Professional Documents
Culture Documents
3.RAZRED
Ribe mogu živjeti u gotovo svakoj vrsti vode, a oblikom i veličinom razlikuju se više od bilo koje druge
životinjske vrste.
Pripadaju kralježnjacima i to su prvi krlježnjaci na Zemlji, pojavili su se 400 milijuna godina prije
čovjeka. Teško je opisati tipičnu ribu jer postoje različiti oblici, a ne postoji boja koju ne možemo
pronaći na nekoj od njih. Ono što možemo to je razlikovati glavu, trup i rep. Većina riba pliva pomoću
peraja, ima zračni mjehur, diše škrgama a tijelo je kod najvećeg broja prekriveno ljuskama. Pomoću
bočne linije – ispunjene tekućinom i želatinom osjećaju malene promjene u pokretu i pritisku vode te
tako imaju trenutnu spoznaju o svojoj okolici. Kroz evolucijski razvoj prilagodile su, smanjile
specifičnu težinu kostiju i unutarnjih organa što im zajedno sa hidrodinamičnim oblikom tijela
olakšava kretanje. Postižu različite brzine, od morskog konjica koji se pokreće slabom leđnom
perajom do 16 m /h do sabljarke koja dostiže brzinu veću od 100 km/h.
Najveća riba na svijetu je kitopsina veličine polovice dužine košarkaškog igrališta, 20 m, a najmanja
Pedocypris progenetica (otkrivena 2005) od samo 7.9 milimetara.
Obzirom na činjenicu da na Zemlji postoje slatke i slane vode, možemo napraviti podjelu prema
staništu na slatkovodne i morske ribe no i unutar toga postoje iznimke, one koje mogu premostiti tu
granicu, promijeniti svoj kemijski sustav i obitavati i u jednoj i drugoj sredini (losos, jegulja..)
U svjetskim slatkim slatkim vodama živi oko 8000 vrsta, a najviše ih je u tropskom području (u
Amazoni oko 1500). Postoje i one koje žive u planinskim jezerima, na nadmorskoj visini višoj od 4000
m prilagođene takvim životnim uvjetima.
U morima je broj vrsta znatno veći oko 12000 no kako je mali dio toga svijeta istražen sigurno
obitavaju i one koje ćemo imenovati u nekim budućim vremenima.
Postoje i ekstremi obzirom na životnu sredinu kao što je ledena riba hladnih mora koja nema krvi
već posjeduje posebnu plazmu koja dijeluje poput antifriza i omogućava im život tamo gdje bi druge
ribe odmah uginule. Talapia je pak riba koja preživljava u vrućim vulkanskim jezerima na izrazito
visokim temperaturama. U dubinama većim od 11 km žive ribe kostiju lakih poput pera i tijela
potpuno lišenog zraka kako bi mogle podnjeti pritisak koji bi raznio svaki drugi organizam. U
nepreglednim dubinama, u potupnom mraku neke su se pak prilagodile razvojem organa sa
svjetlećom sluzi za privlačenje plijena i tako si osigurale opstanak.
U orgnizaciji života u vodi također je osnovno osigurati hranu i ne postati plijen stoga su mnoge ribe
razvile različite mehanizme obrane, napada, prikrivanja i simbioze.
Postoji također 40 vrsta potpuno slijepih i bezbojnih riba koje žive u mračnom okolišu te su im ti
organi potupno atrofirali.
RIBARSTVO
U Hrvatskoj ribolov je poznat još od prapvijesti, a prvi pisani dokument o ribarstvu u Hrvata potječe
iz 995. godine iz vremena vladavine kneza Drižislava. U dokumentima Dubrovačke republike također
postoje zapisi o koncesijama za uzgoj kamenica u Malostonskom zaljevu. Drugi dijelovi Hrvatske
također imaju dokumente koji svjedoče o važnosti ribarstva kroz povijest na ovim prostorima i kako
je ribarenje posebice za dalmatinsko područje imalo i egzistenijalno značenje.
Geografski najpovoljnija područja za ribarstvo su sutoci hadnih i toplih morskih struja jer su bogati
hranjivim tvarima.
Najviše se lovi u azijskim zemljama – Kini, Japanu, Indoneziji , Indiji, Tajlandu. U Kini izlov stalno raste
dok u Japanu opada jer se opskrbljuju proizvodima iz uvoza pa tako i iz Hrvatske (gotovo 70%
proizvodnje tunjevine RH izvozi se upravo u Japan). SAD, Rusija , Norveška, Island su zemlje visokog
izlova ribe i od 1956. godine količine stalno rastu.
Suvremeno ribarstvo u Hrvatskoj znači izlov oko 35 000 t morske ribe godišnje dok u uzgajalištima
proizvedemo oko 9500 tona. Marikultura uključuje prvenstveno uzgoj orade i brancina te školjkaša
dagnji i kamenica. U kontinentalnoj Hrvatskoj proizvede se oko 3500 t slatkovodne ribe prvenstveno
šarana i pastrve.
