V.

IMENA OSTALIH NAMJENA

 11. Zoonimija (imena životinja, zoonimi)

11.1. Posebnosti u imena različitih vrsta životinja

Čovjek je u početku bio lovac i skupljač plodina. Zatim je počeo obrađiva­
ti zemlju, pripitomljivati životinje i s njima se srodio. Gotovo uz svaki značajniji
grad u Hrvatskoj postoje toponimi motivirani životinjama: gora Medvednica nad
Zagrebom, gora Učka « "Vučka) nad apatijom, gora Risnjak u zaleđu Rijeke, brdo
Kozjak nad Splitom, otoci Elafiti « grč. lAaq>o~, "jelen") pred Dubrovnikom ...
Najstarija osobna imena: Jež, Rak, Sokol, Medved, Vuk Lav, Pauk, Golub, Zec,
Kraguj, Kos, Lokarda i dr. motivirani su nazivima životinja. Kad je čovjek počeo
nadijevati imena domaćim životinjama, ta su se imena odrazila u osobnim ime-
nima, u nadimcima i u prezimenima ljudi. Imena Bilan ("vol bijele dlake"), Zeian
("konj zelenkastih očiju"), Usa ("krava s bijelim čuperkom na glavi"), Ljuban ("ime
ovnu") ili vrgoč (ovan "izvrgnutih" očiju) stara su hrvatska osobna imena i priimci.
Tamo gdje je životinja mnogo: u jatu, stadu, krdu, u skupini, kao u ovnujskim
stadima, ili u volujskim i konjskim krdima, zoonirni su usustavljeni, struktural-
no prepoznatljivi kao zoonirni određene Životinjske vrste.

11.2. Pučka imena domaćih životinja

Ovčja su stada najbrojnija. Njihova imena najzanimljivija. Duž Dinarskoga
gorja, a to je, uz povijesnu hrvatsku granicu s Bosnom i Hercegovinom, najpro-
stranije gorovito područje, stočarstvo je dugo bilo najvažnije gospodarsko zani-
manje. U tzv. transhumantnom načinu stočarenja pastiri su veći dio godine pro-
vodili na planinskim pasištima ("zdig" - proljetni izlazak u planine), a zimi se s
ovcama spuštali u toplije, nizinske i primorske krajeve. Svoja su stada dobro po-
znavali, uz njih stalno boravili. Ovce, koze, ovnovi, jarci od rane dobi dobivali su
imena motivirana bojom i drugim značajkama runa i kostrijeti, čupercima i bi-
ljezima, kovrčastošću runa i šarolikošću kostrijeti, drukčijim biljezima na runu,
kvalitetom vune i kostrijeti (Gara, Zeka, Mrčka, Kl'lca), dužinom (Dugonja), izgle-

323
 Uvod u hrvatsko lm~no lovIJe

m planinski pa~jaci
. . . . putovi stolarenja
•• ~~ napu~ttni putovi

Putovi transhumantna stoca renja (Moset. Promina, Svilaja, Dinara). stanje 1985/86. godine

dom glave (Bandoglava), vrata (Zmijovrata), njuške (Ljuba. s dlakama na usnica-

ma), rogova (Vitoroga), Suša i Šuta ("koja je bez rogova"), ušiju (Čula, "koja ima
male uši"); po dobi - P6žnjo ("požnjak, kasno ojanjen janjac"), Tfze ("jednogo-
dišnjak"). Šilježe i Dv{ze ("dvogodišnja ovca"). Trećiik ("trogodišnji vol"), ali na-
zivi poput dv;zica, trećak nemaju zapravo karakter vlastita imena. Mnoga su ime-
na nadijevana po vanjskom izgledu i ponašanju majke. Kao i kod ljudj! Etiološki
poticaj u nadijevanju imena domaćim životinjama izvanjezična je zadanost. pri-
sutna u mnogih naroda. Izbor osnove imena i pridruženih tvorbenih formanata
jezična je značajka. ovisna o mjesnim govorima. Nosi lokalne dijalekatne odlike
i po tome biva prepoznatljiva.
Osim tvorbenih formanata II hrvatskim zoonimima. naglasak ima značajno
razlikovno obilježje. U nekim su krajinama npr. Ljuba i Ruža ... isključivo imena
za ovce, koze. krave. a Ljuba i Ruža mogu biti samo ženska hipokoristična imena.
Drugdje je to obrnuto, a negdje je razlika utrnuta. Kako u golemim stadima va-
lja nadjeti mnogo imena, često se od jedne te iste imenske osnove tvori nekoliko

324
 Imena ostalih namjena

imena. Nazivi kika i kita znače "čuperak na glavi", pa su poticajem mnogim ime-
nima: Kl'ka, Kika, Kikana, Kikulja, Kik6lka; odnosno Kl'ta, Kita, Kitana, Kitulja,
Kit6lka. Tako je i za ovnove. Sustav imena ogleda se i u slogovnoj i unaglasnoj
harmoniji: Mrka, Klepa, Zloja, :ŽuJka, Šuša; M6ta, G(ila, R6ga, Ruga, D6ja, Bleka,
Kita, Grla; Miluša, Bjelana; Strujo, Klepo, D6jko...
Pastiru životinje koje napasuje i timari znače život i ljubav. One su njegove
hraniteljice (po mesu, siru, mlijeku i svim mesnim i mliječnim proizvodima),
odjevateljice (po vuni i kostrijeti, kožusima kojima se ogrće i na kojima spava),
obuvateljice (po koži, opancima, oputama). One mu daju mješine (za spremanje
sira, vode i vina), od njihovih koža izrađuje mnoge predmete svoje materijalne
kulture, rog mu je glazbalo i tobolac pri kosidbi, kožom prekriva gusle i bubnje-
ve, a od erijevaca suče niti na gudalima kojima je odbugario svoje nevolje i svoju
povijest u pučkoj usmenoj (epskoj) pjesmi. Mnoga su prezimena po Dinarskom
gorju ovnujska: ŠUte, ŠUtalo, Buljko, Šuko, Šunje, Čavar, Č6lić, Z6vko, Svfdić, Ču­
valo, Runje, Mfvalj, Mfkalj, Strunje ("dlakav"), Klepo, Čule, Kušto, K6zle itd. U
Dinarskom gorju ovčarstvom se bavio pretežito vlaški Živalj. U terminologiji i u
zoonimiji sačuvao je taj puk mnogo vlaških tragova: Drakule (draco, "zmaj"), Tr-
ze ("mlado janje"), Šugar ("kasno ojanjen"), Capan (tap, "jarac"), Poropat (: jara
pat, "beskrevetnik"), Vorkapić (: jara cap, "bezglav"), Faraguna (: jara guna, "ko-
ji je bez gunja") itd. Gotovo se nameće pravilo da je bogatstvo zoonimnih kreaci-
ja za pojedine vrste životinja adekvatno važnosti tih vrsta životinja u određenom
kraju i određenoj jezičnoj zajednici. Zoonimne metafore čine važan segment u
jezičnoj kategorizaciji stvarnosti.
Kao što su ovnujska imena prepoznatljiva i "jaka" u Dinarskom gorju, u dru-
gim krajinama, pogotovu u Lici, karakteristična su volujska imena: Bikulja,
Bjelenka, Jablanka, Jagoda, Ml'lava, Mfkuša, Rudova, Rumenka, Sfnova, Zekulja,
:Žutova, Vrt:zgoča, a od volova: Bl'kan, Bl'kota, ]elač...
Konji se uzgajaju najviše u sjevernoj Hrvatskoj. U Podunavlju su im najčešće
imena motivirana bojom dlake. Rl'đan, Rubin i sl. ima žutu, crvenkastožutu dla-
ku s inačicama: mrkosvijetlu i sivosmeđu; Dorat i sl. ima smeđu i crvenkastosme-
đu dlaku (Rumenko); Vrt:inac, Vrana (f.) i sl. imaju vrane, crne dlake, griva i rep
su također crni: Gavran. Kilaš i Kulaš žućkaste su, odnosno smeđožute dlake (u
Primorju ih zovu Moro, Moriea) i bjelkastožute dlake (:žittal). Plisnivac, Mrkalj,
Mrkuša i sl. su tamnosmeđe i vrane dlake, koja se izmjenjuje sa svjetlosivom ra-
znih prelijeva, kopita su tamna; Šarac i sl. posjeduje biljege bijelih dlaka po tijelu.
Zekan (m.) i Zeka (f.) imaju zekastu boju dlake. Posebni su biljezi: zvijezda kao
bijeli biljeg na čelu (Zvizdan i sL), bjelousan ima bijele usne, gaćast je bijelodlakast
iznad kopita; krunast ima vijenac bijelih dlaka oko glave; putast ima noge bijele
iznad kopita (Putalj i sL), :Žerav je bijele boje prošaran crnim pjegama kao ždral
s kojim je nazivom u etimološkoj vezi. Imena pasa su vrlo izdiferencirana: Šarov,
:Žutov, Garov, Kusov, a mačaka: Pigra, Šarka, Plavka. Imena pasa i mačaka nisu
podrobnije istraživana.

