Rani i predkolski odgoj i obrazovanje

- Prirodoslovlje -

Ime i prezime:____________________________________________________

TEMELJNA OBILJEJA IVOTA

iva bia pojavljuju se u mnotvu razliitih oblika i svuda su oko nas. No
to je to to razlikuje iva od neivih bia? Jedan od moguih odgovora na
to pitanje je navesti osobine koje su zajednike veini organizama. Pri
tome je bitna injenica da su sve od tih karakteristika prisutne. Te
karakteristike su: organiziranost, prilagodbe, metabolizam, pokretljvost,
podraljivost, nasljeivanje, razmnoavanje, rast i evolucija.
Organiziranost se odnosi na ureenost i ustroj na svim razinama ivota.
Sve strukture i proces meusobno su povezani i regulirani. U ivom svijetu
uoavamo odreenu stupnjevitost (hijerarhiju) organizacijskih razina. Ako
krenemo od najvie, tu je biosfera koju sainjavaju svi ekosustavi na
Zemlji. Najvii i najsloeniji stupanj u organizaciji ivog svijeta je ekosustav
koji ine ivotne zajednice i njihov okoli. ivotne zajednice sainjavaju
razliite populacije koje ive na istom podruju. ivotne zajednice su u
neprekidnom meusobnom odnosu i u odnosu sa fizikim okoliem (tlom,
zrakom, vodom). Populacija je pak skupina jedinki neke vrste koje ive na
nekom stanitu i meusobno se razmnoavaju. Najmanja jedinica u
populaciji je pojedinaan organizam. Svaki organizam je sainjen od
organskih sustava, koji su sainjeni od pojedinanih organa a oni pak od
tkiva. Najmanje funkcionalna jedinica svakog ivog bia je stanica. Stanice
su graene od manjih ili veih molekula kao to su ugljikohidrati,
bjelanevine, nukleinske kiseline itd. dok su pak one graene od atoma i
subatomskih estica.
S obzirom na kljune razlike u njihovom tipu stanice, svi organizmi svrstani
su u tri domene. Eubacteria, Archaea i Eukarya. Domena Eukarya sastoji se
od etiri carstva: protisti, gljive, biljke ivotinje.
Sva iva bia razlikuju se brojnim osobinama kao to su oblik, veliina i
boja. Teko se bilo snai u mnotvu ivotnih oblika. Trebalo ih je
prepoznati, odrediti, imenovati te sline organizme povezati i rasporediti u
skupine. Tog velikog posla prihvatio se u 18. stoljeu vedski prirodoslovac
Carl Linne. Uveo je dvoimeno nazivlje ili binarnu nomenklaturu. Svakoj
biljci i ivotinji dao je po dva latinska imena. Prvo ime oznauje rod a drugo
vrstu organizma.
Iza toga stavlja se ime autora koji je vrstu opisao i godina kada je to
uradio. Carl Linne (Slika 1) se stoga smatra osnivaem sistematike ili
taksonomije, grane biologije koja se bavi imenovanjem i razvrstavanjem
(klasificiranjem) razliitih oblika ivih bia.
Vrsta je skupina organizama koji imaju mnogo zajednikih osobina te se
mogu meusobno razmnoavati i dati plodno potomstvo. Nekoliko srodnih
vrsta ini rod. Srodni rodovi udruuju se u porodice, porodice u redove,
redovi u razrede dok su razredi povezani u koljena. Najvia i najira
jedinica u klasifikaciji ivih organizama su carstva.

Slika 1. Carl Linne, osniva sistematike ili taksonomije.

Prilagodbe su posebne strukture i ponaanja koja omoguavaju sigurnije

preivljavanje u nekom okoliu. Sve prilagodbe su nasljedne, nastaju
postupno tijekom mnogih narataja, pri emu se organizmi sa boljim
prilagodbama uspjenije razmnoavaju.
Metabolizam ini izmjena tvari i energije sa okoliem. To su sve kemijske
reakcije u organizmu koje omoguavaju njegovo skladno funkcioniranje.
Energija osloboena metabolizmom omoguuje kretanje tvari na mjesta
gdje su one potrebne. Organizam tako vlastitim snagama moe pokretati
sebe ili svoje pojedine dijelove.
iva bia prepoznaju svoj okoli, primaju podraaje iz okolia te reagiraju
na njih. Podraljivost omoguava opaanje izvora hrane, vode,
neprijatelja, temperature te omoguava primjerenu aktivnost koja odrava
tjelesnu organizaciju i sprijeava razgradnju.
Jedinice nasljeivanja, kojima se prenosi informacija o konstrukciji i
funkioniranju organizma, su geni. Genske informacije su pohranjene u
molekulama deoksiribonukleinske kiseline (DNA). Skup gena, genom, je niz
sastojaka u receptu ta izgradnju organizma.
Razmnoavanje je stvaranje potomaka slinih
kontinuiranost ivota. Razmnoavanje moe
binarnog cijepanja bakterija, pri emu iz jedne
stanice keri. Sloeniji organizmi prolaze

sebi ime se omoguava

biti jednostavno poput
majinkske nastaju dvije
kroz sloenije spolno

razmnoavanje u kojem iz dvije specijalizirane stanice, jajne stanice i

spermija nastaje prva stanica nove jedinke, zigota.
3

Tijekom ivota, nastali potomci rastu i postaju sve sloeniji organizmi sve
do trenutka kada i sami nisu spremni razmnoiti se i postati roditelji.
Zadnja karakteristika svih ivih bia je evolucija. Raznolikost vrsta danas
prisutnih na Zemlji rezultat su dugogodinjih stupnjevitih promjena u
genetskoj strukturi, nastalih mutacijama, i djelovanja prirodne selekcije.

Odgovorite na pitanja!
1.emu organizmima slui pokretanje?
___________________________________________________________________________
2.Navedite osjetila kojima ivotinje reagiraju na podraaje iz okolia!
___________________________________________________________________________
3.Zato su mutacije jedna od glavnih stavki evolucije?
___________________________________________________________________________
4. Navedi barem tri primjera adaptacije koje organizmima omoguavaju
uspjeno razmnoavanje!

________________________________________________________
________________________________________________________
5. to je prirodna selekcija i tko je osniva teorije prirodne selekcije?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

PORIJEKLO IVOTA NA ZEMLJI

Veina astronoma smatra da je Svemir nastao Velikim praskom prije 18
milijardi godina, dok geolozi smatraju da je Zemlja nastala pred 4,6
milijardi godina.
Od svih planeta Sunevog sustava, samo Zemlja ima uspjenu kombinaciju
kemijskog sastava, geoloke aktivnosti, veliine i udaljenosti od Sunca.
Veliina Zemlje i udaljenost od Sunca omoguavaju zadravanje atmosfere
gravitacijskim silama. Vodena para i ugljikov dioksid zadravaju Sunevo
zraenje u atmosferi (efekt staklenik) i odravaju toplinu povrine planeta
ugodnom za iva bia te povoljnom za tekue stanje vode.
Jedna od najveih zagonetki postanka ivota na Zemlji je podrijetlo prvih
organskih monomera koji su izgradili prve stanice. Ruski biokemiar
Aleksandar Oparin je pretpostavio da su prve organske molekule nastale
od plinova u primitivnoj Zemljinoj atmosferi. Izvori energije koja je
pokretala sintezu molekula mogli su biti toplina vulkana, pad meteorita,
munje i Sunevo zraenje. Budui da tada u atmosferi nije bilo kisika koji
brzo oksidirao nastale molekule, niti mikroorganizama koji bi ih potroili
kao hranu, one su se mogle nakupljati u pramorima, koja su bila poputa
prajuhe iz koje su proizali prvi oblici ivota.
Stanley Miller i Harold Urey su proveli eksperiment (Slika 2) koji je
podrao Oparinovu pretpostavku. Smjesi vodene pare, metana, amonijaka
i vodika izloili su elektrinim izbojima i UV zraenju, pri emu su se
sintetizirale male organske molekule.

Slika 2. Pokus Miller-a i Urey-a.

Stoga su za kemijsku evoluciju kljuni sljedei dogaaji:

Abiotika sinteza monomera, malih organskih molekula koje su
graevne jedinice za sloenije molekule
Povezivanje monomera u polimere , poput nukleinskih kiselina i
proteina
Spajanje abiotiki nastalih molekula u kapljiaste nakupine
protobionte
Razvoj izvora nasljeivanja (genetike informacije) sa mogunosti
samoreplikacije, koja je po miljenju veine biologa bila molekula
RNA
Razvoj vanjske membrane
Razvoj metabolikih procesa
Prve stanice su bile anaerobi zbog toga to primitivna atmosfera nije imala
kisika. Vjerojatno su bili heterotrofi koji su absorbirali energiju iz gotovih
organskih molekula u okoliu. Najstariji nalaz ivota na Zemlji su
stromatoliti, iji su fosilizirani ostaci, stari 3.5. milijarde godina, pronaeni
u zapadnoj Australiji. Dananji stromatoliti nastaju slojevitim rastom
kolonija modrozelenih algi (cijanobakterija). Stromatoliti su bili prvi
autotrofni organizmi koji su zapoeli oslobaanje kisika u atmosferu. Prve
stanice su, dakle bile prokariotske.
Kako je dolo do evolucije eukariotske stanice? Eukariotske stanice su,
ini se, evoluirale iz simbiontske zajednice prokariotskih stanica. Organeli
koji sadre vlastitu DNA, kao to su mitohondriji i kloroplasti, nastali su od
simbioze prethistorijske aerobne proteobakterije te prethistorijske
cijanobakterije sa endosimbiotskim prethistorijskim arhebakterijskim
prokariotom.
Istraujui eukariotsku stanicu, znanstvenici su uoili da ona sadri
elemente koji su karakteristini za prokariotsku stanicu. Npr., otkrili su da
se mitohondriji (organeli koji koriste kisik i proizvode energiju u stanici) i
kloroplasti (organeli odgovorni za proces fotosinteze) dijele binarnom
diobom, da imaju vlastitu DNA koja je pri tome i kruna te jednim
dijelom upravlja procesima koji se dogaaju unutar tih organela. Takoer,
veliinom su slini prokariotskoj stanici.
Pred 670 milijuna godina zavrava se doba mikroba i zapoinje razvoj
mnogostaninih ivotinja. Nakon pojave morskih organizama mekanog
tijela, tijekom iduih 120 milijuna godina, pojavile su se ivotinje sa
vrstom zatitnom ljuskom. Veliina i aktivnost ovih organizama
poveavale su se usporedno sa poveanjem koncentracije kisika u
atmosferi. Prije oko 200 do 400 milijuna godina, atmosfera se izjednauje
sa dananjom, u kojoj je koncentracija kisika oko 20%.
Evolucija prouava povijest nastanka i razvoj ivota i ivotnih oblika, od
pojave prvih stanica do danas. Dolazi do postupne promjene genetikog
materijala zahvaljujui mutacijama, koje su izvor varijacija koje su dovele

do sadanje bioloke raznolikosti na Zemlji. Tako tijekom duljeg

vremenskog razdoblja iz izolirane populacije jedne vrste moe doi do
razvitke druge, srodne vrste ili pak u nekom novom stanitu, sa drugaijim
okolinim uvjetima moe doi do promjene u nekoj od karakteristika
organizma koja im omoguava uspjenije preivljavanje.
6

Odgovorite na pitanja!
1.Nabrojite ere na koje se dijeli geoloka prolost Zemlje, od najstarije
prema najmlaoj!
___________________________________________________________________________
2.U kojoj eri i periodu i pred koliko godina su se pojavili prvi:
a)autotrofni
prokarioti_________________________________________________________
b)mnogostanini
organizmi_____________________________________________________
c)
kraljenjaci__________________________________________________________
______
d)ribe_____________________________________________________________________
_
e)vodozemci______________________________________________________________
___
f) kopnene
biljke______________________________________________________________
g)
gmazovi_____________________________________________________________
______
h)kukci____________________________________________________________________
_
i) ptice_____________________________________________________________________
_
j) biljke
cvjetnjae_____________________________________________________________
k)sisavce__________________________________________________________________
__
l) majmuni_________________________________________________________________
__
m)
ovjek_______________________________________________________________
_____

STANICA
Stanica je osnovna funkcionalna jedinica ivog organizma. Jo u 19.
stoljeu, trojica prirodoslovaca: Schleiden, Schwann i Virchow (Slika 3),
postavili su staninu teoriju. Tvrdnje moderne stanine teorije su:
1.Sva iva bia su graena od jedne ili vie stanica.
2. Stanice su temeljne ive jedinice organizama, a unutar njih se zbivaju
kemijske reakcije ivota.
3.Sve stanice nastaju iz ve postojeih stanica.

Slika 3. Matthias Schleiden, Theodor Schwann, Rudolf Virchow.

Razlikujemo 2 temeljna tipa stanica: prokariotske i eukariotske.

Male jednostavne prokariotske stanice nalazimo kod Eubacteria,
Cyanobacteria i Archaea. Pojam prokariot znai prije jezgre. Vjerojatno
najoitija osobitost prokariota je nedostatak jezgre. Prokarioti sadre
jednolananu krunu molekulu DNA koja slobodno pliva u citoplazmi i ini
dio koji se naziva nukleoid. Cijela stanica je omeena staninom
membranom i staninom stijenkom koje daju oblik i potporu stanici. U
citoplazmi se nalaze i slobodno plivajui ribosomi, estice na kojima se
odvija sinteza proteina. Prokarioti se stanice razmnoavaju se binarnom
diobom, od jedne majinske nastaju dvije stanice keri.
Eukariotske stanice karakterizira prisustvo prave jezgre a nalazimo ih
kod jednostaninih protista, kod biljaka, gljiva i ivotinja. Njihove stanice
mnogo su vee, prosjeno 10 do 25 puta vee, i kompleksnije graene od
prokariotskih. Unutranjost stanice takoer je ispunjena citoplazmom u
kojoj se nalazi mrea citoskeleta ili staninog kostura koji stvara potporu
stanice i omoguava pokrete stanice i njenih dijelova. U citoplazmi se
nalaze i organeli, ukljuujui i jezgru u koju je spakirana linearna
molekula DNA. Na povrini stanice nalaze se stanina membrana i
stanina stijenka ili samo stanina membrana.

Zajednike karakteristike prokariotske i eukariotske stanice:

sadre DNA kao genetiki material
obavijene su staninom membranom
u citoplazmi imaju ribosome
imaju sline temeljne metabolike putove
obje skupine su vrlo raznolike
Razlike prokariotske i eukariotske stanice:
eukariotske su stanice prosjeno deset puta vee od prokariotskih
eukarioti imaju staninu jezgru i membranske organele
organeli u eukariota omoguuju visok stupanj unutarstanine
diferencijacije kakva u prokariota nije mogua
kruna molekula DNA prokariota slobodno pluta u citoplazmi
linearna molekula DNA eukariota znatno je sloenija i smjetena u
jezgri
stanina stijenka prokariota graena je od peptidoglikana (polimera
eera i aminokiselina), biljne eukariotske stanice imaju celuloznu stijenku

1. Prokariotska stanica
Kao to i naziv odaje (gr. pro = prije, karyon = jezgra), prokariotski tip
stanice karakterizira odsutstvo jezgre. Genetski materijal u obliku krune
molekule DNA koja slobodno pluta u citoplazmi, naziva se nukleoid. U
citoplazmi se nalaze i ribosomi, stanini skelet, ponekad plazmidi). Stanica
je obavijena staninom membranom, sijenkom te kapsulom na ijoj se
povrni nalaze pili koji slue za prihvaanje na domainsku stanicu te pri
izmjeni genetikog materijala. Graa prokariotske stanice prikazana je na
slici 4.

Sika 4. Graa prokariotske stanice.

Stanice prokariota su jednostavne i male te se razmnoavaju binarnom

diobom, to znai da od jedne stanice nastaju dvije. Prokariotski organizmi
su jednostanini te im pripadaju bakterije (Eubacteria) i modrozelene
alge (Cyanobacteria). Do nedavno su se u domenu bakterija svrstavale i
prabakterije (Archaea) no zahvaljujui modernim istraivanjima ustvreno
je kako iako je veinska struktura stanice nalik prokariotskoj, neki procesi
su slini eukariotskima (npr. transkripcija i translacija) dok su neki
svojstveni samo prabakterijama.
1.1. Bakterije
Bakterije su najbrojnija skupina organizama. Nastanjuju brojna stanita u
tlu, u vodi, u ljudskim i ivotinjskim organizmima. Patogene bakterije su
samo mali dio pripadnika prokariotskog carstva Monera, dok ih je veina
zapravo korisna (pr. bakterije vrenja, proizvodnja lijekova, simbiontske
bakterije u ljudskom organizmu kao to je crijevna bakterija Escherichia
coli (Slika 5) itd.).

Slika 5. Bakterija Escherichia coli.

Neke bakterije tijekom razdoblja nepovoljnih ivotnih uvjeta stvaraju
endospore, iji vieslojni omota osigurava iznimnu otpornost na
isuivanje, visoku temperature, kemijske tvari koje su otrovne za bakteriju.
Endospore nekih bakterija primjerice mogu preivjeti kuhanje od sat
vremena, a u huhom tlu mogu preivjeti vie desetaka godina. Zatieni
vitalni bakterijski sastojci preivljavaju tako u stadiju mirovanja sve do
uspostave povoljnih uvjeta, kada endospore proklija u bakterijsku stanicu
koja je ponovno sposobna za rast i razmnoavanje.

10

Podjela bakterija prema morfolokim svojstvima (obliku stanice, slika

6)
Kuglaste bakterije ili koki
tapiaste bakterije ili bacili
Zavojite bakterije ili spirili

Slika 6. Oblici bakterijskih stanica.

1.2. Cijanobakterije
Cijanobakterije (slika 7) su najstarija grupa fotoautotrofnih organizama.
Gotovo svi oblici imaju fotosintetske pigmente klorofil a i b, koji im daje
modriasto-zelenu boju.
Modrozelene alge ive na velikom broju razliitih tipova stanita. Iako
veina vrsta ivi u kopnenim vodama, nalazimo ih u moru, tlu, na vlanim
povrinama, kori drveta. U organski optereenim vodama, kao to su
manja jezera, lokve, bare, stvaraju guste prevlake to nazivamo
cvjetanjem vode. Nakon to stanice cijanobakterija uginu i razgrade se,
dolazi do oslobaanja toksina to taj mrtvi cijanobakterijski pokrov moe
initi vrlo otrovnim i dovesti do pomora riba i ostalih organizama.
Iako su cijanobakterije jednostanini organizmi, njihove stanice mogu biti
povezane zajednikim sluzavim ovojem u kuglaste ili nitaste nakupine,
odnosno kolonije koje se nazivaju trihomi. Na povrini trihoma mnogih
cijanobakterija nalazi se sluzavi elatinozni omota koji ih titi od
isuivanja, te one mogu ivjeti i izvan vodene sredine na podrujima koja
su povremeno vlana.

11

Slika 7. Modrozelena alga Scytonemia sp.

1.3. Archaea
Arhebakterije ili prabakterije su prokariotski organizmi prvotno svrstavani
u domenu bakterija, no recentna istraivanja su pokazala da njihove
stanice zapravo posjeduju strukture koje ih odvajaju i od bakterija i od
eukariota. Vei dio osobina stanine strukture i metabolizma Archaea lii
na druge prokariote. No, njihova genetska transkripcija i translacija - dva
osnovna procesa molekularne biologije - pokazuju tipine osobine
bakterija, ali su vrlo slini onima, koji se sreu kod eukariota.
Druge osobine, kao to je primjerice graa stanine membrane, ih opet
svrstavaju u zasebnu skupinu (npr. stanine membrane bakterija i
eukariota su graene preteno od lipida koji su glicerolni esteri, dok su
membrane archaea graene od lipida koji su glicerolni eteri).
Veina Archaea su ekstremofili, to znai da su prilagoeni ivotu u
ekstremnim biotopima, Ko to su uvjeti visokih temperatura (termofili),
vrlo niske i vrlo visoke pH vrijednosti
(acidofili i alkalofili) ili vrlo visokih koncentraciji soli (halofili).

Odgovorite na pitanja!
1. Zaokruite tone tvrdnje:
a)prokariote karakterizira nedostatak jezgre
b)prokarioti imaju organele
c)
prokarioti imaju staninu membranu
c)
eukariote karakterizira nedostatak jezgre
d)arhebakterije su eukarioti
2. Kako se naziva i kako izgleda prokariotska DNA?
___________________________________________________________________________

12

3.Zaokrui toan odgovor! Prokarioti imaju/nemaju staninu stijenku.

4.Oznai dijelove bakterijske stanice!
(ribosomi, nukleoid, citoplazma, stanina membrana, stanina stjenka,
kapsula)

2. Eukariotska stanica
Eukariotske stanice su 10 do preko 100 puta vee od prokariotskih. Od njih
se razlikuju i posjedovanjem prave jezgre u kojoj se nalazi genetski
materijal. Osim toga, posjeduju i stanine prostore omeene membranom
koji imaju specifinu funkciju a nazivaju se organeli. Ti organeli su
stanina stijenka, plazmatska membrana, jezgra, jezgrica, ribosomi,
endoplazmatski retikulum, Golgijevo tijelo, vakuole, lizosomi, mitohondriji,
kloroplasti i ostali plastidi, stanini kostur, trepetljike i bievi te centrioli.
Unutranjost stanice ispunjena je citoplazmom u kojoj su smjeteni
organeli.
Protisti, gljive, biljke i ivotinje spadaju pod eukariotske organizme.
ivotinjska i biljna stanica dijele mnoge strukturne oblike (jezgra,
mitohondriji, ribosomi, endoplazmatski retikulum, Golgijev aparat,
citoskelet) no postoje i neke razlike meu njima
(Slika 8). U biljaka osim stanine membrane nalazimo i staninu stijenku,
velike spremine organele-vakuole, te kloroplaste zahvaljujui kojima vre
fotosintezu. ivotinjske stanice pak mogu probavljati hranu i imati bieve
za pokretanje.

13

Slika 8. Slinosti i razlike biljne i ivotinjske stanice.

Smatra se da je nastanak eukariotske stanice usko vezan uz simbiozu tj.

kako je rije o simbiozi unutar stanice, kaemo da je vezan uz
endosimbiozu. Tako se davno jedan prokariot naao unutar drugog
prokariota i u njemu jednostavno ostao, poto su oboje od toga imali korist.
Ova teorija je najprihvaenija teorija nastanka eukariotske stanice jer za
nju postoje prilino uvjerljivi dokazi. Naziva se endosimbiontska
teorija jer je jedan od sudionika ove simbioze doslovno progutan. Iako
progutan, prokariot je nastavio obavljati svoje funkcije te je zauvijek
ostao vezan uz svog domaina, koji se danas naziva eukariotska
stanica. Taj prokariot nije vie prokariot u pravom smislu rijei (nije vie
bakterijska stanica), nego je od njega evolucijom nastao mitohondrij,
odnosno od jednog drugog prokariota je nastao kloroplast.
Istraujui eukariotsku stanicu, znanstvenici su uoili da ona sadri

elemente koji su karakteristini za prokariotsku stanicu. Npr., otkrili su da

se mitohondriji (organeli koji koriste kisik i proizvode energiju u stanici) i
kloroplasti (organeli odgovorni za proces fotosinteze) imaju sljedee
karakteristike prokariotskih stanica:
1.imaju vlastitu DNA, dakle vlastite gene
2.sadre ribosome koji odgovaraju ribosomima prokariota
3. sintetiziraju neke od svojih proteina (ostali se sintetiziraju u citoplazmi
pa zatim odlaze u organele)
4.dijele se neovisno o diobi jezgre
5. u njihovim membranama ima molekula koje nalazimo i u bakterijama ali
ne i u ostalim dijelovima eukariotske stanice
6.organizacija gena slina je organizaciji u bakterija
to se tie stanine jezgre i membranskih sustava poput ER, vjerojatno su
nastali stvaranjem uvrata plazmatske membrane. Jezgrina ovojnica je
izravan nastavak ER-a i nema nekih izravnih pokazatelja da bi jezgra
potjecala od nekog samostalnog organizma.