Ribarstvo u Hrvatskoj još uvijek ima važnu socijalnu i gospodarsku ulogu, iako je proizvodnost
općenito niska. Temeljno načelo razvoja hrvatskog ribarstva je održivost koja se treba temeljiti na
gospodarskom razvoju, socijalnoj pravednosti i zaštiti okoliša. Prkomjerno iskorištavanje živih
morskih bogatstava Jadranskog mora, zbog nemogućnosti primjene mjera planiranja, ograničavanja i
nadzora ribolova u najvećoj mjeri se odvija u dijelu Jadrana koji se nalazi u režimu otvorenog mora.
U tom smislu Sabor Republike Hrvatske 3. listopada 2003 godine donio je odluku o širenju jurisdikcije
RH u Jadranskom moru proglašenjem Zaštićenom ekološko ribolovnom pojasu (ZERP). Kao se te
odredbe ne primjenjuju na članice EU nije riješen problem ulaska talijanskih ribarica u naše vode te
daleko veći i nekontrolirani izlov zbog daleko bolje opremljenosti.
Potpisivanjem protokola 7 s EU Republika Hrvatska dobila je pravo na izvoz 1400 t ribe godišnje više
od kvota po sporzumu o pridruživanju te će se s vremenom procijeniti učinci tih odredbi na
gospodarstvo zemlje.
Zaštita morske biološke raznolikosti i morskih resursa važna je nacionalna, ali i međunarodna i
europska obveza.
U tijeku je izrada Nacionalnog strateškog plana razvoja ribarstva (NSP) koji predstavlja temeljni
strateški dokument kojim se utvrđuju prioriteti i ciljevi razvoja ribarstva u Republici Hrvatskoj. Ovaj
dokument ujedno predstavlja i temelj za izradu Operativnog programa za ribarstvo kojim će se
detaljnije razraditi mjere i aktivnosti za razvoj sektora ribarstva uz korištenje financijskih sredstava
pomoći iz Europskog fonda za ribarstvo (EFR) u tekućem financijskom razdoblju od 2007. do 2013.
godine. Republici Hrvatskoj će financijska sredstva iz Europskog fonda za ribarstvo biti na
raspolaganju nakon pristupanja u punopravno članstvo Europske unije.
Literatura:
RIBARSTVO , Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov, Nakladni zavod Globus, 1995, Zagreb
mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=421, 28.02.2013
http://www.mps.hr/UserDocsImages/strategije/Studija_izvodivosti_cijela.pdf, 28.02.2013
Rbarstvo – 7. Predavanje, Ekologija mora – Sliškovic, Jelic Mrcelić, Pomorski fakultet u Splitu
UVOD
Prostor na zemlji u kojem nalazimo žive organizme nazivamo biosfera.
Voda pokriva 71% površine zemlje (ostalih 29% zemljine površine prekriveno je zemljom). Mora i
oceani čine 98%, led 1.98%, slatke kopnene vode 0.02%; od čega na jezera otpada neznatno ispod
0.01% a na rijeke neznatno iznad 0.01%
Pelagijal čine:
• Plankton - biljni i životinjski organizmi koji žive u vodenom stupcu u stanju lebdenja.
• Nekton – krupne životinje s dobro razvijenim organima za kretanje, prilagođeni životu na
određenom mjestu u vodenom stupcu – tu spadaju ribe
• Neuston – skup organizama koji žive na površini vode zahvaljujući napetosti površine;
bakterije, alge, ličinke insekata, odrasli insekti. Neuston se razvija samo u vodama s mirnom
površinom
Bental – dno može biti čvrsto (kamen, stijene) i pomično (šljunak, pijesak,mulj)
• fitobentos – moguć razvoj bentosnih biljka
• zoobentos: infauna se ukopava u dno i onfauna – su životinje pričvršćene za dno ili se kreću
SISTEMATIKA
Sistematika ili taksonomija – (taxonomy od gr. taxis) – to je ustroj ili podjela na podjedinice i
predstavlja znanost o klasifikaciji (života) na osnovi zacrtanog sustava.
Sustav sistematike se zasniva na binarnoj nomenklaturi, a u nekim slučajevima se koristi trinarna
nomenklatura. Trinarna nomenklatura je označavanje podvrsta sa tri riječi gdje treća riječ određuje
podvrstu ili geografsku rasu. To se najčešće radi tako da se iza naziva vrste stavi ime autora koji je
podvrstu prvi opisao.
Ribe su s više od 25000 vrsta najbrojniji razred i pojedne sistematike se ponešto razlikuju no svaka ih
o osnovi dijeli na HRSKAVIČNJAČE I KOŠTUNJAČE.
U tablicama koje slijede nalaze svrstane su ribe važne za slatkovodno ribarstvo i uzgoj slatkovodnih
riba te morske ribe važne u ribarstvu i ribogojstvu Hrvatske.
