T

PETA R GRGEC
{

HRVATSKI IOB
ŠBsNAESToGA VIIEKA
BAN IVAN KARLovlĆ

N I vNo
o o
v(')
F
sa t{

o
s

JERoNIMsKA KNJIŽNrce
UREĐU ]E DR Jos IP elqo n rĆ
IĐAIE HRv. KNJIŽ. pnuŠwosv. JERoNIMA
KN]IGA TRISTA DEVEDESET PETA

E
 IzDANo MEĐU IZVANREDNI;M JERONIMSKIM
iŽiaNJIM A zA GoDINU GosPoDNIU '9?2'

r. poD 0KRILJEM NAJVJERNUE oDVJETNTCE

HRVATSKE

cA SKRUŠnNoŠĆu u duši, s ljubavlju i pouzdanjem u

\J srcu uspinju se joŠi danas mnogobrojni proštenjari
na ogrdnkb Zagrđbačkegore, da se u zavjetnoj crkvi
u Remetđmabace- na koljena pred čudotvornim kipom
Maike BoŽie, koiu su naši pradjedovi prema svjedočanstvu
-natpisa
u istom svetištu naziva|i:
" Naiviđrnija odvjetnica Hrvatske,
ieclhoga staroga

Presv"eti Malka, Reinetskaprijašnja

Djevica.l)
Ime ie remetskoga svetišta bilo u Vremena
slavno u ći1etoi t<rsćanskoj Evropi, kako se vidi i iz jedne
latinske knjigei u kojoj je'svećenik pavlinskog recla Eggerer
'
naplsao
,,Do prikaŽem prema iskustvu i djelovanju milosti
:

i blaAodati, što ih je našemu redu udijelila Djevica, valja

nri naiprije spomenuti, kako ie ona Majka Divna podigla
rneđuirania u_tri kraljevine, i t-o u istinu Marijine kraljevine,
naime u Poljskoj, Ugarskoj i Hrvatskoj, glavna sjedišta
i naiuzvišenii-a piijestđljamilosti kao i najzdravije ljekarne
bolešnika. I doista, u Poljskoj čenstohovska Jasna gora
nroŽe svojim dostojanstvom i glasovitošću čudesa zauzeti
prvo nješto odmah iza kuće u Loretu... A kao što je'u
Poljskoj za vršenje čudesa odredila sebi Jasnu goru, tako
ie u Uiarskoi odhbrala Jasnu dolinu, koju neprestano na-
iapa obilnim-kišama milosti, nazvanu njemačkim imenom
Tđl,nedaleko od grada PoŽuna, sadašnje prijestolnice kra-
lievine... Napokon je u trećoj, istinski Marijinoj kraljevini
-samostan,prijestolje svojih milosti u
Hrvatskoj poštavila pjtvlinski
pustinjački nazvan od prostog naroda 'Remeta,
koji jđudaljen od Zagreba ne više o^d jednoga stadija,.gdje
po svjeooeanstvu raŽličitih zavjetnih darova, .koji vise
'
s
onaoviie strane sa svetih zidova, pruŽa od vajkada svoju
ruku irevolinicima. Pa kao što kraljevina Hrvatska jedva
imade međđ spomenicima poboŽnosti prema Mariji štogod
TRENKOVA ULICA r',
starije od ovoga mjesta, tako nije nikada imala niti imade
TISKARA NARODNE PROsvtETET ZAGREB'
3

L
W
u današnje vrijeme ništa glasovitije za uzdanje bijedni-
cima, koji se svaki dan onamo utječu.''z;
Remetsko je svetište bilo dugo Vremena hrvatski Lurd,
$dje se slijepima vraćao vid, glđhimasluh, hromima hod.
Čudesna dje[a Marijine pomoći_u Remetama jesu povijesne
činjenice, koje su utvrđene sviedočanstvom ne samo pavlina,
čuvara toga svetišta, nego i ištraživanjem drugih svećenika.
Isusovac Laurencije Hrisogono govori u djelu ,,Marijin
sviiet" (Mundus Marianus) o Remetama:
' ,,U bvoj se kraljevini 'Hrvatskoj,
koja je nekada bila
vrlo moćna, a sada iu ie sila Turaka prekomjerno okljaštrila
i potlačila, vidi zaćiielo više hramova, koji su posvećeni
na čast Blažene Djdvice, ali se međunjima blista iznad
svih ostalih slavom'čudesa hram velečasnih otaca reda sv.
To je sveti BoŽji grad, gdje su Živjeli ljudi' koji su po
zavjetima čistoće, poslušnosti i siromaštva kao duhovni
plemići dobili pravo da budu prvi glasnici Nebeske Kraljice.
U malenim ćelijama, odijeljeni od svijeta, molili su oni,
razmatrali, učili i pisali, noseći bij'ele haljine kao znak bje-
4 5
I.
line, koja im .je .imala resiti dušu. N.a gla.s samostanskoga
zvonca otvarala bi se više puta po danu i po noei viaii
ćelija, po hodnicima bi se čulo prigušeno povhčenie sanoili.
i poboŽna se redovnička obitelj spuštala u crkvu lli u kaoe]
licu, da pred Euharistijskim Kristom moli redovnički čašo_
slov i krunicu ili da pjeva oficij Bl. Djevice i najljepše himne
zaštitnici svoje provincije, koja se sluŽbeno nazivala: ,,Hr_
vatska provincija reda sv. Pavla, prvoga pustinjaka".rl
RuŽe dobrih djela, pobožnih uzdaha i mrtvćnja nijesu smjele
nikada uvenuti pred kipom Remetske Djeviče. SVaki je re-
dovnik gledao da moŽe čistim srcem izgovarati riječi:
';,Zato, o rVlarijo, pokaži se Majkom, i to nam j'e dosta.
Budi dobra_hraniteljica, hrani svoje sinove i učvrsti nji_
hove noge. Mi smo tvoja ptičad milosti, mi zatvoreni u m-a_
nastirskim ogradama- lao u krletkama pjevamo danju i
noću hvale tvojega Djevičanstva.''6)
odrekavši se sviieta ovi su redovnici svladali sviiet.
Neki su od njih, na pr. ŠimunBratulić, Martin gorkoivić
i Emerik Esterhazi, bili uzdignuti i na čast vođazagrebačke
biskupije, neki su opet učenoŠćuzasjenili sve svoie šunarod_
niake, ali ih ni u visinama časti niie uhvatila Vrtoslavica
ljirdske thštine i umišljenosti, nego su ostali uvijek"vjerni
č"ednosti svojega reda."Ako ih jđsvijet slavio iadi dega,
oni su se vladali poput svojega učenog brata Ivana Be'[o-
stenca, koji jg molio i zaklinjao čitaoce svojega rječnika:
,,Ako probereš što vrijedno od ovoga mojega bogatstva,
'. .izvoli se zauzeti za mene kod svemogućegđBoga-, komu
sluŽi cijeli moj život, da ublaŽiš njegđvopreblđgo milo-
srđe,nek'a ne postupa sa mnom preoštro zbog mojih pogre_
šaka, već neka me radije u svojoj neizmjernoj dobrostivosti
primi kao raskajana grešnika i mbju dušu nakon putovanja
preko mora nevoljnog Života obogati što brŽe blagom bla_
Žene vječnosti.''0)
lz naroda ničući,Bogu sluŽeći i za narod radeći nijesu
ovi fratri traŽili za sebe druge sudbine, nego što su je imali
,,ostaci ostataka nekada šlavne t<rhlieiine Hrriatske''.
Vijenac hrvatskoga mučeništva, koji se"bio spleo oko cije-
loga naroda' povećan je i cvijećem iz ovoga samostaia.
Silni Hasanpaša, koji je za kratko vrijeme švojega vlada-
nja bio odveo u ropstvo 35.000 Hrvata i koji še -dičio, da
će u _zagre'bačkoj katedrali zobiti svoje konje, poslao je
g. l59l.-ptjaetasi<e čete, da opustoše i"remetški damostair.
Dvanaestoricu pavlina povedoše turs-ki četnici do Vugrovca
i tamo ih na jednoj lipi objesiše.?) Štosu g. l59l. ueiniti
Turci, to je g. l610. učinila kuga. Podmukla bolest bacala
W
i
je u Remetama i u ostaloi zagrebačkoi okolici nebroiene
žrtve u grob..Bijeli fratri nijesđostavljali svojega nar'oda,
nego su junačkom poŽrtvovđošćuobilažiIi bolčsilike dono-
seći im izmirenje s Bogom. Izvrgavali su se neustrašivo
opasnosti zaraze i redom-su obolijeVali od kuqe, ali se niiesu
dali odvratiti od vršenja apostoiskih i sama"riianskih đuŽ-
nosti.. Jedan.je
.redo.vnik za-drugim umirao, a najposlije je
zau.viigk zaklopio oči i remetski vikar o. .[uraj s:atit] z:a-
grebački.. su isusovci iskazali posljednju "poeašt mrtvima,
'posiali
zapečatili crkvu i samostan i
-
tt;ueeve pavlinskim
poglavarima u Lepoglavu.s)
Na' jednoj.slici iŽ prve'polovine
l8. vijeka vidi se, kako
u.remetsku crkvu grnu sa zastavama mriogobrojni frošte-
nj.ari' To se redovito na veće Marijine đvettovine.
^dogadalo
Bijeli su .se fratri pripravljali za takve daire strogim po-
stovima i posebnim pobožirostima. A kad bi došađsvećan
dan, neki su oci primali u svojirn ćelijama vanjske svećenike,
koji. su .se kod irjih ispovije.igl!, u "drugi su lleOiti u ispol
VJedaonjcama opraštajući grijehe raskaianimđi daiući tlo-
bre savjete neupućenima. okolo crkve i-u crkvi neilrestano
su se. orile .Marijine pjesme, a medu njima je zacijelo bila
osobito omiljela-ona, ir kojoj su se nalazile"ove kitice:
o Marija, svemtr kršćanstvu ti si obramba
i orsagu* ti horvackomu.lArti ufana.
Podeli- nam tvu milošćt_t, Deva Marija premilostivna.
o' Mq1ija, tebe grešniki milo gledaju,
vbo.gi* ljudi, . zmoŽna? gospoda milost prosiju.
Podeli nam tvu milošću_, Deva Marija premilostivna.
o Marija, tebi teŽaki poju na polju
i na pomoć dobri junaki zovu'vu boiu.
Podeli nam tvu milošću, Deva Marija premilostivna.
O Marija, tebi se mole vsi redovniki
i od
tebe pomoć prosijtr verni hiŽniki.x
Podeli nam tvu milošću, Deva Marija premilostivna
jednakost i utjehu pred Remetskom Čudo-
'osjećajući
tvorkom željeli- su.i ,,vbogi. ljildi'' i ,,zmožna gospoda'' da
ostanu pod okriljem,,najvjernije odvjetnice" Hrvatske',
ne samo
?? živ.ota, nego_ i poslije sđrrti'Ni-najbogatije hrvat-
ske porodice nijesu mogle podizati goleme hramove liao svoje
- : država * vbogi - ubog, siromašan x zmožan
: '"'c
moćan '* hižnik : bračni drug.
6 7
zadužbine, ..ali zato su i..seljaci i srađanii velikaši davali
našim svetištima manje ili veće darove. Za nagradu
Žili, da redovnici čitaju mise za ispokoj njihovđduše.'u..ič-
a koii-
put i to, da.čuvaju njihove smrtne ostanke u rakam'a ispđd
brkve i Vani u crkvenotn dvorištu.
U posvećenom tlu ispod remetskoga svetišta nalazila
se cijela nekropola, cijeli grad mrtvih. Pored velikog broja
pavlina bili su tu sahranjeni ineki velikaši' Tu je poslije
burnog i lutalačkog života našlo g. 1472. posljednji zemalj-
ski počinak tijelo našega najdarovitijega humanističkoga
piesnika Janusa Pannoniusa. Tu je g. 1414. bio sahra-
hien knez- Pavao Zrinski, a g. l53l. 6an Ivan Karlović.
Grobnice Zrinskoga i Karlovića nalazile su se u svetištu
crkve ispred glavnog oltara. Iznad Karlovićeva groba sta-
jao..je nekada kameni spomenik, o kojem čitamo u staroj
knyzr
_ i
,,Sahranjen je ovaj Karlović u remetskom samostanu
otaca pavlina. Budući da je on preminuo bez djece kao po-
sliednji potomak Kurjakovića ili Karlovića, ostavio je ve-
liku očevinu oporukom uz privolu Ferdinanda Ivanu i Ni-
koli Zrinskomu, sinovima svoje sestre. Sjećajući Se pri-
mljena dobročinstva podigoše mu oni, koliko mogoše, za uz-
vrat spomenik i dadoše uklesati na nj ove retke: Sahranjen
ie pod ovom gomilom odličan rodom, vješt u vojevanju,
VelemoŽni gospodin Torkvat, knez krbavski i ban kralje-
vina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. A nad grbom :
Znam, da moj otkupitelj živi itd. Godine l53l.'''0)
Znam, da moj otkupitelj Živi itd !
Zaustavljamo se kod ovih riječi pitajući se: Nijesmo
li mito čitali već negdje drugdje ? Jest, čitali smo to u knjizi
- ,,.lergdje
o Jobu, cijeli citat glasi:
znam, d,a moj otkupitelj živi, i na sudnji ću dan
uskrsđutiiz zem|je. I ponovno ću se zaodjeti svojom ko-
žom, i u svojem ću tijelu vidjeti svojega Boga.''
Razmišljamo, ispoređujemo. Postoji li doista sličnost
izmeđusudbine patnika Joba i Ivana Karlovića ? Dolazimo
!
clo uvjerenja, da donekle postoji. Jobom se mogao nazvati
ne samo Ivan Karlović, nego gotovo svaki hrvatski velikaš,
šta više i cijeli hrvatski narod u 16. vijeku'
Pođimo,da vidimo barem neke događajeiz Života
toga hrvatskoga Joba.
a
Nekada je Lika mogla i sama da prehranjuje svoje
Žitelistvo.
Neki učenjaci. htjeli da .utj.ergjl narodni glas u laŽ.
'su
Rekoše, da. j-e spominjanj.e nekadašnjeg blagost"anja Lik-e
i Krbave obična priča, koja je nastala bez opravdđna raz-
bga, kao i mnoge druge priče o zlatnom vijeku nekih kra-
ieVa. Njemački je učenjak Momzen (Mommsen) ustvrdio.
ta su krajevi Like i
Krbave već prije sedamnaest i osam_
II. vEtIKA BAŠTINA0TAcA naest stotina godina, kada su njima vladali rimski osvaiači,
bili već ,,gotovo opustjeli'' (partes fere desertae)' No nje-
qov je sud popravio drugi Nijemac, Pač (Patsch), koji je
/.-lT.AlVlO o bibtijskom Jobu, da je imao stoke sedarn ierneljito proučio ostatke starih rimskih i ilirskih gradova
\,.-. :]:ii:i9'3!l j.1l tisuće deva.i pel .stotina jarmova i naseobina u Lici i Krbavi i došao do ovog zaključka:
l pet. stotina-magarica i čeljadi Veoma mnogo.
l' DtJ.ednlc' _su nalazili zaštitu kod...-kop[janika njegovihi i
.,,_Y9_'.0'Ya ,,To je ipak dokaz, da zemlja nije bila tako siromašna,
putnici su dobivali hranu.i prenoćište'ri stanoviii;-;i;i.: kako se općenito uzima."
vim, i.mnogi su se bosjaci đtoplilirunom- ovaca niesč,vTh. Još odlučnije brani nekadašnje blagostanje Like Georg
rmao Je. t ztata ofirskoga i grimiza tirskoga i safir! "indii_ Fajt (Veith), takođerNijernac, koji veli, da ne smijemo
je, porodica. bila slavna u. zemlji Husu 'i
pod ,,Krasom" razumijevati ,,kamenitu pustinju". O sta-
roj lliriji, kojoj je pripadala i Lika i Krbava, veli on :
:19.9^a,,^t ll_e_g9ua
cesro--Je.davala gozbe domarima i
uzvanicrma.
,,Prema tomu treba da cjelokupno područje stare lli-
No imamo li pravo, da to isto reknemo i o Ivanu Karlo_
Nije.li Kdrtovii oio tn.' LiLe'I'x.luu., rije zamišljamo doduše kao neobrađenu, ali ipak za obrađi-
viću ?
se te^pol(raline. mogu ispoređivati sa zemliom Husom ?
i ooiti. vanje prilično jednako podesnu zemlju šuma i pašnjaka,
gdje nije bilo prirodne diobe u dva dijela, koji bi imali ne-
_^-D_9'r!1,čujemo li d.anas _riječ Lika i-Krbava, odmah jednako zentljište i kulturu. Dosada sačuvana šumska po-
|'?T se JaV]Ja _u pameti predtdžba siromaštva i bskudice dručja, naročito prašumski teritorij Kapele i bosansko-
vld]mo pred sobom kraj' gdjb ogoljele brdine plaše i oblake.
"n.iTma hercegovačkog graničnog gorja, daju nam još danas prilično
l.oji .s.. ra?go.uaraiu s v'ećinom blisku sliku o tom, kako je prije 2000 godina bilo posvuda
pUuŠtavicama, ao,doline, posute šljunkom, zaiidno
_1xqll' u
|prozalru
nezasitne ponore rijeke, potokć';i..fiiđ';ili;;;
i izvore, samo ovdje. Tada je došlo veliko pustošenje, koje su na obali pro-
veli Mlečani, a u unutrašnjosti seljaci i pastiri zajedno s tur-
9u {t.o manje vode dađnurijetlio'u j.l*u, sturomil oiosu skim oblastima ; prvi su uništavali šume, da dobiju drva
l nlsKomux kukuruzu. Ličani i Krbavliani niiesu nii<akvi za svoju trgovinu, a Turci su prilično kasno
meKuscl' cvrste Šakei snažna tijela, kao da'su isklesani - najzaddomaćim
palili velike opsege šuma, da oduzmu -
razbojnič-
j1J.].!]1'_!T ,!rid,in.a, spremni sri oni đi-se u' potrit ži_ kim četama njihova zakloništa. Istom tada pojavio se Kras
Io:11'l19o,'1iu hvataju u..koštac. i s najvećim tegbbama. I u svoj svojoj oporosti. Razmjerno slaba naslaga crnice nije
porazu njihovo.oko imađemalo vTage kao i
:''l99J^.9]_]
n1lnova rođenagrucla. Pa. ipak i ovi kremeni ljudi| koji mogla odoljeti sili zimskih pljuštavica i bijesnoj snazi bure,
se
'rooiosti nego se odrunila s pristranaka i nagomilala u poljima i
1'e .da.du. poništi-ti ni silnini n..u''leiorn'l)mdou riječnim dolinama ostavljajući gore pustu golet.''rr;
ua l ploonosti SVoje rase, često zaleleču nad svojim zavičajem:
Hrvatska plemena, koja su svladala ne samo Avare,
nego i potomke Ilira i Rimljana, nijesu došla u novu domo-
Jadna Liko, što si dočekala. vinu kao razaraći, nego Su Vremenom još i poljepšala Liku
Da te Bosna kukuruzom hrani !
i Krbavu. Premda se ti krajevi nijesu nikada odlikovali
plodnošću stare Babilonije ili našega Srijema, ipak su imali
ovaj.je. vapaj opravdan za sadašnjost, ali se već iz niesa
dovoljno i ruha i kruha i svakojakoga smoka. Godine 1519.
:gryoga Vl.dl' da su narodne predodŽbe o prošlosti druga'čiie. iziavio je Karlovićev kapelan Stjepan Posidarski u Rimu
Nekada nije bilo tako, veli narod i u ovđik;;ik;i đ?;ijil: pred papom Leonom Desetim, da su to bile sve do nedavna
I
Gl-
krasne i vrlo_ plodne zenllje.12) A i poslije toga sačuvalo
nam se svjedočanstvo, Štoga je zapisao'Mar[o Antoniie
Rajmundo, generalni vikar i vizitator ninskih biskuria
Jurja Div.nica i njegova sinovca Jakova. Rajmundo je tiio
,,muŽ prokušane vjere, izabrane đčenostii n"aročite rirarlii-
Yo ti'', koji je više puta prošao Liku; zato ne moŽemo reči,
da je govorio neodmjereno, kad je tu pokrajinu nazvari
,,prekrasnim.krajem",- koji imade rinogo župa, "sela i zama-
ka te je ,,vrlo plodan svđkoiakimdobčm''16) i.,Iiesovo svie-
dočanstvo imade to veću vriiednost. ier ie n'aoišaio oosliie
godine 1527 ', kad je Lika t]ita već ir tirrst<im rukaina. '
Ako se pod Likom imade razumiievati kasniia ličko-
krbavska Žttpanija, onda narodna pjesina nije ninialo pre-
tj.erala,.t1$ joj je pripisala sedamčeset i sedam građova
ili utvrđenihmjesta. Naprotiv ako se pod Likom razilmiieva
kneŽevina Ivana Karlovića, onda i'e to hioerbola. i<oiu
treba. westi.tek na'.jednu trećinu. No i takva je kndŽeviia
bila još uvijek prilično velika za Kar|ovićevo"doba. Tada
9u pocl nlanjom ili većom Karlovićevom vlašću u Župi Kr-
bavi stanovala plentena Gusići, Lapčani i Radočević'i. koii
su.se dijelili u vrlo razgranjena koljena i zadruge. U okoliči
krbavskih gradova Udninč, Komića, Mrzina "ili Mrsinia.
Korenige,. Podlapčaca i Kurjaka nalazimo Butkoviće, do]
briće, Dokmaniće, Draguniće, Grubiće. Gunkoviće ili' Iun-
koviće,. Hrenčiće' 3akčbiće,,-ffričiće,'Mariniće, rtnilašiee,
Parinčiće, Roginiće, Sopkovićt, Subotiće, Zelćnkoviće i
mno.ge.clruge...U. Župi Lici, koja nije sva pripadala Ivanu
Karlo.viću, ttajj3p9. je^biloiplenie Mogoroviia,'a iza njih su
dolazili Lagodušići. Glavne hiŽe ili žadruse međuMosoro-
vićima bili su BabonoŽići, Draškovići, H"lapčići, Kobisići,
Ko.rlatovići,.Malići, orlovčići, Petrićevići, Pribislavići, Rao1
čiđ,Skoblići,'Slavkovići, Tomašići, Tvrtkovići, Uiisenići
i.Zoranićj-...Među.Lagodušićimaisticall su se Hrančići, Ko-
sići, Plavšići, RaduŠićii Vladići.la) Karlovićeva se knež'evina
prostirala
.i dolje prema .jugu, gđjejoj je glavni grad bio
Uorovac' l .gor-e prema sjeveru'.gdj9 59 završavala gradom
-Cazina.
Mutnicom ili Mutnikom u bliziđi
-
n?p!čena Lika i Krbava imala je svoje mul<e
' obilno
i.svoje radostj. Stanovnici su bili krepki i visbki, zdto su ih
gledali s udivljenjem naročito Mlečani' koii su ih vrlo rado
uzimali u.vojničku_sluŽbu. Dijeli!i
-su se na'slobodne plemiće,
kmetove j pohrvacene Vlahe. Lički se Vlasi nijesu'razliko]
vali od iskonskih Hrvata ni jezikom ni vjerom rii običaiima,
ali ipak nijesu bili potpuno- ravnopravni starim trrvat'stini
plemenima. Stočarstvo nije biIo n]kakva njihova naročita
10
da budu nomadi (skita_
osobina, ?.y? tg su davno p.restali
lački pastiri), kako ih naziva Tubero (Commentarđ''Vj;
26e.).
Lička i krbavska polja i doline donošahu toliko žita
da ga je bilo i za izvoz u druge krajeve. Ipak je glavno bol
satstvo Like i Krbave bila sitna i krupna stoka.-Na planl-
iama i na brdskim pristrancitna čuvali su pastiri višd sto-
tina tisuća ovaca pjevajući pokraj stada,,A ti devoiko
šegljiva"t6; i druge pjesme' U dolinama su ratari gonili"uz
drveni plug Volove, a kneževska je pratnja jašila krasne
konje' koji su se uzgajali u glasovitim Karlovićevim erge-
lama. U ličkim i krbavskim šumama imali su redovito do-
bru zaradu domaći drvari i smolari, koji su opskrbljivali
nletačku mornaricu većim dijelom građevnog drva i smole.
osim žita, brašna, drva i smole prodavali su žitelji Karlo_
vićeve kneŽevine u primorju i po otocima sir, vunu, krzna,
pokrivače, med, vosak, ovce, jagnjad i škopce. U osobitoj
je cijeni bio ,,morlački sir'', koji se izvozio u velikim koli-
činama u Italiju. Mletački opet i primorski trgovci prodavali
su Ličanima i Krbavljanima ulje, sol, ribu, mirodije, Želje-
znu robu i vino.18)
Materijalnomu bogatstvu odgovarao je i moralni ugled
obitelji Ivana Karlovića. Kurjakovići ili Karlovići pripadali
su plemenu Gusića i imali su možda već od posljednjih
hrvatskih kraljeva narodne krvi veliku riječ međuhrvat-
skim plemstvom. Od godine 1387. nazivali su se ,,gospoda-
rima i prirodnim knezovima Krbave, Like, Bužana, Baga''.
Neki su bili i banovi Hrvatske i Dalmacije.") Taj se ugled
nije umanjio ni kod Ivanovih roditelja. Majka Ivana Karlo-
vića bila je Doroteja, sestra kneza AnŽa Brinjskoga i Ni-
kole Tržačkogaiz porodice Frankapana. Kralj Matijaš
Korvin bio je doduše oteo Ivanovu ujaku AnŽu njegovu
očevinu; a Ivanova je oca Karla, koji je štitio AnŽa, nazvao
u času lude srdžbe ,,tatom i razbojniko'''re), ali se knez
AnŽ iza Matijaševe smrti opet osovio na noge' a Ivanov
otac Karlo ubrajao se međunajznamenitije hrvatske ju-
nake, osobito od g. 1491., kad je zajedno s banom Ladi-
slavom od Egervara i Frankapanima razbio Turke na rijeci
Uni. Glas o tom boju sačuvao se dugo u narodnoj tradiciji,
pa kako staroj uspomeni svako koljeno pridodaje nešto
novo, nije čudo, što je ljetopisac lvan Tomašić od 1.500
mrtvih i isto toliko zarobljenih Turaka načinio golemu
brojku od 9.000 mrtvih.ls)
Najvredniji su Karlovićevi gradovi bili Komić, Udvina
i Obrovac.
11
W
U Komiću. koii ie Drozvan od naroda Karlovića dvo-
rima, bilo je, (akđsč eini, središte Karlovićeva gospodar-
stva.
Bit će ioak da ie stolica krbavskih knezova bila u Ud-
vini, koia s'e po Ktaieevu mišljenju naziva\a u početku
Krbavom. Tu jb do godine 1460. bilo ujedno sijelo krbavske
biskupiie. Tu šu se šakupljali na vijeć-anje sući i porotnici
ili po tadašnjim nazivima, španovi' rotni suci, pristavi i
osicinici plemenitoga krbavskoga stola.
Godiire 1469. špominje se u Udvini ili Krbavi franjg-
vački samostan, koji je zajedno sa samostanima u Bistrici,
Cetini, Vrhrici, Knihu, Visovcu, Karinu i Bihaću pripadao
",,vikariji Bosni reda male braće''20).
Pošve je prirodno, da su Kurjhkovići teŽili za slobod-
nim izlazom na more. Zato su nastoiali da od Obrovca na-
ćine izvoznu luku, koja bi došla u'izravan trgovački sa-
obraćaj s cijelim svijetom. Neko su vrijeme imali i svoje
brodov-e, koii su iz Obrovca plovili Jadranom.zl) No tu su se
sukobili's rirletačkim trgovcima, k61i ni1esu lrtjeli ni čuti,
da bi Jadransko more moglo prifadati ikomu drugomu
osim njiina. Kurjakovići su ih mđlili,da smiju sami trgovati
sa sređniomltđliiom,no Mlečani su im odbili molbu,2'Ž)
ier su Žeijeli da sđvtitki i trnavski izvoz i trgovinu imadu
ir svoiim'rukama sami oni prgkp Zadra i svoJih otoka.
obrovac se dakle nije mogao razviti u veći trgovački
grad, ali su se krbavski knezoVi ipak vrlo rado svraćali u
fij, iaročito poslije pada Bosne, jbr su se u njem osjećali
sigurniji. poci oniov'cem sđod !.'t+oq' do l53l.' sp.ominje
benediktinski samostan, a u blizini Obrovca nalazio se i
drugi Karlovićev utvrđenigrad, imenom Zelengrad.
12
III. ŽAtosNA sLAvA KRBAVSK0G P0IJA
žlvor se u državi knezova Kurjakovića razvijaosve do po-
/ iave Turaka prilično redovito. U kućama je pod istim
U 'zadruŽnim stirješinom stanovalo više porodica. Ljudi
5u proživljavali proljeća, ljeta, jeseni i zime idući..za. svojim
n-tliininr pbslonr._Bilo je dđkakoi poremetnja patrijarhalnoga
mtia. zđputove, mliiove, pašnjake i zimišta, za ,,žd'rijeb"
za' međašei za povriieđenu osobnu čast vodile su
".irrlie.
." ninbsobroine parnice-kod blemenitih stolova u Krbavi,
Jurja na'skurini i drugdje. Narod je
"svetbga
loa tielioga
iatkada uštaiao i protiv švojih velikaša, koji su po primjeru
ostale Evropč uvottiti kmetsivo i sve više otimali i stješnja'
vali pravicć slobodnih ratara. Dolazilo je i do oruŽanih
sukoda sa susiednim knezovima, naročito s Frankapanima
i Zrinskinta, šfa više i do pravih ratova s tuđimdržavama.
Ali sve se io ioš dalo nekako podnositi. Ni u najtežim pri-
likama krbavsi<a se i lička ogniišta nijesu gasila ni od doma-
ćih svađani od tuđegamač-a pa ni od same kuge i drugih
zaraznih bolesti.
No kao što su na _|obovo imanje navalili Sabejci i Kal-
deici i oosiekli ratare.-pastire i trgovce, tako su i na kne-
žeiinu 'Kurjakovića uđariliTurcil da je ili podjarme ili
ootouno unište.
' 'Godine 1457. molili su Kurjakovići Mlečane, neka se
ne orotive obnavlianiu zidoia Kličevca' Slutili Su
"mogli pohoditi.
naim'e, da bi ih Tuici Mlečani su odbili
tu molbu čudećise, kakđse moŽe govoriti o opasnosti
-
Turaka. ..koiima hvala Bogu, nema zasada ni traga
u ovim'kraievima''.28) Kuriakbvići su ipak nastavili utvr-
đivanie,a Mlečani sri naeiriili pritisak na kralja Matijaša,
i on ie'g. 1463. neposredno priie pada Bosne zabraniq, ctq
se Kličeiac dalie utvrđuig.la;' otevidno su i Mlečani i kralj
Matiiaš zaboravili, da sir Turci već g. l415. bili provalili
u krijeve oko Blinje, Zrina, Zagteba i Celja i odveli u rop-
stvo 30.000 kršćana.
13
r
razorena| što rasklimana i ta obrambena linija, poduzirnali
su Turci sistematske naoadaie na državinu knezova Bla-
gajskilr oko sastavaka Sade i LjđiTna Liku i Krbavu.16)
Zestina četovanja, što su je nametali bosanski musli-
mani, pocluprti od svih ratobornih elemenata Balkana,
bila je upravo paklenskai,Hrvatska plernena, odgojena
već od davnine u glavnom u kršćanskoj miroljubivosti,
ograničila Su se na najpotrebitiju defenzivu ili obranu'
Rijetko kada zaletjele bi se hrvatske čete u Bosnu, da obra-
čunaju s dušmanima, a onda su opet ostajale kod kuće rt
nepokretnosti ne mogući da promijene stari način narodnog
života. U blizini nepomirljiva susjeda moglo se misliti na
uspješnu obranu zemlje samo onda, da je sav narod postao
vojnik i ratnik. No za provedenje tako velikih promjena
nije bilo ni dalekovidnih ljudi ni novčanih sredstava. Ra_
čunalo se tek s manjim pothvatima, koji su svi zajedno
bili plaćeni kud i kamo skupljim Žrtvama, nego što bi bio
plaćen kakav velik, dobro pripravljen čin.
ovako se nije moglo dalje Životariti. Turci su doduše
stalno uzmicali iz Hrvatske ostavljajući na bojištima kojiput
i više hiljada boraca. Ali njihova je ofenzivna ili navalna
taktika bila ipak vrlo uspješna, jer su njihove čete odvodile
u ropstvor vake godine golem broj zarobljenika. Da spo-
t. 14
I
l-
1i
rJ
;;'il?[,:1Tli'l'fi ?#"#'tP."::t';*r'.'"''',dj"m.;đ.'iiff fl
Par mieseci posllle toga tal se DroJ povecao j0Šza 10.000
u-rvatž' U lipnju g' 147l. opet je Jsabeg zarobio u hrvat-
kraievima i u Kranjskoj i Stajerskoj 30.000 liudi^
"r.lnr
iJ tipnju i474. odvučeno je u tursko ropstvo l4.000 Zagđraca
i Poclravaca.2T)
Napokon je došao čas, kad su se i Hrvati odlučili na je-
,lan veći pothvat.
Bilo je to tt kolovozu godine 1493., kad je zapovjednik
Bosne Jakub-beg provalio S osam do deset tisuća dobro
onoružinih konjan1ka, većinom iz Rumelije, u hrvatske
lraieve i u Kranjsku. U Hrvatskoj se voclio gradanski rat
iznieđubana Deienčina i Frankapana. Prisutnost smionog
ilLršnranina ipak je probudila savjest zavađenih velikaša, i
oni se pomirise. Bah Derenčin pokaza se vrsnim org.9njza1
io'om''Pod niegovu zastavu pohrliše Bernardin, Nikola i
lvan Frankapanl, Ferenac Berislavić sa slovinskim vojni_
cinra izmedu'Save i Drave,28) Petar Zrinski sa svojim konja-
nicima, Iurai Vlatković s bošanskim uskocima i mnogi drugi
viši i niŽipleiniei.'9 Neki povjesnicitvrde, da se u Derenčino-
voi voisci'našao i otac Ivaha Karlovića Karlo, no meni se čini
*'ioso" vieroiatniie ono, što ie zapisao fratar ŠimunKli-
_svojem
rnaniović" ilf Klćmenović, kđiiu ljetopisu kaže :
Tada umri knez Karal Krbavski na 8. ijuleja".3o)
'' Da se bitka 9. rujna l493. svršila pobjedom hrvatskoga
..1493.
oružia, Krbavsko bi polje ostalo za sva Vrelnena izvor hr_
vatskoga ponosa i snage i simbol hrvatskoga jedinstva.
Ali unetoč slozi svih hivatskih pokrajina, unatoč hrabro_
sti voiskovođai boraca nije se hrvatsl<a vojska -bila mogla
mieriti s turskom, 'ier je u irioj samo manjina vješta
ralovanju i dobro ćpremljena, a drugi su po Bonfiniju bili
bez maća, oklopa i kacige, oboruŽani okovanim štapovima,
kiiačama i prosiim lukovima. Derenčin je bio dobar organi-
zđtori četnik, ali za bitku većega stila nije bio joŠdorastao.
Krbavsko je polje steklo žalosnu slavu, da sc na njem
po riječima lietopisća Tomašića očitovalo rasulo
hrvatškoga kraljevstva''. Pobjednik Jakub-beg, ''prvoprozvan
Hadum, nije prbtjerao, kad je Krbavsko polje isporedio
s Kosovom. Mbramo na Žalost priznati, da su istinite riječi
hrvatskoga muslimanskoga povjesnikl Bašagića, koji .veli :
,,Ako je šultan Murat I. na Kosovu s Turcima otvorio jedno
-Iakub-beg
krilo, ie s Bošnjacima
krilo'ot kapijeidroz koju
-su na Krbavi otvorio drugo
kasnije turske vojske bez ot-
pora prolazile u srednju Evropu."sr;
15
7t