1
4

Odgovorite na pitanja!
1. Oznaite dijelove biljne stanice (jezgra, jezgrica, mitohondrij, ribosomi,
glatki endoplazmatski retikulum, hrapavi endoplazmatski retikulum,
Golgijeve cisterne, Golgijeve vezikule, lizosom, kloroplast, vakuola, kristal,
citoplazma)!

2. Oznaite dijelove ivotinjske stanice (jezgra, jezgrica, jezgrine pore,

mitohondrij,
ribosomi,
glatki
endoplazmatski
retikulum,
hrapavi
endoplazmatski retikulum, Golgijeve cisterne, Golgijeve vezikule, centrioli,
kloroplast, citoplazma)!

1
5

3. Poveite pojmove!
Jezgra
sustav plosnatih i upljih tubula i cisterni
Stanina membrana
tvorba proteina
Ribosomi
kontrola staninih funkcija i smjetaj genetskog
materijala
Endoplazmatski retikulum reguliranje protoka tvari u i iz stanice
Mitohondriji
proizvodnja iskoristive energije

VIRUSI - bioloki subjekti bez stanine

strukture
Nakon otkria bakterija u 17. stoljeu, dugo se vjerovalo da su bakterije
najprimitivniji oblik ivota. Kao rezutat istraivanja mozaine bolesti
duhana (Slika 9), krajem 19. stoljea pokazalo se da to nije tako te da
postoje uzronici bolesti jo manji od bakterija. Kako su virusi stanini
paraziti submikroskopskih veliina, moemo ih vidjeti samo elektronskim
mikroskopom.
Virusi nemaju stanini ustroj ve su sloene makromolekule
sastavljene od nukleinske kiseline (DNA ili RNA) koja nosi genetiku
informaciju i proteina koji ine zatitni omota.
Neki virusi imaju i dodatnu vanjsku ovojnicu sastavljenu od proteina, lipida
i ugljikohidrata sa
ije povrine stre izbojci.

Slika 9. Model virusa mozaine bolesti duhana.

Kako su neiva organska tvar sve dok se ne nau u stanici odreenog
domaina, smatraju se trukturama na granici ivog i neivog svijeta.

Nakon to uu u domainsku stanicu, dolazi do razmnoavanja i prijenosa

genetike informacije na virusno potomstvo.

16

Umnoavanje virusa se odvija u 5 faza:

1) Privrivanje na stanicu domaina: virus prepoznaje specifina mjesta
tzv. receptore na stanici domaina pomou svojih antireceptora na
proteinskom omotau. Oni si meusobno odgovaraju po principu kljubrava, to ini viruse selektivnim prema odreenoj vrsti domaina.
2) Prodiranje virusa u stanicu. Pored prodiranja u stanicu domaina, virus
ubacuje i svoj genom tj. nukleinsku kiselinu (DNK ili RNK) u nju. Biljni virusi
ulaze u biljnu stanicu preko mehanikih oteenja stanine stijenke.
3)Umnoavanje virusa u stanici domaina. Unutar domainske stanice se
sintetiziraju virusni dijelovi nukleinske kiseline i proteini. Nukleinska
kiselina virusa se mora umnoiti kako bi budui virusi imali odgovarajui
nasljedni materijal. Nove virusne nukleinske kiseline sintetizraju se iz
staninih nukleotida. Istovremeno, nukleinska kiselina virusa se prepisuje
u m-RNK koja e omoguiti stvaranje proteinskih dijelova virusa.
4) Faza sazrijevanja virusa u kojoj se sklapaju virusni dijelovi. Tijekom ove
faze viruse nije mogue detektirati.
5) Faza slobaanja virusa u meustanini prostor u cilju infekcije novih
stanica. Kod ivotinjskih virusa, oslobaanje se odvija raspadanjem
ivotinske stanice ili prolaskom kroz staninu membranu.
S obzirom da stanica koristi veliku koliinu energije kako bi sintetizirala
virusne dijelove a ne vlastite, da neki virusi razaraju stanicu prilikom
oslobaanja svojih repliciranih estice te da neki virusi uvjetuju da
imunoloki sustav napada clastitu stanicu i uniti ju, dolazi do stanja
organizma koje se naziva bolest.

17

BILJNI SVIJET
MAHOVINE (Bryophyta)
Mahovine (Slika 10, 11) su najjednostavnije graene kopnene stablaice.
Kao i druge kopnene biljke prilagodile su se ivotu na kopnu. Imaju votanu
kutikulu koja ih titi od dehidracije, pui za izmjenu plinova, a zigota
ostaje zatiena unutar enskog spolnog organa
(arhegonija) razvijajui se u mnogostanini embrij.
Mahovine imaju i neka specifina obiljeja koja ne nalazimo kod drugih
kopnenih biljaka to ih ini posebnom biljnom skupinom. Nevaskularne su
biljke, to znai da za opskrbu vodom i hranjivim tvarima nemaju
provodnog sustava u obliku floema i ksilema te vodu mogu upijati
itavom povrinom tijela. Budui da im stanina stijenka ne sadri tvrdu
tvar lingin, spoj prisutan u staninim stijenkama kopnenih biljaka na viem
stupnju razvoja, nemaju unutarnji potporni sustav. Njihovo vegetativno
tijelo nije diferencirano u tri osnovna dijela: korijen, stabljiku i list, koje
nalazimo u ostalih stablaica, ve postoje analogne tvorevine. Umjesto
korijena,veina ih ima tanke, dlaicama nalik cjevice (koje nalazimo i kod
algi) a nazivaju se rizoidi. Pomou njih se uvruju za podlogu te
opskrbljuju hranjivim tvarima iz tla. Dio koji odgovara stabljici naziva se
stabalce (kauloid) dok umjesto listova mahovine imaju listie (filoide).

Slika 10: Mahovine.

Slika 11: Obrataj mahovina na deblu drveta.

Mahovine se razmnoavaju izmjenom spolne i nespolne generacije (Slika

12). Za razliku od ostalih biljaka stablaica, imaju jedinstven ivotni ciklus
u kojem je vegetativno zeleno tijelo biljke gametofit odnosno spolna
generacija, te je kao takav dominantan u odnosu na sporofit ili nespolnu
generaciju. Maleni sporofit, koji nema posebne asimilacijske organe,
parazitira na gametofitu te je fizioloki potpuno ovisan o njemu. Kod

odvedenijih stablaica situacija je upravo suprotna te je prisutan trend

smanjivanja gametofita i istovremenog razvoja
1
8

sporofita u dominantnu generaciju. Zbog svih navedenih obiljeja

mahovine se esto smatraju svojevrsnom prijelaznom skupinom izmeu
steljnjaa i stablaica.
Kozmopolitski su rasprostranjene. Kako nemaju vaskularni sustav koji bi
provodio vodu kroz njihovo tijelo, naseljavaju vlana i preteito zasjenjena
stanita gdje rastu u busenastim skupinama. Pojedine vrste rastu na
odreenom substratu, primjerice na stijenama, kiselom tlu, karbonatnom
tlu, humusu, te na kori stabla odreene biljne vrste (Slika 11).

Slika 12: ivotni ciklus mahovina.

Odgovorite na pitanja:
1. to su anteridiji i arhegoniji i to se u njima dogaa?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
2: to je tobolac koji ste crtali?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
3. Opiite ivotni ciklus mahovina!
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

19

PAPRATNJAE (Pterydophyta)

Datirajui jo iz davnog karbona (pred oko 360 milijuna godina)

papratnjae su jedne od najstarijih kopnenih biljaka. Za razliku od
mahovina, vaskularne su stablaice koje posjeduju i ksilem i floem.
ivotni ciklus (Slika 13) ukljuuje izmjenu spolne (haploidne, gametofitske)
i nespolne (diploidne, sporofitske) generacije. Za razliku od sjemenjaa kod
kojih se gametofit razvija unutar sporofita, kod papratnjaa je on slobodno
ivui organizam. Kao i razvijenije stablaice (golosjemenjae i
kritosjemenjae) posjeduju osnovne vegatative organe-korijen, stabljiku i
list koji sainjavaju sporofit. Od njih se razlikuju po nainu razmoavanja
jer ne posjeduju niti sjemenku niti cvijet. Listovi sporofita mogu biti
trofofilni
(analogni
zelenim
listovima
sjemenjaa,
slue
za
fotosintetiziranje) te sporofilni (analogni eerima golosjemenjaa i
pranicima i tuku kritosjemenjaa, a slui proizvonji spora). Stabljika je
puzajua, veinom podzemna (rizom) ali moe biti i nadzemna. Korijen
sporofita slui za upijanje vode i mineralnih tvari iz tla i strukturno je vrlo
slian korijenju sjemenjaa.
Sporofit proizvodi haploidne spore iz kojih se razvija gametofit. Gametofit
papratnjaa se pak znatno razlikuje od onog u sjemenjaa te se uglavnom
sastoji od protalija (koji sadri anteridije i arhegonije) te rizoida,
struktura nalik korijenu koje se zapravo svaka sastoji od jedne produene
stanice koja slui za upijanje vode i mineralnih tvari iz tla. Anteridiji su
muki spolni organi koji proizvode biaste spermije koji pomou vode
plivaju do jajne stanice u enske spolne organe arhegonije gdje dolazi do
oplodnje i nastanka embrija koji potom klija u sporofit.

Iako ive na raznim tipovima stanita, u naem podneblju najee ih

moemo nai na vlanim sjenovitim umskim stanitima. Na svijetu je za
sada zabiljeeno oko 12000 vrsta, u
Hrvatskoj 100.
2
0

Slika 13: ivotni ciklus papratnjaa.

Odgovorite na pitanja:
1.to je mikoriza?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
2.to su epifiti?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
3.to su sorusi?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
4.Opiite ivotni ciklus papratnjaa!
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

21

GRAA I ULOGA KORIJENA VIIH

BILJAKA
Korijen je uz stabljiku
vaskularnih biljaka.

i list, jedan od temeljnih vegetativnih organa

Svojom graom je prilagoen dvjema osnovnim funkcijama: uvrivanju

izdanka i opskrbljivanju vodom i mineralnim tvarima iz zemlje. Osim
osnovnih funkcija, korijen preuzima i niz drugih, to rezultira razliitim
metamorfozama korijena, oblikuju se organi homologni korijenu.
Najpoznatije takvo korijenje je spremino (pohrana hranjivih tvari),
adventivno (pr. prianjanje), zrano (upijanje atmosferske vlage), takasto
korijenje (potporna funkcija).
Na vrku korijena (i svakog ogranka) je vrni meristem. Diobama njegovih
stanica omoguen je produni rast korijena. Prema van se pak razvijaju
stanice koje obamiru oblikujui zatitni sloj vrnog meristema, korjenovu
kapu. Iznad zone produnog rasta korijena stanice rizoderme izrastaju u
korjenove dlaice koje imaju funkciju upijanja vode i mineralnih tvari.

Odgovorite na pitanja!
1. Kako se naziva stanije koje titi korijen prilikom njegova
prodiranja kroz tlo?
___________________________________________________________________________
2.Kakvo je to homorizno korijenje a kakvo alorizno?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
3.Nacrtajte tipini korjen jednosupnice i dvosupnice!

22

4. Na slici oznaite dijelove uzdunog presjeka korijena:

podruje staninih diferencijacija, podruje produenog rasta stanica,
podruje staninih dioba, vrni meristem, korjenova kapa, sloj sluzi,
korjenove dlaice, epiderma.

STABLJIKA
A) Graa stabljike

Graa stabljike kod razliitih biljnih skupina dosta je razliita, no kod svih
se mogu razlikovati tri osnovna dijela: epiderma, primarna kora i centralni
cilindar (Slika 14). Epiderma je tanak povrinski dio koji se obino sastoji
od jednog sloja stanica. Na epidermu se prema unutra naslanja drugi dio u
obliku upljeg cilindra, koji se zove primarna kora, koja je za razliku od
epiderme redovito vieslojna, ponekad kod nadzemnih stabljika sadri
kloroplaste, a kod podzemnih velike koliine rezervne tvari. Trei, sredinji
dio stabljike je centralni cilindar. Na granici izmeu primarne kore i
centralnog cilindra nalaze se esto ili endoderma ili krobni ovoj, koji se
uvijek sastoje od jednog sloja stanica, tvorei njen granini sloj primarne
kore prema centralnom cilindru. Kada nije prisutan niti jedan od tih slojeva,

nema otre granice izmeu primarne kore i centralnog cilindra. U

centralnom cilindru i primarnoj kori ima dosta
2
3

parenhima. Glavni dio centralnog cilindra su ile koje provode vodu i

hranjive tvari. Izmeu ila i endoderme nalazi se pojas tkiva koji se naziva
pericikal. Kod dvosupnica i golosjemenjaa u sredini centralnog cilindra
nalazi se parenhimsko stanije koje tvori sriku i protee se izmeu ila
gdje tvori trake srike. U njoj se tijekom vegetacijskog mirovanja nakupljaju
rezervne tvari.
Sika 14: Popreni prerez stabljke:

a: jednosupnice

b: dvosupnice.

Odgovorite na pitanja!
1. Koja je razlika u anatomskoj grai stabljike jednosupnica i dvosupnica?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

B) Uloga stabljike
Stabljika je os izdanka i vegetativni organ biljke koji provodi vodu i
otopljene mineralne tvari od korijena do krajnjih dijelova izdanka i
asimilata, od listova do svih dijelova biljke. Stabljika redovito nosi listove,
prave i njihove razliite metamorfozirane oblike, pupove, a ponekad i
druge organe, primjerice cvijetove i plodove. esto je nadzemna i
uspravna, ali se esto susree i kao puzajua, te podzemna u obliku
podanka, gomolja ili lukovice.
Uz osnovne funkcije stabljika esto preuzima i druge, te susreemo razne
metamorfoze stabljike ili stabljinih dijelova. Tako stabljika preuzima
funkciju spreminih organa, ulogu fotosinteze, obrambenu ulogu, ulogu u
vegetativnom razmnoavanju Takoer, stabljika slui biljci kao
mehanika potpora te za orijentaciju u prostoru.

24

Odgovorite na pitanja!
1. Koja je uloga metamorfozirane stabljike krumpira te sukulentne stabljike
poput one u porodice ednjaka?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
2.emu biljci slue trnovi?
___________________________________________________________________________
3.to su vitice i emu slue?
___________________________________________________________________________
4.Slika ______ prikazuje metamorfozu stabljike.

a)

b)

c)

LIST
A) Anatomska graa lista
Listovi su glavni fotosintetski organi biljke. Poloeni su na biljci tako da
maksimalno mogu iskoritavati Sunevu energiju. Njihov raspored na
stabljici je najee izmjenian kako bi svaki list bio maksimalno izloen
svjetlosti.
Vanjska povrina lista sa obje je strane prekrivena jednoslojnom
epidermom. Osim fotosintetske aktivnosti, uloga lista je i u spreavanju i
kontroliranju gubitka vode iz biljke, u
emu im pomae tanki vodootporni votani sloj na povrini epiderme
kutikula. Njezina debljina ovisi o uvjetima u okoliu stoga biljke suhe i
vrue klime imaju debele kutikule radi vrlo velike potrebe za ouvanjem
vode.
Kako je za fotosintezu potreban ugljini dioksid, biljke na kutikularnoj
epidermi imaju male otvore pui ili stome (Slika 15) koji slue za
izmjenu plinova. Na odrvenjelim dijelovima biljke nalazimo sline
tvorevine, no iji se otvor za razliku onog u pui ne moe regulirati. Te

2
5

tvorevine nazivaju se lenticele.

Graa i veliina pui te njihov raspored i gustoa razlikuju se kod pojedinih
biljnih vrsta. U veini dvosupnica pojavljuju se samo na donjoj epidermi a
kod veine jednosupnica na obje strane lista.
Otvor pui (porus) omeuju dvije stanice stanice zapornice oko kojih se
obino nalaze dodatne pomone stanice, stanice susjedice. Sranice
zapornice su jedine stanice epiderme koje sadre kloroplaste. Ovisno o
koliini vode u njima, one mijenjaju oblik (Slika 16), to je povezano sa
ulaskom kalijevih iona u zapornice za kojima osmozom ulazi voda. Tada
one bubre i pu se otvara. Suprotni proces dovodi do zatvaranja pui i na
taj nain se regulira izmjena plinova u biljci. Najvaniji plinovi su ugljikovdioksid koji mora ui kako bi se mogla odvijati fotosinteza, te vodena para
koja procesom transpiracije izlazi iz biljke.

Slika 15: Pui.

Slika 16: Otvaranje i zatvaranje pui.

Openito gledajui, pui se otvaraju za danjeg svjetla a zatvaraju naveer i
preko noi.
Izmeu gornje i donje epiderme nalazi se parenhimsko stanije prepuno
kloroplasta, mezofil. Odmah ispod gornje epiderme nalazi se palisadni
(asimilacijski) parenhim koji ini vie

2
6

redova visokih i uskih gusto pakiranih stanica. Funkcija palisadnog

parenhima je proizvodnja hrane fotosintezom te je on stoga glavno
fotosintetsko
tkivo
biljke.
Ispod
njega
se
nalazi
spuvasti
(transpiracijski) parenhim graen od stanica nepravilnog oblika meu
kojima su prisutni veliki meustanini prostori. Oni su preko pui u
kontaktu sa atmosferom to omoguuje da plinovi (posebno vaan ugljini
dioksid) slobodno difundiraju do fotosintetskih stanica unutar lista.
Unutar lista nalazi se i provodno tkivo graeno od provodnih ila koje
prolaze kroz mezofil. Provodni sustav sastoji se od ksilema koji listovima
dovodi vodu i otopljene mineralne tvari te floema koji iz njih odvodi
produkte fotosinteze. Provodni sustav lista povezan je ilama peteljke sa
provodnim sustavom stabljike.
Anatomska graa lista prikazana je na slici 17.

Slika 17: Anatomska graa lista.

Odgovorite na pitanja!
1. Opiite proces fotosinteze!
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

2
7

B) Morfoloka graa lista

Listovi su zeleni organi u kojima se odvija fotosinteza. Pravi listovi su
ralanjeni na plojku, peteljku te podinu ili bazu. Lisna plojka moe biti
dorziventralna ili bifacijalna (karakteristina za dvosupnice) ili unifacijalna,
nastala sratavanjem rubova lista (karakteristina za jednosupnice). Po
obliku moe biti cjelovita, razdijeljena ili sastavljena. Cjeloviti ili
jednostavni listovi mogu biti razliitog oblika igliasti, duguljasti, srcasti,
bubreastiLisna plojka je u nekih biljnih vrsta preobraena u
funkcionalno i morfoloki druge oblike (pr. kod graha u vitice, vronoe i
rosike u organ za hvatanje kukaca, nepake u korjeni). ilni sustav lisne
plojke takoer moe biti vrlo razliit. Kod nekih papratnjaa i ginka
prisutno je viliasto/dihotomsko grananje ila, kod jednosupnica
paralelno/prugasto te kod dvosupnica mreasto.

Odgovorite na pitanja!
1. Nacrtajte i oznaite (plojka, peteljka i baza) list cjelovite, razdijeljene i
sastavljene plojke!

2. Kakvog oblika su listovi prikazani na slikama a, b i c?

a)____________

b)______________

c)______________

28

CVIJET
Cvijet je biljni organ koji nosi rasplodne organe biljaka, te posjeduje
nektarije, organe za primamljivanje kukaca, u svrhu opraivanja (oplodnje).
Cvijet je tipini organ kritosjemenjaa. Osnovni dijelovi cvijeta (Slika 18)
su: cvjetna stapka, cvjetite, lapovi (sepala, aka), latice (petala, vjeni),
tuak (plodnica , vrat i njuka tuka), te pranici (drak/filament i
pranice).

Slika 18: Osnovni dijelovi cvijeta.

Bitni dijelovi cvijeta su pranici koji nose pranice i plodni listovi koji kod
kritosjemenjaa ine tuak koji u svojem donjem dijelu plodnici zatvara
sjemene zametke. Kao prilagodba na opraivanje kukcima razvilo se ivo
obojeno ocvjee/perijant; perigon oko cvijeta. Njegova uloga je i u
zatiti spolnih organa biljke.
Cvjetovi su privreni na cvjetnoj stapci. Za njen vrni dio, cvjetnu os,
privreni su ocvijee, pranici, tuak.
Cvjetovi koji imaju ili samo pranike ili samo plodne listove su
jednospolni, dok dvospolni imaju oboje. Biljka koja nosi samo muke ili
samo enske cvjetove je dvodomna, dok se kod jednodomne biljke i
muki i enski cvjetovi nalaze na istoj biljnoj jedinci.

29

Zadatak: Oznaite sljedee dijelove cvijeta na slici: cvjetite, lapovi,

latice, plodnica, sjemeni zametak, tuak, vrat tuk, njuka tuka, pranika
nit, pranica.

Zadatak: Nacrtajte pranik i oznaite njegove dijelove (pranica,

pranika nit)!

Zadatak: Nacrtajte tuak i oznaite njegove dijelove (plodnica, vrat i

njuka tuka)!

30

SJEMENKE I PLODOVI
Sjemenka je mlada biljka u pritajenom (latentnom) stanju. Sastoji se od
embrija, hranjvog stanija i sjemene lupine (Slika 19). Sjemenjae se
meusobno razlikuju prema smjetaju sjemenih zametaka, te se dijele u
dvije skupine golosjemenjae (sjemeni zameci su smjeteni otvoreno na
plodnim listovima) i kritosjemenjae (sjemeni zameci su zatvoreni u
posebnom organu, plodnici; prilikom razvitka sjemenki nastaje plod (Slika
20)).

Slika 19: Graa sjemenke.

Plodni listovi oblikuju zatvoreni organ-plodnicu, te slue zatiti sjemenih
zametaka. Kada se plodni listovi tijekom razvoja preobraze u usploe, koje
obavija sjemenke dovorimo o pravom plodu. Nepravi plod pak ima usploe
izgraeno od plodnih listova ali i dodatno jo od nekih drugih dijelova, npr.
cvijetne osi (jabuka, jagoda), listova perigona (dud), osi cvata (smokva)
itd.

Slika 20: Graa ploda.

31

Podjela plodova (Slika 21):

1. Prema grai usploa
A) SUHI:
a) NEPUCAVCI
1.orah-bukva

2. ir-hrast

3.peno-kukuruz

4. roka-maslaak

b) PUCAVCI
1. mjehur-kukurijek

2. mahuna-bagrem

32

3. tobolac-ljubiica

4. komuka-komuica-rusomaa

c) KALAVAC - javor

d) CJEPAVAC - gavez

33

B) SONI:
a) BOBA
1. jednosjemena - datulja
krastavac..

2. viesjemena rajica, groe,

b) KOTUNICA
1. jednosjemena vinja, ljiva, marelica...
malina...

c) JEZGRIASTI PLOD - jabuka kruka, dunja...

2. viesjemena kupina,

34

2. Prema nainu rasprostranjivanja

a) ANEMOKORNI (rasprostranjivanje vjetrom) pavitina, javor, breza...

b) ZOOKORNI (rasprostranjivanje ivotinjama)

1. endozookorni trenja, ljiva, jabuka...