325
 Uvod u hrvatsko imenoslovIje

11.3. Zoonimi stranog postanja

U krajevima nekadašnjeg (i današnjeg) jezičnog prožimanja preuzimani su

strani zoonirni.
U Bosni i Hercegovini, Slavoniji, Dalmatinskoj zagori, po nekadašnjoj Voj-
noj granici nahodirno zoonime izravnog i posrednog turskog postanja: ČiliH za
konja sa šarenim pjegama (tur. ~ilat, "pjegav"), Dorat za konja tamne, mrke bo-
je (tur. doru, "mrk, taman" + at "konj"), Kitliiš za konja riđaste dlake (tur. kUl,
"pepeljast"), Đogat za konja bjelkasto-svijetle dlake (tur. gak, "svjetloplav" + at
"konr). Na hrvatskom sjeveru imamo imena poput Barna za konje smeđe dlake
(mađ. barna), Buša za konje i goveda (mađ. buša, "golem, neskladan"), Vuksa za
riđu kobilu (njem. Fuchsstute, v. Brozović/Čilaš, o. c., 52). Na jugu su Moro/Mari-
ca za mula i mazgu zagasito žute dlake (tal. moro/mora, "zagasit, crnkast"), Nera
za kobilu mrke, tamne dlake itd.
Kao što smo netom istakli vlaški utjecaj u hrvatskoj zoonimiji, valja zajedno s
njim spomenuti i albanski koji je k nama, osobito Dinarskim gorjem, dolazio s po-
vijesnim migracijama. Tako su od albanskog ma~e;mac "mačka", "životinja sa žu-
to smeđom glavom" nastali zoonirni: Macan (za ovna, jarca i vola), Macka (za ovcu
i kobilu, Maculja (za kravu), Macilo (za jarca i ovna), Macin (za ovna), Macovka (za
ovcu), Macko (za jarca, konja, magarca). Od apelativa balj (alb. balč, balash, "ba-
ljav") tvore se zoonirni za životinje koje imaju bijelu pjegu, bijeli čuperak na gla-
vi: Baljaš (konj), Baljota (vol, konj), Baljuša (ovca), Balj6v (pas) ... Odatle i prezime
Baljić « Balja, "koji ima bijeli čuperak u kosi"). Od albanskog shukč "šukar, be-
zrog" česti su zoon irni: Šuko (bezrogi ovan, jarac, vol), Šukanja (vol), Šukava (kra-
va), Šukilo (jarac), Šukaš (jarac). Isto tako prema albanskom sh u t/shyt "bezrog" na-
staju zoonirni: Šut, ŠUta, Šutan itd. za bezroge životinje (vidi: M. Nosić, o. c., 1998).
Imenska prepoznatljivost pojedinih vrsta zoonimnih sadržaja ogleda se i u
tvorbi.
U zoonimnoj tvorbi očituju se dva tipa imena: a) imena izravne, neutralne mo-
tiviranosti: Roga (ima rogove), Suša (nema rogova), konj Brnjaš (ima bijeli pramen
na glavi); b) posredna, metaforična imena afektivnog naboja: ovan Svilan i ovca
Svilenka (imaju runo meko poput svile), Miluša (pastiru omiljena), Jagoda (izgle-
dom jedra), Vl'dra (vižlasta poput vidre). Većina imena nosi meliorativni, hipo-
koristični naboj. Kao u antroponimima!
U imenima ovaca uobičajeni su ovi sufiksi: -a (Roga, Gfla), -ača (Milača), -ica
(Labudica), -inja (Vlahinja, kupljena u Vlaškoj, tj. u Dalmatinskoj zagori), -ka
(Žućka). U ovnova su češći ovi sufiksi: -alj (Mrkalj, Kfstalj), -ač (Perač), -ak (Šućak,
tj. šut "bezrog"), -aš (Bfnjaš), -en (Galje n).
U koza su slični tvorbeni ostvaraji: -a (Šuta, Čula, Klepa), -ača (B ila ča), -ka
(Bilka), -ajka (Rogajka), -ura (Žittu ra), -ava (Pisava, "šarena"), -ica (Kolarica,
"kružne šare po tijelu"). U jaraca je čest sufiks -ko (Bako, Boljka, "biljeg na njuš-
ki", Vranjko, Piska .. .).

326
 Imena ostalih namjena

U ovaca i koza mnogo je imenskih sraslica kojima je drugi dio: -glava (Cr-
n ogla va), -griva (Crnogriva), -rep(a) (D uga repa, Kusorepa, Vftirepa), -vrat(a)
(Zmijovrata, Krivovrata), -rog(a) (Dugoraga, Mrkoroga, Vl'torog), i osobito mno-
go imenski h sraslica motiviranih karakteristikama očiju (Zutoka, Vranjoka,
Sl'tnoka, Trnjoka, Šaroka, Zml'roka, Vi'loka, Orioka, Estoka, Medoka, Suzoka,
Cfnoka itd.).
U volujskim imenima najčestotniji su ovi sufiksi: a) za krave: -a (Gea, Goluba,
pauna, Cvita), -ova (Bl'kova, Bi'lova, Cfnjova, Jelova, Kunova, Ljubova, Malova,
Ml'lova, Šl'bava, Šulava, Zvl'rova, Zu to va), -ulja (Bikulja, Kitrulja, Rogulja, Vrtitulja,
Zekulja, Zltitulja), -ka s prošircima dodanim imeničkim i pridjevskim osnovama
(Bl'serka, Bjelenka, Crvenka, Jablanka, Ljepuška, Rumenka, Ramuška "dovedena
iz Rame", Riđovka .. .), -ica (Brnjotica, Mrkiea, Vlašica "dovedena iz Vlaške"), -uša
(Mikuša); b) za volove: -o (Bako, Riđo, Mfko, Brzo, vezo, Vidro), -anja (Brezonja,
Dragonja, Dl'konja, Čudonja, Galonja, JClonja, "jelast, žutast", Ki'tonja, Kfstonja,
Buronja "bur, zdepast", Medonja, Mladonja, Mrkonja, Peronja, Pi'rgonja, Putanja
"koji je bijelih nogu iznad papaka", Vl'lonja "koji je povijenih rogova"), -ota (Mr-
kota, Jubota, Mi'lota, Vranota, Zvl'rota), -an (Bikan, Ljuban), -aš (JClaš, Vi'laš), -eša
(Galeša), -čić (Bikančl'ć}. ..
Za konjska imena navodimo ove sufikse: a) za konje: -ac (Šarac, Berae), -an
(Rl'đan), -aš (Ki'laš, Či'laš), -o (Riđo); b) za kobile: -a (Bera, "kobila sijede dlake",
Mora, Vrana, Zeka, Gara), -ica (Moriea, Berica, Galica), -ka (Vranka, Rumenka),
-uša (Mrkuša) itd.