, 10.000
'oko polju' iznakaženih mrtvaca nagomilalo se rta Kr-
se eete i ffieđ"iti;;.itbii'
lP1"'l|qT po krbavskim i |ouirstini ';;;.]ji;;,
'DuŠmanske
Vikom razletieše
da.još više povčćaju'oroj.hrvaliliit-' inituu.u i za.ourieiiitii
su'pbsljednje.turške.t.tJ iic.i'i'iJ'u gosni, i kada
se !l9
1" preostali stanovnici Like i. Krbave povratiSe
kuće iIi na sarišta. nastalo.ie po-šuEđo8instvu u opiliCli".
poboŽnoga
če*oga putn"ika tvana Haiiši.lišr.i,g'o,"[iji se tada
u Zadru, po hrvatskim krajevinra tTrivo"iecanj., Oinalazio Oil.
moralo rasplakati i srce,. td;e ni niIđivr&e- ođi'uJiu'o.g" tV. PISM0 ocu KRŠĆANA
Mnogo, je otaca'i mdtera i'guuiio'*. sinove
[1[:|u'
l ollKo le mnostvo Žena obudovjelo,
i kćeri.
da se gotovo u svakotn
drugom selu našIo najmanje sest uđovti"r"*uio* čj;;;;: {iii1fif #š?'!hf'ii"ši'Ti{f lf#ill'':i j'1'fl '';;
a.muževi su svi bili rioijerii iti zarouijerri. "eop iqr4;1]i.-|j
plem.ena Lapčana, koje
Kii'i,fu
ie taoi ispiio ši''1'li'i6z'goi[.'iir"'il.
do clna, obilježio "pdput "švi 'auoirft .Nevolja je lrrvatskoga naroda biIa još veća, jer k niernu
ie 3ereini1e- "' " r'iuutitč rte c|ođošeu prvi mah ni takvi prijatć:lji. Prvih clana'niie
tragcdije zapisavši "u šv,jtu k"niip.;_" '
,, I t'gda načešecvilit rodiv_Šije i vdovi lnnoge i proči
Se u 0pcoj zbuttjenosti i očaju nitko sietio ni cla ookoria
ini,.i. bist_skrb velijarra vsett živričirr'viiianar' leŠinepalih bojovnika. Pa i orrda, kada-su stanovni'ci olio_
jakaže
ne bist od vremeni Tatarov i ć;i;V i nier1a sih, IiŠttiltsela oc{Irijeli s krvavog razboiišta tielesa svoiih sinova.
nee;rii"ihj;
'iiiio muŽeva i rođaka,ostalo jđjoš na polju golemo rnnoštvd
.Proplakali su starci i i ob'iđu
starice u'đisuei nepo.kopanill leševa ortih junaka, koji
'su
bili pohrlili pod
prodavali livade i oranice iskupIjilJućf ;i;;;. iiš"i'illriii',
a sada se utrnuše naša ognjišta] jei naš"poroa p;gld;-.; Udvinu iz udaljenijih krajćva.
koji. je.oh v.elmbŽa clošao na bojno polje kao mi-
okrutnog mača ! ' 'P|ui,
losrdni Samarjanin,' bio je ninskibiskup lurdj bivnić. on
.braniti
ProplakaŠe udovice naričući*.Tko će hraniti
nas i našu siročad ?
i od zla ie Ro Želji hrvatskih predstavnika, a đaročitopodbana
a"1:tlu1i'^.^.i^zaručnice jecajući kriomice Perttšića imao da od. tadašnjega pape Aleksandra'Šestoga
i u pola glasa : zamoli pomo-ć. Divnić jq .'pšun očei<ivati sa stalnošću, đa
'"^ Kuoa odoste vi. naši hrabri, kojima pokloriismo-svoje
Jao' njegova molba ne će biti bčzuspješna.Kod svete Stolice
srce i svoju liubav ?
Narodna piesma. koja. nam je sačuvala uspomenu našli s}t već prije toga utočište svi'ricviljeni balkanski narodi,
krbavsku bitkirl peršoniticirati jtJ-p.*ri#en:.'l.,điiir.osi na pa i Hrvati' Papiđskaje državna bllgajna bila poduprld
naroda u ne sano nesrećnu bosa_nsku Niobu, kraljicu Katarinir, ne'go i
zaručriici kneza Peiazđ"iii,''rih.i;ooidi:.?'i
koja pada mrtva na gIas o strahouito''tinavsr,bm srp.skoga..clespota Stefana Brankbvića, njegovu ženu hn-
ioiižii] đelijuinjihovLr diectt, a ositn toga isrčkosi đesootaAndriiu
"i
Paleologa te mnoge arbanaške drirge b'iegxncg.oz; Niie še
Kad to čula mlada Doroteia_ dakle trcbalo bojati, da će Rim zatioriti ilrata h'rvatškim
Od tuge joj srce raspuknulb-'
od Žalosti čarnoj zćmlji pđde. *radalnicinta. Ipqb da uspjeh bude što veći, htio je biskup
Divnić da sam vicli mjesto-krvoprolića. Došao je"dakle nh
majka. Ivana' Karlovića, kneginja Do_
Krbavsko polje i na osnovu vlasiitosa promatrania naoisao
]_:,i papi p.otresno pismo, koje je datiranđu'Lici 27. ririna i+gs.
pnje,dva mjeseca.bjta obukla crninu za po_
'^*",|'9|]l]<il^.
it^::{l{';1,t_. Pisac se ispričava, štb rie piše ,,visokim stilom'' (stilo gran-

[iiffi ,il5lfi'f 'liT;q1'i111'"T,J3oi"l,i3i.''ii',J3;;Yš:

crJeroga nrvatskoga
dl)' no upravo ona mjesta, gdje se povodi za tadašnjom n]adu-
Venom mocom humanističkoqa kaćiperstva. ne n'ostizavaiu
naroda vidjela i-nezgodu svoje nedora_ nikakva j9{.gu dojma,.dok nžs više đirajuoni oaiomci' gđ1e
sle siročadi.
poboŽni biskup. nema duga daha i gdje mu se govor pretfaia
u niz nabacanih i na prvi pogled -nepovezani"h rečehica.
16
2L7
 Misleći na napaclaje, kojima su Hrvati trajno izvrgnuti,'
iacia se on na bosanske Turl<e:
" ,,Prvi dakle i najpreči raz|og, zašto Turčinovako nava-
'na pokraiitte,
liuie i-est po mojem sudu: srce, koje gg
iie"nroŽe iasititi potoi1a vjerrrika'i hlepi za tim da prigrabi
vladu nad ciieliin sviietom. Zatim obilje imattia i ljudi'
Štoilr lrl'ani i goji ploclna Bosna. KaŽern Bosna, najbolja
od svilr pol<raiiča, kbja se moŽe rnjeriti sa svakom pokraji-
'clavttine,'imž1uei u obilju svega, što je potrebito
nottt ocl
za liuclski Život. K tomu se pridrrrŽuje i sloboda lutanja'
kucla tc volja, jer kudgocl Bosđakrene, Svuda razvija bojnu
zastavu te hepiestano"nalazi u ovim krajevima najsigurniji'
ulaz. Bosna, jao, odviše bliska jaclnim Hrvatinra.'Nju cijelu
nastava Tuičin, odakle, kaclgoci ga Želja vuče, izlijeće sigtt-
ratr te optrčava i pustoši pđnriloj volji strsjedne pokrajitle'
Proclire il Itirik iu Libtrrniiir itrkinlice prolazikroz njemačke,
krajeve sve do izvora Save i zatiče stijegove, gdje mu Se pIo-
htičclne. Nitko nrtr rte dolazi usustet,-nitko tnu se ne opire,
Sveti oče, niti ilnacle koga, čije bi se snage mogle ispoređi-
r'ati s njćgovirr-ra. Sigtrrai boiavi tt Bosni i.svagdje nalazi
saz. kudqđrlpolazi' Onituirrci isto tal<o ljudima kao i sva-
[oiitim iatninr sreclstvimi ide, kamo ga god volja. Pustoši
poija, drveće gvožđernobara, ruši kttce i gradove, odgoni
štot<u, totit<o ić imade. Vodi zarobljetlike u jarmu, pljačka,
stavlia na milke, silovito istrebJffie, tjera bosonoge i gole
po brdinattta i kamenju. BezboŽna rttlja vuče poluntrtve
ira užetinra ili na konlskim repovima. Kao nijenre Živine
tuče toljagama i bičevinra qgledne gospođes. raspuštenom
kosom, upiskane krvljtr djece, nagrđeneudarcima, izmrcva-
rene u liiu, a one zailan uzclišu, lcleču i piŠte, zaman mole
od koca pomoć ili barem utjchu. Zlostavljene cljevojke i
Bosu
"posvećene
dievice, diečake i mladiće odnose divlji
nep"riiatelii u svoiti zemiiu," na sužnievima iskušavaju sve
vršte"surovosti imučila, koia se tte dadu ni zamisliti, a katltoli
"boji ... Sada se- 11uša, shrvana
ispripovijedati !9loT,. Žaca re.ći,
iezit< se iskazati, koliko nam je nevolje i jada zaclao
bezboŽni ntjprijatelj. Kacl sam naime spomenuo u glavnim
_niTurci iskaljuju na suŽnjevima, nijesam
crtatlra biesdilo, što_ga
hio tolikil uzbuđen uzruian, a gle, kada bih htio, Sveti'
oče, posebnim redom raz|oŽiti sve, što nam Se nedavno
zbilo,'tu mi jadniku, jao, drhat trese kosti i jedva se držim
na nogama, "jer mi stije pamet i udovi mi klecaju od straho-
počitafija iii bolje reći ob straha. Ali ipak, da-po dužnosti'
točno ižviiestirn- Vašu Svetost, kojoj sam uvijek bio naj-
posluŠnijii najodaniji sluga, te da što pomnjivije ugodim.
1B
\
banovcu Hrvatske. i ostalim plemićima Slovinske temlie.
koii su me jučer pismeno i po glasnicima clali svi ieonosia-
sno zatnoliti, da Vašoj Svetosti pišem potanko i b nes?eći
nobijenih i o pogiblima, u kojima se danju i noću nalaze
i]ni, koji preostadoše'na Životu, jer sve im prijeti neposred-
nom sfirrću, i -svi već izgubiše nadu u spas, jdr im j'e vocla
scgrrLrla do grla, pa misle jedino na predaju; ne znadu se
ttal-mc dotttisliti, što bi im pomoglo, budući da su nepriiatc_
lii pred vratima; tvrđavesu bez posada, nema ŽiveŽnih
sreclstava, gradovi nemaju brattitelja; al<o Bog ne sačuva
tlrŽava, i ostaci će njihovi biti uniŠteni,i pokrajine će pro-
pasti : zato ću pokušati da po nrogućnosti kaŽem po redu
bar neke stvari, kad već nije moguće ispripovijedati sve.
Kada Vaša Svetost shvati nevolje potlačenih, jadnici će
dočekati bolju sudbinu, jer neshvaćenoj bolesti n-ema nika_
l<va liječenja.''
Dalje prikazuje Divnić sam tijek bitke sporninjući
,izričito, da su se u njoj borili i ,,vojnici Krbave, Modruša i
Like''.-Cini se, da je i sam Želio izmeđuredaka prigovoriti
banu Derenčinu, što je svoju vojsku izveo na ravnb polje
i dao svoje pješake pregaziti ocl turskih i od svojih konji-
nika. Spomenuvši i neka nebeska znamenja, kojima je po
njegovu mišljenju bila unaprijed naviještena propast hrvat-
ske vojske, prešao je brzo preko samog zavrŠetka bitke
nastavljajući crtanje teškoga hrvatskoga poloŽaja poslije
poraza.
,,Padoše dakle''
koji stajahu hrabro na - veli on ,,junaci lzraela. Umriješe,
pragu, -i neprijatelj se nije mogao
radi njihove straŽe tako sigurno klatiti ovim pokrajinama.
Ne treba ciakle više oplakivati Saula i one glasovite ljude.
No premda se dosta i previše jadikovalo nad njima, ipak
pridolazi nova Žalost za nas, jer su odabrani knezovi, veli-
kaši, vojskovođe,kapetani, vrijedni svake slave i časti,
platili tjelesni porez, što su ga dugovali prirodi. To su oni,
Prenilostivi oče, od kojilr su neki prošlih godina bili od
Ugra poslani u pomoć kralju Ferdinandu te su iz turskih
ruku oslobodili Apuliju,33) a sada, jao, boreći se za dono-
vinu zadobiše smrtne rane te leŽe nepokopani, predani za
hranu zemaljskoj zvjeradi i nebeskim pticama. U jedan onaj
dan na tijesnu prostoru bijaše što zasužnjeno šfo poklanđ
trinaest tisuća ljudi. Vrlo mnoga ukočena tjelesa \eŽe bez
reda po putovima, razdiru ih neprestano vuci, tigri (!),
medvjedi, a nema nikoga, da ih sahrani. Tko da piedoči
pokolj, tk.q da ispripovjedi zator onoga dana ? Osim toga
ni to se nije činilo Turcima dosta za njihovo slavlje, već šu
2, 19
 v=
l
i nosove ubijenima poodrezali, da ih lakše mogu kao-znak
pobjede donijeti svojemu caru i da se mogu hv-astati b-esje-
ileći o tako žalosnoirr slavlju. Neke s'apeše u ljute sužanj-
ske okove i odvedoše. I samoga bana baciše u negve' a nje-
govu sittu, takođervrlo odvaŽnu vojniku, odrubiŠeglavu
fred očima roditelja i toplom krvlju jedinca sinka uprskaše
bčevo lice. I kadgod je jadnik trebao da jede, uvijek su
nriesto zdiele stavili preda nj na stol ljubljenu glavu sina
nđtanjuru. Mrska li zrca|a|' Neukusna li poslužavnika za
-Šta! Najljući otrov od nalijepa miješa nraćeha Turska"
ielo
clrzi V-aša Svetost, nije li se očinsko srce uzbudilo ? Nije
li se cijeIo tijelo od žalosti i tjeskobe potreslo ? Nije li skršeni
otac dsklikriuo : o tri i četiri puta blaŽeni oni, kojima je
uspjelo da poginu pred licem oca ! Volio bi on, kako mis_lim,
zairiiieniti s-vo] život sa smrću sina' Ipak se kaŽe, da se vlada
kao šavrŠenkišćanin. Tijelon se uzbuđuje, ali je duh snažan"
i javno ispovijeda, da že|i podnijeti snrrt za Kristovo inre"
te sokoli i Orirge zarobljenike, da veselo podnesu s njime
nručila i smrt, jer će zadobiti vječnu nagradu' i tjeŠispaso-
nosnim riiečima njihova raŽaljcna srca. Zato se ban S pravom
tnože naivati prije srećnint nego nesrećnim. Preosfaje joi'
nlnogo toga, što iti u bjesnilu učinio krvni neprijatelj. No kađ
bih htio [o izbrojiti, izdalo bi me vrijeme i pero. Kad bih
imao sto iezikai što usta igvozden g14g ne bih mogao obu-
hvatiti oblike svih zločinstava. Prešućujem, kolike je po-
krajine opustošio mačen ili ognjem. Prešućujern neizmjeran'
brol zarobljenika u sadašnja i prošla Vremena. Ne spomi-
niem neiznbšene djece, koja su bila izvučena iz rasječene
u-trobe blagoslovljenih žena i ugušena, i koliko je puta
bezbožni Turčin odsjekao grudi i dao dojenčadi materinsku
krv mjesto mlijeka, koliko je puta zgrabio dječicu ??. n9ge
i smrskao im glavu o hridine... Koliko li je zarobljenika
poslao natrag kući s odsječenim rukama, s izbodenim očjma'
š odrezanim-ušima !... Nesnosna li, velju, zločinstva, Sveti
oče ! Da se tako opaka grdoba, tako gtozna zvijer, tako
kleta neman ne veseli tako dugo nekaŽnjena, valja misliti
na sredstvo i priteći u pomoć tamo, gdje je stradanje..Jer
ako ova zatofnička Živina ne bude đbuzdanai suzbijena
hrabrom rukom, propast će ove pokrajine. A ne znam, šta
će onda biti s ostalima' Vaša Svetost zna dobro, što očekuje
susjed, kad gori obližnji zid.'''n)
' U' ono viiieme, kađaje ova Divnićeva poslanica došla
u Rim, vladalrj je razdoblje teške kušnje za Crkvu. Clanovi
porodice Borgia, osobito Cezar i Lukrecija, koja se upravo
te godine prvi put udala, povlačili su i papinsku stolictl
20
u vrtlog svojih osobrtih spletaka i strasti. No izvieštai o
teškom krbavskom pokolju ipak je potresao i tadašnie lako-
umno inepotističko rimsko društvo' Rim je i u"svoiem
privremenotLl nazadovanju ostao Rirn svih kršćana. P"apa
Aleksandar Sesti poslao je Hrvatima odmah potporu tr noviu.
hrani i oruŽju. osim njega pritekli su pregaŽenoj Hrvatskoi
u pomoć jedino Dubrovčani, koji su poslali podbanu GašparLi
Perušiću 500 dukata. ostali su se evropski dvorovi vlaoati
poput Elifaza Temanjanina, Baldada Sušanina i Sofara
Naamljanina, koji su ucviljenoga Joba obasipali lijepinr
i prijekornim riječima, a učiniti nijesu htjeli ništa. Krali
Vladislav nije imao sredstava ni za uzdrŽavanje budimskoga
dvora. Car je Maksimilijan bio dareŽljiv, br'z i poduzetđn
jedino u svojim hvastavim poslanicama, u kojima se rasta-
pao od ljubavi prema Hrvatskoj šaljući u nju samo u mašti
posade iz Flandrije i Brabanta. Mlečani su doduše bili slatki
na jeziku, ali na djelima su Se pridruŽili Carigradu pazeći,
ne bi li mogli ugrabiti još koje mjesto u hrvatskom primorju
pod izlikom, da ga Hrvati ne mogu braniti. Zato je hrvatski
narod - mogao takvim prijateljima odgovoriti s Jobom :
vi dosaclni tješioci.
,,Cesto sam čuo takve riječi. Svi ste
Hoće li biti kraj praznim riječima ?''
Papa je Alcksandar Sesti započeo i veće diplomatsko
djelo. Za bana Derenčina ponudio je po Bonfinijevu svjedo-
čanstvu sultanu Bajezidu njegova brata DŽema, koji je
bio papinski zarobljenik. U isto doba, t. j. krajem godine
l493.,,poslao je svojega doglavnika Ursa de Ursinis u Ugar-
sku, Cešku i Poljsku, da organizuje obranu od Turaka. U
popratnom su pismu bile opisane strahote, koje su Turci
počinili po Hrvatskoj.36)
Hrvati su ocjenjivali ne sanro slutnjama i osjećanjem,
nego i potpuno jasnim razumskim pronicanjem i predviđa_
njem, kako je teŽak njihov položaj. Znali su, da su na međi
dviju kultura i civilizacija postali borci, kojima se radi o
opstanku ili smrti. Turci su im ostavili rok do proljeća,
da se ili pokore sultanu, ili će ih oni do kraja satrti. Počet-
kom travnja l494. sastao se hrvatski sabor u Bihaću na Uni.
Sye je pretreseno, i nakon svestrana raspravljanja pobije-
dio je pogled prema zapadu. A budući da prva pomoć nije
bila dovoljna, obratili su se Hrvati ponovno ,,glavi i vrhov-
nomu upravitelju kršćanstva'' dirljivom poslanicom, u kojoj
kažu i ovo:
,,Pred Bogom, našim Stvoriteljem, i onda pred Vašom
Svetosti svjedočimo, da smo u pomoć prizvali najprije
Vašu Svetost, Boga, brojne i moćne vladare ovoga svijeta,
21
pa ako narn za Vremen.l ne priteknu u pomoć' t0 ćem.o m0-
iati, budući da osim toga našega prenesr.ećnoga jezika -ni-
jednoga drugoga ne umi-jemo. niti se poslije gubitka naŠ'eg
imutk"a moŽe"m"o razasttti po drugim krajevima, hoćeš ne ćeŠ
makar i s subitkom svojih dLrša traŽiti takav način, takav
put s istiđprogoniteljiina vjere, da uzmognemo ostati u
vlastitoi dombvini te ne budento primorani raspršiti se po
stranini ookrai inama."so)
papd ie i tada pošlao potištenoj Hrvatskoj potporu.
osim tosa nije se više pouzdavao u druge vladare, nego Se
sam stao_sprđmatina kiiŽarsku vojnu. Upravio je 29. srpnja
1494. apoltolsku poslanicu patrijarhama, nadbiskupittra,
biskuoiđa. prelatinia i kardinalima nalaŽući im, da trećinu
svega onogđ,što Crkva na bilo koji način baštini, imatlu
poslati apbstolskoi blagainici uz naznačenje svrhe: ,,Za
švetu križarsku V6jnu''-ftlro sancta Cruciata). U poslanici
se izričito spominje, da jć bliži povod novomu sakupljanju
to, što su Turci ,,prošle- godine poharali cijelu F{rvatsktt i
otierali bezbrojne
"da
fršćane u jadno
-i ropstvo'' te i sada naslgje
..svim silama ie
" Nastoianie pabe Aleksandra Šestogasvoju
osvoie skuče'pod tiraniju.''az;
nije ipak urodilo
željenim ploobni, jer je francuski kralj Karlo osmi sašao
u "ltaliiu'i prodrriao-u krvavom ratrjom kolu temeljinla
papinslie svjtitovne države. Tu su neslog1t kršćanskih vladara
|tđtitlnaistiuplje Hrvati. Kad su Turffvidjeli, da.'o drago-
volinoj pbkorhđstiHrvata nenra ni govora' provalili su naj-
oriic u_Slovinsku zemliu izmeđuSave i Drave, odakle su
bdveti u ropstvo 7.000 ljudi, a onda i u Hrvatsku, u kojqj
'zacijeto
su zarobili još i viŠeroblja. Slabić Vladislav,'-.koji
ie mofao da obr"ačun"ava i s buntovnim i sebičnim velikašima,
ilčinio ie najpametnije, što je mogao u takvim prilikana
učiniti; sklo-rjio je niime 2I. oŽuika 1495. u Pečuhu pri_
mirie s Turcima na tri godine. To je donijelo isloboclu ve-
ćini" suŽanja, koji su bi-li zarobljeni na Krbavskorn.polju,
ali ban DrJrćnčin nije dočekao dana oslobođenja,j9r je već
prije toga umro u furskoj tamnici od Žalosti ili od otrova.
22
V. MAJKA DOROTEJA I NJEZINA DJACA
TlNEGINIA je Doroteja i u svojem golenom bolu ostala
_\ _ kneginje
hrabra i sabrana. Pokazala se dostojnon nasljeclnicom
Vladislave Nelipićke*, koja je potjecala od roda
Kurjakovića, i vrsnom prethodnicom nekilr drugih Franka-
panki, koje su ostavile slavno ime u hrvatskoj povijesti.
Premda po hrvatskom pravu, koje je vrijeclilo u Lici i Krbavi,
Itije mogla naslijediti baštinu muža, ipak je sama preuzela
u ruke upravu svoje kneŽevine. Zacijelo joj ne moŽemo
zamjeriti, što je sklopila s Turcima primirje obećavši im
u ime danka svotu od 1000 zlatnih forinti na godinu.s8)
Čini se, da se toga danka oslobodila g. 1495.' kađje kralj
Vladislav sklopio primirje s Turcima. Ali kasnije morala
se opet nagađatis bosanskim namjesnikom' Znaclemo sva-
kako, da je u kolovozu ili rujnu g. 1500. jedan njezin po-
uzdanik nosio u Vrhbosnu Skenderpaši harać za jedan za_
mak u iznosu od 96 dukata.se)
Bilo je svakako politički mudro i to, što je kneginja
Doroteja živjela u prijateljstvu s Mlečanima. Istina, Mle_
čani su bili strašni susjedi. Kao pauci razapeli su trgovačku
mreŽu po cijeloj obali Jadranskog mora pazeći pomno,
cla im ne bi umaknula dobit od kakve trgovine. Sve, što je
god ikoliko oštećivalo njihove interese, moralo je pasti'
Uništili su ili prisvojili hrvatske So1are, luke i sajmišna
mjesta, samo da imadu posvuda monopol. Ako su Hrvati
podigli koju novu tunolovku ili ako su načinili novu ribar_
sku mreŽu, već je sumnjičavo mletačko vijeće i to zabilje-
Žilo kao rovarenje protiv sebe. Hrvatske su namještenike
Mlečani otpuštali iz svake bolje službe, a dopuštali su im,
* Kneginju Vladislavu opjevalo je više pjesnika' odlixovala
se g. 1344. i 1345, junačkom obranom grada Knina. Kada je
najposlije vidjela, da se ne Će moĆi odrvati pretežnoj sili Lju_
devitovih vojskovođa,načinila je povoljan ugovor za se i malo_
dobnoga sina lvana predavši kralju Ljudevitu Knin za Sinj i
cetinsku župu.
23
 da sluŽe krušac kod njih_.ponajviše kao galijoti i vojnički
plaćenici',
.\jihovi s.u fa"lzifikatoii 1patviiaei1 znali na saJmo-
vrma. platttt h.rvatsku robu krivim novcem, 'a kad se prevara
otkrila, pala je sva šteta na leđaHrvata.'rr'*i'ti 'su kne-
zovl znall cla se okome n_a mletačke trgovce, ali onda se digla
n,a,njih sva sila mIetačke repubIike,-i oni'su morali popiu-
stiti,^jer su trebali vječne zajmove 6o mtetaekitr uankira.no;
Sve je. to pamtila zacijeio i kneginja Doroteja, koja je
i kao Frankap'1nk-a i.kao Kurjaković[a morala zriaii, t<bliIio
su zla učinili Mlečani njezinu"rodu. Ali kad na čovjeka na-
Y3ljuj9. kurjak, onda će mu i lisica postati dobar s'aveznik.
Kloneći se 'turske opasnosti predala se kneginja Doroteia
posve pocl okrilje Mletaka. U fismima je naglžšavala,c|a Žčli
ostati ,,dobrom kćerkont i stuŽbenicom Sifiioriie''.li) Svoiu
je krreŽevinu nazivala mletačkom svojinođ.o'i Vlaćaia 'se
'da nena osobite veze s Hivatskođr,nego jedi-
uopće,.kao
no s Veneciiom.
Tu je kneginja Doroteja svakako prevršila miet.u.
No ne možemo joj zamjeravati, što je pođrŽavala
uhode u Turskoj i sve vijesti jayljala'mletadkim'župoui.đ_
nlclma u Zadar ili u Gradišku. Cim bi se Turci pomoliii iz
p9s.n9'_da udare na nrletački posjed, zagrmjele bi
i Lici lumbarde ili bi se po'brdinia u"zdi[ao ptainen |o Nibavi
i aim
9!'9larye' šušnja.i suha grairia. Taj su znalčpritivatiligradovi
r vrsovr u primorju, i s,visa na vis, iz grpffi u grad, pozlv se na
oruzJ -.prenlo stlnom brzinom sve do Furlanije, pa i do sa-
mih Mletaka.a3) U.rujnu l499. bila je ta obavj"ešidjna služba
tako 'brza, da je vijest o Turcima dčšlau četiii sat"a iz Zadra
sve do Udina i Piiave.
,.,. N9 sada. d.olazi jedna pogreška, koju ne moŽemo opro-
strtr nt kneginji Doroteji ni drugim nekim hrvatskim kne-
zovlma..onogq doba. Ta ,,vjerna kćerka i službenica Sinio-
rije'' nije umjela da se svlađavai da podrŽava nriiatelist"vo
s nekim domaćim velikašima. Najgo're ie mržilđlviniša
Korvina, kojega je početkom g. l499. briiav"liivala Mlečanima.
da sakuplja Y_gjs-ku u Slavon'iji, odalile"će đoćiu Ftrvatskuj
da ,oštećuj.e Mlečane.aa) No. Ivaniš Korvin nije imao na pa-
meti takvih osnova. Varala se kneginia Doiotcia i u tdm.
da će Ivaniš Korvin nastaviti protiv"ničzine brać6 i nie Jđd
onu. borbu, koju je P|pt! Frbnkapariima i Kurjakđvićimi
vodio..njegov ota-c kralj Matijaš. Vremena su sJ bila p.ro-
mijenila, Ivaniš Korviri nije ni sam gledao nalprllaznlrrm
okom prem.a- Budimu. radi- izglbtjena" prijestolja, itit";u
svi hrvatski knezovi imali priliku, aa đečrkupd oko niesa
i da urade nešto za sebe. To je ono,'čega su se bbjaliMIeć"ifri
24
koji su rušili svakog9 j{č^ega predstavnika međuHrvatima.
Zato su njihovi izaslanici razglašavali o lvanišu Korvinu-
da je ,,pijan. od jutra !.9. y_ečćra]', a ujedno su potpirivaii
stari razdor izmeđurazličitih rodova.
Nekada nijesu mirovali, dok nijesu potisnuli Franka-
pane i Kurjakoviće s otoka i iz primorja u gorske kraieve.
A sada, kada su već bili postigli taj svoj cilj, iŽlučili su Fran-
kapane, koji su im bili opasniji, kao gubaVce iz svoje milo-
s.ti !e s.u se prih.vatili Kurjakovića, o kojima su bili đvjereni,
da će im vjernije služiti.
lpeL je pomoć, koju su Mlečani slali kneginji Doro-
teji, bila vrlo oskudna. Natezala se s njima, da joj povise
novčanu potporu na l000 dukata, no oni ne htjedrlšć ni čuti
o tom, n9go Su joj od zgode do zgode poslali koju lijepu riječ,
a u lipnju l499. dobila je od njih i dvije bačVe baiuta,-ali
možda više protiv bana Ivaniša Korvina, nego protiv Ttt-
raka. Međutimdesilo se, da je upravo Ivaniš-Korvin zašti-
tio u to vrijeme Doroteju od većih nezgoda. on je pribavio
sebi potrebit ugled pred Turcima time, što ih je u veljači
l499. dva puta čestito potukao.46) Skenderpaša je poslije
toga bio neko vrijeme miran, pače je poslao i darove Korvi-
novu Sinu, koji se u mjesecu kolovozu l499. krstio u Bihaću.
Paša se u pismu, koje je poslao lvanišu Korvinu, potuŽio
naročito na ,,Ženu kneza Karla'', koja mu je pod Kličevcem
dala zarobiti nekoliko uglednih ljudi.a) Iz pisma se očito
vidi, da je kneginja Doroteja ovoga puta prošla bez osvete
radi čovjeka, kojega je prije nazvala,,svojim progoniteljem''.
Unatoč većim ili manjim političkim i taktičkim oma_
škama prihavila je sebi kneginja Doroteja tolik ugled, da su
je svi priznavali odličnom predstavnicom Kurjakovićeve
kuće. Pod njezinim briŽljivim materinskim okom razvijali
su se njezini ptići Ždralovići : kći Katarina, sin Ivan i kći
Jelena. I tu se mora priznati, da je Doroteja bila veća kao
mati nego kao političarka.
Syoj dvor drŽala je većinom u obrovcu, odakle je
odilazila više puta uZad'ar. Bit će da je u tom gradu ili mo_
Žda u samoj Veneciji mladi mletački patricij Bernardo da
Lece (Leze), sin Jakoma, upoznao njezinu kćer Katarinu.
Godine l498.već nalazimo Katarinu kao ženu Bernardovu.a?)
Dorotejin je zet dobio u za|og grad Kličevac, koji
_se
je kasnije
prel.ag natrag u posjed Kurjakovića. No mladi muŽ nije
zacijelo polakomio za bogatim mirazonl, kojega nije mogđo
ni dobiti. Bilo mu je zacijelo u prvom redu đoljdbavi, Jer
je sam bio od kuće dosta bogat. Imamo pravo suditi o nje_
govu bogatstvu po tom, što je on kao zakupnik vinske
25
daće u Mlecima mogao općini unaprijed da isplaćuje po
70.000 dukata.48) B"ernarilo da Lece vrŠioje i.d'ruge
službe kao vlasnik galije, a poslije toga i kao providur t
kastelan u Vipavi.a'$)
Koo ove'Ženiddene veze s mletačkom patricijskorn o_bi-
telii niie kneginia Doroteia računala s time, da joj kći Ka-
taiina "dobiieiniŽa ratnika i junaka. Tu je sudbinu namije-
niiu rntuooi svoioi kćeri .Jeleiri, koja je kasnije postala že-
nom Nikol"e Zrinskoga, sina poginuloga krbavskoga jurtaka
Petra. i nlaikom slavnog branitelja Sigeta. Kod te je Že-
nidbe' trebalo zacijelo upotrijebiti mn0go cliplomatskoga
talenta. ier su Zrinški iKurjakovići bili prije toga u velikoj
zavadi".jedan je Kurjaković bio čak od Nikolina oca Petra
uhvaćen"i bačen u taninicu. ovom su ženidbom bile izravnane
sve stare razmirice, i ove su dvije kneŽevske kuće Živjele
otada u nepomućenu prijateljstvu.
Posebnim je marbm pratila majka Doroteja- razvoj
,ygjega sina lvana, na kojem je imala ostati loza Kurjako-
vtca.
U vriieme bitke na l(rbavskom polju moglo je Ivanu
Karloviću-biti oko petnaest godina.60) Zato on nije nrogao
odmah uzeti u ruke- upravu ličko-krbavske kneŽevine, nego
ie tnorao naipriie proći onaj isti razvoj i odgoj' I<oji su pro-
iazili i arugi veiit<aski sinovi onoga doba prije svoje nruŽev-
nosti. U tčm se odgoju pazilo naroiitrr na to, cla rnladići
upoznaiu sve tadašnjtj viste oruŽja i načine četovanja te
ah tietčsno što više otvrsnu. odgojitelji su bili obično isku-
sni fiizi plemići, koji su se dali pofl okrilje 'kakvomu višemtt
knezu. Ivan je Kariović morao obi'laziti već ta.da svoje mno-
sobroine gradove i zamke, a uz to je polazio u pohode i
švoiim ui"acima Anžu Brinjskomu i Nikoli Tržačkomu.
U lčvačkimdvorcima, u šumama i u tvrđavamabilo je mn'ogo
zQoda za natiecanie u gađaniu,jašenju i trčanju, kao i za
hžike na zvierad.-Mladim su liudima bili ideal ottakvi vi-
telovi, kakav je bio na prinrler poznati inače. protivnik
Frankapana ban SlaZ MadTar Podmanicki, o kojem pripo-
viieda ledan kroničar : ,,BlaŽ MadŽar, Ugrin, bio je tako
iai<. oa ie vinsl<u bačvu, koju su jedva kola nosila, sam
"oizao
sa zemlje i da je u oklripu mogao zubitna podići obo-
-plešući
ruŽana čovielia i nošiti ga naokolo kolo s drugim
voinicima.'tt1 |z bilieŽalia suvremenika zaključujemo, da
-jei Ivan Karlović morao biti snaŽan'čovjek.
I duševnomu se odgoiu međuhrvatskim plemstvom
posvećivala već prilično
-lijepa paŽnja. Sinovi Bernardina
Frankapana nijesir zaostajđ|i^ u obrazovanosti za najugled_
26
nijim svojim ;uvremenicima. I
djeca kneginje Doroteie
nlJesu smJela ostatl neuka' nego su morala uz čitanie i n"i_
sanje naučiti lat_inski, talijanski, amožda i njemački. domJe.
je pismo osim Iatinice bila još glagolica i ćiritica. eez sii-
golice nije mogao Ivan Karlović razumjeti glavne ois_ane
doku.mente svoje obitelji, a ćirilicom se po svoJ prilici'sluŽio
kasnije u dopisivanju s bosanskim pašama.
Tadašnji latinski saobraćajni jezik nije bio iezik bli-
stavog rimskog govornika Cicerona, nego- iskvarćna mie-
Šavinasredovječnih velikaških kancelari-ia. Ne ćemo nio-
Žda.pogrije.šiti, *ako pretpostavimo, da jč odgojitelj Ivana
Karlovića bio Bartak plemeniti DraŠkcivić, kahcel"ar kne-
ginje Doroteje i praotac kasniie hrvatske grofovske obitelii
Draškovića' Ipak u latinskoni ieziku niiđlvan Karlović
dotjerao ni clo one vještine, kojom su sč odlil<ovali ostali
hrvatski velikaši njegova doba' Vidi se, da je njegova ruka
bolje upravljala mačem nego perom. NjegoVa je-latinŠtina
uŽasno skrpljena i mnogo slabija od lđtinštinenjegove
rnajk_e Doroteje. Više puta se viđi,kako on riječ po- iiječ,
-na "latinški.
p-adeŽ p-o .padeŽ prenosi ropski iz hrvatskog
Kad on kaŽe : ,,po mojim izaslanicima'' - ,,peimeis missis'' ;
,,jer. nijesam imao zašto'' : ,,quia non habui pro quibus'' i
,,jednoga- sam plemića bio postavio u spomenutom zamki
za kastelana" : ,,trllutn nobilem in predicto castro pro
castellano poneraln (!)'' onda to zvuči prilično prema
cluhtr hrvatskoga jezika, -ali u tatinskom je'to nagrda.ut
Bit će {q j. |u nešto većoj visini bilo Karlovićevo _onpo-
znavanje talijanskoga mletačkoga narječja, kojim se
norao često slLtŽiti već od djetinjstva u saobrađaju s Mle-
čanima.
. .No
jezično.qnanie nije bilou ono teško doba ni jedino
ni glavno mjerilo čovječjevrijednosti'
:!/
 Lece,.došao. je bio 27' studenoga 1498. u mletačko
s povjerljivim pismom,,neke hivatske_gđspodg';, viieće
j. !i9 u rodu po'ženi..Ponudio š"t"ii"i"
ie mletačRoi'..pitiIi.i';i,1;il;
svojih rođaka,ali je bio odbijen. ,,Bilo mir ić oopouni.'i."
da ntle Vrijeme za to, t.e su mu bile dane lijdpe riigči-';;')"'
No kad su Mlečani zapali u škripac, pbćeIi š"u -na Jv.
s!ra.1e vap^i^ti pomoć. Papa'Aleksandai Šćsti 1i"
oZuJKa l5UU. na t3jni dogovor poslanike Njemačke' "aiuuo'i;"nrin-
cuske, E18!eske, Šilanjotšte,N'apulii, rrli.tuđ-'ša";i;''l
vI. PRVE PoBJEDE t PoRAZI IVANA KARI0VIĆA Dokaziuao je, da su kršćanske vlasti dužne prišto_
_|l1.ll!:pomoĆ
Ćltl .u mletačkoj ali postigao nije nišda. Po-
kada' je Evropl prepustila
'd.r!svi,'
novio, se .prizor, od g.".14g3.,
rv L|JDU ie ninski biskup Juraj Divnić govorio: Susjedi' Hrvate njihovoi iobovskoi patnii.
u/ ^nričo. ouiite ! Kaaa gori n"aša kuća, i vaŠubi rnogao za'
^