2. epizookorni mrkva

35

c) HIDROKORNI (rasprostranjivanje vodom) kokos

d) ANTROPOKORNI (rasprostranjivanje ovjekom)

36

e) AUTOKORNI (samorasprostranjivanje) nedirak

3. Prema porijeklu usploa

a) PRAVI PLOD (usploe izgraeno od plodnih listova) ljiva, trenja
marelica...

b) NEPRAVI PLOD (usploe izgraeno od plodnih listova i drugih dijelova,

pr. osi cvata, smokva)

37

Odgovorite na pitanja!
1. to je plod?
___________________________________________________________________________
2. Plod je organ karakteristian za: a) golosjemenjae
b)kritosjemenjae
4.to je anemokorija i navedite 2 primjera biljnih vrsta kod kojih je
susreemo!
___________________________________________________________________________
5.to su zbirni a to skupni plodovi? Navedite primjer za svaki!
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
6. Tijekom razvoja ploda stijenka plodnice se pretvara u usploe (perikarp),
stijenku ploda.
Kako se on esto diferencira kod sonih plodova?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

38

IVOTNJSKI SVIJET
PRAIVOTINJE (Protozoa)
Praivotinje su jednostanini eukariotski organizmi veliine od 2 do vie od
4500 m. Od njihovih razliitih predaka razvili su se mnogostanini
organizmi. Imaju eukariotski tip stanice. Neke praivotinje imaju egzoskelet
koji se izluuje na povrinu stanice a naziva se ljutura ili kuica, kod
trepetljikaa lorika. Organi za pokretanje praivotinja su bievi, trepetljike i
pseudopodiji. Veinu podraaja prima i prenosi stanina membrana.
Prehrana se vri procesima endocitoze i fagocitoze. tetni produkti izmjene
tvari odstranjuju se uglavnom cijelom povrinom tijela. Funkciju regulacije
koliine vode u tijelu imaju organeli steljivi mjehurii ili kontraktilne
vakuole. Razmnoavati se mogu splono i nespolno. Kod praivotinja
kopnenih voda i nametnika esto je izluivanje zatitne ahure (ciste) u
nepovoljnim ivotnim uvjetima ili tijekom razmnoavanja. Razlikujemo oko
25 000 vrsta. Veinom su kozmopolitski rasprostranjeni, a rasprestranjuju
se strujanjem vode, vjetrom, ivotinjama.
Klasifikacija praivotinja:
1. BIAI (FLAGELLATA)

Slika 22: Euglena viridis.

Slika 23: Trichomonas vaginalis.

3
9

2. SLUZAVCI (SARCODINA)

Slika 24: Amoeba proteus.

Slika 25: Entamoeba hystolitica.

Slika 26: Foraminifera - krednjaci

3. TRUSKOVCI (SPOROZOA)

Slika 27: Gregarina sp.

40

Slika 28: Plasmodium sp.

4. CNIDOSPORA

Slika 29: Myxobolus cerebralis.

5. TREPETLJIKAI (CILIOPHORA)

Slika 30: Paramecium caudatum.

41

Zadaci:
1. Na shematskom prikazu euglene oznaite: bi, onu pjegu, drijelo,
jezgru, jezgricu, kloroplast, steljivi mjehuri, pelikulu.

2. Na shematskom prikazu papuice oznaite: steljivi mjehuri, probavni

mjehuri, pelikulu, trepetljike, citostom (stanina usta), makronukleus,
mikronukleus, citoplazmu.

3. Na shematskom prikazu amebe oznaite: pseudopodij, ektoplazma,

endoplazma, jezgra, stanina membrana, hranidbeni mjehuri, steljivi
mjehuri.

42

Odgovorite na pitanja!
1.to su bievi i trepetljike a to pseudopodiji? Za koga su karakteristini?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
2.to je fagocitoza?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
3.to je endocitoza?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
4.to je Toxoplasma gondii?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

Kako uzgojiti kulturu Euglena?

Kako biste uzgojili kulturu Euglene prvo trebate nai pogodnu lokaciju (npr.
kanal u koji se izlijevaju otpadne vode, neku baru) odakle ete uzeti uzorak
vode. Nakon to ste uzeli uzorak vode, pod mikroskopom ga pregledajte i
provjerite ima li Euglena. Izdvojite ih pomou iste kapaljke.
Na sljedei nain pripremite medij u kojem ete moi neogranieno dugo
odravati kulturu
Euglena:
Uzmite staklenku od 1 litre te na dno stavite CaCO 3 u prahu do visine
otprilike 1 cm i isto toliko zemlje za cvijee. Do vrha staklenke nalijte
vodovodne vode. Otklopljenu staklenku potom stavite u vodenu kupelj
(posudu s vodom) i kuhajte pola sata na umjerenoj temperaturi na
tednjaku (sterilizacija!). Vruu staklenku vrsto zaklopite i ohladite. U
ohlaeni medij stavite Euglene te odmah vrsto zaklopite kako ne biste
kontaminirali kulturu. Kulturu Euglena potrebno je drati na svjetlom
mjestu i sobnoj temperaturi! Nakon mjesec do dva, kultura e vrvjeti od
Euglena, te je potrebno napraviti novi medij i u njega prebaciti dio stare
kulture.

43

ZOOPLANKTON
Plankton obuhvaa zajednicu ivih bia koja ne raspolau znatnijim
sposobnostima za kretanje te u svojim pomicanjima sa mjesta bitno
zavise od gibanja vode. To su organizmi koji slobodno lebde u vodi
zbog ega se mogu razviti u veim koliinama uglavnom u stajaim
vodama gdje ine osnovicu za razvoj cijele ivotne zajednice. Planktonsku
zajednicu
ine
viroplankton,
bakteriplankton,
mikoplankton,
fitoplankton i zooplankton.
Plankton je prisutan u gotovo svim vodama na Zemlji, no u veini morskih
podruja prisutnost hranjivih tvari je zanemariva, te je i koliina planktona
u njima vrlo mala. Ako se pak u vodama stajaicama ili rijekama nae
pretjerana koliina hranjivih tvari, to moe dovesti do suprotnog rezultata,
pretjeranog razvoja planktonskih organizama, zbog ega dolazi do
pomanjkanja kisika u vodi i pomora svih prisutnih organizama.
Fitoplankton veinom sainjavaju razne alge.
Velika veina zooplanktonskih oblika (Slika 31) su primarni potroai
koji se hrane planktonskim algama i bakterijama, te finim organskim
detritusom i hranu u pravilu uzimaju filtrirajui jezersku vodu. Meu
zooplanktonskim oblicima daleko je manje sekundarnih potroaa ili
predatora. Glavninu zajednice zooplanktona ine skupine kolnjaci, te
planktonski raii raljoticalci i veslonoci. Od ostalih skupina ivotinja u
slatkovodnom zooplanktonu mogu se nai Protozoa, jaja riba, koljkaa,
kukaca pa ak i meduze dok su etinoeljusti esti pripadnici morskog
zooplanktona.

Slika 31: Predstavnici zooplanktona.

44

*KOLNJACI (Rotatoria) (Slika 32) su jedna od najrasprostranjenijih

ivotinjskih skupina. Vrlo su malene ivotinje, veliine izmeu 0.040 i 2.5
mm. Vrlo su otporni i mogu preivjeti u razliitim ivotnim uvjetima.
Veinom se hrane algama i detritusom, no postoje i grabeljive i parazitske
vrste.

Slika 32: Kolnjak.

*VESLONOCI (Copepoda) (slika 33) su mali raci razliitog oblika. Na tijelu
veslonoaca uvijek se najvie istiu prednja ticala na kojima su osjetne
dlaice. Kod planktonskih oblika ona znatno poveavaju povrinu tijela te
olakavaju njihovo lebdenje u vodi. Postoje slobodne i nametnike vrste.
Slobodni veslonoci se hrane malim biljnim planktonom. Jednako su esti u
morskim i kopnenim vodama. Glavna su komercijalno iskoritavanih riba
(pr. srdela, sleeva itd. ) te kitova usana. Prilagoeni su nepovoljnim
ivotnim uvjetima (pr. sua) koje preivljavaju u zaahurenom stanju.
Poznato je oko 4000 vrsta.

Slika 33: Veslonoac, Cyclops sp., enka.

*RALJOTICALCI (Cladocera) ili vodenbuhe (Slika 34), su maleni raii

dugaki samo koji milimetar. Najvei broj vrsta ivi u kopenim vodama,
mnogo manji broj u moru. Hrane se fitoplanktonom. Imaju listaste noice
na trupu, koje sa unutranje strane imaju gusto poslagane jake i dugake
dlaice za procjeivanje vode te one zajedno sa prostorom izmeu ljusaka

ine ureaj za uvlaenje i procjeivanje kojim iz vode sabiru hranu. Kad se

noge
45

odmaknu od trupa voda se usie u upljinu ljuske ispod trbuha, a kada se

one privuku trupu, voda se procijedi izmeu njihovih dlaica, te hrana
zaostane izmeu nogu i trbune strane, na kojoj se nalazi lijeb po kojem
se estice hrane odvode do usta.
Vana su, ponekad i jedina hrana ribama u kopnenim vodama. Poznato je
oko 420 vrsta.

Slika 34: Raljoticalac, Daphnia sp.

*LJUSKARI (Ostracoda) (Slika 35) su jo jedna skupina malih raia, rijetko

duljih od 2 mm, koji ive u moru i kopnenim vodama. Obino se dre dna
gdje ruju po mulju ili obilaze po biljkama. Veina ih moe plivati. Uglavnom
se hrane ivotinjskom hranom. Njihovo tijelo je zatvoreno u dvodijelnoj
ljusci, koja se moe kao u koljkaa, otvarati i zatvarati. Oba para ticala su
velika i imaju duge dlaice za veslanje. U europskim kopnenim vodama
poznato je
325 vrsta.

Slika 35: Ljuskar.

*ETINOELJUSTI (Chaetognatha) (Slika 36) ive u planktonskim

zajednicama pelagijala. Ovom koljenu pripada samo jedan razred,
strijeliari. Imaju tanko prozirno tijelo streliastog izgleda a veliina tijela
varira od nekoliko mm do nekoliko cm.

Na glavinom dijelu i djelomice trupu, imaju vijenac trepetljika ija funkcija

jo nije razjanjena. Na glavi se nalaze oi i aparat za hvatanje plijena koji
se sastoji od hitinskih nazubljenih kukica. Imaju 1 ili 2 para bonih peraja i
neparnu repnu.
46

Grabeljivci su te u hranidbenim lancima planktona imaju ulogu predatora.

Do danas je opisano oko 50 vrsta, od toga je u Jadranu poznato njih 14.

Slika 36: etinoeljusti.

Odgovorite na pitanja!
1.to je plankton?
___________________________________________________________________________
2.to je nekton?
___________________________________________________________________________
3.Nabroji najee predstavnike zooplanktona!
___________________________________________________________________________

47

IVOTNJSKI SVIJET DNA VODENIH

STANITA
Bentos je skupni naziv za sve biljne i ivotinjske organizme koji ive na
dnu mora ili slatke vode. Prirasle biljke i ivotinje zovu se sesilni bentos, a
pokretne vagilni bentos.
Pojam je 1890. uveo Ernst Haeckel kako bi razdvojio organizme koji ive na
dnu od organizama koji slobodno plivaju otvorenim vodama mora i
unutranjih voda (plankton i nekton). Danas se bentosom nazivaju ivotne
zajednice koje ive na dnu, bilo u moru ili slatkoj vodi, kao i neovisno o
dubini na kojoj ive.
Prema veliini bentos se dijeli na:
makrobentos (>1 mm)
meiobentos (1 mm do 0,063
mm) mikrobentos (manji od
0,063 mm)

Sastav zajednice bentosa

ovisi
o:
brzini
strujanja vode
karakteru podloge
drugim abiotikim imbenicima, kao to je temperatura, koliina
organske tvari, otopljenog kisika, ugljik dioksida
Bentos je zastupljen biljnim i ivotinjskim organizmima pa razlikujemo zooi fitobentos. Zoobentos sainjavaju predstavnici gotovo svih skupina
slatkovodnih ivotinja koje ive u bentalu, manje ili vie ukopane u mulj ili
se zadravaju na bilju, kamenju ili drugim predmetima u vodi. Postoje
razlike u sastavu zajednica u tekuim i stajaim vodama.
Neki od najznaajnijih predstavnika makrozoobentosa koje nalazimo u
naim slatkim vodama su:
* VIRNJACI (TURBELLARIA, Slika 37)-plonjaci koji veinom ive u moru i
kopnenim vodama. Pojedini ive kao komenzali ili paraziti u crijevu
beskraljenjaka.

Slika 37: Virnjak.

4
8

* MEKUCI (MOLLUSCA)
-Puevi (Gastropoda, Slika 38)- skupina mekuaca najbrojnija vrstama.
Nesimetrimo tijelo smjeteno je unutar spiralne kuice. Slatkovodni
puevi prilino su aktivne ivotinje, koje se kreu pomou miiavog
stopala po kamenju i bilju hranei se uglavnom prevlakama zelenih algi
koje prekrivaju predmete.

Slika 38: Pu.

-koljkai (Bivalvia, Slika 39)-Tijelo koljkaa je bilateralno simetrino te
smjeteno unutar 2 ljutura. Odrasli koljkai ive u bentalu gdje uglavnom
provode polusjedilaki nain ivota. Zbog filtracijskog naina prehrane
znaajnu ulogu imaju u odravanju kvalitete vode.

Slika 39: koljka.

49

*MALOETINAI (OLIGOCHAETA, Slika 40)-kolutiavci sa potpunom

unutarnjom i vanjskom kolutiavosti. Veinom su kopnene ivotinje no velik
broj vrsta ivi i u vodi. Guste populacije nekih maloetinaa javljaju se u
organski oneienim vodama gdje je onemoguen opstanak mnogim
drugim vrstama ivotinja

Slika 40: Maloetina.

*PIJAVICE (HIRUDINEA, Slika 41)- razlikujemo od maloetinaa po
prianjaljkama na prednjem i stranjem kraju tijela, te po tome to nemaju
ekinja. Veina pijavica siu krv i druge tjelesne tekuine, dok su ostale
mesojedi koji se hrane maloetinaima, puevima, liinkama kukaca itd.
Sve pijavice mogu preivjeti due vrijeme bez hrane. Uglavnom ive u
kopnenim vodama.

Slika 41: Pijavica.

50

*ARTHROPODA (LANKONOCI)
VODENGRINJE (HYDRACARINA, Slika 42) - liinaki i adultni dio ivota
provode u vodi.
Parazitiraju na raznim kukcima.

Slika 42: Vodengrinje.

RAKOVI (CRUSTACEA, Slika 43) - predstavnici ovog razreda dobro su
zastupljeni u kopnenim vodama, posebice onima stajaeg tipa. Mnogi
rakovi se hrane biljnim planktonom, ivim ili uginulim ivotinjama, a ima i
biljojeda.

Slika 43: Rakovi.

KUKCI (INSECTA, Slika 44) ine vrlo velik dio zajednice bentosa,
susreemo vrlo razliite vrste u velikom broju jedinki. Postoje oni kod kojih
se cijeli ivotni ciklus odvija u vodi (primjerice kornjai i stjenice) te oni koji
liinaki dio ivota provode u vodi te nakon propbrazbe u imago ivot
nastavljaju na kopnu (primjerice neki kornjai, zatim vretenca, tulari,
obalari, vodencvjetovi, muljari).

51

Slika 44. Slatkovodni redovi kukaca:

a) Vodencvjetovi (Ephemeroptera)

Imago

Liinka

b)Vretenca (Odonata)
A) nejednakokrilci (Anisoptera)

Imago

Liinka

B) slinokrilci (Zygoptera)

Imago, kopulacija

Liinka
52

c) Obalari (Plecoptera)

Imago

Liinka

d) Tulari (Trichoptera)

Imago

Liinka

e) Dvokrilci (Diptera)

Imago

Liinka

53

f) Kornjai (Coleoptera)

Imago

Liinke

g) Muljari (Megaloptera)

Imago, kopulacija

Liinka

h) Stjenice (Heteroptera)

54

KUKCI (Insecta)
ivimo u dobu kukaca. Oni su nedvojbeno dominantni oblik ivota na
naem planetu sa oko
850000 do milijun poznatih vrsta, a pretpostavlja se da ih ima preko 5
milijuna. Naselili su gotovo sva stanita osim otvorenog oceana i polarnog
leda, a za svaku moguu vrstu hrane koja postoji ima barem nekoliko vrsta
koje su se specijalizirale ba za nju.
Zato su kukci toliko brojni? Vie je faktora pridonijelo uspjehu kukaca. Kao
prvo, evolucijski gledano, prvi su, puno prije kraljenjaka, uspjeli
kolonizirati kopneno stanite. lankonoci su prva ivotinjska skupina
koja je savladala problem lokomocije, respiracije (trahealni sustav (Slika
45)cijevice koje dovode kisik do svake stanice u tijelu), i ouvanja vode
(zahvaljujui votanom sloju (Slika 46) na povrini tijela) u kopnenom
okoliu .

Slika 45: Trahealni sustav.

Slika 46: Kutikula.

Osim kopna, prvima im je pripao i zrak . Kukci su letjeli naokolo mnogo

prije ptica i sisavaca .
Mo letenja omoguila im je da napuste nepovoljna stanita, i koloniziraju
nova, ponekad na velikim udaljenostima. Krila su prednost u bjeanju od
predatora, pronalaenju partnera, traenju hrane, i mjesta za polaganje
jaja. No, jedan od najbitnijih faktora specijacije su noge. Tonije, visoka
adaptivnost egzoskeleta, posebno nogu. Naime, kukci imaju 3 para
nogu, a svaki par se moe specijalizirati potpuno nezavisno od druga dva.
Bogomoljka je specijalizirala prednji par za lov, a sa srednjim i stranjim
hoda. Skakavac ima stranji par preobraen za skakanje, pela za
skupljanje peluda... Razvijaju se noge za hodanje, tranje, skakanje,
plivanje, kopanje, veslanje, ienje ticala, hvatanje plijena...To im
omoguuje veliku mo prilagodbe, a time i naseljavanje raznih
mikrostanita. Mikrostanita jo i naseljavaju zato to mogu, tj. jer su
mali. Mala veliina tijela takoer je bitan faktor uspjeha kukaca. Zbog
svoje veliine, kukci mogu okupirati ogroman broj malih mjesta koja su
nezamisliva kao stanite veim ivotinjama...Osim toga, zbog male mase,
miii mogu biti efikasnije iskoriteni. Tu je jo i varijabilnost usnog

aparata (eljusti), zahvaljujui kojima nema hrane koju kukci nee pojesti.
Ima ih biljojeda, grabeljivaca, strvinara, parazita...
Naravno, ne smijemo zaboraviti ni kratko generativno vrijeme, i velik
broj potomaka, koji takoer omoguuju brzu specijaciju (nastanak novih
vrsta).

5
5

Kukci su se pojavili pred 300 milijuna godina, davno prije ljudi, ak i prije
dinosaura. Nekadanji prakukci su izumrli, no nalazimo neke slinosti sa
dananjim vretencima i oharima. Prvi kukci su bili pravretenca (Slika 47),
fosilni ostaci pokazuju da se u izgledu i grai tijela nisu mijenjali milijunima
godina. Neki prastari oblici bili su vrlo veliki, promjera krila do 1 m.
Dananja najvea vretenca imaju promjer krila 16 cm.

Slika 47: Fosilni otisak pravretenca u kamenu.

Kada su se pred 100 milijuna godina razvile biljke sa velikim cvjetovima,
kukci su dobili 2 nova izvora hrane-polen i nektar. Zahvaljujui tome, kukci
su napredovali u svom razvoju, opraivali su cvijee, te su se mnoge nove
vrste kukaca i biljaka razvile zajedno.
Graa kukaca:
Tijelo kukca (slika 48 a,b) se sastoji od 3 dijela glave (sa ticalima,
oima, usnim aparatom, prsa (toraksa) na kojem se nalaze 3 para nogu,
na svakom kolutiu po jedan, te 2 ili 1 par krila, te zadka (abdomena) u
kojem se nalaze probavni i spolni sustav. Kostur se nalazi oko tijela
(egzoskelet) te formira snani zatitni oklop oko njenih unutarnjih organa.

Slika 48 a,b: Vanjska graa kukca.

5
6

Metamorfoza (preobrazba)
Mladi kukac naziva se liinka, larva. Prije nego postane odrasli oblik mora
proi nekoliko faza preobraaja. Kako se liinka hrani i raste, mora odbaciti
tvrdi vanjski oklop, egzoskelet. Kada naraste prevelika za svoj trenutni
oklop, on puca, te ispod njega izvira novi, vei .
Postoje 2 tipa preobrazbe : potpuna i nepotpuna.
Potpuna preobrazba (Slika 49) ima 4 glavna stadija: jaje, liinku,
kukuljicu, te odrasli oblik, pri emu se liinka u potpunosti razlikuje od
odraslogleptiri, ose, muhe, kornjai.

Slika 49: ivotni ciklus leptira

Nepotpuna preobrazba (Slika 50) sadri 3 glavna stadija jaje, nimfu
(mladog kukca) i odraslog kukca. Ovaj proces se zasniva na postupnoj
transformaciji mladog kukca, koji je minijaturna verzija odraslog, u odraslu
jedinku. Kako rastu, nimfe nekoliko puta promjene egzoskelet prije nego
dosegnu konani oblik-skakavci, palinjaci, bogomoljke.

Slika 50: ivotni ciklus skakavca.

57

PREIVLJAVANJE
Predatori (ptice, imii, jeevi, ribe itd.) pohlepno hvataju liinke, poto su
vrlo spore, mekane, bogate hranjivim tvarima. Da bi osigurali opstanak,
veina kukaca proizvodi veliki broj mladih koji vrlo brzo rastu. Veina
licinaka se ne mogu obraniti od predatora, te su razvile posebne naine
sakrivanja od njih, bilo pod zemljom, bilo u vodi pod pijeskom i kamenjem,
bilo hranei se nou kada njihovi predatori nisu aktivni, bilo obojanjem
tijela slino okolini u kojoj ive Ali isto tako, i mnoge liinke kukaca su i
same vrlo uspjeni i prodljivi predatori, koji se hrane drugim malim
beskraljenjacima.
Kukce ija se boja tijela podudara sa bojom pozadine u kojoj ive, gotovo je
nemogue vidjeti. Ova metoda skrivanja poznata je pod nazivom
kamuflaa (kriptika obojenost) (primjerice bogomoljka, Slika 51).

Slika 51: Kriptika obojenost u bogomoljke.

Jedno od najvanijih pravila uspjenog sakrivanja jest mirovanje, biti
potpuno miran, jer svaki i najmanji pomak moze uoiti predatorovo otro
oko.
Neki kukci koriste drugi tip kamufliranja koji se naziva disruptivna
(ometajua) obojenost (Slika 52), kojom maskiraju svije tijelo razbijajui
mu oblik sa prugama , tokama i sl.....

Slika 52: Ometajua obojenost.

Ptice, sisavci, i drugi inteligentni predatori naue kroz iskustvo da su neki
kukci otrovni i da im mogu nakoditi. Takvi kukci se ne kamufliraju kako bi

se sakrili, ve imaju jarko obojena tijela, ija boja upozorava predatora da

su gadnog okusa, ili da ih mogu ubosti, opei.
5
8

Najea upozoravajua obojenost (Slika 53) je crvena, uta i crna, te je

svaki kukac s takvim obojenjima najvjerojatnije otrovan.

Slika 53: Upozoravajua obojenost.

Predatori obino izbjegavaju loviti opasne ivotinje. Mnogi bezopasni kukci
to iskoristavaju oponaajui otrovne vrste, to se naziva mimikrijom
mimikrirajui kukac kopira oblik i obojenje tijela neke druge, opasne vrste.
Takoer se i ponaaju kao i ivotinje koje kopiraju, kako bi to preruavanje
bilo uvjerljivije. Primjer su leptiri staklokrilci koji oponaaju ose (Slika 54).

Slika 54: Mimikrija.

Takoer, mnogi kukci oponaaju granice na kojoj sjede, list, cvijet, to se
naziva fitomimeza
(Slika 55)

Slika 55a: Palinjak, oponaa granice drveta.

