NAŠ PLANET

1. Živa i neživa priroda - nedjeljiva povezanost

2. Prirodni sustavi - hijerarhija

3. Temeljne postavke - bitnost prirode

4. Ekologija kao znanost

5. Povijesni razvoj

6. Planet zemlja - ekosustav

7. Nastanak zemlje i zivota

8. Ekosfera - ustrojstvo zemlje

9. Osnovne osobitosti funkcioniranja ekosfere

Živa i neživa priroda - nedjeljiva povezanost

 Spoznaja o međusobnoj povezanosti žive i nežive prirode stara je kao čovječanstvo. (Indija, Biblija)

Ekosfera je površinski plašt Zemlje koji se sastoji od 6 oblika materijala;

1) Anorganske tvari

2) Fosilne biogene tvari

3) Mrtve biogene tvari

4) Žive organske tvari

5) Slobodne molekule i atomi

6) Meteoriti i međuplanetna prašina

 Opstanak života uvjetovan je neprekidnom izmjenom tvari između organizma i okoliša. Nije sve uvjetovano
genetikom, nego i vanjskim činiteljima.

1. Prirodni sustavi – hijerarhija

PRIRODA - Cijeli svemir sa svojom materijom i energijom, promjenama i zakonitostima.

SUSTAV – Ukupnost međusobno povezanih sastojaka koji tvore neku svrishodnu cijelinu.

EKOSISTEM – Osnovna organizacijska jedinica prirode u kojoj su živa bića i njihov neživ okoliš prostorno ili
vremenski integrirani protokom energije i kružnim tokovima tvari.

2. Temeljne postavke - bitnosti prirode

ENERGIJA – sposobnost pokretanja tvari odnosno vršenje neke radnje.

INFORMACIJE – negativna energija.

 3. Ekologija kao znanost

EKOLOGIJA – znanost o domaćinstvu prirode, o međusobnim ovisnostima i utjecajima žive i nežive prirode.

ZNANOST O EKOSUSTAVIMA – jedna od najvažnijih grana ekologije .

 Ekologija nam pruža znanstvene osnove za zaštitu prirode te potiče i prati učinkovitost tehničkih mjera za
zaštitu okoliša.

4. Povijesni razvoj

 Preko 2 stoljeća traje razvoj moderne ekologije.

 Potaknula ga je Industrijska revolucija i širenje gradova.

5. Planet Zemlja – ekosustav

(Slika 2.1)

ZEMLJA – zajedničko povezano prebivalište ljudi, životinja, biljaka, gljiva i protista, treći je planet od Sunca.

Promatramo li zemlju kao ekosustav tada su njeni sastavni djelovi:

a) Atmosfera

b) Litosfera

c) Pedosfera

d) Hidrosfera

e) Biosfera

 Čovjek danas dominira Ekosferom, promjene na našem planetu koje su se prije zbivale u milijunima godina,
danas se unutar stoljeća ili desetljeća.

7. Nastanak zemlje i života.

 Sunčev sustav nastao je velikim praskom (big bang), prije gotovo 15 milijardi god. Život na zemlji
nastao je puno kasnije (prije 4.5 milijarde godin).

(slika2.2)

SLOJEVI ZEMLJE:

I. Unutarnja jezgra

II. Vanjska jezgra

III. Donji žitki ovoj

 IV. Gornji žitki ovoj

V. Ukrućena i ohlađena litosfera

(Slika 2.3) Unutarnja građa zemlje

 Mnogi znanstvenici smatraju da je život nastao u moru prije 3,8 milijarde godina.

 Eksperimentalnim pokusima je dokazano da su se u uvjetima bez sunčeve energije i kisika stvarale organske
tvari.

 Prva bića su bila jednostavne primitivne prabakterije koje su živjele u toplim staništima bez prisustva
sunčeve energije i kisika, kada se razvila sposobnost korištenja sunčeve energije i kisika bića su se počela
naglo razvijati.

(Dijagram 2.4)

GEOLOŠKA RAZDOBLJA (tablica 2.1)

 Arheozoik, (osnovni oblik planeta zemlje)

 Proteozoik, (nastanak višestaničnih organizama)

 Paleozoik, (nagli razvoj organizama, riba, kukaca, gmazova,vodozemaca)

 Mezozoik ( dinosauri i njohovo izumiranje, gmazovi...)