Zapadna se Evropa nije.mnogo .Starala ohziv naliiv* prij9 toga Mlečani kod potlače_
nvatiii'poŽar. nln |_o,Y9|l!jji,sri
-''_ balkanskih zema|ia. U Albaniii sđpodisli ustanak rlro-
lroteklo ni potpunih .Šest.godlna
^No oo
za te riječi. nije tiv Turaka u ime Skeirderbegova sina i ricćak%. U đ;;'đ;;
poraza-' aboŽar je prešao i u mletačku drŽavu'
'" "-š;li;T ie
xiuavst<6ga
Baićzid'giedub lrijekim okom jačanje Mle-
poslašc Đurđa Crnojevića, ča za niih iskrvari i postieanle
čarra. koii sl na-ruševinama Grčke, Albant1c' 'Urne UofeJ ?:].11{9 ;vojega naroda. A najveću su im pombe pruziIi
tlrvatl. .lzmrcvareni je hrvatski Job pripasao liač uz bokove.
Sorn'. i hrvatske osnivali svoje svjetsko go.spodstvo' L?sr.9
da oni imaclu primorske obale i otoke onln drzava' KoJe 5o{'.l! blll JoŠputi rana,'i p9šao u boj za svoje Elifaze i
To je njegovo, a ne mletačko baloaoe r sorarc. Dok je kralj Vladislav, iz mudrosti ili iz
I.."'i'Ji.'ii*ioiiipđoji'mio ?
tromosti, ,opravdano oklijevab, stupila ' ie velika većina
"-"'š"iu["i'
vlasništvo !
mišljenjem zap-očeo je Bajezid. s: Juznonrvatskln knezova u mletačku sluŽbu.
|19'9'-'P:,'- je ras.poloŽenj-e nl-gđqIlrvatima bilo u početku
orethodne obiave iat- s Mlečanima. Darovitl VcllKl Vezlr
koji je jednurr rekao poslanik^u'
^ -1,iqoL
svc prIJ .nego bojovno. U teškoj potištenosti priča6 ie ne-
[i;;;;;i"" H.ič.đđ"ie' narod koje su proizlazile iz
ili;i;il;;A iig;;&il ;'p rista.i i vl ist' kao, m agarcu . sedl o'
ffi)
.oa .priče'
Jc r tJog ostavio Hrvatsku.
'"1o9^u9'J['. uvjerenja,
;;ilil;' ie Mle'čane na f<opnđi na moru u drčkoj Naupakt
te ie 29' kolovoza
Mlečani su pomno biljeŽili, kako bi Bernardin Franka-
ilč6ž'j;d'i';;ilgi;#';i.t"tkj'gi;đ pan.ntlo natra'g osvojiti Senj, ali Senjani govore, da će radiie
ili
'" Lepanto.
" .lll 'ga predati Turcima negoli doći pod Fran_
grad
lžil;''e mišlienie Venecije uzbunilo' Proti zapovjed- iP-l|l'
kapane- 'l'o javlja u Mletke krčki prov'idur Maliiliero. koii
nir.u'loiue.nđga''đi'etaekoga'brodovlja stadoše pjevati znade i Za jeclno čudo, što se navođnozbilo u Moorusamđ.
građanii djeca po ulicama: gtavnom Bernardinovu gradu, o novoj godini 149g. Bernarj
9in j_. - pripovijeda pr"ovidur
Antonije Grimani,
Propasti kršćan9' - dosio'u
da sluŠa sv. misu. Kad je svećenik
modrušku crkvu.
htio prelomiti svetd
odriretniče Mlečana, ho.stiju,.opazio je, da je ndma na njezinu mj'estu. Sav u ne_
ZasluŽuieš. da budeš hrana prlllcl sKamenlo Se 0n pred Žrtvenikom, a uto dođoše liudi
Štenadi"i lrabeŽljivim psiry1'. izvana i Viajeli svetu troitiiu izniđ;".k";i;
r_ekoše, aa su
Skupa sa švojim sinovima t 64) Svećenik je pošao s narodom van i stao molitfl
",vonlka.
.hostija. vrati natrag,. ali ona ,,iščeznuispred
Sg yeta
Već oriie nastoiali su Mlečani da ne ostanu bez savez' llca svln. Koll ostadoŠe u strahu i trepetu gledajući z'apa-
nir.a.'oiriia l'e iđ'i"iii L498. pisao osobno kralju Vladislavu'
-q1_

isteklo' njeni tako v"eliko čudo''. 6o)

iilffi ;. ;;dč-,iii,_š"i,irrcinif piimirj a, koje ;"e oito. I nad drusim Frank,jpa-nom,_ Karlovićevim ujakom
Mlečani bi bili- pojačali i svoju plaćeniČku vollKu' jl.l
AnŽem Brinjskiri, vidjeiđMi.8ini_'sđii.-'"orbtI.t'tuo. N i e-
niiesu bili u nai6ol'iem financijskom poloŽaju_pa su' zato govl Su podanici
m'orali da štede.- Zčt Doroteje KarloviĆke' Bernaroo oa
- pričalo se imali rdoiti oan i noć u olio-
-
28 29
-r-
tvrdavu. za nekoga Sušića, ali o Božiću 1498" g' jaša. Neka u.dobru zdr.avlju-i veselju od Boga vaša
lici Brinja a rubovi su nastaloga nost dritni njegovu nlilost. Kada jć nama đošla;;;",;l# uzviŠe-
otvorila se zemlJa , ptogutuiu-tidove,
od našega.g.gspodara. cara, cla se Inoramo po.ii"iti"""žJJ'ii'Y
pono'l.l'"1x'' a
.,:"Jjili.5["ixil1r" Korvin poneŠtopridi gle
.g91Po9.,9q'Mle!1ka, i mi se pojavismo s priiićirifil;;"it";''{i
nqtn(1.Korvtnsenr]e-zadovoljiotime,što.jeuveljačig. lltlcll' l Ka.da unlđosmou vaŠu.z9!]!j1.t' došIi su neki za lrama
ka.o neprijatelji, i da su mogli, bili"bi zasuŽniili i_nai'"''-i
TX6bl a"i'p;i; p;t;'il" rurke'u sv-q1ojpje-šaka
lemlli'l'q:
te le t:-t::; nlleslllo nl sumnjali,.da bismo to mogli d0čdkati oo'uisir'i
i;ii,; i;-d"snu's !.0p konjanika i 500 M'o'žemo zaktiučivati
razor|o'
BlStrlcu t''unoJ''i_'iižanj.6) {uor, Jer_s vama ztvimg,.u prijateljstvu i lijepom miru.,i
da se toj volni'pridruŽio i Ivan Kar-
oradove pq|_je se Skenderpaša tuŽi nd knegiirju oorofefi'i'";"(;-
š'fiI'";.;;_siiinos'eu, zula, a naroĆito na one'-koji čestim zatrkama opustošiti
loviĆ', 'su
Bosni ie tada nantjesnikovao Skenderpaša. Juriševic Fosnu,.pa onda veli: 'Međutinrako su Se SVe te'stuiii^'i
!iry_b.ili
na.vaŠu.zapovijed i.s vašint-znanjem, to ni|e pillil;;
ll,::i::tlJ',-.t:"#f
"";i;''ožuđrit
i:uil"f 'lilil$3";|iir.i'č|,I.'tr,lli} :Yi!]q v1en. i miru,
'jer
ti si gospodin i sin gospođinh.l mi
1'] ?: 300 t'gqjl^-
čoviek'', da iinade stalno DlSmo mogli naĆi stotinu idviie stotine konianika. koii
švaki eas opremiti konjicu od 6'000 bi lttogli robiti i činiti štctu vašim"ljudima, aIi mi pođi';u;;;
lff.j'";;;;'9 i .ai" 1.z'
|jubav i lijepi rrrir s va.ma. 7?to žnajte,'ako traliJe,_đu
tada bilo po
.mletačkom
računu llnitdete za prijatelje, imat ćete nas, d ako nas tiaŽite"a; za
'*t':.lf;P3L{"uTir'?''']|
rlii. i.ttio da'vodi rat na'dvije strane, nego je neprl3atelJe,-za neprijatelje ćete nas itnati, a mi ne ćemo
^^ ",".,iini.
Y""nr""i. mir s'Ivanišem Korvinonl' a Saln Se SVom Snagom pogazlil rlJeĆl' ako 1e ne pogazite vi. Bit će da ste čuli za
^'lurl.č""a'
'iililj'""' N jegovo je shvaćanje tneđunar.o-dn-oga stetu' koJll Su Vam prije _načinili upravitelji Bosne, a m i
uiio eird-no, jer je drzao, d" !:.^lYT]1'["1; smo pustili sve vaše zarobljenike, koje smo hašli, pa
;l;i; ii,;[ biln
propustiti njegovu vojsku preko Svole ZemlJe u ''o
više puta poslali k vama svojega'čovjeka, aIi vi št6 d;i;ko.'
.i
Vii'đulo'' n9aqv'ng. posl'ah jednogđ švojegd eovieta ji:čđi'i'
ntletačke kraJeve' |.1 |
ste gazadrŽali na tom prrtu. No akđvasie volia" a"a še đoso-
U isto cloba, ook je hercegovački namj.esnik u
vojvoda
c;..nt-rohio okoli'cu spliisku i trogirskq-te odveo ropstvo varate S nama' pošaljitb. k nama jednoga'svoje'ga eov1etil' .
iđ'3;'+ot-'itio,lu ljddi,u) provalio piol^azio Je.Skenderpaša prema Bog vam dao sreću !''uu)
)l^aii t N n'u.'N.
i po'uratt<ri u Bosnu
s.0oo strzanja
e i kroz Karlo-
i

iz mletač- ' Herceg je Korvin m0ga0 u to vrijeme da se usoiešno

oglecla sa Skenderpašont, baretn u svoioi zemlii. Diil; i;
vićevtt kneŽeu,nu uod.tl_-ša sononr na oružju uvijek 500 do 800 konjanikd. "osim tosa uiio ie
kih
'"" krajeva'oa.1
oogovoreno' da mu se u svakoj zgodi imadu pridružiti :
O ioj vojni, koja je bila samo ittrenom uPttt-11,P:9t1Y
.

njegov tast Bernardin Frankapđnša loo konianika. nie-

n il l,ll'''' li' :' 3'"""'Š''trll''dl ilfl t a 3l' l'x! d!
n, .'-?;' ?i".; gov- novi prijatelj Ivan Karlović sa l00, KarI6vićev'uiit
ui;ići"";;tllo 'u"...'iit., koji su tonr prigodorn"i podnijeli InŽ yr9nl:?pan'sa.60, Mihovil Frankapan sa 50, knez irli-
kola Zrinski
iiiiieenieru smrt' Klimantović kaŽe petar
sa 40, knez Blagajski sa 40'i l<nez Mrsini_
"'-'-_tagg^ Tada pride Skend6r baša s Turci v Hrvate na
:

ski sa 30 konjanika.66) Kada iomu pribroiimo oomoć iaiaE-

vele i ntale 700'
zo. i''i.'iiuni i vz'ese ljudi 7000-ći i Živine
koga. bana Ferenca. Berislavića i goipode"iz slovinske'z'em-
?",lr.l<o dhm Ivanka n"a Hraćah i dorn Luka na Račicah i' llt do uvjerenja, da je h"erćeg Ivan Korvin
9.ltil" isto
i,,fi'M;ii"' na Mahurcih i dom.Jurija. pRlanića na. Pra- l3gao 9arem tolikom vojnom snag-om kao nekada'^';- tjan
ši"iefrll oo*.1utouu na Tršćah i dom Vida na Miralt i dotn Derenčin. To.uqg.u j9- dodusč bilo mi'lo, ali zato je ziiei
pisca. Bog im daj pokoj večni, amen'''*) jeftin'' U rujnu. g'. l.499. pl,aćao se za"20 jaja
šiip;;' na.Ro"gvi "poslao
u je' Skehderp^aša ]vanišu |jg_9ni|qn,i
Povfatlvsl se Bosnu Jeclan solad, a za dviie svinie dukat.62\
giasi : ,,od Skenderpaše' Ipak je herceg ivaniš volio u td vriieme cla miruie^
xoruinu_ pl*fu, kojemu- podetak
}).nnouru Bosne, irzvišenomu i švakom BoŽjom milos.ti Valjda veĆ i zato, da uživa svoju obiteljsku "sreću kao sretiri
Bta'ui.notnu gospodaru zemlje Hrvatske i mnogih Mati-
dlygl.n otac lstom rođenoga_sina Krste. Zato nije htio da se zamje-
sinu pokojnoga kralja rava ni Skenderpaši ni Mlečanima.
;fi;li;; go'p'ođinu lrercegu,'

30 31
- onima'..koji nik Gradiške Cankani (Zanchani) ni njegovi voinici
Niie stavljao nikakvih osobitih Rzap.reka iitr 1e bilo prilično usttdiše izaći iz tvrdave na bojno polje. škend.irjiii"i l,]
ne
,u r'ijiri ;điiii *r.{u'c-tiu sluŽbu.
vojnici slobodno stanovali zajeđnoš kbniima Do crkvanr'
" slobodno su boli svecima na šlikama oči,"paIili'seta. )*i"li
'nofl?i.euni " su osjećali s teškom mukom već koncem -g' zlato, srebro i svilu i hvatali hiljacle zaroblienika. oO Rniii-r'

_*x:
("a'1fi ć- p o j e. n u P i h 1'
l 49 8: :" ffi i su starije i sIabije posjekli, a nrladc i Iiepše"zadrziti. t'ti šo-
e

"
s l i S

nlJe.v ill' fi".li.Tf, |o1

l 9
.

beinaroa da Lece u mletačkom VlJe.cu-

"3
nrom Taljamentu. bilo je.poktano 2.00-0'ljudi. Cijelo je pu_
;iil';;;f.;;, kada su.'ie iurci piiotizavatl niihovim kraje-
čanstvo .. Furlanije i obližnjih pokrajina nagnuio u' oiies
preKo PtJaVe, a turske su ga čete gonile sve do Trevizh l
#fo-Hl'l*'fi{tlifi'iđiir
"""Vise sa sievera pridruŽio toj "l499' se' dvojic
Vičence.?3) S nebrojenim robljem i j*oš većim plijenom via-
tio se'Skenderpaša u Bosnu. Jedno-staro tursko"sviecločan-
stvo kazuje, d? j9. oprema pojedinih robinja ,,vrijedila
e.unii'Juđ'sii';l;il''tioiije u_^kolrivozu već dobio _
haraČa jedne pokrajine''.'n;
Ml.čana 9 bačvica baruta"")
nd 'U-l;{o -Ju Mlctačka stradanja na svim boiištima imala su biti
"" doba vodili sa kninskim
mtedani .dogov.ore
barem nekako izravnana hrvatskim" iunaštvom. Zato su
nunoi..'"lrluitinto'n, da i on stupi u-njihovu službu'
mIetački.providuri u Dalmaciji učestali s provalan^ta Žarka
U kolovozu g. rao9. sklopio.'je nekadašnji.gospodar
DraŽojevića, Marčinka, KoŽul-a i drueih hivatskih voivoda
l:,*;*x;in*;nlBiiitii"lf T'h'*.lltfl u Bosnu i u Hercegovinu. Žarko ie Dražoiević bio nizvan
,,i"Žuir"ri';g;";i 'il"I''i?l$'.1t'i"i
a za svakoga od splitskog zapovjednika Marina Mora ,lnovim Skender-
a; će driati l00 konjanika, beggT''"''').Hrvatski. podban Martinko iIi Marčinko,.kojemu
;^ r{nhirrnti 3 dukata na mlesec.
'" "ii *T.iu"er,i'_ie s]uinu s'tupio i jajački ban Ferenac Be_
iz.Jajca.
su Mlečani darovali grimizno odiielo. ostao te oDlevan u
narodnoj pjesmi sve d-o darrašniega dana. Istu'slavir'stekoše
đinJu. liiie .g' i499' odaslao
,i'ruu]e,'to:l-j;
ii solii', uđzriim'i; pismom dvojiiu ijudi, a oni su prošli..cijeli i ostrovički knez Pavao Štr6ačKoŽulić, krbavski knez
Ivan ,Ka.rlović, jaj.ački ban Ferenac Berislavlć i neki drugi.76)
l"i";;'i l''ag_iuli.'soriisr.i se iinez'Ivai, Moro tako začudio' Hrvatski je
it? i. it.irlri"it.l..ft."i.tovatna
'toliko stvarvda su u tako malo .ratni. zanos najposlije bio tako neodoljivl di
prevalili milja su mu se pridružili svi narodni šlojevi. U to doba štvarao
ii.in.nu !"zo;
"'""T.t ^sto Su lrllečini drganižovali kordun hrvatskih je svjetski pr-iznati pisac i osobni siavitelj i prijatelj Žarka
DraŽojevića Marko Marulić svoju ,,.|uditu'', 'koiom "ie htio
,usiit, i*;.gu po'sjedar^stadoše u Mletke dola-
t n.'oui ,i- _rt'una da podigne hrvatsku svijest i sariropouzrianjri.
Skenderpaša sprema na Ciiela ie
;iii-;1uii' 'Ivan se
glaso"vi,'da
je. Karlović ooslao u Bo- hrvatska zemlia bila po niegovoi preitodŽbi BetuIii'a. ođo
;;i"; proTi' 'u'. itaii1e' giu'o-io-. kao. da' Želi otkupiti kojom će kršćansko junaštvo strsiti situ okrutnod Hblo-
J;,1";"5i;đ;r*j.Lu,"'ii,i1i''. ferna. Kad je.Marulić odijevao Asirce turbanima i doftmama,
.^i.o r'inBtienik"e. a u istinu"ie višio uhodarsku službu' kad' je govorio o njima,-da. ne-raste više ni trava ni žito',
'J;;k"_Ti;lduiću-i ni.eove maj'ke Doroteje došla je vijest
i u Zađar-,da je Skenderpsa poŠao-_najprlJe kuda oni _prolaze, kad im je davao za poglavare sultanaj
x'"]."_lul.u. i đatte'u
'''dradišku -rr-tio Hivatsku i u Furlaniju''l). vezire, }aše i subaše, onda je bilo i previše "očito, da su md
.očima lebdje.|i Turci. ,,Tako riog načinja švih, ki su
pred.
'''""ftoiiii"hiie vodio sa aa staje na put Skenderpaši, koji. je
sobom 8 do l0 tisuca .konlanlKa' oholi !'' klicao je Marulić proričući i Turcimđsudbinu Asi-
rr ruinu 1499." raca' Marulićeva je vjera u budućnost bila nepokolebliiva.
fuožđaie doista bila istinita vijest onoga franlevca' Koll
pa'je u koiovozu..i+oo' lavio on .je gledao unaprijed vrijeme, u kojem će 'kršćani 'čuti
i;"hil,i-sihaeu toa^rr'ercega
','fir#i"i''"'^^a; i; stenođrpdsa."poslao,IvanišuKorvinu pozrv:
;;;il.';;k" utltjni woie liu'de s javnih putova, da on imade otvorite usan, počnite hvaliti
štot oodn prolaz u kraieve Italije'7') Boga i slaviti, u cimbale zvone.
"'"" rurićiul'i su svakalio bili uniprijed obaviješteni o Sken- kitare udariti, psalam peti tone-:
derpašinoj vojni pa su se mogli p.ripraviti za
doliČan otpor' Bog bo potr one, ki rat podvigoše.
vo]st<a ponijelđkrikdvno, jer se ni zapovjed- onim milost klone, ki stav uzdahoše;
nii"',i:.lii''*i
32
333

