SVEUILITE U ZAGREBU UITELJSKI FAKULTET ODSJEK U PETRINJI AKADEMSKA GODINA 2011./2012.

PREDKOLSKI ODGOJ

Seminarski rad

DAN PLANETA ZEMLJE

Kolegij Prirodoslovlje 1 Prof. Matija Buar

Dina Drapid

Petrinja, 21. studeni, 2011.

Sadraj
1. Uvod .................................................................................................................................................... 3 2. Osnovni pregled................................................................................................................................... 4 2.1. Postanak planeta Zemlje ................................................................ Error! Bookmark not defined. 2.2. Atmosfera ..................................................................................................................................... 4 3. Zagaenje ............................................................................................................................................ 6 3.1. Ugljikov dioksid i efeket staklenika.............................................................................................. 6 3.2 Negativan utjecaj ljudi na okoli.................................................................................................... 8 3.2.1. Svjetlosno zagaenje ............................................................................................................. 9 4. Pravna zatita .................................................................................................................................... 10 5. Zakljuak ............................................................................................................................................ 12

1. Uvod
Na konferenciji UNESCO-a 1969. godine John McConnel predstavio je ideju obiljeavanja Dana Zemlje. Prvi put je obiljeen 22. travnja 1970. na poticaj amerikog senatora Gaylonda Nelsona po uzoru na tada popularne antiratne skupove na amerikim sveuilitima. To je bila prva masovna demonstracija za okoli, sudjelovalo je vie od 20 milijuna ljudi, a prozvana je Nacionalnim skupom o okoliu. Slubeno se obiljeava od 1992. godine kada je tijekom Konferencije UN-a o okoliu i razvoju u Rio de Janeirou usklaen program za promicanje odrivog razvoja, a u Hrvatskoj se organizirano obiljeava od 1990. godine. Dan planeta Zemlje oznaava buenje svijesti ovjeka po pitanju zagaenja Zemlje i takoer pokret koji nas motivira da uinimo neto za prirodu i za sebe. Dan planeta Zemlje je godinja manifestacija kojom se eli skrenuti pozornost itave svjetske javnosti na opasnost koja prijeti ivotu na Zemlji. Ovim se Danom eli pomodi ovjeku da ponovno uspostavi kontakt sa prirodom, te ukazati na opdenitost ekoloke krize: zagaivanje zraka i vode, radioaktivno zraenje, iscrpljivanje nenadoknadivih energenata itd. Na taj Dan se poduzimaju razliite konkretne akcije zatite ivota na Zemlji, buenja svijesti, odgovornosti, osjedaja, ljubavi prema daru ivota i prema svim stvorenjima.

2. Osnovni pregled
2.1. Postanak planeta Zemlje
Prema vedini znanstvenika stvaranje svemira zapoelo je "Velikim praskom" prije oko 13.7 milijardi godina. Nakon eksplozije nastalo je mnotvo zvijezda, a meu njima i Sunce. Sunev sustav ini osam planeta, od kojih je jedan Zemlja. Zemlja se kao planet oblikovala prije 4,6 milijardi godina. Smatra se da je na poetku bila velika uarena kugla koja se postupno hladila. Hlaenjem je na povrini nastala vrsta kora, koja i danas pluta na polutekudoj unutranjosti. Nemirna povrina Zemlje stalno je mjenjala izgled neprekidnim eksplozijama i vulkanskim erupcijama. Plinovi i praina koji su se stvarali u tim procesima zadravali su se uz povrinu zahvaljujudi privlanoj sili Zemljine gravitacije. Tako je pomalo nastajala praatmosfera sainjena od vodene pare, praine i ostalih plinova. Vodena se para u atmosferi hladila i padala na Zemlju u obliku kie. Tijekom milijuna godina neprekidnih oborina poinju se stvarati praoceani koji polako prekrivaju sve vedu povrinu Zemlje. Prije 3,5 milijardi godina kopno nije bilo podijeljeno na kontinente, a praoceani su bili vrudi. Vedina tvari koje izgrauju neivu prirodu (anorganske tvari) u tadanjim su uvjetima Zemlje, kao to su vulkanske erupcije, ultraljubiaste zrake i elektrina pranjena, mogle oblikovati tvari koje izgrauju iva bida (organske tvari). Jednostavne organske tvari udruivale su se u sve sloenije tvari pod utjecajem svjetlosne i toplinske energije. Tako su nastale prve bjelanevine, masti i sloenije nukleinske kiseline. Pretpostavlja se da su se vremenom pojavile molekule koje su se mogle samoumnaati, to je uvjet za odravanje ivota. U odreenim uvjetima molekule su se mogle poeti udruivati, a oko njih se vjerojatno stvorila prva tanka opna rezultirajudi time stanicom osnovnom jedinicom ivota.