Literatura:
RIBARSTVO , Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov, Nakladni zavod Globus, 1995, Zagreb
SPORTSKI RIBOLOV NA JADRANU, Josip Basioli, Nakladni zavod Znanje, 1975, Zagreb
mps.hr/ribarstvo/default.aspx?id=421, 28.02.2013
ACIPENSERIDAE – JESETRE SALMONIDAE – PASTRVSKE RIBE
imaju produljeno vretenasto tijelo s hrskavičnim kosturom glavna zajednička karakteristika ove porodice je masna peraja koja se nalazi na hrptu između leđne i repne peraje (na našim prostorima masnu peraju još ima i američki somić)
glava im je produljena u obliku rila (rostrum), a repna peraja To je kožna duplikatura bez koštane osnove ispunjena masnim tkivom
im je nesimetrična imaju velik broj malih ljusaka i nepčanu kost – vomer na kojoj se nalazi različit broj zubi te se na osnovu njih determiniraju pojedine vrste
uzduž tijela imaju 5 redova koštanih štitova tijelo im ima hidrodinamičan oblik – vretenast – produženo valjkasto i sa strane bočno spljošteno
usta se nalaze sa donje strane glave i nemaju zube između žive u hladnim, brzim i bistrim visinskim vodama s puno kisika
vrha rilca i ustiju imaju 4 brčića u mladosti se hrane sitnim vodenim životinjma, a kasnije postaju grabežljivci, imaju vrlo kvalitetno meso
žive u morima ali na mriješćenje dolaze u rijeke jedino
kečiga živi stalno u slatkoj vodi
ikra - kavijar
VRSTE U RIBNJACIMA
CYPRINUS TINCA CTENOPHARYNGODON HYPOPHTHALMICHTHYS ARISTICHTHYS
ŠARAN, KRAP (Cyprinus carpio)
Ima dugu leđnu peraju kod koje su prve tri žbice tvrde, treča je najduža i nazubljena , na gornjoj usni
imaju dva para brčića, prednj par je tanji ikrači , a zadnji duži i deblji
Usta mogu produžiti u rilo, mrijesti se u svibnju i lipnju na plitkim mjestima u mirnoj itoploj vodisa
dosta vodenog bilja
Selekcijom su uzgojena 4 soja:
KOI GOLI LJUSKAVI VELELJUSKAVI MALOLJUSKAVI LINJAK BIJELI AMUR SREBRNI ŠARAN PJEGAVI ŠARAN
ŠARAN - ŠARAN - ŠARAN -
ŠUPNER CAJLER ŠPINGLER
Počeli su se u pravilu čitavo tijelo mu duž bočne linije Ljuske se nalaze u (Tinca tinca) – Ctenopharingodon idella), iz sliva BIJELI GLAVAŠ ILI BIJELI SIVI TOLSTOLOBIK (Aristichthys
uzgajati u Kini, nema ljusaka je pokriveno ima jedan niz nizu na hrptu od Tijelo mu je umjereno rijeke Amur TOLSTOLOBIK (Hypophtalmichthys nobilis) – iz sliva rijeke Amur
potom u Japanu i osim ljuskama velikih ljusaka, par glave do repa te produženo, ima ima produženo i vretenasto tijelo molitrix) sličan je srebrnom šaranu samo na
Koreji, spadaju u par na korijenu ljusaka na skupina nepravilnih zaobjene peraje, ljuske sa velikim ljuskama te može iz sliva rijeke Amur tijelu ima više većih tamno smeđih
ukrasne ribe i peraja korijenu svake ljusaka na repnom su mu produžene i leže narasti duže od 1 m i doseći tijelo mu je produženo i bočno pjega
dugogodišnjom peraje i red stablu i nekoliko u debeloj sluzavoj koži, težinu 30 kg spljošteno, ima sitne ljuske, glava hrani se zooplanktonom kojeg
selekcijom ljusaka uz korijen na uglovima ustiju ima crijevni trakt mu je duži 15 x od je velika sa nisko postavljenim izdvaja pomoću USI
dobivene su svake peraje dva mala brčića dužine tijela očima
različite varijacije Boja mu ovisi o okolini hrani se vodenim biljem i srebrnast je sa sitnim crnim i
mogu narasti do : leđa i bokovi su sjemenkama , čisti ribnjak i gnoji crveno smeđim pjegicama
1m tamno do svijetlo ga i time osigurava bolje uvjete u području prsa ima jaku mišićnu
maslinasti sa zlatnim za razvoj šarana, a meso mu je masu
sjajem, trbuh je ukusno hrani se fitoplanktonom kojeg
svijetliji, a peraje su izdvaja iz vode pomoću USI
uvijek tamnije od tijela (procjedni nastavci s unutarnje
Naraste do 40cm strane škržnog luka iste dužine kao
dužine i teži max 4 kg, i škržni listići)
nalazimoga u nizinskim naraste do 1 m i može težiti do 8
vodama kg
CIPRINIDAE
U OTVORENIM VODAMA
( Carassius carassius) (Rutilus rutilus) (Leuciscus cephalus) (Scardnius erythrophtalmus) (Chondrostoma nasus) (Barbus barbus L.) (Abramis abrama L.)