 Kenozoik (prvi primati, majmuni, biljke, ..., čovjek)

(slika 2.5)

8. Ekosfera - ustrojstvo zemlje

(slika 2.6 Višekatno ustrojstvo zemlje)

ATMOSFERA – plinoviti omotač oko zemlje. Sastoji se od više slojeva, prva dva sloja čine 99% površine, od
ukupne. Atmosferu imaju svi planeti sunčevog sustava osim Merkura (zboh postojanja plinova u neznatinm
količinama)

LITOSFERA - površinski kruti kameni sloj (razne stijene različitog sastava)

(sl 2.7 Građa litosfere)

HIDROSFERA – vodeni omotač na zemlji, sve slatke i slane vode na planeti Zemlji

PEDOSFERA - Pored tri glavna omotača Zemlje postoje mali omotači kao što su pedosfera, čine je tlo, raspadnute
stijene, kamenje. sastoji se od raznih sedimenata (Sl. 2.9 pedosfera)

BIOSFERA – Naziv za sva živa bića na Zemlji (sav bIljni i životinjski svijet), dijele se na makro biome koji mogu
biti kopneni opisani biljnim formacijama i biomi mora i oceana.

Uvjetovani su klimatskim promjenama (sl. 2.14)

ČVRSTA STIJENA – stijene slične bazaltu

 Planet zemlja je plave boje jer ga većim djelom pokriva hidrosfera

(Hidrosferu čini 71% površine)

 Od toga na slanu vodu, mora i oceane odlazi (97,5%)

 Slatka voda je 2.5% od toga je: led - kriosfera (68,75%), čista podzemna voda (30%), rijeke i jezera
(0.27%), močvare, vlaga u tlu i mraz (0,98%)

 Energetska bilanca viodenih masa je ujednačena - primanje i davanje topline uravnoteženo

 Prosječna temperatura cjelokupne vodene mase iznosi 3.8°C (Celzijevih stupnjeva). (slika 2.11: Raspored
temperature morske vode)

(Sl. 2.12 Raščlamba morskog prostora), (2.13 Odlićje morskog dna)

9. Osnovne osobitosti funkcioniranja ekosfere

 Posebnu važnu ulogu na Zemlji ima ozon atmosfere (kisik i drugi elementi).

 Apsorbira štetne UV zrake (pretvara ih u toplinsku energije). Ima ga malo i vrlo je važan.

 Staklenički plinovi apsorbiraju infra crvene zrake.

 EKOSFERA je dinamički sustav u kojem je sve povezano (slika 2.17)

 Golfska struja - najsnažnija oceanska struja

(sl 2.19 do 2.22)