5
9

Slika 55b: Noni leptir, oponaanje lista danju; aktivni po noi te se

danju odmaraju kad su mnogi predatori
aktivni.

Slika 55c: Bogomoljka, oponaanje cvijeta.

Kako se kukci hrane?

Kukci imaju sloeni usni aparat sastavljen od vie dijelova, od kojih je svaki
prilagoen vrsti hrane koju jede. Imaju par jakih eljusti, za vakanje, par
manjih eljusti kojima pridravaju hranu, te 2 para osjetilnih organa (palpi)
koji slue za okus. Oko 1/3 vrsta kukaca su karnivorne (jedu meso).
Mogu se hraniti:
VAKANJEM se hrane oni koji jedu biljke, te jake eljusti sa zubiima da ih
imaju samljeti (npr. gusjenice). Jake otre mogu kukci predatori koji se
eljusti imaju i kukcima i ostalim malim hrane drugim
beskraljenjacima (Slika 56a).

6
0

Slika 56a: Usni organi za vakanje.

LIZANJEM se hrane pele (Slika 56b), kojima su dijelovi usnog aparata
preobraeni u jeziac. One skupljaju polen i nektar, i tada ih obrauju
pomou votanih lijezda u propolis i vosak (kojim izgrauju i dezinficiraju
svoje gnijezdo).

Slika 56b: Usni organi za lizanje.

SISANJEM (Slika 56c, 56d) se hrane kukci ija se ishrana temelji na nektaru
(koji je bogat eerima) i krvi toplokrvnih ivotinja (koja je bogata
proteinima).

Slika 56c: Usni organi za sisanje leptira; imaju dugako sisalo kojim
sisaju nektar kojim se hrane , i ovisno o nainu uzimanja nektara
iz cvijeta, varira i njegova duljina.

61

Slika 56d: Usni organi za sisanje komarca; komarci i muhe imaju iz

dijelova usnog aparata oblikovanu bodlju kojom ubodu svoju rtvu, i
tim putem siu krv kojom se hrane.

Gdje kukci ive?

Kukci ive svuda gdje je toplo i vlano. Mnogi imaju specijalizirane zahtjeve
za stanitem na kojem mogu ivjeti, mogu ivjeti samo na odreenim
mjestima, i lako izumiru ako ovjek promjeni ili uniti njihov okoli. Druge
vrste se pak mogu prilagoditi promjeni uvjeta na stanitu, te takvi
adaptibilni kukci esto postaju tetoine. Nalazimo ih u umama
umjerenog pojasa, travnjacima, livadama, stepama, rijekama, jezerima,
pustinjama, spiljama, u tlu, u gradovima, vrtovima

Zadatak: Odredi kojem redu kukaca pripadaju sljedee jedinke:

Red: __________________________ Red:_________________________________

62

Red: ________________________

Red:________________________________

Red: ____________________

Red: ________________________________

Red:_______________________

Red:_______________________________

Red: ______________

Red:________________________________
63

Red: _____________________________ Red:

____________________________________

64

MEKUCI (MOLLUSCA)
Od svih beskraljenjaka, mekuci imaju najrazliitije oblike tijela. Tijelo je
mekano i nekolutiavo, bilateralno simetrine ili asimetrine grae. Svi
mekuci imaju jednu ili vie od sljedeih osobina: niz ronatih zubia u
ustima (trenica ili radula) koj imaju samo mekuci, ljuturu od kalcijeva
karbonata koja pokriva gornju stranu tijela, plat i platanu upljinu.
Prilagoeni su ivotu u vodi, na kopnu ali ima i parazitskih vrsta.
Mekucima spadaju koljkai, puevi, glavonoci te manje poznati
jednoljuturai, mnogoljuturai, bezljuturai, koponoci. Poznato ih je oko
130 000 vrsta.
PUEVI (Slika 57, 58) su asimetrine ivotinje. Na lenoj strani nalazi se
spiralno smotana utroba obavijema platem koji izluuje vapnenaku
kuicu. U najjednostavnijem sluaju kuica pua je uplji unj koji se savija
oko zamiljene vertikalne osi. Na trbunoj strani nalazi se potplatasto
stopalo koje pu zajedno sa glavom moe uvui u kuicu.
Prema ishrani, puevi su svejedi, biljojedi, grabeljivci, strvinari i
konzumenti organskog detritusa tako da se hrane na razne naine: lovom,
pasenjem ili struganjem, ishranom suspendiranim tvarima, dok su pak neki
paraziti. Kod veine vrsta spolovi su odvojeni, nekoliko skupina pripada
hermafroditima dok kod nekih ivotinje jedinke tijekom ivota mijenjaju
spol.
Vodeni puevi imaju posebno izgraene organe za disanje-peraste krge,
dok kod kopnenih pueva prokrvljeni plat preuzima funkciju dine
povrine.
Prema broju vrsta puevi su najbrojnija skupina mekuaca. Najveim
dijelom ive u moru, manji broj vrsta na kopnu a najmanji u kopnenim
vodama.

Slika 57: Kopneni pu.

Slika 58: Morski pu.

Vanjska graa pueve kuice:

Kod promatranja vanjske grae kuice, prvo je treba orijentirati, i to tako
da se vrh kuice postavi gore a ue/otvor prema promatrau. Ako otvor
lei na desnoj strani, onda je kuica denjakinja (dekstrozna), ako lei na
lijevoj, onda je ljevakinja (sinistrozna). Za odreivanje pueva vrlo su

vana sljedea obiljeja: oblik kuice, visina kuice, visina zavojnice i broj
zavoja, oblik ua, njegova irina, visina, dubina ava izmeu zavoja, irina
posljednjeg zavoja i zubii na uu.
6
5

Zadatak: Nacrtajte kuicu pua i oznai dijelove bitne za njihovo

odreivanje!

KOLJKAI (Slika 59) su bilateralno simetrine ivotinje. Plat koji obavija

tijelo izluuje vieslojnu dvodijelnu ljuturu. Ljuture su na lenoj strani
spojene ligamentom. Lijeva i desna ljutura zajedno ine koljku a cijela
ivotinja je koljka. Najstariji dio ljuture je umbo. Oko njega su
rasporeene zone prirasta. Veina koljkaa na rubu ljuture, ispod
ligament ima bravu koja se sastoji od sistema zubia i udubina. Zubii
jedne ulaze u udubine druge ljuture. Graa brave je vrlo vaan kriterij za
odreivanje vrsta. Prema bravi koljkai se dijele na jednakozupke,
raznozupke i bezupke.
Diu pomou perastih krga. Veina koljkaa su filtratori i slue se
modificiranim krgama kako bi izdvojile hranu iz morske struje. Voda se
uglavnom uvlai i izvlai kroz cjevice ili sifone. Najvei broj vrsta nalazimo
u moru, slabo su zastupljene u kopnenim vodama, dok kopnene vrste ne
postoje. ive na dnu mora, od obalnog pojasa do dubokog mora. Najveim
dijelom su polusjedilaki oblici ali ima i potpuno sjedilakih. Uglavnom su
razdvojenog spola iako ima i dvospolaca. Danas postoji oko 25 000
razliitih vrsta dok ih je u Jadranu pronaeno oko 320.

Slika 59: koljkai.

66

Zadatak: Nacrtaj vanjsku grau koljkaa te oznai umbo, ligament i zone

prirasta na ljuturama.
koljka se orijentira tako da se njegov najstariji dio ljutura, umbo, okrene
prema gore a prednji dio od promatraa. Tada lijeva strana odgovara lijevoj
a desna desnoj ljuturi.

67

ARNJACI (Cnidaria)
arnjaci su beskraljenjaci zrakasto (radijalno) simetrinog tijela koji u
pravilu imaju 2 strukturalno razliita oblika sjedilaki polip i slobodno
plivajuu meduzu.
Izmeu epidermalnih stanica uklopljene su arne stanice koje daju
osnovno obiljeje ovoj ivotinjskoj skupini. Unutranjost arnice je
ispunjena otrovnom tekuinom. Kad rtva ili predator dotakne arnjaka,
dolazi do vrlo sloenih fizikalnih i biokemijskih procesa, arnica eksplodira i
dolazi do istjecanja otrovne tekuine. Mnogi arnjaci izgrauju vrlo sloene
zadruge te ive u moru, dok samo manji broj vrsta moemo nai u slatkim
vodama. Do danas je opisano oko 10 000 vrsta arnjaka koji su podijeljeni
u 3 razreda koralji, renjaci i obrubnjaci.
*Koralji (Anthozoa) su iskljuivo morski arnjaci. ini ih velik broj polipa
povezan u opsene zadruge (Slika 60), no ima ih i pojedinanih, kao to je
najpoznatiji predstavnik, moruzgva (Slika 61). Njezino tijelo je polip koji je
uvren za podlogu. Odrasle crvene moruzgve prosjeno su visoke oko 57 cm. Na proirenom bazalnom dijelu imaju bazalnu ili podnonu plou
kojom se vrsto dre za podlogu pomou ljepljivog sekreta ljezdanomiinih stanica epiderme. Na vrnom dijelu se nalazi ravno usno polje u
ijem sreditu su ovalna usta. Oko usnog polja poredane su brojen lovke u
est koncentrinih redova. Moruzgve e pojesti gotovo sve to mogu uloviti
(najvie koljkae, raie, pueve, mahovnjake...).
Poput svih arnjaka, koralji su mesojedi, iako neje vrste nadopunjavaju
hranu tvarima koje su proizvele mikroskopske alge smjetene u njihovu
tijelu. Na gornjem dijelu cjevastog tijela imaju lovke sa arnim stanicama
koje koriste za prehranu ili obranu od grabeljivaca (pueva,
mnogoetinaa, morskih pauka, zvjezdaa). U Jadranu ivi oko 80 vrsta
koralja.

Slika 60: Zadruni koralji (Parazoanthus sp.).

6
8

Slika 61: Crvena moruzgva (Actinia equina).

*Renjaci (Scyphozoa) spadaju meu najvee ivotinje koje ive u
planktonu. Ove jednostavne ivotinje imaju sloeni ivotni ciklus.
Uglavnom poinju svoj ivot kao mali polipi na morskom dnu. Deseci
slobodno plivajuih meduza pupaju iz svakog polipa o odlaze kako bi
zapoeli samostalan ivot razvijajui se u odrasle spolne jedinke. Meduze
renjaka imaju zvonoliku grau. Zvono je podijeljeno dubljim brazdama na
renjeve, po emu su i dobile ime. Na rubu zvona nalaze se lovke
opskrbljene nakupinama arnica. Veinom su mesojedi i hvataju plijen
svojim lovkama. U Jadranu ivi 7 vrsta renjaka, od kojih je najpoznatiji
uati klobuk (Slika 62).

Slika 62: Uati klobuk (Aurelia aurita).

*Obrubnjaci (Slika 63) (Hydrozoa) su najveim dijelom morski i zadruni
arnjaci. Poznato je malo slatkovodnih i pojedinanih oblika. U ivotni
ciklus su kod najveeg broja vrsta obrubnjaka podjednako ukljuena oba
strukturalna
oblika,
nespolni
sjedilaki
polip
i
spolna
slobodnoplivajua meduza. Dolazi do izmjene nespolne (meduza) i
spolne (polip) generacije.
akasti polip se podnonom ploom dri za podlogu ili je sastavni dio
zadruge. Sitni su, vrlo rijetko vei od nekoliko mm. Na vrnom dijelu je
usno polje sa ustima te lovkama. Slobodno plivajua meduza ima zvonasti
oblik tijela. Obrubnjaci su mesojedi. U Jadranu je poznato oko 100 vrsta.
Najpoznatiji slatkovodni obrubnjak je hidra. Tijelo hidre dugako je oko 4

cm i ima akasti oblik. Na vrnom dijelu nalazi se breuljkasto usno polje

okrueno lovkama, kojih

6
9

moe biti od 4 do 12. Na vrhu usnog polja su usta. Na bazalnom dijelu

nalazi se podnona ploa s kojom se hidra dri za podlogu.

Slika 63a: Eudendrium racemosum, jedna od najpoznatijih jadranskih

vrsta obrubnjaka.

Slika 63b: Craspedacusta sowerbyi, slatkovodna meduza.

Slika 63c: Zelena hidra (Hydra viridissima).

70

UZGOJ HIDRI U AKVARIJU

Potrebno je pripremiti vei akvarij (20-30 litara) sa istom jezerskom
vodom. Dno akvarija treba prekriti sitnijim ljunkom, te posaditi malo
vodenog bilja. Sa dna jezera treba skupiti nekoliko granica razliite
debljine te prenijeti u akvarij. Nakon to se voda kroz 24 sata razbistri,
moemo nasaditi veu kulturu hidri. Stanita slatkovodnih hidri su spore
tekuice ili stajaice. Moemo ih nai pretraivanjem stabljika vodenog
bilja, suhih granica i lia koje dulje vremena truli u vodi. Sakupljeno lie,
bilje i granice stavimo u nekoliko veih plastinih ili staklenih posuda te
prelijemo vodom iz dotinog stanita. Staklenke stavimo na hladnije
mjesto izloeno direktnom svjetlu te nakon 24 sata pomou rune lupe
paljivo pretraimo sakupljeni materijal odvajajui podloge sa uoenim
privrenim hidrama.
U akvarijskom uzgoju uspjeno se moe odravati i razmnoavati samo
smea hidra (Slika 63d).

Slika 63d: Smea hidra (Pelmatohydra oligactis).

Odgovorite na pitanja!
1.Ako dotaknete jedinku arnjaka, to uzrokuje osjeaj peenja/arenja?
___________________________________________________________________________
2.Nabrojite nekoliko predstavnika morskih obrubnjaka!
___________________________________________________________________________
arnjaka pripada crvena moruzgva?
___________________________________________________________________________

3. U koju skupinu

7
1

IVOTINJSKI SVIJET TLA

Tlo je rahli povrinski sloj Zemljine kore. Nastalo je tijekom dugog
vremena troenjem stijena pod utjecajem atmosferskih prilika.
Fauna tla znatno utjee na njegove osobine tako to mijea, premjeta
tlo, pomae u njegovoj agregaciji, stvara hodnike to pomae u
prozraivanju tla. Neki predstavnici faune tla u svojem probavnom sustavu
utjeu na promjene pojedinih sastojaka tla razgraujui neke njegove
komponente. Djelominom dekompozicijom stvaraju uvjete za aktivnost
mikroorganizama.
U tlu ive razliiti organizmi, i to cijeli ivot ili samo njegov jedan dio.
Organizmi ivotinjskog porijekla se prema svojoj veliini mogu podijeliti
na:
mikrofaunu, < 0.2
mm mezofaunu,
0.2-2 mm
makrofaunu, 2-20+
mm
megafaunu (kraljenjaci)

Sljedee skupine ivotinja nalazimo meu faunom tla:

* OBLII (Nematoda) su veinom male ivotinje, do 2 mm, iako ima i vrlo
dugakih vrsta (Slika 64). Tijelo im je nitasto i nekolutiavo, bez pigmenta,
bijele do ukaste boje. Mogu biti paraziti na biljkama, ivotinjama i
ovjeku, i takve vrste ive samo dio ivota u tlu, dok su one koji cijeli ivot
provedu u tlu saprofiti. U poljoprivredi se mogu koristiti kao pestistati,
ivotinjski organizmi za suzbijanje nametnika (puevi, gusjenice, razni
kornjai).

Slika 64: Oblii.

72

*MEKUCI (Mollusca) su ivotinje sa mekanim nekolutiavim tijelom.

Meu faunom tla susreemo pueve (Slika 65), skupinu mekuaca
najbrojniju vrstama. Uglavnom su none ivotinje, izlaze na povrinu nou
ili za oblanog i kinog vremena. Preko dana se zadravaju u tlu, pod
kamenjem, listincem ili na donjoj strani lia. Hrane se liem, korijenjem i
gomoljima raznih biljaka, organskom tvari u raspadanju te plodovima.
Mogu se hraniti i kukcima i drugim puevima.

Slika 65: Puevi.

*KOLUTIAVCI (Annelida) su ivotinje ije je tijelo i iznutra i izvana jasno

podijeljeno u kolutie. Gujavice (Slika 66) su najpoznatiji kolutiavi
predstavnici stanovnika tla. Vrlo su korisne jer prorahljuju zemlju i
sudjeluju u mineralizaciji organskih tvari. U koi gujavice nalaze se sluzne
lijezde koje joj omoguavaju lake kretanje kroz tlo. Gujavice se koriste za
dobivanje visokokvalitetnog humusa, na nain da se u aerobnim uvjetima
organski otpadci razgrauju uz pomo gujavica i mikroorganizama.

Slika 66: Gujavica.

7
3

*LANKONOCI (Arthropoda) imaju tijelo podijeljeno u lanke. Najbrojnija

su i najrasprostranjenija skupina ivotinja. Vie od do danas opisanog i
istraenog ivotinjskog svijeta pripada lankonocima. Rasprostranjeni su
u svim stanitima na Zemlji. Meu faunom tla brojni su pauci, kukci i
stonoge.
Pauci (Araneae) su najbrojniji red razreda paunjaka. Paunjaci su
najstarije kopnene ivotinje, prve ivotinje koje su se prilagodile ivotu na
kopnu. Pauka je poznato oko 20 000 vrsta.
Tijelo pauka podijeljeno je u 2 dijela spojeni uskim dijelom, drkom. Jedno
od glavnih obiljeja pauka su s predljive bradavice, lijezde kojima
proizvode pauinu i pletu mree. Mrea im izmeu ostalog slui kao ivotni
prostor i za lovljenje plijena. Pauci koji ive na tlu love plijen iz trka ili
skoka, a pauinom oblau svoje podzemne nastambe. Pauci su
grabeljivci, tj. love plijen (uglavnom druge beskraljenjake) i nalaze se na
vrhu hranidbenih lanaca. Od naih pauka najei je pauk kriar (Slika 67).
Naseljavaju sve prostore na Zemlji osim otvorenog mora i zraka.

Slika 67: Pauk kriar.

Stonoge (Myriapoda) su kopneni jednakomjerno kolutiavi lankonoci.
Broj kolutia i nogu se razlikuje meu vrstama, no zanimljivo je da je broj
parova nogu uvijek neparan. Unutar razreda stonoga razlikujemo oko 13
000 vrsta, smjetenih u 4 podrazreda: strige (Slika 68a), dvojenoge (Slika
68b), malonoci (Slika 68c), kratkonoci (Slika 68d). Stonoge su kopnene
ivotinje koje nastanjuju vlana stanita jer kroz povrinu tijela i otvore za
disanje gube znatne koliine vode. Uglavnom su aktivne nou a po danu se
skrivaju. Najee se hrane trulim liem.

74

Slika 68 a) Striga

Slika 68 c) Malonoac

b) Dvojenoga.

d) Kratkonoac.

Kukci (Insecta) su najbrojnija skupina ivih bia, naseljavaju sve biotope,

a velik broj vrsta susreemo upravo meu predstavnicima faune tla (bilo
da ive u tlu samo dio ili cijeli ivot, ili na povrini uz tlo). Najbrojnija
skupina kukaca su kornjai, zatim leptiri i opnokrilci. Svojom anatomskom i
fiziolokom organizacijom su prvenstveno kopnene ivotinje, no kasnije su
se prilagodili i ivotu u vodi.
Meu faunom tla mogu se nai kornjai, mravi, razni skakavci, uholae,
stjenice, biljne ui itd (Slika 69).

Slika 69a) Uholaa

b) Kornja (trak)

c) Ravnokrilac (skakavac).

75

RIBE
Ribe su prvi kraljenjaci koji su se pojavili na Zemlji. Prve ribe su se
pojavile pred vie od 500 milijuna godina a razvile su se najvjerojatnije
iz beskraljenjaka mekog tijela koji su se hranili filtriranjem. Prve ribe su
imale okrugla mesnata usta bez eljusti, premda su imale zube. Prve ribe
sa pokretnim eljustima (Acanthodii, Slika 70) pojavile su se pred oko 400
milijuna godina. S razvojem eljusti povezan je i razvoj zubi a posjedovanje
eljusti sa zubima omoguilo je ishranu razliitom hranom.

Slika 70: Acanthodii, prve ribe sa pokretnim eljustima.

Ribe imaju neke bioloke prilagodbe za ivot u vodi. Tijelo im je obino
takvog oblika da je prilagoeno struji vode, prekriveno je glatkim
ljuskama te ima peraje koje mu osiguravaju snagu, kormilarenje i
stabilnost (Slika 71). Sve ribe imaju krge za uzimanje kisika iz vode.
Ljuske osiguravaju zatitu i omoguavaju djelotvorno kretanje vode preko
tijela a da pri tome omoguuju ribi slobodno kretanje. Ribe imaju nekoliko
tipova ljusaka. Hrskavinjae imaju plakoidne ljuske (kone zubie).
Kotunjae imaju tanke ljuske izgraene od kosti iji je jedan kraj utaknut u
kou a drugi izloen prema van. Takve ljuske su cikloidne, sa glatkom
izloenom povrinom, ili ktenoidne koje su hrapave ili bodljaste. lijezde u
koi lue sluz koja titi ribe od nekih bakterija a kod nekih vrsta pomae
pri smanjenju trenja. Sve ribe imaju peraje. Razlikujemo 2 osnovna tipa
peraja, parne i neparne. Neparne dolaze samostalno, na lenoj ili trbunoj
liniji tijela i ukljuuju lenu (dorzalnu), podrepnu (analnu) i repnu
(kaudalnu) peraju. Parne peraje dolaze u paru, svaka s jedne strane tijela,
a to su trbune
(ventralne) i prsne (pektoralne) (slika 2).

7
6

Slika 71: Morfoloka graa riba.

Ribe dobivaju informacije o svom okoliu osjetilnim sustavima koje
nalazimo i kod drugih ivotinja a to ukljuuje vid, sluh, opip, okus i miris.
Razlike u razvijenosti tih sustava ovise o okoliu u kojem ive. Primjerice,
ribe koje ive u bistroj vodi imaju uglavnom dobar vid, dok one koje ive u
tamnim uvjetima poput muljevite vode, pilje, velike dubine, ili imaju slab
vid ili su u potpunosti izgubile oi. S druge strane, neke dubokomorske ribe
imaju ogromne oi kako bi mogle prikupiti to vie svjetla. Osjetilo
specifino za ribe je organ bone pruge, koji slue za osjeanje vibracija
te promjene u tlaku vode i strujama. Mnoge ribe mogu osjetiti elektrine
valove i impulse.
Riba se kroz vodu prema naprijed pokree radom svojih miia.
Kontrakcijom miinih svenjeva du obje strane kraljenice, riba stvara
valovit pokret koji putuje du njezina tijela od naprijed prema nazad i na
kraju uzrokuje gibanje repa s jedne strane na drugu. Takav valoviti pokret
gura ribu prema naprijed u vodi (Slika 72). Vanu ulogu za pogon i kretanje
imaju peraje. Lena i podrepna peraja djeluju slino kao kobilica broda te
stabiliziraju tijelo. Parne peraje imaju vie uloga, veina riba ih koristi za
pomicanje gore-dolje (kod kotunjaa, u tome pomae i plivai mjehur.
Hrskavinjae nemaju plivai mjehur ali imaju jetru bogatu uljem koja je
rjea od vode pa pomae u plutanju).

Slika 72: Plivanje ribe.

77

Oblik tijela ribe obino odraava njezin nain plivanja. One koje moraju
dulje plivati veim brzinama u otvorenoj vodi, imaju torpedo oblik tijela
(Slika 73a). Ribe koje ive uz grebene, te moraju raditi nagle okrete oko
gustog bilja ili kamenitih povrina, imaju bono spljoteno tijelo (Slika
73b). Ribe tankog cilindrinog tijela, poput jegulje (Slika 73c), lako se
mogu uvlaiti u pukotine kako bi pobjegle predatoru ili pronale hranu.
Vrste koje obitavaju uz dno u pravilu imaju leno-trbuno spljoteno
tijelo koje im pomae da ostanu neprimjetne na dnu mora (slika 73d).

