POVIJEST EVOLUCIJSKIH IDEJA

 Anaksimander – borba za opstanak

 Empedoklo – kota u kojem su se mješali elementi
 Sv. Augustin – razmišljao kao teolog kako je Bog stvorio život, ali samo osnovni, onda se
organizam sam razvijao

16. st
 Antony van Leeuwenhoek – prvi mikroskopski promatrao živo (praživotinje, bakterije i
spermatozoide)
 Carl Linne – binomna nomenklatura (Systema Naturae)
17.st
 Kant – razvoj svemira (Opća povijest prirode, Teorija nebesa)
19. st
 Jean Baptiste Lamarck –podjela na kralješnjake i beskralješnjake
 GLAVNE POSTAVKE TEORIJE EVOLUCIJE:
1. Zemlja je stara i prošlo je dosta vremena u kojem se preobrazba mogla dogoditi
2. Organizmi stalno teže usavršavanju pod utjecajem unutarnjih i vanjskih činitelja.
Unutarnji činitelji su „fluidi“ koji se aktiviraju pod utjecajem okoliša koji je promjenjiv,
pa se moraju stalno prilagođavati i prilagođuju se.
3. Prilagođavanje okolišu se vrši da zadovolje potrebe te neke organe koriste više, a
neke manje.
4. Organi koji se upotrebljuju su sve jači.
5. Za života stečene osobine se nasljeđuju.
 Promjene na tijelu izazvane vanjskim djelovanjem, vježbanjem i sl. Ne prelaze u spolne st. Te
se ne predaju u potomstvo.
KEMIJSKA EVOLUCIJA – prati kemijske procese koji su se odvijali prije nastanka života
BIOLOŠKA EVOLUCIJA – prati nastanak života

Miller
 Dokaz kemijske evolucije
 Konstruirao uređaj u kojem je oponašao sustav i uvjete u praatmosferi
 , , , , CO,
 Izložio visokoj temp i radijaciji
 Iz jednostavnih molekula dobio prve organske spojeve ->aminokiseline
o Spajaju se u protenoide
 U praatmosferi nije bilo
 Prvi organizmi živjeli su heterotrofno i anaerobno
 Bakterije su starije od cijano bakterija (prve proizvele kisik)

 Ruski biokemičar OPARIN – sintetizirao KOACERVATE

 FOC – sintetizirao MIKROSFERE
 Prvi oblici života – PROTOBIONTI
o Imaju opnu, svojstvo umnažanja (imali nukleinske kiseline)
Geološka razdoblja i razvoj živog svijeta
Stratifikacijska geologija – određivanje geoloških razdoblja
Zemljina prošlost je podijeljena na 2 eona: pretkambrij i fanerozoik

PRETKAMBRIJ
Najstariji eon i dijeli se na 2 ere: arheozoik i proterozoik, a trajao je od postanka Zemlje kao nebeskog
tijela pred oko 4,7 mlrd. Godina pa sve do pred 570 mil godina.
ARHEOZOIK
 Formira se Zemljina kamena kora - litosfera, voda pada u obliku pljuskova na Zemlju
 litosfera se postupno hladi pa se voda počinje skupljati u udubinama Zemljine kore
 nastaju prvi oceani i mora-tako se oblikuje Zemljina vodena ovojnica hidrosfera
 ustaljuje se plinovita Zemljina ovojnica – atmosfera (nastala od plinova vulkanskih erupcija)
 u arheozoiku se pojavljuju prvi jednostavni oblici života – doba prokariota
 fosili pronađeni u stijanama toga doba su kemofosili phytan i pristan i nađene su netopljive
organske tvari kerogen i sporopolein
 u stromatolitima su pronađeni fosili nalik na štapićaste bakterije i cijanobakterije(stvarale su
prve velike količine kisika u atmosferi)
PROTEOZOIK
 osim bakterija i cijanobakterija javljaju se i eukarioti, a pred kraj višestanični organizmi kao
koralji, spužve i mnogi člankonošci
 u to vrijeme Zemlja je bila velika pustinja i o životu na kopnu nema puno podataka