 Ugljik - najviše u hidrosferi

Ekosfera
Gospodarski rast u drugoj polovici 20. stoljeća doveo je do povećanje potrošnje sirovina.Nastaje sve veća razlika
između bogatih i siromašnih zemalja,razlika u kvaliteti života,iskoristavanjem resursa i zagadenjem. I zbog toga cilj
politike 21. stoljeca je smanjiti razliku izmedju bogatih i siromasnih.Očigledno je da čovjek može koristiti prirodu i
svoj životni okoliš samo egocentrično,prema svojim potrebama,u vremenu u kojem živi i djeluje. Iz formule za
opretećenje okoliša :Opterećenje okoliša= visina populacije x životni standard x tehnologija vidimo da što je veća
napučenost,što je viši životni standard i što je veća potrošnja sirovina i energije u proizvodnom procesu,to je veća
opterećenost životnog okoliša.
Ekološki preduvjeti raznih civilizacija i nejednakost globalnog razvoja- Odgovor na pitanje "Zašto je u Starom,a ne u
Novom svijetu došlo do civilizacijskog uspona te gospodarske i vojne premoći nad drugim civilizacijama" , je
vremenska prednost u startu. Veliko prostranstvo Euroazije omogućuje bolje rasprostranjivanje ljudi, životinja i bilja.
Uzgoj kukuruza(najvažnije kultivirane biljke)-trebalo je puno više vremena i truda.13 od 14 pripitomljenih sisavaca
potječe iz Starog zavjeta i one su čovjeka opskrbljivale mesom,kožom,mlijekom ili za prijevoz i vuču stvari.
Razvojem trgovine i prilikom kolonizacije proširile su se i zarazne bolesti iz područja Euroazije, a nastale su
nehigijenskim načinom života. Središta kulturnog i gospodarskog života su se premjestila iz središnjih dijelova
Europe na Mediteran zbog raspoloživosti resursa, s tim se razvija stanovništvo, događa se industrijska revolucija i
mijenjaju se životne navike čovjeka.  Covjek je uvrsten u razred sisavaca. Najstarije dosad poznato nalaziste
modernog covjeka je Singa u Sudanu (1924.).U hrvatskoj najstarije nalaziste covjeka je kod Krapine( Dragutin
Gorjanović Kramberger). Covjek je unistio niz genetskih informacija s trajnom smanjenoscu bioloske raznovrsnosti
te poremetio komunikaciju izmedu organizama brojnim kemikalijama.Svaki daljnji gospodarski razvoj ima znatno i
neminovno opterecenje na okolis u teritorijalnim i planetarnim razmjerima. Život na zemlji zahvaljujemo
prirodnome učinku staklenika i bez njega bi na površini zemlje umjesto 15c bila hladnoča od -18.Prirodni staklenički
učinak povećavaju koncetracije plinova (CO2 itd.) Toplinski učinak bi bio znatno veći da vodene mase mora i
oceana ne upijaju svojim površinskim slojevima znatni dio ugljičnoga dioksida (30-50%).Otpuštanjem sve vecih
kolicina ugljicnog dioksida nastaju ogromne promjene u ekosferi.Zagrijavanjem zemlje dolazi do opceg poznatog
problema globalno zatopljenje koji utjece na klimu i dovodi do brojnih problema. Drugi po ucinku najvazniji
staklenicki plin je metan (CH4). Njegova koncentracija iz godine u godinu raste. Metan se razgraduje u troposferi.
Niskomolekularni halogenirani ugljikovodici najvecim su dijelom proizvod kemijske industrije , kao neotrovni ,
nezapaljivi termicki i kemijski stabilni spojevi nalaze primjenu u proizvodnji stiropora, sprej bocicama, sredstva za
hladenje u hladnjacima i klima uredajima, primjene u poljoprivredi i medicini.Atmosfrera se sastoji od više slojeva,a
to su:troposfera,stratosfera sa slojem ozona,mezosfera i termosfera.Toplinske osobine atmosfere određuju staklenički
plinovi,čija ukupna koncentracija iznosi manje od 0.1%
Bez stakleničkih plinova na površini zemlje,umjesto 15 C vladala bi temperatura od -18 C.
Ozon upija 4% sunčeve energije koja prolazi kroz atmosferu i to najviše u ultraljubičastom dijelu speztra.
Ultraljubičasto zračenje ima snažno biološko djelovanje:stvaranje vitamina D,ubija bakterije,a povećana koncetracija
ima negativne posljedice(maligne bolesti,karcinom).Ozon upija ultraljubičasto zračenje i zbog toga nastane od
molekula kisika i bez njega nema života na zemlji.  Zbog povećanog djelovanja ultravioletnih zraka mijenja se cijeli
kopneni ekosustav (njegova građa,biokemijski kružni tokovi,visina primarno neto-produkcije),mnoge vrste se
odlikuju nižim rastom,kraćim člancima stabljika,većom rezgranjenošću... Biokemijski kružni tokovi pod utjecajem
ultr.zraka se mijenjaju zbog toga sto reducenti i mineralizatori mrtve organske tvari umanjuju svoju aktivnost.
Akvatični ekosustavi se mijenjaju kao i jednostanične morske alge.  Dugorocnije i pouzdanije prognoze, upozorenja
na vremenske katastrofe, osnova za globalnu politiku zastite okolisa i pravilan razvoj globalnog gospodarstva bi
trebali doprinjeti stvaranju preuvjeta za dugotrajani i mirni suzivot postojecih drust. zajednica. Globalnim klim.
promjenama u 20. st. pridonio je covjek.Problemi globalnih promjena postoju tako veliki da se njime počinje baviti i
institucije poput UN-a koji su zaključili da je do tih promjena došlo zbog ljudskog utjecaja te da one štetno djeluju na
okoliš.
Zbog problema globalne promjene osnovana je posebna institucija IPCC sa zadaćom da ispita spoznaje o klimatskim
promjenama,upozori nna posljedice tih promjena i utvrdi strategije u prvom izvještaju potvrđuju utjecaj
antropoglonih stakleničkih plinova na globalno zagrijavanje.

UTJECAJ ČOVJEKA NA DIJELOVE EKOSFERE

Hidrosfera – iskorištavanje i onečišćavanje mora

Iskorištavanje i onečišćavanje slatke vode

Utjecaj na kriosferu

Utjecaj na pedosferu i litosferu

Utjecaj na biosferu – promjena raznovrsnosti

HIDROSFERA

Iskorištavanje i onečišćavanje mora

Ljudi su već od rane povijesti naseljavali priobalna područja mora, oceana, rijeka i jezera. Ribe i drugi vodeni
organizmi doživljavani su isključivo kao izvor hrane, a ne kao dijelovi akvatičnih životnih zajednica. Zbog prelova
su, u mnogim morskim područjima isprekidani hranidbeni lanci, te se kao poslijedica pojavila opasnost od
izumiranja pojedinih vrsta. ( Slika 5.1., Slika 5.2. )