11.4. Pregled zoonima

Ovaj je pregled sačinjen na nekoliko pokusnih "sondi". Zoonimi se u hrvat-

skoj onomastici nisu sustavno istraživali. Moj kolega Marinko Perušić poslao mi
je rukovet zoonima iz dugoreškog kraja:
- konji i kobile: Bećar, Biba, Boro, Cvetko, Garo, Fuks, Lajka (Šćulac), Liska (Bra-
jak Brdo), Ml'ca (Šćulac), Mrga (Šćulac), Mrki (Šćulac), Moro, Pram, Raga (Šću­
lac), Rićko, Riđan, Rubi (Duga Gora), Sivac, Sivko, Sokol (Šćulac), Šimljin (Bra-
jak Brdo), Šargo, Vrani (Šćulac), Vranac, Zekan, Zelenko ...
koze (Šćulac, Cerovac, Zabljak): Beba, Biđa, Brka, Barza, Jaca (Jaco), Minđa,
Pl'sa, Roga, Surka, Šuša, Zrnka ...
krave: Baća (Prilišće), Beba, Cifra, Čada (PriliŠĆe), Čadava (Šćulac), Dikava
(Duga Gora), Hopa (Prilišće), Hurša (Prilišće), Usa, Lisava, Liska, Lugava (Du-
ga Gora), Maca (Prilišće), Malja, Mica (Brajak Brdo), Perka, Perava ("crveno-
smeđa s bijelim pramenovima po hrptu"), Pisa, Pisava ("šarena"), Rićka, Ru-
mava (Duga Gora), Rumenka, Svi/ka ("sivo-modra"), Mi/ava ...
ovce (Šćulac, Zabljak): Gara ("bijela sa crnim čelom"), Graša ("sa točkicama
po glavi"), Lajka ("crna ovca"), Lakomka, Lisa ("sa crnom prugom na čelu"),

327
 Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Tralja ("koja šepa"), Zvonarka ("koja ima zvonce o vratu"), Zvrka ("koja je
divlja") ...
- psi i kuje: Siza, Bobo, Banza (Prilišće), Bunđi (Brajak Brdo), BabIe (Šćulac),
Campo (Prilišće), Gara, Grla (Šćulac), Kundra (Barilović), Kundrić (Šćulac),
Kuzman (Brajak Brdo), Lajka (Barilović), Lela (Šćulac), Lila (Barilović, Šću­
lac), Liska, Mali, Mida (Šćulac), Milar (Šćulac), Nerica, Nero, Pašo (Brajak Br-
do), Soka (Šćulac), Šarka (Šćulac), Šćerba ("mršava kuja", Šćulac), Švara (Bra-
jak Brdo), Vuki, Žućka, Žuti ...
- svinje: Raklja ...
- volovi: Čadan (Šćulac), Dikan (Duga Gora), Dragan, Dude (Prilišće), Jablan
(Brajak Brdo), Jelen (PriliŠĆe), Lisan, Lise, Lugan (Duga Gora), Milan (Šćulac),
Mladen, Peran, Poljan, Rićka, Rijan (Duga Gora), Riđan, Roge (Novigrad), Ra-
gac (Prilišće).
Moje bilježnice s terenskih istraživanja otočkih zoonima, na žalost, već su mi
se davno zametnule.

11.5. Suvremeno stanje

Zoonima je danomice sve manje. Nestaje transhumantno stočarenje kad je
pastir sa stadom provodio glavninu vremena. Goveda se sve više uzgajaju staj-
ski. Poslije Drugoga rata bila su velika stočarska gospodarstva, bez istih stalnih
pastira koji bi bili intimnije vezani sa životinjama koje su uzgajali, timarili i na-
pasivali. Konje i volove kao vuču zamjenjuju kamioni, traktori. Ovce se u nekim
područjima uzgajaju u žicom zatvorenim pašnjacima i ne trebaju stalnoga pasti-
ra. Te su okolnosti učinile da se imena ovnujska, volujska i konjska reduciraju,
zaboravljaju, da se napusti tradicionalna etiologija, da se poremete tradicionalne
navike u nadijevanju imena prepoznata strukturalnim i nadstrukturalnim seg-
mentima (akcentima).
Gotovo kao i u antroponimiji, nastupila je pomodnost u nadijevanju imena,
posebno psima, mačkama, tzv. "domaćim, kućnim ljubimcima".
Mnoga imena ušla su u uporabu iz literature: pas "gospodski Kastor" (S. S.
Kranjčevića), medvjed Brunda (V. Nazora), ili iz znanosti ("svemirski" pas Lajka),
ili pak iz folklorne literature kao Šarac - "konj Kraljevića Marka" itd. Neka su po-
modna imena ušla u hrvatski zoonimski repertoar stranim filmom (pas Lassie i
kobila Susie), stripom (Tom i Jerry). Uz pomodna imena često se, ponajviše psima
i mačkama, nadijevaju etnonimi (Cigo), te osobna narodna i svetačka imena (Pero,
Gita). Katkad se zoonimna imena izmišljaju u promidžbene svrhe (medvjed Ledo
reklamira sladoled) itd. Ta nova imenovanja prekidaju s tradicijskim etiologijama
i uobičajenim tvorbenim zoonimskim strukturama svaku vezu.
Mnogi kućni ljubimci (psi, mačke, papige ... ) dobivaju strana, pomodna imena
i njihovo bi istraživanje (ako je to vrijedno istraživati) imalo više sociološki nego
onomastički biljeg. Slično je s trkaćim konjima, pijetlovima za dvoboje, žabama

328
 Imena ostalih namjena

Svjetski popularni zoonimi (slijeva): spomenik psiću Lajki u Moskvi; Lassie i E. Taylor u filmu Lassie se
vraća kući iz 1943; mačak Tom i miš Jerry, crtani serijal, autori J. Barbera i W. Hanna

za skokovite utrke i sl., u kojima prevladavaju imena komercijalne motiviranosti,

a njima se namjerno nisam bavio.