tijelo mu je sa strane bočno spljošteno i visoko tijelo mu je prekriveno velikim tijelo joj je visoko, spljošteno ima vretenasto tijelo, s produženo tijelo, gotovo tijelo joj je jako visoko i spljošteno
spljošteno i vrlo visokog tijelo ljuskama, dugačko i zaokruženo postrance, a trbušna, podrepna bokova slabo spljošteno, valjkasto, naraste do 70 cm i može težiti do 6
hrpta naraste do 45 cm i može sa velikom glavom spljoštenog i repna peraja su crvene boje čunjastu gubicu te na ustima - jake usne sa 4 jaka kg
ima veliku glavu sa tupom težiti 2 kg čela te ima velika usta poprečna usta s donje brka leđa su joj siva ili smeđa, a bokovi
gubicom i nema brčića trbušna podrepna i repna naraste do dužine od 60-70 cm i strane leđa su sivomaslinaste boje, a svijetliji
leđna peraja mu je dugačka peraja crvene boje može biti težak do 4 kg peritoneum je crne boje bokovi svijetliji živi u jatima u mirnoj vodi sa
i visoka u mladosti se hrani sitnim živi u nizinskim i visinskim Narastie do 60 cm dužine i težiti muljevitim dnom
na repnom dijelu ima crnu vodenim životinjama, a kasnije vodama u jatima, mrijesti nekoliko kg mrijesti se u svibnju i lipnju
mrlju postaje grabežljivac se od ožujka do svibnja na hrani se faunom s dna ali jede i
naraste od 15-30 cm (do živi u nizinskim vodama, no često šljunkoviti mjestima ikru i mlađ pa je štetna
50cm) odlzi u visinske vode i uništi meso joj je puno koščica mrijesti se u svibnju i lipnju na
živi u stajaćim i sporo pastrvsku ikru i mlađ šljunkovitim mjestima, a ikra joj
tekućim vodama i hrani se je otrovna
sitnim vodenim životinjama
i biljem
GRABEŽLJIVCI – VRSTE OD ZNAČAJA ZA RIBNJAČARSTVO
(Silurus glanis) (Ictalurus nebulosus) (Ictalurus punctatus) (Esox lucilus) (Stizostedion lucioperca) (Perca fluviatilis) JEGULJA ( Anguilla anguilla)
ima veliku široku i spljoštenu ima 4 para brčića na donjoj i sličan je američkom somu tijelo - produženo valjkasto, tijelo - produženo i tijelo mu je produženo s tijelo - zmijoliko bočno lagano
glavu na gornjoj čeljusti dva velika gornjoj usni (somiću) malo bočno spljošteno vretenasto sa zelenosivim bokova stisnuto spljošteno
pokretljiva brk, a na donjoj četiri podsjeća na soma no leđna sivo plave boje , a mlađ po leđna peraja povučena je leđima, prema trbuhu boja boja je ovisna o okolini – nema trbušnih peraja, a leđna je
manja te sitne oći peraja mu je veća tijelu ima tamne pjege prema nazad i nalazi se iznad postaje srebrno bijela leđa su smeđezelena, a spojena s repnom (podrepnom)
prednji dio tijela je okrugao, a ima tvrdu i veliku prvu žbicu uzgaja se u ribnjacima analne poprečno ima 8 – 9 trbuh bijel koža je debela i sluzava pa se sitne
strežnji bočno spljošten, leđna na prsnoj i leđnoj peraji, a glava – dugačka, prema kraju tamnijih pruga , a po leđna peraja je razdvojena ljuskice i ne vide
peraja kratka – trnasta, a analna – podrepna perja nije spojena spljoštena, u ustima ima puno leđnim perajama tamne i na kraju prvog dijela ima dužine je do 1 m i može težiti do 3 kg
duga i spaja se sa repnom sa repnom zubi uzdužne pjege crno plavu mrlju, peraje u vodama vezanim s Atlanskim
boja mu je promijenjiva i tijelo Ima masnu peraju boja je ovisna o okolini – leđa leđna perja – sastoji se od žučkasto crvene oceanom – gdje dosižu spolnu zrelost
išarano tamnim pjegama, Živi u slabo tekućim i tamno maslinasta ili dva dijela, prsna peraja je poprečno ima 6 – 9 tamnih u jesen putuju u Sargaško more na
naraste do 3 m i može težiti do 200 stajaćim vodama, hrani se smeđesivozelena, bokovi podignuta, a trbušna se pruga mrijest i tamo ugibaju
kg sitnim vodenim životinjama, svijetliji išarani žučkastim nalazi se ispod prsne hrani se sitnim ribicama i Mlade tzv, staklaste