zgubit nas dojdoše asirski odbori,
toga ne stigoše, Bog njinri obori.
Pobiede Stt hrvatskilr junaka bile izvojŠtene g. l500.
i 1501. na Cetini, kocl Bistiice, u Rakitntr i- clrugdfe.??) AIi
ni Skenderpaširri vojnici nijesu zaostajali Lr vještini četova-
nia..ledIrokrvna Su braća rra jeclnoj i na drugoj strani po-
kazal|a, cla u njinta Živi isti neustrašivi i vratolontni duh.
U srpnju g. -u
1500. pobijedili su bosanski muslinani Ivana
Karlovića njegovoj vlastitoj kneŽevini,?8) a g. 150l . doŽi-
vješe Žarko Dražojević, Marčinko i KoŽul teŽak poraz
Bosni kocl Suice.?s)
Flrvatski su boi'ci vjerno prolijevali svoju krv za svoj rod
i za drugoga, ali nletačka je potpora dolazila Vrlo nerecio-
vito. Polđv|nase četnika Zarka DraŽoievića znala radi toga
razbieŽati (Sanuto III,7l5). Žarko je pđlazioi u Mletke, gdje
ie nč znajući latinski govorio s duŽdom preko tumača, da
štvar uređi.Drrrgi su
-opet norali na drugi rračin traŽiti
obećanu pomoć. U jesen g. l500. dođošeu Zadar KoŽul, ba-
novci Sinonović i Marčinko, klreginja Doroteja i njezin
"
sin Ivan, cla podsjete nrletačke zapovjednike na njihove
obveze.8o) Niješu imali osobita uspjeha, zato su se i dalje
morali tuŽiti, cla ih Mlečani zavaravaju.
Koncenr studenoga 1500. pošao je mletački izaslanik
Zuan Tetriko sa svećenikom Petron Jordarrićerrr i sa jeda_
naest konianika u Ostrovicu, Knin i Obrovac. Morao je na
tom putu-slušati Žestoke riječi protiv nrletačkilr vlasti, koje
se niiesu drŽale sklopljenilr ugovora. KoŽul je u ostrovici
prerl Zuanom TetrikoLn grdio na mrtvo ittte mletačkoga
"
bpunornoćenika, ,,onoga lđpovaPavla Katića'', koji mu -je
bio obećao plaću za držanje straŽa, a nije nru platio ni solda.
U Kninu je Zuan Tetriko čuo iste grdnje ocl banovca Mar-
činka, koji se zaklonio za leđaIvaniša Korvina rekavši,
d,a bez njega ne može ništa načiniti. Jedino je k_neginja
Doroteja u-obrovcu obećavala potpunu odanost Sinjoriji
za se i za sina Ivana, koji je tacla bio u Krbavi.sl)
34
\'F-
vll. TUĐI ČprovonA I HARAčtvm
u
/-EIQyANJE juŽnohrvatskih knezova, u kojem ie od g.
L' napokon u pravisudjclovao
l500. pollovno i lvaniš Korvin,'ž; izrbctito še
-
Bosanski
rat izmedu kralja Vladisiava i Turske.
nluslimani nijesu očekivali- toga rata. Kacla se
jedan hrvatski plerrrić prepirao s nekim tirskim kastelanom
i rekao .1nu,.da MlečarIi ilnadu uza Se papu' fratIcusl<trga
kr-alja,. španjolskoga kralja, njenračkogb 'cara i Ugrinž,
odvratjo tnu je kastelan: ,,Ugrina ne će imati nikad;, jei
.
za svaki .du]<a!' !t9 mu' ga SinJorija* obeća, moj će nLi go-
s.poclar clati clukata.".') lpak je
- diploriraciji
'svibnjđ pfpe
'četiri uspjelo, cla je l3.
Aleksandra Sestoga isrjt.
bio sklopljetl Savez protiir Ttrraka - iznređupapć. kralia
Vladislava i MIetaka. MIeci str inraIi plaćati VIbaistariu
na.godinu 100.000, a, papp 40.000 clukata.-U ugovoru je bilo
izr.ičito sponrerruto, da' nijedan saveznik ne snri-je bez ćlrugih
sl<lopiti prirnirje ni nir.
-
Ratna su sredstva turske drŽave bila gotovo neiscrp-
Ijiva. Već g. 1496. imao je turski car dohodik od 2 ipo đo
tri nrilijuna dukata. DrŽio je stalno na oruŽiu 8 tisuća ia_
njičara,32 tisućc druge vriiske, koia se uz'drŽavala deše_
tinom, i 15 tisuća četnlka ili čarkaši.koii su se uzdržavali
PJjj.lg*' osinr..toga. Toc?9 je svalii čđspodići na noge
l00 tisuća drugih vojnika.8a)
..I protiv ovako snaŽne v-ojske postigli su vojskovođe
.kralja
VladisIava lijepe uspjehć izvoieva"vši dviie " pobiede
pod Jajcem, osvojivŠi Vidiđi KIadovo i uniŠtivši'tuiska
uporišta u Srbiji. lvan Karlović i ostali hrvatski knezovi
stajali su u toj vojni rr redovima IvaniŠaKorvina. koii
se pokazao potpuno doraslim najboljim vojskovođam"a
bosanskih muslimana.
U Mlecima su u to vrijeme ponavljali rado ove stihove,
za koje su tvrdili, da su dbšli iž eotjsi<e:
* Sinjorija je mletačka vlada.
3* 35
 =!!r--
Ne uzdaj se u Ugrina,
Ako nemaš oka tri l 86)
Ali događajisu pokazali, da je riječ Ugrin trebalo ov-o_g_a
puta zarnijeniti rijččjuMlečanirr. Već u kolovozu 1502.
Žnalo se na papinskbm dvoru, da Mlečani namjeravaju
izigrati svoje s-av-eznike i sklopiti poseban nir s Tu-rskom.86)
Uđrzose to_pročulo i međuHrvatimaiMadŽarima. Qprosincu
1502. pošao je u Rinr poslanik kralja Vlaclislava Petar Be_
rislavić, da nigovori papu na zajedničko nastupanje u dogovo-
rima o miru.8?l Međutimsu Mlečani već 14. prosinca 1502. ne
pitajući niŠtani Vladislava, a kamoli Skenderbegova sina,
Đurtla Crnojevića i Hrvate, sklopili sa sultanom prethodrri
_
sporazum, koji se 20. svibnja 1503. pretvorio .u mir.88),
Sultan je bio naročito ljut na Ivaniša Korvina, o kojenr
su odlični Turci u Carigradu govorili, cla je spalio i oplijenio
više od 100 sela i mnđgetvrđavei neke zernlje.8'g) Zato ie
Vladislav-slabije proŠađ, kad je poslije smrti pape Ale-
ksandra Sestoga uglavio 20. kolovoza 1503. sa sultanolrt
primirje na sedam godina.
Međuhrvatskim knezovima, koji su ratovali protiv
Turaka, nastalo je bilo veliko ogorčenje, kada su saznali
za mletačku nesthlnost, a poslije toga i za očitu nevjeru.
To se ogorčenje očitovalo iu nekirn činirna. Koncem g.
l502. prbvališe Kožulove, Karlovićevej Marčinkove čete
u okolicu trogirsku, koja je pripadAla Mlečanima, te je
opljačkaše.00)
--
U ratovanju s Turcima promijenile su se donekle sklo-
nosti miroljubivih hrvatskih' pleni6na. Stvorio ge nov tip
ljudi, što sir ga predstavljali KoŽul, Marčinko, Zarko Dra-
?gjevic, Karlović i mn.ogi.drugi. Bili.su to
junaci i jogunice,
ljtidi s vanredno razvijenint osjećarrjem za svaku nepravdu
i- s teškom pesnicon, spremni da zaštite pobratina i da
napadnu protivniI<a rrajkrupnijim riječima.'$1) Taj je tip
bio proširćn ne Samo neđuknezovina, nego i u cijelom
narodu, a mogao se bujno razvijati već i stoga, jer su svi
granični krajevi u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni
i Hercegovini bili opustošeni. Ratarsl<i je plug bio uzmaknuo
pred mačem, a mač je donio bijedu, surovost i grabeŽ.
Velika je nesreća za Hrvate bila i prerana smrt hercega
Ivaniša Korvina, koji je umr0 u Krapini l2. listopada
l504. Premda je on bio tuđinskogapodrijetla, ipak se bora-
veći u Bihaću, Kninu i u Krapini u običajima bio potpuno
izjcdnačio s hrvatskim knezovima, a njegova je Žena Bea-
trica, kći Bernardina Frankapana, bila uvela u Korvinovu
36
obitelj frankapansku predaju. Korvin ie u to doba iedini
nlogao da svojim ugledom'bude središie okupIiania Vcće;
dijela hrvatskoga plemstva. on se izntirio i's"Kđriakovi'-
ćima.- Kneginja mu Dora doduše nije vjerovala, ali s6 i ona
morala uvjeriti o njegovoj iskrenđsti, l1ad je saznala, di
_
Je o.n u. svoj-oj oporuci ostavio jedan dio ima-nja Rakovca
u staroj. kriŽevačkoj županiji njezinu sinu lvanu.or)
Radi turskoga četovhnja" Žitb se nranje sijalo, ph ako
' .koje
je godine bila suša, ddšao je za njotn"u zeirrljir'odmalt
L.glao' o.nevolji u.zitni godine'l504' i" l505. zapišao je fra
Simun Klimantović ove -riječi :
,,I tada biše mnogi. glaq.y Zadri i po svoj Dalmaciji
i po. vsem. svitu. V Zadri ne biše pšenice ni ozirnca ni pros-a
ni sirka. n-i nijednoga Žita. Ne beše ča ni zrna kupiti. I^tada
nevoJjni hristjane gladonr mrahu. ojnle ! iju }orć nam l
Sagrišismo pred gospodinont Bogom 1 za naša lezakonija
da na nas takovu kaštigu gladom, kako;la ni bila za pam-e-
tara na vas svit. A to 7apisah ja, fra Šimun Klinrantović,
tretoga re.da, komu je zenilja mati, črvi druzi, grob otoča-
:stvo, grisi bogastvo. BoŽe,_ smiluj Se na mene'-grešnika i
na VSe hristjane, amen. I tada činihu kruh v Zadr-i ocl boba
i ne biše 8a.''oe;
Bit će da je najviše nestašica novaca potaknula Ivana
Karlovića,. cla je ponovno bacio na se bojnLi oprelnu i pošao
'u rat za drugoga. Već g. 1498. bio ie nlemački car Maksi-
T,Jiju.n ponudib knegiriji Doroteji neka mjesta u svojoj
drŽavi u zamjenu za niezine gradove. Toga še prijateljstva
sjetio sada Dčrotejin siir lvan"pa je u velj'ači g.'l5b6. fošao
sa svoj.irtt vojnicirrta u njemačku'sILrŽbu. Njemu se piidru-
Žio i_njegov-nemirni ujak AnŽ Frankapan Brinjski.
_
Ta se Karlovićeva i AnŽeva pustolovina svršila srećno
'radi.toga, jer se Vladislavu l. srpnja 1506. rodio sin Lju-
devit, a to je dalo povoda, da su_se- zaraćene stranke izriri-
rile. Vladislav je pristao na to, da pomiluje sve one hrvatske
i m-adžarske velikaše, koji su se u'zapadhoj Ugarskoj boriIi
s Maksimilijanom protiv njega.ca)
Na povratku u domovinu našao je Ivan Karlović Liku
i Krbavu poharanu od Turaka. Već prošle gocline odveli
su .Turci iz trankapanskih oblasti u rdpstvo 8.000 duša.ou)
Sada su isto tako zaviliu crninu Liku i Krbavu. Ivan je Kar-
lović uvidio, da ga ne štiti primirje, koie ie Vladislav sklo-
pio s Bajezjdom,-zato je odiučio đapoi<uša drugo sredstvo
obrane. U Sanuta čitamo međudogađajima, kojisu se zbili.
u listopadu l506.,'kr.atku, ali rječitu. biiješku o-Karlovićevu
prolasku kroz Mletke.:
37.
 -Y=

,,Došao je takođerknez Ivan Krbavski, sin gospođe

Doroteje, koja je u zadarskom susjedstvu, odjeven sukne- Va,lentinova sastavio je u Zrinu sa svojim svakom Niko-
nom, žlatom" izvezenom surkotn (cđsachaoi panno d' oro). lom Zrinskim- i njegovoni Ženom a svoiorri sestrom Ielenom
on je šurjak g. Bernarda da Lece. Postao je turskim haračni' ugovor o međusobnomnasljedstvu. Svč troje pođoše"odmah
kom.* Pđlazi-uRim, da dobije odrešenje. Bio je u vijeću, u ?agreb i dne 22. veljače, ira dan Stolice sv. Petra. na Kao-
zatim je otputovao u Rirn."ou) tolu .pred trojicom k'anonika svečano iziaviiJiviliu ;;ji"
Ne znamo, je ll Karlović došao do Rima i šta je tamo l dadoŠe je. napisati i dokumenat sluŽbenb pohranifi.
radio. Zapreka Ža dovršerrje toga putovanja nije imao ni- Zrinski i njegova žena .Jelena niiesu trebali u tom uso-
kakvih. Ako je bio tamo, mogao je saznati, da se papa Ju- voru mnogo nabrajati, jer su imali sdmo Zrin. pedali. BrBd_
lije Drugi, koji je malo prije bio zauzeo Peruđu,upravo tada :n_'' 91uo, Jamnički _
grad, PrekovrŠki gradj Gvoz"dansko,
Živo bavio ošn6vom, kako bi poveo vojnu na Turke, ali Lesnlcu i Pastušu. Naprotiv je Karlovi_ć imao ioš uviieli
je da najprije treba učvrstiti papinsku drŽavu.97) dvadeset. i .Komić, Udvinu i pođripćać-;krbi;:
dva. grada
- clrŽao,
Hrvatski knezovi nijesu mogli čekati, nego su odlu- Žllpi'
:
Lovinac, Barlet, Slivnik, Novake
čili da će se i oni povesti za primjerom Karlovića. Kod istoga
lkgJ
l.yllg_lu.d j Lici, lelaj,
'Počitelj, Gradac-, Lukavac, Zvonigrad,'Mutnicu,
Sanuta čitamo za mjesec kolovoz g. 1507. ovu biljeŠku: strmeckl l Urahovac u otučkoj i odranskoi pčkraiini. obro-
vac, Ze.len^grad, Kličevac, Vaiču, sag i or'esie ,j thin'tči
,,Hrvati su se sastali na vijeće ivideći, da ne mogu ()dređeno,je bilo., ako bi
izdrŽati navale i štete' koje im čine Turci, odaslali su dva 1|q1TIJ'. Karlović irmro bez poi
poslanika, jednoga ugarskomu kralju poručujući mu, da su t9TaI4' da onda ta utvrđenamjesta imadu pripasti poro-
bili vjerni njegovu veličanstvu, koje bi ih moralo pomagati dicj Nikole Zrinskoga i. Žene mi 3elene s; !;i;
i starati se za njih, jer će se drugačije predati Turcima se]tma' posjedima i posjedovnim česticama i
''Varoslma'
pravtma I svlm koristima, plodovitostima i bilo kakvim
'ajćdn'o
ili koioi krŠćanskoivlasti, koja će ih braniti, a isto su tako pripadnostima, naime oiaćim zemljama, obrađenimai
_
poslafi jednoga posianika riasoj Sinloriji s takv6m porukom."e&
njivama, livadama, p"ašnidcima, š;i;ila;
Tuiski je pritisak u godi1ri 1508. bio sve veći. Dne 15. l:9^!..'1-9!niT,u'
siječnja poginuo je vojvoda Zarko Dražojević noseći opko- gaJevtmal slkarama, gorama, dolinama, vi no gra d i m JL
ljćnoj- sinjskoj poiadi hranu i oružje.'g0).J(lišani su se jedva l Vlnorodnlm gorama' vodama, riiekama. ribniđcima.mie_
usuđivaliizlaziti izvan graclskih zidir'la' da donesu drva i stlma Za ribarenje, vodama stajaćicama'i biIo" kakvim ie-
Živeža.aoo) Poljičani su mislili, cla će se najbolje zaštititi, ako
Kucicama (stagnis et quontmcumque alveorum decursi-
se predadu Turcima.lor) njihovim_imjestima, planinarna, otocima,
'
Cijela je godina bila obiljeŽćha po svim evropskim
,b^l:),,T]lnouima
i
lsto tako maltama brodištima.'''03)
zemljaina dnutrašnjinr trvenjima i bunama, od kojih je , Na po.vratku iz
natr.ag u Liku i
Zagreba moŽdi Karlović nije ni išao
svakhko najneobičnija bila buna u Carigradu, koju su po- Krbavu. fuoŽcla se u Zrinu oprostio'sa svoiom
digli janjiča'ri, jer im je sultan bio zabranio, da piju vinoJ|'} majkom, svojim svakom Nikolom i sestrorn'fel.norn, i oirdi
- Nastao je g. 1508. i novi rat međukršćanima, i to iz' l9'P9Šao sa. dvije sto.tine konjanika kopneniir puteni u mle_
međucara Maksimilijana i mletačke republike. I Ivana taćku zemlju' U ožujku g. l509. bio je'30 kiloriretara daleko
0d Mletaka, u Trevizu, odakle su ga poslali na bojište. S njime
ie Karlovića uhvatila Želja da zasluŽi vojevanjem koju Jj u. mletačkoj vojsci sluŽio -krhtko vriiem"e i Miliovil
hitiaou dukata. Samo komu da se pridruŽi ? Prijatelj je
vojevanju, prijatelj je MaksimiIijanu, prijatelj je i ml'etač- Frankapan Slunjski, koji je takođerdoveo 200 konja_
ko] republici. odlučio je napokon da će poći tamo, gdje nika.loa)
su-bili"njegovi rođaci,f' j. k Mlečanima. No on je bio već Rat se tada vodio uopće vrlo okrutno ne samo sa strane
iskusan čoviek pa ie znao, da se iz rata moŽe i ne povratiti. Turaka, nego i međusamim kršćanima. Upravo u toi voini
b'llo^ Je u gorskim zakloništima kod Vičenc'e ugušeno "oimđm
Zato je hti"o da prije poiaska u boj uredi pitanjč baštine
u svojoj obitelji. U veljači g. 1509. bio je petak poslije 6'000 ljuđ,većinom Ženaidjece.l'Đ A k;d iu Mlečani lz.
- :lpi1i osvojili.natrag. švoj g|ad Padovu, koja je bila
* 'Haračnik ili haračar zvao se čovjekn koji je plaćao Tur- 42 dana_l509.
u rukama Maksimilijana, dali su je od jut"ra do ve_
cima harač ili danak.
čera pljačkati svojim vojnici"rna.'Žene su'ponplie_u citvr,
gdJe su ostale i preko noći, a razulareni šu pob1eonici sui
38
39
dili viešalirrra i pljačkanjenr pootevŠi građattinta same robe
u vriiednosti od 150 hiliada clukata.106)
ivana Karlovića nile bilo kod osvojenja Padove, jer
se već prije bio povratio u tlontovinu.
Ne ušuđtrieriisc ustvrditi potpuno stalno, ali mi se čini
"da se upravo njcgrivih vojnika tiče bilješka
vierovatnim,
S"anuta. koii veli, da šu rr lipnju 1509. bili otpuŠteni kttcl
neki ,,hrvđtskikonjanici" zato, jer su plijenili domace
stanovništvo.10?)
MoŽda je nagli Karlovićev odlazak s nr.letačkoga'boji-
šta bio u veži s o[ranont njegove kneŽevine i s unutrašnjim
oolitičkirn prilikarlta Hrvatškć. Većina je hrvatskih knezova
inirtitu, da'bi sada mogla poravnati svoje račune s Mlecima"
Ban ie'Andriia Bot ioš"u ožuiktr l509. ugovarao s Mlečaniman
"s
t.ooo kordanika,.ako oni budu
đaed aoci rr h1itrouu vojsku
olaćali svakornu nieeovrj tttotnku miesečno 4 dukata, a njemu
ii sooinu potpund č"eiiri hiljacle.toai No već početkorn lipnja
l50'9. provalil'e su čete AnđrijeB'ota i Bernardina Franka-
pana d nrletačku Istru, gdje šu u okolici Labina i Plomina
žaoliienile više hiliacla lstote. U srpnju opet provalio je
edt 'u mletačku Dalmaciiu. Političkđje raspoloŽenje medu
Hrvatima bilo uopće tt fo vrijente takvo, !a.pristaše Mle-
čana niiesu bili sisurni ni za svoic posiede. Cini se, da u tom
traŽiti i" raz|og, zašto'sLi Mirko Turak 'Hening i
'o'a'uđ
Franjo Berislavić od Giabarja navalili-na Karl'ovićev grad
Mutnicu ili Mutnik.
Kad iz izvjeŠtaja, što nam ga je o tom dogadaju ostavio
lietooisac franievai TornaŠić,ižtiistimo suhu istinu, dobi-
liumi' ovu slikir. Dok su Turak i Berislavić opsjedali Mut-
nicu, došlo je pod Krupu mnogo turskih konjanika i top_
nika. Trrrak" i
'Berislavić ostavđMutnicu i najprije razbiju
nod Krupont Turke, a onda nastave opsjedanje, čvrsto
irviereni. ha Karlović ne može doći u ponroć svojemu gradq.
Prčvarili Su Se u računu' odiedamput-stvorio se pred Mutni-
com liuti ratnik lvan KarloVić. Bitka je bila brzo odlučena,
ier sd se Karloviću opirali samo MadŽari i Nijemci, a hrvat-
ške su čete Berislavića i Turka Heninga preŠlena njegovu
stranu.roe)
Karl6vić je dakle potukao čete svojih..domaćih pr9ti.v-
nika, ali mu ie ta po63eAa donijela katnije ljutih patnja,
ier su niegovi protivhici'proširili [las, da su se međuKarlo-
vićevim"včjnicima borili i Turci, koje je on navodno pozvao
u pomoc.
40
VIII. POBRATIM DOKTORA PETRA PASKVATIGA
MEHMEDBEG, nećak Sinanpaše Borovinića i gla_
A LIsnik sultana Sclima, bio je vilo obrazovan čoviek.
A
^ ^ 'Gqygrio je turski, lrrvatski, latinski, grčki, a vjerovat-
no i koji istočni jezik. Kacl je u studenom g. 1517' došao
,po drugi put u Mletke, o svern je raspravljao, za sve se za-
nimao. Pregledao je mletački arsenal, luku, ulice, crkvtt sv.
'iVlarka i visoki zvot"tik pokraj nje. Nalazeći se s nekim čla-
n9vj.qa ,,vijeća' mudrih'' na vrhu zvonika i gledajući po
je Mlcčanima, da int je zcmlja malena, a
okolici prigovorio
jedan ntu -je
vijećilik odgovorio i
,,Gospodine poslaniče, upozoravam te, da u ovonr
okrutnom ratu, što su ga vodili svi kraljevi svijeta protiv
Sinjorije, nije poginuo niieoan čovjek ove zemiie. Šavje
rat proveden novcem i pogibanjem tuđinskilrpl'aćenika, -a
ova je zemlja puna naroda kao jaje i ne može biti osvojetta'''rro;
Pored sve pretjeranosti i nadutosti jezgra je ovih riječi
bila ipak istinit'a : inletačka se nainte drŽaia nije održariaIa
Žrtvana njezina stanovništva' nego mletačkom trgovinom
i novcem, a tuđomkrvlju i hrabrošću. To su dobro znali
njezini upravitelji, pa su se prema tomu i ravnali.
Mozak su mletačke drŽave sačinjavala razlićita vijeća,
su podrŽaua|a veze čak i s Abesinijom i Indijom'
lgja
Iskusni su vijećnici raspravljali mudro, ptistupali luk"avo.
Vukli su zlato čitavoga svijeta k sebi i sve primoravali, da
se ,klanjaju njihovu zlatnomu teletu. Ako hijesu pomogle
'laskave riječi, onda su poclmićivali, ako nijesir mogli pod-
mititi, bili su golovi da ubijaju' Sve su Ža njih- norali
obavliati drugi. Vojska, koju bi bili sastavili njihbvi talijan-
ski podanici, nije se mogla rnjeriti ni s vojskbm hrvatških
banova. A ipak su Mleci bili evropska velevlast, ier su..im
služili iGrci i Arnauti i Crnogorci i Hrvati i Španj6lci iČesi
i MadŽari.
Po 47.000 dukata plaćali su Mlečani na ntjesec sarno Za
plaćeničku vojsku. obični su hrvatski vojnici imali mjesečno
41
po 2 do 4 dukata. Morali su dakle služiti 6 rnjeseci ili čitavu
|odinu dana, sarno cla mogu kupiti dobra koriia, koji je sta-
TrviŽan, i tada mu razbi armatu Ferariz'.. A tu takovu
q1 gospodin Bog_.dopusti iića toga,_'';8";;;
lao oko 25 dukata. Vojvode plaćenika, nteđukojinla su se |,:i|g",.
cKoou l Sramotu _'j
učinišena Rici crkvam Božijn' i svctim
bdlikovali knez Ladislav Kosača iz Zagreba, Marijan od posvetilišćem i ljudem bogatim i ubozim, muškim i zenstim
Raclobolje, Juraj iz Nina, Ljubenić iz Bosne, Nikola, glavaln."ur)
Krsto, Bernaidin i Pavao Pritići iz Nina, Dorninik, Juraj i Unatoč dobrim uspjesima na bojištrr biIi su Mlečani
Pelegrin Bušići, Juraj Babonožić, Matija Tunković i mnogi neprestano žestoko pritiškivani na jugu od četa paoe lutiii
drugi, morali su napiedovati već visoko tt vojničkon činu' l;fugoga' na zap.adu od Francuza, a đasieveru rjo lvtaftsinii-
kada su clošli do mjesečne plaće od 20 dul<ata. Naravnon lllana. saveznici su
plaćenici su sanri sebi povećavali dolrotke rekvizicijanra 19s!9ja.|i da k njimž pristupi još kralj
Vladislav.i da ukliješti Mfečane s istdlii.'francuski ie krali
i otkupninorn bogatih zaiobljerrika. Žene i djeca poginulilr
u ratu dobivali su katkacla i nlirovinu. Katarina je DraŽoje- 9s0tlno. pisao hrvatskomu banu Andriji Botu, a Viadisli,J
neprestano..listove i glasniL"e, noji šu g;
i onako iriego,,ra. ilti;;lt
vićka dobivala 6 dukata na mjesec, a brojna obitelj Pritića
koja je najposlije ostala na jeclnonl potonrktt, nagrađenaje
i.^'9^obj:-19
neKa zauztne Dalmaciju, j. '

bila tako, što je fra Franjo Pritić postao biskup na Hvaru. Mletački su diploinati.tqjg.
6ili "uznemireni
đvč većim otu-
đlvanJe.m Hrvata i Madžara. Doduše, u niihovoi su se voisci
Rat, što ga je nrletački vijećnik Sp0l1]entlo pred Ali
Mehmeclbegonr, nećakorn Sinanpaše Borovinića, trajao je
borili još uvijek mnogobrojni ,,tonjarLiči, -r"ibilili Ii,1;;:
uz malene prekicle na svim frontanra od g. 1508. do 1513., na-glavi'' (Šanutb
poo za9tavu Kristofora Frankapana, koir.Vlse razvfiao
)|o'u'1.]:l''Per{gn1c,arpa lI, l38), aIi
a onda s većim stankana i smanjenoIn Žestinom na jednoj u
fronti sve do smrti cara Maksiniilijana g. 1519. glgy"'.g' vojskovođu -Maksimilijana, poiaiitd iđtua i''lii*"
VISe nrvata. Kristoforu se Frankapanu priđružioi niihov
U početku g. l509. ratovali su Mlečani tako nesretno nekadašnji saveznik Mihovil Fran(apan 'slunj;ii i ;;;gi
s novoosnovanom karnbrejskom ligom, te je papa Julije
pisao kralju Vladislavu, da je njihova drŽava stisnuta samo 'drugi.
na rnletački kotar. No poslije osvojenja Padove stacloše Trebalo je spriječiti dalje širenie protivumletačkos
Mlečani nizati uspjeh za uspjehom. Ua*ojsci uvedoše jaču
rasp0lozenJa
-među
Hrvatima i Madžarima,' zato su Mlečan'i
Koncem-9. t5U9. poslali .u Budim svojega
stegu. U srpnju g. l509. prognaše iz ?atnoga područja kođ nika. doktora Petia paskvalisa. J o-'
najboljega
-- posla_
Mestra l000 bludnica (Sanuto VIII, 414). Da zastraše
jj. _Petar Paskvatigo'
neprijatelje i one, koji su bili skloni da se pridruŽe Maksimi-
Ne usuđujućise poći.raviim putem u Ugarsku odabrao
lijanu, papi i francuskomu kralju, postupali su vrlo okrutno put pi;k; "XaiToviee-ve rur.e Basa.
t;osao J'e. u Bag25' listopada l509., ali nije našao tamo
ne samo protiv Padove, nego i protiv Rijeke. Kacl je njihov lvajri
vojskovođa Trevizani 2. listopada 1509. ušao rr taj grad, 51|'-9u1!ul ]9r 1e' on bio. poš"ao..na grahicu svoje kneŽevine
'Dolecl. se_lapadaja Turaka, koji su 1iti titr dana opljačkali
dao ga je sravniti sa zemljom izjavljujući, da se ne će više
govoriti : ovdje je Rijeka, nego : ovdje je bila Rijeka ! ry:l9qi L\4ihovila,^Anža i Beriardina Frinkapana ie'su se
-
No taj je čin izazvao nezadovoljstvo i onih H5vata, koji vracatt natrag u tsosnu.
je, da su se mletačka gospoda veselila tomu
su inače bili mletački prijatelji. Ljetopisac fra Simun Kli- ?arumljivo
upadu 'l uraka
mantović ili Klemenović bio je i tu tumač cijelog naroda' u Hrvatsku. Kad je v"iješt o njem došla u
Mletke, zabi.lj.ežio j.e Marin Sanutd u s'ioj dnevnik
kad je u svojim prevedenim ,, Induljencijama" zapisao :

,- -:,]o,Je. Drra naJ9olJa. novost, i svi su je pohvalili, jer su

:

