kao
s u z b ija n ju v iru s a . (D. Đ.) relativna vlažnost ili om jer između tre
nutačnog i ravnotežnog tlaka vodene
v is o k e šu m e , š u m e n astale o d stabala
pare u zraku pri istoj temperaturi i
p re te ž n o iz s je m e n a i l i sa d n ica. N a z i
izražava se postotkom. Relativna
v a ju se jo š i š u m e sje m en ja če. (I. T.)
vlažnost pokazuje koliko se vodene
v ita lite t (lat. v ita e -— ž iv o t, eng. v it a li- pare nalazi u zraku prema maksimal
ty), v ita ln o s t, ž iv o tn o s t, ž iv o tn a s p o noj količini koju bi zrak mogao sa
s o b n o s t, k re p k o s t, iz d r ž ljiv o s t . P o ja m državati uz jednaku temperaturu.
d e f in ir a o p t im u m s v e u k u p n ih ž iv o t Vlaga je važan ekološki čim benik jer
n ih fu n k c ija , f iz io lo š k ih , m e ta b o lič određuje intenzitet transpiracije T. (I.
k ih , r e p r o d u k t iv n ih a li i o n ih d u š e v T.)
n ih , e t o lo š k ih i si. T a k o đ e r p o ja m se
v o d a (lat. aqua\ engl. ivater; njem. Was-
k o r is t i i p r i d e fin ir a n ju p o te n c ija ln o
ser), je na Zemlji norm alno prisutna
d o s e z ljiv e ž iv o tn e d o b i n e k o g o rg a
n iz m a o d n o s n o v je ro ja tn o s t d u ljin e
u sva tri agregatna stanja: tekućem
ž iv lje n ja . (D .Đ .)
(mora, oceani, rijeke, jezera itd.), pli
novitom (vodena para u atmosferi t ) i
v je ta r (en g l. m n d \ n je m . Wind), s tru ja krutom (led). Voda na Zemlji čini
n je a tm o s fe rs k o g zra k a k o je j e u s p o njezin vodeni plašt ili hidrosferu f .
Premda molekule vode imaju jedno 4°C, a povišenjem temperature iznad

stavnu strukturu, njezina su svojstva ili smanjenjem ispod te vrijednosti
prilično složena. Molekula vode njezina se gustoća smanjuje. Led,
(H 2O) sastoji se od jednog atoma ki kruto agregatno stanje vode, ima oko
sika (O) i dva atoma vodika (H), koji 8 posto manju gustoću od vode u te
s kisikovim atomom zatvaraju kut od kućini i zato uvijek pluta na vodi. Le-
105°. Svaki atom vodika u molekuli dište vode iznosi 0°C, a vrelište
vode s kisikom povezan je kovalen- 100°C. Voda ima veliki toplinski kapa
tnom vezom koja nastaje stvaranjem citet, što znači da može primati ili iz
zajedničkog elektronskog para. Kisi davati velike količine toplinske ener
kov atom privlači elektronski par iz gije bez većih promjena vlastite tem
obje veze, uslijed čega dio molekule perature. Velike vodene mase polako
uz kisik ima mali negativni naboj, a apsorbiraju toplinu kad je zrak iznad
dio molekule s vodicima ima mali njih topliji i postupno je otpuštaju
pozitivni naboj. Posljedica takva raz kad je zrak hladniji i tako ublažavaju
dvajanja naboja jest ta da molekula temperaturne promjene vodenog
vode ima dva kraja — pozitivni i ne okoliša i susjednoga kopna. Voda je
gativni, pa se naziva dipol. Svaki kraj odlično otapalo za većinu tvari u pri
molekule vode privlači suprotno na rodi. Posebno se to odnosi na kristale
bijene krajeve drugih molekula vode. soli u kojima su ioni međusobno po
Ta privlačna sila stvara slabu vodikovu vezani ionskom vezom, poput natrijeva
vezu. Vodikove veze između moleku klorida (NaCl). Prilikom otapanja u
la vode mnogo su slabije od kovalen- vodi soli se disociraju na ione od ko
tnih veza unutar jedne molekule, i jih su sastavljene. Oko 3,5 posto m or
neprestano se prekidaju i nanovo ske vode čine otopljene tvari, prven
stvaraju. Posljedica ovakva poveziva stveno soli, a preostalih 96,5 postoje
nja između molekula vode u nekoj čista voda. U vodi otopljene tvari se
vodenoj masi jest ta da se one odupi dijele u tri glavne skupine: (1) anor
ru vanjskim silama koje ih nastoje ganske soli; (2) otopljeni plinovi (ki
razdvojiti. To svojstvo vode, poznato sik, dušik, ugljikov dioksid i dr.); i (3)
pod nazivom viskoznost, ima važan organski spojevi podrijetlom od živih
učinak na organizme koji plutaju ili organizama (proteini, ugljikohidrati,
plivaju u moru i kopnenim vodama. masti, aminokiseline itd.). Količina
Uzajamno privlačenje molekula vode otopljenih anorganskih soli određuje
na površini vodene mase stvara po slanost T vode i baš kao i sadržaj otop
vršinsku napetost. Upravo se tim svoj ljenih plinova, posebice kisika t , ug-
stvom koriste mnogi organizmi koji ljikova dioksida i dušika, ima veliku
se kreću po površini vode, poput ku biološku važnost. Koncentracija hi-
kaca koji po njoj hodaju. Viskoznost dronijevih iona (pH) kao i koncen
i površinska napetost su svojstva koja tracija različitih organskih tvari
ovise o temperaturi i povećavaju se sa također su biološki važne. U vodi se
smanjenjem temperature. S promje nalaze i neke organske tvari umjetnog
nom temperature mijenja se i gustoća podrijetla, poput D D T -a i sličnih,
vode. Voda ima najveću gustoću pri koje je u okoliš svojom djelatnošću
POJMOVNIK 345
unio čovjek, a koje mogu imati vrlo vodnogospodarski su sta v ,