hrani se ribama, žabama i vodenim ribom i ikrom narastte do 20 pjegama, trbuh bjelkast, teži usni otvor je velik i seže do ikrom naraste 30-40 cm jegulje vraćaju se u rijeke i jezera,
pticama, u šaranskim ribnjacima cm i teži do 0,5 kg od 0,5- 3kg može i više u iza oka, u ustima velik broj meso je traženo , no krv je otrovna
proždire divlju ribu šaranskim ribnjacima uništava velikih oštrih zubi i manjih prije pečenja ako dođe na
divlju ribu, meso ukusno ali zubića, mlađ se hrani otvorenu ranu jer sadri hemolizine
puno kostiju zooplanktonom, a kasnije
postaje grabežljivac
MORSKE RIBE I ŠKOLJKAŠI VAŽNI ZA RIBOGOJSTVO
Poodica: CLLUPEIDAE - HARINGE Porodica: ENGRAULIDAE - INČUNI Porodica: GADIDAE - MEKUŠICE Porodica: SOLEIDAE – PLOSNATICE
bentosne ribe lateralno spljoštene, samo jednom
stranom blijede boje , leže na dnu
izgubile su bilateralnu simetriju i oba oka im se nalaze
na gornjoj pigmentiranoj strani
SRDELA PAPALINA INČUN OSLIĆ LIST
(Sardina pilchardus) (Sparttus sparttus) (Engraulis enarsicholus) (Merluccius merluccius) (Solea vulgaris)
pripada sitnoj plavoj ribi , Sparttus sparttus) (Engraulis enrasicholus) (Merluccius merluccius) naša najznačajnija plosnatica, ima oči na desnoj strani
najvažnija je u jadranskom manja riba iz porodice haringi, najvažniji predsatvnik svoje porodice najrasprostranjenija riba u Jadranu, godišnji ulov se kreće tijela, bira muljevita i pjeskovita dna napose na
ribolovu jer joj godišnji ulov vrlo slična srdeli i naraste do 20 cm i mase 50 g oko 200 t ušćima rijeka
prelazi 25000 t živi u jatima u pelagijalu i hrani se planktonom vrlo izduženog tijela sa velikim ustima te zubima u nekoliko spolno sazrije s tri godine, a može živjeti i 20 godina i
rasprosranjena je na istom
izdužena tijela koje je na nizova doseći dužinu 60 cm i težinu 3 kg
bokovima spljošteno, području to je bentosna riba , naraste do 1,25 m i može težiti 10 kg, hrani se beskralježnjacima i sitnijim ribama
modrozelenkasto a na trbuhu naraste do 17 cm i težine 20 g prosječno 200 g mrijesti se odlažući ikru slobodno u vodi
prelazi u srebrnastu, na živi u jatima u pelagijalu i hrani nalazi se na različitim dubinama i različitim tipovima dna
bokovima crne mrlje se planktonom kao i srdela no preferira mujevito i pjeskovito dno
na škržnim poklopcima urez hrani se ribama jata
nalik na zvijezdu toj porodici pripada i bakalar
tijelo joj je prekriveno velikim
ljuskama
naraste najviše do 25 cm
duljine i 60 g težine
(prosječna težina oko 30 g)
Tjelo svih životinja , pa tako i riba, prilagođeno je uvjetima sredine u kojoj žive.
Uglavnom je bilateralno simerično kao i kod drugih kralježnjaka, no može biti i asimerično kao kod
ribe list kod koje u tijeku razvoja oko prelazi s jedne strane na drugu.
Tune i morski psi , također dobri plivači imaju torpedast oblik tijela i u
poprečnom presjeku njihovo tijelo je okruglo.
Tu možemo ubrojiti i list bentosnu ribu kao i druge plosnatice koje jednim bokom
leže na dnu, izgubile su bilaiteralnu simetriju pa su pomicanjem oka na jednu
stranu i različitom pigmentacijom bokova postali asimetrični.
Za razliku od njih druge bentosne ribe, ribe dna , poput soma i raže zadržale su
bilateralnu simetriju ali su jače ili slabije dorzoventralno
spljoštene.
Veličina tijela riba znatno varira, od samo 7,9 milimetara koliko je dugačka najmanja riba na svijetu,
Paedocypris progenetica (otkrivena 2005. godine u kiselim/crnim močvarama indonezijskog otoka
Sumatre i malezijskog dijela Bornea, gdje je i danas njezino prirodno stanište) i
ribe iz zapadnog Pacifika, patuljastog glavoča (Trimmatom
nanus) koji na vrhuncu spolne zrelosti doseže veličinu od osam
milimetara do 20 metara koliko naraste najveća riba na svijetu
kitopsina (Rhynocodon typus).