Ribarska je privreda rastuća grana koja je dovela do ugrožavanja i istrjebljenja različitih životinjskih morskih vrsta.
Glavni uzrok tome je razvoj opreme za lov, te sve veća potražnja za posebnim vrstama. Rezultat je narušen
ekosustav ( npr. iskorištavanje šumskih ekosustava, na plitkim obalama u zoni plime i oseke za pretvaranje u
marikulturu ). ( Slika 5.3. )

Iskorištavanje i onečišćenje slatke vode

Čovjek onečišćuje sve važnije etape globalne cirkulacije vode ( padaline, površinsku i podzemnu vodu, mra, oceane,
vodenu paru ). Tvari koje onečišćuju mora i oceane većinom dolaze sa kopna ( 80% ); s obzirom na veliku
naseljenost priobalnih područja poseban izvor zagađenosti jest izravan uljev kanalizacije u vodu, odlaganje krupnog
otpada na morsko dno i onečišćavanje kao poslijedica turizma.

Osim indirektno (zračni polutanti i sl. ), čovjek zagađuje vodu i direktno, djelatnostima koje se odvijaju na samoj
površini mora i oceana ( eksploatacija zemnog plina i ulja, promet ). Osobit problem predstavljaju tankeri za naftu,
zbog čijeg mnogobrojnog prometa, u vodu izlijevaju velike količine naftnih derivata, no veću ulogu u onečišćavanju
igraju plinovi nastali sagorjevanjem najlošijeg goriva koje oni koriste za pogon te čišćenje taloga iz skladišta i
spremnika. Globalizacija prometa donosi sa sobom i spontanu migraciju morske flore i faune, što dovodi do
„bioinvazija“ manjih ekosustava u moru, koje narušavaju njihovu stabilnost.

Zalihe i potrošnja voda

Slatka voda je „multifunkcionalni resurs“ i kao takva jedna je od najvažnijih sastavnika cjelokupnog života na
kopnu. Opskrba vodom je preduvijet za opstanak svake društvene zajednice i osnovica privrednog i kulturnog
razvitka. „Obnovljiva vodna zaliha“ ( dio padalina akoji ne ispari) dijeli se na: nestabilnu ( otječe površinski ) i
stabilnu ( stajačice i voda koja prodire u zemlju ). 1/3 svjetskog stanovništva nema ni dovoljnu ni kvalitetnu opskrbu
vodom. ( Slika 5.5., Tablica 5.2. )

Zbog nestašice slatke vode dolazi do velikih sukoba između pojedinih zemalja ( primjer Turske, Sirije i Iraka ).
Glavni potrošać vode je poljodjelstvo, koje troši 70% vodnih zaliha, zatim industrija s 24%,a potrošnja vode za
kućne potrebe samo 8%. Samo 4% populacije troši više od 300 l dnevno po osoni, dok 2/3 svjetskog stanovništva
troši manje od 50 l. Najsiromašniji sloj stanovništva koji nije priključen na vodovodnu mrežu prisiljen je plačati
vodu i do 60 puta više u odnosu na one koji imaju priključak. Kao poslijedica sigurno će se u budućnosti odvijati još
dulji i žešći sukobi. ( Slika 5.6., Tablica5.4., Tablica 5.5. )

Do 2025. god. će potrošnja vode u poljodjeljstvu narasti za daljnjih 18%. Umjetno se navodnjava oko 18%
poljoprivrednih površina, što omogućava ostvarivanje 40% ukupnog svjetskog uroda. U industriji je prosječna
potrošnja vode 22-24%, s naznakom da postoje velike razlike u potrošnji između pojedinih zemalja; a nije isključivo
da će se ta potrošnja i utrostručiti. ( Slika 5.7. )

Nizom zakona, odluka, smjernica i preporuka nastoje se spriječiti ili ublažiti problemi regionalne nestašice vodnih
zaliha, opće globalne onečišćenosti i opadanja kvalitete vode. Na svijetu oko 2 milijarde ljudi živi bez mogućnosti
uporabe pitke vode i odgovarajućih sanitarija, a godišnje umire 25 milijuna ljudi zbog bolesti i infekcija uzrokovanih
nekvalitetnom ili nedostatnom količinom vode. ( Slika 5.8. )

Zagađenje pitke i potrošne vode nastaje: fekalijama ( u milijunskim gradovima gdje izgradnja infrastrukture nije
mogla slijediti nagli porast stanovnika ); organskim tvarima ( sastojci humusa, najgornjih slojeva tla koje u vodotoke
odnosi površinska oborinska voda, a krčenjem šuma taj unos postaje veći ) i otopljenim solima ( nastaju zbog
navodnjavanja u poljoprivredi, hidromelioracije, kiselih kiša i industrijskih djelatnosti ). ( Slika 5.9., Slika 5.10.,
Slika 5.11., Tablica 5.8. )

Entrofikacija je pojava gdje porastom unosa hranjivih tvari i gnojiva u vodeni ekosustav dolaci do njihovog
taloženja, te nestašice kisika koji je potreban za razgradnju. Poslijedica ove pojave je unos štetnih tvari za čovjeka
putem vode u njegovo tijelo.