Slika 73a: Torpedo oblik tijela, tuna.

Slika 73b: Ribe bono spljotenog tijela, stanovnici grebena.

Sika 73c: Riba tankog cilindrinog tijela, jegulja.

78

Slika 73d: Riba leno-trbuno spljotenog tijela, riba list.

Ribama su potrebni mehanizmi za odravanje koncentracije vode i soli
u njihovu tijelu u stabilnom stanju. Veina riba u svom tijelu ima drukiju
koncentraciju soli od one u okolnoj vodi, to zbog osmoze moe dovesti do
tetnih promjena u njihovoj unutranjoj kemiji. Kod morskih riba,
koncentracija soli u tijelu je nia od one u okolnoj vodi, te se one susreu
sa tendencijom gubitka vode i poveanja unutar tjelesne koncentracije
soli. Kako bi to sprijeile, veina ih pije velike koliine morske vode,
izluuju veinu soli no samo malo vode. Neke kotunjae u krgama imaju
tzv. kloridne stanice pomou kojih izluuju viak soli iz tijela. Suprotno
morskim ribama, slatkovodne su u opasnosti gubitka soli u okoli jer je
njena koncentracija vea u njihovim tijelima nego u okolnoj vodi. One zato
piju vrlo male koliine vode i dobivaju dodatnu sol iz hrane.
Reproduktivno ponaanje riba je razliito, u veini sluajeva oplodnja se
zbiva izvan tijela enke (mujak prelijeva spermu/mlije preko
jajaaca/ikre), i mladi izlaze kao liinke, postoje i vrste sa unutranjom
oplodnjom (pr. morski psi) gdje enke raaju ive mlade. Kod nekih vrsta
se u pliacima skuplja velik broj mujaka i enki na mrijest, bez ikakva
udvaranja. No, neke ribe provode sloene rituale udvaranja kako bi
poveale svoje izglede prilikom privlaenja odgovarajueg partnera. Neki
mujaci prije samog razmnoavanja mijenjaju boju, ona primjerice postaje
intenzivnija (Slika 74) tijekom niza krunih pokreta koje izvodi pred
partnericom.

Slika 74: Callionymus lyra, mujak.

79

Dananje ribe dijele se na 3 skupine: beseljusti, hrskavinjae i

kotunjae. Za sada je poznato oko 24500 vrsta.

Zadatak: Nacrtajte ribu i oznaite dijelove njena tijela (glava, usta, krge,
tijelo, rep, peraje)!

PTICE (Aves)
Zrani prostor uspjelo je osvojiti vie skupina ivotinja, no savreni letai
meu kraljenjacima postale su samo ptice. Ovladavanje zranim
prostorom donijelo je sa sobom mnoge vane prednosti: vee mogunosti
izbjegavanja predatora, laki pronalazak novih izvora hrane, novih stanita
i spolnog partnera.
Najvanije znaajke njihovog razvoja bile su stvaranje perja za uvanje
topline, stalna tjelesna temperatura (endotermnost), poveanje
prednjih udova (u krila), lagane kosti ispunjene zrakom, prsni ko
uvren
nastavcima
rebara,
aerodinamini
oblik
tijela
te
visokoorganizirani razvoj mozga. Takav razvoj odvijao se postupno
tijekom milijuna godina.
Pronaeno je vrlo malo fosila koji bi mogli predoiti kako je tekao razvoj
ptica iz njihovih predaka, gmazova podreda Theropoda. Kod Sulhofena
u Bavarskoj, u kriljavcima iz jure (starima oko 200-150 milijuna godina)
pronaeni su otisci praptice, Archaeopteryx litographica (Slika 75).
Veliine je vrane, imala je krila, perje, kljun, eljusti sa zubima, tri prsta sa
pandama, dugaki rep sastavljen od mnogobrojnih kraljeaka, i rebra bez
potpornih nastavaka, dakle znaajke i gmazova i ptica. Raznolike ptice

razvile su se u razdoblju krede (pred oko 142-65 milijuna godina), u tom

razdoblju pojavili su se preci dananjih ptica.

8
0

Slika 75: Archaeopteryx litographica.

Ptice imaju nekoliko fizikih prilagodbi letu. Tijelo im je kratko, vrsto i
jako sa snanim miiima za pokretanje krila. Jake noge slue im za
izbacivanje u zrak te ublaavanje udara pri slijetanju. Perje oblikuje letnu
povrinu i omoguava zatitu i toplinsku izolaciju. Kostur je ujedno i
izvanredno jak i lagan, naime radi smanjivanja tjelesne teine, broj kostiju
je jako smanjen a reducirana im je i veliina. Mnoge su meusobno srasle
tvorei tako snaan kostur bez potrebe za velikim miiima i ligamentima
koji bi ih inae drali povezanima. Mnoge kosti su uplje i bez modine.
Da nadoknade vrstou, mnoge kosti su pojaane mreom unutarnjih
potpornja. Nekoliko kostiju sadre zrane vreice koje su povezane sa
dinim sustavom. Tijekom leta, krila su sasvim rairena, pomiu se samo u
ramenu i tako se spreavaju suvini i nepotrebni pokreti i tedi energija.
Ptice imaju veliki greben na prsnoj kosti na koji su privreni letni miii.
Tijekom leta (Slika 76), kada se miii stegnu nastaje snaan zamah krila
prema dolje, to uzrokuje kretanje prema naprijed. Kada se miii oputaju,
krila se ponovo diu. Perje im slui za let, krilna i repna pera oblikovana su
tako da stvaraju zrani uzgon i pomau pri manevriranju, a pokrovno perje
pomae u aerodinaminosti tijela tijekom leta. Postoje 2 tipa leta, aktivni
(krilni) let i klizno letenje. Neke vrste mogu treperiti u zraku, a kolibrii
ak i letjeti unatrag.

Slika 76: Ptica u letu.

8
1

Osobina jedinstvena pticama je i lak i pokretljiv kljun koji moe biti

razliitog oblika. Njegov oblik uvijek je prilagoen nainu hranjenja
(Slika 77). Tako primjerice, zebe imaju snaan unjasti kljun za lomljenje
sjemenki, aplje iljasti bodeu slian kljun za lov riba, kukcojedne ptice
kao grmue pak imaju malen, tanak kljun, dok mesojedi poput jasterba
imaju otar i zakrivljen kljun za kidanje plijena.

Slika 77: Oblici kljuna prilagoeni razliitoj vrsti hrane.

Budui da ptice u kljunu nemaju zube, dijelove hrane usitnjavaju u
probavnom sustavu i to u
elucu. Donji dio eluca je miini i usitnjava hranu uz pomo progutanih
kamenia i otrih zrnaca, dok je gornji dio ljezdani i izluuje probavne
enzime. Hrana se esto pohranjuje u jednjaku za daljnju razgradnju. Kod
nekih ptica jednjak u donjem dijelu prerasta u volju u kojoj se sprema i
omekava hrana. Hrana vrlo brzo prolazi kroz jednjak, to omoguava da
se velike koliine progutaju u vrlo kratkom vremenu, to je posebno vano
kod vrsta kojima prijeti opasnost da postanu plijenom grabeljivaca
prilikom hranjenja. Ptice jedu vie od bilo kojeg drugog ivog bia, mnoge
ak jedu dok god su budne. One koje se hrane kukcima pojedu dnevno
hrane 2-3 puta svoje tjelesne mase, tako da su vana karika u kontroli
ravnotee brojnosti kukaca u prirodi. Takoer mogu biti i mesojedi i
biljojedi.
Danas poznajemo oko 10 000 vrsta ptica. Nalazimo ih po itavoj zemlji, na
otocima oko oba pola, oko ekvatora, na najviim vrhovima planina,
plodnom zemljitu, pustinji, praumi, golim hridima koje stre iz mora.
Prema zakonima rasprostranjenosti ivotinja, u hladnim podrujima su

prisutne u velikom broju jedinki no u malom broju vrsta,

pribliavanjem prema ekvatoru vrste postaju brojnije i raznovrsnije.

dok

82

Glavni nain meusobne komunikacije je glasanje. Osim pjesme, ptice

isputaju mnogo drugih zvukova; dozivanje u letu, znakovi za opasnost,
kontaktna glasanja. Pravo pjevanje istaknuto je svojstvo mukog spola, i
karakteristino za svaku vrstu. Veina ptica pjeva samo u proljee i rano
ljeto. Pjesma je vrlo vaan imbenik u prepoznavanju vrsta u prirodi,
ponekad i jedini nain razlikovanja blisko srodnih vrsta.
Ptice se razvijaju iz jajeta, koje je oblikom veinom uglavnom slino
kokojem. Obojenost ovisi o mjestu gdje majka ptica polae jaja. Kod ptica
koje polau jaja u duplje, ona su jednobojna dok je obojenost jaja
tokasta ili pjegasta kod onih koja se polau na otvorenom (zbog
zatite od predatora, takva obojenost ini ih manje vidljivima). Da bi se
zametak u jajetu razvio do mladog ptia, potrebna je toplina majinog i
oevog tijela, te ponekad toplina sunevih zraka ili truljenja biljnog
materijala. Izvaljeni ptii mogu biti portkuci
(dolaze na svijet sa potpuno razvijenim osjetilima, pr. patka) te uavci
(goli i slijepi, pr. orao). Daljnji razvoj, do njihovog prvog leta traje izmeu 3
tjedna i nekoliko mjeseci. Njihovo mladenako razdoblje zavrava tek kada
dobiju u potpunosti pernati pokrov odrasle ptice.
Perje mladih i odraslih ptica se vrlo razlikuje.
U ivotu ptica, vanu ulogu imaju udvaranje, gradnja gnjezda i njega
mladih ptia. Mujaci se na razne naine udvaraju enkama; pjevajui im,
pleui, pokazujui svoju vjetinu letenja, donosei im darove, gradei
itave male vrtove itd. Nakon to enka prihvati mujakovo udvaranje,
potrebno je izgraditi gnijezdo. Gradi se u sredini stanita odreene vrste a
svaka vrsta ga razliito gradi. Neke vrste grade zajednika gnijezda, u koja
nekoliko enki polae jaja pa naizmjenice sjede na njima. Neke vrste grade
nastambe podijeljene u komorice, koja svaka slui kao stan za jednu
obitelj, dok neke pak savijaju gnijezdo u gnijezdu drugih ptica.
Mnoge vrste nakon doba valjenja odlaze na seobe, koje traju dulje ili krae
vrijeme, te odlaze na vee ili manje udaljenosti. Razlikujemo seobu i
skitnju. Skitnje su putovanja u uim granicama, uzrokovana nekom
privremenom potrebom, kao to je pronalazak novog stanita radi novog i
obilnijeg izvora hrane u to vrijeme. Seoba je putovanje svake godine u
odreeno vrijeme i u odreenom smjeru. Sve selice putuju uglavnom
prema jugu, veinom u jatima i veim nou. Nagon za selidbom potaknut
je kombinacijom unutarnjeg fiziolokog ciklusa
(hormonska aktivnost) i promjenama u duljini dana. U vrijeme kada
poinje razdoblje seoba, ptice nakupljaju masno tkivo koje im je potrebno
na putovanju, i poinju pokazivati znakove nemira, uznemirenosti (ak i
one u kavezu). Nekoliko dana prije polaska okupljaju se na odreenom
mjestu, dok se jato dovoljno brojano ne povea, nakon ega kreu na put.
Koliko god daleko one migrirale, pravi dom im je tamo gdje se
razmnoavaju. Prilikom seobi, ptice imaju razliite naine navigacije.
Orijentiraju se koristei se vrlo uinkovitim unutarnjim satom, koji moe
mjeriti promjene u duljini dana, poloaj Sunca, nou poloaj zvijezda i
mjeseca. Mnoge vrste mogu odrediti promjene u magnetskom polju

Zemlje, kojim se koriste kao kompasom. Ptice koje su selile vie puta preko
nekog podruja, koriste se i poznatim znaajkama terena, ali i mirisom i
ultrazvukom. Mnoge vrste pokazuju sloene obilke kretanja gdje samo
neke populacije, ili u nekim sluajevima samo enke naputaju svoja
gnijezdilita, dok ostale ostaju. One se smatraju djelominim selicama.
Vrste koje se uope ne sele nazivaju se stanarice.
8
3

Hrvatsku ornitofaunu ini 371 vrsta, i vrlo je ugroena. Najvei broj

ugroenih vrsta nalazimo meu movaricama, zbog velike ugroenosti
movarnih stanita.
Ptice se mogu prouavati u svako doba godine i bilo gdje. Treba vam malo
opreme; u veini sluajeva dovoljni su dalekozor, olovka i biljenica. Kada
vidite pticu i elite je prepoznati, postoje odreene toke koje trebate
traiti (Slika 78). Ako ne moete prepoznati vrstu, zapiite te detalje na licu
mjesta. Za poetak, veliina ptice je vana jer se dvije vrste esto toliko
malo razlikuju bojom i drugim znaajkama da s daljine ne moete koristiti
te podatke i morate se osloniti na veliinu. Ponekad je teko tono
procijeniti veliinu i uvijek vrijedi imati drugi predmet, osobito drugu
poznatu pticu, za usporedbu. Takoer, na umu treba imati i da pod
odreenim okolnostima, primjerice pri maglovitom vremenu, ptice
izgledaju vee nego na sunevom svjetlu.
Podjednake vanosti je i obris ptice, posebice s vee udaljenosti ili gledano
prema sunevoj svjetlosti, kada su ostale znaajke neprimjetljive. U letu,
obris je takoer vaan, osobito kod ptica grabljivica i drugih vrsta koje se
najee viaju u zraku. Potrebno je moi uoiti razmjere i oblik kljuna,
glave i vrata, krila, nogu i repa.
Boje ptica takoer su jedan od vanih faktora u njihovu prepoznavanju.
Vrlo esto one su obiljeje vrste, ali ih nije uvijek lako vidjeti. Osim toga,
mogu se znatnije izmijeniti pod utjecajem razliitog svjetla.
Kod opisivanja boja i are perja ptica, vano je poznavati anatomske
nazive. Osnovni dijelovi koje treba uoiti su opa ara (pjegava, prugasta
itd), boja repa i trtice, krila (pruge, mrlje) i ara na licu.
U nekim sluajevima potvrdit emo ispravnost prepoznavanja po boji oka,
kljuna i nogu. Mnoge ptice imaju karakteristine pokrete koji pomau u
njihovu prepoznavanju.
Vano je i mjesto gdje je ptica viena. Vrste rasprostranjenou unutar
Europe jako variraju te osim zemljopisnog podruja, vrlo je vano i
stanite. U suavanju izbora vrsta koje razmatrate, vanu ulogu ima doba
godine kada je ptica opaena.
Za prepoznavanje ptica vrlo su vani pjesma i glasanje.

Slika 78: Dijelovi ptica bitni u njihovom prepoznavanju.

84

Zadatak: Nacrtajte pticu i oznaite dijelove njena tijela!

85

OSNOVE EKOLOGIJE I ZATITE

PRIRODE

Ekologija je znanost koja se bavi prouavanjem interakcija ivih bia i

njihova prirodnog okolia. Znaajnija ekoloka opaanja meu prvima je
opisao poznati prirodoslovac Charles Darwin u svojoj knjizi O podrijetlu
vrsta (1859). Termin ekologija (gr. oikos kua, dom, stanie; logos
govor, smisao, znanje) uveo je njemaki biology Ernst Hckel, prvi put ga
spomenuvi u svojem djelu Sveopa morfologija organizama (1866.).
Ekoloka istraivanja mogu biti usmjerena na jedinke, populacije, ivotne
zajednice, ili ekoloke sustave (Slika 79).

Slika 79. Osnovni predmeti interesa ekologije.

1. Organizam je prvi i osnovni predmet interesa ekologije. Biologija
pojedine vrste istrauje se kako bi se utvrdio utjecaj raznih ekolokih
imbenika na pojedina genetska, fizioloka i morfoloka svojstva. Na taj
nain mogu se spoznati primjerice koje su dominantne vrste nekog
ugroenog okolia, koje su vrste pokazatelji kakvoe odreenog okolia ili
pak koje su to vrste na temelju kojih se mogu pronai odreene prirodne
zakonitosti opeg znaenja.
2. Jedinke su u prirodi meusobno povezane, ive u skupinama u kojima su
ovisne jedne o drugima. Populacija je stoga skup jedinke iste vrste koje
ive na odreenom prostoru u odreenom vremenu.

86

Jedinke unutar populacije mogu u svojem stanitu biti rasporeene

jednoliko, nasumino i grupno (Slika 80).

Slika 80. Raspored jedinki u prostoru.

Jednoliki raspored nastaje kao posljedica ravnomjernog rasporeda
ekolokih imbenika na nekom stanitu (pr. voke u vonjaku), ili kao
posljedica teritorijalnosti. U nasuminom rasporedu, poloaj svake jedinke
u odnosu na druge jedinke je sluajan i nepravilan (pr. planktonske alge u
morima i jezerima), dok je grupni raspored najei u prirodi a nastaje kao
rezultat raznolikost stanita ili kao rezultat socijalnog ivota (pr. krda
preivaa, jata ptica...). Veliinu populacije oznaava gustoa populacije a
ona ovisi o natalitetu, mortalitetu, stopi preivljavanja, potencijalu
razmnoavanja i rasprostranjenju.
janvaniji odnosi izmeu populacija iste vrste su kompeticijski odnosi,
za hranu, stanite, partnera za razmnoavanje... Ako su ogranieni
odreeni resursi neophodni za ivot populacije, dlazi do natjecanja,
suparnitva meu njenim lanovima.
3. Svi organizmi (pr. biljke i ivotinje), njihove razliite populacije koji ive
na istom prostoru ine viu organizacijsku jedinicu koja se naziva ivotna
zajednica ili biocenoza.
4. Ekosustav je pak via ekoloka organizacijska jedinica koja oznaava
organizme i njihov okoli koji naseljavaju.
Osnovni procesi koji karakteriziraju ekosustav kao funkcionalnu cjelinu su
protok energije i kruenje tvari. Cijeli ciklus zapoinje sa Sunevom
energijom koju zelene biljke u procesu fotosinteze koriste pri proizvodnji
organske tvari. Stoga, biljne, fotosintetske organizme nazivamo primarni
poizvoai. Njima se hrane biljojedi (herbivori), koje nazivamo
primarnim potroaima, jer prvi koriste (jedu) organsku tvar koju su
stvorile biljke. Biljojedima se pak hrane mesojedi (karnivori) koje stoga
nazivamo sekundarnim potroaima. Budui da svi organizmi nakon
nekog vremena ugibaju, njihova tijela razgrauju razlagai, koji
razgradnjom vraaju nutrijente na poetak ciklusa(te ih ponovo mogu
upotrijebiti biljke). Razlagai su uglavnom bakterije i razne vrste gljivica.
Dakle, u ekolokom sustavu, energija pohranjena u biljkama prolazi kroz
ekoloke lance i mree koji se nazivaju hranidbeni lanci i hranidbene
mree (Slika 81).

8
7

Slika 81. Primjer hranidbene mree.

5. Biosfera je sainjena od svih ekosustava na Zemlji, ona je podruje u
kojem se odvija ivot.
Stanite ili biotop je prostor na kojem odreena vrsta obitava, a
obiljeava ga niz biotikih i abiotikih imbenika.
A) Abiotiki ekoloki imbenici mogu se grupirati u tri skupine:
a)Primarno periodiki ekoloki imbenici, koji pokazuju vrlo pravilan
ritam variranja koji je vezan za okretanje Zemlje oko svoje osi i oko Sunca.
To su dva temeljna imbenika koja najsnanije djeluju na ive organizme:
temperatura i svjetlo.
b) Sekundarno periodiki ekoloki imbenici, koji se mijenjaju u
ovisnosti o primarnim ekolokim imbenicima, vlanost zraka i topivost
metabolikih plinova u vodi (posebice znaajnih kisika i ugljikovog
dioksida).
c) Aperiodiki ekoloki imbenici, koji ne pokazuju nikakvu pravilnost u
pojavljivanju i variranju te im veina ivih bia nije ni prilagoena. To su
primjerice jaki potresi, vulkanske erupcije, poplave te brojni utjecaji
ovjeka (primjerice oneienje).
B) Biotiki ekoloki imbenici oznaavaju meusobna djelovanja ivih
organizama. Jednu skupinu ine odnosi izmeu jedinki iste vrste
(intraspecijski odnosi), koji se odvijaju unutar populacije a najznaajniji
su oni koji su vezani uz razmnoavanje (pr. traenje partnera, izgradnja
gnijezda, podizanje mladih). Drugu skupinu ine odnosi izmeu jedinki (ili
populacija) razliitih vrsta (interspecijski odnosi).
Vrijednosti abiotikih imbenika u okoliu kolebaju se od neke najnie do
neke najvie vrijednosti. Najmanja vrijednost nekog ekolokog imbenika
koja omoguuje opstanak neke vrste je minimum a najvea maksimum.

Raspon izmeu minimuma i maksimuma za odreeni ekoloki imbenik za

koji je mogu ivot odreene vrste zove se ekoloka valencija.
8
8

Unutar ekoloke valencije postoji najpovoljnija vrijednost odreenog

ekolokog imbenika koja se naziva ekoloki optimum. Svakim
udaljavanjem od optimuma pogoravaju se ivotni uvjeti, a presudan
utjecaj imaju imbenici izvan ekoloke valencije, ograniavajui
imbenici. Neke vrste bolje podnose kolebanja pojedinih ekolokih
imbenika (eurivalentne vrste, generalisti), dok druge mogu opstati
samo unutar malih kolebanja njihovih vrijednosti (stenovalentne vrste,
specijalisti).
Interspecijski odnosi meu populacijama
Postoji est moguih odnosa meu populacijama razliitih vrsta:
kompeticija, mutualizam, komenzalizam, amenzalizam, predatorstvo i
parazitizam.
Kao to je ve spomenuto, kompeticija oznaava natjecanje jedinki
za resurse u okoliu, u sluaju populacija razliitih vrsta za hranu i
stanite.
Simbioza oznaava blisku povezanost populacija razliitih vrsta, bez
obzira da li je priroda tog odnosa pozotivna, negativa ili neutralna.
Podrazumijevajui bilo koji bliski odnos izmeu jedinki razliitih vrsta,
simbioza se dijeli na mutualizam, komenzalizam
i parazitizam.
o Mutualizam je odnos u kojem obje vrste imaju korist. Neki od
primjera su liajevi (suivot algi i gljiva), praivotinje u probavnom
sustavu preivaa (gdje dobivaju energiju razgrauju celulozu na
spojeve koje preiva dalje moe razgraditi), rak samac i moruzgva
itd. Mikoriza, asocijacija izmeu korijenja vieg bilja (drvea) i
gljiva, je takoer mutulistiki odnos. Gljiva biljku opskrbljuje
hranjivim solima iz tla a biljka gljivu ugljkom.
o Komenzalizam je odnos u kojem jedna vrsta ima korist a druga
nema niti korist niti
tetu. Primjer komenzalizma su epifitske biljke, tropske biljke koje
ive na sjecitu grana drugih biljaka. Pri tome koriste samo prostor
na kojem se zadrao organski
materijal i voda dok nemaju utjecaja na biljku domaina.
o Parazitizam je odnos u kojem organizam parazit ima korist a
domadar trpi veu ili manju tetu. Razlikujemo prave (obligatne)
parazite koji cijeli ivot provode kao paraziti i povremene
(fakultativne) koji samo dio ivota provode kao paraziti.
Amenzalizam je odnos izmeu dva organizma razliitih vrsta u
kojemu je jedan inhibiran ili ubijen a drugi nije utjecan na nikoji
nain. Primjer je antibioza ili tetno djelovanje izluevina nekih
plijesni roda Penicilium na odreene bakterije. To svojstvo plijesni
upotrijebljeno je u proizvodnji antibiotika.
Predatorstvo je odnos u kojem jedan organizma (predator)
konzumira drugi organizam (plijen), te se najee povezuje sa
karnivornim (mesojednim) ivotinjama. U irem smislu se pod

predatorskim ivotinjama podrazumijevaju i one koje brste ili pasu

bilje (herbivori).
Ekoloka nia podrazumijeva poloaj neke vrste unutar ivotne zajednice
u pogledu prehrane i ostalih ekolokih imbenika kojima je pojedina vrsta
prilagoena. Ekoloka nia bi bila uloga neke vrste unurat ivotne
zajednice.
8
9

Bioraznolikost je sveukupnost ivog svijeta na Zemlji, podrazumijeva

raznolikost od razine gena do razine ivotnih zajednica i ekosustava na
Zemlji. Sve ivotne zajednice na Zemlji nemaju jednaku raznolikost vrsta.
Raznolikost vrsta se mjena sa geografskom irinom (Slika
82) te postoje neke toke na Zemlji na kojima je ona vrlo velika.
Generalno, tropska podruja imaju mnogo veu bioraznolikost nego
podruja iste povrine na veim geografskim irinama, zahvaljujui
optimalnim uvjetima, kao to su visoka vlanost te relativno visoka i
stabilna temperatura tijekom cijele godine.