FANEROZOIK
 dijeli se na 3 ere: paleozoik, mezozoik, kenozoik, a traje oko 570 mil godina
PALEOZOIK( 570 – 245 mil. god.)
 dijeli se na 6 perioda: kambrij, ordovicij, silur, devon, karbon i perm
 život se intenzivno razvija, a sredinom paleozoika napućuje se kopnom prvo biljne a onda
životinjske vrste
kambrij
 dominiraju izumrli člankonošci trilobiti, a intenzivno se razvijaju ramenonošci(životinje
vanjskim izgledom slične školjkašima)
ordovicij
 razvijaju se prvi kralježnjaci – besčeljusnice
 prve više biljke – primitivne papratnjače (nemaju pravog korijena ni lista, rizoidima
primaju vodu i imaju golu stabljiku)
 pojavljuju se prve ribe(ribe hrskavičnjače), biljke iz skupina Psilofitina
 iako ima mnogo biljaka mnoga kopnena prostranstva bila su bez biljnog pokrivača
 razvijeni su kukci i na kraju devona pojavljuju se prvi vodozemci
karbon
 intenzivno se razvija biljni svijet – papratnjače i crvotočine
 razvijaju se i prve golosjemenjače koje su još nalik golemim papratnjačama
 takva je flora omogućila stvaranje velike količine ugljena
 od kopnenih životinja žive kukci, gmazovi i vodozemci
 u otvorenim morima žive nautilidi i amoniti
perm
 izumiru velike papratnjače, a razvijaju se golosjemenjače koje postižu vrhunac svoga
razvoja
 gmazovi i kukci se još snažnije razvijaju
MEZOZOIK(245-65 mil. god.)
 dijeli se na periode trias, juru i kredu
 kopnena vegetacija je prilično jednolična
 u otvorenim morima žive glavonošci, nautilidi i amoniti
 vodozemci, gmazovi, kukci, slatkovodni rakovi i ribe doživljavaju intenzivni razvoj
 u ranom trijasu kopno je bilo jedinstveno(Pangea), a u kasnom trijasu kopno se dijeli
na Lauraziju(sjeverni dio) i Gondvanu(južni dio)
 u kasnoj juri pojavljuje se prelazni oblik između gmazova i ptica: praptica –
arheopteryx(ima zube, na krilima pandže i rep se sastoji od kralježaka)
 tijekom jure golosjemenjače su bile na vrhuncu razvoja
 u kredi nagli razvoj doživljavaju kritosjemenjače, a značajne su i četinjače
 gmazovi postižu obilje formi, a ptice i kukci doživljavaju napredak u razvoju
 među sisavcima se razvijaju kukcojedi
 potkraj krede izumiru veliki gmazovi na kopnu, u zraku i u vodi, a u mori izumiru
nautilidi i amoniti
KENOZOIK (65 mil. god. – do danas)
 najkraća era Zemljine prošlosti, a dijelimo je na tercijar i kvartar(traje i danas)
 tijekom tercijara se odvajaju kontinenti pa Zemlja izgleda slično kao i danas
 sisavci naglo postaju sve brojniji – osobit kopitari
 u najstarijem tercijaru se razvijaju primati od kukcojeda
 razvijaju se redovi polumajmuna – Lemuroidea, Tersioidea, Antrpoidea
 rod Proconsul iz miocena ( pronađen u Africi) smatra se ishodištem hominida
 praživotinje, školjkaši, puževi, ježinci, glavonošci i koralji
 ima manje riba i gmazova, a više sisavaca
 u kvartaru je došlo do konačnog formiranja Jadranskog, Egejskog i Crnog mora
 na sjeveru i južnoj polutki dolazi do oledbe
 mnoge vrste izumiru, a druge se prilagođuju novim uvijetima
 kopnene životinje: zvijeri, glodavci, konj, jelen, govedo, nosorog
 evolucija hominida: preko vrste Homo rectus do današnje ljudske vrste Homo sapiens
Fosili
 do sada je bilo pet razdoblja velikog izumiranja na Zemlji
 tada je izumrlo gotovo 90% živućih organizama. Oko 1% tih organizama se fosilizira, a ti fosili
su najmoćniji dokazi evolucijskih procesa živog svijeta
 znanost o oblicima života i uvijetima u kojima su ti oblici živjeli naziva se paleontologija
 upravo je u tijeku i šesto veliko razdoblje izumiranja, a uzrokovao ga je čovjek. Poznato je da
svaki dan izumire stotinjak vrsta
 fosili nastaju na nekoliko načina:

1.OKAMENJIVANJE ILI PETRIFIKACIJA

 proces u kojem se anorganska tvar (kalcit, fosfati.....) taloži u pore u skeletnim dijelovima
organizama, pa se organizmi „okamenjuju“ i tako se vjerno sačuva njihov izgleda i građa
skeleta. Proces kojim se na površini istaloži mineralna tvar i tako se sačuva oblik
organizma naziva se inkrustracija.
 Danas se taj proces zbiva u vodama s velikom kolićinom otopljenog kalcij karbonata ili
kalcij bikarbonata (topla mineralna vrela......)