2.2. Atmosfera
Zemljina atmosfera je sloj plinova koji okruuju planet Zemlju i koji zadrava Zemljina gravitacija. Sadri oko etiri petine duika i jednu petinu kisika, dok su koliine ostalih plinova neznatne ili u tragovima. Atmosfera titi ivot na Zemlji absorbirajudi ultraljubiasto Sunevo zraenje i smanjujudi temperaturne ekstreme izmeu dana i nodi. Zrak je naziv za mjeavinu plinova koji tvore Zemljinu atmosferu, te jedan od osnovnih ivotnih uvjeta, potreban prije svega za disanje i fotosintezu. Suhi zrak sadri (po obujmu) 78.09% duika, 20.95% kisika, 0.93% argona, 0.039% ugljinog dioksida i preostale plinove u malim koliinama, kao to su stakleniki plinovi, od kojih su najznaajniji vodena para, metan, duikovi oksidi i ozon.

Atmosferu prema temperaturi 1 dijelimo na: Troposferu Stratosferu Mezosferu Termosferu Egzosferu

Troposfera je sloj koji lei uz povrinu Zemlje. Najnii je, najgudi i najtopliji dio Zemljine atmosfere kojem je prosjena visina u srednjem pojasu 10-12 km, na ekvatoru 16-18 km, a na polovima samo 6-8 km. Za troposferu je tipian konstantan pad temperature od oko 0,65C na svakih 100 m visine. Stoga je na granici troposfere, ovisno o njenoj visini, temperatura izmeu -50C (u polarnom pojasu) i -80C (na ekvatoru). Stratosfera je sloj koji se prostire izmeu mezosfere i troposfere. Stratosfera se protee od 10 km (na polovima od oko 8 km) do visine od oko 50 km. U ovom sloju temperatura se neprestano povisuje od -55C (na srednjim irinama i na polovima) odnosno od -85C (na ekvatoru) te dosee 0C. Stratosfera sadri 90% atmosferskog ozona. Razaranje ozona predstavlja dvije razliite pojave, koje su primjedene kasnih 1970-tih, a to su smanjenje koliine ozona u ozonskom omotau, za otprilike 0,4 % godinje i ozonske rupe, pojava smanjenja stratosferskog ozona u listopadu, iznad Antartike. Mezosfera je sloj koji se nalazi iznad stratosfere i ispod termosfere. Temperatura u mezosferi pada sa visinom, tako da gornja granica ili mezopauza predstavlja najhladniji dio na Zemlji, gdje se temperature sputaju ispod 100 C. Milijuni meteora ulaze u atmosferu, u prosjeku 40 tona na dan. Vedina ih se topi i nestaje u mezosferi, kao rezultat sudara sa plinskim esticama u mezosferi. Zbog toga je u mezosferi neto veda koncentracija eljeza i drugih metala, koji kasnije padaju na Zemlju. Termosfera je najvedi sloj u Zemljinoj atmosferi, izmeu mezosfere i egzosfere. Nalazi se na visini izmeu 80 i 500 km. Temperatura u termosferi raste do ak 1500C radi ionizacije zraka (atomi u zraku postaju ioni zbog djelovanja Sunevog zraenja). U termosferi je zrak izrazito rijedak, tako da se znaajke atmosfere vrlo slabo osjete. Polarna svjetlost se javlja u termosferi. Egzosfera kao sloj je smjeten iznad termosfere od koje ga odvaja egzobaza ili termopauza na visini od 500 do 3 000 kilometara. U egzosferi ima malo plinova vodika i helija te ona predstavlja kontakt Zemlje i svemira. Temperatura u egzosferi dostie do +1500 C. Zrak je izuzetno razrijeen, a njegove estice kredu brzinom od 11 km/s.
1

Iako se sa povedanjem visine smanjuju tlak i gustoda, temperaturna mjerenja daju puno preciznije rezultate pa se stoga sluimo temperaturnim, a ne visinskim mjerenjima.