1l.6. Nazivi životinja II hrvatskim prezimenima i toponimima

Već smo spomenuli da je prvo čovjekovo zanimanje bio lov. Čovjekov usud od
samoga je početka vezan uz životinjski svijet. Nazivi životinja koje su ga okruži-
vale, kojih se bojao i koje je lovio da bi se prehranio, odjenuo i obuo, koje je pri-
pitomljavao da bi mu pomagale u prehrani i u radu, pripadaju najstarijem leksi-
ku. Nekim važnijim, uglavnom domaćim životinjama, ljudi su nadijevali posebna
vlastita imena. Mnoga od tih imena imaju iste motivacijske pobude kao i osobna
imena, nadimci i prezimena.
Životinjski svijet duboko je prepleten sa životom ljudi. Pogotovu je tako bi-
lo u dalekoj prošlosti, od "raja zemaljskoga", gdje je prvi nesporazum nastao sa
zmijom, kada je čovjek izgubio besmrtnost. Život je ljudi prožet životom životi-
nja (obje su riječi od istog korijena). U starih Grka bog Pan predočavan je oblič­
jem ovna, bog Jupiter u Rimljana obličjem vola. Ivan Krstitelj, odjenut u kostrijet,
nazvao je Isusa "jaganjcem Božjim", a Duh Sveti prikazivan je obličjem golubice.
S kršćanstvom nestaju sfinge, kentauri, sirene i klanjanja zlatnom teletu. Degra-
dacija životinja u kršćanstvu nastala je prihvaćanjem aristotelizma, koji životi-
njama priznaje dušu (latinska riječ anima "duša" i animal "životinja" imaju isto
jezično ishodište), ali im je zanijekao razum, jer je čovjek jedini animal rationale.
To mišljenje preuzeo je kasnije i sveti Toma Akvinski.
Planina nad Zagrebom zove se Medvednica, brdo nad Splitom naziva se Koz-
jak, a planina nad ulaskom u Istru - Učka, tj. Vučka, po (v)uku. Brač nosi drev-
no ilirsko (mesapsko) ime: brentos "jelen", koje Grci prevode kao Elaphusa, pre-
ma grčkoj imenici ćlaphos "jelen". Jelena drži za rogove božica lova Artemida kao
povlaštenu životinju u posvećenim gajevima. Prisjetimo se Jelenskih otoka pred
Dubrovnikom, koji su poznatiji kao Elafiti. Na jednom od njih, na Koločepu, za-
bilježio sam ime najvišeg brda. Zove se Brač. Sve su to slojevite jezične nata loži ne
iste motiviranosti po nazivima životinja.

329
 Uvod u hrvatsko imenoslovije

Oni koji poznaju Kornatske otoke sjetit će se imena: Prč "neuškopljeni jarac",
Puh, Ošljak (: osal "magarac"), Krava (talijanski: Vacca), Kozldr, Konj, Kobl'la,
Kalebl'ć (: kaleb = galeb), Gl'ra, Petelin (talijanski: Galo) itd.
Koliko li je takvih imena motiviranih nazivima životinja!
Nije ni čudno. Pokušaj spoznavanja i prihvaćanja svijeta oko sebe počinje ime-
novanjem. Lovom je uspostavljena najprvobitnija veza čovjeka i životinje. Razvit-
kom stočarstva produbljuje se taj doticaj sa životinjama. Luče se zvijeri od korisnih,
domaćih životinja. Prvi ljudski crteži u špiljama Altamire i drugim špiljama predo-
čavaju prizore lova i svijeta životinja. Mnoga mitološka bića (satiri, sirene, vile, sfin-
ge, kentauri, minotauri) izražavaju čak i oblično prožimanje čovjeka i životinje.
Prva imena u Slavena, pa i u Hrvata, motivirana su nazivima životinja. Bilo
je to u fazi totemizma, kad se duboko vjerovalo u srodničke veze ljudi i životi-
nja. Životinjski motivi živo su prisutni u hrvatskoj usmenoj književnosti, u kojoj
zmajevi otimlju djevojke i žene se princezama, u kojoj se ženici pretvaraju u la-
budove i kozliće, djevojke u žabe i zmije ... U takvom okružju nastaju naša imena
(Oral, Sokol, Rak, Jež, Lisica, Medved, Vuk, Pauk, Golub, Zec, Grlica, Kraguj, Kos)
koja su imala profil akt ično, zaštitno značenje: dojenčad, koja je često umirala, ta-
kva su imena štitila od zloduha.
Od tih i takvih imena tvorena su najstarija hrvatska prezimena i mnogi na-
dimci, koje u davno doba nije bilo moguće uvijek razlučiti od osobnih imena.
Gotovo i nema životinjskog naziva, od kukaca (Komar, Obad, Sršen) do zvijeri
(Čagalj, Šetka "lisica", Vuk), koje ne bih našao kao osobno ime, nadimak ili pre-
zime. Evo nekih primjera: Bilan (vol bijele dlake): prezime Bilanović; Zelan (konj
zelenkastih očiju): ime i prezime Zelan(ović); Lisa (krava s čuperkom bijele dlake):
prezime Lisak; Vrgooč (ovan izvrgnutih očiju): prezime Vrgoč; Rakoč (biće očiju
kao u raka): prezime Rakoč(ević).
Klasificiramo li životinjske nazive koji se pojavljuju kao osobna imena, nadim-
ci i prezimena, uočit ćemo ove motivacijske skupine:
- zvijeri: Šetka (prezimena oko Metkovića), Čagalj (oko Imotskoga), Jež(ić)
(oko Čazme i Vrbovca), Kuna(c) (oko Sinja), zatim: Ris, Srna, Lane, Košut(ić),
Jelen(ić), Puh, Vidra, Vuk, Zec ...
- domaće životinje: Bak/Bako/Bačić (= bik), Jun/Junko/Junek/Unac!Unešić (od
jun "mlad", usp. junac, junica), Prč, Koza, Konj, Kobila, Mačak/Maček/Mači­
cal Mačković...
- ribe: Gera (oko Dubrovnika), Girin (na Murteru), Srdelić (Split), Sardelić (Bla-
to na Korčuli), Gruj, Hlap, Piškor, Karas, Rak, Škobalj ...
- ptice: Kos(ić), Gavran, Vrana, Svraka, Sova, Oreb/Jareb, Jarebica, Kraguj
(= jastreb), Slavić/Slavujević (prezime pretežito po Slavoniji), Slaviček (prezi-
me pretežito po Zagorju i Međimurju), Vrabac!VrabeC!RebaC!Repak, Sokol(ić),
Drakul(ić) (= zmaj), Zmaj(ević), Zmajilo, Golub (i talijanski prezime Falconi),
Ćuk, Sov(ić), Pivac!Kokot/Peteh, Galeb/Kaleb(ić) ...
- gmazovi: Gujina (Trogir), Gujić (Metković, Imotski), Gujinović (Metković),
Zmajević (Boka kotorska), Zmijarević (Metković) ...

330
 [mena ostalih namjena

Ime po nogometnom prvaku

U životinjskom carstvu na ranču Hrstićevih odmah se uočavaju mačke. Ima
ih čak deset i nose vrlo neobična imena - po poznatima.
- Ovoga smo nazvali Zrinjski i to lani kad je mostarski klub osvojio naslov
prvaka BiH - veli Jasminka i nastavlja:
- Većinu ostalih nazvali smo po pjevačima, pa imamo mačke Grašu, Mrvicu
i Toma, koji je ime dobio po Tomu Jonesu, ali i mačku Severinu - objašnjava.