2.POUGLJENJE ILI KARBONIZACIJA

 Proces u kojem organske tvari propadaju pod tlakom i bez prisutnosti kisika, a povećava se
udio ugljika na račun prvotno prisutnih elemenata.
 U paleozoiku procesom karbonizacije u vodama stajačica od paprati i drugih biljnih tvari
nastale su velike naslage ugljena koje danas iskorištavamo.
3.KONZERVIRANJE
 U pustinjskoj klimi organizmi se isušuju pa procesom mumifikacije neki organizmi ostaju
sačuvani
 U području gdje vladaju niske temperature procesom smrzavanja neki organizmi ostaju
trajno sačuvani (pronađeni ostaci mamuta-Sibir i ledenog čovjeka u Alpama).
 Manji organizmi, primjerice kukci, često ostaju vjerno sačuvani u jantaru.
 Nakon raspada nekog organizma u poroznom sedimentu nastaje njihov otisak, a ako se
unutrašnjost organizmi ispuni mineralnom tvari nastaju kalupi ili kamene jezgre.
 Često se mogu naći i tzv. varljivi fosili koji se sastoje od tragova nekih životinja, a po obliku
mogu biti slični npr. biljnim organizmima, ili tzv. lažni fosili koji su anorganskog podrijetla, a
nastaju prilikom kristalizacije nekih minerala koji sadržavaju željezo ili mangan.
 Starost stijena u kojima se nalaze fosili mjeri se pomoću radioaktivnih izotopa.
 za geološki mlade stijene koristi se ugljikov izotop 14C (vrijeme poluraspada 5600 g), za
starije stijene izotop 40K (3 milijarde g.), a za vrlo stare stijene izotop 238U (4,5 milijardi
godina),
 redoslijed paleontoloških podataka (fosila) govori nam o razvijanju i usavršavanju živog
svijeta, i pomoću njih možemo pratiti postupan nastanak nekih vrsta.
Prijelazni oblici
 prijelazni oblici su izumrle biljne i životinjske vrste koje su međuoblik između neke starije i
mlađe skupine organizama. One obično imaju obilježja obiju skupina.
 Psilofitine (Psilophytinae) su paprati sa sjemenkama iz karbona koje povezuju papratnjače i
golosjemenjače.
 Ribe resoperke (Crossopterygia) prve pokazuju razvoj prema kopnenim životinjama, jer
kostur prsne peraje ribe resoperke ima sličnosti s kosturom prednje noge vodozemaca. Neke
resoperke iz roda Latimeria žive i danas.
 Praptica (Archaeopteryx) je prijelazni oblik između gmazova i ptica. Pronađena je u Bavarskoj
i odaje obilje informacija da su se ptice razvile od gmazova prije 140 milijuna godina.
 Danas živući pradavni organizam južnoamerička ptica kukumača, dok je mlada ima panđe na
krilima kao praptica, a primitivni sisavac s Novog Zelanda čudnovati kljunaš ima osobine
gmazova i ptica (nestalna tjelesna temperatura, kljun, leženje jaja).

Razvojni nizovi
 Razvojni nizovi su uzastopni prijelazni oblici i na njima se mogu pratiti postupne promjene
neke vrste ili cijele skupine.
 Dobro je proučen razvojni niz konja. Iz omnivorne skupine životinja (svejedi)
Phenacodontidae koje su bile malog rasta i imale su dobro razvijene zube očnjake, malo
kopito i pet prstiju razviju se današnji oblik roda Equus. Evolucija je tekla po divergentnom
(razgranatom) tipu, a trajala je pedesetak milijuna godina. Istodobrno je tekao i razvoj rilaša
(slona).
 Zanimljiv je i razvojni niz barskog puža ogrca (Viviparus), nađenog kod Novske. Stariji oblici
imaju glatku kućicu, a mlađi sve kvrgaviju.

Endemi
Flora i fauna udaljenih otoka značajni su u znanosti o evoluciji zbogobjašnjavanja evoucijskih procesa.
Na takvim otocima nalazimo biljke i životinje slične onima s najbližeg kopna. Razlike su veće što je
otok udaljeniji i što se ranije odvojio od kopna. Na njima ima više vrsta koje žive samo na tom
području, a nazivamo ih ENDEMIMA. Endemične su vrste zbog izolacije imale vlastite evolucijske
puteve. Tako duž naše obale i na našim otocima (Jabuka, Brusnik i Palagruža) žive endemične vrste
gušterice. U Australiji, koja se odvojila početkom krede, pred oko 120 milijuna godina nalazimo
specifični floru i faunu. U Australiji su rašireni niži sisavci, tobolčari i kljunaši. Viši placentalni sisavci
razvijali su se nakon razdoblja krede na području Azije i Afrike pa se nisu mogli naseliti u Australiju.
Kako vidimo, zemljopisna raspostranjenost živih organizama rezultat je geološkog razvoja Zemlje i
dokaz evolucije živog svijeta.