Slika 82. Podruja najvee bioraznolikosti na Zemlji.

Nastanak pojedinih vrsta (specijacija) je prirodan i dugotrajan proces, dok

je izumiranje i nestanak pojedinih vrsta rezultat prirodnih promjena ali i
djelovanja ovjeka. Naruavanje prirodne ravnotee utjee meu ostalima i
na opstanak ljudske vrste. Zatita bioraznolikosti esto se kosi sa
ekonomskim interesima, kao to su iskoritavanje prirodnih resursa (nafte,
plina, ruda), izgradnja cesta, naselja itd. Vrste koje vie nemaju ivih
predstavnika na Zemlji smatramo izumrlima, a one kojima izumiranje
prijeti u bliskoj budunosti nazivamo ugroenima.
Promjene u stanitima ili njihovo unitavanje predstavljaju jednu od
najveih opasnosti za veinu biljnih i ivotinjskih vrsta. Sve vea
industrijalizacija, rast stanovnitva, krenja umskih i isuivanja movarnih
podruja, kanaliziranje rijenih tokova, iskoritavanje prirodnih bogatstava
i oneienja, u 20. stoljeu uvelike su otetili brojne ekosustave u Europi.
Neki tipovi stanita su nestali, a neki su toliko oneieni da je ivot u
njima gotovo nemogu. Odreena biljna ili ivotinjska svojta poinje
izumirati kada je stopa njene smrtnosti vea od stope nataliteta. Biolozi su
izraunali da bi do kraja stoljea moglo nestati ak 50% bioloke
raznolikosti. Smanjenjem bioloke raznolikosti nekog podruja smnjuje se i
njegova ekoloka ravotea te ono postaje sve ugroenije i neotpornije na
vanjske utjecaje.
IUCN, Meunarodni savez za ouvanje prirode (eng. International Union for
Conservation of Nature) je glavni svjetski autoritet po pitanju statusa
zatite vrsta. IUCN je 1963 utvrdio kriterije prema kojima se utvruje

ugroenost biljnih i ivotinjskih vrsta i izrauje tzv. Crveni popis vrsta.

Crveni popis je popis ugroenih biljnih i ivotinjskih vrsta, sa statusom
njihove ugorenosti. Prema tom modelu, brojne drave i organizacije na
podruju cijelog svojeta su
9
0

napravile niz regionalnih crvenih popisa kojima procjenjuju rizik

ugroenosti vrsta unutar odreene politike jedinice.Na temelju ovog
popisa, utvruju se prioriteti u izradi i provedbi planova za zatitu
ugroenih vrsta. Tako i u Hrvatskoj postoje crveni popisi i crvene knjige
najbolje istraenih biljnih i ivotinjskih skupina, kao to su vaskularna flora,
gljive, ptice, ribe, sisavci, vodozemci i gmazovi, vretenca, te piljska fauna.
Zatita prirode u Hrvatskoj temelji se na Ustavu Republike Hrvatske, u
kojemu je navedeno da su ouvanje prirode i ovjekova okolia najvie
vrednote ustavnog poretka RH. Stoga je 2003. i donesen Zakon o zatiti
prirode, prema kojem zatita prirode mora biti integralna, temeljiti se na
zatiti vrsta, njihovih stanita, zatienih podruja ali se mora i nadzirati i
upravljati procesima i ostalim gospodarskim djelatnostima na odrivi
nain, tako da se to manje ugrozi odrivost prirodnih resursa.
Zakon o zatiti prirode obuhvaa devet kategorija prostorne zatite:
nacionalni park (Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica,Plitvika jezera,
Risnjak i
Sjeverni Velebit)
park prirode (Velebit, Biokovo, Medvednica, Papuk, Uka,
umberak-Samoborsko gorje, Telaica, Lastovsko otoje, Kopaki
rit, Vransko jezero)
strogi rezervat (Bijele i Samarske stijene te Hajduki i
Roanski kukovi) posebni rezervat (80 na podruju
RH)
regionalni park (Mura Drava i
Moslavaka gora) spomenik prirode
(85 na podruju RH)
zatieni krajolik (84 na podruju RH)
parkuma (28 na podruju RH)
spomenik parkovne arhitekture (121 na podruju RH)
Zahvaljujui svojoj posebnosti i vrijednosti, nekoliko zatienih dijelova
prirode u RH je uvrteno na popise meunarodno vrijednih podruja.
Plitvika jezera su svrstana u UNESCO-ov Popis svjetske batine,
Velebit u popis rezervata biosfere (UNESCO-ov znanstveni program
ovjek i biosfera MAB), a etiri movarna podruja (Kopaki rit,
Lonjsko polje, donji tok Neretve i Crna Mlaka) na Ramsarski popis, popis
zatienih vlanih stanita.

1971. godine doneena je u gradu Ramsaru Ramsarska

konvencija ili Konvencija o zatiti movara (vlanih stanita)
jer su ona zbog isuivanja, oneienja i prekomjernog iskoritavanja
prepoznata kao jedna od najugroenijih na Zemlji. Konvencija
obvezuje zemlje lanice na ope ovanje movara na njihovu
teritoriju te na posebne mjere zatite movarnih podruja uvrtenih
na Popis movara meunarodne vanosti tzv. Ramsarski popis.

U Parizu je 1972. godine doneena Konvencija o zatiti svjetske

kulturne i prirodne batine koja obvezuje drave lanice na
zatitu prirodnih i kulturnih podruja iznimne vrijednosti. Ta podruja
uvrstiti e se na Popis kulturne i prirodne batine pod nadlenou
UNESCO-a.
9
1

U Washingtonu je 1973. godine doneena Konvencija o

meunarodnoj trgovini ugroenim vrstama divlje faune i
flore (CITES), iji je cilj u cijelom svijetu uspostaviti nadzor nad
trgovinom ugroenim vrstama divljih biljnih i ivotinjskih vrsta.
1979. godine u Bonn-u doneena je Konvencija o zatiti
migratornih vrsta divljih ivotinja ili Bonnska konvencija, iji
je osnovni cilj zatititi migratorne vrtse u cijelom podruju njihove
rasporstranjenosti.
1979. godine doneena je u gradu Bernu i Bernska konvencija ili
Konvencija o zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih
stanita, koja detaljno regulira zatitu ugroenih europskih vrsta sa
naglaskom na zatitu njihovih stanita. U sklopu ove konvencija
najvanije je Direktiva o zatiti prirodnih stanita i divlja faune
i flore, koju sve zemlje lanice Europke unije moraju ugraditi u svoje
zakonodavstvo.
Prekretnicu u zatiti prirode oznaila je Konvencija o biolokoj
raznolikosti doneena 1992. godine. Osnovni ciljevi su ouvanje
bioloke raznolikosti, odrivo koritenje prirodnim dobrima te
integriranje mjera zatite i odrivog koritenja prirodnih resursa.
1995. godine je polazei od Konvencije o biolokoj raznolikosti, za
podruje Europe doneena Sveeuropska strategija zatite bioloke
i krajobrazne raznolikosti
(PEBLDS), koja je podruje Konvencije proirila i na krajobraze s
obzirom na situciju od malo preostale izvorne prirode u Europi.

Sukladno Sveeuropskoj strategiji, Hrvatska je 1999. donijela svoju

Nacionalnu strategiju i akcijski plan zatite bioloke i
krajobrazne raznolikosti (NSAP) u kojoj je zacrtala potrebne
akcije u svrhu provedba Konvencija o biolokoj raznolikosti i
europskim krajobrazima.
2000. godine je u Firenzi doneena Konvencija o europskim
krajobrazima, koja se temelji na spoznaji da se kvaliteta i raznolikost
krajobraza u Europi ubrzano smanjuju
to izravno pogubno utjee na kvalitetu ivota ljudi.
2003. u Hrvatskoj je doneen nacionalni Zakon o zatiti prirode, iju
okosnicu ine zatiene prirode vrijednosti (postoji devet kategorija
prostorne zatite).

Odgovorite na pitanja!
1. to je to:
a)Nacionalni
park?
____________________________________________________________
___________________________________________________________________________
b)Park
prirode?
______________________________________________________________
___________________________________________________________________________

c)
Strogi
rezervat?
____________________________________________________________
___________________________________________________________________________
9
2

d)Posebni
rezervat?
___________________________________________________________
___________________________________________________________________________
e)Regionalni
park?
___________________________________________________________
___________________________________________________________________________
f) Spomenik
prirode?
__________________________________________________________
___________________________________________________________________________
g)
Zatieni
krajolik?
__________________________________________________________
___________________________________________________________________________
h)Parkuma?
________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
i) Spomenik
parkovne
arhitekture?
_______________________________________________
___________________________________________________________________________
2.Objasnite
znaenje
tvrdnje:
energija
protjee
ekosustavom.
________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
3.to
je
eutrofikacija?
_________________________________________________________
___________________________________________________________________________
4. to su to BIOMI?
___________________________________________________________
___________________________________________________________________________
5. Objasnite efekt staklenika!
___________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

93

OSNOVE MOLEKULARNE
BIOLOGIJE
Proteini su jedne od najvanijih biolokih molekula. Kao graevni elementi
sudjeluju u strukturi stanica i izvanstanine tvari, kao enzimi upravljeju
biokemijskim reakcijama, prenose informacije, djeluju poput molekularnih
signala, u obliku protutijela sudjeluju u obrani organizma od zaraze. Svaka
od tih funkcija rezultat je strukture molekula proteina, koaj je pak
uvjetovana sastavom i redoslijedom aminokiselina. U procesu istraivanja
nasljeivanja, znanstvenici su prvotno smatrali da su upravo proteini
molekule nasljea. No,
1944. godine, skupina znanstvenika pod vodstvom O.T. Avery-ja, dola je
do otkria da je to zapravo molekula deoksiribonukleinske kiseline
(DNA).
Sljedei veliki korak u biologiji bilo je otkrivanje strukture i naela
replikacije molekule DNA, pod vodstvom J. Watson-a i F. Crick-a.
Molekula DNA ima oblik dvostruke zavojnice koju ine dva
polinukleotidna lanca koja se svijaju jedan oko drugoga. Svaki nukleotid
se sastoji od eera deoksiriboze, duine baze i fosfatne skupine.
Duine baze se dijele na pirimidinske (citozin, timin) i purinske
(adenin, gvanin). Nukleotidi se meusobno povezuju kovalentnim vezama,
a dva suprotna lance se povezuju slabim vodikovim vezama. Nasuprotno
nukleotidi se mogu meusobno povezati samo ako pristaju jedan drugom,
ako sadre komplementarne duine baze. Komplementarne duine baze
u molekuli DNA su adenin i timin, te gvanin i citozin.
Molekula DNA se replicira (umnoava) na nain da se komplementarni
lanci razdvoje, nakon ega svaki od njih poslui kao kalup za sintezu po
jednog novog komplementarnog lanca (Slika 83). Obje novonastale
molekule sadre po jedan stari lanac preuzet od matine molekule i jedan
novosintetizirani.

Slika 83. Udvostruenje molekule DNA.

9
4

U replikaciji molekule DNA sudjeluju brojni enzimi i ostale proteinske

molekule. Sudjeluju u sintezi movih lanaca, pronalaenju i popravljanju
pogreaka i oteenja koja mogu nastati djelovanjem razliitih imbenika,
poput kemikalija ili UV zraenja.
Molekula DNA je prevelika kako bi neposredno posluila za sintezu
proteina. U eukariota je smjetena i unutar jezgre, dok se sinteza proteina
odvija u citoplazmi. Stoga, sintezom proteina upravlja posrednika
molekula, glasnika ili m-RNA. Ona je pijepis originalne genetike
informacije pohranjene u molekuli DNA, zbog ega se i proces sinteze mRNA naziva transkripcija ili prepisivanje. Prepisivanje gena odvija se sa
jednog lanca molekula DNA, koja se u tu svrhu na mjestu prepisivanja
rasplete. Enzim RNA-polimeraza povezuje komplementarne nukleotide u
rastui lanac m-RNA prema redoslijedu zadanom u molekuli DNA. Razlika s
obzirom na sintezu DNA je u tome to je adeninu komplementarna duina
baza uracil, a ne timin.
Nakon zavretka sinteze m-RNA, ona izlazi iz jezgre kroz pore u jezgrinoj
ovojnici i odlazi u citoplazmu gdje e se po njenoj uputi sintetizirati
proteini.
Sinteza proteina (Slika 84) se odvija na malim tjelecima, ribosomima,
koji se nalaze i slobodni u citoplazmi i na hrapavom endoplazmatskom
retikulumu. Ribosom je graen od nekoliko molekula r-RNA (ribosomske
RNA) i veeg broja molekula proteina. Svojom enzimatskom aktivnou te
molekule sudjeluju u povezivanju aminokiselina u proteina prema uputi
koju im donosi m-RNA.
Genetika ifra ili kod je jezik za prenoenje genetike poruke od DNA
(gena) a sadrana je u redoslijedu baza na lancu DNA. Njegova jedinica je
niz od tri nukleotida (triplet) DNA, to se naziva
kod. Kodovi DNA se prepisuju na m-RNA tako da ona sadri kodone.
Prepisivanje se vri po principu komplementarnosti (npr. kod na DNA GAT
(guanin-adenin-timin) se prepisuje u kodon CUA NA m-RNK). Odnosi izmeu
kodona i aminokiselina odreeni su skupom znakova koji se nazivaju
genetiki kod.
Poetak i kraj ifre za sintezu jednog polipeptidnog lanca obiljeeni su
posebnim kodonima: poetak start-kodonom (AUG), a kraj stopkodonima (UAA, UAG i UGA).
t-RNA, koja sadri antikodon, je prevoditelj ove ifre u redoslijed
aminokiselina u proteinu. Antikodon je triplet nukleotida t-RNA
komplementaran kodonu m-RNA. Ovisno o tome koji antikodon sadri, tRNA e za sebe vezati tono odreenu aminokiselinu. Proces povezivanja
aminokiselina u proteine naziva se prevoenje ili translacija (Slika 84).

9
5

Slika 84. Sinteza proteina.

Odgovorite na pitanja!
1.ime
je
odreena
funkcija
____________________________

svakog

pojedinog

proteina?

___________________________________________________________________________
2. Kako bi glasila sekvenca m-RNA ako je redoslijed nukleotida na jednom lancu
DNA slijedei:
AATTGTCCGTATCGCCCGGTA?
__________________________________________________________________________________

96

MIKROSKOPIRANJE
Mikroskop se sastoji od mehanikog (podloga, stalak, tubus, stoli, veliki i
mali vijak) i optikog dijela (okulari, objektivi, sprava za osvjetljavanje
predmeta-kondenzor, predlea, iris-zastor, zrcalo).
Optiki sustav mikroskopa sastoji se od dva bitna sustava lea: objektiva i
okulara. Objektiv daje poveanu, obrnutu i realnu sliku predmeta, a okular
tu realnu sliku, poput lupe, jo povea. Ukupno poveanje mikroskopa
jednako je umnoku poveanja objektiva i okulara: Pu
= Pok x Pob.

Zadatak: Oznaite dijelove mikroskopa!

9
7

Kako mikroskopirati?
*Uskladite visinu stolca prema svome tijelu, tako da bez naprezanja
moete primaknuti oko okularu. Mikroskop neka bude tono ispred vas.
Osim ako niste jako kratkovidni, mikroskopirajte bez naoala. U mikroskop
gledajte lijevim okom a desnim papir na kojem crtate.
*Velikim vijkom paljivo sputajte tubus tako da lea objektiva bude oko
0,5 cm udaljena od preparata. (Pri sputanju tubusa ne smijete gledati
u objektiv da ne biste udarili u preparat te ga razbili i otetili objektiv.)
*Gledajui u okular podiite tubus (velikim vijkom) dok se u vidnom polju
ne pojavi slika preparata. FOKUSIRAMO UVIJEK ODOZDO PREMA
GORE! Razmak izmeu frontalne lee objektiva i preparata, kad je
njegova slika otra, je radna daljina objektiva. Radna daljina objektiva
to je manja to je jai objektiv.
*Malim vijkom, prema potrebi izotrite sliku predmeta. Pomiite preparat i
dobro ga promotrite,te odaberite mjesto koje elite poblie istraiti
pomou jaih objektiva.
*Kad je slika fokusirana za slabiji objektiv, ona e biti u fokusu i za jae
objektive. Okrenite revolver i namjestite jai objektiv a potom samo
malim vijkom izotrite sliku.
Ovisno o prirodi preparata, kod mikroskopiranja je potrebno mijenjati irinu
stoca svjetlosti koja obasjava preparat, to se postie pomou iriszastora. On se nalazi u blizini donje arine ravnine kondenzora. U pravilu,
obojene preparate obasjavamo irim snopom zraka svjetlosti, a neobojene
uim.

Odgovorite na pitanja!
1.Mikroskop se sastoji od ____________________ i ______________________
dijelova.
2.Mehaniki dio mikroskopa nije:
a) podloga
b) tubus
c) makrovijak
d) zrcalo
e) mikrovijak
3.Optiki dijelovi mikroskopa su:
___________________________________________________________________________
4.to je radna daljina objektiva?
___________________________________________________________________________

98

5.Kako nazivamo stakalca koja se upotrebljavaju za izradu mikroskopskih

preparata?
___________________________________________________________________________
6.Slika koju daje objektiv je:
a) uveana, nestvarna, obrnuta
b) obrnuta, stvarna, umanjena
c) obrnuta, uveana, stvarna
d) stvarna, umanjena, prividna
e) prividna, uveana, nestvarna
7. Razmislite i odgovorite, emu slui crtanje? Je li to gubljenje vremena,
nain da se ispune vjebe i zaposle uenici/studenti ili moda ipak ima
nekog smisla? Koje su prednosti a koje mane crtanja tijekom vjebi?
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

99

PRAKTINI SEMINARSKI
RADOVI:
1. PRIRODA I GODINJA DOBA
-proljee, ljeto, jesen, zima koje se promjene
dogaaju u prirodi? -kako se mijena temperatura
zraka, duina dana, padaline?
-kako to utjee na ivot biljaka i ivotinja?
- kako se mijenjaju aktivnosti ovjeka tijekom godinjih doba?
-praktini dio: sakupljanje plodova (s obzirom da se kolegij poinje odvijati
u jesen - sakupljanje plodova koji dozrijevaju u jesen); izrada zbirke
plodova sa djecom; izrada razliitih figurica od prikupljenih plodova;
prikupljanje listova razliite veliine i boje te njihova usporedba (pri tome
objasniti i zato u jesen dolazi do otpadanja listova u listopadnog drvea)
+ dodatno osmiljavanje drutvenih igrica, pjesmica, likovnih izriaja
vezanih uz temu

2. ZATITA PRIRODE
-objasniti najizraenije imbenike koji ugroavaju kvalitetu ivota na Zemlji
(spomenuti oneienje i zagaenje vode (primjerice gospodarenje
vodama - koritenje vodotokova kao sredstvo transporta, kanaliziranje
rijeka, betoniranje obala); oneienje zraka (velike tvornice, farme za
uzgoj stoke, automobili); oneienje i iskoritavanje tla; unos invazivnih
vrsta biljaka i ivotinja)
-objasniti pojam ekolokog otiska (ecological
footprint) -kao posljedice: sve ea pojava
sua, poplava, poara -to svaki pojedinac
moe uiniti na osobnom nivou?
- spomenuti odlaganje i razvrstavanje otpada, kompostite

-ugroenost i zatita biljaka i ivotinja (spomenuti i crvene popise

ugroenih biljnih i ivotinjskih vrsta)
-praktini dio: to sve moemo napraviti recikliranjem predmeta koje
bismo inae bacili? Kako razvrstavati kuanski otpad?
(primjerice: http://dnr.wi.gov/org/caer/ce/eek/earth/recycle/rbirds.htm;
http://dnr.wi.gov/org/caer/ce/eek/teacher/trackact.htm)
+ dodatno osmiljavanje drutvenih igrica, pjesmica, likovnih izriaja
vezanih uz temu

3. PRAENJE I MJERENJE POJAVA I ZBIVANJA

-objasniti osnovna svojstva svojstva vode i zraka
-to je elektricitet i kako nama koristi u
svakodnevnom ivotu? -primjeri praktinih
vjebica u prilogu

+ dodatno osmiljavanje drutvenih igrica, pjesmica, likovnih izriaja

vezanih uz temu

10
0

4. OKOLINA I PROSTOR
-objasniti poloaj Sunca, Zemlje, Mjeseca u Sunevom sustavu, objasniti
kretanje Sunca tijekom dana i njegov poloaj naspram Zemlji tijekom
godinjih doba; objasniti koje su strane svijeta i kako ih odreujemo
-objasniti osnovne geografske pojmove vezane uz morfologiju Zemlje
(spomenuti brda, planine - uzvisine; doline; objasniti znaenje pojmova
gore, dolje, naprijed, nazad, lijevo, desno)
-kretanje okolinom: grad, ulica, bolnica, vrti
+ dodatno osmiljavanje drutvenih igrica, pjesmica, likovnih izriaja
vezanih uz temu

5. MOJE TIJELO I JA
-objasniti pojedine dijelove tijela, organe, gdje se nalaze,
koja im je funkcija -objasniti proces rasta
-vanost kretanja za zdravlje
-pripremanje zdrave uine i domjenka (objasniti bonton, pravilnu ishranu,
higijenu)
-koja su to oku nevidljiva iva bia koja mogu utjecati na nae zdravlje
(vanost higijene ruku, nosa, usta)
-praktini dio: kroz razne igre, prie, pjesme pribliiti djeci predkolske dobi
spomenute pojmove

6. IVOT ZELENE BILJKE

-objasniti grau biljke
-razvoj ive biljke iz sjemenke (objasniti ivotni ciklus biljke sjemenjae)
-objasniti proces fotosinteze i proces transpiracije
-Praktini pokusi: razvoj zelene biljke iz sjemenke, provodni sustav biljke,
transpiracija
1.) Klijanje sjemenke graha
Nakon oplodnje sjemeni zametak se razvija u sjemenku, a plodnica u plod
(u kojem se nalazi sjemenka/e).
Zigota prvo ulazi u fazu mirovanja tijekom koje se jezgra endosperma
podijeli vie puta. Tako nastaje tkivo endosperma, koje raste i upija hranu
od majinske biljke. Kada zavri faza mirovanja, endosperm je ve stvorio
zalihe hrane u obliku bjelanevina, ulja i kroba. Zreli biljni embrio na
svakom kraju ima apikalni meristem, mitotski aktivan cijeli ivot biljke
(jedan za klicin korijenak, a drugi za izdanak) te jednu ili dvije supke,
ovisno o tome da li se radi o jednosupnicama ili dvosupnicama.
U posljednjoj fazi razvoja dolazi do dehidracije sjemenke (gubi vodu).
Embrio, okruen endospermom i/ili poveanim supkama (one u nekih
biljnih vrsta potpuno preuzmu ulogu endosperma), prestane rasti dok
sjemenka ne proklija. Tijekom rasta embrija stijenka sjemenog zametka

(integument) se poveava i ovrsne tvorei zatitnu sjemenu lupinu koja

zatvara embrio i njegovu zalihu hrane.
10
1

Strukturu sjemenki dvosupnica moemo objasniti na primjeru sjemenke

graha. Sastoji se od embrija koji je privren za dvije mesnate supke
(zaliha hrane), a sve zajedno obavija zatitna sjemena lupine. Hipokotil je
dio embrija ispod mjesta na kojem se dre supke a epikotil iznad. Hipokotil
zavrava klicinim korijenkom (radicula), a na vrhu epikotila se nalazi
plumula (apikalni meristem izdanka i par minijaturnih listova koji e se
razviti u prve listove biljke). Supke sjemenke graha su mesnate prije
klijanja jer su apsorbirale hranu iz endosperma.
* Zadatak:
Pribor: posuda (velika staklena ili plastina posuda, lonac, staklena ili
keramika zdjela), grah, plastina aa, zemlja.
Postupak: 21 sjemenku graha stavite u posudu s mlakom vodom i ostavite
24 sata na sobnoj temperaturi da bubre. Posudu napunite vodom tako da
voda otprilike pet centimetara prekriva sjemenke graha. Sjemenke e
nabubriti, opna puknuti i malo se otvoriti. Promijenite vodu i vratite
sjemenke u posudu. Postupak ponavljajte svaki dan dok ne primjetite da
su poele putati klicu. Tada izvadite jednu sjemenku, rastvorite supke te
nacrtajte i oznaite njene dijelove. Ostale sjemenke posadite: po 5
sjemenki plitko posadite u 4 posude sa zemljom. Posudu A ostavite na
sobnoj temperaturi, posudu B na povienoj (kod pei ili radijatora), posudu
C u hladnoj prostoriji (podrum) te posudu D na sobnoj temperature ali sa
manje vlage.
Promatrajte i biljeite promjene!
2.) Provodni sustav biljke
Zadatak: Istrai nain provoenja vode i mineralnih
tvari kroz biljku! Pribor: aa, voda, no, tinta, biljka
Postupak: U au sa vodom ulijte tintu dok ne dobijete crno obojenu
tekuinu. Napravite ravni popreni rez stabljike te ju uronite u au sa
obojanom vodom. Promatrajte promjene tijekom 24 sata. Fotografirajte
poetak i kraj pokusa te zapiite opaanja!
3.) Transpiracija

Slika 1: Transpiracija
Transpiracija je proces regulacije vode u biljci isparavanjem preko lisnih
pui, proces izluivanja vode u obliku vodene pare. Isparavanjem vode iz
listova stvara se jedna vrsta sisaljke koja snano vue vodu navie. Voda
trahejama putuje suprotno sili gravitacije transpiracijskim tokom.