3. Zagaenje
3.1. Ugljikov dioksid i efeket staklenika
Pojavom ivih organizama na planetu Zemlji zapoinje promjena kemijskog sastava praatmosfere. Ulaenjem kisika u sastav atmosfere dogodile su se dvije promjene. Prva promjena sastojala se u tome da su ivi organizmi morali nauiti disati kako bi mogli preivjeti, a udisanjem kisika dobili su nov izvor energije. Druga promjena odnosila se na atmosferu gdje je formiran ozon koji apsorbira UV-zrake pa se tako ivot mogao odvijati i izvan oceana. Organizmi koji su nastajali sadravali su velik postotak ugljika (u vidu ugljikovih spojeva) u svome organizmu. Sedimentacijom tih organizama i procesima koji su se odvijali bez prisutnosti zraka dobiveni su spojevi koji se danas koriste kao energetski resursi. Tako se npr. u procesima destilacije dobivaju spojevi bogati ugljikom, koji se uz ostalo koriste i kao gorivo. Danas postoji opasnost da povedanje koliine ugljikova dioksida, kao produkta izgaranja fosilnih goriva, dovede do pojave efekta ubrzanog staklenika ili do sasvim suprotnog efekta. ak i male varijacije u biolokom i atmosferskom sustavu mogu dovesti do kratkotrajnih promjena temperature povrine. Atmosfera bi se trebala promatrati kao dio biosfere i kao ekosustav koji je u stanju sam regulirati sve procese koji se u njoj odvijaju. Tako su npr. moguda dva potpuno razliita efekta djelovanja ugljikova dioksida. Jedan od njih je dovoenje do pojave naglog zagrijavanja povrine zemlje (efekt ubrzanog staklenika), a drugi brzo hlaenje zemlje, pri emu bi se stvarao omota oko zemlje koji reflektira Sunevu energiju. Uzronici porasta temperature u Zemljinoj atmosferi su stakleniki plinovi koji stvaraju stakleniki uinak, vedim dijelom iz prirodnih izvora 2, a manje kroz ovjekovo djelovanje, kroz moderne ljudske djelatnosti3. Stakleniki plinovi imaju svoj udio u stvaranju porasta temperature te u globalnom zatopljenju, to ima svoje izvorite u ljudskim djelatnostima. Ti plinovi se nakupljaju u atmosferi te tako nastaje stakleniki uinak. Porast temperature mogao bi pokrenuti nove cikluse oslobaanja CO2 iz prirode i putem povratne veze uzrokovati dodatno, jo jae nepovratno globalno zatopljenje.

Prirodni efekt staklenika onaj efekt koji nam donosi postojedu ugodnu temperaturu na planetu Zemlji samostvorila je priroda. Posljednjih 200 i vie godina, od poetka industrijske revolucije, unos staklenikih plinova stvorenih ljudskim djelovanjem u atmosferu (ugljinog dioksida, metana, diduik oksida i drugih), stalno sve vie raste. Prirodni izvori ine glavni dio emisije staklenikih plinova, u emu glavnu ulogu ima vodena para, zatim vulkani i raspad biomase te procesi oceana. Lay, V; Kufrin, K; Puak, J; Kap preko ruba ae, Zagreb, 2007, str. 10.-12.
3

Glavne ljudske djelatnosti kojke proizvode ovaj plin, odnosno glavni antropogeni izvori emisije CO2 su: spaljivanje fosilnih goriva (ugljen, nafta, zemni plin) najvie prisutno u industriji, energetic, prometu; spaljivanje derivate fosilnih goriva (benzin, koks, loivo ulje, gradski plin) jako zastupljeno u prometu, sustavima grijanja, nekim industrijama; poljoprivreda (stoarstvo, kroz umjetna gnojiva u poljodjelstvu i sl.) Lay, V; Kufrin, K; Puak, J; Kap preko ruba ae, Zagreb, 2007, str. 10.-12.