,, I va toj rati vaŽgaše Riku gospoda bnetačka, armata

njihova, i učiniše velik rasap i čkodu ljudem i crkvam u tri-
Se ponadali, da Će Turci |ifi 5 n212.''rrzi
je
zoru i va urešeniju crkvenom, v paramentih i v kriŽih i v __^*Tl.l9ujc- .'bio. poneŠto.. ohladnio prema Mlecima,
kaleŽih i va inom srebri pozlaćenom, ko biše učinjeno za uvije.k g njima.ugovor'o drŽanju straŽi
sakramenti crkveni na službu Božiju. I onda se učini veliko
|l.T-qt"l:
nŽ xJltlovoJl.Šgran'ici. L'?o
Zato je ukorio-svojega glasnika, što
pogrjenje i posramljenje v tomu sakramentu crkvenom, l^e 90v99 Paskvaliga bez njegova znani"a"i v"olie u 'Sas.
J-asxval.lgo 1e javio u svojem izvjeŠtaiu u-MIetke. ha
mećući ga pod noge, kako i pogane. Po tom ta ista armata ie Ka?-
poide pod Feraru, od ke biše kapitan gospodin Andrija 19-Y'._ |.'naprosto
z.aprepašten'njegovim oo'ur'io'.r"ra; No
stvar Se brzo promijenila, kad je- 3. studenoga Kailović
42
43
osobno došao u Bag' Lukavi Mlečanin, koji se rodio.g- .l.472-
pa je prema tomu" bio šest godina stariji od Karlovića,. a
iiređao'semeđuprvim portLrga_iskirn, Španjblskinr, njemačkim
i nrletačkim dipiomatirira,br1o je zadobio povjere_rlje tvrdoga
hrvatskoga bbiovnika. Dol<az-ivao je, kak-o Mleci ljttbe
svoiega frrijateija te mu zato šalju po njen 400 dukata
u iilđor]zn'e pli.će. Znajući, kolikđnl'eđtrHrvatima vrijedi
pobratimstvo,'zalrroIio i"e Karlovića' da i on burle njegov
bobratini. Hivatski ie knez prihvatio ponuclu, ziljubio se
š ,]oLto'onl Petront ?askvalifom i obećao nrtl kao pobra-
tirtttt traiveću odanost i zitŠtitu.1la)
lz Baga odveo jc Irran Karlović svojega 'l.ovog9 pob1a-
tima u Nđvigracl lički. odmah jc sarn ša-kupio tri st-otine
konjanika, a"clrLrgilr 150 dovedoše nu rođaciJuraj_-Karlo-
vić "Mr'sinjski, Ačtun Blagajski i Nikola Zrinski. .\?jv.eć.e
ie oolitičko iskttstvo u toi hivatskoi pratrrji iniao Jtrraj Mrsinj-
ški, pouzclarrik i savjctnik kralja-\llaclislava, čov1ek. lijepih
Dolitičkih soosobnosti' koii se dbtacla lrio ol<ttšao tr cliplorna-
biii st<tapaiući g. 1504. niir u Carigradu, a g. l507. vodeći
u" Mlccimi clofovore sa Sinjorijoin u ime kralja Vlacli-
slava.116)
osmoga stuclenoga 1509. pošlo je cijelo društvo pokraj
Lagodušićd i Dola nđputprenra sjeveru. Dne 1l. studeno.ga
bili su krai Bihaća. sdie jm ie doŠao ttsusret barr Artdrija
Bot sa 150'konjanikal Bot je uvjeravab'Paskvaliga, da je i
repubIike. lspričavail se, što' jg tq.il!g goqj.ne
on prijatelj"lstrir
provalio u iu Dalnraciiu. Rekao je, I<ako bi bila velika
šramota za nj' cla sc nije sastao s Faskvaligom, jer on kao
ban predstavlja u zemlji kraljevsko veličanstvo.
tJ odvenici ga je z.lustavlo ncćak ostrogonskoga kard.i-
nala Tome Bakata"kncz Juraj Blagajski, koji sc ponudio
Mlečanima u sluŽbu sa 160 konjanika.
Putujući dalje otkrio je ivan Karlović Pa.skvaligu"
kako je dćspot .JanuŠBerislavić obašao ove krajeve i obavije-
stio sve hrvats[e knezove, da imadu biti spremni za voinu
na Dalmaciiu. Međutimje ta osnova pala u vodu, kada se
pročulo, cla su Mlečani osiali pobjednici nad Maksimilijanom
kod Pađove.Paskvaligo nije propustio da svojega pobratima
potakne, neka samo bude uvijek vjeran ,,prejasnoj republici,
koja ga ne će nikada zapustiti, već će ga uvijek drŽati za
svojega sina".
"
Karlović je pošao u Zrin, da tamo pohodi svoju majku
Doroteju, toi-a je bila u gostima kod svoje kćeri Jelene,
a Paskvaiigo je s-Jrrrjem Mršinjskim i s 50 konjanika nastavio
put u Zagreb.
44
Mletački . je poslanik dakle već tt prvi mah izvoievao
'.,
VellKu .pobJedu . za' MIečane. Hrvatska su gospoda otkriIa
jednostavnu duštt dokazuj"ući mu, da hr_
|l99'
Vatsko lJiT."ivoju
druŠtvoboIuje ocl nesloge, rascjepk"anosti, drevelike
c^.-r^191l']|_i1.' t i,
vđslr vaćen e i ovj erI j ivbsti i m 'eđuš;b; ;g
kri
0govaranl a.
. Ne rnogući putovati u Buclirn ureclio ie Paskvaliso
sv0J Stan u Zagrebu tta Gričtt, gclic srr sa p'0lradaIe ciieje
p.ovorkc velikaša. Pritnao je nasrnješIjivo siakbga prosipaiući
'LlP:Y:
rijeČi, uvijek sprentart lrii dđskočicei 'ni'.i.av'"
i'i-
]]]]'.tlllY:
potiv'ale' N,aročito je potlttto pazio, d,a ne bi ugi-
lltllo SJ.cllle nesloge, Štoga je posijao rttedu hrvatskirn .'sinib-
r0tIlll,a''. ptttujući kroz njihove -kttcževirte i ctosaptdvaiići
rnl,..sta Je k0ji o kojerrr kazao. prerrrcla su ga svi trvieravali.
(la lJube m.Ictačku reptrblilrrr, ipak on niie siakorrru
vierovao.
Svakolnu 1e_ pol<irzivao pt.ijazno lice, a'pravi ie sud"o ooic_
'je
rlincinta zadrŽavao za. Bana Arrdrijil soiu'đ'ž'ao
i p.oslije sastaItka pocl 1cltc.Bilraćem ,,nii11ućim rntetaetin' ne_
prlJatellem".. Lato j'c ntorao ttlrštiti čelo, kacl je
g' l5lU' dobio vijest, da se njcgov pobratirn lvan uKarlđvić veljači
o-zenlo,necakrnjoilr Andrije Bota. Dakako, on kao diplomat
Kaze, da su taj KarIovićev korak osudiIi Botovi proiivnici-
1|1 .l'.
tret}a nln0go oštrovidnosti' da medu tini protivni-
cttna ttgleclanlo i njega. Mcđrrtinrpokazalo se, cia ie'ta viiest
t,111a.,.pa.skv.aligo. je
-javio -odmah veselo u Mletke, da' se
]Van Kar|oviĆ
.nije oŽenio Botovom nećakinjom, a u istom
Je plsmu prikričao Sinjoriji, da je vrlo vaŽi-to ,,držati ovu
ltrvatsku go.spodu a naro"čiio orioga knezi lvana (Kaito-
VIca)- u- naklonosti prema preuzviŠinoi d,rŽavi.,,
Jaqlg !e stanje hrvatskoga plenrštva očitovalo u oot-
punoj. slici, kad je l8. oŽujka -l5lb. došao Paskvalisu u'đo-
node r tsernardin Frankapan te stao jadikovati, da"sa oiati
zao udes, jer ga drŽe gIavirim neprijatčliem sinićriić.%rimaa
9n llJe- !-lČinio protiv nje nikakva zta đieIa.Istida. 'niesov
Je Sln .Krsto u sluŽbi mletačk-og neprijđtelja Maksimilija'na,
|o.0|jej9kocl njega već-9! g. l50"5. ph g'a nije mogao ostđviti,
kad Maksimili-jan l508."započeo'rat'i M'iecimi. Na koncli
Je bernardtn rekao, da mnogi nagovaraju kralja Vladislava
na rat protiv .tlllečana, ali k;d oi maaiari i p'ristaii ;; tq
on. bi, Bernardin Frankapan, predao cijelu Hivatstu zi
eč]
tiri dana u vlast Venecije.
Vladislav ie inak iajpoltiiq sklopio savez s neprijate_
ljima . Mletaka." Sabor 1e "ri ra"ti žitii"liđ
6. srpnja l5l0.,
da se imade navaliti s vo;qtory na Dalm'aciju . Žu iiidi:ćđiiić
su vojske bili odabrani' bivši hrvatski tian nranjđ"di.š;;
45
osvald Korlatkevi i Ivan Karlović. No taj je zaključak
pokazao svu iscrvotočenost ugarsko-hrvatske države. Sta/i
je kardinal Toma Bakač izjavio mletačkomu poslaniku
Paskvaligu, koji je 22. svibnja 1510. bio otputovao iz Za-
greba, a 29. je svibnja bio u Budimu, odakle je kasnije
došao i u Tatu : ,,Pustite, neka staleŽi buče ; ma što zaklju-
čili, ipak iz toga ne će biti ništa."116) A sam Ivan Karlović
poručio je svojemu pobratimu Paskvaligu u Komoran,
da se on ne će latiti zapovjedništva vojskđi da do rata ne
će ni doći, jer kralj nema ni solda, velikaši su nesloŽni, a
Hrvatska nije uopće sposobna da prehrarri veću vojsku.11?)
U ovakvim crnim prilikanra nije bilo lako plesati
na uŽetu političke ravnoteŽe izmeđuBudima, Maksimilijana,
Mletaka i Carigrada. Karlović je morao katkada u isti čas
voditi dogovore Sa svojim kraljem, s njemačkim carem' S
Mlecima i s Turcima.
U drugoj polovici ožujka g. l5l0. poručivao je u Zadar
Mlečanima, cla će se morati pridružiti Maksimilijanu, ako
mu Sinjorija do Đurđeva ne povisi plaću od 3 na 4 hiljade
dukata. Ujedno se potužio, da ga mletačke vlasti samo
obmanjuju lijepim riječima'
Njegova je prituŽba bila rješavana u mletačkom vijeću,
odakle mu poručiše, neka se klone duhom, već neka ustraje
u vjernosti.118)
-
Mlečani se nijesu Žurili s plaćom, jčfTu znali, da Maksi_
milijan nema novaca ni za svoje vojnike u Gradiški, Gorič-
koj i Furlaniji, a kamoli će ih imati za Ivana Karlovića.
Radi toga je Karlović l5. svibnja;l510. poslao iz obrovca
u Mletke svojega pouzdanika kneza Vida Petrićevića od
plemena Mogorovića s povjerljivim pismom, u kojem je obno-
vio svoju molbu. Petrićević je bio primljen i od duŽda, koji
je rekao, da se Karlović nije držao ugovora, jer nije poslao
u okolicu trogirsku 50 konjanika. A Karlović nije toga uči-
nio već zato, jer se i sam jedva branio od Turaka, koji su
u posljednje vrijeme opet učestali s navalarna na njegovu
kneŽevinu. Turci su kocl jedne takve navale izgubili 70 ko-
njanika, koje je Karlović zarobio, ali se ipak nijesu okanili
svojega četovanja' Istom u kolovozu l510. otprerniše Mlečani
Karlovićeva poslanika Petrićevića natrag isplativši mu
800 dukata za njegova gospodara i poklonivši i njemu l5
dukata, da dadne sebi načiniti surku. Vijeće je zaključilo
neposredno prije toga, da će lvanu Karloviću plaćati 4000
dukata na godinu, alije on imao 50 konjanika slati u Trogir.l10)
46
IX. SAVEZNIK BANA BERISLAVIĆA
(- LABA SU potpora Karloviću u borbi protiv Turaka
\ titi i rVlaksilrrifiian iMlečani.
-Ferizbegu
Maksirnilijan je" slao glasnike bosanskomu namjesniku
moleći ga, da provali s vojskom u mletačke krajeve.
Mlečarti su opet u Carigradu mitili sultana bogatim da-
rovimal20)i upravo nametljivo nudili Turcinra vojnički sa-
vez dokazujući, da je to u interesu jednih i drugih, jer papa
i ostali kršćanski vladari žele najprije uništiti Mlečane,
a onda će poći na Turke.121) Do uŽe suradnje cjelokupne tur-
ske i mletačke vojske nije došlo jedino radi toga, jer su
turski dostojanstvenici Alipaša i veliki vezir Mustafapaša
govorili : ,,Kad bismo htjeli da pomognemo Sinjoriji i da
joj dadnemo momčad i da prevezemo vojsku u Italiju, koje
će jamstvo imati naš car od Vas kršćana, da se vi ne ćete
ujediniti i pobiti ih sve do jednoga u Italiji ?"rzz;
No zato je bolji uspjeh imao mletački poslanik Jeronim
Zorzi, koji je početkom g. 1510. bio poslan u Vrhbosnu
namjesniku Ferizbegu.
Bosanski i hercegovački namjesnik uspostaviše čvrste
trgovačke i prijateljske veze s mletačkom Dalmacijom'12a)
Doduše, još su se uvijek turski četnici znali zalijetati na
mletačko zemljište, ali su ih namjesnici za to oštro kažnja-
vali. Tako je na pr. hercegovački sandŽak negdje početkom
travnja ili koncen oŽujka 1510. popalio u Duvnu i u Imot-
skom 200 kuća, koje su pripadale takvim pljačkašima.
Prijateljstvo je izmeđuMlečana i Turaka bilo tako
jako, da su turski vojnici dolazili u Italiju u mletačku voj-
sku i ratovali protiv pape, francuskoga kralja i Maksimili-
jana. Poljički je knez lvaniš Nenadić zapovijedao na mletač-
kom ratištu četi od l 10 Turaka, koji su prije toga po nje-
govu priznanju bili odveli u ropstvo iz Dalmacije l l tisuća
kršćana.124) Kad su se mletački građanitužili na njihova
nasilja, vodio je protiv njih istragu Alvise Loredan, koji
je na koncu uskliknuo : ,,Kad bi samo Bog dao, da (knez
47
 Ivaniš Nenadić) imade pet stotina takvihl''126) Ti su Nena_
dićevi Turci sa svojinr vojvodama Muratom, Seremetotrr
i Nasufom bili naibolje plaćeni ntletački voinici. Borili su
se izvanredno dobro kopljima i mačevima te su u jednorn
boju znali poodsijecati 207 francuskih glava.1'z6)
Kad su krŠćanskivladari prigovarali Mlečaninta, što
imaclu u svojoj vojsci 600 Turaka, odgovorili su itn oni,
da se Sinjorija smije braniti s kinr hoće (Sanuto X, 606).
Godina l5ll. bila ie za Karlovića vrlo nesrećna. on
je Želio ići za svojim ciljevina braneći Liku i Krbavu, a
Mlečaninra je ta obrana bila sporedna skrb. Došlo je ponovno
clo napetosti te su mletački zapovjednici u Zadru tužili
Karlovića svojoj vladi, da se ne rnogu više pouzdavati u nj.
Turci su te godine gotovo u svim sukobima ostajali
pobjednici. Kad bi oni provaljivali u hrvatske krajeve,
odvodili bi u ropstvo svaki put veliko rnnoštvo statlovnika,
a kaci bi neznatne hrvatske čete provalile za osvetu u Bo-
snu, bile bi lako'suzbijene ili uništene. U lipnju je 15ll.
bilo na taj način uništeno u Bosni160hrvatskiltkonjanika.1'?)
Kralj Vladislav bio je već prije obećao lvanu Karlo-
viću, da će mu davati plaću za 200 konjanika, a poslije
te nesreće odlučio je, da će iostalima plaćati l<ojernu sto,
a kojemu pedeset konjarrika' Međutim,čini se, da se Budint
clrŽao svojih obećanja još manje od Venecije.
ozlojeđeni, izmrcvareni i osiromaqtlTl hrvatski knezovi
nijesu znali već što da rade. U listopadu g. l5ll. dođoše
pred kralja Vladislava poslanici Ivana Karlovića i Bernardina
Frankapana. PotuŽiše se oštro, da $ralj nije nikada izvršio
onoga' što je obećao. Kralj ili je tjeŠio, da će biti bolje, jer
je s Turcima sklopljen mir na pet godina.
No Turci se nijesu starali za taj ugovor, nego su i clalje
palili, robili i ubijali po Hrvatskoj.
Karlović je ponovno bio prinoran , cla prizna gospod-
stvo Turaka. U mjesecu studenon g. 15ll. došla je u Bu-
dim vijest o ton Karlovićevom koraku. Palatin je drŽao,
taj čin tako dalekosežnim, te je u veljači g. |512. izjavio
pred rnletačkim poslanicima, se Hrvatska noŽe držati
',da
otkinutom od ovoga kraljevstva, jer je knez lvan Krbavski
postao haračnikom i gotovo turskim Podanikom.''rza;
Za jednom crnom godinoul nizala se druga. Godine
1512. clne 23. travnja, postao je turskint sultanom Selim
Prvi, o kojern su Mlečani govorili, da je ,,strašno okrutan
čovjek, odan jedino tatu, i cla ne teŽi ni za čim drugim, nego
jedino za vojevanjem."rzs; Dolazak novog vladara na prije-
stolje odmatr se teško osjetio na tursko-hrvatskoj granici.
4B
Započele su se _redati turske rravale na Sinj, Knin, Klis i
na druge hrvatske gradove. MIietski ie opat "Bernarđo Gun-
rlulić jadikovqo. u jtdnont pisriu, da su'prilike vrlo tužne,
jcr.se ,,bijedni kršcani ubijaju kao psi, a hotle se pripravlja
veći rat no ikada''.
Hrvatskip le.velikašima sinula zraka rtade, kad je u
.kolovozu
1512. palatin i novi hrvatski ban Enerik per:enii
osvalluo. u Zagr.ebu.'sa 3.500 konjanika i 600 pješaka. U)
nltlo'ge.rlruge v9!ikaše stavio se bairu na raspolagdIrje i lvan
I
i
Karlović. No Emerik. je Perenji došao samo'clc" Bihaća,
gdj.e je..lvana Karlorriia irnenoVao banovcem i kapetanoni
Dalmacii9 i Hrvatske, 9 9ndć} se povukao u Ugaisku i u
istočnu.Slavoniju. odatle je slao pisma i zaklinj"ao slavon-
ske stalcŽe, neka za Boga pontognu biiednoi "Hrvatskoi'
ali su-trjegove molbe i prijctnje bilć izreč-ene giuhirn uŠilrta.
. u.r9j nevolji sačuvali su Hrvate,'voini.
glasovi iz Rima o novoi-lateransko}a
da potp"uno ne l<loItu,
kriŽarskoi
prvoj sjednicj šabora, l0. svibnja
l5l2., ustao je splitski nadbiskup Bernardo 'Zane i održđo
govor' u kojenr je crtao Turke oviIn riiečima:
' .,,Dječicu otimaju iz ruku roditelja i s majčinih ih prsa
trgaju...Žene pred očima muŽeva oskvrnjuju, djevojke giabe
iz majčina zagrljaja, da ih oskvrne i ošraniot6. Siare_rodi-
t telje iI'o.dbinu kao nekorisne sijeku na očigled njihovih
,I sinova, mladiće nrjesto volova.podlarmove hvaTaju i š njima
oru zenrlju. A što'cla nastavlianl <ialie ? Ia satn" sve tđne
t čuo niti čitao, već 9lcdao.''tro;
. . Papa Julije Drrrgi nije rnogao priskočiti u ponoć Hrvat-
skoj, jer ga je početkom g. 1513. zadesila smit. No Hrvati
su ilnali dobrim dijelom.njemu zahvaliti onu pomoć, koju
su malo poslije.toga primili od Leona Deset<iga, učenilia
bosanskoga franjevća Jurja Dragišića.
. Lateranski .je sabor, dalje,zasjedao, pa gdje je goclinu
dana prije prestao splitski nadbiskup Bernariio- Zđne,' tu ie
27 .
-tra.vnja l5l3. nastavio mod.rušlii biskup Šintun Benja
KoŽičić. .orr je. spolnenuo u svojem govoru_krbavski poraz
pocl Udbinonr i šta su sve Hrvati morali pretrpjeti u diade-
set godina od tog nesrećnog dattttna. Sidtio Se" Bosnc i bo-
jeva pod Modrušama i l<o-d Sl<radina. " Naveo ie. kako ie
samo iz okolice Modruša u cigla dva nljeseca 'odvederro "u
ropstvo dvije tisuće kršćana.
. Ko'žičićevzahtjev, da 'se proglasi sveti rat protiv Tu-
raka, nije bio,odrnah ispunjen, ali-je zato papa L'eon Deseti
poslao- hrvatskomu banu Petru Bčrislavićir ir mjesecu lip-
nju 15l3. kraljevsku pripomoć od 50.000 dukatd. U općbj
q49
nevolji Hrvata, u sitničavosti visoke gospode i u demorali-
zaciji puka Berislavić je bio velik čovjek i junak, poduzetan,
oštrouman, rodoljubiv i nesebičan. Poznavala ga je cijela
kršćanska Evropa. U Rimu je već u travnju l508. razlagao
pred Julijem Drugim osnovu o ligi svih kršćana ,,protiv
nevjernika" (Sanuto VII. 398). Kod Leona je Desetoga
postao glavnin izvršiocenr njegovih protivuturskilr nacrta.
Dobivši-prvi veliki papinski dar sntjesta je utvrdio Jajce
isakupio clobru vojsl<u, s kojom je 16. kolovoza 151'1. iz-
vojštio pobjedrr kod Dubice nad bosanskin namjesnikom.
U hrvatsko se iznlučeno, pocijepano i clobrim dijelont
izopačeno društvo vratilo ponovno samopouzciattje i juna-
štvo. Papa je bio jednako Veseo kao i hrvatski rrarod te je
Berislavićtr poslao na dar blagoslovljen tnač i šešir.
Pocligao se iz svoje potištenosti i poništenosti i Ivan
Karlović, o kojerrr su ljudi Bernardina Frankapana razgla-
Šavali, da je g. 1511. putio Turke, neka provale na franka-
panska imanja.131)
U Berislavićevoj su vojsci
u bitki kod Drrbice sucljelo-
vali Mihovil Frankapan Slunjski, Nikola Zrinski i Franjo
Berislavić. S njirna se rra iston mjestu našao i Ivan Karlo-
vić. Svjeclok nan je za to mletački poslanik Antonio Surian,
koji je izričito javio 2. rujna iz Buc]ima u Mletke, da je
Petai Berislavić izvojevao pobjedu kod Dubice zajedno
,,S knezom lvanom Krbavskim"1'). |an pobjedničkog ve-
selja pisao je Karlović u ponedjeljal< prije Barto|ova iz
Ucivine ili Zrina u Mletke ugarskomu poslaniku Filipu
Moru:
,,Što se tiče novosti, možemo pisati vašemu gospod-
stvu, da je prečasni gospoclin Petar Berislavić, ban Hrvat-
ske, potukao pašu, i u torn je boju što ubijerro što zarobljeno
tri tisuće Turaka... Ako Bog da, mi namjeravamo s našim
banon unići u u *',j's;-
'
gospodinom BoSnu.''133)
Vjerovatno je, da su Karlovićevi vojnici sudjelovali g.
1514. i u obrani Knina, pod kojim su Turci ostavili 500 mrtvih-
No već godine 1514. srušišese na Karlovića nove jo-
bovske muke.
KriŽarska vojna, od koje su Hrvati očekivali velike
plodove, pretvorila se u Ugarskoj u strašnu seljačku bunu,
koju je vodio Juraj Doža' oko 40 do 70 tisuća kršćana pla-
tilo je glavom tu neslogu. Seljačka je vojska palila gradove"
obeščaŠ"ćivalaplemićkežene ikćeri i nabijala biskupć na ko-
lac. Na okrutnost seljačkoga vode DoŽe odgovoriIo je plem-
stvo joŠvećorn okrutnošću. Jurja DoŽu posadiše na usijan
Že|jezni stolac i na glavu mu nabiše raŽarenu krunu, skovanu
50
od. raonika.. \jegove su pristaŠenajprije morili gladom'
a kad su izgladnjeli, primoiaŠeih, cta piiu'trv svoies?".unđ;]
gnzu. udovc i najposlije da jeilLr njegovir -tutranu
:f-^T.i
ul|qoy. PoSIlle toga Su i njih mučili i raznirčvarene bacili
gtaonrm svinlama za hranu.
Kao da sluti kakvo zlo, u kojem će doći na kušniu
njegoY Život i uvjerenje, cloŠ'ao je Karlovie ;;d;;i;'i5i,4
u Laoar, da izvrŠizavjet pred čudotvornint kiriorn maite
PgŽj.' \oji se častio u jecirroj novoj crkvi izviri;';;;il;;
zloova. UStaVio 1e u svetiŠtul0 dukata milostinie"i iedno
p0zlaceno odijelo.za Bogorodičin kip. Mletačke su' "onii-
'u piđ-
Stl prlpra.Vile velike darove i. počasti, no on l<ao pravi
štenjar nije htio ništa da pririri, negb ie sve sam Dlaćao.13a)
. ojačan u duši vratio sč natiag_ri sjo;u tđezđvi"",*ii,ui
"u golemom'bi;l;
-rujnu l5l4. grunuŠe_Turci
iznenada. u-
u Llku t Krbavtt. SvlaclavŠi obranu odveđošeu ropst'io
3..000 ljucli izaplijeniše l0 do l2 hiljada krupne,. so hfiiidi
sitne stoke.136)-
. KarIović. j.e po mletačkom svjedočaItstvu bio u ..krai-
nJenl 0caJan1u". poput Joba nlogao ie da raskine tritiin'.
l.'0a padne tt prah tugujući : ,,Ne- bilo dana. u koii se'ro-
oln'. nl n'oci, u. kojoj se reklo: začeo se čovjek !,' Nd opliač-
Smogao toliko snage, te je zajedno š ko-
5.1'ry__J. |n.',.JOŠ
zu.lom .provalro u Bosnu do prusca (Belgr'ada),- da povrati
P]'j.t' i .roblje. Bit će da su Karlovie i'ltozriiic sa^svđii-t'
zcu lrcnjanika počinili lnnogo zla u Bosni, kad ie posliie tdga
sant bosanski paša doletio" s 3'000 koirianiIii'"
'iiiil;i;
fraj9y9 te ie sav bijesan prijetio, da će sve-razoriti. porjbiiati
I ada.ie.ponovno. odveo u ropstvo iz drui,gih hrriat_
1,-tllttllll;
sKln kraJeVa tisuću suŽania'
Stanovnici su Like i "Krbave već od s. 1469. bieŽali
u mletlčke. krajeve, a sada su stali bieŽati'i
snu k. lurcima, ,,da ne budu potpuno [n151gni".ras1
je udarac bio zadan'Hrvatima u svibniu s. 1515..
. . Toybosanski
p.aša ltametom potukao vojsku"baia Beri]
lld.Je U to vriieme
slavlca. ostao je Karlović v1erno uz bana.
Zb.liŽila-i! jc valjda 1oš više';'i.d;lžk; nesreća' Dne 20.
ru1na l5l5. javlja arhidakon duhički :
,,Ban je u Kostajnići
s Karlovićern.''13?)
I opet- je Rim bio glavni oslon hrvatskog otpora.
l
. . lqpu Leon Deseti nije zapustio svojega'milieniLa S._
1l'^I:"ić-l '
nevolji, nego !a je'brzo opsti'đionidno., oir.i.
i
zJem I novcem, a po.red. tog_a 'druge
ie molio i vladare, cia mu
t
lgrognll
com l mletaČkomufnl 15. lipnj_a.1515. obratio se fiosebnom
rluždu Leonardu Lor'edanu' nei,oriuni
bi Ii i
4* 5I
ocl mletačke vlade isposlovao kakvu potporu za Hrvatsku"
U toi poslanici veli papa Leon Deseti, da je primio
oistlto ođBerislavića, koga naziva,,mttŽent obdarenim
ne sattto izvanrednont krepbšću i čestitošću,nego i vješta_
kom u ratovanju s Turciina i poznavaocern neprijatelja".
Berislavićevo ie pismo pokazao svim poslanicina kršćan-
skih vladara n"a phpinskorn dvoru te ih je zapitao, bi li mo-
slo doći clo zaic'dničkog rata protiv Tttraka. o sebi kaže"
iia ie proŠlihdlna poslao po ,,otočkont bisktrptt na granictr
Dalinaciie Žita, baruta, topova i svotu novaca od 7.000 dtt-
kata", a rnalo kasnije po drugom glasnikr.r poslao je kralju
Vladišlavu 20 tisuća dukata. Moli Mlečane, neka barem
prisl<oče u 1rontoć opsjednutomu Jajctt, koje irnade takav
brirodni poloŽai, tc bi prrslije njcgova grrbitka bila izgttb-
iielra i Ddlnracija iHrvatska, a onda bi clđšaorecl i na ltaliju
i Austriju.138)
Mlečani str se oglušili papinu pozivu, koliko se ticalo
Berislavića. orri nijesu voljeli poŽrtvovnoga hrvatskoga
bana, ier su ga kao rođenaT'rogiranina drŽali svojim odntct-
nikorn, a narđčitosu ga zarttrzili oclorrtla, otkako je oll precl-
lasao kraliu Vladislavtr, neka oslobocli Dalmaciju od mle-
taTkosa gdspodstva' Uz to se medu Mlečartinta počela trko_
rieniivati'i ieka liubav prenta Turcima. Oni su se bili brzo
ižneilierili ligi, koj"a je biia načinjena u svibnju l513. između
duŽdž, frančusl<ola kralja Luja i Lepf,?l Desetoga' !9 -sy
17. listopada 1513. obnovili mir s Turcima. (Sanuto XVII,
539). Upravo u ono vrijeme, kada se bosanski paša sprentao
sa 7.000 voinika na Hrvatsku, t. j. početkom g' l514., ozna-
ie Sanuto raspoloŽenje Mlečana prema Turcima ovako:
čio ",,U
ovoi se zemlji ne govori o drugom, nego o Turcima.
Za njima -ljudi čeznu, njilr Žele, isvi izriču svoju
voliu."rao;
" Ipak'je Sinjorija još uvijek zadržala Karlovića u svojoj
službi. Rok je njegova ugovora bio istekao, jer se on u trav-
niu 1513. bib o6vćzao, da će dvije godine drŽati 200 konja-
nika, a zato će irnati plaću od 3.000 dukata, i to djelimice
u novcu, dielimice u suknu, a djelimice u soli.140) U svibnju
l515. Mlečani su produŽili ugovor s njime na godinu dana,
uvietno na dvije godine, obvezavši ga, da drŽi 150 konjanika,
a rjni će mu pt_aeaii 2.500 dukata. No ovoga puta primjećuje
Sanuto zlobno: Tamen fa poco frutto t. j. slaba nam korist
od njega.la1)
52
x. ŽBtunnA IVANA I{ARLoVIĆA
t1ARLoVIĆ se pribliŽavao već četrdesetoj godini, a ioš
[\ nije b'io osnovao s.yojcg1l sam.ostalnoga dortla. Nc ćeino
^ _ zapasti tt satnovoljno clomišljanje, ako pretpostavimo,
da to nije bilo po volji njegovoj majci Doroteji. Zacijelo je
ona često nagovarala svojega sina, neka joj clovecle oclnljerrit,
pa kad joj se sin nije mogao odlučiti, bit će da je sama na-
brajala kćerke udavače po kneŽevskim dvorovima nastojeći
da koju od njilr dobije za snahu. MoŽda je upravo ona stvo-
rila takvu osnovu, koja je g. 1510. dovela do govor-
kanja, da se njezin sin Ženi nećakinjom bana Arrclrije Bota.
Ali od svega toga nije bilo ništa. Ivan je l(arlović provodio
mladost u četničkojslužbi i u obrani svoje kneŽevine, a že-
nidbu je odgađao na kasnija Vremena' u kojima se nadao
miru i sređenijinrprilikama života. Ako je imao zaručnicu
u Botovoj obitelji, moglo bi biti vjerovatno, da je ona umrla
prije vjenčanja. Ni na koji se način ne da pomisliti, da bi
te zaruke bile raskinute u neprijateljstvu. Barem ne za ži-
vota Andrije Bota' Karlović je ostao u vrlo dobrim vezama
s Botom sve do njegove smrti (13. rujna 1513.). Bot je
odredio Ivana Karlovića i za izvršitelja svoje oporuke
ostavivši mu naređenje, neka ne predaje kralju Vladislavu
grada Senja sve dotle, dok kralj ne isplati njegovoj udovici
Ani dug od 16.000 dukata.la2)
Istom godine l5l7. oŽenio se Ivan Karlović, ito
ne s nećakinjom Bota, nego S nećakinjom najbogatijega
madŽarskoga velikaša, ostrogonskoga kardinala Tome Ba_
kača. o Karlovićevu vjenčanju i o povratku iz MadŽarske
u Hrvatsku javio je osobni znanac i prijatelj Bakačev, mle-
tački poslanik Alvise Bon, dne 7. oŽujka l5l7. iz Budima
u Mletke ovo ;
. ,, I ostrogonski je kardinal došao ovamo
jednu svoju nećakinju s knezom Ivanom
na sabor i vjenčao
Krbavskim-davši
joj bogat miraz, 20.000 dukata izbrojenih u gotovu. On
je htio dobiti bansku čast u Hrvatskoj, ali nije mogao, i tako
53
 _F-
ie danas otputovao odavle' obasipan nrnogim nriloštama
btputovao "ie vrlo zadovoljan."las)
' Veselo je dočekala kneginja Doroteja svoju snahu.
Bilo ie prolji:će, kada je s mladom gospodaricom ušlo više
-radinosti
smiieira.' Živahnosti i u Karlovićeve kneŽevske
dvo're. Štare se odaje u Komiću, Udvini i obrovcu pomladiše
novim osobljem i- nanještajem. Možda je stari kardinal
već tada predao svojoj nećakinji i njezinu muŽu na uŽiva-
nie i srad Krupu i ioš koie miesto.
' K_arlovićev se politički ugted takođersilno podigao.
lmao ie za zaštitnika čovjeka, koji je drŽao, da moŽe poseg-
nuti za naivišim častima ha zemlji. Kardinal se Bakač dičio
-carigradskoga
patrijarhe, a poslije smrti pape
naslovom
Iuliia Drugoga ubraja-Ii Su ga uZ druga tri kardinala među
- dokaze. Slutim, da je' tako bilo'i u ovom sboru' MoŽcl"a ie
ilaiđzbilinii-e kandidate za papinsko- prijestolje.144) osim
svoie nadbiskupiie upravljao je biskupijama u Zagrebu
i u Modrušama.'Dohotke, što ih je dobivao u samoj MadŽar'
skoi' procjeniivali su na 30 hiljada dukata' on je snaŽno
"hrvatski
zahiaiio i" u društveni- i gospodarski Život, jer je
osim Krupe posjedovao u Hrvatškoj i _Slavoniji 'Bijelu
Stiienu, Kbmdgovinu, Dolački, .|elensku, Dianovec, Kutinu,
Moslavinu, Jaštrebarsko i Lipđvacs vrlo mnogim selima
i imaniima (l(arlo Horvat, Toma Erdedi-Bakač, ban hrvatski,
str' 5'-6.).'Iako ie mletački poslanik Surian iavliao u ožujku
s. l5l5. iž audinia u Mletke, da Bakač ftlj6 više ono, Štoje
6io nekada,1a6) ipak on nije bio nemoćau lav,kojemu bi ispali
zubi i nokti. Godine l5l7' bilo mu je 77 godina, a još mu
najmanje oslabila volia za vladanjem.lao)
" ni
niie
Ipak valja-reći, da su se prednostima ove ženidbe pri-
druŽi|e i neke slabe strane. Zapavši u najuže kolo Bakačeve
politike postao je Karlović katkada sredstvo u rukama
tuđinca,koii se u svojim potezima dao voditi i osobnim,
a ne Sam0 bpćim interbsima. Karlovićevo je drŽanje prelna
Mlečanima pbstalo još nesamostalnije pod utjecajem.rođaka,
koqa su u'Mlecim-a naziva|i svojim najvećim prijateljem
(no"stro amicissimo). Nego najgore je bilo to, Štose meĆlu
hrvatskim velikaŠimapbslije toga povećala nesloga. Mle-
tački ie poslanik Alvise Bon u izvještaju, koji je maIo prije
spomenut, natuknuo, da je Karlović prigodom svojega
vjenčanja u Budimu htio dobiti bansku čast u Hrvatskoj.*
* Preveo sam u tom smislu riječi: Qual voleva otenir il
ban di la Crovatia, pretpostavljajuĆi da je ono ban kratica za
ie jedna riječ izostavljena, tako da bi mjesto mo-
banadego ili "Qđal
ralo glžsiti: voleva otenir ii ban(adego) [ili il posto dil
banl di la Crovatia.
54
Tu .v.idimo prste staroga' Bakača, koji nije mogao trpjeti
Berislavića kao bana, Već. ga .1e ireprćtiario poiLapao'i-u
ugarsko-.hrvatskoj drŽavi i -preo Miečanima. 'sit ci, C]a
ie
tre'rlSlavlcu
!Pasao tom prigodom bansku čast samo niesđv
g9]:T] ug]ed' Što ga je- on bio stekao u cijeloj Evropil i u
redu-kod papj Leona. Desetoga. Prčmda je Kailović
P.'"qI
l dalJe surađivaos Berislavićem,
ipa-k ie priiatčIista veza
izmeđunjih morala biti oslabljeni. .los s'-i';d"ilš;1.';;";;;
-Kar'iovića
lukop' nastao je izmeđulvana i
Ejćrnardina
i'lu1{1Pu,1u. 'Bog.zna,
kako je došlo do toga, da je Bernar-
oIn oteo KarloviĆu clva mjesta. U vijeku p}avne iresigurno-
granica ne samo tba oizava, nego''i kod
:_1]'.i_P9.l.n'.ćenih
prlvatnih
posjcda lako se bilo zakvačiti o kakvo_oitanie_
l(od kolega su se oba protivn-ika p,ozivala na jednako valjaire
t? dYa .mjesta dao lvanu KarIoviću Toma Bhkač, a Bernai-
orn ltr. J.e z-aposjeo zato, jer su bila nekacla oduzeia niesovoi
porodici. Odatle je moglo nastati nepriiatelistvo. o'k-oieni
1e mletaČki.poslanik AIvise Bon poslab švojoj vtahi u tblo-
vozu l5l7. iz Budima opširan izviestai, sđićie na t<rai''
Spo'menuo lvana Karlovića riječirna : ' j,T"ai" se' knez tvdn
T9dqvlg_.-vjenčao s jednom nčcatin1oni' spbmenutoga liii-
Clinala. ' '14?)
Zestoki. Bqka!, koji nije u izboru borbenih sredstava
Dlo nlmalo tankocutan, poseglluo ie odmah za naioštriionr
odmazdom. U isto doba 'dok"su sd tri okiuni.n.-*i.l"'r""
glave i papa Leon Deseti zauzimali kocl
neka pusti na slobodu Krstu Frankapana.
'i."tučlos";;;d;.
koiesa" ie Liuj
devitova,kraljevina i te kako trebald,
.iei je"i-f}li-rur*
dVoJicu trojicu iskusnih vojskovođa,a on je beskorisno
propa'dao_ u mletačkoj tamnići, u to isto aoua'porueiviđ'jč
p9t1e u LVlletke,.neka za.Boga'ne puštaju Krste na sIonooir'
J:i ,?i, nJrtr dvoJjc.a,. t.. j. $r^s!o i njegov otac Bernardin,
,,velrki ^neprijatelji kralja i Sinjorijti".- Ujedno je zapitao',
''bi li Bernardina
kneza
Sinjorija htjeIa pomoći traiiu prđtivspomenutoga
i oduzeti mu 61!2yu,'.raa;
je.?ena.morala brzo upoznati LaLo je teško
.'.'
bltl 51|I'o'ićeva
straŽa na međidviju zaraćenih kultura i civijizaciia.
Poslije.sunčan'oga ljeta iplodne jeseni g. tEtz. o63ll-šii_i
tesKl zlmsl(t dani s ledenim kišama i sniežnim mećavama.
P3 kao što čitamo u Svetom Pismu, da jć Žena retri
1đoui
,,7.ar još ustraješ u svojoj jednostainosdi ?'; tako "naslu-
cuJemo'. da. se nešto slično moralo dogoditi i- Ivanu Karlo-
Yi:l' Iit-s ,l9
nel(a se
ou j.. Žena stala nagova?ati ii"oii*i,g
krvave krajine presele na
;;i;,
sigurnije m3es[0.
55
 A Karlović ?
on je doduŠe također pripadao onim hrvatskim veli-
kašitna, koji su radi zablud_a tadašrrje l-rumanističke mode
patvorili rđdoslovlja mučeći se, ne lli li kako izveli- svoju
iozu od starih Riinljana. Tako su na primjer-Frankapani
prisvoiili irne rimskih knezova Frangepana. Subićima su
iret<i trtieti uvrtjeti u glavu, da su se oni nel<ada zvali Sul-
piciji. Kurjakoviei su ?rŽali svojinr praoceln slavnoga rim_
ito[a tonžula Tita Manlija Torkvata. Isto su tako knezovi
Blagajski i KoŽuli i mnogi drugi traŽili u starom.pogan-
skorln'Rimu stablo ili makar istrunuo panj, od kojega su
tobože potekle njihove nrladice. No ipak sLr svi ti velikaši
zajedno_ s KarloVićern ljubili neizrecivom odano.šću svoju
rođenugrudu. Poput stogodiŠnjih lrrastova prkosili S-u gro-
movinra"i oluji ne clajući se iskorijeniti iz svojega.donra i
naroda. Zato ie noralo i Karloviću biti teško, ka9q j. q slq-
denom goclinti 1517. poslao svojega pouzdanika Vida Petri-
ćevića o*ct plemena Mbgorovića u Mletke, da moljaka dužda,
ne bi li on litio zamii-eniti jedan grad u Lornbardiji za tti
Karlovićeva grada u Hrvatskoj.
Molbu stiMlečani shvatili tako, da se Karlović namje-
rava iseliti iz donovine. Tako su učinili već prije njega:
Ivan Kosača, sin Vlatkov, koji je postao nrletačkim patri-
ciiem, i Aleksandar Zrinski, sin Martinov, kojega je Sinjo-
riia bila učinila zapovieclnikom korrianika:ta Kcfaloniji.la8)
Hbee tl Mlečani priiniti u svoju drŽavu "i lvana Karlovića ?
Račun ie tu imad da odluči. R'ačrrrr o tom, što je probitačnije
za republiktr. I kod vagania razloga flošlo je vijcće do uvje-
renjal da muŽ nećakinje'ostrogđnskoga karclinala vrijedi
za niin više u Lici i Krbavi negđu Lornbardiji. Zato su mu
oprežni račundŽije odgovorili, da s najvcćint veseljem po_
zđravljajunjegovu Ženidbu, ali ga ntole, neka se ne rniče
iz svoje"krreŽeivine, već neka je I dalje brani, a oni .će nru
slati ieclovito novčanu potportt, i n'iihovi zapovjednici u
Dalmaciji ne će podupirati njegovih podanika, da bjeŽe
rra njihtrvo zernljište.150)
bvaj je nrletački oclgovor ponukao Karlovića i.njegovu
ženu, cla- ia neko vrijeme prestanu rnisliti na bijeg iz donro_
vine.
56
XI. KORACI U MLECIMA I U RIMU
Deseti, koji je pretlzeo u ruke vodstvo rieša-
l-\APA Leon
v vanja istočnog pitanja, uvidao je, da se samim sitniri ra-
.l poĆetkom
.tom ne će postići nikakvi traihiii uspiesi. Berislavić ie
g'
poloŽaj Hrvatske .l5lB...potukao veliku- turšku vojsl<u, ali še
nije popravio. Hrvatske su " međebile
rastegnute od Beograda do Dubice, od Dubice do Iaica.
od.Jajca do Biltaća iod Bihaća do Knina iKlisa. tetko
je.bilo.manevrirati s če.!3n13 na tako Širokojoločtniil, ine-
prijatelju je njegov srcdišnji poloŽaj clopuštab, aa se u'suii<b
d.0ba mogao baciti s najvećotn silom na svaku točku hrvat-
skoga posjeda. Trebalo le dakle nisliti na veliki obramtteni
rat, koji_.bi slomio tursku moć ili barenr stvorio krsćinimi
povoIjniji strategijski poIožai.
Hrvatski su velikaši vjeiovali, da je Evropa sposobna
za jednu kriŽarsku vojnu, zato sri svođldušorii po?i'đi'iri
pa.pinu. nantjcru' i osnčvu. Naročito je Ivan Kariović'Živo
zello,0'a dođedo te vojne.'ott je i onako imao viečni rat
u svojoj kneŽevini, zato-je nlogađsamo dobiti, taa'ui ie ivl
evropski..vladari bili uđruŽili"protivTuraka. on se nai-
pomnjivije zanimao za događajču Rimu, zato ie i u mid-
secu_rujnu g. 1516. bio posl-ao papi svoiega glasnii(a. o t<oldm
le-m.letaČki poslattik na papinskom dvrirđiavio svoioi vlddi :
,,Došao_je'ovamo glasnik kneza Krbavskđga.Inra6 i. uuđi-
Jencrlu.kod pape te mu je rekao, da ugarski kralj namjerava
uglaviti s.turskim carem'_primirje na fgodine, a'atio đ6t;g;
dođe,to ćc biti propast Hrvats(e.''ror1 friie nanr zabiIieŽcn'o_
Štoje papa rekao Karlovićevu glasniku,-no tai se obsovoi
nije smislom razlikovao od onofa odgovora. št6 s; l;"đ;;;
dao šest mjeseci prije toga'banu' Berisfaviću'ot|is'!1iie;
_pet
na nlegovo ptsmo :
.. ,,Na-ložih .tvojemu .poslaniku, da te izvijesti, kako te
ctJenlm i slavim zbog tvojih dosadašniih dieia. No istomu
tomu tvoj.emu poslaniku naloŽih, neki ti i to iziavi : da
su se mojega srca duboko kosnule njegove riledi, t<aOno
57
 Selinr, koji je od Mlečarra dobio u šake nacrt
. .' Su'ltanuo'L"e,
l'e bacivši se na koljena meni i mojoj braći, stožernicima qisao je jz.Kaira u veljači l5l8. papi Leonu
iimske crkve, plačnim glasom razlagao tvoju i tvoje zemlje s]ilI^'|9
Desetomu oŠtropismo, u kojenr na krajđdolazi i ovai odsiek:
'solemu nevolju, Bogom nas zaklinjući, neka ne damo, da
'fiam
našim nemarom padne ona kraljevina, koja je do- - ,,Nema nikakve sunnjć, da ntj u'ovo vrijeme iđ;đ!;;,;
podvrći i na svaki način "svojim junaštvom hobiti rr vlisl
sada tako iunački odbijala od naŠihglava dušmanski mač. gospodstvo nad čitav.im svijetom. l4i smo svoiim
Vidinl ia i-shvaćam tvoj teški položaj pa ti na tvoju utjehu ;unistvđnr
viso.st' cćsarskog vrtrunća ;'';đloiii;m;
velim, i<ako nastojim na sve strane oko toga, da ti od kr- l9!,Y:gli 9ligrad,antiohijsku
sVoJlm.. nogama '
stolfuu vašega pontifikata :
šćanskih knezova dođeŠtoprije dovoljna pomoć.''162) zadoblll smo nedavno Jeruzalem, tetku vaše viere. maiku.
Međutimkršćanska Evropa nije znala ni htjela da isko- pače maćehu ; Egipat, il toiem jć vaŠKrisi-iu'tio'r.uo
risti zqodan čas za vojnu, dok je sultan Selim bio zaokupljen tii.:
caK' stavlJen je pod naše gospodstvo; i prema onima. kđie
na istoiku ratovanjem s Perzijom i Egiptorn. Jedna je drŽava Smo poblJedili' postupali smo čovjcčanski.
za clrugom padala pod tursku vlast, a Selim je kao opojeni '. Stavliamo 'ti
oo znanJaJ neka ZnaŠ'da sve ono, što pripada Rinru. šve ono.
pobiednik sIao svojim susjedima s bojišta divljačke darove, Sto prtpada orlovima, sve on0' Štoje
i<oii_ su bili svjedočanstvo ratničke perverznosti i ujedno Iodložno liiIianima-
sve ono, što se nosi na zastavama Evio$e, sve
krvava opomena, neka se nitko ne usudi dići oružje na njega. nuto :e i6_iođviđj
junaŠtvu.Štosmo zattiueili načiniti'ocl
Kad su furski vojnici g. 1516. potukli Perzijance i poklonili "našemu vis
:Selimu na dar l8 odsječenih glava perzijskih vođai 10.000 L9q l|ancYskoga.kralja, to ne ćento d-a z:rle, dok ne bude
Koo.z.auzet, ltalija pokorena, Francuska osvoiena. Niemačka
,odrezanih nosova, poslao je on u Budim kralju Ljudevitu
spanjols}.a pob.ijeđena, i dok ne nuđubsvojeni
na dar dvije glave, a u Mletke duždu Loredanu jednu glavu. P'l:1ol'^Y.l1'"
Svl..otocl poĆevŠiod Cipra, i dok ne uniđemona Kaoit6lii_
Glava, koju je čaušMustafa donio ,,osušenu i napunjenu
slamom" ir Mletke, pripadala je kapetanu Bagdada Gaz-
koji. je vašom kukavŠtinorir.PpsJag ,rii" i pri,j;";';5iildi
binu.163) Ićenim.kolima
Bi'''kao što su običavali'dol^aziti 1viii) f.e&i, hi požiu-
u sjajnom triumfu sviir, t6ji ee 'se i'narna
Srehinom oŽujka l5l7. bila je posljednja sjednica la- Veselltl' te cemo tatno.. izvršiti zavjet Svevišnjemu Bogu
feranskoga sabora, koii ie zakliučio voinu na Turke. i velikomu Muhameclu."16?)
U ištoj i nar'ednoj godini ižrađena.'lEna papinskom U fanatičnom oduševijenju širile su se turske čete na
dvoru veličanstvena oSnova o ,,Bratstvu svete kriŽarske sve "koja
strane kao prava bujiča,
voine" (Fraternitas Sanctae Cruciatae), u koju bi stupili
je sve lomila i ;;
,svi kršćanski vladari. Tr-oškovi su vojne biIi proračunani ";ki;
sooom. I Ko lm se ne bi opirao, njega bi ubiiali kao kukavicu-
junački-sta6 na nli,iđanu, nu' togi ri_đ;;;;ili
na 800 hiljada dukata. Sto se tiče broja vojske, koja bi :^l!9']' je
neDroJene vo1ske drŽeći se duha onih riieči, št*o ih ie Sinan-
orovalila piema Carigradu, mislilo se, da bi bilo dovoljno pasa govorlo svojim vojnicima u vojni
b0 tisuća-pjeŠaka, l2.000 lakih i4.000 teških konjanika.16a) brotiv Epipla: ..Svi
naSI'.l(oJI.su umrli u prvoj bitki, biiahd vaši držsi
Cijeli ie papinski nacrt bio povjerljivo predloŽen evrop- l prlJate]Jl.' pa zato osvetite ih i poubiiaite one. kđiidrućovi
skim đvorovima.No papa je brzo uvidio, da se njegova su iasi,
Smrtnl .cluŠmani ; i krv se tih mrtvaca- još niie'osušila i nii-
naimilija sanja ne će ispuniti' Vladari nijesu znali, kako da nova tJelesa nijesu još istruhnula, i kad bi ćrni in:al. ;ezik_
poitiiele zemlje, koje bi osvojili, zato ie svaki predlagao oa mogq govoriti, vikali bi : Ubii ubii !',rae,
iakaV nacrt, gdje bi on najviše ušićario za sebe. Naročito
se nelijepo ponijela mletačka vlada, koja se već prije rasta- , Karlović je vidio, da se utapđu za'pienićnim valovima.
zato Je.ponovno postao turski haračnik, a oridaje odIučio
pala oil miline čestitajući Selimu njegove pobjede na istoku, orouu:
stl KralnJe napore' ne bi li kako spasao osiromašenu kneŽbvinu.
'a
u tom je čestitanju prednjačio duŽd Loredan, koji je g. Ne^znajući točno, kakvu'
l515' pronašao formulu, da su uspjesi osmanlijske carevine su politiku vodili lrlie8ini,
prema,Carigradu, došao..je Karlović' sredinom oiulti_
uiednd i trspjesi MIečana.l66) Kod Sinjorije je pobijedila išiii"
..šveta sebičnost'' (sacro egoismo). Povjesnik Pastor veli :
,,Papa zacijelo nije saznao, da je Venecija besramno banuto. postaJe neŠtoŽivlji, kadaIUil#ns$:#,.*f,',tt
F".$ilf&,1,'*,ill:^[i.ttilff l5. ožujka stavlj"a u'svoj
izdala kršćansku stvar obavijestivši potajno smrtnog neprija- dnevnik ovaj opis:
telja zapadne kulture točno o svim pripravama Za Vojnu.''rl0;