štetne učinke na žive organizme. (I. kompleksni sustav gospodarenja vo
T.) dama čiji se poslovi mogu svrstati u
tri glavne grupe: korištenje voda, zaštita
voda u tlu (engl. soil water, rhizic ivater, od voda i zaštita voda. Pod korištenjem
vadose ivater), voda se u tlu uglavnom voda razumijeva se vodoopskrba sta
nalazi u kapilarnim porama, dok se iz novništva, naselja, industrije i drugih
nekapilarnih pora uglavnom ocjeđuje subjekata, natapanje poljoprivrednih
a njeno mjesto u nekapilarnim pora zemljišta i opskrba ribnjaka vodom,
ma zauzima zrak. U tlu se pojavljuje iskorištavanje energije voda, vodoto
kao: slobodna voda tj. vodena para u ka za transport i plovidbu i upotreba
porama tla, konstitucionalna ili kri- voda za rekreaciju i turizam. Zaštita od
stalizacijska voda koja je kemijsld ve voda uključuje zaštitu od poplava,
zana u različitim spojevima u tlu, hi- erozije i bujica, kontrolu, prognozira
groskopska ili adsorpcijska voda, fil nje i obavještavanje o stanju voda,
mska ili lentokapilarna voda, kapilar uređivanje vodotokova, hidromelio-
racijsku odvodnju i drugo. Zaštita vo
na voda, gravitacijska voda i podzem
da obuhvaća zakonsku regulativu i ra
na voda. (D. Đ.)
zličite mjere za zaštitu voda od one
vodne zalihe na kopnu (engl. terre- čišćenja, ispitivanje kvalitete vode za
strial ivater reseivoir; njem. terrestrisches vodoopskrbu i druga ispitivanja voda,
Wasserreservoir), procjenjuje se da na
sprečavanje i ograničavanje unošenja
opasnih i štetnih tvari u vode, spre
Zemlji ima približno 1.386,000.000
čavanje odlaganja otpada na područ
km3 vode, od čega se više od 97 posto
jima na kojima to može utjecati na
nalazi u oceanima. Terestričke vodne
kvalitetu voda, odvodnja otpadnih
zalihe čine 2,596 posto ukupne vode
voda, pročišćavanje voda i izgradnja
na Zemlji ili 35,978.000 km3. Od to
uređaja za pročišćavanje, interventne
ga je najviše vode smrznuto u lede mjere u izvanrednim slučajevima
njacima i ledenim pokrovima: onečišćenja voda i drugo. (I. T.)
27,500.000 km3 ili 76,436 %. Većina
preostale vode nalazi se ispod Zem vodo zaštitn o područje (njem. Was-
ljine površine. To su podzemne vode serschutzgebiet), područje u kojem vri
na koje otpada 8,200.000 km3 ili jede posebne mjere kontrole, zabrane
22,792 posto. U zatvorenim morima i zaštite protiv svih djelatnosti koje
nalazi se 105.000 km3 ili 0,292 posto mogu onečistiti prirodne zalihe vode,
terestričkih vodnih zaliha, a u slatko od koje se kondicioniranjem dobiva
vodnim jezerima 100.000 km3 ili pitka voda. (D. Đ.)
0,278 posto. Vode u tlu ima 70.000 vokliško vrelo, tip jakih krških vrela
km3 ili 0,195 posto, a u rijekama 2000 iz kojih voda izbija uzlaznim kana
km3 ili 0,006 posto. Procjenjuje se da lom na mjestima gdje topografska po
se u živim organizmima nalazi 1000 vršina presijeca sustav podzemnih
km3 ili 0,003 posto ukupne vode. (I. pukotina ili kanala. Mogu biti stalna
T.) ili periodična, smještena po dnu i
stranama riječnih dolina, u samim kacije živih biča, od koje se izvode sve
riječnim koritima, pokraj jezera i na ostale taksonomske skupine (podvrs
njihovu dnu, uz rub krških polja i ta, rod, porodica, red, razred, koljeno,
kraj morskih obala. Naziv su dobila carstvo). Skupina populacija sličnih
po vrelu Fontaine de Vaucluse u svojstava koje se međusobno slobod
južnoj Francuskoj. (I. T.) no stvarno ili potencijalno rasplođuju
i razmnožavaju, a reproduktivno su
vrelo, mjesto na kojem izbija voda iz
odvojene od drugih takvih skupina,
podzemlja topljivih stijena (vapne-
Mayr 1969. S toje šira reproduktivna
načkih, dolomitnih i dr.). Vrela su če
jedinica koja uključuje veći broj je
sto bogatija vodom nego izvori t , ali
dinki koje se mogu međusobno ra
je izbijanje vode iz vrela periodična ili
splođivati, daju plodno potomstvo i
epizodna pojava koja ovisi o pluvio-
zajedničku zalihu gena (gene pool,
metričkom režimu, geološkoj građi i
genofond), Dobzhansky 1951. (D.Đ.)
reljefu. (I. T.)
vrsta tla, niža sistematska jedinica u
vrijem e (engl. weather, njem. VVetter),
klasifikaciji različitih tipova tla, dijeli
ukupnost atmosferskih pojava (vjetar,
se na podvrste i facijese. Različite vrs
tuča, snijeg itd.) i stanja atmosfere
te tla svrstavaju se u više sistematske
(temperatura, naoblaka, vlažnost, tlak
kategorije pedoklasifikacije: podvari-
zraka i dr.) u određenom trenutku na
jetete, varijetete, podtipove, tipove i
određenom mjestu. (1. T.)
klase. (D. Đ.)
vrsta (engl. species, njem. Art), temeljna
jedinica sustava taksonomske klasifi
WCED, 1) World Commission on En WMO, World Meteorological Organi
vironment and Development. 2) 'Ve zation.
stern Center for Environmental De-
WR1, World Resources Institute.
cision-making.
WWF, World Wide Fund for Nature.
WCMC, World Conservation M onito
ring Centre, UK. WW8, Worldwatch Institute.
WHO, World Health Organization. WWW, World Weather Watch.
zag ađ en je voda (engl. water pollution; nja korijena. Pritom se iz ugljikova
njem. Wasserverschmutzung), onečišće dioksida stvara ugljična kiselina i pH
nje biološkim supstratom (mikroor vrijednost tla se snižava. N a prirodno
ganizmima, fekalijama, klaoničkim kiselim tlima razvijaju se acidofilne
otpadom, otpadom iz prehrambenih zajednice, prilagođene kiseloj reakciji
proizvodnji itd.) koje je veće od do podloge. Procesu zakiseljavanja tla
puštenog. Zagađenje voda očituje se pridonose kisele kiše T. Vidi kemijska
pogoršanjem vrste vode odnosno ka svojstva tla t. (I. T.)
tegorije vode. Zagađenjem voda do
Zakon o lovu, objavljen u N . n. 10/94.
vodi se u opasnost zdravlje i životi
Zakon o lovu uređuje koje se životi
ljudi i mogu nastupiti poremećaji u
njske vrste smatraju divljači; tko ima
gospodarstvu i u drugim područjima
pravo lova; lovišta, vrste lovišta i po
zbog stanja kakvoće vodnog okoliša.
vršine izvan lovišta; koncesije prava
Usporedi onečišćenje okolišah. (I. T„ O.
lova; davanje lovišta u zakup i podza
S„ D.Đ.)
kup; lovnogospodarsku osnovu, pro
zakiseljavanje tla (engl. soil acidifica-
gram uzgoja divljači i program zaštite
divljači; uzgoj i zaštitu divljači; lov i
tion; njem. Bodenversauemng), poveća
iskorištavanje divljači i njezinih dije
nje kiselosti tla, tj. sniženje pH vri
lova; sprječavanje štete od divljači i
jednosti tla. Kisela tla se prirodno jav
naknadu štete, sprječavanje štete na
ljaju na silikatnoj podlozi ili na dub
divljači i naknadu štete; upravni i in
ljim profilima tla nataloženog povrh
spekcijski nadzor nad provedbom za
vapnenca i dolomita, u područjima s
kona; i kaznene odredbe. (I. T.)
hum idnom klimom u kojima je tok
vode u tlu descendentan pa dolazi do Zakon o m orskom ribarstvu,
ispiranja baza. Kiselost tla tada se po objavljen u N. n. 78/94. Zakonom se
većava. Slabo prozračna tla također uređuje gospodarenje obnovljivim
mogu biti kisela zbog povećane kon biološkim bogatstvom mora, a to
centracije ugljikova dioksida uslijed obuhvaća zaštitu, ribolov i uzgoj riba
mikrobiološke aktivnosti u tlu i disa i drugih morskih organizama. (I. T.)
POJMOVNIK 349
Zakon o otocim a, objavljen u N . n. Zakon o stočarstvu, objavljen u N.