Relikti
 Su biljke ili životinjske vrste koje su nakon promjene klime ostale u nekom ograničenom
području. Neki relikti su ujedno i endemi. Relikti iz zadnjeg glacijala (oledbe) su omorika,
runolist, sibireja i drugi.
 TIPOVI I GLAVNE SNAGE EVOLUCIJE,
OBLIKOVANJE NOVIH VRSTA

TIPOVI EVOLUCIJE

1.Sukcesivna evolucija:
 Susljedna
 Za nju su važna kolebanja u sustavu gena tj. male nasljedne promjene u zalihi gena neke
populacije.
 Ona samo proizvodi nestabilne genotipove, ne stvara nove, promijenjene populacije ni vrste.

2.Divergentna evolucija
 Račvasta
 Njome nastaju nove populacije odnosno vrste.
 Događa se u mnogo dužem vremenu.
 Svaka sukcesivna evolucija na dovoljno dugi rok prelazi u divergentnu.

TEMELJNE SNAGE EVOLUCIJE

 Silama evolucije nazivamo one glavne uzroke koji pridonose promjenama frekvencije gena.
3 temeljne snage evolucije:

1.Mutacija:
 Promjena u nasljednoj osnovi, u genomu
 Mutacija osigurava varijabilnost, čime se omogućuje evolucija.
 Primjeri mutacija: kromosomske promjene (delecije i sl.) promjene baza unutar slijeda
nukleotida DNA

2. Prirodni odabir ili prirodna selekcija:

 Snaga nautacije osigurava osnovnu sirovina na koju djeluje prirodni odabir.
 On je stvaralačka snaga koja određuje koji će mutanti preživjeti, odnosno koji i kakavi geni ce
se dalje rasplodom prenijeti.

3.Genska snaga ili „drift“:

 Događa se u malim populacijama u kojima se neki mutirani gen može održati ili izgubiti
 On se zasniva na činjenici da će se cijele male zatvorene populacije fiksacijom određenog
gena ubrzo, u samo nekoliko generacija, postati homozigotne.
DARWINOVA SELEKCIJSKA TEORIJA

 „on the origin of species......“

 Darwin želi dokazati i objasniti da se evolucija zaista dogodila
 Darvinizam – pravac evolucijske znanosti
o Vrste su promjenjive i to je dokazivo(dokazni materijali: fosili, križanci, nove sorte,
raznolika flora i fauna diljem svijeta)
 Bit selekcijske teorije
o 2 cinjenice:
 Nijedan organizam nije potpuno jednak drugome (varijabilnost)
 Organizmi stvaraju mnogo više potomstva nego što ih preživi
o 2 zaključka
 Okoliš određuje koje će varijante ostati i dati potomstvo
 Svojstva takvih varijanata se očuvaju i dalje prenose, pa se odabir obnavlja i
na razini nasljedne osnove (gena)
o U nekom prirodnom okruženju opstaju oni oblici koji su mu najbolje prilagođeni
 Glavni evolucijski faktori:
o Varijabilnosti
o Borba za opstanak
o Prirodna selekcija

ODRŽAVANJE
KORISNIH OBLIKA
Djelovanje UMJETNA (nekorisni
SELEKCIJA propadaju)
Čovjeka

VRSTE
VARIRAJU
(neke se
varijacije
nasljeđuju) ODRŽAVANJE
PRILAGOĐENIH
Borba za PRIRODNA
OBLIKA
opstanak SELEKCIJA
(ostali propadaju)

 Industrijski melanizam
 Prilagođavanje – konačna posljedica selekcijskog procesa
MODERNA EVOLUCIJSKA SINTEZA

 Evolucija je postupna, događa se malim gnetskim promjenama i rekombinacijama, te tom

nasljednom promjenjivošću ravna prirodni odabir
 Sve se evolucijske promjene mogu objasniti Darwinovim pristupom, tj. ako se polazi od
populacije gdje su vrste sastavljene od genetski izoliranih djelova

 Evolucionizam : zamjenjuje fiksizam

 Neodrživost kreacionizma
 Pad apsolutnog antropocentrizma
 Uzdrman je finalizam
 „tipičnu“ jedinku zamjenila je varijabilna populacija