5B 59
 ..Došao ie u viieće knez lvan Krbavski, nekadaš-
'naš :j:l'lit., , 9,1,
,. pokore njezinoj vlasti i da prirrvate
nii olaćenik. nbšao ie u ovu zetnlju s lijepom druŽinom nJezlne oDlcaJe.
t ut uih trideset dobrd ocljevenih, lijepih ljudi, Hrvata' Dalje nastavlia posidarski :
",i
krasna izgleda i visine, s pcrjanicama na glavt' U nJ govu ',,N-aši .susjedi-i vladari, koji bi nanta morali pornasati.
i. al"št"'i bio g. Bernaido da Lece, sin pokojnoga g' J.akoma, a seoe stltltl,..progone nas iz neke nenavisti i tove'sc na'ra_
foii imaae za"Ženu jednu njegovtt sestru. Spomenutt 1e go- :|n^,ll_sf''go'Čine. Ali ako lvan Torkvat bucle uništen, tada
.niain s.'nuiao u svoioj kući'iprinrio ga je ira stan s dvade- ce shvatiti, da meso i salo, poteklo iz tovlienia nenaviŠću_
*iii avoiicom nromakh." l siedeći kod -dužda rekao je, da se nc može postojati bez kostiju. Lukave i "i'V;";-;;;;"r;d
nJecl jl malu nikakva učinka međurttačevima i sabliama.
aosio p,jt,toniti Sinjoriji, liojoj je s-!uŽbcnik, i,da itnadel
svoiu đrŽavintrna iurškoj granici. Turci s martolozima 915'9l1Ko Je puta sant..Ivan kroz požare svojih sela i" kroz
nlnostvo. suŽnjeva Iijući obiIno krv svojilr siItuo kao raz-
ai"'ni*i čine svaki dan zatikč u Dalmaciju, a on im se opire, drazell lav u sredinu razbojničkih i neprijateIjskih čcta
p"i.rt'itu potpora od Sirrjorij'e, da mu se dade
^ii?."-iđbuzđse riokazao prema nieinu prijaznim veleći |:'r^. :Pq*9.pri
j e. božanskom riego kakuom i.1
t'"ostn''' p;'ili
fou. cla će biti s viiećem rntrdrih i da će Se. posavjetova.tl
"ile'".itil. tsprtp.ovijed.ao^|jegove srčanosti i šrrrjelosti
'l_T-9'j' Premilostivi oče, kako je i Možcs
i nji'u. Njentu je. . . godina, imade zaručnicux nećakin1tl nllslltl' stalan u svojem ciržaniu
tirainat7, MadŽaricu, imade živu .ntajku unatoč tolikim nevoljama, koje đuza ni poteiie'' ;;;r.kif:
Z1trl(a.i razbojstavl'
sošpn?,' Do?oteju i imacle svoje gradove tt Hrvatskoj u su-
"'iiosb;rLo"đi 1']l1 tg se jasno pbkaztIje, da nb moŽe
taK.o cltlgo.-IZdrŽati bez BoŽje pomoći. l kako ipak bdi i oazi^
šieđstvu
"'''. lvflya.''ttl)
Ko]ll{o mo.Že, u stisci iu krajLr gotovo opustjelu, tako te možd
viđii., ou je Karlović imao velike .zagovornike u Mle-
.i'u.'r,iđl'.Šin"ioriiaobnovila s njime i ovoga puta plaće- uskliknuti: odakle mi.poIiroć] nego 6o dđspbaina?* Mle-
nlćiii'ucouđ'i onććaia mu na godinu-l.000 dukata.Ioo) od.toga ll!5:-fril-.rske pokrajine, Dalna-ciia i Libiriniji,'r,ir.''l,
-odmah
-rr ie -u isolatila 500 dukata u ime precluJnla I 4lJ prlllcno dugo Sigurne od turskih ralja, jer su bi16 2aštićene
lii'k;t imć zdostale plaće iz prijašnjih. godina'16l) I prlrodnolll utvrđettošćui ttgovorom. ostale kopnene
--'--_U pokrajine, kako se čini, preInai-o se staraiu za nas. ier su
travnju l5l9. viatio se lvair Karlović kući'
tl isto ririicrne boravio ie u Rimu:ftarlovićev kapelan jli ggo,ale\o,od neprijater,ih iri se prostirJ r.i, ,i1.r... Xri-i";;
Stiepin posiddrski.'u) on je u nrjesćcu svibnju 'g !9l9 Je l.orkvat bio prinloran cla zaŠtićuiene samo sebe i svoiu
iziekao vaŽan govor kod pape Leona l]esetoga. Vec 8''l5l'o: i. tudu,
i:y]\,"9q9 .jer moj.-gospodar ttpirc trvijcl< oči i"u
l u Klls t u tvrdave
u micsecu studenom držao je pred, istim papory m0.druSKl velikaša, koje bi morali'drugi bra-
biskup Šimun KoŽičić govor, kojentu je naslov . glaslo potnttjom, o bn 'e.rio obo'uziuu" ruol.
^nln
llt.t^i'J.' .Ti1cć,om
:

o onustoŠenitt Hrvatske''.tor1 Iste crne bojc, koJe Je 5llnun tvrdave lumbardama i vojnicima, da njima pomogne. Siri
osta|i velikaši i Frankapani t<o]i se nalaz'e u
kozićie upotrijetio za Modru'Še,'primijenio je sada, Stjepan
Posidarski, rn6Žda i ne znajući za svojega preth0dnlka' ll.sgu1 'at.eu.]se.tuiu
sudbinu,, znaiiĆi cta ce'propaJti i oni-a-đi.'..pilil;
u svojem govoru na Liku i Krbavu. je on. Ban..se povul<ao u unutrašnjost Slavoniie i ne'brine se
za neprijatelje na vratirna Hrvatske. Nego'čemu da više
_bilo vidi i to, da
1z ovoga Se govora Karlovićevo rato-
vaniđs Tu?cinra puno obilnije događajima,negoli su goyoliT, kada svatko dobro zna, cla Ivan Torkvat kao nai_
budniji str.ažar straži na vratimi KrbavJ u.. so iui'nooiiil
to -poi'ioj''kipisci poviiesnihpočetku,
'" žabilieŽili vrela.
da je Karlović već.prije i neustraŠivo brani krajeve u. turskonr "đ;;j;
spoininj'e u
oaasitjio papi $oslanii<e, i i papa je- poslao svoje Jlu0.e, se ne radi o kneŽevini usmenim raspravatna, 'url.oiiuli'r
neso se vodi
[điiiii imati dd ispitaju'stanje'hivatskih po-krajina' Tuts.ki |?Ib:'..."!'llulj9"j'. mačevima'q ijeru, il;b'đ;l'''#:
ie sultan ispoređenS ,,onom grdnom Zvllerl,.l{oJa u KnJlZl All .Svtloa 1e naokolo strava, svuda bieŽanie' K r a i e'v e_
Je.
'cit[iiućn;i' predočen1 sa šdam . rogova'''. Ta. .je zv.ijer Koje Je sama priroda ue inita krasiima
u pedesel i'više gradova primorala bezbrojne biskupi1e t * Misao, koja se često javlja
u Sv. Pismu, a osobito u
- o"dr se Sanuto zabunio, jer je l(arloviĆ veĆ dvije go'
Fjl:ili' Ji'l'? ij "'lu': l ;. 1t i!:
il:. i''] i'i.: i t" č jđ'eo.i
i1
_

'dine bio oŽenjen. ".iž'o;

.60 61
 _r

ir{ql3j,{d?':r#tutl';|ili}T#'#"lli'''Jf t*"ilfdh#
i| li đf.1 lt: :$ii t''n*# l"ill;'', ,li',il |i J:f+"{; J

XII. POGTED PNEMA CARIGRADU

nn;**ffiry,rrlfi#*ffii#'il,.#:
B:l'
j g' [*l ; X, 'r],?l'il i Ti'"'g' h.lli]' f ll' IIT 4
T'f.TP"'.#t|il,.'.1i'xitnlil?:J;#,[lif
fi I:
"đn š:i.\lHi,T
fi
! !i r

iT''llf
moćnoga bosanskoga'. nam;ešni[i. j. 6i.- ;;;;;
sfi i*t:.,",il1;*,'#ili#',il11',1',T:ifu J,,l,"biJ- Spreman.i na to, da i đa.ljeplaća Turciđur'biuč,^'o*o,čl
se ukloni većemu zlu. Ali"Tdrci su nili'viIo dobrb
šteni i o Karlovićevim neizrečenim ooi"ii.-
I
t
u:: [ ry**ffi *rl*# : sfr it1;ff i" Tfi {fi zapl.ašena stanovniŠtvz
.u. ';'j;;;đ''"i{d
Karlovićevoj- r.n.z.uini
fi;'k;
"iiuiič
Zak]onl.]'.uf ,,i""gnzia volia. Vidi naime,- da še sav' bijes, J;j"i, ;iil;k;;"1.;'rir:
" .fif# ga. je. opisao Stjepan.posidarski
"
bilo je .i izdajiča, koji su se tian.iaii"diri'iuergil"o8,]jii''Ii
jIff u Tursl<tl svdki korđki svaku .ii.l šubi,rga-lon.'i. -"''*"
il.ii# "li',"-:i':fr r ii.r {t #f i
"'## i'gl;,
il;ii*;;''E*in?:"-';*}ili#l',tr:*Tolii'J'.x,?ii i "'1u
i: H3il ! 3' 9 3, ji, i;;ll' ;xiđ'T,l:
g
{,?,'
raka na Karlovićevu kneŽevinu.
119 J
ŽT-osiietu p;o;;ii; 'I.
KarIović u društvu s nekim iui,ii_đ B;'nir:
Turci su se na dan sv. tvana (liit.tjT'g. "irii,oi*I'; nanovo
l:';:,:ii:,1;i:;i*n,lul,'-''"';w.P":$f, ;i,J#3'#f vratili u Liku i Krbavu sa 700 tbn;ani[u.'u 1519.
'?*:.il: rloiu, toiiič
razvio, izgubio ie Karlo.vić l7 svojiti i|uoi' pusi
: :TM *: -ru :, t iđ'x:,'o8i h,i;tfr " liuJ# ćYn l3
::., d

j?T"':":[Yj?l:fr
3: slao pismćnu poruku, da će tnu "d;;kih-i's dana'";'l;'p;:
kneŽevinu. Na'.1gore ie nastrao-io iil" prlgoclom
pljačkati
Karlovi-
il'lfiT'u*:t^',x'."r''tiilf 3';'j đs,Tffii ćev rodak Malti od št (rvr3il ji"sJrii'"a), kojemu su
Turci otjerali velik broj I1udi i atđiie.;;;i"
"!1.. _
llrt,',:"1ii,'xi:T.,|';All!*3J'"*,.#o3J"fi3'5"i""i.ti,ili .. Razapet na trajne"mirke između ra|zličitih evronskilr
nefa rvo j a svetost iekne" priiestolnica poslao "ie.
i''t1!X;;"[6i';;9,'^[:i
j p osl ed n j u
Karlović ;'đ';gfi;ii';'
da mote pomde oa trhtla L.1uo.uiti. 6"u?"ii tek """B*,iđi#:
toliku nov_
čanu..potporu, da su i,at.iga pi.tiii];i; i piro ni_putu,
ilIii'"'lffi *tH:l:illTir:f iTkli{*r,{iffi
ja-rorkvata'
vratili su se glasnici 19q11
svoiemu- knezu.
tsorba se nastavljala- dalje s izmjeničnom srećom,
VaVo' up0rno, bez stanke, 6ez miIošrđa. kr-
l'i"i?*,i"onHJ;T"Utlli Početkom g. 1520- upio je Karlovie na tursko
:fi \tl,.;,i-i',-s.f šte negdjj otoI"o Vrtrrik.'1V.i..i.i'uj"i j"p,i' ujij;^i zemlii-
i zaplijenio mnogo ;,o1.''u9 t{u);đld;;; #;;1;
:T."'90J."r*.a
oa su mu lurci onet uzvratili lstom mieiom.
već u veljači l520. s'a ooo t on;uniLJ'č.ir i'.'j't"om
p.ouitivši
Mehmed-
* bega iz Livna u Liku, Krbiv;'i;'[;ui.* "p;;ru
Ivan'a KarloviĆa' obrovcu.16?)

62 63
 i,j^ugoistokp qd Velebitq ,s,- gradovima Kninom, Kljsom
U:Ž']iT]- $; '9; fl
ugoY9r.',,'],l'j'li''^,1',il";!;"iajđ
l''i 6i' : J'
"T'T' ria mleiačko zc-
iSkradinqm jedva drŽali, dotle su 'Turci . odmah poslii,e
Berislavićeve ';mrti, koncenr svibnia iIi početkom 'lion'ia
" ^,'f kbn i anika
"'Yđfi
u' Li.c,i i,.:T'u.'nl"';'iij.ž;"l"* gi i,o'c,l toga molili, da p9:
""lj?'iluTJ l520.' ptislali Karloviću ultimatum, đase in"iade za dva,iaia
n]|{i'ltino|.T,,
i#t? ;' Kitit;;;' otiutit. će i ni svaki čas rnoći pqJ.griti sultanu,. ili će mu oni spaliti sela i gradove. Karlo-
yić,je.pbnov1o !io. u tolikoj neprilici, te nije žnao, bi li ostao
ri:l ii l,:l * **:?" i'" il ? iriil'"'il'*, fi i' t t|If
j
Tli''l rrosaffii)l"ni;
u svojoj kneŽevini ili bi 'ostavio dom i zdklonio 'se na mle-
notuo liirt'i"ni*'ri Sinjorijom i da navaljuju fačko zenlljište.l?n) Ipak se i tada odrŽao, a u studenom
grada zTout llili.li i;oirkih
-đi.đuovetikada.'d) |5Z0. već.je ponovno zarobljivao Turke, koji su se vraćali
sanlo- nit
,:"'il'j;ii;''i;' sl<rŠtenih ruku
hararrje Tu- s četovanja po kneŽevini Bernardina Fraikap2n2.''11
,.^B:: tt,rffirl";"i;tio" liitlouiea i Frankapan-a.. Bio bi Kada je 22. rujna 1520. umro u Carigradri sultari Se-
Iim, a naslijedio ga na prijestolju njegov sin Suleiman,
ill' i ff r'; irl ;:l.l',l ln:,'lo ii'"'" T,:siT i I*"1 i; i: j' J 3 :
q ponadala se kršćanska Evropa, da će sada doći za niu viiieme
!"'j i::1T;'"'''1'"';;;'i'il;'' č,,qu i-|lež ŽiveŽ* Rioi toga mira. Mletački poslanik u'Carigradu javio je Sinioriii o no-
vom vladaru : ,,Taj gospodin imadc 25 gridina,'uziasta ie
visoka, ali je mršav i njeŽna ustrojstva,-imade vrat nešto

gm#r*fiffi**t,*nl:ru*
predugačak, lice sitno, nos orlovski, imade tek sjenu brkova
i nešto brade. Ipak mu je lice vrlo milo, put zanđsina biielu,
ali blijedu boju. KaŽe se, da je mudar gospodin, uŽiia u
nauci.'' Svoj opis završuje poslanik: ,,SvI sd nadaju dobru
od njegova vladanja. ' ', vrlo je razborit čovjek.''iza;
MeđutimSulejmanova je darovitost bila s-amo na štetu
Evropi. on je obračunao brzo sa svojim neprijateljima

fffft*'#*rffiiint'g* na.-istoku, uredio savršeno vojsku i drŽđvnefiriantije,'dao

drŽavi stalne zakone, stao podizati velike zgrad'e i-u isto
se doba bacio na Evropu, d.a
otac naznačio u pismu papi -izvrši
o-snovu' koju je njegov
dana, o1kako je Karlovićev ka- Leonu Desetomu'
''joi,lji5'o|#l;':]i'*J'"' Hrvatski knezovi nijesu mogli više izdrŽati strahovita
j j'i#'iin*?til'*Lx:f pljačkanja, nego Su koncem g. 1520. poslali opunomoćenike
r:'*'i bosanskomu paši, da započnu dogovore s njime. Vođaje
ovoga pothvata bio Ivan Karlović, a uza nj su pristajđli
"t?tp^:iTi!:'i.''.:110'ti; Zrinski, Frankapani, Blagajski i uopće svi hrvatski velikaŠi
od Save do mora. Bosanski je paša s odobrenjem Carigrada

ffiffi.:#ffiffiffi
poslao--poč'etkory g. ]52l. Karloviću nekoga Hisana, ko-jemu
_(Do-
mletački kroničar Sanuto daje prezimđDozovronić
zovronich)*. Hasan je došao s 50 konjanika i darovao l(ar-
loviću dva konja, tri psa i topuz, okovan srebrom. Sadržai
se dogovaranja vidi iz pisma, što ga je Karlović u to doba
poslao iz obrovca uZadar javljajući Mlečanima, da se mora
nagoditi s Turcima.176)
Klaić mišljenje, da ,,dogovaranja hrvatske
[#*:rftr;,t#*,:ffi rl*t'*nlt$i,: -zastupa prvoj polovici 1521. nijesu-imala druge
gospode s Turcima.u
svrhe, nego da sultana zavaraju, a u isto-vrijeme, da po-
ffi i{l*jt'ii"i'j"'.;'il1l}ć.uu k,.z.uinu. bivao sve j ači.
kraljevine Hrvatske na jugu * MesiĆ to ime prevodi Hasan od Zvornika.
oor.""]"šJ''oiustoseni-oštaci
"65
64