Utjecaj na kirosferu

U skoroj budućnosti računa se da će jedan dio podzemne, radioaktivno onečišćene vode prodjeti i u riječno područje
oko te onečišćene zone, čijom se vodom opskrbljuje 20 milijuna ljudi ( Černobil ). Zakiseljavanje površinskih i
podzemnih voda nastaje zbog ogromne potrošnje fosilnih goriva u industrijskim zemljama i visokog ispuštanja
sumporovih i dušićnih oksida. Poljoprivreda doprinosi emisiji dušika sa 54 milijuna tona godišnje u obliku
amonijaka ( gnojivo ), koji se pretvara u amonium pa se oborinama vraća na površinu zemlje pridonosi entrofikaciji,
a zatim i zakiseljavanju. ( Slika 5.12. )

Kirosfera je najsenzibilniji pokazatelj promjena u atmosferi, koje su nastale ljudskim utjecajem. Jedna od poslijedica
ljudskog utjecaja na atmosferu je otapanje polarnog leda, koji otapanjem smanjuje slanost vode i povećava ukupnu
temperaturu mora, a nastavi li se to odvijati kao do sada moglo bi u potpunosti izostati poniranje hladnih vodenih
masa. Promjene u atmosferi donose nezamislive poslijedice za svjetsko stanovništvo, biljni i životinjski svijet.

Osnovni uzroci smanjenja biološke raznolikosti su:

1. previsoka stopa rasta pučanstva i prekomjerna potrošnja prirodnih resursa
2. politika i gospodarstvo ne vode dovoljno računa o okolišu i prirodnim resursima
3. nedovoljno znanje i nezadovoljavajuća primjena osnosvnih informacija
4. sve manji broj poljoprivrednih i šumskih prioizvoda
5. nepravednost u vlasništvu prirodnih dobara
6. institucije i pravni sustavi koji dozvoljavaju prekomjerno iskorištavanje prirode

Ekosfera predstavlja za ljudski um neshvatljivo složen sustav, zbog čega je teško ocijeniti i opisati utjecaje čovjeka
na biosferu. Čovjek je svojim djelatnostima postao dominirajući faktor ekosfere. Danas milijarde ljudi žele dostići
životni standard najbogatijih industrijskih zemalja, te zbog tog cilja koriste sve dostupne resurse. Dobar pokazatelj
ovog razvoja je smanjenje domesticirane površine zemlje (šume, tundre, stepe itd.).

UN-ovu konvenciju o biološkom deverzitetu potpisalo je oko 180 država (1992., Rio de Janero). Biološka
raznovrsnost tokom evolucije se mjenjala, zbog prirodnih utjecaja su životinjske i biljne vrste izumirale, a danas se to
događa više zbog utjecaja čovjeka. Ne zna se točan broj vrsta na svijetu, istraženo je njih nekoliko stotina tisuća, od
kojih se najviše vrsta nastanjuje u tropskim zemljama, između sjeverne i južne obratnice.
Pedosfera je relativno tanak sloj rastresite zemlje na kojemu se živi, radi, stanuje i odmara. Velike površine kopna su
degradirane (oštećene, iskorištene), a svake godine se gubi dodatnih 5-6 milijuna hektara poljodjeljsko obradivog tla.

Utjecaj čovjeka na biološku raznovrsnost u kopnenim dijelovima biosfere je velik, no smanjivanje biološke
raznolikosti ljudskim djelatnostima nije uvijek kontinuiran proces. Kroz povijest su različiti ekosustavi nastajali
spontano, uvijetovani terenom na kojem se nalaze; stoga je najmanja biološka raznovrsnost u područjima
industrijskog društva. Uzroci smanjenja raznolikosti su mnogi, kao npr. krčenje i devastacija šuma, širenje
poljoprivrednih površina i naselja, akvakultura i sl.

Zbog procesa industrijalizacije razvila se devastacija i onečišćenje okoliša (sječa šuma, požari, naselja).
Obešumljavanje se najprije zbiva u zemljama u razvoju za potrebe poljodjeljstva i akvakultura. Danas se najviše
devastiraju tropske kišne šume, čime se uništava i velik broj različitih biljnih i životinjskih vrsta. Jedan od većih
uzroka devastacije okoliša su i požari, često podmetnuti od strane vlasnika, radi proširenja poljo-kulture.