Podruje leda Sjeverne Europe i Amerike sadri velike koliine metana, modnog staklenikog plina. Pone li se led snanije otapati, u sjevernim de se tundrama poeti oslobaati velike koliine tog plina u atmosferu. Movarna podruja svijeta u uvjetima porasta temperature atmosfere takoer de povedati emisije metana. Zagrijavanje oceana, potpomognuto zagrijavanjem atmosfere, posebno je i viestruko bogato mogudim utjecajima na klimatske promjene, od sudjelovanja u generiranju olujnih nevremena do promjene obiljeja morskih struja. Paralelno s globalnim zagrijavanjem tee proces zastiranja suneve svjetlosti krupnim esticama koje nastaju zagaenjem zraka diljem svijeta, posebno u industrijaliziranim podrujima i podrujima crpljenja plina, nafte, ugljena i slino. Ovaj proces ima za posljedicu sniavanje temperature, odnosno hlaenje. Vano je shvatiti da kada ne bi bilo tog procesa, ukupno bi globalno zatopljavanje bilo jo intenzivnije. Od industrijske revolucije koncentracija CO2 porasla je za 34%. Ukupno je u posljednjih 200 godina emitirano u atmosferu preko 2,3 trilijuna tona CO2, poteklog od izgaranja fosilnih goriva i promjena u nainu koritenja zemljita. Milijarde tona novih emisija CO2 samo u jednoj godini pritidu atmosferu. Samo 2004. godine zatrpali smo planetarni atmosferski omota s preko 28 milijardi tona otpadnog CO2! Porast oneidenja atmosfere s CO2 godinje se u pogledu godinjih koliina povedao u posljednjih deset godina. Ako se nastavi istim tempom ili ako se porast emisija CO2 ak pojaa iznad dosadanje godinje razine povedanja, koliina ovog staklenikog plina de se u atmosferi Zemlje do kraja 21. stoljeda u najmanju ruku udvostruiti.

3.2 Negativan utjecaj ljudi na okoli

Dvadeseto stoljede doivjelo je divovski napredak na svim podrujima znanstvenih spoznaja, kao i na svim podrujima tehnike. Istodobno, ono je uspostavilo novu razinu nebrige naspram globalnih, temeljnih i sloenih problema, a je taj nedostatak brige iznjedrio bezbrojne zablude i iluzije i to u prvom redu kod samih znanstvenika, tehniara i strunjaka. Poetkom tehnolokog razvoja svakako moemo nazvati prvu industrijsku revoluciju i izum parnog stroja. Pronalazak parnog stroja izazvao je veliki preokret u proizvodnji, odnosno revoluciju u preraivakim djelatnostima i industriji. Manufakturna proizvodnja zamijenjena je tvornikim radom. Prvi parni industrijski stroj koji je radio u praksi konstruirao je njegov izumitelj Thomas Newcomen, a James Watt ga je znatno usavrio time to je iskoristio kondenziranu paru u posebnoj, hermetii zatvorenoj posudi. Nakon toga, kao uvod u tehnoloko doba 21. stoljeda u kojem ivimo bila je druga industrijska revolucija. Otkride nafte postaje najvaniji i najdragocjeniji izvor pogonske energije u svijetu. Nakon toga slijedili su kanali, eljeznice, zrakoplovi, film te nagli procvat znanosti, ali tek desetljedima poslije toga dolazi polako do ovjekove osvjetenosti po pitanju kako to sve utjee na prirodu oko nas.

Tehnolokim razvojem poelo je takoer i doba u kojem ovjek stvara tolike koliine ugljikovog dioksida da se one uzrokuju promjenu prirodnog uinka staklenika 4 sa ime dolazi do zagaenja zbog nemogudnosti Zemlje da se rijei nagomilanog ugljikova dioksida. Emisija ugljinog dioksida najvedim dijelom potjee iz izgaranja fosilnih goriva. Svoj udio u svemu tome imaju ume na dvostruki nain. Prvo, u procesu paljenja uma stvara se CO2. Drugo, ouvanjem uma zadrava se apsorbcijski potencijal uma i ukupna koliina CO2 se tako smanjuje. Krenjem, sjeom uma ovaj se apsorbcijski potencijal jo vie smanjuje.