taknu svosa kralia i ostale vlasti kršćanske na pomoć za
tuinu zemlju svoiu."rzo; No svi zn-aci k-azuiu, da s.e.tu nije
iaoito ni o'kakvđmzaiaravanju. Izmučeni knezovi i još iz-
mučeniii široki narodni slojevi bili su zapali u takav_ oČaj,
điniir'su ni mosli misliti na kakve taktičke varke. oni su
đoouiinu nago'vor Tome Nigera pristali, da se predadu
i Mtecima ili ftoioi druqoi kršćanskoj vlasti, te su o tom
onaviiestiti sve illvniiđčvropske prijestolnice, ali u isto
aola'nila ie u niih sažrela odluka, ako im zapadna Evropa
nč oosalie' ozbilinu pomoć, da će postati turski podanici
pierira ohoj mišti, koju je kasnije izrekao Dubrovčanin
Mavro Vetianović stihovima : \TA osnovi
S Bosom se ti združi i mimo sve ino
I dvo"ri i služi otmansko kolino t jedne n'o.ve civilizacije i kulture traže za sebe pomoć svih
Budimski ie dvor posve dobro prosuđivaopokret
Hrvatskoi kao"',zamašng g1gfg''rzz), ali petnaestgodišnji
krali Liuhevit nije imao nikakva prava da se ljuti -na to.
psiholoiiiska ie huŽda, da podanici
_a ne mare za v|adara,
uto uta?i, ne"mari za njih, Ljudevit je negdje u veljači
iii ozuitu 1521, izlanuo-pred rirletačkim poslanikom
oonavliaiući zaciielo mišijenie svojih savjetnika da
:"l;'lj iliie ništa"stalo do Hriatske,-ali ona ima vrijednošt
ia'sinioriiu kao susieda Dalmacije''I9
Nira,ino, da je- ovakvo uvr'edljivo Ljudevitovo mi-
šlienie koie ie očiiovalo i u drugim zgodama, primoravalo
vče iaoa ilrvate, da traŽe svoj spns na drugoj strani.
Dakako, bila je samo tlapnja, da bi Hrvati kao ka-
tolici mosli beuvati svoie zemlie u turskoj carevini. Sultani
tll itr net"o vriieme puštali u niiru, ali bi se doskora prilike
ioak same ođsebe'tako razvile, da bi katolički knezovi
6ili unisteni, a njihovi bi podanici u sukobu dvaju svje-
tova morali'prebleći kao neorganizirana masa na stranu
onih naroda,'koii" su branili kršćansku kulturu. GIedajući
na konačnu pobiedu kršćanstva bilo je za 'Hrvate ne Samo
J natprirodnbga, nego i s prirodnogd gledišta. probitačnije
sačuvati makar i okljaštrenu, ali zato organlzlranu.svo]u
domovinu međubudućim pobjednicima negoli izlučiti sebe
iz Evrope i pretvoriti svoj_narbd u krajišnike osmanlijskoga
carstva.
66
I
xul. KRVAVA rJAGA U poVrJESTr EVR0PE
IZLASKU iz srednjega vijeka, kada su se stvarali
l\ svim budućim evropskim narodima, imali su
kršćanskih država. UšavŠiveć u seclmom i osrhom viieku
u rr kršćansku zajednicu, podigavši se u desetom vijeku "pod
Tomislavom do naslova k}aljevine, organiziravši svoie
Župe,- sudove, varoši i sela, stvorivši prve veće početlie
narocln'e knjiŽevnosti i odrvavši se napadajima Fianaka,
Bizaltinaca,' Mle.čana, Madžara i Tatara imala je Hr-
vatska Iegitimaciju, da postane središtem--okupliania iuŽ_
_čuvaričom
nih Slavena, snaŽnom predstavnicom napretka i
pravednog narodnog i međunarodnog poietka u jugozapad-
nom dijelu Evrope.
U borbi- s prirodom, koja nije mazila svojih obrađivača,
razvio se od hrvatskih plemena snaŽan soj ijudi, ponosnd
d,ržanja, golema uzrasta, Žilavih mišica, bruzivitr_ tetiva.
Mletački kroničari i pisci opisuju sve hrvatske velikaše i
seljake g.otovo istim
'po[valnim riječima, kako je domaći
sin, dominikanac Vinko Pribojević,- u jednom goiloru, odr-
Ža1u g. 1525. u gradu Hvaru, opisao "Dalmatiirce rei<avši,
oni .većim dijelom visoka- i vitka stasa, lice im jć
',,l.? lu
prijatno,.. bjelopu-tno, preliveno umjerenim rumenilomi',
da'im cijela vanjština odaje ,,oštar' u svem okretan um,
dušu s.vaki čas spremnu na smrt, ruku radinu, ljupku Živah_
no.st, divnu.ustrajn_ost u boju", te da su ti Ijudifuo priznanju
svih, koji ih pobliŽe poznadu, ,,duhom štoooani, dieloin
odvažni, srcem neustrašivi, govorom prijazni, rukom dare-
Žljivi, ustrajni u čuvanju pravde, u dolirkama promišlieni,
umom domišljati, u nevolji postojani, u sreći 612g1.''" rzoj
Istina je, da.tomu valja dodati i neke narodne mađe,oso-
bito nedovoljnu svijest. o zajedničkoj pripadnosti, ne'slogu,
sklonost na udruŽivanje s^ tuđincimaprdtiv doniaćih pio-
tivnika, pravdaštvo, riepriznavanje b6Ijega i međusobno
sx 67
neDouzdanie. no unatoč tomu vrline su pretezale nad poro-
cidra, a i poroci su bili dobrim dijglgm posljedica lgSfo.gl
stani'a. u koie su Hrvate bili batili vanjski neprijatelji.
'Upravo ir to doba javlja se medu Hrvatima veliko
mnoštvo znamenitih ljudi; kđjisu poplavili cijelu. Evropu.
Marko Marulić postaje najzn-amenitiji svjetovni kršćattski
pisac svojega. vrbmenžr, i njegova se iatinska djela prevode
ha sve razvijenije jezike. Kistu'Frankapana drŽe Mlečani
i Niiemci nđivršniiimvoiskovođomevropskim.lao;u U sli_
karstvu se i ir kipirstvu bfitule hrvatski talenat Julij.u
kloviiu i u PavlLi Silviiu iz Knina, koii za hvarskoga bi-
skupa' franievca Frariju Pritića (Prlt1cj1s9) .iz.Nina
izra'đujeg. t"soo. pastirski štap ureŠen_sa.73 kipića i re'lijefa.
U Buđiđu, u Rimu, u Mlecima i u Carigradtr hrvatski .ge-
nii nalazi'široko piilie rada u diplomđciii,propovjedni-
Štiui zakonoclavstvrr. Carigradskonr politikom upravljajtt
"SinanpaŠa' Borovinić. Ferhad-
osim Ahmeta Hercegovića
oaša Šibenčanin.Rust"empaša Skrađirljanin i mnogi drugi.18l)
helisiozna ie sirasa katblicizma'bild ponešto oslabila, ali
ie iđšuviiek stvaTala mučenike i pokornike tt svinr stale-
žinia. ro je doba blaŽene osane Kotorske i blaŽ'enoga Gra-
ciie iz Muja. Hrvatska je mogla već tada reći, cia je;,nebo
-mučeniki
s naselila'' (Vitezović).
Sjetan je prizvuk dobilo hrvatsko ime. Hrvatska. je
nevolia bila" vdća od nevolje lzra11t1a u asirskom i ba-
bilonđkom sužanjstvu. Izraelci su, iako u tuđini,ostali u
slavnom na okubu, a Hrvati su bili osuđenina propast,
đaim se zatare ime i pleme. Spoltlenuto je, kako stt Turci
samo ocl g. 1469. do 1474. odveli u ropštvo oko 100.000
hrvatskih'zarobljenika. Mletački pf-oV!q9l Domenego Ka-
oelo (Caoello) izviiestio ie u veliiči 152l ' u Mlecima, da
iu Tu'rci'oa i. l+riz. do konca lš20. zarobili samo tl napu-
čenoi kraiini Šibenita70.000 ljudi.l82) od godine 1463.
ao l'szo. žabiljeŽeno je, da su kiajev! oko Bihaća, Slunja,
Brinia. Modruša. vintjobta i Senia dali oko 60.000 zaroblje-
n1p3ie'a1 Kada li tomu po sačuvanim zapisima i po pribli-
Žnom r'ačunu vjerovatnosti pribrojimo zarobljenike i.z imot-
ske i cetinske krajine, iz kninske Žup1nije, iz krajeva na
-slovinske
Uni, Sani, Vrbasu" i i(upi, a najviše iz .zemlje
izmeđuSive i Drave, nameće ndm se' užasna brojka od
400.000 suŽanja, koji šu od pada Bosne l463.. do smrti bana
Berislavića l520' bili odvučeni u ropstvo'
Ti zarobljenici izginuše većim dijćlom kao kućni robovi
turskih velikdša, kao'galijoti na turlkim'lađama,kao rad-
nici u rudnicimi i tezčci.ria poljima' Naravno, da su mnogi
68
prešli i'na.islam. te su..po obiteljima stvorili nove
izvore turskoj ekspanziji. -s-v9jim
Vrlo mato zdrobtjenika u.iiili
se natrag u domovinu. Neki su se otkupili velikim ucienamal
a drugi su i pobjegli' Juraj Hus iz Rasinje i Bartol Đuroević
iz Male Mlake proŽivjeli su život pun vratolomija i pustolo_
vina na svojem bijegu iz ropstva' No oni idu v-eć u-kasniie
zarobljenike. Manje n3pet, ali joŠuvijek vrlo zanimljiv
život proveo je nećak Zarka DraŽojevića, koji je bio prešao
na islam te je dobio ime Mahmud (Sanuto ga piše Magnut).
on je bio postao turski vojvoda u Argosu, ali je u nrletačko-
tttrskotn ratu prebjegao koncem g' l502. na stranu kršćana,
koji ga poslaše u Mletke, gdje je bio prirrrljen u vojničkti
sluŽbu uz mjesečnu plaću ocl 20 dukata. Sanuto piše b nje-
govoj audijenciji kod duŽda u siječnju 1503. :
,,Došao je jedan odjeven kao Turčin, sa zlatnom Žar-
kulom, crven, vrlo lijep i ugledan, s velikorl perjanicom,
-nećaksurkom i sa srebrnim ostrugama na nogama. On
odjeven
je kneza Žarka, i ujeclrro je dčŠaotr vijeć6 i rekao,
kako je pobjegao iz Argosa u Naupliju u Moreji i dolazi
ovamo' da se povrati Kristovoj vjeri, te bi Želio kakvo na_
mještenje. Donio je o tonr pisno, kojim ga uprava na Krfu
preporučuje. Dužd mu je govorio lijepe riječi hvaleći nje-
gov Povratak vjeri."rea;
Pučanstvo, koje je ostalo u clomovini, bilo je vrlo pro_
rijeđeno.Mletački poslanik Antonije Surian vraćao se g.
1516. iz Buclima u Mletke. Putujući prema Senju nije vidio
od Zagreba do Modruša pravo nastanjena sela. Sve je bilo
spaljeno i oplijenjeno od Turaka' Seljaci, koji ostadoše na
garištima, odmah bi bjeŽali u šunte, čim bi vidjeli konja-
nike, jer su mislili, da dolaze Turci. Putnik nije rnogao do-
biti nigdje ni za novac ŽiveŽnjh sredstava, nego ih je morao
ttositi sa Sobom.185) Slične su prilike vladale i na jugu od
Velebita. Iz izvještaja, što ga je koncem g. 1524. dao islu-
Ženi zadarski knez Ivan Moro, saznajemo, cla je u zadarskom
području od 60.000 duša ostalo njih 5.500.186)
Pa i ovo prorijeđeno pučanstvo još se više umanjivalo.
Galeoti na mletačkim galijama bili su pretežno Hrvati.
BjeŽanje se s galija kaŽnjavalo i vješanjem, premda je po-
davanje galeotske sluŽbe bilo obično vezano sa slobodnom
pogodbom'18?) U nestašici zarade mnogi su Hrvati bili srećni,
ako su mogli doći u mletačku pješačku ili konjaničku vojsku.
Golema je većina hrvatskoga stanovništva došla u seobeno
kretanje, .koje je poremetilo staru diobu na plemena. U
tom. kretanju dođ-ošehrvatski iseljenici u Istru, goričke kra-
jeve, Kranjsku, Stajersku, Ugarsku, Italiju, Austriju, Mo-
69
 ----v-- -'1

ravsku' Holandiju, pa čak i do međaFrancuske i Velike poslije svoje smrti u Kaloči g. l52O. 200 tisuća dukata.lor)
dotle. je
Britanije u oeni<eiti (Dunkerque)'*'), 9 L? istoku dopriješe Vladislav_. namro svojemu sinu LluAevitri
-kralj stotine
g' l5l6. četiri hiljada dukata"dusa ! Krali'Matiia*
iao zaiobljenici ili pl)ćenici d samu Indiju.180)
I kneževinu lvana Kar|ovića zahvatiše valovi _tog.a iqgo^j: dohotka 940 hiljada dukata, a tfit1 t-iiiđdvit-iiiič
t<retanii.'Niriouie i. pokušavao više puta.da sprijeii .ili Smanjenje s.e ilohodaka iriralo pripisiti ne šimđ
oslromase.nJu kralJevina, nego i nemaru. Krali Matiiaš
!4.0.000."
i-,;;;;'&';i'iei-i'etiiunnj. pučanstv4. s dom.aće .grude' Tako
"r52|. oobtvao Je na pr. samo od rudnika i ispirališta'zlata 4OO
;;'i;' i mid'e.u "rujnu potuŽio v.ladi u Mlecima, što
u A.puliju. (sula llrlJacla, a od solana 140.000 dukata na iodinu. U vriieme
.r.tićt.'N'i;
lade pr'evoze njgcgv'e
-'ižda|a podanike
svojim .zapovjedniclTu. u kralja Ljudevita spali su ti isti dohoci na_eo.oo0 i na-i3.db-đ
i;;i;i. ie^ Sirrjorija
dukata,rsz; i to samo radi zanemarenja rudarstva.
ž;di;. ši6.nit",u, Trogirir i Splitu nalđg,da smiju od {?.'|o-
riee"iit podanika pieseljivati sam0 one' kojima njihov . Narod suŽnjeva, bjegunaca i mučenika rodio ie sto-
tinu Jeremija, koji oplakivahu padanie viienca s hivatske
knez izdi Putnicu.lso)
""'-(iuiu'u glave i prodiranje tuđinaca na hrvatsku giudu, krvliu na-
je ljaga'na Evropi, što se ona nije u-to. d.oba
oznitiniie matnritf na jauk hrvatskih patnika. Jedini. je iqpll9l'Y i_potocima suza umivenu. osiromašeni, izniučeni,
,iiićtii činila Sveta Stblica, koja ipak nije mogla uspjeti od, crJele !.urop9 zanemareni, Hrvati su mogli ponavljati
stihove majke Margarite
uDravo u naivećim svojim osnovama. Evropska se Zajednica :

iiisćarlstih člrŽava pođelamrviti dolaskom najvećega tur-

skosa saveznika piotestantizma i pretjeranom pohlepom
ooiđoinitrdrŽava. Vaniština ie bila još uvijek potpuno
i<ršćanska. Ensleski ie krali Henrik osmi obiertrčke priltva-
tio naslov ,,br"aniteli vjere'-', što mu ga je podijeIio
stopada l5Ž1. papa- Ltjon Deseti ; njemački se vlaclar kao
,,rir\lski car'' vrjliri drŽati vrhovnim z_aštitnikom krŠćanstva ;
iiancuski se kralj cličio naslovom ,,n3jlršćanskije veličan-
stvo'' (clrristianisšima nraiestas) ; ipqnj9|s\i se vladar na_
zivao ,,katoličkim kraljem''; a i Ljudevit je Jagelović'mo_
gao lako da oŽivi naslov ,,apostolskoga kralja'' ;.ali kada
še radilo o Spasu Hrvata, koji dobiše ne Samo naslov, nego-
i posao, da'budu predziđekršćanstva, svi su ti evropski
vlidarski ukrasi ostali tek prazna zveka i taština' Evropa
je bila velik krivac prema Hrvatim?, koji su, iako. ne. na
Grobniku, kako bi td htio Preradović, a ono svakako bor-
bom protiv Turaka opravdali one stihove:
Hrvatskom se ovdje krvi
Spasi zapad sav !
Budimski dvor niie htio takođerda vrši svoju dužnost
prema Hrvatima, premda su oni bili Štitcijeloga.kraljev-
štva. Turska je'imala stalnu vojsku, a ugarsko_hryqtg\1
d,rŽava jedva je mogla u slučaju"potrebe oboruŽati 40.000
"bitć potpuno-propale. Dok
vojnika.' DrŽarine su" financije
su"privatnici, kao na pr. Tom-a BakaĆi lvan Zapolla,zgrtali
miliiunski imutak, dbk -g.ie Grgur Frankapan, brat lvana
Cetihskoga, koji logibe 1493. pod Udbinom, ostavio
70
Cvili, majko, i žali i prolivaj grozne suze,
I da ti sć nikadare ođsuz liš& ne osuše.
ll.
li- Svi su staleži bili proŽeti. mislinra i čuvstvima svojega
velikoga sina MaruIića,_ koii ie govorio :
Sagradismo_ sela i' g.!a,Qove,"zasadismo gajeve, osnova_
smo,domove s brojnom-čeljadi, a sada gledđnio, liato nam
sve to ruŠi,paIi, plijeni i razara krvni"nepriiaieli.
Uresismo svete hramove divnim oltaiiđa,laspeIima
i kaležima, a sada nam bezbožnici gase viečno sviietlb oreo
svetohraništima, pretvarajući svetišta u'štale i
dazeći'n-o_
gama najveće svetinie.
samostane. pđslasmosvoje najbolje sinove i kćeri,
da sluŽe Qogu. u djevičanstvu, a podivljali ih ratnici nabijajri
na kolac i oskvrnjuju njihova i.letesal koja su hram D'ufia
Svetoga.
9' č9.'u da naše ^majke rađajusinove i kćeri,'i kada
moraju gledati,. kako im
iazbojniči otimaju diecu cine
ocl njih mrzitelje_domovine._i otpadnike od'vjeie ?
U našim se očima ne suše nikada suze, iertvatko imade
da za kim Žali. Roditelji op.lakuju dječicu šrioju, zeni mu-za
brat sestru, a svi skupa - jadnu svb3u Oomovinu, u t<ojoj
postadosmo iskorijenjenicl- ; mu6snisl.rss;
71
 nju g.^l52l..poslao u._Mletke svojega glasnika nudeći te gra-
dove Sinj-oriji,..n9ka-i-h.ona.čuva, đnJemu neka daje pla'ćLr,
da moŽe Živjeti.roo) U i'sto je doba molio i kralja Ljuđevita,
neka mu dadne nekoliko gradova u slovinskbj iemlji iz-
međqSave i Drave.,ol)
. Četovanje. je .Turdka p_o Lici i Krbavi nekoliko mje-
seci prestalo, jer je sultan Sulejman bio povukao bosanske
čete u rat protiv Beograda' Tu stanku ubotriiebio ie Kar_
lović, da pohodi u privatnom poslu Zadar. oilsieo je kon-
HUSREVBEG cem kolovoza 152l. u jednom samostanu ne Ždleći- moŽda
xN. BAN KARtovlĆ I NAMJESNIK da se ni s kim sastane. No kad su zadarski upravitelji sa-
znali za njegov dolazak, stadoše ga tražiti i nadoše ga u
uff crkvi Bogorodičinoj. Cini se, da je to bila ona ista zavtetna
y3,i.,'; i*"'lli"l"#;l
y i:l""ii';;'fi.cii:'#i
D : iif 'o I'o*fi
P-rt*
'.litfl i Šimuna (ovaj
: crkva, u kojoj je on g. l5l4. molio snagu uoči velike nešreće,
koja mu se pribliŽavala. Sastanak je bio vrlo srdačan. Kar-
'".iit'"rino'uu.i
,^ n,T,?l'r.li,ič,r s. 15l8." zagrebački biskup) razbio dogovore lović se izgrlio i izljubio sa zadarskin upraviteljima, a oncla
lhil;čn1f';.iliiu"si , Carigiadom,l9a) ipak Su ti dogovori im je pripovijedao, kako je saznao, da su Turci' zauzeli
Sab.ac.i 9Psjeli Beograd. lzrekao je nadu, da će se Beograd
'''j'Ji '.'fli.'; g. 152L javlja taj isti^mletački poslanik, održati, je.r 1nu dolaze u pomoć MadŽari i Poljaci.aoz)- No
.'Y r,r'uuTir,i Velikaši pbd voostVom Bernardina Franka-
'i Nil<ole golovo u isti dan, dok je on to govorio, t. j. Ž9. kol6voza
'':i";" T;;;;"karlovića Zrinskoga viiećali u Za- 1521 ., morao se Beograd predafi Turcima.
llji.il i'l'ii"'r';;;;ii T;'ći'i.' Niuii L1 u'oevit" poslao j e^-u
Vladanje se budimskoga dvora prema Hrvatskoj moŽe
ih odvrati bd njihova
1'"'"?ir ;;;i.";o'sianike, da nauma,le') u to doba nazvati upravo sramotnim. Posliie Berislavićeve
i'iurin-lie.'ad
o" ut':r"e niie inrao nikakva uspjeha- smrti nije kralj Ljudevit htio više od godine dana popu-
Joua')iputio se glavni pdspnit< i agitator p.ok9i- niti ni bansku stolicu. Ušteđivaoje na taj način za -svbje
i: .,l:? zabave onih 25.000 dukata, što ih"je njegov otac Vladisldv
rnn,'?:: f H i*i" *;.
lii'xg ; [1''i t'!'t iđi4l isplaćivao ili barem imao isplaćivati baiđza obranu Hrvat-
'T] jll''#u1Xl.J
o j,lJ,!'f ske.. Kada je pao Beograd, uvidio je Budim, da i u njegovoj
[:''J,mtil',t'*','TlJi;#'""'.!i#;,fl blizini zvekeću lanci-ropstva. Zđtosu kraljevi sav3čtnici
;1#;';i;'; pri1aznim veleći, da se ta gospoda.ne
smiju stali misliti na uređivanje vojske i tvrđava.- Sjetili šu se,
šNiiii Tu'.i'q'ng propast krŠćana,
nego .moraju .gledati da bi i Hrvatskoj trebalo dati čovjeka, koji bi preuzeo u
' pomoć od krŠianskih vlaclara''jou). No mletačka svoje ruke udruŽivanje svih obrambenih siaga, -ier je bilo
tJ"ioti:'
)I i ovoga puta bila vrlo škrta' Sinjorija -je da satno abnormalno i nije se moglo dalje podnositi, da- svaki
".'de
i,lri'*ii; Karl"ovićem najamnički ugov.r .obećavŠi,
ce velikaš vodi prema Turcima svoju posebnu politiku. odmah
'
l.i''t ;;. sodine davati 1000 dukata, i-to pola u.no.vcu' pola poslije Berislavićeve smrti bio je stao raditi kardinal Toma
ii'''uič'iioai,].;J1
jasno je, da sc ovakvom sitnicom .nije Bakač, da hrvatskim banom bude imenovan Ivan Karlo-
Z",ii nisanizovali nikaliav ozbiljniji -suotpor protiprigovarali
Turcima' vić. A kad je 1l. lipnja 152l. Bakač umro, nastavili su to
iiii,'đi"i"'-iđ vrlo dobro zna|i, j'er i onako zagovaranje. utjlcajni Bakačevi rođacine samo u Ugar-
il''i^-urli.me Hrvatima, da su švojim zatrkama u Bosnu skoj,negoiuZagrebu.
Koncem listopada ili početkom studenoga l52l. došao
iirni,''il'u'u
':iL'lT5s"Jo
ifi #"'u bosanskomu paši
uvje-tima, uz koje bi bio spreman
je sam Karlović u Budim, gdje je od Ljudevita bio imeno-
'Karloviću
s i_oenb n'aznačeniin van banom. _Iliqlj 'je pristao na to, da isplaćuje
"i*'č
\:,rixi vlast turskoga cara'leo) na godinu 40.000 dukata, a on je kao ban imao za bbrariu
su se š Turcimđipak konačno razbili, jer
y"_'Dnoovori
kraljevine Hrvatske i Slavonije uzd,rŽavati l000konjanika.
l,n"'uiiti'pula traŽio od Karlovića, da 1nu preda četiri osim toga preuzeo je Ljudevit na sebe i tu cluŽnost, đasanr
'" nije htio pristati, nego je u srp_
l;rilEil;. Tqa to Karlović
73
72
plaća posade u Kninu, Skradinu, Klisu i u nekim drugim
kralievskim sradovima.
'Potožai "novoga bana niie bio nimalo lagan. U zemlji
se niie poštivao Žakon; mnđgije velikaš sam sebi krojio
pravdu ;'tereti' što su ih snđsilikmetovi, morali su prije
iti kasniie uroditi bunama ; a izvanjski su neprijatelji po-
stigli vihunac snage. Prema računu Mlečana dohoci su
Suleimana iznosili 90 miliiuna dukata.2o4) U njegovoj vojsci,
koia se broiila na 300 tisuća momaka, naročito je brojno
bilb topništVo. Sulejman je pojačao i morn-aricu, za koju
'ie u vrjini protiv Rbda sakupio u 15 dana 20.000 veslača.
U isto_doba, kad je Karlović postao banom, preuzeo
ie namiesničku čast u Bosni glasoviti Gazi Husrevbeg,
i<oii ie 'kasniie ,,sagradio naivišrJ dŽamiju, medresu, hani-
kah, iašlihan, dva bezistana, dva kupališta, imaret, musafir-
hanil i cijele'ulice dućana'' te podig-ao Sarajevo koje je.po-
mračilo ime stare Vrhbosne, na ,,prvi trgovački grad u
evropskoj Turskoj''.zoo; U borbi t-e dvojice muŽeva iste
krvi'Hus"revbeg je raspolagao kud i kamo većim sredstvima,
zato su njegovi tete već đprosincu l52_l_._mogle Q9 o.lvuku
sotovo btiz-ikakva otpora iz Hrvatske 800 zarobljenika.200)
Karlović niie tako brzo mogao da organizuje vojsku, jer
mu je kralj Ljudevit isplatib od dužne svote samo 1200
dukata.soz)
Ipak'je Karlović započeo svoj r4fpun najboljega po-
uzdanja.
T-ek što je sakupio prve čete, došli su mu glasovi, da
su Turci zaviadali Bužimom, gra{om jajačkog 6ana Petra
Keglevića. Keglević je naime u obrani Jajca bio zarobio
mnbštvo Turaka, koje je bacio u tamnice svojega grada.
Turci su se pobunili,- poubijali malobrojne s.traŽare i zapo.-^
sieli grad. Karlović je bdmah pohitio pod BuŽim, ali znajući
iž isliustva, kako jč-je teško bćz topništva osvojiti i slabijuu
tvrđavu, dopustio Turcima, da smiju -slobodno otići
Bosnu, h on_ je građpredao njegovu vlasniku. Stvar se da_
kle rii'ešila arjstđpovblino i za ](eglevića i Karlovića, zato
ie pđtpunositniEav irriiekor, ko'jim ljetopisac Tomašić
ireisbravno obasipa Kailovića pišući o tom događaju: ,,Go-
dine Gospodnje 152l. turski zarobljenici zauzeše za sebe
-dopustio,
grad BuŽin, đknez im je Karlović da slobodno
čdu na najveću štetu šamoga Petra Keglevića Sa svom
-je tada mogao zadobiti."208)
dragocienom opremom, koju
Živčt iret<oliko_ stotina hrvatskih vojnika, koji bi bili pali
kod iurišania na grad, zacijelo je bio vredniji od Keglevi'
ćevih dragotjenosti, koje međutimnijesu ni bile odnesene.
74
Želeći po svoj prilici da kao ban osokoli pučanstvo
. . Hrvatske.pošao je
juŽne Karlović početkom g' tsŽ2. u Liku
i Krbavu, a zatim i daije na jug. Žaletio se i" na tursko ze-
mljište, odakle'se u veljači Vržtio natrag u okolicu Trogira
goneći pred sobom^kao plijen velik broj"st0ke.2o9)
U oŽujku g. 1522. porobili su Turci Karlovićeva imania.
a onda su pošli u kneŽevinu Bernardina Frankapana i ooatlć
preko. Grobnika u Kranjsku. Dugo su se zadržali u okolici
Postojne i na Krasu, a kada su * sredinom travnia vraćali
natrag.,. dočekao ih je Karlović s 2.000 konjanilia. Došlo
je do bitke, o kojoj nam mletački izvori biIieŽč naioorečniie
vijesti, je1 {ok na jednom mjestu čitamo," da je" Kartov"ić
poubijao.l.000 Turaka, dotle bi se iz drugih nrjesta činilo,
l.qg .ol bitke nije ni bilo. Po mom uvje"renju"rrajbliŽe jć
istini kapetan Gorice i Krasa Georg pl. egg, koii ie Oio
u vczi s Karlovićettt, pa je 28. travn*ja' l522|."$isađniIetae-
komrr namjesniku u Udinama ovo pismo
'
,,VeleIttoŽni i prejasni štovani gospodine ! Kako sam
;
sigurno saznao po različitim putovima i-glasnicima i listovima.
da su oni nevjerni Turci, kbji su se biJi zaletieli u ove gori
nje kraŠkekrajeve i učinili_toliki pokoIi i bdvukli toTike
kršćanske duše i stvari, prošlih dana iazbijeni od bana
hrvatskoga, zarobljeni i foubijani tako, da" nijedan niie
utekao, i tako su oslobodeni zaroblienici, i to šmo stalrio
utvrdili itd' : činilo mi se vrijednimi cla o tom obaviiestim
Vašu velemožnost na utjehu i vas i svih kršćana, dd tako
bttde hvaljen svemogućl Boq'''zto;
'kolovoza
. -š9n.9ln
je
srpnjLiIi 'poč.et-kgm
Karlović protiv Turaka
l522. postigao
još jedan uspjeh, za ko|i safna-
jemo' iz ove Sanutove biljćške: ,,Dne'Ž. (uolovoža) dođe
u jutro p5ryo.,gd knezg lvana Krbavskog), kako 'mu je
onaj sandŽak ili paša Bosne ili Hercegovinć s mnoštvoin
vojnika htio.. oteti jedan grad, a spočrenuti je gospodin
Ivan saznavši za. to
-prešaolednu
rijeku s velikom
_vojitom
te ga nagnao u bijeg."su)
Cijeli se ovaj zđpisfotpuno slaže s Tomašićevim opi-
som opsjeda1ja. i oslobođenjaKrupe' samo je Tomašić
fo-
griješio stavivši taj događaju gohiiru l52š. i zaokruŽivši
broj Husrevbegove, a i Karlovićeve vojske na 20.o00.2lg)
75