34/99., se temelji na načelima Nacio n. 70/97. Tim se Zakonom uređuju
nalnog programa razvitka otoka i nji uzgoj i proizvodnja uzgojno valjanih
me se uređuje upravljanje razvojem životinja, oplođivanje domaćih živo
hrvatskih otoka kao nacionalnim pri tinja, trgovina uzgojno valjanim ži
rodnim bogatstvom, u skladu s oso votinjama, zoohigijenski uvjeti drža
bitom zaštitom propisanom Usta nja domaćih životinja, zaštita okoliša
vom. (I. T.) u uzgoju i iskorištavanju domaćih ži
votinja, kakvoća stočne hrane i proiz
Zakon o poljoprivrednom zem ljištu, voda životinjskog podrijetla, ustroj i
pročišćeni tekst Zakona objavljenje u provedba uzgoja uzgojno valjanih ži
N . n. 54/94. Njim e je određeno koja votinja i druga pitanja važna za učin-
se zemljišta smatraju poljoprivred kovitost i promicanje stočarstva. (I. T.)
nim i uređenje način iskorištavanja i
zaštita poljoprivrednog zemljišta. (I. Zakon o šum am a, temeljni zakon
T.) kojim se uređuje pravni režim šuma
i njihova zaštita. Pročišćeni tekst Za
Zakon o prostornom uređenju, kona o šumama objavljen je u N. n.
donesen 30. ožujka 1994. godine, Za 52/90. Zakonom su određeni uvjeti i
kon o prostornom uređenju (N. n. način gospodarenja šumama i šum
30/94.) regulira ustrojstvo sustava skim zemljištem tako da bi se omo
prostornog uređenja, dokumente gućilo njihovo optimalno gospodar
prostornog uređenja i njihovo pro sko iskorištavanje uz istovremenu za
vođenje, nadzor nad provedbom Za štitu i unapređenje svih općekorisnih
kona, kaznene odredbe, te prijelazne funkcija šuma t . (I. T.)
i završne odredbe. Prostornim uređe
njem osigurava se gospodarenje, za Zakon o vodam a, objavljen u N. n.
štita i upravljanje prostorom Repu 107/95. Zakonom se uređuje pravni
blike Hrvatske kao osobito vrijednim status voda i vodnog dobra, način i
i ograničenim nacionalnim dobrom. uvjeti upravljanja vodama (korištenje
Gospodarenjem, zaštitom i upravlja vodama, zaštita voda, uređenje vodo
njem prostorom ostvaruju se uvjeti za toka i drugih voda i zaštita od štetnog
društveni i gospodarski razvoj, zaštitu djelovanja voda), način organiziranja
okoliša, racionalno korištenje prirod i obavljanja poslova i zadataka kojima
nih i povijesnih dobara na načelu in se ostvaruje upravljanje vodama; os
tegralnog pristupa u planiranju pro novni uvjeti za obavljanje djelatnosti
stora (čl. 1. i 2. Zakona o prostornom vodnog gospodarstva; ovlasti i duž
uređenju). (I. T.) nosti tijela državne uprave i drugih
državnih tijela, jedinica lokalne sa
Zakon o slatkovodnom ribarstvu, mouprave i uprave i drugih pravnih
objavljen u N. n. 18/86., 43/86. subjekata te druga pitanja značajna za
(ispr.), 34/89., 19/90. (čl. 55), 26/93. upravljanje vodama. Zakonom se
(čl. 91). Zakonom se uređuje zaštita, ujedno osnivaju i »Hrvatske vode« —
uzgoj i ribolov u slatkim vodama. (I. pravna osoba za obavljanje poslova
T.l upravljanja vodama. (I. T.)
Z akon o zaštiti bilja, objavljen u N . mjere, način organiziranja i provođe