Večernji list, 4. lipnja 2006.

- kukci: Kukec (u Podravini), Sršen (na Mljetu i u Metkoviću), Pauk (Split, Dvor
na Uni), Čela/ČelićlČeleclČelica (u Benkovcu), Obad (prezime u Konavlima i u
istočnoj Hercegovini) itd.
U vezi sa životinjama nastali su nazivi za zanimanja koji su često postajali pre-
zimena: Konjevod, Prašćar, Svinjarević, Kravarić, Govedarić, Sokolar, Volar(ić),
Ptičar, Ribar(ić), Zmijarević, Kozar, Lisičar, Rakar(ić), Puhar(ić), Ovčarek, Kuna-
rić itd.
Spomenuto je već u ovoj knjizi kako se nigdje u slavenskom svijetu ne javljaju
imena i prezimena motivirana vukom kao u brdskom središnjem južnoslavenskom
jezičnom prostoru. Čak su i osnove toga naziva vrlo izdiferencirane:
vuk-: Vukić, Vukašin, Vukoje, Vukomil, Vukota, Vukas, Vukasović, VukojeViĆ,
Vukorep ...
vuc-: Vuco, Vucić
vuč-: Vučemil, Vučko, Vučković, Vu čević, Vučina, Vučinić, Vučica ...
vuj-: Vujo, Vujić, Vujević, Vujica, Vujčić, Vujko, Vujkić...
vul-: Vule, Vulić, Vuleta, Vuletić, Vulović, Vulas, Vulasović' ..
U Konavlima je u XVII. stoljeću gotovo polovica muškaraca nosilo ime Vuko,
koje se miješalo s Luko (: latinski lupus "vuk").
U primorskim gradovima u srednjem vijeku, gdje je živio stari romanski ži-
valj u jezičnoj i biološkoj simbiozi s Hrvatima, koji su postupno ulazili u grad, po-
tvrđena su mnoga prezimena po životinjama: Capra, Caprina (= koza), Chagna
(= pas), Gattus (= mačak), Orso/Orsat (= medvjed), Lokarda itd. te hrvatska imena
Košuta, Lisica, Kokot, Labudica, Pauno, Petelino ... Među njima je bilo mnogo na-
dimaka kao Cacialupi (= lovivuk), Magnavacca (= kravožder), Scozobolcha (= Sko-
čibuha), pa i mnogo drastičnijih koje spominjem na drugome mjestu.
I danas su u modi osobna imena motivirana nazivima životinja, ali više nema-
ju nekadašnju profilaktičnu funkciju. Zastupljena su obilno u Albanaca i u Buga-
ra, ondje gdje je u bivšim ateističkim režimima prekid sa svetačkim i biblijskim
imenima bio nagao i nenaravan.
Naravno, od naziva životinja ne tvore se više prezimena jer je ta imenska ka-
tegorija već odavno zatvorena i ne obnavlja se.

331
 Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Mnoga imena, nadimci i prezimena o kojima je bila ovdje riječ pomažu nam
obnoviti onaj davni prisni dodir s prošlošću u kojoj je čovjekov i životinjski svi-
jet bio prožet zajedničkim biljegom materijalne i duhovne nadgradnje u kojem
su imena, nadimci i prezimena nalazila pobude svojega nastanka. Baš kao što se
danas mnoga imena ljudi (ne uvijek s mnogo ukusa) prenose na kućne ljubimce,
prije svega na pse i mačke.
Literatura
Brozović Rončević, Dunja/Ankica Čilaš-Šimpraga (2008): "Nacrt za zoo onoma-
stička istraživanja (na primjeru imena konja)", Polia onomastica Croatica 17,
37-58, HAZU, Zagreb.
Grujić, R. (1928): "Imena goveda [u Lici]", Zbornik za narodni život i običaje Juž-
nih Slavena, 26, 374-376, JAZU, Zagreb.
Kurelac, Fran (1867): Imena vlastita i splošna domaćih životin u Hrvatov a pone-
kle i Srbalj s primjetbami, "Svetozar Galac", Zagreb.
Nosić, M. (1998): Prezimena zapadne Hercegovine, passim, HFD, Rijeka.
Ostojić, I. (1987): "Imena životinja u dalmatinskim srednjovjekovnim antroponi-
mima", Čakavska rič 2, 3-121, Split.
Pandžić, J. (1999): Hercegovačka imena i nazivlje: onomastička ispitivanja, 173-
179, Naklada Kosinj, Zagreb.
Pižurica, M. (1984/85): "Etimološke beleške iz pastirske leksike", Zbornik za filo-
logiju i lingvistiku, 27-28,625-632, Novi Sad.
Sekulić, A. (1993): "Imena konja uŽedniku", Polia onomastica Croatica 2, 109-
114, HAZU, Zagreb.
Visković, N. (2007): "Jezik i životinja", Kulturni bestijarij, 355-368, Sveučilišna
naklada, Zagreb.

Medvednica iznad Zagreba, PD "Grafičar"

332
 15. Krematonirni

Krematonirni su vlastita imena kojima imenujemo proizvode kulturnih i druš-

tvenih tvorevina, predmete, stvari i pojave svakodnevice. Krematonirni omogu-
ćuju jednoznačnu identifikaciju pojava, predmeta i proizvoda kulturnopovijesnim
umjetničkih i materijalnih tvorevina razgranate ljudske djelatnosti.
Već smo na početku ove knjige onomastiku bili podijelili na tri velike
skupine.
1. Geonimi, tj. vlastita imena koja su pridružena nepomičnim i neporničijivim
objektima u prirodnome teritorijalnome i akvatorijalnome krajoliku te na zemljo-
vidima, katastarskim planovima i zapisima različitih namjena. Ta imena uglav-
nom pokriva termin toponim u svojemu širem poimanju.
2. Bionimi, tj. vlastita imena pridružena živim bićima u prirodi, u prvome
redu ljudima. To su osobna imena, prezimena, nadimci s izrazitom društvenom
motiviranošću i uporabnom (komunikacijskom) funkcijom. Ta imena uglavnom
pokriva termin antroponim, a djelomice i termini zoonim i fitonim.
3. Krematonirni su imena na samome rubu proprijalnosti. Pridruženi su ne-
kim stvarima, proizvodima, poglavito onima istolikima, proizvedenima u velikim
količinama. Pri uporabi krematonima često smo u dvojbi pripadaju li oni uopće
vlastitim imenima. Onomastički teoretičari i pragmatičari različito ih definirajU
u pojedinim jezicima i unutar istog jezika. Primjerice, u ruskome se mnogi kre-
matonimi predmeta i produkata proizvedenih u serijama ne smatraju vlastitim
imenima; u slovenskom se jeziku imena blagdana (Božić, Duhovi itd.), imena po-
vijesnih zbivanja (Francuska revolucija) pišu malim početnim slovom, pa po to-
me ne pripadaju kategoriji vlastitih imena, kako je u hrvatskome jeziku. U hrvat-
skim pravopisima, onima povijesnim i onima današnjim, čak i u izdanjima istih
autora, jednom su se nazivi lijekova pisali velikim slovom i tretirali se kao vlastita
imena, a u drugim izdanjima pisali su se malim slovom (Aspirin/aspirin). Tako je
bilo i s nazivima povijesnih zbivanja (svjetski ratovi), nazivima prevrata i pokre-
ta (Oktobarska revolucija/oktobarska revolucija, Ilirski pokret/ilirski pokret), knji-