102

Listovi su prekriveni kutikulom koja slabo proputa vodu pa je kutikularna

transpiracija mala. Zbog toga su se na zelenim dijelovima razvile pui
(stome) iji se otvori mogu regulirati pomou stanica pratilica a na tkivima
prekrivenim plutom lenticele, iji se otvor ne moe regulirati. Isparavanje
vode kroz pui naziva se stomatalna transpiracija, a kroz lenticele
lenticelna transpiracija. Najvie vode gubi se stomatalnom transpiracijom.
U viih biljaka transpiracija pokazuje karakteristian dnevni ritam. Kontrola
otvaranja i zatvaranja pui slui maksimaliziranju fotosinteze i
minimaliziranju transpiracije. Nou, kada nema fotosinteze, pui su
zatvorene jer nema potrebe za ugljikovim dioksidom te je sprijeen
nepotreban gubitak vode. U sunano jutro pui su irom otvorene zbog
velikog zahtjeva za ugljikovim dioksidom te pogodnog Sunevog zraenja
potrebnog za snanu fotosintetsku aktivnost. Poslije podne stopa
transpiracije se smanjuje, dok se u sumrak pui zatvaraju.
Isparavanje vode pomae i u hlaenju listova u vrijeme kada su izloeni
snanom Sunevom zraenju.
Na jainu transpiracije utjeu sljedei imbenici: jaina svjetla, vlanost
zraka, brzina vjetra, temperatura.
Gutacija je proces izluivanja vode u obliku kapljica. Pojavljuje se u
vrijeme visoke vlage zraka (pr. tropske kine ume, umjereno podneblje
nou), i najizraenija je kada je transpiracija zatomljena. Gutacija pomae
da se i prilikom prekida transpiracije odri strujanje vode u biljci. Kapljice
vode izlaze kroz pui vodenice/hidatode ili ljezdaste dlake/trihomske
hidatode.

Slika 2. Luenje vode gutacijom

10
3

Zadatak: Istraite zadrava li se u biljci sva voda koju korijen upije!

Pribor: posaena biljka, plastina vreica, elastina gumica.

Postupak: Oko listova biljke posaene u zemlji pomou elastine gumice

uvrstite prozirnu plastinu vreicu. Promatrajte to e se dogoditi i potom
objasnite rezultat!
+ dodatno osmiljavanje drutvenih igrica, pjesmica, likovnih izriaja
vezanih uz temu

104

PRIRODOSLOVLJE UZ ZABAVU
1.*Plutajua jaja

Ako jaje ispustite u au obine vode iz slavine, ono e potonuti do dna, no

to se dogaa ako u au sa vodom dodate soli? Rezultat je vrlo zanimljiv i
moe vas nauiti zanimljive injenice o gustoi.
Potreban materijal:
jedno
jaje
voda
sol
visoka aa za pie
Upute:
1. Napunite au do pola vodom iz slavine.
2. Umijeajte u vodu oko 6 velikih lica soli.
3. Paljivo u au sa otopinom soli ulijevajte istu vodu dok aa ne
bude gotovo puna do vrha (vrlo oprezno da ne biste pomijeali slanu
sa istom vodom).
4. Njeno ispustite jaje u vodu i promatrajte to se dogaa.
to se dogaa?
Slana voda je vee gustoe od obine vode iz slavine. to je tekuina
gua to e odreeni predmet lake plutati u njoj. Kada ispustite jaje u
tekuinu u ai, jaje propada kroz obinu vodu iz slavine sve dok ne dopre
do slane vode. U tom trenutku voda je dovoljno gusta da jaje na njoj moe
plutati. Ako pokus izvodite paljivo, ako vrlo paljivo dodavate slavinsku
vodu u otopinu soli, one se nee pomijeati to e omoguiti nevjerojatno
plutanje jajeta po sredini ae.

105

2.*Mijeanje ulja i vode

Neke stvari jednostavno ne idu jedna s drugom. Primjerice, uzmite ulje i

vodu, moete ih mijeati i protresati zajedno koliko god elite ali nikada se
nee sprijateljitiili hoe li moda ipak? Odvedite ovaj zabavni pokus
korak dalje i saznajte kako vam voda i ulje zajedno mogu pomoi prilikom
pranja posua!
Potreban materijal:
malena boica za vodu
voda
boja za hranu (tekua ili u prahu)
2 (ili vie, ovisno o veliini boice koju koristite) velike lice
obinog jestivog ulja sredstvo za pranje posua
Upute:
1. Dodajte nekoliko kapi boje za hranu u vodu.
2. U malenu plastinu boicu dodajte nekoliko lica obojane vode i isto
toliko lica obinog jestivog ulja
3. Zatvorite poklopac boice i protresite to je jae mogue.
4. Spustite boicu dolje na stol i pogledajte to e se dogoditi. Uiniti e
vam se da su se voda i ulje pomijeali no ubrzo e ulje ponovo
isplivati na povrinu vode.
to se dogodilo?
Dok se voda esto mijea sa drugim tekuinama tvorei otopine, sa uljem
to nije sluaj. Molekule vode se meusobno snano privlae. Isto vrijedi i
za molekule ulja. Kako se u svakoj od ovih tveri njihove vlastite molekule
tako snano meusobno privlae, ne tako snano jedna sa drugim te ne
dolazi do mijeanja ulja i vode. Odvajaju se te se ulje nalazi na povrini
vode zbog svoje manje gustoe.

106

Ako zbilja misli da bi ulje i voda ipak trebali ii zajedno, pokuaj dodati
malo sredstva za pranje posua. Deterent se privlai jednako snano vodi
i ulju pomaui im da se svi zajedno udrue tvorei tzv. emulziju. Zbog
toga nam je lako oprati masno posue koristei tekue deterente koji za
sebe prenosi ulje sa tanjura u vodu!

3.*Vulkanska erupcija

Upotrijebite sodu bikarbonu i ocat kako bi napravili fascinantnu

kemijsku reakciju!
Promatrajte kako vulkan kljua i pjenua se van posude u koju ste stavili
sodu i ocat. Prirpremite dovoljno rupia kako biste poistili nered!

Potreban materijal:
Soda bikarbona (ne praak za pecivo)
Ocat
Posuda u kojoj ete pomijeati vulkanske
supstance. Paprinati runici ili kuhinjska krpa
(za svaki sluaj)

Upute:
1. Stavite sodu bikarbonu u posudu.
2. Ulijte octa.
3. Promatrajte kako se odvija reakcija!
to se dogaa?
Soda bikarbona (natrijevbikarbonat) je baza dok je ocat (octena kiselina)
kiselina. Kada reagiraju zajedno, formiraju vrlo nestabilnu karbonatnu
kiselinu, koja se instantno raspada na vodu i ugljini dioksid, to stvara
bukanje i pjenuanje koje se prelijeva van otopine.
Za dodatni efekt napravite model praog vulkana. To zahtijeva dodatne
umjetnike sposobnosti ali e uiniti vau erupciju octa i sode bikarbone
jo mnogo impresivnijom!!

10
7

4.*Sirovo ili kuhano jaje?

Iznenadi svoje prijatelje i obitelj sa jednim laganim pokusiem koji e ti

dati odgovor na lukavo pitanje. Dva jaja izgledaju na prvi pogled isto no
postoji velika razlika meu njima, jedno je sirovo, jedno kuhano. Ovim
zabavnim pokusom saznaj koje je koje!
Potreban materijal:
Dva jajeta, jedno tvrdo kuhano, jedno sirovo. Tvrdo kuhano jaje mora
biti dovoljno dugo u hladnjaku tako da ima istu temperature kao i
sirovo..
Upute:
1. Zavrti oba jajeta i promatraj to se dogaa! Jedno jaje bi se trebalo
okretati a drugo ljuljati.
2. Takoer, moe pokuati lagano dodirnuti svako jaje dok se okree,
jedno bi se trebalo brzo zaustastaviti dok se drugo nastavlja gibati
inakon to ga dotakne.
to se dogaa?
Centar gravitacije sirovog jajeta se mijenja kako se bjelanjak i utanjak
pomiu u unutranjosti ljuske, to uzrokuje ljuljanje jajeta dok se vrti. ak i
nakon to ga dotaknete u vrtnji, ono se nastavlja kretati. To se dogaa
zbog inercije, jednakoj vrsti sile koju osjeate kada promijenite smjer pri
kretanju ili kada naglo zaustavite automobil pri emu se vae tijelo i dalje
eli kretati u prvotnom smjeru dok automobil pak eli neto sasvim drugo.
Tako se zbog inercije sirovo jaje i dalje nastavlja vrtiti ak i nakon to ga
pokua zaustaviti. Solidna masa utanjka i bjelanjka tvrdo kuhanog jaeta
pak reagira puno bre nakon to dotakne kuhano jaje pri kretanju.

108

5.*Nevidljiva tinta

Vrlo je zabavno koristiti se nevidljivom tintom, moe se pretvarati da si

tajni agent koji uva svoje tajne kodove i spise sakrivene od drugih. Sve
to ti je potrebno je par predmeta iz kuanstva i tajna mo soka od limuna.
Potreban materijal:
Polovica
limuna Voda
lica
Zdjelica
Komadi vate od pamuka
Bijeli papir
Stolna lampa ili bilo kakva svijetlea arulja
Upute:
1. Iscijedi malo soka od limuna u zdjelicu i dodaj par kapljica vode.
2. Promijeaj liicom vodu i sok od limuna.
3. Umoi komadi pamune vate u tu mjeavinu te njim napii poruku
na bijeli papir.
4. Priekaj da se sok u potpunosti osui i postane nevidljiv na papiru..
5. Kada si spreman/spremna proitati svoju tajnu poruku ili pokazati ju
nekome drugome, zagrij papr drei ga vrlo blizu arulji.
to se dogaa?
Limunov sok je organska tvar koja oksidira pri emu prelazi u smeu boju
kada se zagrijava. Razrijeivanje limunovog soka sa vodom ini ga vrlo
teko vidljivim kada ga nanese na papir te nitko nee biti svjestan
njegove prisutnosti sve dok taj papir ne zagrije pri emu e se pojaviti
prethodno ispisana tajna poruka. Druge tvari koje funkcioniraju na taj
nain su i sok od narane, med, mlijeko, sok od luka, ocat i vino.

10
9

6.*Savijanje vode statikim elektricitetom

Ovo je jedan lagan i zabavan pokus odlian za pribliavanje pojma

statikog elektirciteta djeci.
Pokuaj saznati je li mogue savijati mlaz vode statikim elektricitetom koji
e proizvesti trljajui napuhani balon o kosu ili vunenu tkaninu.
Potreban materijal:
Plastini ealj (ili napuhani
balon) Mlaz tekue vode iz
slavine
Suha kosa
Upute:
1. Odvrni vodu iz slavine tako da tee u to je mogue tanjem mlazu
(irine svega nekoliko milimetara, no pripazi da voda ne kaplje).
2. Proi eljem kroz kosu na nain kako to radi svaki dan dok se
elja (oko 10 puta) . Ako koristi balon, protrljaj ga kroz kosu
nekoliko sekundi.
3. Polagano primakni ealj ili balon prema mlazu vode (bez da ga
dodiruje) te paljivo promatraj to se dogaa.
to se dogaa?
Statiki elektricitet koji proizvede trljajui ealj ili balon kroz kosu poput
magije privlai mlaz vode prema njima!
Negativno nabijene estice nazvane elektroni skau sa tvoje kose na
ealj/balon prilikom trljanja o kosu pri emu onda ealj/balon ima
dodatnu koliinu elektrona te je negativno nabijen. Voda sadri jednaku
koliinu pozitivno i negativno nabijenih iona te je neutralno nabijena.
Pozitivni i negativni naboji se meusobno privlae, stoga kada primakne
negativno nabijeni ealj/balon ka mlazu tekue vode, on privlai pozitivno
nabijene estice iz vode te se mlaz vode savija prema elju/balonu.

110

7.*Statiki elekticitet

Kae se da se suprotnosti privlae to e nam pokazati i ovaj zabavni

pokus sa statikim elektricitetom! Naui neto o pozitivno i negativno
nabijenim
esticama
koristei
nekoliko
osnovnih
predmeta
iz
svakodnevnog ivota. Moe li kontrolirati hoe li se oni meusobno
privlaiti ili odbijati?
Potreban materijal:
2
napuhana
balona
povezana
strunom/koncem/uzicom Tvoja kosa
Aluminijska
limenka Vunena
tkanina

Upute:
1. Protrljaj oba balona, jedan po jedan po vunenoj tkanini te ih pokuaj
primaknuti jedan prema drugome. Privlae li se meusobno ili
odbijaju?
2. Protrljaj jedan od balona naprijed i nazad po svojoj kosi te ga
polagani odmakni od kose. to primjeuje da se dogodilo? Ako
nema nikoga oko tebe, pogledaj u ogledalo!
3. Postavi aluminijsku limenkicu sa njene bone strane na stol. Nakon
to ponovo dobro istrlja balon o svoju kosu, priblii balon limenki.
Zatim ga polagano odmii od limenke i promatraj kako ga ona slijedi.
to se dogaa?
Trljanje balona o kosu ili vunenu tkaninu stvara statiki elektricitet. To
ukljuuje prijelaz negativno nabijenih estica (elektrona) prema pozitivno
nabijenim objektima. Kada protrlja baln po svojoj kosi ili vunenoj tkanini,
on postaje negativno nabijen jer je preuzeo dio elektrona sa kose/tkanine
ostavljajui ih pozitivno nabijenima.

Izreka da se suprotnosti privlae zasigurno vrijedi u ovom pokusu. Tvoja

pozitivno nabijena kosa privlai negativno nabijeni balon te se poinje
dizati sag lave kako bi dosegla balon.
111

Slino se dogaa i sa aluminijskom limenkom koja je privuena negativnim

nabojem istrljanog balona.
U prvom pokusu oba balona su bila negativno nabijena nakon trljanja o
vunenu tkaninu zbog
ega se nisu meusobno privlaili, ve odbijali.

8.*Bjeea voda

Voda se moe kretati na mnoge zanimljive naine. Promatraj kako se penje

van jedne ae i sputa u drugu povezanu sa prvom papirnatim runicima.
Potreban materijal:
aa
sa
vodom
Prazna aa
Papirnati runici

Upute:
1. Savij nekoliko komada papirnatih runika kako bi stvorio/stvorila
predmet slian uetu koje e sluiti kao tampon koji e upiti I
transportirati vodu (kao to to ini fitilj na svijei prenosei vosak do
plamena).
2. Jedan kraj papirnatog ueta smjesti u au prethodno napunjenu
vodom a drugi u praznu au.
3.

Promatraj to se dogaa (ovaj pokus zahtjeva malo strpljenja

to se dogaa?
Papirnato ue postaje mokro kako stoji u ai sa vodom. Nakon par minuta
uoiti e kako se prazna aa poinje puniti vodom. To e se dogaati sve
dok podjednaka koliina vode ne bude u obje ae. Kako i zato se to
dogaa?
Ovaj proces vezan je uz pojam kapilarnosti. Njime se voda kree kroz vrlo
sitne pukotine u papirnatom runiku. Nastaje zbog adhezivne sile meu
molekulama vode i papira koje su

112

mnogo snanije od kohezivnih sila meu samim molekulama vode. Ovaj

proces takoer je prisutan u biljkama prilikom transporta ode od korijena
prema ostatku biljke.

9.*Kretanje molekula vode

Ovaj pokus odlian je za testiranje kreu li se molekule vode razliitom

brzinom prilikom promjene temperature. Ulij vodu u au, nakapaj nekoliko
kapi boje za hranu i usporedi rezultate!
Potreban materijal:
Prozirna aa napunjena vruom
vodom Prozirna aa napunjna
hladnom vodom
Boja za hranu

Upute:
1. Napuni obje ae istom koliinom vode, jednu au vruom, drugu
hladnom vodom .
2. Ulij kapljicu boje za hranu u obje ae istovremeno to je bre
mogue.
3. Promatraj to se dogaa sa bojom za hranu.
to se dogaa?
Ako paljivo promatra, uoiti e kako se boja za hranu puno bre iri kroz
vruu nego kroz hladnu vodu. Molekule vode se u vruoj vodi kreu veom
brzinom to uzrokuje bre irenje boje za hranu nego to je to sluaj u
hladnoj vodi ije se molekule pokrau sporije.

113

9.*Okus bez mirisa?

Svi znamo kako neka hrana ima bolji okus od neke druge. No to nam daje
tu mogunost da osjetimo sve te jedinstvene okuse? Ovaj jednostavni
pokus pokazati e nam kako je osjet okusa mnogo kompliciraniji neg to
biste na prvu pomislili.
Potreban materijal:
Mali komad oguljenog krumpira, oguljene jabuke, kruke, korabice,
mrkve (sve treba biti istog oblika i veliine!!)
Upute:
1. Zatvori oi, pomijeaj narezane komadie voa i povra tako da ne
zna koji je koji.
2. Zatvori nos i kuaj svaki od ponuenih komadia. Moe li primjetiti
razliku i odrediti o kojoj se namirnici radi?
to se dogaa?
Zatvaranjem nosa prilikom kuanja hrane postaje teko razaznati o kojoj se
namirnici radi. Tvoj nos i usta su povezani kroz isti zrani prolaz to znai
da okus i miris hrane osjea u isto vrijeme. Tvoj osjet okusa moe
razaznati slane, slatke, gorke i kisele okuse no kada ih kombinira sa
osjetom njuha, moe prepoznati mnogo vie pojedinanih okusa. Ako si
oduzme osjed vida i mirisa, ogranii sposobnost svojega mozga da
raspozna razliku meu pojedinom hranom.

114

10.*Tornado u boci

Ovim zabavnim pokusom naui kako koristei vrlo lako dostupne predmete
poput sredstva za pranje posua, vode, ljokica i boce moe napraviti
svoj vlastiti mali tornado u boci! Potpuno bezopasan za razliku od onih koje
moe vidjeti u prirodi. Slijedi upute i uivaj u vrtlogu vode koji e stvoriti!
Potreban materijal:
Voda
Prozirna plastina boca sa epom (koji ne
proputa vodu) ljokice
Sredstvo za pranje posua
Upute:
1. Napuni plastinu bocu vodom do otprilike boce.
2. Dodaj nekoliko kapi sredtva za pranje posua.
3. Dodaj nekoliko prstohvata ljokica (to e uiniti tvoj tornado
vidljivijim).
4. vrsto zatvori bocu epom.
5. Drei bocu za vrat, okrei ju gore-dolje u suprotnom smjeru. Potom
ju brzo okrei krunim pokretima nekoliko sekundi. Stani i pogledaj
unutar boce moe li vidjeti minijaturni tornado koji se formirao u
vodi. Moda e postupak morati ponoviti nekoliko puta prije nego
ga uspjeno izvede.
to se dogaa?
Okretanje boce krunim pokretima stvara vrtlog vode koji izgleda kao
minijaturni tornado. Voda se brzo okree oko sredita vrtloga zbog
centripetalne sile (unutranja sila koja usmjerava predmet ili tekuinu, kao
to je to voda, prema sreditu njenog krunog kretanja). Vrtlozi prisutni u
prirodi ukljuuju tornada i uragane.

115

11.*Napuhavanje balona sa CO2

Kemijske reakcije mogu biti jednostavni fascinantni pokusi! Iskoristi ugljini

dioksid koji e dobiti reakcijom sode bikarbone i soka od limuna kako bi
napuhao/napuhala balon!

Potreban materijal:
Balon
40-ak ml vode
Plastina boica za vodu
Slamka
Limunov sok
1 liica sode bikarbone
Upute:
1. Prije nego pone sa pokusom, provjeri da je balon u potpunosti
rairen, ne zaljepljen, kako bi se to lake mogao napuhati prilikom
odvijanja reakcije..
2. Ulij 40 ml vode u plastinu boicu. Dodaj liicu sode bikarbone i
promijeaj sa slamkom (staklenim tapiem) dok se ne otopi.
3. Ulij iscijeeni sok jednog limuna te brzo natakni balon na grlo boce.
to se dogaa?
Ako se pokus dobro izvede i odvije, balon bi se trebao napuhati!! Dodatak
limunovog soka na sodu bikarbonu stvara kemijsu reakciju. Soda
bikarbona je baza dok je limunov sok kiselina.
Kada oni meusobno reagiraju, dolazi do oslobaanja ugljinog dioksida
(CO2).Plin se die I izlazi iz boice, no ne moe izai iz balona koji je
nataknutna grlo boice, ime dolazi do dizanja i napuhavanja balona. Ako
nema soka od limuna, slobodno moe upotrijebiti ocat.