n. 10/94. Zakonom se uređuje zaštita nja zaštite zraka i poboljšanja njegove
bilja i biljnih proizvoda od štetočina kakvoće u Hrvatskoj. Osnovna je svr
bilja, zdravstvena kontrola bilja u ha zaštite i poboljšanja kakvoće zraka
prom etu, prom et sredstava za zaštitu očuvati zdravlje ljudi, biljni i životinj
bilja i uređaja za njihovu prim jenu te ski svijet, kulturne i materijalne vri
sprječavanje štetnih posljedica od pri jednosti; postići najbolju m oguću ka
mjene sredstava za zaštitu bilja po kvoću zraka; spriječiti ili barem sma
zdravlje ljudi, životinja, bilja i okoliša, njivati onečišćavanja koja utječu na
i druga pitanja važna za provođenje prom jenu klime; i uspostaviti, odr
jedinstvenog sustava zaštite bilja u žavati i unapređivati cjelovit sustav
Republici Hrvatskoj. (I. T.) upravljanja kakvoćom zraka na terito
riju države. Zakon o zaštiti zraka usko
Zakon o zaštiti okoliša, objavljen u
je povezan sa Zakonom o zaštiti oko
N . n. 82/94. T o je prvi općeekološki
liša T i Zakonom o prostornom uređenju
zakon donesen u RH. N jim e su ure
f . (I. T.)
đena temeljna načela hrvatskog prava
s područja zaštite okoliša, provedba zakonski okviri zaštite okoliša,
zaštite okoliša u RH, dokum enti o očuvanje prirode i okoliša jedna je od
zaštiti okoliša, sustav financiranja i najviših vrednota ustavnog poretka
nadzor nad provedbom zaštite oko Republike Hrvatske. U stavnim od
liša te odgovornost za onečišćavanje. redbama o pravu na zdrav život i
Zakonom se uređuje zaštita okoliša zdrav okoliš osigurava se poboljšanje
radi njegova očuvanja, smanjivanja ri kakvoće življenja za dobrobit sadaš
zika za život i zdravlje ljudi, radi osi njih i budućih generacija, U Deklara
guravanja i poboljšavanja kakvoće ciji o zaštiti okoliša u Republici H r
življenja. Zaštitom okoliša osigurava vatskoj, koju je Sabor Republike H r
se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša,
vatske donio 1992. godine, sadržano
očuvanje prirodnih zajednica, racio
je opredjeljenje za izgradnju pravnog
nalno iskorištavanje prirodnih izvora
sustava sukladno m eđunarodnim
i energije na najpovoljniji način za
ugovorima i standardima europske i
okoliš, kao osnovni uvjet zdravog i
svjetske zajednice kojima će se u pot
održivog razvoja. (I. T.)
punosti osigurati trajna, sustavna i
Z a ko n o zaštiti prirode, objavljen u učinkovita zaštita okoliša. Zakonom
N . n. 30/94. (dopune u N . n. 72/94). o zaštiti okoliša (N. n. 82/94.) utvr
Zakonom su određeni zaštićeni dijelovi đena su obvezna polazišta u zaštiti
prirode T i pravni režim svakoga od okoliša na temelju općeprihvaćenih
njih (načini njihove zaštite, nadzor načela i načela m eđunarodnog prava:
nad zaštitom prirode, osiguravanje institut odgovornosti za onečišćava
racionalnog korištenja prirode, spije- nje okoliša, provođenje upravnog i
čavanje štetnih zahvata itd.). (I. T.) inspekcijskog nadzora, obveza izrade
strategije i izvješća o stanju okoliša,
Za kon o zaštiti zraka, objavljen u uvođenje katastra onečišćavanja, in
N . n. 48/95. Zakonom se određuju formacijskog sustava, praćenje stanja
POJMOVNIK 351
okoliša, osiguravanja javnosti podata krajolik je prirodni ili kultivirani pre

ka o stanju okoliša i sudjelovanje jav djel veće estetske ili kulturno-povije-
nosti te poticajne mjere u zaštiti oko sne vrijednosti, ili krajolik karakteri
liša. Brojnim podzakonskim propisi stičan za pojedino područje. U za
ma utvrđena je obveza obavještavanja štićenom krajoliku nisu dopuštene
javnosti o stanju okoliša i obveza jav radnje koje narušavaju obilježja zbog
nog uvida u tijek postupka procjene kojih je proglašen zaštićenim. U H r
utjecaja na okoliš. Također, donoše vatskoj 28 lokaliteta ima status zašti
njem drugih zakona kojima se ure ćenoga krajolika. To su npr. krajolik
đuju pitanja o drugim sastavnicama Limskog zaljeva, Slapnica (Jastrebar-
okoliša, a koje su pripremila i izradila sko), Brela (Makarska), okolica Ozlja
druga nadležna ministarstva i državne i Okić-grada (Samobor), Konavoski
uprave, osigurala su potpuniju zaštitu dvori (Dubrovnik), plaža Zrće (Pag),
pojedinih sastavnica okoliša. Repub kanjon Cetine, Vidova gora (Brač) i
lika Hrvatska potpisnica je većeg bro drugi. (I. T.)
ja m eđunarodnih ugovora iz po
dručja zaštite okoliša. Provodeći te zaštita okoliša (engl. environmenta-
ugovore, Hrvatska djeluje sustavno, lisrn; njem. Unnveltschutz), društveni
planski i koordinirano u razvoju ili politički pokret koji ima za cilj
m eđunarodnog prava zaštite okoliša. educirati javnost o problemima one
(Iz Izvješća o stanju okoliša u Repu čišćenja okoliša i poticati na iješava-
blici Hrvatskoj, N. n. 88/98.). (I. T.) nje tih problema. Prem da zahtijeva
razumijevanje određenih ekoloških
zaliha gena (engl. gene pool\ n je m . principa, zaštita okoliša se ne bavi
Genpool), s k u p s v ih gena T i n jih o v ih znanstvenim istraživanjima i nije
r a z lič it ih alela k o je p o s je d u ju sve re poddisciplina ekologije T, pa je od nje
p r o d u k t iv n o sp o s o b n e je d in k e n e ke valja razlikovati. Vidi okoliš f , zakon
p o p u la c ije . (I. T.) 0 z a š titi o k o liš a t . (I. T.)
zaštićeni dijelovi prirode, dijelovi zaštitar okoliša (en g l. environmental

