JU SREDNJA MEDICINSKA SKOLA TUZLA Tuzla,april 2017

SEMINARSKI RAD

Predmet:Tjelesni i zdravstveni odgoj

Tema:Spasavanje utopljenika

Ucenica:Mihajlovic Vedrana Profesor:Mustafa Dzafic

Razlikujemo utapanje u slatkoj i slanoj vodi.
1. Utapanje u slanoj vodi: Kada morska voda prilikom utapanja
dođe u pluća, nastaje razlika u osmotskim tlakovima. Sol velikom
brzinom dolazi u krv, a voda u pluća. Zbog toga nastaje vrlo
opasan plućni edem.
2. Utapanje u slatkoj vodi: Kad u pluća uđe slatka voda,
poremećaj je obrnut. Slatka voda velikom brzinom dolazi iz pluća
u krv. Nastaje hipervolemija. Krv se razrjeđuje i smanjuje se
koncentracija elektrolita: natrija, klora, kalcija, magnezija, a zbog
hemolize (raspada eritrocita) povisuje se razina kalija.
Bez obzira na mehanizam utapanja dominantan fiziološki poremećaj je akutna
hipoksija (nedostatak kisika), koja s progresivnom metaboličkom acidozom
(pH krvi je nizak) i hiperkapnijom (povišeni ugljični dioksid u krvi) dovodi do
zastoja srca i smrti. Značajno je da oko 10-15% utopljenika umire sa "suhim
plućima" jer reflektorno suženje grkljana sprečava ulazak vode u pluća. To se
najčešće događa kod mlađih osoba, te u slučaju naglog ulaska u hladnu vodu
kad se podražuje živac koji dovodi do suženja grkljana (vagalni refleks).

Osnovni postupci pružanja prve pomoći

Od životne je važnosti znati kako treba postupiti kada dođemo u doticaj s
utopljenikom. Važno je ostati smiren i ne oklijevati, budući da svaka sekunda
može biti presudna.

1. Brzo i oprezno vađenje utopljenika iz vode

Prilikom klasičnog načina utapanja žrtva u paničnom strahu izvodi
nesvrsishodne pokrete rukama kako bi se održala na površini. Pritom se
mijenja težina tijela, te povremeno nestaje ispod vode i ponovno izronjava,
gutajući znatne količine vode i zraka.
Ulazak već i minimalne količine vode izaziva refleksno suženje grkljana, a
nerijetko i suženje bronha, ukoliko voda uđe u dublje dijelove dišnih puteva.
Dolazi do vrlo jakih bolova u prsnom košu. Nastala apneja (gušenje i
nedostatak zraka) dovode do kašlja. Ponovno otvaranje dišnih puteva izaziva
ponovni ulazak vode. Takva borba može trajati i do deset minuta, a pritom
valja biti oprezan.

Utopljenik će se spasiocu uhvatiti oko vrata, vukući ga ispod površine. Ako je

spasioc slabiji, treba pričekati da se utopljenik umori, pa ga tek onda izvući iz
vode. Ako je spasioc slab plivač, onda treba pokušati utopljenika izvući
bacajući mu pojas za spašavanje, ili ga izvući na plovilo ili jastuk. Uvježbani
spasioc može početi sa oživljavanjem već u vodi primjenjujući umjetno disanje
usta na usta ili usta na nos. Utopljenika se izvlači hvatajući ga za ruku, kosu,
ispod pazuha.
Sumnja na ozljedu vratne kralješnice zahtijeva stavljanje ovratnika već u
vodi, a utopljenik se izvlači tek kad se stavi na dasku ili vakuum-madrac.

2. Pregled i procjena stanja utopljenika:

Ako vitalne funkcije nisu prisutne, valja pristupiti
standardnim metodama oživljavanja.
Valja učiniti brz pregled koji je usmjeren vitalnim funkcijama. Gleda se
prohodnost dišnih puteva, poremećaji respiracije i cirkulacije. Ako vitalne
funkcije nisu prisutne, valja pristupiti standardnim metodama oživljavanja.
Utopljenik kod kojeg postoje uredne vitalne funkcije (spontani rad srca i
disanja), podvrgava se detaljnom pregledu. Prati se stanje svijesti, mjeri tlak,
temperatura. Palpira se puls nad velikim krvnim žilama.
Ako je utopljenik pri svijesti možemo očekivati potpun oporavak. Valja
isključiti bolesti ili ozljede koje su mogle biti uzrok utapanju (epilepsija, srčani
infarkt). U 15-20% slučajeva uzrok utapanja je akutno pijanstvo. Prilikom
skakanja u vodu mogu nastati tupe ozljede trbuha, ozljede glave i vratne
kralješnice.
Prema iskustvima američkih traumatologa od trojice spašenih utopljenika s
ozljedom vratne kralješnice, dvojica završavaju s kvadriplegijom (paralizom
sva četiri ekstremiteta). Valja uzeti u obzir i mogućnost ujeda ili uboda otrovnih
morskih životinja.