Znanstveni savjet Njemačke vlade navodi 13 uzroka degradacije zemljinog pokrova:

Sindrom Aralskog jezera služi kao primjer za promašene državne projekte gigantskih razmjera u vodnom
gospodarstvu. 213 pritoka rijeka koje su održavale vodenu masu odvojilo se u umjetni kanal čime se volumen jezera
smanjio za 80%. Predodžbu o veličini antropogenih emisija koje izazivaju kisele kiše možemo dobiti na osnovu
godišnje otpuštenih količina sumpora u atmosferu.

San Paulo sindrom je sindrom velegradova s više od 10 milijuna stanovnika. U samom San Paulu ima oko 78%
nezbrinutog otpada, opskrba pitkom vodom i kanalizacija je nedovoljna, atmosfera je neočišćena, a učestalost smoga
velika.

Sindrom umjetnih radionaklida (korištenje nuklearnih goriva ) pojavljuje se u 440 nuklearnih elektrana diljem
svijeta, čiji je visokoradioaktivni i dugoživući nulekarni otpad zbrinjavan u privremenim podzemnim odlagalištima. (
Slika 6.10., Slika 6.11., Slika 6.12. )

Dust-bowl sindrom podrazumjeva degradaciju tla industrijskim načinom poljoprivredne proizvodnje.

Sahel sindrom je primjer za preopterećenost pedosfere u klimatski nepovoljnim krajevima.

Saravak sindrom podrazumjeva uništavanje šumskih ekosustava, savana ili močvara. Poslijedice su otjecanje vode,
erozija tla, te poplave u nizinama.

Huang He sindrom (Žuta Rijeka) je sindrom promjene tradicionalnog načina korištenja tla.

Kisele kiše sindrom ili sindrom visokih dimnjaka je sindrom kod kojeg se tlo degradira kao poslijedica unosa
atmosferskih polutanata u ekološki sustav.

Bitterfeld sindrom - lokalna kontaminacija, nezbrinjavanje otpada, akumulacija otpadaka.

Los Angeles sindrom - raspršena naselja i glomazna infrastruktura.

Katanga sindrom - veliki površinski kopovi ruda.

Alpski sindrom - degradacija tla zbog turizma

Spaljena zemlja sindrom - posljedice ratnih razaranja

Svaki dan na svijetu nestane oko 70 biljnih i životinjskih vrsta, otprilike oko 26 000 godišnje. Osobito su ugrožene
vrste koje izumiru nakon krčenja tropskih šuma, zatim poslijedicama smanjenja poljodjeljske proizvodnje itd.
Naročito je žalosno pitanje kulturnog deverziteta. U rasadnicima i prirodnim rezervatima mogu se samo djelomično
očuvati postojeći genofond. Gubitak samo nekoliko ključnih vrsta može izazvati učinkak kaskade pri kojemu se
naglo mijenja građa ekosustava i funkcionalni odnosi unutar njega.
Trajno održivi razvoj-UVOD

„Radni program 21. stoljeća “ prihvatilo i potpisalo 179 zemalja i Hrvatska. 1. dio se bavi temom „čovječanstvo stoji
na povijesnoj prekretnici“ i bavi se temama porasti siromaštva, gladi, bolesti, ne obrazovanosti. 2. dio se bavi
„Zaštitom i gospodarstvom prirodnih dobara“ (zaštita atmosfere, zaštita mora, oceana, pitke vode, šuma,…). 3. dio se
bavi problematikom položaja žena, djece, mladih raznih manjina, znanosti, tehnike u trajno održivom razvitku. 4 dio.
posvećen je ostvarenju ciljeva, ulozi bankarstva, znanosti i odgoja. Europska zajednica pokušava riješiti
problematiku zaštita okoliša zakonima, propisima i kontrolom, ali i poreznom politikom (npr. povećan porez na
energiju iz fosilnih goriva čija se potrošnja mora i može smanjiti).

Glavni uzroci globalnih promjena

-Rast svjetskog stanovništva-

Broj svjetskog stanovništva raste iz dana u dan, najviše u siromašnim zemljama Afrike i Azije, a UN teži ostvarenju
uravnoteženijeg demografskog rasta. Krajem prošlog stoljeća dolazi do pada nataliteta, ali i raste prosječan životni
vijek zbog uznapredovale medicine. Smanjuje se smrtnost djece i broj nepismenih, a životni standard raste. Sve više
ljudi napušta svoja prebivališta zbog nedostatnih životnih uvjeta, a u razvijenijim državama smatra se da se treba
smanjiti njihovo useljavanje.