371
 Uvod u hrvatsko imenoslovIje

ževnih razdoblja i stilova (Moderna/moderna) te crkava (Crkva sv. Šimuna, crkva

sv. Šimuna, crkva Sv. Šimuna).
U definicijama, klasifikacijama i u obradi krematonima još nema jedinstva. U
pisanim sredstvima javnoga priopćavanja neujednačenost je doista golema.
Krematonimija pripada mlađim granama onomastike. U današnjemu druš-
tvu nevjerojatnom produkcijom materijalnih dobara i sve razvijenijim društve-
nim odnosima krematonirni, oni pravi i oni koji su na granici proprijalnosti, sve
više bujaju te razmjenom njima imenovanih proizvoda svakodnevno i nekontro-
lirano prelaze iz jezika u jezik, češće iz jezika mnogobrojnih govornika u jezike s
malim brojem govornika, iz zemalja s razvijenim gospodarstvom u zemlje siro-
mašnoga gospodarstva:
U nas je krematonimija slabo proučena. Ni sam nisam valjano zakoračio u
njezino područje. Ni termin krematonim (od grčkih imenica XPfifla, -TaS "stvar,
predmet, produkt" i 6vvfla "ime") nije ustaljen.
Ni u europskim onomastikama krematonirni nisu istoznačno definirani.
Objekte kojima su pojedini krematonirni pridruženi moguće je razvrstati u dvi-
je skupine:
l. Pojedinačni objekti kojima je pridruženo a) zaštićeno ime proizvoda: Vegeta,
Nokia, Jamnica; b) imena predmeta: Marjan (poseban vlak na liniji Zagreb-
Split), A. G. Matoš (poseban vlak na liniji Zagreb-Beograd), Lujzijana, Karo-
lina, Dalmatina (imena točno određenih cesta); c) imena pojedinačnih knjiga,
umjetničkih proizvoda, molitava, deklaracija: Biblija, Forum (časopis), Cvijet
(spomenik u Jasenovcu), Vila Velebita (kip, pjesma), Slavica (film), Marselje-
za (himna), Očenaš (molitva), Kraljevo (blagdan, naslov drame), Oluja (vojni
pothvat) itd.
2. Skupni objekti koji su označeni istim imenom.
2.1. Skupni objekti heterogenih jedinica: Europejac "koji ima europsku kul-
turu, koji se ponaša na europski način". Ovoj skupini pripadaju etnici i
etnonimi (Splićanin, Hrvat). Svi oni obuhvaćaju mnoštvo različitih poje-
dinačnih objekata pa se u nekim jezicima (ruskom, bugarskom itd.) pišu
malim početnim slovom kao opće imenice, dok se u hrvatskom, na pri-
mjer, podvode pod zajednički pojam pojedinačne skupnosti i pripadaju
kategoriji vlastitih imena. Valjalo bi, međutim, uvažavati razliku: Dalma-
tinac (etnik, blizak općoj imenici), Dalmatinac (: Juraj; vlastito ime), dal-
matinac (opća imenica, pasja pasmina).
2.2. Skupni objekti homogenih jedinica. Objekti ove vrste proizvode se u seri-
jama, poput automobila (mercedes), mobilnih telefona (nokia), zrakoplova
(mig, concorde), televizijskih, računalnih i drugih proizvoda. Budući da
svaki proizvod iz serije ili mimo serije može od naručitelja tih proizvoda
biti drukčije proizveden i imenovan posebnim imenom, dakle jedinačno
određen, on onda dobiva značajke vlastitog imena, tj. pravog krematoni-
rna. Svoj sam peugeot iz serije 202, tipa Roland Garros nazvao Albatros.

372
 Kremaionimija

Ime određene knjige: svečana Bib/ija zagrebačke katedrale

On je tako od serionima (peugeot 202) i tiponima (Roland Garros) postao

unikatonim (nijedan drugi peugeot 202 ne nosi ime Albatros). Međutim,
po različitim krematonimskim klasifikacijama, nije jasno u tim odredni-
cama koliko je zapravo u tim imenovanjima pravih vlastitih imena (npr.
tip "Roland Gaross" ili roland garros, kao mercedes, nazvan također po
vlastitom imenu kao i peugeot, uostalom).

373
 Uvod u hrvatsko imenoslovIje

Ime tijela zakonodavne vlasti: zgrada Europskog parlamenta u Strasbourgu

Uvidom u naše pravopise (npr. Hrvatski pravopis Matice hrvatske iz 2007, au-
tod. Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića), pravim se krema-
tonimima, među inim, smatraju oni iz ovih triju skupina:
- krema to ni mi društvenih udruga u širem smislu;
- krematonimi pridruženi proizvodima duhovne kulture;
- krematonimi pridruženi proizvodima materijalne kulture. Stoga podvojenost
i sveobuhvaćenost krematonima unutar navedenih skupina nije moguća.
U spomenutom pravopisu pišu se velikim početnim slovima:
a) - imena ustanova, udruga, društava, televizijskih i radijskih postaja, tvrtka,
tvornica, klubova, stranaka i sl.: Matica hrvatska, Crveni križ, Hrvatsko žrt-
voslovno društvo, Klinička bolnica "Merkur", Radio Sljeme, Tvornica električ­
nih žarulja, Rukometni klub "Bjelovar", Hrvatska stranka umirovljenika itd.
- imena tijela zakonodavne i sudske vlasti, imena političkih i drugih insti-
tucija, domaćih i međunarodnih organizacija: Hrvatski sabor, Vrhovni sud
Republike Hrvatske, Općinsko poglavarstvo Općine Nerežišća, Generalni
konzulat Republike Hrvatske u Munchenu, Hrvatski helsinški odbor, Eu-
ropski parlament itd.
- imena umjetničkih, glazbenih, navijačkih i sličnih skupina: Lado (plesni
ansambl), Parni valjak (glazbeni sastav), Torcida (navijačka skupina) itd.
- imena političkih i vojnih saveza: Mala Antanta, Varšavski pakt, Balkanski
savez, Društvo Alpe - Adria itd.

374
 Krematonirnija

Ime pećine: Zmajeva špilja na Braču

- imena znanstvenih, kulturnih i sportskih klubova: Mediteranske igre, Kup

Republike Hrvatske, Cibalia (ime kluba) itd.
- imena znanstvenih, kulturnih, političkih i gospodarskih skupova, imena
izložaba, festivala, javnih tribina: Skokovi dani (znanstveni skup), Croatia
rediviva (kulturni skup), Brački forum (gospodarski skup), Književni petak
(tribina) itd.
- imena blagdana, praznika, spomen-dana: Jurjevo (blagdan), Dan nezavis-
nosti (praznik), Majčin dan (spomen-dan) itd.
- imena povijesnih događaja (ratova, ustanaka, bitaka i slično): Domovinski
rat, Bitka na Neretvi, Sarajevski atentat, Labinska republika, Hvarska se-
ljačka buna itd.
- imena konferencija, kongresa, reforma: Jaltska konferencija, Slavistički kon-
gres, Bolonjski proces (reforma) itd.
b) - imena građevina, objekata, groblja: Klovićevi dvori, Medvedgrad (zamak),
Zmajeva špilja (oreljefljena pećina), Lovrijenac (utvrda), Lovrinac (splitsko
groblje), Mirogoj itd.
- imena slika, kipova, glazbenih djela, knjiga, novina, časopisa, filmova; za-
kona, ugovora, rezolucija i slično: Škarpina (slika), Pas na tragu (skulptura),
Dimnjaci uz Jadran (opera), Hrvatska mlada lirika (zbirka pjesama), Hr-
vatski prezimenik (knjiga), Obzor (novine), Ovdje (časopis), Rondo (film),
Malo misto (televizijska serija), Zakon o visokome školstvu, Pacta conven-
ta, Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga jezika itd.