prirode koji su od interesa za R. H r activist), e k o lo g is t; o so b a k o ja j e v iš e
vatsku i imaju njezinu posebnu za il i m a n je a k t iv n o u k lju č e n a u za štitu
štitu. T o su nacionalni parkovi par o k o liš a f . (I. T.)
kovi prirode t , strogi rezervati t , posebni
rezervati T, park-šume t , zaštićeni kra zaštita šum a, suvremena zaštita šu
jolici T spomenici parkovne arhitekture T ma usmjerena je na očuvanje ekološ
i pojedine biljne i životinjske vrste. Zašti ke ravnoteže u šumskom ekosustavu
ćeni dijelovi prirode raspoređeni su u 1 obuhvaća zaštitu šuma od štetnih
razrede od međunarodnog, državnog i abiotičkih, biotičkih i antropogenih
lokalnog značenja, što utvrđuje M ini utjecaja. Sume su ugrožene od lošega
starstvo zaštite okoliša i prostornog gospodarenja, požara, poremećenog
uređenja. (I. T.) režima voda, neprimjerenog iskoriš
tavanja, raznovrsnih štetnika (kukci i
zaštićeni krajolik, prema Zakonu o njihove ličinke, glodavci, virusi, bak
zaštiti prirode (N. n. 30/94.) zaštićeni terije, gljive i dr.), onečišćenja zraka,
tla i voda, kiselih kiša i dr. U tom plivavanje (flotaciju), zgrušavanje

smislu zaštita šuma podrazumijeva (koagulaciju), pahuljičenje (flokula-
primjereno gospodarenje, zaštitu šu ciju), cijeđenje (filtraciju tj. postupak
ma od štetočina, njihovo suzbijanje i propuštanja otopine kroz porozni fil
provođenje preventivnih mjera, zašti tar), centrifugiranje, adsorpciju, ke
tu šuma od požara izgradnjom protu mijsku precipitaciju, oksidaciju i re
požarnih prosjeka, održavanjem izvo dukciju, neutralizaciju, ionsku izmje
ra i izgradnjom akumulacija za vodu, nu, postupak zamjene iona između
motrenjem i nabavom opreme za ga krutine (ionskog izmjenjivača) i teku
šenje požara, zaštitu šumskoga tla i ćine (tj. otopine elektrolita) i mem-
stabala i druge preventivne i represiv branske postupke (primjerice, obrnu
ne mjere. (I. T.) tu osmozu). Taloženje zrnatih i pa
huljastih (flokule) čestica tj. anorgan
zbrinjavanje otpadnih voda (engl. ske i dijela organske suspendirane
ivaste mater purification, njem. Abwas- tvari, obavlja se u tzv. prethodnim ta-
serreinigung), pročišćavanje (čišćenje, ložnicima (primarna taložnica). To
kondicioniranje, tretiranje) otpadnih su posebno konstruirani bazeni čija
voda obavlja se: mehanički, fizikal- dimenzija, dubina izgled i izvedba
no-kemijski i biološki. Do mjesta (primjerice izvedba sa zgrtačem m u
pročišćavanja otpadne vode sakuplja lja ili bez njega) ovisi o vrsti čestica, a
ju i odvode kontroliranim sustavom projektiranje je zasnovano na ispitiva
cijevi, kanala i građevina koje zovemo njima na modelima za različite di
kanalizacija. Površinski onečistači menzije čestica. Osim primarnih po
(krupni otpad, papir, krpe, plastika, stoje i tzv. naknadne taložnice (se
lišće i dr.) uklanjaju se mehanički na kundarne taložnice) s izljevom pro
rešetkama za izdvajanje (proces »re- čišćene otpadne vode u prijemnik
šetarenje«) i/ili usitnjavanjem (tzv. (recipient). One sedimentiraju česti
dezintegracija odnosno rezanje krup ce tek nakon svih provedenih kemij
nih otpadnih tvari na 3-8 mm, usit- skih i bioloških postupaka pročišća
njivačima sa slobodnim prolazom vo vanja, najčešće su okrugla tlocrta i ta
de ili s motornom crpkom) kako ne lože pahuljičaste čestice tzv. proce
bi smetale u daljnjem postupku čišće som bistrenja, odnosno prije nepo
nja. U mehaničke metode pripadaju srednog ispuštanja tretirane otpadne
pjeskolovi (njem. Sandfang) i uklanja vode u okoliš. Flotacija, prirodna ili
nje uljastih tvari (masti, ulja, nafte i stimulirana (povećanim tlakom zra
si.) koje plutaju na površini, a u vodi ka, kemijskim sredstvima, elektroli-
reagiraju s bazama tvoreći spojeve zom i si.) iskorištava prirodno svoj
tzv. sapune i smetaju biološkoj fazi stvo nekih tvari koje su lakše od vode
pročišćavanja otpadnih voda (ukla i na njoj plutaju (masti, ulja i si.).
njaju se napravama tzv. mastolovima, Koagulacija se zasniva na dodatku re-
njem. Fettfanger). Fizikalno-kemijski agensa soli aluminija NaAJ02,
postupci, koji najčešće slijede meha A b(S 04)3 i dr., željeza FeS 0 4 ,
ničko čišćenje, uključuju taloženje Fe2(S04)3 i dr., koji destabiliziraju
(gravitacijsku sedimentaciju), is koloide promjenom elektrostatskog
POJMOVNIK 353
naboja dispergiranih čestica. Tako troše dušikove spojeve i anorganske