Usprkos općem napretku, u svijetu su sve veće razlike između bogatih (industrijskih) i siromašnih (poljoprivrednih)
zemalja, što se ogleda i u usporedbi pojedinih kontinenata.

-Urbanizacija-

Gradovi su „lokomotive“ društvenog, gospodarskog i tehnološkog razvitka. U gradovima već danas živi polovica
svjetskog pučanstva, a taj trend je u stalnom porastu. Gradovi su oduvijek bili kolijevka civilizacije, poticaj na razvoj
novih društvenih oblika, mjesto različitih privrednih djelatnosti, sjecište ljudi koji su svojim radom htjeli osigurati
opstanak, boljitak i društveno priznanje.

Prirodni ekosustav svu energiju uzima iz prirode. Sustav se samostalno obnavlja, organizira i održava.
Predindustrijsko obiteljsko gospodarstvo su površine prijašnjih šuma i pašnjaka. Opstojnost primarne i sekundarne
proizvodnje ovisna je o ljudskim djelatnostima. Raznovrsnost bilja i životinja je veća u prirodnom ekosustavu.
Ekosustav grad je posve umjetna tvorevina izgrađena od raznih materijala iz bližeg ili daljeg okoliša. Popratne
pojave su onečišćenja, povećanje kulturne raznolikosti, a drastično smanjuje biološku raznovrsnost.

Potrošnja energije, onečišćivanje atmosfere i trajno održivi razvitak

Korištenje dodatne energije preduvjet je za današnji način života i gospodarske djelatnosti. Pouzdani pokazatelji
životnog standarda pojedinog čovjeka su: količina, vrsta i način energetske potrošnje. Pod primarnom energijom
shvaća se fotosintezom kemijski vezana Sunčeva energija, hrana, fosilna goriva i slično, a pod sekundarnom
preobražena energija (električna struja, benzin i dr.) Danas na razvijenije zemlje odlazi ¾ svjetske potrošnje, a ¼ na
zemlje u razvoju, pa se očekuje da će se u sljedećih 15 godina razlike znatno smanjiti. (Slika 8.14)

Kad bi se cijelo stanovništvo doseglo životni standard industrijskih zemalja i kad bi se u istoj mjeri opterećivalo
okoliš, potrošnjom energije došlo bi do ekološkog kolapsa. Smanjivanje zračne polucije zasniva se na traženju
novih, učinkovitijih načina uporabe fosilne energije i postupnog nadomještavanja drugim obnovljivim izvorima
energije. Uporabom obnovljivih izvora energije i sirovina može se očuvati ekosfera, osigurati budućnost
čovječanstva, poboljšati položaj zemalja u razvoju i spriječiti predvidive ratne sukobe oko posljednjih ostataka
fosilne energije.

Potrošnja sirovina i trajno održivi razvitak

Sve veći i veći utrošak energije ide u korak s višom potrošnjom sirovina. Pri proizvodnji i potrošnji sirovina nastaje
otpad koji je kako znamo iz vlastitog iskustva-ogroman. Trajno održivi razvitak zahtjeva: štedljivi način proizvodnje,
smanjivanje otpada i njihovu uporabu te novi, razumniji i humaniji svjetonazor.

Proizvodnja hrane i održivi razvoj

Veliko pitanje 21. stoljeća je pitanje proizvodnje hrane i održivog razvoja. S jedne strane je industrijsko,
subvencionirana proizvodnja, a s druge strane nedovoljna prehrana u ne razvijenim zemljama. Zbog velike primjene
pesticida, promijenio se odnos u hrani sadržane energije i energije potrebne za proizvodnju. Taj se odnos pogoršao.

U zemljama s nestašicom hrane, mora se povisiti proizvodnja po uzoru na visoko industrijske zemlje. Posljednjih
desetljeća je došlo do smanjivanja obradivih površina jer su se velike površine pretvorile u urbana područja. 70%
raspoložive vode troši se za vodoopskrbu, a problem vodoopskrbe će biti glavni povod oružanih sukoba.