Prirodni uinak staklenika funkcionira tako da se tredina Sunevog zraenja koje dosee Zemlju reflektira u svemir (to od

povrine oceana, to od oblaka), a dio se povrinski apsorbira u tlu i oceanima. Tako Zemljina povrina postaje topla i kao rezultat toga reflektira tople dugovalne (infracrvene) zrake, odnosno toplinu. Stakleniki plinovi kao neka ovojnica zarobljavaju dio tog zraenja i dolazi do prirodnog zagrijavanja atmosfere . Lay, V; Kufrin, K; Puak, J; Kap preko ruba ae, Zagreb, 2007, str. 11.

Zanimljivo je pogledati svjetlsku geografiju izvora emisija CO2. U razvijenim zemljama svijeta (naroito u SAD-u5 i Zapadnoj Europi) industrijski procesi, transport i proizvodnja energije najvie sudjeluju u emisiji CO2. Drugi veliki izvor predstavlja krenje uma spaljivanjem. ume se spaljuju i sijeku zbog prenamjene zemljita, odnosno pretvorbe u produktivne panjake ili plantae soje i slinih kultura, koji pak imaju puno manju sposobnost apsorpcije ugljinog dioksida od uma. Drugi najjai zagaiva nakon SAD-a je Kina te Kanada, Meksiko, Rusija, Indija i Saudijska Arabija, te vedi dio Zapadne Europe. Hrvatska je meu razvijenim zemljama i zemljama u tranziciji u posljednjoj kategoriji po intenzitetu emisija CO2 u atmosferu.

3.2.1. Svjetlosno zagaenje Svjetlosno zagaenje je svaka nepotrebna/nekorisna emisija svjetlosti u prostor izvan zone (ceste, ulice, trga..) koju je potrebno osvijetliti, to jest svako emitiranje umjetnog svjetla u podruja gdje je ono nepotrebno ili neeljeno. Uzrokuju ga vanjska rasvjetna tijela koja, esto zbog toga jer su nepravilno postavljena, svjetlost bacaju prema nebu ili u stranu. Sve to isijava svjetlost u stranu umjesto prema tlu zagauje nebo i okolinu sa vikom svjetlosti. Svjetlosno zagaenje je svjetski problem koji utjee na gotovo cijelu ljudsku populaciju. Za razliku od oneidenja vode ili zraka, svjetlosno zagaenje nepoznanica je za vedinu ljudi. Na prvi pogled beznaajan problem izaziva mnoge neeljene efekte - od nepotrebnog rasipanje energije do tetnog utjecaja na ivotinje i ugroavanja sigurnosti u prometu. Svjetlosno zagaenje sakriva ljepote zvjezdanog neba i remeti granicu izmeu dana i nodi. Glavna znaajka zagaenja svjetlom jest povedanje svjetla neba za vrijeme nodi uzrokovano umjetnom rasvijetom. Ukratko, nodi su svjetlije to za sobom povlai mnoge posljedica za ovjeka i njegov okoli. Uzronici svjetlosnog zagaenja mogu biti neekoloka rasvjetna tijela i nepravilna montaa rasvjetnih tijela. Neekoloka rasvjetna tijela su sva ona rasvjetna tijela kod kojih je plexi/staklena kugla ili polukugla, "izbaena" van kudita rasvjetnog tijela, neovisno o njenom poloaju u odnosu na samo kudite rasvjetnog tijela. Ukoliko je rasvjetno tijelo postavljeno pod kutom (nepravilno!) u odnosu naspram horizonta dolazi do isijavanja svjetlosti prema horizontu, odnosno prema nebu, to uzrokuje svjetlosno zagaenje. Posljedice svjetlosnog zagaenja mogu ostaviti trajan negativan uinak na okoli. Kao najvaniju posljedicu svjetlosnog zagaenja valja izdvojiti utjecaj na ivotni ciklus biljnog i ivotinjskog svijeta, kao i utjecaj na ovjeka zbog prilagodbe dnevnim izmjenama dana i nodi. Nesmetana, jasna, izmjena dana i nodi temeljna je odrednica itavog ekosustava. Zbog svjetlosnog zagaenja (nestanka nodi) ugroena je ta okosnica ekosustava kakvog danas poznajemo, sa mnogobrojnim negativnim implikacijama. Danas vie od 95% Europljana ivi u podrujima gdje je prirodna boja nodnog neba posvijetljena za etiri ili vie puta.
5