koloidno dispergirane čestice koagu- soli, smanjujući istovremeno njihovu
liraju i mogu se odvojiti sedimentaci- koncentraciju u vodi. Novonastala
jom , filtracijom i flotacijom. Sličan je biomasa, redovito se otklanja i može
proces flokulacija (najstariji poznati se dalje upotrijebiti (kao stočna hrana
flokulant je silicij, što ga sadržava di- i si.). (D.Đ.)
jatomejska zemlja). Biološki postupci
zonobiom (engl. zonobiome; njem. Zo-
čišćenja otpadnih voda uključuju pri
nobiom), zemljopisni prostori razgra
rodne procese (mikrobiološke, čišće
ničeni na temelju izgleda klimazonal-
nje višim biljem i si.) pretvorbe ras
nih vegetacijskih područja i njihovih
pršene organske i dijela anorganske'
klimatskih prilika. Prema Heinrichu
tvari u biomasu (stanice, tkiva, orga
Walteru (Vegetation und Klimazo-
nizme i si.). Biološki postupci čišće
nen: Grundriss der globalen Okolo
nja mogu se primjenjivati samo onda
gie; 1990.) postoji ukupno devet kli
ako u otpadnoj vodi ne postoje opa
matskih zona i isto toliko zonobioma
sne tvari u kritičnim koncentracija
(ZB),
ma. Mikrobiološki procesi čišćenja
I. ekvatorski ZB — tropska kišna
otpadnih voda dijele se na aerobne i
šuma
anaerobne. Mikroorganizmi mogu
II. tropski ZB — tropska listopadna
biti slobodno suspendirani u vodi ili
šuma i savana
pričvršćeni na krutu podlogu. Anae-
III. subtropski ZB — suptropska ve
robni uređaji s mikroorganizmima na
getacija pustinja
krutoj podlozi su prokapnici, okretni
IV. mediteranski ZB — tvrdolisne
biološki nosači (biodiskovi) i grubi
šikare osjetljive na mraz
pješčani filtri. Aerobni uređaji i po V. toplo temperirani (oceanski) ZB
stupci s mikroorganizmima suspen
— vazdazelene šume osjetljive na
diranima u vodi su aktivni mulj, mraz
ozračena i aerobna laguna i spremnik
VI. tipično umjereni ZB — bjelogo
za stabilizaciju mulja. U anaerobne rične listopadne šume, otporne na
postupke i uređaje s mikroorganiz mraz
mima pričvršćenima na podlogu VII. kontinentalni ZB — stepe do
ubrajaju se anaerobne cjediljke (filtri) pustinje hladnih zima, otporne na
i anaerobne lagune, a anaerobni po mraz
stupci i uređaji sa suspendiranim or VIII. borealni ZB — tajga
ganizmima uključuju anaerobnu di- K . polarni ZB — tundra.
gestiju i anaerobnu stabilizaciju m u Prijelazna područja između zono
lja. Čišćenje otpadnih voda višim bi bioma nazivaju se zonoekotonima T. (I.
ljem zasniva se na dovođenju u kon T.)
takt otpadne vode (iz koje su uglav
nom uklonjene vrlo otrovne tvari) i zonoekoton (njem. Zonookotone), pri
višeg bilja (močvarnog bilja poput jelazna područja između zonobioma T.
trske, šaša, salvinije, vodene leće i dr. Klimatske zone i zonobiomi nisu oš
ili nekih poljoprivrednih biljaka npr. tro odvojeni, nego se preklapaju na
riža i dr.). Više biljke za rast i razvoj širokim prijelaznim područjima koja
se nazivaju zonoekotonima. U njima zoocidi (engl. zoocides, njem. Zoozide),

se smjenjuju tipovi vegetacije, npr. li općeniti naziv za sve otrovne tvari na
stopadnu šumu zamjenjuje stepa. mijenjene suzbijanju populacija živo
Zonoekotoni se označuju prema zo- tinja. (D. Đ.)
nobiomima koje povezuju, npr. zo-
noekoton I/II, z. II/III, z. III/IV, z. zooekologija (grč. zo o n — živo biće,
I V / V itd. (I. T .) životinja + oikos — kuća, dom +
logos -— riječ, govor), vidi ekologija ž i
zoobentos (grč. zoo n — živo biće, ži votinja t .
votinja + benthos — dubina; engl.
zoobenthos; njem. Zoobenthos), morski
zoofag (zoo — sufiks koji označava ži
ili slatkovodni životinjski organizmi votinjski, nastao od grč. zoon — živi
koji život provode u dodiru sa dnom, stvor, živo biće, stvorenje + grč.fago
— jedem, engl. zoopliag njem.); isto
bilo da se po njemu kreću (sedentarne
i vagilne životinje), bilo da su pričvrš što i kamivor T, hrvatski mesojed. (D.
Đ.)
ćeni za dno (sesilne životinje) ili da se
u njega ukopavaju (endofauna). Zajed
zoohorija (grč. zoon — živo biće, živo
no sJitobentosom t čine životnu zajed
tinja + /iora — prostor, zemlja; engl.
nicu ili biocenozu t dna vodenih eko zoochory; njem. Zoochorie), rasprostra-
sustava T koja se zovu bentos T . Životi njivanje s pomoću životinja. N a taj se
nje koje žive na površini dna čine epi- način rasprostranjuju brojne biljke i
faunu, a one koje se u njega ukopavaju neke životinje. Ako se biljka ili životi
ili ga buše čine endofaimu. Epifauna je nja rasprostranjuje tako da se prenosi
znatnije razvijena na čvrstom supstra na životinji, govori se o epizoohoriji.
tu (stijene, kamenje), a endofauna na Ako se prenosi unutar životinje, a
pomičnom sedimentu (pijesak, najčešće je to njezin probavni trakt,
mulj). Prijelaz čine tzv. detritička govori se o endozoohoriji. Npr. epi-
dna, sastavljena od krhotina ljuštura zoohorno se rasprostranjuje biljka či
uginulih organizama i drugih sedi čak, a od životinja, primjerice, buha.
menata, na kojima razvoj životne za Endozoohorno se rasprostranjuju
jednice ovisi o veličini čestica. Ako su razne biljke čiji plodovi imaju mesna
čestice krupnije, razvijat će se zajed to usplođe kojime se životinje hrane,
nice slične onima na čvrstom dnu, a npr. trešnja, žuta imela i druge. Ako
ako su sitnije, bit će sličnije onima na se rasprostranjuju uz pomoć kukaca,
pomičnom dnu. (I. T.) govori se o entomohoriji t . (I. T.)
zooeenoza (zoo — sufiks koji ozna zooplankton (grč. zo o n — živo biće,