Glava
Tu se nalaze parni nosni otvori i velike oči bez očnih kapaka. Sa strane glave su
veliki škržni poklopci ispod kojih su škrge.
Terminalna ili vršna usta karakteristična su za izrazite grabljivice kao što je štuka,
tako da bi lakše hvatali svoj plijen i u u usnoj šupljini imaju zube.
Trup i rep
Na granici trupnog i repnog dijela tijela nalazi se analni otvor, a iza njega na mokraćno-spolnoj kvržici
najprije je spolni, a zatim mokraćni otvor.
Peraje
Ribe imaju parne i neparne peraje. Parne peraje postavljene su usporedno s tijelom. Parne peraje su
prsne i trbušne. Prsne peraje učvršćuju se na oplećje iza škržnog otvora. Neparne peraje su leđna,
repna i podrepna.
Parne peraje su bitne za održanje ravnoteže, mogu se koristiti kao sredstva za pokretanje, same i u
kombinaciji s drugim plivaćim i puzećim oblicima kretanja riba.
Prsne i trbušne peraje se često i dobro rabe za brzo zaustavljanje riba, održanje ravnoteže te
prilikom parenja ili prilikom plašenja ostalih riba.
Prsne peraje učvršćene su iza škržnog otvora i kao primarni pokretači nalaze se kod veslajućeg tipa
pokretanja i lebdenja primjerice kod raže. Ukoliko se prsne peraje koriste u kombinaciji s drugim
oblicima plivanja, one su obično u funkciji podizanja, otprilike kao krila aviona (primjer je riba
poletuša).
Ribe koje nemaju škržne poklopce, poput morskih pasa (Elasmobranchs) i tuna (Thunnids) moraju se
neprestano kretati kako bi omogućili oplahivanje škrga vodom koja sadrži kisik. Kod njih prsne peraje
imaju funkciju kormila kojim određuju položaj tijela u vodi.
Trbušne peraje se rijetko koriste kao primarno pokretačka sredstva. Umjesto toga, trbušne peraje se
često koriste kako bi omogućili stabilnost i održavanje pravca tijekom plivanja. U nekih vrsta riba,
trbušne peraje služe za puzanje na zemlji ili pod vodom kada podsjeća na cijev (takav oblik peraja
ribe koriste za održanje pozicije u brzim tekućicama).
Koštunjače mogu imati trbušne peraje na raznim djelovima trbuha ovisno o morfologiji pojedine
vrste. Taj raspored je uvjetovan karakteristikom da je kukovlje koštunjača uloženo u mišiće i nije
povezano s kosturom. Tako se trbušne peraje mogu pomicati od redovitog trbušnog položaja prema
naprijed. U mnogih vrsta riba trbušne peraje su se reducirale do beznačajnih oblika ili su u
potpunosti izgubljene kao kod jegulja.
Neparne peraje u mnogih riba predstavljaju glavni pokretač tijela, kako za polagano, tako i za brzo
plivanje.
Repna peraja omogućava najčešći oblik kretanja i postoje različiti tipovi.
Leđna peraja (peraje) kod većine riba ima samo manevarsku funkciju, no kod morskog konjića
omogućava jasne kretnje i sposobnost pokretanja naprijed i natrag s jednakom lakoćom (16
m/h).
Počevši od prednjeg (anterior) kraja ribe ovisno o autoru leđne peraje se nazivaju: prva leđna, druga
leđna i treća leđna peraja ili pak smatraju da je leđna peraja samo jedna, ali podijeljena na dva ili tri
dijela i nazivaju se prednji, stražnji i srednji dio leđne peraje.
Pasivna prilagodba na kretanje pod vodom odnosi se ponajviše ne redukciju tjelesnih struktura i
organa koji imaju specifičnu težinu veću od okolne vode.
Evolucijski su prednost imale ribe koje su specifičnu težinu tijela imale istu kao što je specifična
težina vode u kojoj plivaju jer nisu trebale trošiti energiju za održavanje u određenom sloju vode. To
je postignuto na način da je količina kosti u ribama znatno reducirana u odnosu na kopnene
kralježnjake, a uz to kosti nekih riba sadrže znatne količine lipida koji im smanjuju specifičnu težinu.
Hrskavica umjesto kosti kod morskih pasa, raže također je način prilagodbe jer bitno smanjuje
specifičnu težinu , a i tjelesne tekućine i organi kod riba sadrže spojeve kojima se postiže isti efekat.
Aktivna prilagodba na kretanje pod vodom uključuje prilagođavanje specifične težine tijela
regulacijom obujma ribljeg mjehura (kod riba koje ga imaju) te hidrodinamičnim oblikom tijela u
kombinaciji s kretnjama prema naprijed te odgovarajućim rasporedom i oblikom peraja.