SAD se nalazi u najvioj kategoriji i prednjai u cijelom svijetu dajudi sam ak 24% planetarnih emisija CO 2. Do toga dovodi ukupni tehnologijski sastav SAD-a, ukljuujudi velika energetska postrojenja, sustav prometa u kojem je masovna i stalno rastuda potronja relativno jeftinih fosilnih goriva tvrdokorni dio naina ivljenja u SAD-u, rasprostranjena masovna praksa intenzivnog koritenja umjetnih gnojiva u poljoprivredi i sl.

Prave "svjetlosne kupole", reflektori usmjereni u nebo ili prema horizontu (livade, ume..) devastirajude djeluju na populacije ptica, kornjaa, imia, krijesnica. Biljke i ivotinje ne mogu vie odrediti kada je pravo vrijeme za hranjenje, odmaranje i razmnoavanje te takvo stanje dovodi do katastrofe. U kolskim udbenicima jo se uvijek spominju krijesnice, ali dananja djeca zapravo ne znaju kakve su to ivotinje. Nikada ih nisu vidjeli, istrijebilo ih je svjetlosno zagaenje! Uestali su primjeri kada se itava jata ptica na migracijama sputaju na kriva podruja, zbunjena lanim svjetlima velegrada, aerodroma, raskrija umirudi tako zbog nedostatka hrane u neprihvatljivom ambijentu ili pak izumiranja kornjaa svjetlima namamljenih na negostoljubive plae. Nadalje, mravi, ti najotporniji ivudi organizmi, pri poosvijetljenju prirodnog fona nodnog neba za vie od etiri puta zapoinju sa 24-satnim radom, to uzrokuje nemogudnost ekoloke poljoprivrede zbog povedanja populacije lisnih uiju. Svjetlosnim zagaenjem unitavamo prirodnu ravnoteu u prirodi te izumiranjem vrsta jedne po jedne unitavamo uvjete za ivot i drugih vrsta te konano i nas samih!

4. Pravna zatita
Zakonom o zatiti okolia se ureuju: naela zatite okolia i odrivog razvitka, zatita sastavnica okolia i zatita okolia od utjecaja opteredenja, subjekti zatite okolia, dokumenti odrivog razvitka i zatite okolia, instrumenti zatite okolia, pradenje stanja u okoliu, itd. Zatitom okolia osigurava se cjelovito ouvanje kakvode okolia, ouvanje bioloke i krajobrazne raznolikosti, racionalno koritenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji nain za okoli, kao osnovni uvjet zdravog ivota i temelj odrivog razvitka. Ciljevi zatite okolia u ostvarivanju uvjeta za odrivi razvitak jesu6: zatita ivota i zdravlja ljudi, zatita biljnog i ivotinjskog svijeta, bioloke i krajobrazne raznolikosti te ouvanje ekoloke stabilnosti, zatita i poboljanje kakvode pojedinih sastavnica okolia, zatita ozonskog omotaa i ublaavanje klimatskih promjena, zatita i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajobraza, sprjeavanje velikih nesreda koje ukljuuju opasne tvari, sprjeavanje i smanjenje oneidenja okolia, trajna uporaba prirodnih izvora, racionalno koritenje energije i poticanje uporabe obnovljivih izvora energije, uklanjanje posljedica oneidenja okolia, poboljanje naruene prirodne ravnotee i ponovno uspostavljanje njezinih regeneracijskih sposobnosti, ostvarenje odrive proizvodnje i potronje, naputanje i nadomjetanje uporabe opasnih i tetnih tvari, odrivo koritenje prirodnih dobara, bez vedeg otedivanja i ugroavanja okolia, unapreenje stanja okolia i osiguravanje zdravog okolia.