čava životinjski, nastao od grč. zoon životinja + planktos — skitnica; engl.
— živi stvor, živo biće, stvorenje, zooplankton; njem. Zooplankton), živo
engl. zoocoenosis), Sekundarni producen tinjski plankton t ; čine ga sićušni ži
ti T odnosno konzumenti t koji sači votinjski organizmi koji u vodi pluta
njavaju dio biocenoze t unutar biogeo- ju nošeni strujama i valovima. To su
cenoze i . Sve životinje neke biogeoce- odreda heterotrofni konzumenti koji
noze t . (D. Đ.) se hrane fitoplanktonom t ili manjim
POJMOVNIK 355
zooplanktonom . U njemu se nalaze zrak u tlu zadržava se u nekapilarnim

predstavnici gotovo svih skupina ži porama. Što je tlo bogatije nekapilar
votinja, bilo u odraslom obliku ili ba nim porama, kapacitet za zrak je veći,
rem u stadiju ličinke. O d praživoti- odnosno kažemo da je tlo prozračno,
nja, planktonski krednjaci (Foramini- aerirano. Količina zraka mijenja se
fera) i zrakaši (Radiolaria) toliko su obrnuto proporcionalno količini v o
brojni i široko rasprostranjeni da os de u tlu. U tlu koje je zasićeno v o
taci njihovih skeleta tvore najveći dio dom do maksimuma kapaciteta za
sedimenta oceanskoga dna. Zrakaša vodu, zraka ima u neznatnoj količini
nema u slatkim vodama, a i slatko ili ga nema uopće. Kada je tlo za
vodni krednjaci su rijetki. Od pra- sićeno vodom do apsolutnog kapaci
životinja brojni su još i trepetljikaši, teta, zrak zauzima sve nekapilarne
koje u najvećoj mjeri zastupaju sićuš pore tj. kažemo da j e vrijednsost ap
ni zvončići (Tintinnida). O d plank- solutnog kapaciteta za zrak dosegla
tonskih žarnjaka tu su cijevnjaci (Si- maksimum. Najveći kapacitet za zrak
phonophora) i m eduze obrubnjaka i imaju pijesci, nešto manji ilovače, a
režnjaka. Planktonski rebraši (Cteno- najmanji gline. (D. Đ.)
phora) također su česti. Slatkovodnih
zreli hum us, mul, m ul humus. Alkal-
kolnjaka (Rotatoria) m ože biti m no
ni, granularni šumski humus. Raz-
go u zooplanktonu u vrijeme toplih
građena, amorfna i prhka organska
razdoblja. Skupina koja se m ože naći
tvar, izmješana s mineralnim dijelom
i u površinskim vodama i na velikim
tla, a na površini nema organskog slo
dubinama su streličari (Sagittoidea),
ja. N ek i autori razlikuju tri m odifika
važni planktonski predatori. Školjka
cije zrelog humusa: m olični humus,
ši, morski puževi i bodljikaši život
(tzv. blagi hum us, m ek i prhak, u su
počinju kao planktonske ličinke, a
hom stanju, zasićen više od 50 posto
neki puževi čitav život provedu u
bazama), umbrični hum us, zasićen
planktonu. Rakovi su najbrojniji čla
manje od 50 posto bazama, slabo iz
novi zooplanktona, pogotovu račići
ražene strukture, u suhom stanju tvrd
veslonošci (Copepoda) i svjetlari
i masivani ohrični, svjetlije boje, u
(Euphausiacea). O ni su izvor hrane
suhom stanju, tvrd i kompaktan. (D.
za m noge vrste riba, a vrsta Euphau-
Đ.)
sia superba, poznatija pod nazivom
kril, glavna je hrana plavetnim kitovi zvuk (engl. sound, n jem . Schall), lo n g i
ma i kitovima usanima u hladnim tu d in a ln i v a l tj. p u lsira ju ća k o m p re s i
morima. (I. T.) ja i eksp an zija k o ji se š iri k ro z n e ko
sred stvo s p o m o ć u sudara m o le k u la
to g sredstva. (D. Đ.)
i
živa (engl. mercury, quicksilver, njem. zirom na veličinu habitusa T i mjestu
Quecksilber), (H g) teški metal, jedini izbijanja pupova, biljke svrstane u
m etal u tekućem stanju. Svi spojevi razne kategorije. Svaki oblik pred
žive su toksični i teško opterećuju stavlja određeni način prilagođenosti
okoliš, posebice organska m etil-živa. na životne uvjete. Danski botaničar
Spojevi žive su perzistentni, m obilni Raunkier 1905. izradio je jasnu pod
i bioakumulativni. Organski spoj ži jelu životnih oblika biljaka, prema
ve, m etil-živa, nastaje u vodenim preživljavanju najnepovoljnijeg go
ekosustavima m ikrobiološkim prevo dišnjeg doba: u umjereno kontinental
đenjem iz živinih anorganskih spoje nom području to je zima, a u toplim
va, a hranidbenim lancem vrlo brzo (,tropsko i suptropsko područje) suša. B i
prelazi u više organizme, i u njihovim ljke su prilagođene ovim prom jena
tijelim a zaostaje. D oseže najviše razi ma, položajem i zaštititom pupova i
ne u velikim predatorskim ribama, te organa za prezimljavanje i estivaciju.
pticama i sisavcima koji se hrane ri Prema položaju organa za prezimlja
bom . Koncentracija m etil-žive u ribi vanje Raunkier je opisao i klasificirao
tipično je 100.000 puta veća nego u nekoliko životnih oblika (formi), svrsta
okolnoj vodi. Ioni žive stvaraju k om nih u pet osnovnih kategorija;fanero-
plekse sa - S H skupinama i ostalim fiti T; hamefite T; hemikriptoftta T; geofi-
ligandima u tkivu. Živa uzrokuje ire ta T i terofita t . Pojam se m ože ta
verzibilna oštećenja m ozga, jetre i kođer odnositi i na vegetacijske sasto-
bubrega i fetusa u razvoju dovodeći jin e sa istim životnim oblicima. Tada
do m entalne retardacije. (D. Đ.) govorim o o životnim oblicima vegetacije
Životni oblici bilja (forme biljaka) p o (formacije). (D .Đ.)
jam ufitoekologiji t po kojem su s ob

Ekolo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ekolo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Domagoj Đikić, Hrvoje Glume.