Pokretanje gotovo svih riba se bazira na valovitom gibanju tijela (undulaciji). To je jedno on
najefikasnijih oblika pokretanja riba i ukoliko se rabi u kombinaciji s repnom perajom, omogućava
maksimalno ubrzanje. Kombinacija valovitog gibanja tijela i potiska repne peraje je do neke mjere
zastupljena u svih riba, a jedan od najboljih primjera takvog kretanja je jeulja (Anguillids).
Pitanja:
Literatura:
RIBARSTVO - Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov – Nakladni zavod Globus, Zgreb, 1995
http://www.ribe-hrvatske.com/index.php?option=com_content&view=article&id=393&Itemid=34&lang=hr, 25.02.2013
http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/vjezbe/Anatomija_rib_1.pdf, 25.02.2013
http://e-skola.biol.pmf.unizg.hr/odgovori/odgovor226.htm, 25.02.2013
http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/RibeSveZajedno.pdf, 25.02.2013
Koža je vanjski omotač tijela i njezina osnovna zadaća je zaštita organizma od nepovoljnih uvjeta
vanjske sredine bilo fizikalne, kemijske ili biološke prirode.
Zaštita organizma – preko sluzi i ljusaka štiti organizam od ozljeda te od prodiranja različitih
patogenih mikroorganizma i parazita
Metabiločka – jednim dijelom sudjeluje u razmjeni , minerala, kisika i hranjivih tvari
Ekskrertorna – sudjeluje u ekskreciji štetnih produkata metabolizma uglavnom dušičnih
spojeva
Izmjena plinova -sudjeluje u disanju , sav CO2 se u vodi izlučuje preko škrga no u nekih vrsta
riba kisik se apsorbira preko kože (jegulja 3/5 potrba za kisikom namiruje preko kože)
Osmoregulacija – koža sudjeluje u konstantnom održanju osmotske ravnoteže između
vanjske sredine i kocentracije u organizmu (kod morskih riba osmotska koncentracija u
organizmu je manja nego u okolini pa one stalno gube vodu preko škrga i kože. Zbog toga
stalno gutaju vodu i izlučuju veće količine soli ,koja ulazi morem , putem probavnog trakta.
Kod slatkovodnih riba je proces obratan – voda nastoji ući u organizam, debeli sloj sluzi i
ljuske usporavaju taj proces. Svako oštećenje kože dovodi do poremećaja u osmotskoj
regulaciji.
Sluz smanjuje trenje – i omogućava bolju pokretljivost
Osjetilni organ – u koži postoje brojni receptori koji primaju i prenose različite podražaje
Termoregilacija – uz škrge s pomoću kapilara održava temperaturu tijela
GRAĐA KOŽE
je prozirna i ne orožnjava. Površina je prekrivena sluzi koja kožu čini glatkom i smanjuje
trenje pri kretanju Važno svojstvo sluzi je da veže i skida mulj što ribi olakšava disanje.
Sastoji se od više redova stanica, koje prema površini postaju plosnatije i manje. Kad dođu do
površine odumiru, otpadaju pa se tako površinski sloj stalno obnavlja.
Između epitelnih stanica nalaze se žlijezde – sluzne i serozne, a te žljezdane stanice kod nekih vrsta
riba su otrovne (pr. jegulja), a kod nekih dubokomorskih riba posebno modificirane i tvore svijetleće
oragne.
Složenije je građe od epiderme i najvećim dijelom je građen od vezivnog tkiva koje koži daje
čvrstoću.
Sastoji se od 4 sloja:
Između usmine i pousmine nalazi se bazalna membrana , ona je gornji dio coriuma
Slijedi subepidermalni sloj sa velikim brojem krvnih žila i pigmentnih stanica
Lamelarni sloj sa debelim slojem vezivnotkivnih vlakana (kolagena)
Subcutis – povezuje kožu s mišićima
Debljina coriuma u svezi je s ljuskavošću, ako su ljuske dobro razvijene corium je tanak i obrnuto.
LJUSKE
Tijelo riba može biti pokriveno mnogobrojnim koštanim ljuskama koje nastaju u usmini (dermis).
Elasmidne ljuske ili koštane ljuske nalazimo kod koštunjča i dijelimo ih na cikloidne
– okruglste i ktenoidne koje imaju nazubljen stražnji rub - češljaste.
Pri pregledu uzeti više ljusaka najbolje pokazuju rast ribe ljuske s bočne linije i između trbušne i
repne peraje.
Ljuske se sastoje od gornjeg sloja – epilepsis sloj i donjeg sloja - hipolepsis sloja.
Svaka i najmanja povreda kože može dovesti do infekcije i uginuća, o tome posebno voditi računa
kod markiranja riba.