Zakon o zatiti okolia, l. 5

10

Protokol iz Kyota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime dodatak je meunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama, potpisan s ciljem smanjivanja emisije ugljinog dioksida i drugih staklenikih plinova. Do sad ga je potpisalo 170 drava i vladinih organizacija (stanje: prosinac 2006.). Protokol je stupio na snagu 16. veljae 2005., kada ga je ratificirala Rusija. Drave koje su ga ratificirale ine 61% zagaivaa. Protokol je otvoren za potpisivanje u japanskom gradu Kyotu u organizaciji Konvencije Ujedinjenih naroda za klimatske promjene (UNFCCC), 11. prosinca 1997. Za njegovo stupanje na snagu bilo je potrebno da ga ratificira najmanje 55 drava i da drave koje su ratificirale protokol ine najmanje 55% zagaivaa. To se dogodilo 16. veljae 2005., kada je Protokol ratificirala Rusija. Hrvatski sabor je 27. travnja 2007. ratificirao protokol iz Kyota. Hrvatska je postala 170. drava, koja je prihvatila ovaj dokument. Usvajanjem je prihvadena obaveza smanjenja emisije staklenikih plinova za 5% do 2012. Hrvatska je godinama odlagala ratifikaciju sporazuma, jer se eljela izboriti za povoljniji poloaj u odnosu na onaj koji bi imala, da se smanjenje raunalo prema 1990. godini. Bazna pozicija je 34,62 milijuna tona ugljinog dioksida godinje.

11

5. Zakljuak
Iz svega navedenoga oito je da se kredemo u krivome smjeru. Nain na koji ljudi olako shvadaju prirodu doveo nas je u situaciju gdje na planet polako umire, a samo jedan dio ljudi je toga svjestan te po tom pitanju neto ini. Ako ved ovjeku nije dovoljno to to svojim nesmotrenim ponaanjem unitava ivotinje i biljke, vrstu po vrstu, trebalo bi ga bar biti briga to to polako unitava i samoga sebe! Glavni problem ovjekove indiferentnosti prema svemu tome jest neosvjetenost i neobrazovanost po pitanju zagaenja. Puno ljudi smatraju da oni kao jedinke ne mogu uiniti nita i to se mora promijeniti jer je dovoljna jedna osoba da uini razliku i pridonese ienju naeg planeta. Kao rjeenje problema zagaivanja i ljudske neosvjetenosti trebalo bi neto uiniti. U kole uvesti predmet koji bi djecu od malih nogu uio kako treba reciklirati, ne bacati smede osim tamo gdje ono pripada, te opdenito probuditi svijet u mladih jer u mladim generacijama ostaje bududnost Zemlje.

12

Literatura:

1. Boo Udoviid 2. Vjekoslav Glava 3. Vladimir Lay; Kreimir Kufrin; Jelena Puak 4. Jan iek 5. Stephen Croall

ovjek i okoli, Zagreb, 2009. Uvod u globalnu ekologiju, Zagreb, 1999. Kap preko ruba ae, Zagreb, 2007.

Zatita okolia, Puko otvoreno uilite, Zagreb, 1998. Ekologija za poetnike, Zagreb, 2001.

6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Postanak_Zemlje_i_prvi_tragovi_%C5%BEivota (stranica posjeena 19. Studenog, 2011.) 7. http://en.wikipedia.org/wiki/Light_pollution (stranica posjeena 21. Studenog, 2011.) 8. http://www.lightpollution.org/ (stranica posjeena 21. Studenog, 2011.) 9. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ugljikov%28IV%29_oksid (stranica posjeena 19. Studenog, 2011.) 10. http://hr.wikipedia.org/wiki/Industrijska_revolucija (stranica posjeena 20. Studenog, 2011.) 11. http://hr.wikipedia.org/wiki/Druga_industrijska_revolucija (stranica posjeena 20. Studenog, 2011.)

13