-Genetičko inženjerstvo-

Genetičko inženjerstvo je najkontroverznija grana biologije zbog mogućnosti kloniranja čovjeka, no ono također
može znatno doprinijeti proizvodnji hrane u svijetu, zaštiti okoliša i trajno održivom razvitku. Široku i vrlo uspješnu
primjenu ima u farmakologiji (lijekovi protiv dijabetesa i sl.). Primjena gentehnologije u poljoprivredi još je uvijek
upitna. Od nje je nastao globalni super biznis koji, manipuliranje gena bilja i životinja, opravdava zaštitom okoliša
(manje herbicida) i osiguravanjem prehrane svjetskog pučanstva. Genetskim modificiranjem planira se proizvesti
pšenica sa 20% većim urodom, kava bez kofeina, pamuk s plavom bojom traperica, banana s ugrađenim cjepivom
protiv hepatitisa i sl. Tek je 1997. godine, nakon 8-godišnje rasprave stupio na snagu „Novel-food-propis“ koji
dozvoljava uvoz i sjetvu genetski manipuliranog bilja, no ono mora biti označeno kao takvo.

1997. Francuska je prva dozvolila sjetvu gentehnički promijenjenog kukuruza švicarskog koncerna Novartis, a već
godinu poslije zabranila njegov uzgoj, zbog sumnje da potrošač može postati imun na antibiotik ampicilin i razne
druge preparate na bazi penicilina. Prema Tappeseru, Heinemannu, Tappeseru i Eckelkampu i mnogim dr. autorima
trebalo bi prije svakojake primjene genetičkog inženjerstva u slobodnom krajobraznom prostoru temeljito pojasniti
sljedeće fenomene: 1. Horizontalni prijenos gena. 2. Vertikalni transfer gena. 3. Učinak toksičnih proteina za štetne
kukce. 4. Unos novih, dosad nepostojećih genetskih informacija u poluprirodne i prirodne ekosustave. 5. Alergije i
dr. utjecaji na zdravlje čovjeka. Dok postoje zdravstveni i ekološki rizici treba odustati od usjeva transgenih
kultiviranih biljaka.

Potrebne mjere za trajno održiv razvoj

Povećanje zaštićenih područja

Zaštićena područja diljem svijeta predstavljaju rezervati biosfere, zaštićeni krajobrazi, nacionalni parkovi, parkovi
prirode, strogi rezervati, park-šume ili spomenici prirode. Samo tako se mogu barem djelomice nadoknaditi veliki
gubici u dosadašnjoj rastrošnoj i nesmiljenoj ophodnji čovjeka s prirodnim dobrima, osigurati opstanak velikog djela
biljnog i životinjskog svijeta, očuvati prirodne ekosustave i osigurati prirodnu baštinu za sljedeće generacije. Što je
njihova površina veća to smo bliži jednoj od osnovnih zamisli trajno održivog razvitka.

Začeci nove gospodarske i socijalne politike

Štete na okolišu bi trebali ukloniti ili umanjiti politikom trajno održivog razvoja, iako određeni postupci koji bi
sačuvali naš okoliš često nisu u interesu politike.

Štete se mogu podijeliti u dvije skupine: I. Skupina - štete koje nastaju nesrećama pri transportu štetnih tvari, II.
Skupina - šteta u ekosferi. Pojedinac može pridonijeti trajno održivom razvoju na način da izbjegava razne aditive i
konzervanse, štedi energiju i vodu, pravilno odlaže otpad, zalaže se na radnom mjestu za kvalitetniju i za okoliš
povoljniju proizvodnju dobara, radi kuće i zgrade koje ne zagađuju okoliš, bira na izborima političare koji se zalažu
za zaštitu okoliša.

Na pitanje „Što se može učiniti za trajno održivi razvoj u općini i županiji?“ odgovaramo po načelu „misli globalno,
djeluj lokalno“, tj. treba osigurati opskrbu sa zdravom pitkom vodom, izgraditi za svako naselje uređaje za
pročišćavanje otpadne vode, dosljedna provedba prostornih i društvenih planova prema Zakonu o prostornom
planiranju i uređenju prostora, treba pokrenuti inicijativu za konkretne akcije.

Mogući razvoj prema ekološkom društvu i pravednijem društvenom poretku na svijetu → pokret „održivog
gospodarenja“ i „potrajne proizvodnje“ u suvremenim tehnologijama. Iako su očite razvojne tendencije kao npr.
dramatično smanjenje biološkog diverziteta, onečišćenje atmosfere i hidrosfere, razgradnja stratosferskog ozona i
dr. , nemoguće je pouzdano predvidjeti vremenski slijed i posljedice budućih događaja → prognostička nesigurnost
jedan od glavnih uzroka zbog čega se odugovlači s značajnijim odlukama o mjerama za zaštitu okoliša.

Svake dvije godine bi bilo potrebno analizirati postojeće stanje ekosfere i na temelju tih zaključaka donijeti nove
odrednice za njenu zaštitu. Npr: 1. znanstvena istraživanja i prognoze, 2. provedba zaštitnih mjera i 3. nove studije i
prognoze, što će reći da taj krug mora stalno kružiti.