116

12.*Kristali soli

Zabavi se stvarajui svoj vlastiti kristal soli ovim jednostavnim

projektiem. Na zavretku, kristale dodatno moe istraiti pod
binolularnom lupom ili mikroskopom .
Kristali su predivne tvorevine i kada uspije stvoriti jedan svoj, moda e
poeljeti imati i vlastitu zbirku raznolikih kristala.
Potreban materijal:
Staklen
ka
Voda
Pola alice soli
lica za mijeanje
Struna/komadi
vune/koni karice
2 akalice za zube
Upute:
1. Napuni staklenku vodom.
2. Dodaj sol u vodu.
3. Mijeaj otopinu soli i vode licom.
4. Pomou karica odrei komad vune i privei svaki kraj za jednu
akalicu za zube.
5. Smjesti vunu preko otvora staklenka tako da je ona umoena u
otopinu a akalice vise sa rubova otvora staklenke.
6. Ne zaboravi poistiti za sobom nakon to zavri!
A to dalje?
Ostavi pokus da se odvija u miru. Priekaj da se kristali soli formiraju du
vune. Oni su odlian primer kubinih kristala koje dalje dodatno moe
istraiti promatrajui ih na binokularnoj lupi ili mikroskopu.

117

13.* Stalaktiti

Stalaktiti i stalagmiti su fascinantne prirodne tvorevine koje moemo nai

u spiljama. Iako pravim prirodnima treba vrlo dugo vrijeme kako bi se
formirali, mi emo pokuati obrzati taj process ovim jednostavnim
pokusom!
Ako svojem pokusu posveti dovoljno panje i vremena, oni e se ak i
spojiti u sredini tvorei stup.
Potreban materijal:
Dvije staklenke
Tanjuri
Vunena nit
Soda bikarbona ili gorka sol (magnezijev sulfat)
Upute:
1. Napuni obje staklenka vodom. U svakoj otopi sode bikarbone koliko
god je to mogue.
2. Smjesti staklenke na toplo mjesto. Izmeu njih postavi tanjuri.
3. Rubove vunene niti umoi u staklenke, svaki u jednu. Sredinu niti
savij i ostavi da labavo visi u blizini iznad tanjuria.Krajeve moe
uvrstiti/pteati malenim predmetima kako ne bi ispadali van
staklenki.
4. Otopine u staklenkama bi trebale puziti du vunene niti sve dok ne
dodu do sredine niti nakon ega e poleti kapati na tanjuri.
5. Kroz nekoliko dana promatraj kako se odvija pokus i to se dogaa.
6. Ne zaboravi oprati ruke nakon to zavri!

118

to se dogaa?
Kroz nekoliko dana kapanja, voda e za sobom
formirajui minijaturni stalaktit (koji se formira
stalagmit (koji se formira odozdila, sa poda). Ako
dovoljno panje i vremena, oni e se ak i spojiti u

ostaviti sodu bikarbonu

odozgora, sa stropa) i
svojem pokusu posveti
sredini tvorei stup.

Stalaktiti I stalagmiti su kameni stupovi koji se formiraju u podzemnim

piljama. Sainjeni su od minerala otopljenih u kinici koja lagano kaplje sa
stropova i zidova pilja.

14. *Jaje

Ovaj zabavni znanstveni eksperiment za djecu fokusira se na neke od

interesantnih karakteristika jajeta. Dokazuje postojanje malog balonia
zraka unutar jajeta, kao i tisue rupica, odnosno pora u ljusci, a uz to
poduava o tome to se deava sa zrakom kad ga se zagrijava.
Potreban materijal:
Prozirna aa ili posuda
Vrua voda (uz nadzor odrasle osobe)
Jaje
Povealo
Upute:
1.Paljivo postavite jaje u au ili posudu.
2.Polagano dodajte vruu vodu u posudu sve dok ona nije gotovo potpuno
puna.
3.Ostavite au ili posudu na stolu i paljivo promatrajte jaje nekoliko
minuta (posuda moe postati vrua, stoga budite paljivi)
4.Upotrijebite povealo kako biste poblie promotrili to se deava.
to se dogaa?
Nakon to se jaje zalije vruom vodom, primjetit ete da se oko ljuske
formiraju siuni balonii zraka koji e se s vremenom osloboditi i
otputovati prema povrini vode.
Na dnu jajeta, izmeu ljuske i bjelanjka nalazi se mali balon zraka. Nakon
to se taj zrak pone grijati, on se iri i pokuava pronai put van kroz
ljusku jajeta.

119

Uz pomo poveala moe se vidjeti tisue siunih pora na povrini ljuske

jajeta. Pore dozvoljavaju zraku da proe kroz ljusku, zbog ega se ini da
jaje die kako se zrak iri i biva prisiljen proi kroz ljusku.
15. *Dominantna strana tijela

Ovaj zabavan eksperiment poduava o tome kako tijelo i mozak

funkcioniraju zajedno. Testira se dominantna strana ispunjavanjem serije
zadataka. S kojom rukom piete? Kojom nogom udarate? Imate li
dominantno oko? Bacate li s jednom stranom vaeg tijela, a udarate
drugom? Jeste li ambideksterni?
Potreban materijal:
Obina ili kemijska olovka
Papir ili biljenica za zapisivanje rezultata
Prazna cijev
aa vode
Mala lopta
Upute:
1.Piite lijevo ili desno, ovisno o tome koju ste stranu koristili ili
preferirali.
2. Nakon to ste zavriili sve zadatke, pregledajte vae rezultate i donesite
vlastite zakljuke o tome koje vam je dominantno oko, ruka ili stopalo.
Testovi oiju:
1.Kojim okom namigujete?
2.Koje oko koristite da biste pogledali kroz cijev?
3. Ispruite ruke ispred tijela. Kaiprstima i palevima nainite trokut.
Skupite ruke, inei pritom trokut manjim (otprilike veliine novia).
Pronaite mali predmet u prostoriji i usredotoite se na njeg gledajui kroz
rupu izmeu dlanova. Pokuajte zatvoriti samo lijevo oko te zatim samo
desno oko. Ako vam se slika predmeta promijenila nakon to ste zatvorili

12
0

lijevo oko, zapiite lijevo, a ako je to sluaj za desno oko, zapiite

desno.
Testovi dlanova/ruku:
1.Koju ruku koristite za pisanje?
2.Podignite au vode, koju ruku ste koristili?
3.Koju ste ruku koristili za bacanje lopte?
Testovi stopala/nogu:
1.Trite i odskoite. Koju ste nogu koristili za odraz?
2.Bacite loptu na tlo i udarite ju. Kojom ste ju nogom udarili?
to se dogaa?
Koja strana vam je prirodnija kod oka, ruke i noge? Lijeva ili desna?
Oko 90% svjetske populacije su denjaci. Znanstvenici nisu u potpunosti
utvrdili zato veina ljudi preferira desnu stranu. Neki misle da je razlog
povezan sa time koju stranu osoba koristi za jezik. Desnu stranu tijela
kontrolira lijeva strana mozga, a kod 90% ljudi ona takoer upravlja
govorom.
Drugi pak mislie da je razlog vie povezan s kulturom. Favoriziranje desne
ruke moglo je postati drutvena karakteristika kako su djeca bila
poduavana izvoenju vanih vjetina desnom rukom. Oko 80% ljudi
preferira desno stopalo i oko 70% ljudi preferira desno oko.
Ovi postoci su nii od podataka za koritenje ruku, to bi moglo biti
posljedica toga da tijelo ima veu slobodu izbora koritenja stopala i oka
nego ruku. Drugim rijeima, vjerojatnije je da ste istrenirani koristiti desnu
ruku nego desno stopalo ili oko. Nije udno da postoje ljudi koji preferiraju
razliite ruke i noge (npr. desnu ruku i lijevu nogu), a neki su ljudi
ambideksterni, to znai da mogu koristiti desnu i lijevu stranu jednakom
vjetinom.
Dodatno: Da li je vjerojatnije da ete biti ljevak ukoliko vam je neki od
roditelja ljevak? Koje su mogue prednosti denjaka u odnosu na ljevake?
(alati, pribor za pisanje itd.)

121

16.*iani telefon

Vrati se korak nazad u prolost i koristei staromodnu tehnologiju kako bi

napravio/napravila svoj vlastiti iani telefon, na zabavan nain naui
neto o zvuku i zvunim valovima.
Sve to ti je potrebno je paga/najlonski konac, otra olovka i nekoliko
papirnatih aa!
Potreban materijal:
2 papirnate ae
Otra olovka ili velika ivaa igla za
buenje rupa paga/ najlonski konac za
pecanje riba (flax)

Upute:
1. Odrei dugi komad page/flaxa. Moe eksperimentirati sa razliitim
duljinama ali duljina od oko 20 m je dobar poetak.
2. Izbui malu rupu na dnu svake ae.
3. Provuci pagu/flax kroz izbuene rupe na dnu svake ae te na
unutarnjoj strani zavei vor kako bi zadrao/zadrala pagu/flax u
ai.
4. Zajedno sa kolegom/kolegicom izvedi pokus. Svaki uzmite jednu
au i odmaknite se jedan od drugoga na toliku udaljenost da je
paga/flax napeta. Obrati pozornost da paga/flaxa ne dodiruje nita
oko sebe.
5. Jedna osoba neka pria u svoju au a druga neka svoju stavi na uho
i slua. Moete li se uti meusobno?
to se dogaa?
Prianje u au stvara zvune valove koji se na dnu ae pretvaraju u
vibracije. Vibracije putuju du page/strune i pretvaraju se na drugom
kraju natrag u zvune valove, zbog ega tvoj kolega/kolegica mogu uti to
si rekao/rekla. Iako zvuk putuje kroz zrak, jo bolje putuje kroz vrsta tijela
kao to su primjerice alica i flax u tvom pokusu, omoguavajui ti da uje
zvukove koji bi inae putujui samo zrakom bili pre daleko da bi dospjeli do
tvojeg ujnog podruja.

122

Neto vie o telefonima:

Fiksni telefoni sadre mikrofone koji pretvaraju zvune valove u elektriu
struju koja se potom alje kroz ice. Pomou male slualice unutar telefona
na drugom kraju ice, ta struja se ponovo pretvara u zvune valove.
Moderni mobilni telefoni koriste radio valove (dio elektromagnetskog
spektra koji ukljuuje mikrovalove, infracrvene valove, vidljivu svjetlost, Xzrake i dr.) za komunikaciju sa centralnim stanicama smjetenima du
telefonskih mrea.
Otkako je Alexander Graham Bell jo davne 1876. godine patentirao prvi
elektrini telefon, razvoj telefona je poprilino napredovao. Dananji
mobilni telefoni ne samo da da mogu vriti pozive ve slue kao prava
mala raunala.

17.*Fosili

Pronai jedan zanimljivi predmet i pokuaj ga pretvoriti u impresivnu

formu fosila! Zabavi se stvarajui svoj vlastiti fosil te pri tome naui kako
ih znanstvenici koriste kako bi otkrili tajne ivota tijekom Zemljine
prolosti.
Potreban materijal:
Plastelin
2 papirnate ae
Predmet koji e upotrijebiti za izradu fosilnog otiska
Gip
s
Vod
a

Upute:

1. Izravnaj lopticu plastelina do debljine otprilike 2 cm, pri mu obrati

pozornost da je njegov vrh gladak.

123

2. Umetni plastelin u papirnatu au tako da glatku stranu plastelina

postavi prema gore. Paljivo utisni izabrani predmet u plastelin sve
dok on ne bude djelomice ukopan.
3. Paljivo odstrani predmet iz plastelina. U njemu bi trebao ostati
otisak tog predmeta.
4. U drugu au do pola nasipaj gipsa. Dodaj etvrtinu ae vode i
mijeaj dok ne dobije glatku smjesu. Ostavi ju da odstoji 2 minute.
5. Kada je smjesa malo otvdnula, prelij ju preko plastelina u koji si
prethodno utisnuo/utisnula svoj predmet. Ostavi svoj pokus nekoliko
sati da se stvrdne.
6. Kada se gips u potpunosti stvrdne, poderi stranice papirnate ae
kako bi iz nje oslobodio/oslobodila plastelin i gips, koje potom
razdvoji. Dri svoj fosil na toplom I suhom mjestu.
to se dogaa?
Fosili su izrazito korisni zapisi prolosti. Ti e svojim pokusom iza sebe
ostaviti otisak predmeta koji si sam izabrao/izabrala no brojni foslili koje su
znanstvenici pronalazili diljem svijeta, datiraju jo i iz vremena dinosaura.
Oni omoguavaju paleontolozima (znanstvenicima koji prouavaju
Zemljinu prolost i fosile) otkrivanje tajni ivota na Zemlji, kako je on
izledao pred vie milijuna godina. Fosili esto sadre vrlo delikatne uzorke i
iznenaujuu koliinu raznih detalja.

18.* Zubi i ishrana

Lavovi imaju drugaije zube od ovaca. Isto tako, jedu i drugaiju vrstu
hrane. Naui to sve razliite skupine ivotinja jedu te kako to utjee na
veliinu i oblik njihovih zubi! Koje su razlike, kako su se oni tijekom
evolucije prilagodili na pojedini nain ishrane i vrstu hrane te kako njihovi
zubi izgledaju u usporedbi sa ljudskim?

12
4

Ljudi imaju raznovrsne zbue: sjekutie, onjake, kutn jake koji nam
omoguuju dad a jedemo raznoliku hranu. Herbivori su ivotinje koje jedu
samo biljnu hranu te su njihovi zubi posebno prilagoeni rezanju i
mljevenju trave i raznog lia. Karnivori pak jedu samo ivotinjsku, mesnu
hranu te su njihovi zubi posebno prilagoeni za lov i ubijanje. Neke
ivotinje s druge strane uope nemaju zube! Istrai razne vrste prehrane,
grae zubala te kroz interaktivne igrice, likovne i glazbene akrtivnosti
priblii djeci ovu zanimljivu temu!

19.*Hranidbene mree

Upoznaj razne ivotne oblike, kao to su biljke i ivotinje, razvrstaj ih u

razliite kategorije i naui gdje je njihovo mjesto u nekom ekosustavu, koja
je njihova ekoloka nia, koja je njihova uloga u hranidbenim lancima i
mreama te kako te mree funkcioniraju i koja je njihova svrha.
Uporabi primjere razliitih ekosustava i njihovih lanova, demonstrtraj ovu
temu na primjeru mora/oceana, ume, pustinje, rijeke. Raliita stanita
naseljena su razliitim biljkama i ivotinjama.
Istrai navedena stanita i razvrstaj razliite biljke i ivotinje u hranidbene
lance/mree. Usporedi njihov nain ivota, nain kretanja, stanite, hranu
koju jedu. Pomou raznih interaktivnih igrica, likovnih i glazbenih
akrtivnosti priblii djeci ovu zanimljivu temu!

125

20. *Kvasci i balon!

Potreban materijal:
Paketi
svjeeg
kvasca Plastina
posudica

Mala prozirna, ista, plastina

boica za vodu 1 liica eera
Topla (ne vrua)
voda Mali balon

Upute:
1. Razmuti kvasac sa malo tople vode u plastinoj posudici.
(Kada je kvasac hladan ili suh, gljivice miruju. Kako se kvasac otapa,
gljivice postaju aktivne. Kvasac se dakle sastoji od mikroskopskih gljivica,
Saccharomyces cerevisiae.)
2.Prelij razmueni kvasac u plastinu boicu.
3.Dodaj eer i lagano promukaj smjesu u boici.
Kao i ljudi, kvasci takoer trebaju energiju (hranu) kako bi bili aktivni,

stoga smo im dodali eera. Sada se kvasci hrane!

4. Napui balon nekoliko puta zrakom kako bi se izravnao te ga namjesti na
otvor boice sa kvascima.
5. Ostavim boicu i kvasce na miru 20ak minuta. Ako sve ide po planu,
balon e se poeti napuhavati!
to se dogaa?
Kako se kvasci hrane eerom, kao produkt njihova metabolizma stvara se
plin ugljini dioksid. Kako se sve vie stvara, plin polako puni bocu a potom
i balon. Mogli smo primijetiti

126

da je i kruh ispunjen brojnim rupicama, no zna li kako one nastaju? U

proizvodnji veine kruha koriste se kvasci. Vjerovali ili ne, kvasci su
zapravo ivi mikroorganizmi! Prilikom izrade kruha, kvasci se raspre kroz
brano. Svaki od njih proizvodi siune balonie plina koji u konanici
stvaraju rupice u naoj truci kruha prije nego ga stavimo na peenje.
Kada je kruh ispeen u penici, kvasac ugiba dok mjehurii koje je proizveo
za vrijeme ivota ostaju u obliku rupica u kruhu.

21. *Glazbeni eksperiment

Jesi li ikada pokuao/pokuala muzicirati pomou staklenih aa ili boica

napunjenih vodom? Eksperimentiraj sa svojim vlastitim posebnim
zvukovima pretvarajui ae vode u male instrumente te saznaj na koji
nain sve to funkcionira.
Potreban materijal:
5 ili vie staklenih aa za pie ili staklenih boca/boica
Voda
Drveni tapi (moe i olovka)
Upute:
1. Poredaj ae jednu do druge i napuni ih razliitim koliinama vode. U
prvoj bi trebalo biti samo malo vode dok bi zadnja trebala biti gotovo
potpuno puna. ae izmeu prve i zadnje bi trebale sadravati
postepeno sve veu koloinu vode.
2. Udari tapiem prvo prvo a potom zadnju au. to primjeuje, koja
proizvodi vii zvuk?
3. Udaraj tapiem i preostale ae vode te obrati pozornost na to
kakve pak one zvukove proizvode. Istrai i stvori vlastite melodije
udarajui sve ae drvenim
tapiem razliitim redoslijedom.

127

to se dogaa?
Svaka aa e imati razliit ton kada ju udarimo drvenim tapiem. aa
sa najveom koliinom vode imati e najdublji ton dok e najvie tonove
proizvoditi aa sa najmanjom koliinom vode. Kada udarimo au nastaju
male vibracije koje pak stvaraju zvune valove koji putuju kroz vodu. Vie
vode znai da e te vibracije sporije putovati te e i ton biti dublji.

22. *Zabava s kvascem

Zadatak:
Promatraj promjene koje nastaju u staklenkama s kvascem. Kvasac se
samo u jednoj posudi moe hraniti eerom. Zna li u kojoj?
Potreban materijal:
Samoljepive
naljepnice.
Kemijska olovka.
Voda.

Mala
liica
za
mjerenje. 5 malih
liica eera.
4 male staklene posude.
5 malih liica kvasca (svjeeg ili suhog).
Upute:
1.Oznai posude 1, 2, 3, 4. Stavi pola male liice kvasca u prvu staklenku
i do pola je napuni toplom vodom.
2. Stavi pola male liice eera u staklenku 2, 3, 4. Napuni drugu
staklenku do pola sa toplom vodom.
3. Dodaj pola male liice kvasca u staklenka 3 i 4. Napuni do pola
staklenku 3 s toplom vodom a staklenku 4 do pola sa hladnom.
4. Stavi staklenke 1, 2, 3 na toplo mjesto npr. na sunani prozorski okvir ili
pored penice ili radijatora. Staklenku 4 stavi na hladno mjesto, npr. u
hladnjak. Ostavi staklenke 3 do 4 sata.

128

to se dogaa?
Sivobijela vlana masa sastoji se od mikroskopski malenih ivih kvaevih
gljivica vrste
Saccharomyces cerevisiae. Razne vrste kvasaca koriste se u proizvodnji
kruha i peciva, u proizvodnji alkhola te u raznim tehnolokim postupcima.

23. * Jaje u boci

Ovim pokusom nauiti e neto o uincima zagrijavanja i hlaenja na tlak

zraka u boci. Mijenjajui tlak u boci, pokuati e natjerati jaje u bocu!
Potreban materijal:
1.Manja do srednje velika tvrdo kuhana jaja.
2.Boca sa irokim grlom, irokim otvorom grla.
3.Upalja/ibice.
4.Papir.
Upute:
1. Skuhaj jaja! Pri tome pazi da jaja budu tvrdo kuhana da se prilikom
ulaska u bocu ne bi raspala i rasipala svuda oko boce.
2.Zapali komad papira pomou ibice ili upaljaa te ga brzo ubaci u bocu.
3.Postavi jaje na grlo boce.
4.Promatraj to se dogaa!
to se dogaa?
Zrak oko nas sainjavaju molekule u plinovitom stanju. One se kreu
velikom brzinom jedne od drugih. Kada dodamo plamen u bocu, molekule
se kreu jo veom brzinom i jo dalje jedne od drugih. Radi toga zrak se
iri a kako nema kuda izai, tlak se poveava. To se naziva ekspanzija.
Kada se to dogodi, tlak zraka odmakne jaje malo sa njegova mjesta to
129

omoguava dijelu molekula iz boce za izau van. Kada se zrak ohladi,

molekule se kreu sporije i pribliavaju se meusobno. To se naziva
kontrakcija. Tada u boci ostaje neto manje zraka neg to je to bilo na
poetku. Kada je visoki tlak pogurnuo jaje, malo zraka je pobjeglo van.
Sada kada se zrak zgusnuo, manje ga je te je i tlak manji. Zbog toga, tlak
zraka je sada nii unutar boce neg van nje te zrak izvana boce snano
djeluje na jaje gurajui ga unutar boce.

24.* okoladni eksperiment

Nema sumnje da ste bar jednom iskusili to se dogodi ako okoladu

ostavite na suncu vrueg ljetnog dana. Izvedimo neke eksperimente koji
oponaaju ovakve uvjete!
Na kojoj se temperaturi okolada poinje pretvarati iz vrste u tekuu tvar?
Je li ta temperatura drugaija za bijelu okoladu?
Potreban materijal:
Mali komadii okolade
Papirni tanjuri
Olovka i papir za biljeenje rezultata
Upute:
1.Postavite komadi okolade na papirni tanjur i ostavite ga vani u hladu.
2. Promotrite i zabiljeite koliko je okoladi potrebno da se rastopi, ili
ukoliko temperatura nije dovoljno visoka, zabiljeite koliko je vremena bilo
potrebno da omeka.
3.Ponovite proces sa komadiem okolade kojeg ete ostaviti na suncu.
Zabiljeite rezultate na isti nain.
4. Pronaite interesantnije lokacije na kojima ete testirati koliko je
vremena potrebno okoladi da se rastopi. Moete probati sa kolskom
torbom, vrelom vodom ili ak ustima.
5. Usporedite rezultate -u kojim se uvjetima okolada rastopila? Moete
zabiljeiti i temperature pojedinih lokacija koristei termometar.

130

to se dogaa?
Na odreenoj temperaturi, u okoladi se odvijaju odreene fizikalne
promjene. Ona prelazi iz vrstog u tekue agregatno stanje ili negdje
izmeu. Za vrijeme vruih ljetnih dana, suneva svjetlost obino je
dovoljna da rastopi okoladu. Ovaj proces moete izvesti i u njegovom
suprotnom obliku tako da stavite rastopljenu okoladu u hladnjak ili
zamrziva. okolada e se vjerojatno rastopiti poprilino brzo ako ju
pokuate staviti u usta - to nam to govori o temperaturi tijela? Za daljnje
testiranje moete usporediti koliko je vremena potrebno da se rastopi
bijela ili crna okolada i rastapaju li se one na istoj temperaturi? to se
dogodi ako stavite list aluminijske folije izmeu papirnatog ranjura i
komadia okolade na suncu?

131

Literatura:
Brehm AE (2003) ivot ivotinja. Orakul, Zagreb.
Deli A, Vijtiuk N (2004) Prirodoslovlje. kolska knjiga, Zagreb.
Jeleni S, Kerovec M, Mihaljevi Z, Ternjej I (2007) Biologija 4:
ekologija, evolucija, genetika. Profil, Zagreb.
Krsnik-Rasol M, Krajai M (2009) Od molekule do organizma. kolska
knjiga, Zagreb.

132