Proslov (B. Kovaeević) V

Uvod (O. P. Springer) IX

1. ZEMLJOPISNA I PRIRODNA OBILJEŽJA

2. ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE

3. EKOLOŠKE ZAKONITOSTI (O. P. Springer) 45

4. ONEČIŠĆENJE VODA (V. Vojvortić) 57

5. ONEČIŠĆENJE ZRAKA (V. Jelavić) 73

6. ONEČIŠĆENJE TLA (V. Hršak) 95

7. UZROCI KLIMATSKIH PROMJENA (V. Jelavić) 109

8. LJUDSKO ZDRAVLJE I OKOLIŠ (O. P. Springer) 129

9. ZBRINJAVANJE OTPADA (V. Siniončič) 143

10. POLITIKA ZAŠTITE OKOLIŠA (H. Glavač) 161

Predgovor pojmovn iku 175

POJMOVNIK (D. Đildć, I. Tomašković) 177

Pokušavajući pronaći globalno prihvatljive m ehanizm e za izbjegavanje

»Pogledajte oko sebe. Život je posvuda oko nas. Puže,

A lbert S c h w eit zer (1875. — 1965.)

Ekologija je stara znanstvena disciplina. M eđ u pivim a značajnija ekološka

zaštite okoliša, pa razvijene industrijske zem lje pokazuju znatan napredak u

E kološko obrazovanje i obrazovanje o p rirodi i o okolišu te p rim jeren i

Prof. đr. sc. O s k a r P . S p ringer

Prof. dr. sc. Dražen Njegac, Geografski odsjek

Veličina teritorija i granice

Č abranka i D ragonja (prem a Sloveniji), Sava, U n a, Korana, G lina (prem a

Geografski smještaj i položaj

Panonsko-peripanonska regija najprostranija je i naj m no g o lju d n ija p riro d n a

B rodskim je vezam a povezana s Italijom , a D unavom , koji kroz H rv a t­

Prirodno geografska obilježja

N ajveća hrvatska jezera nalaze se u prim orskom području. P ovršinom

Demografska i gospodarska obilježja

Procjenjuje se d a je sam o u razdoblju od 1857. — do 1948. H rvatska izgubila

ostalih (Talijani, M ađari, Česi, Slovaci i dr.). Doseljavanje etničlđh skupina

stanovništva, po d utjecajem grada urbanizira. Taj je proces najizraženiji u

djelatnosti je r od tu rizm a in direktno žive i m nogi koji se bave dru g im

thestructure andfiunction o j nature (E. P. Odum: Fundamentals ofEcology. 3th ed.,

D anas je ekologija, koja i inače slovi kao najheterogenija i najopsežnija

»ekoturizm u« itd. U potrebljava se glagol »ekologizirati«, im enica »ekologiza-

slika 2 . 1: a) Autekologija (Schroter, 1896.) ili fiziološka ekologija, znanost o međusobnim

2.4: S h e m a p rirod nog ekosustava i osnovn i ciljevi ekoloških istraživanja. A: životna

A. Biocenoza 10. Apsorbirana toplina i uz D. Utjecaj staništa na bioce-

2.5: Vrlo pojednostavljen prikaz protoka energije u ekosustavima umjerenih klimatskih

m enata) neovisna o veličini seoskog posjeda, u kojem u je , drukčije rečeno,

ZNANSTVENE OSNOVE EKOLOGIJE, ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA

PhA R oca 40%

2% kemijski vezane b ru to p rim arn a proizvodnja

neto p rim arn a proizvodnja biljojedi

godišnji p rira st biom ase 41,7 % sjem enje 1,4 %

tra jn i hum us mesojedi

slika 2.8 : Važnije etape progresivne sukce­

s l ik a 2.9: Shema ekosustava jezerca. 1 = fitoplankton (Navicula, Scenedesmus, Pando-

n ih proizvođača m in eraln im tvarim a (fosforom i dušikom ). P rem a dubini

tvorba nakupina odavanje tvari

m arna proizvodnja svedena na nu lu , u kojoj je in ten zitet Sunčeva svjetla pao

vlažnost zraka ~ ‘V~-- ‘

s lik a 2.13:Vrlo pojednostavljen prikaz

va topografskog i zem ljopisnog položaja (epipelagijal Ju žn o g Pacifika, bati-

su života koji posjeduju golem o bogatstvo biljnih i životinjskih vrsta i koji

stalni iznos i prem ještanje tvari iz ekosustava

kruženje tvari i protok energije unutar i između ekosustava

(5) fu n k cio n alnom , v re m e n sk o -p ro sto rn o m povezanošću i m eđ u so b ­

P rem a stu p n ju preobrazbe prvobitnih prirodnih krajobraza uslijed sto ljetn ih

— procjena utjecaja na okoliš (P U O ) novih industrijskih i d ru g ih obje­

B rodskim je vezam a povezana s Italijom , a D unavom , koji kroz H rv a t

slika 2.8 : Važnije etape progresivne sukce

(5) fu n k cio n alnom , v re m e n sk o -p ro sto rn o m povezanošću i m eđ u so b

— procjena utjecaja na okoliš (P U O ) novih industrijskih i d ru g ih obje

je gospodarski beznačajno stavljeno pod zaštitu. Pa ipak, i to se m ora v re d

vlastitih m išića i nošene zračnim strujam a. Ali i one se gnijezde na planin

v o d en o bilje te čine b io c e n o z u . Dakle, biocenoza je skupina jed in k i (život

Površinske vode koje m ogu služiti za opskrbu stanovništva je su rijeke, p o

rade na p rin cip u tlaka i gravitacije. U nizinskim krajevim a grade se v o d o

vode L jubljane, T vornica celuloze iz Krškoga i toplinsko onečišćivanje ras

uprkos m anjim zonam a onečišćenja čisto m ore. Tako je usporedba koncen

C ) U drugom stupnju obrade, koji se nađovezuje na p reth o d n i postupak pročiš