375
 Uvod u hrvatsko imenoslovije

Ime pojedinačnog predmeta:

Vučedolska golubica
(po A. Durmanu:jarebica)

ej - zaštićena imena proizvoda: Saponia, Labud, Ventilator, Munja, Torpedo,

Borovo itd.
- imena pojedinačnih predmeta: Torinsko platno, Vučedolska golubica, Ve-
ronikin rubac, Zlatno runo (iz grčkog mita)
- imena odlikovanja, ordena, nagrada: Spomenica domovinske zahvalnosti,
Medalja "Oluja", Porin (nagrada za glazbeni ostvaraj) itd.
- imena koja se nadijevaju pojedinim automobilima, zrakoplovima, tenkovi-
ma, pojedinim tipovima brodova (po imenima naselja, po imenima knji-
ževnika, po kakvoj drugoj osobini, npr. katamaran Krila Jadrana) itd.
U nas se malim slovom pišu nazivi za proizvode u serijama kao što su:
- nazivi lijekova: plivadon, panadon, andol, viagra, peptoran
- nazivi vina i likera: dingač, pošip, bordo, grk, babić, suhoritec, zrinski, dorat,
napoleon, martel
- nazivi vjetrova: zmorac, tramontana, lebić, oštro, jugo
- nazivi proizvoda koji se često podudaraju s imenom tvrtke koja ih proizvodi:
škoda, labud (deterdžent), nestle (čokolada), tomos (motorkotač), borovo (cipe-
le), sardina (tvornica sardina, riblja konzerva)
- nazivi kOji su nastali apelativizacijom antroponima: bojkot (Boycott), nestor
("starina" : Nestor), tesla (Tesla), vat (Watt), amper (Ampere), gavrilović (vrsta
salame), ghetaldus (naočale), vidovka (ovca ojanjena oko blagdana sv. Vida)
- nazivi koji su nastali apelativizacijom toponima, etnika i etnonima: kanada
(vrsta jabuke), virdžinija (vrsta duhana),Jrancuz (obrađena alatka), trešnjevac

376
 Krematonirnija

(vrsta graha), bjelovarac (vrsta sira), bolonjac (student koji studira po nastavi
reformiranoj prema Bolonjskome procesu)
- nazivi životinjskih pasmina: dalmatinac (pas), lipicaner (konj), sijamka
(mačka)
- nazivi biljaka: perunika, gospina trava, ivančica, lijepa kata.
Klasifikacijski neusklađenost pravih inepravih krematonima prisutna je u sli-
jedu pojedinih izdanja Boranićeva pravopisa i u pravopisima koji su u Hrvatskoj
danas u uporabi, ali potpuna neusklađenost nije, kako smo naveli, provedena ni u
mnogim drugim krematonimijama. Na jednome od međunarodnih onomastičkih
kongresa nismo se složili u sekciji o krematonirnima kako bi trebalo pisati nazivi
ime bombonijere Vincent van Gogh/Van Gogh/van gogh.
Već smo istaknuli da su krematonirni u hrvatskoj onomastici neujednačeni.
Bilo bi korisno istražiti ih, s obzirom na njihovo porijeklo, koji je omjer zastuplje-
nosti domaćih i stranih krematonima u hrvatskom i drugim jezicima. Naime,
razvitak merkantilizma, trgovinske razmjene, sve veća otvorenost granica, ula-
zak stranoga kapitala na hrvatsko tržište, posvudašnji teror profita, denaciona-
lizacija i rasprodaja tvornica, brodogradilišta, banaka pospješila je nastanak sve
većega broja stranih krematonirna, o čemu bi i državna i jezična politika mora-
le imati svoj stav i jasne mjere svojega djelovanja kako je to u drugim zemljama i
u drugim jezicima.
Krematonime je potrebno proučavati s obzirom na njihovu tipologiju i struk-
turu, npr. kako se ponašaju jednoleksemni, a kako višeleksemni krematonirni s
obzirom na njihovu prilagodbu u jeziku primatelja. Čini se da su višeleksemni za-
stupljeniji u imenima kulturnopovijesnih, umjetničkih tvorevina ljudske djelat-
nosti, a jednoleksemni u predmetima materijalne proizvodnje. Oni višeleksemni
krematonirni po svojoj su poruci opisni i bliži apelativnom poimanju, dok su jed-
noleksemni krematonirni onomastički svrhovitiji.
Mi ne znamo koliko je razvijena motivika (etiologija) u hrvatskoj krematoni-
rniji, a bez tih spoznaja nije moguće provesti njihovu značenjsku klasifikaciju.
Krematonirni obavljaju različite funkcije:
a) identifikacijsku u prepoznavanju i izlučivanju pojedinih proizvoda duhovne i
materijalne kulture koje imenuju
b) predodžbenu u opisu i u leksičkom sadržaju imena kao i s obzirom na objekt
koji predočuju krematonirni i na informaciju koja se dobiva pridruživanjem
krematonima dotičnomu objektu
c) promidžbenu s obzirom na sudbinu, svrhovitost i plasman proizvoda na koji
se krematonim odnosi
d) estetsku u kojoj je važna grafijska i fonijska slika imena s obzirom na izgled i
sadržaj objekta koji se krematonirnom predstavlja.
U vezi s posljednjom funkcijom spomenut ćemo još nedirnutu temu slovnih
logonima s obzirom na estetsku simboliku i prepoznatljivost produkta kao duhov-
ne i materijalne tvorevine na koje se pojedini logotipi odnose.

377
 Uvod li hrvatsko imenoslovije

Krematonirni SU jezične, onomastičke tvorevine pa ih valja proučavati i s gle-

dišta jezične kulture. Njihove su strukture vrlo različite s obzirom na identifi-
kacijske i diferencijacijske segmente u imenu. Njihove su osnove pretežno oda-
pelativnoga postanja s često zadržanima leksičkim sadržajem. Uz njih postoje i
krematonirni koji su postali od vlastitih imena, i to od a) toponima (Mura), etni-
ka (Podravka, Cetinka) i b) antroponima u kojima se krematonirni tvore ba) od
osobnog imena (Marina - bluza u "Muri", Jamnica - mineralna voda, Tosca - hi-
gijenski ulošci), bb) od prezimena (Beara - kratke hlače u "Kninjanki", žilet: Gil-
lette, ghetaldus: Ghetaldus), bc) od imena i prezimena (Marko Polo - sorta vina
u "Dalmacijavinu") itd.
Literatura
Ćosić, V./Ana Makić-Ćosić (2001): Zadarski jezični krajolik. Imena tvrtki u Za-
darskoj županiji, Matica Hrvatska u Zadru, Zadar.
Gložančev, Alenka (1991): Enobesedna imena slovenskih podjetij, Ljubljana.
- (2000): Imena podjetij kot jezikokulturno vrprašanje, Ljubljana.
Grickat, Irena (1966): "Naslovi - posebna kategorija pisane reči", Naš jezik 15,
1-2,77-95, Beograd.
Vrcić-Mataia, S./v. Grahovac-Pražić (2006): "Skrb za jezik na javnim gradskim
prostorima", Jezik 53, br. 5,177-187. [O uličnim natpisima u Gospiću.]
"Chrematonyma z hlediska teorie a praxe" (1989); Onomastika a škola, sv. 3, izd.
R. Šnimek/L. Kuba, Brno.

