Professional Documents
Culture Documents
Razvoj eukariota
Aerobni način života značio je više energije koja se mogla trošiti na unutarnji razvoj stanice
--> nasljedni materijal obavijen biomembranama, čime nastaje jezgra (jedna od prvih
organela)
Osim toga, postoje razlike u broju stanica pa eukarioti mogu biti jednostanični i višestanični
Jednostanični eukarioti se mogu razlikovati npr: po veličini svojih stanica i DNA materijala,
načinu kretanja, ishrane itd.
Zahvaljujući metabolizmu koji im je davao više energije nego kod prokariota, kod eukariota
su se prije 1,7 milijardi godina pojavile višestanične strukture
Izvorne stanice morale su funkcionirati u okolišu (morskoj vodi) koji ima višu koncentraciju
otopljenih tvari nego u stanicama, a manji udio vode stanice morale razviti mehanizme za
zadržavanje vode i sprječavanje otpuštanja otopljenih tvari (koje bi se kretale difuzijom)
Na primjer, u izvanstaničnim tekućinama kod čovjeka možemo vidjeti da imaju sličan sastav
koncentracija otopljenih tvari (primjerice natrija i klora) kao morska voda
Višestanični organizmi vjerojatno su nastali kao rezultat podjele rada između stanica,
odnosno do pojave različitih vrsta stanica
Prvi organizmi prilagođeni životu na kopnu bile su biljke koje su se razvile iz zelenih algi
Morali su razviti zaštitne površinske slojeve, mehanizme za provođenje vode i hranjivih tvari
kroz tijelo te zaštititi nespolne i spolne organe od isušivanja
Ubrzo nakon toga pojavljuju se druge razvijenije biljke bez korijena veličine oko 10 cm, a
nakon njih veće drvenaste biljke s razvijenim korijenovim sustavom
U relativno kratkom vremenu stvorene su sve skupine biljaka koje i danas postoje osim
cvjetnica i kritosjemenjača
Prijelaz iz vode na kopno bio je zahtjevan i za životinje koje su morale razviti zaštitu od
isušivanja i omogućiti disanje kretati se neovisno o vodi, prilagođavaju se novim načinima
prehrane i izlučivanja nepotrebnih tvari (izlučivanje) te razvijaju unutarnju oplodnju.
Među prvim kopnenim životinjama ističu se kukci iz skupine člankonožaca, preci današnjih
stonoga
Kukci su imali vrlo dobro razvijen sustav egzoskeleta (vanjski kostur koji štiti tijelo), zglobne
noge, a neki su imali i krila te su bili prve životinje koje su letjele
Kralježnjaci su prošli sličan razvoj, ali zbog veće težine tijela problem je bila veća sila i kako joj
se oduprijeti (Težina tijela je morala biti raspoređena duž cijelog kostura, a posebno
kralježnice) Zato se kralješci jačaju i pojave većeg broja rebara i izgled većeg prenosi na
tlo
Prvi kopneni kralješnjaci bili su preci današnjih vodozemaca i još uvijek su bili djelomično
vezani za vodu jer njihova koža nije imala dobru zaštitu od isušivanja, a oplodnja i razvoj
embrija vezani su za vodu
Gmazovi se smatraju prvim pravim kopnenim kralježnjacima jer su, između ostalog, razvili
sustav protiv isušivanja i voda više nije bila neophodna za oplodnju i razvoj embrija
Teorija o panspermiji u punom je svjetlu zaživjela početkom 20. stoljeća, kada su započela
prva znanstvena istraživanja na tu temu
Nije mu se pridavalo puno pažnje sve do 2015. godine objavljeno istraživanje provedeno
na međunarodnoj svemirskoj postaji EXPOSE
Ovisno o brzini leta i sudara s drugim objektom, svemirska tijela mogu u teoriji vrlo lako širiti
organizme i ujedno im pružiti zaštitu od nepovoljnih svemirskih uvjeta
Evolucija je grana biologije koja objašnjava razvoj života na Zemlji i podrijetlo živih bića
Svemir je nastao eksplozijom vrlo vruće, guste super-sile koja je bila sabijena u jednu točku
Teorija velikog praska uz pomoć nuklearne fizike objašnjava podrijetlo materije od koje je
sastavljen svemir, odnosno objašnjava podrijetlo svih elemenata iz periodnog sustava
elemenata
Širenje svemira uzrokovano eksplozijom koja se dogodila prije 13,77 milijardi godina traje i
danas
Prije 4,6 milijardi godina, novorođeno Sunce bilo je okruženo diskom prašine iz kojeg će se
formirati planeti
Prašina se sastoji od atoma svih elemenata, većinom proizvedenih od strane Sunca, koji u