FIZIOLOŠKI, GENETIČKI I EMBRIOLOŠKI DOKAZI

Odavno je poznato da živi svijet koji danas živi i organizmi koji su živjeli u geološkoj prošlosti
imaju zajedničke osobine (građeni su od istih kemijskih elemenata, sva živa građena su od stanica,
razmnožavaju se, stare i umiru).
Iz embrionalnog razvitka se ponekad može zaključiti o srodnosti pojedinih vrsta. Embrio kita u
toku razvoja ima dlaku, što je karakteristika kopnenih sisavaca. Njemački biolozi Hecckel i Müller
definirali su biogenetsko pravilo koje kaže: ONTOGENIJA (individualni razvitak) je ponovljena
filogenija (povijesni razvitak čitave skupine). To pravilo se ne može smatrati općenitim i odnosi se
samo na rane stadije embrionalnog razvoja.
Za svaku živu stanicu možemo reći da je povijesni dokument. Ona sadržava gene koji su bili
prisutni i u dalekoj prošlosti. Geni su se doduše mijenjali (mutirali, duplicirali), ali im je osnova ostala
ista.
Sličan sastav krvi u čovjeka i čovjekolikih majmuna upućuje na zajedničko podrijetlo. Kreatin
fosfat dolazi u viših životinja i služi kao spremište viška energije za mišični rad. Kod bezkralješnjaka,
umjesto njega dolazi arginin fosfat. Ježinci sadrže oba fosfata. Takve činjenice upućuju na
filogenetske odnose pojedinih skupina živog svijeta.
Danas se može odrediti poredak aminokiselina u proteinima, odnosno poredak nukleotida u
nukleinskim kiselinama. Na temelju toga dolazimo do zaključka o srodnosti organizama. Ako se
ustanovi isti poredak određenog broja nukleotida u nukleinskim kiselinama, možemo zaključiti da su
organizmi srodni. Takva istraživanja se mogu provoditi i na davno izumrlim organizmima. Nova
filogenetska stabla izrađena su na temelju analize ribosomske RNA.
HOMOLOGNI I ANALOGNI ORGANI

Na temelju uspoređivanja anatomske građe pojedinih organa može se odrediti srodnost među
organizmima. Poznato je da udovi mnogih organizama imaju sličnu građu. Takve organe nazivano
HOMOLOGNIM ORGANIMA. Oni su u različitih vrsta jednaki po podrijetlu i položaju, a funkcija im je
različita (npr. Prednja noga nekog vodozemca, gmaza ili sisavca i krilo ptice imaju zajedničko
podrijetlo što se vidi u njihovoj građi i položaju, ali različitu funkciju).
ANALOGNI ORGANI – oni koji imaju različito podrijetlo, a istu funkciju, više govore o prilagodbi
organizama na slične životne uvijete. Krilo ptice i krilo kukca različitog su postanka, a imaju istu
funkciju.

USAVRŠAVANJE ORGANA

Usavršavanje pojedinih unutarnjih organa također pokazuje tijek evolucije. Srce riba podijeljeno je u
dva dijela, u vodozemaca u tri dijela, kod gmazova se počelo pregrađivati u četiri dijela, što je kod
ptica i sisavaca sasvim završeno. Slično je i s razvojem pluća i mozga.

RUDIMENTARNI ORGANI

Kod nekih organizama redovito se javljaju RUDIMENTARNI ORGANI. Oni nemaju nikakve funkcije ili
im je funkcija svedena na minimum. U srodnika u prošlosti bili su bolje razvijeni. Tako u kita, dupina i
nekih zmija (piton) nalazimo ostatke kukovlja. U čovječje ribice vidi se ostatak oka, a u kralješnjaka
postoji slijepo crijevo. Njihova prvobitna funkcija se ne može vratiti, To nam govori o nepovratnosti
evolucijskih procesa.
ATAVIZMI

Povremeno se javljaju u nekih jedinki, a bili su svojstveni davnim pretcima. Kod čovjeka se tako može
javiti pojačana dlakavost, povećan broj mliječnih žlijezda ili ostatak repa. Atavizmi u biljaka su latice u
obliku listova.

PREOBRAZBE

Česte su u živom svijetu. One mogu biti anatomske ili funkcionalne, a zamjećuju se pri postanku nekih
organa. Žalac pčele je preobraženi zadnji članak kukaca. Razvoj slušnih koščica srednjeg uha sisavaca
iz kvadratne kosti gmazova, također je primjer postupne preobrazbe.