***

Uokvireni krematonirni
Danas smo svjedoci otvorenosti i nestajanja granica među državama, naro-
dima i privredama i nastajanja sve veće razmjene dobara: duhovnih i pogotovu
materijalnih proizvoda. S proizvodima ulaze u jezik krematonirni koji su im pri-
druženi. Iz jezika s većim brojem govornika ulazi kudikamo više krematonima
u jezike s malim brojem govornika. U hrvatskome je jeziku zavladala prava po-
šast stranih krematonirna. Znamo da nema čistih jeZika. Čisti, uštogljeni, oko-
štali jezici osuđeni su na propast, ali propast prijeti i onim jezicima koji su naši-
roko otvorili vrata stranim jezičnim uljezima svih vrsta. Osobno se manje bojim
količine tuđica, koliko se bojim njihove neprilagodljivosti hrvatskomu jeziku na
svim razinama: grafijskoj, ortoepijsko-fonološkoj, morfološkoj i sintaktičkoj. Ne-
prilagodljivost tuđica u jeziku primatelju, njihova zakočenost koju stvaraju u ko-
munikaciji pogubne su za svaki jezik. Zbog toga se bojim nekontroliranoga ulaska
stranih krematonima u hrvatski jezik. Nije to samo moja bojazan. O toj pogibelji
pišu mnogi lingvisti u drugim europskim jezicima, osobito onima čija brojnost
govornika nije velika i čija je privreda ovisna o bogatijim gospodarstvima.
***

378
 Krematonimija

Prije nekoliko godina pod naslovom "Iz srca Marulićeva grada" objavio je Mi-
ran

......
Ivanišević ovaj popis krematonima iz središta Splita II Hrvatskome slovu:

-
"---la
.....
--~
w.w.a
.......
...........
..........
.....
... "

...,....
'''~''''~''''

.......
,....
• fla. . . . .
Qalllpw....

....._- -
..
..........
....,•. --
--
...
------
....1.1. . .' _

.....il"....
379
 Uvod u hrvatsko imenoslovIje

***
Samo nekoliko godina kasnije u Rijeci je otvorena veletrgovina (recimo: super-
market) na Sušaku, gore na Pećinama. Obavijestili su nas kako ćemo na pojedi-
nim podovima upoznati proizvode koji se nude. Pročitajmo tu obavijest skupa:

··,8e-
dubr ,ea I:)tu,
.e:...
·~.JidA'
..,.,rln~~.~~.·

380
 Krematonimija

Imena tvrtki na ulazu u zgradu Euroherca u Rijeci

***
Pozvao sam telefonom školskoga razrednog kolegu, sveučilišnog profesora na-
cionalne povijesti, a on mi je sutradan poslao fotografiju s ulaza u zgradu Euro-
herca uz pitanje: "A što je tu hrvatsko?"
Odgovorio sam za sebe: "Malo što." Tvrtke s takvim imenima vjerojatno i ni-
su više u hrvatskome vlasništvu, a što se hrvatskoga jezika tiče, on je tu u službi
objasnidbenog jeZika stranih krematonima.
Navedena imena, koja nisu iznimka u nas, ne bih komentirao ni s kojega
gledišta.
No, kako sam mislima na Kvarneru, s udivljenjem se, po stoti put, prisjećam
klesara iz sela Bućeva iznad Valuna na otoku Cresu. Taj nepoznati klesar kleše na
tamošnjemu groblju nadgrobnu ploču svojih pokojnih predaka. Bilo je to u XI.
stoljeću (ponovit ću: prije tisuću godina!). Na ploči je hrvatskim jezikom i oblim
glagoljičkim pismom uklesao sljedeća imena:
TEHA - s jatom koji je tada imao približno istu glasovnu vrijednost kao u
praslavenskom;
BRATOHNA - sin - sa složenim sufiksom -ohna koji nalazimo samo u nas i
samo na osobnim imenima kao što je Pribohna, imenu zabilježenom u Vinodol-
skome zakoniku (1288) i Mi10hna na Krku (od kojega je tvoreno tamošnje prezi-
me MILOHNIĆ);
JUNA - unuk - prema jun- "mlad", od osnove kojom su tvoreni apelativi ju-
nak, junac. Juna znači "mladen».
Budući da se tako predstavio trima najbitnijim sastavnicama svojega identite-
ta - hrvatskim jezikom, hrvatskim pismom i hrvatskim imenima - tekst prevodi

381
 Uvod li hrvatsko imenoslovije

na latinski jezik i kleše ga latinicom karolinške minuskule da ga razumiju Roma-

ni s kojima živi i da se, tako predstavljen, uključi u tadašnju (kada je o pisanome
jeziku riječ) gotovo jedinstvenu latinašku Europu.
A mi danas?
Upinjemo se što brže uključiti u (današnju anglističku) Europu. Valjda nomi-
nalno, jer tamo smo barem od Valunske ploče. Toj Europi, međutim, priključu­
jemo se razbucanim, razobličenim imenima i rastrojenim jezikom, pa se u njoj
lako možemo izgubiti, biti neprepoznatljivi, ma kako dobro znali sve druge eu-
ropske jezike.
Zato se divim i klanjam Valunskoj ploči uzidanoj iza oltara u crkvi sv. Mari-
je u Valunu na Cresu. •
Valunac, rano preminuli profesor teologije, dr. Anton Benvin, rektor Zavoda
sv. Jeronima u Rimu, koji počiva na groblju u Bućevu do samog mjesta na koje-
mu je pronađena Valunska ploča, govorio mi je gorljivo u Valunu kako su njegove
Valunke skrivale i brižno čuvale Ploču za talijanske aneksije. Znale su da čuvaju
biljeg vlastitog identiteta, dokaz svoje milenijske opstojnosti na tome tlu.
A mi danas?
Netko je povodom uličnih natpisa u Gospiću duhovito napisao: "Kad bi se
Ante Starčević ustao iz groba, prošetao se ulicama i čitao natpise i imena kafi-
ća, gostionica, ustanova i proizvoda u izlozima, sigurno bi se izgubio u vlastitu
zavičaju."
I sam, profesionalnom nastranošću zaveden, čitam po hrvatskim gradovima
nazive i imena kafića, gostionica, zalogajnica "brze hrane", boljih hotela i jela na
njihovim jelovnicima, čitam imena barova, kockarnica, tvrtka, klubova, filmova,
diskoteka, glazbenih sastava i naslove njihovih pjesama, čitam nazive deterdže-
nata, parfema i bombonijera i dođe mi da se, kao u bunilu, zapitam: U kojoj sam
državi? U čijim imenima? U kakvu jeziku?

Valunska ploča iz XI. stoljeća

382