Pitanja:
1. Nabroji i objasni najvažnije funkcije kože.
2. Koje osnovne dijelove u građi kože razlikujemo?
3. Opiši građu epiderma.
4. Opiši građu coriuma.
5. Na temelju čega procijenjujemo starost ribe po ljuskama i objasni.
6. Koje tipove ljusaka razlikujemo kod riba i opiši svaki pojedini tip?
7. Kako nazivamo gornji i donji sloj ljuske i od čega se sastoje?
Literatura:
RIBARSTVO - Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov – Nakladni zavod Globus, Zgreb, 1995
http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/vjezbe/Anatomija_rib_1.pdf , 01.03.2013
PIGMENTACIJA
U svijetu riba nalazimo velik broj boja koje krase njihovo tijelo, a potječu od različitih vrsta
pigmenata smještenim u stanicama kože – uglavnom u usmini u subepidermi i subcutisu ili slobodno
u tkivu. Boja ovisi o njihovoj količini ali i o utjecaju fizikalnih momenata vezanim za svjetlo
(refleksija, interferencija).
Stanice u kojima nalazimo pigmente nazivamo pigmentne stanice – kromatofore koje mogu biti
različitog oblika (uglavnom su zvjezdaste i ovalne) i nose ime po pigmentima koji se u njima nalaze.
Mogu biti i ne moraju, okružene živčanim završetcima i prilagodba okolikni bojom ovisi upravo o
živčanim podražajima koji potiču preraspodjelu pigmenta, rasprešeni – daju tamnu boju, a kad su
skupljeni boja je svijetlija i to je osnova mimikrije.
Melanini , vrlo brojni pigmenti dolaze u melanoforama nose crnu boju i najčešće se nalaze u
gornjim dijelovim tijela ribe.
Guanini nalaze se u guanoforama ili između vezivnog tkiva i daju srebrnu boju.
Flavini - žuti pigmenti koji pokazuju fenomen flourescencije (najvažniji su riboflavin i fluoresciamin)
dolaze u melanoforama zajedno s malaninom.
Karotenoidi – crveni , narančasti i žuti pigmenti dolaze u kapljicama masti i često se dodaju hrani
za postizanje optimalne boje.
Boja kože varira i ovisno o koncentraciji kisika. U vodi s visokim postotkom kisika boja kože je
tamnija dok je pri hipoksiji – svijetlija. Tu činjenicu koristimo prilikom transporta riba i ukoliko se
uoči svijetlija boja ribe hitno se moraju poduzeti mjere kako ne bi se spriječila hipoksija.
Ukoliko riba ugine i ispliva na površinu dio koji je izvan vode potamni u kontaktu s kisikom.
Pitanja:
Literatura:
RIBARSTVO - Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov – Nakladni zavod Globus, Zgreb, 1995
http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/vjezbe/Anatomija_rib_1.pdf , 01.03.2013
SKELETNI SUSTAV
Skelet služi kao oslonac i zaštita mekanih dijelova tijela te kao podloga mišićima. Sastoji se od tkiva
otpornih na tlak i vlak.
U početku embrionalnog razvoja je vezivno tkivne građe. U kasnijem tijeku embrionalnog razvoja
prelazi u hrskavicu i kod hrskavičnjača ostaje cijeli život. Kod koštunjača dolazi do djelomičnog ili
potpunog okoštavanja.
Osteogeneza se u riba odvija u tijeku cijelog života. Za vrijeme sezonskih gladovanja osteogeneza je
smanjena pa se promatranjem građe nekih kostiju može utvrditi dob.
Kralježnica u početku embrionalnog razvoja ne postoji njezinu funkciju obavlja svitak koji se kasnije
razvije u hrskavičnu ili koštanu kralježnicu (kod jesetrovki ostaje sačuvan cijeli život).
Kralježak se sastoji od dvaju parova lukova i tijela. Dorzalni (leđni) lukovi spojeni su i zatvaraju leđnu
moždinu i pri vrhu prelaze u trnaste izdanke. Ventralni (trbušni) lukovi čine hemalni kanal.
Rebra se produžavaju iz prsnoventralnog dijela kralježnice (hrskavične ili koštane građe). Neke vrste
u mišićnim pregradama imaju veći ili manji broj međumišićnih kostiju ili drača.
Kostur glave obično se dijeli na lubanju (zatiljna,tjemena, nosna i čeona regija), i visceralni skelet
sastavljen od većeg broja lukova – 4 škržna i peti preformirani koji kod porodice Ciprinidae nosi
ždrijelne zube. Kod grabljivica zube nalazimo u više redova dijelom usađene u kost, a dijelom
slobodne. Škržni poklopci (operculum) zatvaraju škržnu šupljinu.
Kostur peraja – sastoji se od perjnih bica i koštanog oslonca. Razlikujemo tvrde i meke žbice.
Skelet se može podijeliti i na slijedeći način:
SKELET
VANJSKI UNUTARNJI
Literatura:
RIBARSTVO - Tomislav Treer, Roman Safner, Ivica Aničić, Mario Lovrinov – Nakladni zavod Globus, Zgreb, 1995
http://www.hlede.net/studentski_radovi/ribe/vjezbe/Anatomija_rib_1.pdf , 01.03.2013