3. Održavanje i prohodnost dišnih puteva:

Odmah nakon izvlačenja utopljenika na obalu valja pregledati usnu
šupljinu. Odstraniti iz usne šupljine mulj, vodu, blato, zubnu protezu. Ako je
trbuh distendiran (nadut) okrećemo utopljenika na bok i pritisnemo gornji dio
trbuha ili ga obuhvatimo rukama ispod trbuha i podignemo nekoliko puta kako
bi odstranili vodu iz trbuha.
Treba odmah pristupiti mjerama oživljavanja (masaže srca i umjetnog disanja).
Kod bolesnika u besvjesnom stanju obavezno se mora učiniti endotrahealna
intubacija (postavljanje cijevi u grkljan da se lakše ventilira bolesnik i da
zaštitimo dišne puteve od ulaska sadržaja iz želuca).

4. Održavanje disanja i krvotoka:

Reanimaciju radimo i nakon 30 min, pogotovo kad je
tijelo bilo u hladnoj vodi, jer su rezultati pokazali da i
kod utopljenika kod kojih je reanimacija započela
tako kasno bilo uspješnih rezultata upravo zbog
pothlađenosti organizma.
Osnovni problem kod utopljenika je hipoksija (nedostatak kisika). Zato
valja odmah započeti s umjetnim disanjem usta na usta ili usta na nos.
Uvježbani spasioc će to raditi i u vodi. Kod skakača postoji sumnja na ozljedu
vratne kralješnice. Ne smijemo glavu reklinirati tj. naginjati prema nazad, već
je držimo u neutralnom položaju. Masažu srca izvodimo kad utopljenika
izvučemo van ili ga stavimo na čvrstu površinu.
Reanimaciju radimo i nakon 30 min, pogotovo kad je tijelo bilo u hladnoj vodi
(pothlađeno), jer su rezultati pokazali da i kod utopljenika kod kojih je
reanimacija započela tako kasno bilo uspješnih rezultata upravo zbog
pothlađenosti organizma. U organizmu koji je u stanju pothlađenosti (niske
temperature) usporeni su svi procesi, a mozak treba manje kisika. Zbog toga
su veliki izgledi u oporavak takvih bolesnika i nakon odgođene reanimacije.

5. Kisik
Davanje kisika sastavni je dio terapije. Kad je pacijent pri svijesti dajemo
kisik putem nosnog katetera. Kod apnoičnih bolesnika (onih koji su bez svijesti
i ne dišu), obavezna je endotrahealna intubacija (uvođanje cijevi između
glasnica u dušnik). Na taj način možemo priključiti kisik i efikasno ventilirati
bolesnika.

6. Sekundarno utapanje i liječenje:

Najčešći uzrok utapanja je neznanje plivanja.
Kod utopljenika koji su aspirirali vodu u 75% slučajeva dolazi do razvoja
plućnog edema. Pojava se naziva sekundarno utapanje. Češće se događa
kod aspiracije (udisanja) morske vode zbog razloga koje smo već prije
objasnili. Kašalj, ubrzano disanje, bljedilo, oznojenost, povraćanje ili besvjesno
stanje sumnjivi su simptomi. Od terapije daju se diuretici (lijekovi koji
pojačavaju mokrenje). Na taj način se odstranjuje suvišak tekućine. Daje se i
kisik.
Ovako zbrinutog utopljenika treba što hitnije prebaciti u bolnicu. U bolnici ga
treba zbrinuti i promatrati njegovo opće stanje 24 sata. Nakon toga ako je sve
u redu može se otpustiti kući. Najčešći uzrok utapanja je neznanje plivanja.
Također su česte i traume - ozljede vratne kralješnice kod skakanja u plitku
vodu. Prvu pomoć treba prepustiti uvježbanom spasiocu ili dobrom plivaču. U
protivnom, postoji opasnost da slabijeg plivača utopljenik povuče za sobom.