silovitim sudarima stvaraju nove anorganske spojeve, a potom i kamena tijela - asteroidi i
kometi
Planet Zemlja nastao je prije otprilike 4,5 milijardi godina (Drevna Zemlja beskrajni je ocean
lave koja vrije na više od 1200 °C)
Podrijetlo Zemlje
Planet veličine sadašnje Zemlje formira se tek nakon sudara s drugim sličnim planetom
veličine Marsa
Sudar velikih razmjera uzrokuje povećanje temperature Zemljine jezgre, pomicanje Zemljine
osi, spajanje dvaju planeta, ali i raspad u kojem se stvara velika količina prašine i kamenja
koje nastavlja kružiti novi planet
U sljedećih nekoliko milijuna godina, Zemljina gravitacija stvara Zemljin satelit – Mjesec – od
tog prstena krhotina
U sudaru se voda pretvorila u paru, a ugljik (koji proizvode zvijezde, poput drugih elemenata)
u CO Kako se planet hladio, voda se kondenzirala natrag u mora, a formiranje Zemljine
kore usporilo je hlađenje jezgre
U prvim godinama našeg planeta sudari s drugim nebeskim tijelima bili su češći, pa je tako
prije 3,9 milijardi godina Zemlja upala u kišu meteorita( koji su dolazili s ruba Sunčevog
sustava)
Za razliku od meteorita koji su svojim sudarima stvorili planet Zemlju, ovi su nastali iza
takozvanih "snježnih linija" Linija mraza je granica u svemiru, a postoji u gotovo svakom
planetarnom sustavu, nakon čega je toliko hladno da se mnoge molekule smrzavaju
Ti su meteoriti tijekom 20 milijuna godina bombardirali Zemlju, što je bilo vrlo važno jer su
sadržavali vodu i sudjelovali u hlađenju Zemljine kore, što je bio preduvjet za nastanak života
Voda je polarna molekula i stoga je izvrsno otapalo za polarne molekule (Molekule tekuće
vode međusobno su povezane vodikovim vezama)
Vodikove veze uzrok su kohezijskih sila koje drže molekule vode na okupu, ali i adhezije koja
vodi omogućuje lako prianjanje na druge tvari
Sile adhezije i kohezije objašnjavaju kapilarnost - pojavu dizanja i spuštanja tekućine u uskim
cjevčicama kakve nalazimo, primjerice, na presjeku stabljike biljaka
Također, molekule vode čvršće se lijepe jedna uz drugu nego što se vežu uz molekule zraka,
pa na prijelazu između vode i zraka dolazi do površinske napetosti koja omogućuje kukcu koji
provodi plinove da ne potone dok hoda po vodi
Molekule koje se ne otapaju u vodi (nepolarne) potiskuju se iz vode, a molekule koje imaju
amfipatska svojstva (polarne na jednom kraju, a nepolarne na drugom) okreću svoj polarni
kraj prema molekulama vode
Fizička svojstva vode kao što su nestlačivost, visoka točka vrelišta, niska točka tališta i
anomalija vode doprinose opstanku života.
Anomalija vode posebno je važna jer omogućuje život organizama koji žive u vodi
Promjena gustoće vode pri različitim temperaturama također utječe na miješanje vodenog
stupca (a time i hranjivih tvari i otopljenog kisika), primjerice u slatkovodnim jezerima
Živa bića s visokim sadržajem vode ne mogu preživjeti smrzavanje, budući da dugi kristali
leda uzrokuju pucanje stanica kada se zamrznu - samo nekoliko stupnjeva čini razliku između
života i smrti
Važno svojstvo vode - veliki toplinski kapacitet (Tvari imaju svojstvo koje nazivamo specifični
toplinski kapacitet)
Voda može primiti veliku količinu topline a da joj se temperatura ne promijeni, zbog čega
ima veliki toplinski kapacitet
Zbog velikog toplinskog kapaciteta velika je i specifična toplina isparavanja – energija koju je
potrebno uložiti da bi voda isparila( Organizmi koji sadrže visok postotak vode /voda dobro
podnose nagle promjene temperature i druge uvjete okoliša)
Tijekom isparavanja, kao i tijekom smrzavanja, minerali ostaju u tekućem stanju, dok se
plinoviti i kruti sastoje od molekula čiste vode
Atmosferski CO₂ otapa se u kapima kiše, pri čemu nastaje ugljična kiselina, koja kišnicu čini
blago kiselom
Mineralni sastav stanične otopine svih bića na Zemlji sličan je sastavu morske vode, što nas
navodi na zaključak da je život nastao u moru, vjerojatno u blizini podvodnih hidrotermalnih
izvora
fetus 90%
novorođenčad 80%
dijete 70%
odrasli od 60 do 65%