xv. u NEMII0STI BUDIMSKoGA KRATJA
T,/ARLOVIĆ se dakle odmah u početku svojega bano_
vania pokazao hrabrim, spretnim, radinim i opreznim
rK \voiđkoirođom.
Ali se vćć tada vidjelo, da se trajno i
usoiešrio mosu braniti samo oni hrvatski krajevi, koji su
blž'e Zasrebi' a Županiie ispod Pliešivice i Velebita morale
su da ođdnuu turske ruke. Gazi Husrevbeg i hercegovački
sandŽai< srušišehrvatsku obrambenu frontu na istoj crti,
na koioi su nekada iz Bosne prema moru prodrli kralj Tvrtko
i oripadnik hrvatskoga plemena Hrvatinića vojvoda Hrvoje
virtćie. Knin doduščriiie trebao pasti već u svibnju g.
1522.. kad ie na ni navaiio herceqovački sandžak sa 25.000
voinii<a. ođie u giadu zapovijedžo koji drugi čovjek, a ne
kui<avac Voikovići Knin bi se bio tada još odrŽao, a s njime
zaiedno i Skradin.'Ali pad bi tih dvajq:'$fadova bio u skoroj
bu"dućnosti neminovan, sve da ih ić bianio i junak Petar
Monoković, koji je 8' lipnja 1522. gle'dao lao pobjednik'
kako Turčiir od.\|aži srambtrio ispod Židina Klisa ostavivši
ood niima tri stotine mrtvih.
' Krivac ie za qubitak Knina i Skradina bio u prvom
redu krali Ljudevit". koii ie po ugovoru s Karlovićem imao
da se staia ia te gradoie."Kirloviću bi se moglo prigovoriti
moŽda samo to, ščoje te iste godine izgubio svoj Zelengrad,
koji je bio prepušten njegovoj obrani.
' ipak nalgdra nevotia] koia je u to doba trla Hrvate,
bila ie uesloga.
bog znai zašto je već početkom g. |5J2. nastala nepo-
mirliivf borba izmtiđuKailovića i iajačkoga bana Petra
Kesievića. Ioš 26. siiečnia 1522. iziavio je Keglević pismeno
pre"d čazmđnskimkžptoiom, da duguje ,,besmrtnu zahva|-
ie bn ,,od svoje prirođene
host'' lvanu Karloviču, Štomu -prijaznosti
dobrote i liubeŽliivosti
"Petru te radi i prijateljstva
Kegleviću'' oslobodio i povratio
- je_stao špremati na njih vojsku, da ih opsjedne u gradu
Drema sam"omu
brad BuŽim .,zaiedno sa svim dobrima, posjedima i česti-
čama i posjćdovninr pravima i sa svim drugim stvarima
76
i.kućnim' dragocjenostima''.213) Thalloczy ng7ivg $.g|q-
vića ,,moćnom vodećom pojavom za vrijeme Ljudevita I I.
i Ferdinanda I." i ,,pravim tipom hrvatskih krajinskih
ratnika''..214) U istinu Keglević je bio ratnik, i to dobar
ratnik, ali loš drug i pristran sudac. Proveo je cijeli Život
u Žestokim parnicama kao rođenpravdaš. Imao je neobičnu
sposobnost da pokupi odavde jednu stvar, a odande drugu
i_da stvori na taj način sliku, za koju se činilo u prvi mah,
da je potpuno istinita, a zapravo je bila u cjelini plod nje-
gova domišljanja. Keglević je iskopao iz Karlovićeve pro-
šlosti njegovo dogovaranje s Turcima i onu glasinu o na-
vodnim turskim četama, s kojima je Karlović g. l509' bio
izvojštio pod svojim gradom Mutnicom pobjedu nad voj-
skom Emerika Turka i Franje Berislavića. Sakupio je još
i druga govorkanja i iz svega skalupio gadnu optužnicu,
koju je poslao kralju Ljudevitu Drugom.u. Krglj_je ostavio
Kđrlovićadoduše idalje u banskoj časti, ali je 23. veljače
1522. jzdao u Budimu pismo, kojim poziva svakoga plemića
ili neplemića, tko zna što proti Karloviću, neka to iznese
propisanim putem preda nj 216).
Karlović je mo}ao i sam priznati, da se u prošlosti nije
odlikovao vjeinošću prema,,očinskom veličanstvu'' kralja
Ljudevita te da je još i lanjske godine vodio dogovore s bo-
sanskim pašom, uz koje bi uvjete postao turskim podani-
kom. Ali cijela je optužnica protiv njega bila ipak prosta
farizejština,'jer ga je kralj Ljudevit htio pritegnuti na od-
govornost za ono, čemu je on Sam bio kriv. Nemarnost
budimskoga dvora bila je primorala ne samo Ivana Karlo-
vića, negđgotovo i sve druge hrvatske velikaše, da traže
nagodbu_s Turcima. A sada je taj isti dvor načel-u s kraljern
Ljuclevitom izdao protiv hrvatskoga vođeKarlovića neke
viste tjeralicu, u kojoj se tuŽitelj naziva,,naš vjerni, odlič-
ni Pet'ar Keglević'', a Karlović je samo ,,velemoŽni Ivatr
knez Krbave, sadašnji ban naših kraljevina Dalrnacije,
Hrvatske i Slavonije".
Još se Karlović nije bio pravo izvukao iz ouoga prvoga
sukoba, a već je upao tr novi. Rasrđenradi kukavičke predaje
Knina dao je potpuno opravdano zatvoriti u svojem gradu
Udvini pleririća Vojkovića. osim toga htio je po svojem
banskom pravu da zaplijeni i Vojkovićev grad Klokoč.
Ali tu su ga pretekli Slunjski Frankapani Juraj i LVIqtij4,
koii su powe bespravno osvojili Klokoč za sebe. Karlović
Cetinu, a_ oni udariše u zapomaganje, da ih Karlović Želi
progoniti, kako je progonio i Turka Heninga i Keglevića.
,7V
 Čini se, da u godinu 1522. imademo smjestiti i onaj
događaj,što ga je Karlović spomenuo poslije više godina
u jednom svojem pismu. on je pošao u Budim, po svoj
prilici zato, da se opravda ili da zatraŽi od kralja ugovorenu
bansku plaću, ali mjesto opravdanja ili potpore doŽivio
je to, da ga je Ljudevit potjerao s kraljevskog dvora.'16)
Svi su ti događajinatjerali Karlovića, da se bacio
potpuno u naručaj Habzburgovca Ferdinanda. Nad Hrvat-
skonr su faktično vladala dva suvereniteta, dvije vrhovne
vlasti. To je bila vrhovna vlast kralja Ljudevita i vrhovna
v|ast Karla Petoga, koji se već tada nazivao ,,i kralj Ugar-
ske, Dalmacije, Hrvatsl<e itd.". Mjesto Karla Petoga mije-
šao je svoje prste u hrvatske poslove nadvojvocla Ferdinand,
kojega je ban Karlović nazivao u pisnrima ,,naš zajednički
gospoclar'' te nru se tuŽio, kako Se ,,trsi po danu i po ttoći
da sakupi ćete" za obranu Hrvatske.
Sredinom lipnja g. 1522. clošao je u l-{rvatsku Ferdi-
nandov vojskovođaSalm, da pomaŽe Karloviću u borbi
protiv Turaka. Karlović je htio da zauzme izgubljene gra-
dove u Lici, Krbavi i na jugu Velebita, a onda, ako bude
potreba, da i oruŽanom rukom prisili na poslušnost samo-
voljne velikaše. Salm nije htio da pristane na taj prijedlog.
Thalloczy, koji gleda na Karlovića s budimskoga gledišta,
vidi u tom prijedlogu nekakvu ,,balkansku" varku. No
kakvu varku može naći čovjek u ljubevi prema rođenomu
zavičaju ? Karloviću su od njegova 'dvadeset i dva grada,
što ih je imao g. l509'' bili sposobni za obranu još obrovac,
Kličevac, Komić, Udvina, Novigrqd u Lici, Lovinac i Mut-
nica, a povrh toga bio je stekao Ostrovicu, Krupu iprivre-
meno neke banske gradove, međukojima je najvredniji
bio Bihać. Bilo je posve prirodno, da je postradali ban Že-
lio najprije osloboditi svoj zavičaj. A to je bilo u interesu
ne Samo Ivana Karlovića, nego i cijele Hrvatske. Za Hrvat-
sku je bio jedini SpaS u provođenjuKarlovićeve osnove'
zato su veliku pogrešku učinili oni, koji je nijesu prihvatili
barem u glavnim crtama.
78
xvr. 0BIJANJE TUEIH PRAGoVA
L/ARLOVIĆ ie ikao ratnik ikao sudac bio vrlo radin.
!\ mueio se subm snagom da uspostavi u Hrvatskoj vjeru
' ^u uzdrmanu pravclu. Sazivao je sudove, rješavao brzo
parnice i pokušavao nagovoriti plemstvo i narod na što veće
Žrtve za obranu domovine. Ipak je uspjeh bio manji od
napora i dobre volje' Ubrzo je upao i Karlović u istu nevolju,
s koiom se nekada uzalud borio Berislavić. Novaca niie
bilo, i bez novaca nije se mogla oboruŽavati vojska. Zaio
su hrvatski velikaši, donekle u Sporazumu s Karlovićem,
a donekle i sami na svoju ruku, obilazili evropske vladarske
dvore, ne bi li od njih dobili kakvu pomoć'
U oŽujku g. |522. došao je u Mletke Bernardin Fran-
kapan. Sariuto,_koji ga je viđiog. 1497., kada je putovao
u Loreto, da izvrši jedan zavjet, te ga tom prilikom nazvao
vrlo lijepim čovjekom (e di persona bellissimo homo2l?),
prikazdo ga je sada kao ,,čovjeka od 82(!) godine, sijeda,
Visoka, mršava i s lijepom bijelom bradom.''218) Na sa-
stancima s mletačkim duŽdom obećao je Bernardin, da će
njegovi sinovi sluŽiti samo Sinjoriju, a ako budu morali
bježati iz zavićaja, onda moli, da mogu svi naći zakloniŠte
u Mlecima.2ls).mnogobrojnih
Dolazak bjegunaca u Split i u druge
hrvatske primorske gradove potaknuo je 72-godišnjegit
starca Marka M3rulića, da se posebnom poslanicom obrati
papi Hadriianu Šestomu' otkako je l. prosinca l521. umro
|a|a Leon' Deseti, nije mogla Sveta Štolicatoliko paziti
na Turke, jer je imala da vodi najŽešću borbu s Luterovim
protestantizmom. osim toga i Mlečani su prestali da se
bore s glavnim neprijateljem kršćanstva' Marulić je već
g. 1519.- u svojem
-nekadjelu ,,O posljednjem sudu" pozivao
'pomogne
čiietu Evropu, kršćanskim stradalnicima,
a sada je pđnovnohtio- da piodrma savješću svih evropskih
knezovđ.bne 3. travnja dovršio je u Spiitu, a dne 30. irav-
nia 1522. štampao u Rimu poslanicu, u kojoj je govorio papi:
79
 ,,Nevolje, koje nas tište, jesu ove. Uznemiruju nas
svakidašnje provale Turaka, bez prekida nas mrcvare'
jedni padaju poklani, drugi odilaze u sužanjstvo, imutak
nam razgrabljuju, stoku odvode, sela i zaselke ognjem sa-
ŽiŽu, njive koje smo obrađivali i kojima smo Život uzdrŽa-
vali, djelimice su poharane' a djelimice ne rađajuplodo-
vima, jer su ostavši bez teŽaka zapuštene i trnjem pokri-
vene. Branimo se jedino zidovima i zadovoljavamo se time,
što se još ne opsjedaju i navalama ne zauzimaju sami gra-
dovi naše Dalmacije, jer ih štiti nekakav toboŽnji ugovor
o miru. Jedine su dakle varoši pošteđene,a sve je ostalo
izvrgnuto plijenu i grabežu. A kacla onaj nevjernik smrvi
kraljevstva drugih, onda će bez sumnje udariti i na same
gradove i otvoreno navijestiti rat našint gospodarima Mle-
čićima, kojima se sada himbeno gradi prijateljem. Jer kako
može biti prijatelj kršćanima, tko se protivi Kristu ? Tko
se ne slaŽe S nama ni u vjeri ni u zakonima ni u običajima ?
Doista, gdje je tolika razroŽnost, tamo ne moŽe nikada
z3ul.adati nikakvo prijateljstvo, nego samo hinjeno. Savez
dakle, što ga sada po svojem priznanju inademo s njime,
podrŽavan je strahom, da ne bismo trpjeli još gorih jada
od onih, koje spomenuh, a nije podrŽavan razborom...
Nekoć smo plakali, nekoć smo cviljenjem i suzama pratili
opustjeIe samostane, djevice oskvrnjene, dječake, koji su
bili svetim krštenjem istom očišćeni,a.'enda su ih po običaju
muhamedovske nevjere obrezali i učinili od vjernika ne-
vjernicima. Ali sada smo primorani da gotovo zaboravimo
prošle nevolje, pritiješnjeni sadašnjim tjeskobama, ne zato,
što bi one bile teže, nego zato, jer su novije. Jedva nairne
prođekoji dan, cla strašne Živine ne bi učinile štovateljima
Krista svaku nepravdu, koju samo mogu učiniti. Hramovi,
u kojima se trajno Žrtvovalo Bogu, postaju stajama. Tje-
lesa svetaca, koja su vjernici štovali, pogaŽena Su nogama
nevjernika. Slike i kipovi svetaca pa i samoga našega Spa-
sitelja i Djevice Marije, njegove majke, ili se uništavaju
ili na smetlšte bacaju.''
ocrtavši zatim ratne uspjehe i golemu snagu turske
drŽave kao i potrebu sloge izmeđukršćanskih vladara
obratio se Marko Marulić prema kraju poslanice papi ovint
riječima :
,,Zato molim, pokaži se glavarom toliko naroda, ko-
liko ih je Gospod povjerio tvojemu okrilju, t. j. svih kr-
šćana. Potakni kao otac, nagnaj kao gospoclar sve na mir
inauzajamnu dobrohotnost. Ta je stvar dostojna predobroga
i velikodušnoga pape Hadrijana, koji
- barem kako ja
BO
'vidim _ više revnuje protiv rrevjernih vukova, ttego što
se .moŽe reći. Nemoj prestati,. Svefi oče, potpomagat"i one,
koji .s.q .na- granicam.a, oruŽjem,- novcem' fotrepštinamaj
ne bi li lakše ustrajali u odluci, da se ne će predđvatibez-
boŽnicima ni uzmicati sa svojega mjesta. Tvoiu će dareŽlii-
vost u tom propovijedati gradovi Hrvatske, toii ioS oie-
ostaju, i svi knezovi Liburnije i zapovjednici tvrdava.'AIi
će mnogo slavnije propovijedati anđeoskidusi u nebeskom
.carstvu pred Gospodinom, čiji si namjesnik na zetnlii, ako
primoraš kršćanske vladare, da načine savez mira,"i ako
sve pokreneš, da za slavu prave vjere dignu vojnu protiv
nevjernika, te ako se pobrineš, da se ugroŽenol Panoniii
lmj9913 pošalje pravodobna pomoć. Ne možešu ovo vrijeme
izvršiti za svoju Crkvu ništa spasonosnije, za sebe irišta
pohvalnije, Bogu ništa milije. ostaj uvijek zdrav u Go-
;SpodinLl' kojega ne prestajemo zaklinjati danju i noću, da
bude tebi i tvojemu stadu dobar i milostiv."t20)
U mjesecu lipnju 1522. ctošao je pred papu Hadrijana,
koji je tacla boravio u Spaniji, skradinski biskup Toma
Niger' Papa je učinio Nigera svojim poslanikom,- koii ie
imao ovlaštenje, da za ugarsko-hrvatsku d,rŽavu traŽi"ktid
svih evropskih vladara pomoć protiv Turaka' U kolovozu
1522. bio je Niger u svojem novom svojstvu primljen u
auclijenciju od mletačkoga duŽda, koji mu je rekab, da
MIečići ne bi htjeli prvi započeti neprijateljstv-a s Turcima,
već neka počnu drugi, a oni onda ne će ostati skrštenih
ruku. 221).. To je značilo drugim riječima, da dužd odbija
papln pozlv.
Dok je kralj Ljudevit boravio u Pragu i ,,želio svakako
cl-a-se_nauŽije veselih dana'', dotle su hrvatski velikaši po-
slali Bernardina Frankapana u Nirnberg, da zamoli rije-
ntački sabor za pomoć Hrvatskoj. Dne 19. studenoga 1522'
govorio je starac Bernardin pred nadvojvodom Fćrdinan-
dom.- i pred mnogobrojnim velikašima govor, kojemu se
sadržaj vidi iz ovih misli :
,,Da Se Turčin po nesreći dočepa Hrvatske, teško bi
,ga odatle istisnule vojske svega kršćanstva ; takva je naime
{ Hrvatska po svojoj prirodi i takvi su joj gradovi. Mi ne
.ćemo prosjačiti onako, kako sam vidio sđnjđRimu da čine
mnogi-.ugledni i poglaviti muževi iz Grčke, Mizije, Srbije,
{i
I
Alba'nije. Zato vam- ne bez bola za naš ponos očituiemd i
naviještamo sve te općenite pogibli. Neka se ganil vaša
prsa našim suzama. Cijela Hrvatska pada pred vas i moli
pomoć u Spasiteljevo ime ; a ja vršeći poslanstvo svoje sa
suzom u oku i prignuta koljena vapim za pomoĆ. Akd nas
.s 81

ostavite bez pomoći, jedno će biti od ovoga dvoga.: ili će
Hrvati pristati na ponude Turaka i tako se podloŽiti njima,
ili će oštaviti svofu postojbinu, da se radije potucaju''po
svijetu dođuu tursko toblje.''aza'
- od nemilag.do ne-dragđ,nego daopet
Početkom 1523. Turci šu nemilosrdno pus19-
šili po Hrvatskđji Kranjskoj. Tada je stari knez Bernardin,
Frairkapan poslđou Ririr svojega siira Krstu, koji je.pred
papom Hadiijanom izrekao grivor, u kojem se nalaze i ove
rečenice:
,,Sveti oče! Hrvatska je predziđe ili'
vrata SVega krŠćans-tva,a osobito-susjednih
zemalja Kranjške, Koruške, Štajerske,Istre, .Furlanije. i'
Italijč. Ako oha padne, što ne claj Bog, Turcima će biti'
otvoien put u sve-te zemlje. Ako oni uzmtt Hrvatsku, n_ema
im više žapreke, lako će prijeći rijeke, mora i gore. Mi'se
branimo vćć sedandeset godina bez ikakve pomoći od kr-
Šćanskihvladara, a to se-nije dogodilo nijednomu kršćan_
skomu kraljevstvu' Ali dalje ne moŽemo.''223)
l sam "Ivan Karlović niorao ie ponovno da se dadne
na obijanje tuđihpragova. o zidine iriegove ostrovice bili
su Tuici 'već nekoiiko" puta skršili zu6e| a|i je u prosincu
g. 1523. pao i taj'zet
tvrdi grad u neprijateljsku vlast. Izdao
Ea je neđostojni slavnoga Pavla Kožula (umro 29. l.
Ist0.; oamjan Klokočić."j-Karlović je poslije toga. iz-
gubio nadu,- da bi mogao sam spasti di@vinu, zato^ie.u
šiieen1u l524. poslao đtr,tletke svoje glđsnikemoleći Sinjo-
rilu, neka ona preuzme njegove gradove, samo da ne padnu
u"turske ruke.-sinjorija je-odbila tr4 ponudu, po svoj pri-
lici zato, da se ne zamjeri Turcima, ali ie zato primila,kneza
ponovno u svoju službu pogodivši se s njime, da će ntu
ira godinu plaćati potporu od 5.000 dukata.226)
"Hrvatska je imala^ ipak nekakvu korist od'toga obi-
ianja tuđihprđgova.Najneseb-ičnije su joj pritjecali u po*
moć sveti oci pape. Hadrijan Sesti poslao je oveću p-gtPo|l
'još velikođušniji
Senju,'2s) a bijaše njegov nasljednik
Kleinent Sedmi, koji je udario stopama Leona Desetoga i
omogućio Petrd Kiužiću, da je rirogao oboružati voisku
oo isoo piešaka i 60 konjanika, s kojima je l0. travnja:
1524' odrŽao pod opsjednulim Klisom sjajnu pobjedu nad
velikom vojskom hercegovačkoga namjesnika Mihaljbe-
"
govića.g27)
Svačija dobročinstva, sve usluge i saveze s evropskim
vladama i narodima plaćali su Hrvati ili gubitkom terito-
riia ili okrnieniem slobode, jedino pape nijesu tražili od
-grada,
njitr nijedno}a nijednbga komadića zemlje na hr-
82
-
'va-tskoj o'bali, premda su i oni u ono doba imali državu, i to
.drŽavu, koja bi pod vodstvom svjetovnih vladara bila za-
.cijelo^postavila svoje zahtjeve i na hrvatski teritorij.
Papa Klement Sedmi poslao je u Budim svoie najbolie
.diplo.ma.te, kardinala Kampeđa i baruna Burđa(carir_
peggio i Burgio), ali njihova su nastojanja svršila tdt<vim
neuspjehom, te je Burgio pisao 25. kolovoza 152b. o ma-
dŽarskim velikašima: ,,Kad bi. se Ugarska mogla za cijenu
'ocl tri forirrte od ruba propasti spasti, ne bi se-našla tri čo-
vjeka, koji bi htjeli tu Žrtvu prinijeti'' (Klaić, Povjest Hr-
v-ata, sv. I I., dio treći, str. 332-333). Razunrije sč, da su
Hrvati kraj. takvih prilika upirali oči još višć u vanjski
:svijet očekujućiod njega kakvu potporir.
Nego sve su te potpore bile odvišc malene i rijetkc
prema golemim potrebama Hrvatsl<e. Karlović nije dobivao
od Ljudevita obećane plaće pa je trošeći svoju irnovirru
postao doskora siromah''.228) Nije mu pošlo za
rukonr ni da poveća
',najveći
prihode kraljevine novim porezotn
na. kuće, tako zvanom dimnicom, koja je bila zaključena
početkom g. 1523. na saboru u Križevcima. Slavbnsko,
jednim dijelom ponadŽareno plemstvo diglo je pravu bunu
protiv dimnice.z20) Kralj Ljudevit ne samo da nije u toi
buni štitio bana Karlovića, nego mu je početkom g. 1524.
imenovao za druga u banskoj časti glavnoga vođubuntov-
nika Januša Tahija. Caša se prelila do kraJa. Novi je ban
zauzeo silom banske gradove, a Karlović je ostao poniŽen
i još siromašniji. Kako saznajemo iz jedndga pisma Ivana
Kobasića, duševno je stanje Karlovićevo bilo vrlo teško.
ol jg bio ',vrlo klonuo i u duši t]znemiren''. Nije mogao
više izdržati neprestana poniŽenja od Ljudevita i zavlđče-
njq od Habzburgovca Ferdinanda, nelo se u kolovozu
1524. odrekao banske časti.230) Tada st pokazalo, da je
Januš Talri predstavnik jedne vikačke dvoiske klike, koia
je bila vrlo daleko od narodne većine. Hrvatski staleži
.nijesu priznavali Tahija svojim banom, i tako je Hrvatska
ostala ponovno bez svojega vrhovnoga predstavnika.
(6r 83

XVII: KARtovIĆ TRAŽI ZAKI0NIŠTE 7'^ MAJKu
oŠLoJE bilo vrij eme, kada su se na Ivanu Karlo-
i na cijelom hrvatskom narodu imale isp iti
riječi Svetoga Pisma, rečene o pat niku Jobu
,,Lišio me je slave m oje i skinuo je vijenac s glave
:
moje.
' U oŽujku 1525. porobiše Turci imanja Bernardina
Porušio me odasvuda, i pogibam, i kao iščupanudrvetu'
oduzeo mi nadu.
Rasrdio se na me bijes njegov, i tako se ponio prema
rneni kao prema neprijatelju svojemu.
-mene. dodoše razbojnici njegovi
Uiednd i načinišesebi put
'
nreko i opsiedoše naokolo moi"i šator.
Braću j'e mciju udaljio od mene, moji znanci kao tu-
đinciuzmakoše od mene.
ostaviše me rođacimoji, i koji me'poznavahu, zabora'
više me.''
Pozivajući se jedino na silu jačega 1lao j9 Husrevbeg
na Hrvatsku jednu vojsku za drugom. Rokovi su provala
bili tako promišljeno izabrani, da' ie hrvatsko stanovni-
Štvobilo ri trajnom nemiru i oskudici. Na proljeće zem|ja
niie smiela pririrati usieve u svoje krilo. U mjesecima srp-
niir i kčrlovozu često su žeteoci, mlaci i vršioci morali bje_
Žati s niiva i gumna u utvrđenegradove, da zamijene srpove'
i ciepove obr"ambenim oružjem.-A kad je došla jesen, nije
bilč iljesme u vinogradima ni pričanja na večernjim sijelinta.
Duboka tuga i bešpomoćna očajnost urezivala je mrke na'
bore ne samo na čelo staraca, nego i mladića'
Kronika je događajaostala uVijek jednolična,. ali krv"
koja je tekla heprešušivom rijekom vr'enieqq, bila je lvijqli.
svjeŽa, i uzdasi i plač i lelek-i krikovi, koji su se čuli, bili'
su neorestano novl.
Cjd jeseni g. 1524. do ljeta g. 1526. čitamo u povijesnim
zapisnicima
^ ove glavne turske provale :
U listopadu Iszq. dođošeTurci u golemom pr.oju dq
Nadalice izirad Senja, zatim krenuše prema Brinjama i
B4
l
Modrušama. Na njih je navalio jedan brat Krste Franka-
pana Sa 400 konjanika, ali ga je premoćna turska vojska
razbila, i on je poginuo. Slavodobitni su neprijatelji prova-
lili u Kranjsku prema Metljici te su popalili innogo sela i
odvukli u ropstvo velik broj stanovnika.ssl)
Dne 27. veljače 1525. na sam pokladni ponedjeljak,
kad su se Žitelji Baga najljepše zabavljali, nasrnuše iznenad,a
četiri stotine Turaka Skradinjana na taj Kar|ovićev grad
te ga zauzeše i spališe i odvedoše u ropstvo 300 zarobljenika,
međunjima i glasovitu braću Perušiće, Gašpara i lvana,
i uz to plemiće Grgura Bunića i lvana Posidarskoga. Strava
je zavladala u primorju i po otocima, a osobito na otoku
Pagu, gdje Žitelji prirediše svečane procesije, da čine zado_
voljštinu za pokladne grijehe i da mole Boga, neka odvrati
od njih tursku opasnost.2a2)
Frankapana okolo Modruša, Vinodola i Grobnika. U rop-
stvo je odvedeno 2.000 Hrvata. Mlečani su sluŽbeno nabro_
jili' da su njihove lađeprevezle samo tom prigodom u Apu_
liju, Marku i Abruce 500 hrvatskih obitelji. Mnoge su se
porodice preselile na Krk, a neke su ne našavši mjesta na
Krku morale prijeći u Istru.,33)
U kolovozu 1525. provalilo je 1000 Turaka u Karlovi-
ćevu kneŽevinu. Karlović je poslao protiv njih 150 konja-
nika, koji su hrabro nasrnuli na dušmanina, ali su u nejed-
nakom boju svi našli junačku smrt osim trojice, koji se pro_
biše kroz redove pomoćne turske vojske'234)
U rujnu, listopadu i studenom g. 1525. harali su Turci
krajeve oko Gacke, Brinja, Liča i Grobnika. Provalili su i
u Kranjsku do Ljubljane nadajući se obilnu plijenu, ali
su zarobili samo 150 Kranjaca. Ostali su se zaklonili u tvr-
đave,jer su ih o dolasku Turaka obavijestili pravodobno
glasnici AnŽa Brinjskoga. Turci Su Se nesmetano vratili
natrag popalivši velik broj kranjskih sela.236)
U prosincu 1525. navalilo je 800 turskih konjanika
i 500 pješaka sa dva topa na Karlovićev grad obrovac.
Napadaj se zbio ovako. U zoru 15. prosinca vratio se zapo-
vjednik grada Vid Posidarski s dvadesetoricom ljudi iz mje-
sta Posidarja, gdje je imao sastanak s knezom Ivanom
Karlovićem. Ušavši u tvrđavuopazio je, da se u njoj nalazi
samo šest do osam ntomaka, a ostali su se bili razišli po oko_
lici, da pljačkaju. Posidarski je zapitao prijekorno svojega
zamjenika, kako je smio to dopustiti, i šta bi bilo, kad bi
-na grad navalili neprijatelji' Dok je on to još govorio, zavi_
kao je straŽar s kule : Turci, Turci ! Smjesta je Posidarski
B5
,ispalio top na uzbunu. oni, koji su se razišli po okolici, do-
letieše ndtrag u grad. Tako se odmah latilo obrane grada
35-braniteljal a piseban je glasnik bio odaslan u Posidarje
knezu IvađuKarloviću' Karlović je poslao glasnika natrag
s nalogom, da posada mora izdržati najmanje deset dana,
a on je uzjahao na konja i pojurio u Liku i Krbavu,. da sa-
;kuplja vojšku. Naclao se, da će moći dovesti u pomoć gradu
više 1isućh boraca. Međutimsu se Turci uvjerili u bezuspje-
šnim jurišima, koje su poduzeli 16. i l7. prosinca, da obro-
vac ne mogu zauzeti onako lako, kako ie bio zauzet B3g,
zato su 17'-prosinca i ne čekajući dolaska Ivana Karlovića
uzmaknuli natrag u Knin ostavivši pod tvrđavom40 mrtvih.
Od branitelja je poginuo samo jedan, koga su poslije ttztnaka
turskih četa sahranili u Novigradu.236)
U veljači i oŽujku 1526. robili su Turci ponovno naj-
prije imanja Bernardina Frankapana a potont. Kranjsku
izmedu Ljubljane i Postojne. Cete, koje je vodio Sibenčanin
Muradbeg Fajdić* odvedoše u ropstvo 300 Hrvata.237)
U travnju l526. oteli su Turci Karlovićrr jedan zamak,
pod kojim su izgubili 60 ljudi.zss; Zanak je bio doduše
bez već'e vrijednosti, ali tko ima malo, kod njega se i sitan
gubitak osjeća kao krupna stvar.
Poslije zauzeĆa Baga govorili su Mlečani, da je ,'sada
cijela Hrvatska turska''. Ali Hrvatska jg Živjela i dalje u
mučeničkom otporu svojega stanovništva i u sposobnosti
svojih velikih sinova. Nesreća je međutimhtjela, cla ti si-
novi nijesu mogli dobiti mjesta, koja su im pripadala, jer
ih nijesu puštali naprijed puzavci; laskavci i nametljivci,
koji su prigrabili vlast na budimskom dvoru. Krsto je Fran-
kapan bio kao stvoren za glavnog vojskovođucijele drŽave.
Bio je čovjek prvorazredne evropske obrazovanosti, vrato-
lomne smionosti i neslomive odlučnosti. Da imade pred
očima velike ciljeve, to je dokazao i u mletačkoj tamnici,
u kojoj je ostavio urezane i ove riječi:
Tko snosit fle zna dare zla i sreće,
K visokoj časti taj se vinut ne Će 280)
Krsto je imao ljubavi za Hrvatsku, kako se vidi i iz
pisma od 15. studenoga 1524., u kojem je pisao svojemu
prijatelju Antoniju Dandolu u Mletke:
*) Muradbeg Fajdić je ista osoba, koju Bašagić ll ,,Zname-
nitim Hrvatima, Bošnjacima" zove Tardić, a Sanuto je zove i Gajdi.
86
_ ,,Što se tiče moje osobe, zdrav sam. hvala svemosu-
Ćemu Bogu, ali_mi se silno daje na žao,'jer se čuje s više
''da' turski car .čini velike priprćnie protiri kršćan-
strana,
stva i nikada ne prestaje razarati ovu 6iiednu'Hrvatsku."zlo)
Svoje strateške sposobnosti pokazao ie Krsto budiml
skim naduvencima n_aioeitiie cežarskim pohodom prema
Jajcu,,koj-emu _je l.t. iipnjd t12b. kroz rirore neprijatetja
donio živeŽa. Na tai koiak-. što sa niie mosao izv'esti niie_
dan hvalisavi miljeirik kralja LjuOevita, p"otaknuto ga'je
upravo njegovo veliko viteško sice. Sam'Krsto pripov"iieđa
o tom : ,,Dok sam se nalazio u Budimu kod 'ori:iasiosa
kralja Ljudevita, došao je u vijeće čovjek, koji'jd izašio
n JaJc-a no.cu' po imenu Juraj Mrsić, te je kazivao, kakav
su glad trpje.li oni prevjerni kr3ćani, a iznieđuostalog iznio
je.događaj,kakav se riije zbio od razorenja
Jeruzžlema,
kako je jedna majka drŽ-eći svoje djetešce d naiučaju i vi-
deći ga,.gdje se ufuirući. muči, klko se muče svi, koji umiru
od gladi, pa ne mogući više'trpieti' da sleda takve muke
svojega si1čj(9' bacil-a ga je u rijčt<u, što t"eče s jedne strane
ispod gradskih beclema-, onda sam bio takđdirnut ne-
odoljivim ia?qljq.njgr, te- sam se ponudio vrijednomu Ve-
Iičanstvu, da bih želio pokušati,ne bih li unioživđžu.Iaicg.''znr;
Ni poslije u.spje,log vojnog pohoda u Jajce ni]e"budim'-
sKr ovor ntto da dadne Frankapanu pravo mjesto, nego
se samo'zadovoljio lime, što mu j'e podijelio pražan nastoi:
,,Naročiti skrbnik i zaštitnik kralievinđ Dalinacije, Hrvat-
ske iSlavonije"znz;.
je^kao čovjek akcije bio primoran da se u pro-
.. . Krsto
l-i9ć.. g.
.l1?6. p.onovno obraii nadilojvodi Ferdinandu, iz
čije je sluŽbe bio istupio l5. siiečnii l523.
.Za..Ivana je Karlovića Budim bio već otprije mrtav.
_posve oslonio na Mlečane i na
^nddvojvodu
sarlović .Se
Ferdinanda. No ni s jedne.ni s druge strane nije dobib one
pomoći, kojoj se nadao. Sta više, -Mlečani su"znali da se
udruŽe j' s.Turcima protiv njega,-'kako su učinili i u mje-
secu veljači g. 1526., kada jć njihov providur u Dalmaiiii
dao pobjti..njegove_čete, koje sir bile'porobile turski krdj
izmeđuNečvena i Skradina,-a jednoga
-su le vojvodu tih četa
dao naprosto obj.esiti. Pismenu
zafrvaju za" taj čin izrekli
providuru. skradinski dizdar aga Duralija i njegov zamje-
nik Husein i ćehaja Nasuf.248)-
.
Ne mog-ući _dobiti' od Ferdinanda obilnu pomoć za sebe
nastojao je Karlović da isposluje od njega štri veću potporu
za svoju ostarjelu majku Doroteju. Starica je Makab'ejka
i na rubu groba bila bbasuta patnjama svalie vrste. Iriije
87
imala snahe, koja bi je bila dvorila, niti ju je okruŽivala
unučad, na kojoj bi oštalo Karlovićevo ime._Cini 11 qa i9
rriezin iin lvan bstao brzo udovac, kad je Petar Keglević
niogao već g. 1522. zastupati mišljenje, da bi se Krupa
imaia preda[i Bakačevoj iodbini' Neinoguće je .odre.diti,
kada jd Dorotejina snaha umrla, ali meni še nameće misao,
da je bna bila češkooboljela već g. l520. Karlović je naime
te iste godine dne 3. lipnja postžo članom rimske bratov_
Štine Sv"etoga Duha'244)' kbja se bavila njegom bolesnika,
a u nju su "se kao podipiratelji upisivali n-aroeito rado oni,
koji šu dobrim djelimi htjeii iŽmoliti ozdravljenje . sebi
i švojima. Dakako, stalna ilokaza nema' - {.q j. Karlović
stupiti u tu bratovštinu upravo u vezi s bolešću svoje Žene,
zato je to tek nagađanje.*
MoŽda se Karlovićeva majka Doroteja bavila nekada
miŠliu.da će u naivećoi nevolii naći zaklorlište u Mlecitna
kod'svoieqa zeta Bernarda Leće. orr je bio bogat čovjek,
bankar,'poduzetnik i vlasnik brodova i kttća. U Mlecima
li Doroteja imala i svoje društvo, jer su se tanro već prije
nastanili heki hrvatski" velikaši, a" i neke su se hrvatske
velikaške kćeri uclale za mletačke patricije. Ali ako se patnic.a
majka podavala takvim nadama,- njezine su se nacle rqspl,i-
nule srirću njezina zeta. ona, kdja se nekada nazivala
sluŽbenicom Sinjorije'', tividjela je po4 starost,
',dobrom
cla je ipak najslađeŽivjeti i umiijeti na rba?noj grudi, pa ma-
kar ta gruda bila i bijedna i potištetta.
Dorotejina je starija kći Katarina u godini 1524. bila
udovica. \ezinb se bogatstvo mĆralo također'osjetljivo
smanjiti, kah je bila prin1rđena da prodaje jednu kuću i da
nroljaka mletaćko gradsko zastupstvo za transakciju i -ub1a-
ženje jednoga duga, koji joj je oštao od muŽa Bernarda.2a5)
Mlađakći Dorotejina Jelena, Žena Nikole Zrinskoga,
odgajala ie hrabro svoje sinbve lvanai Nikolu, ali i njezin
ie
"zdvičai bio izvrgnut svakidašnjim provalama i pljačka-
irjima Turaka' Zatđje Jelerrin mdŽ pravio svakojake, koji-
pirt i manje časne nagbdbe s bosanskim namjesnikom, a
2z' tistopađal524. stulio je potpuno u sIuŽbu"nadvojvode
Ferdinarida te mu je prboađi đvasvoja grada na Uni, Novi_
grad i Dobru Njivu.'46)
*) Klaić u ,,Povjesti Htvata" sv' III. dio I. str'tl10._sporyi-
nje udovu Ivana Karlovića, koja da je živjela g. 1534. No do-
kirmenat, na koji se on poziva, govori o Klari Krbavskoj, Ženi
[vana Ldpčanina (Laszowski, Mon. Hab' str' 209).
8B
Ni u gradovima lvana Karlovića ni u gradovima Ni-
kole Zrinskoga nije mogla stara Doroteja da provodi u miru
i najpotrebitijoj njezi svoje stare dane. Zato ju je sin Ivan
slao u tuđedvorove, gdje je bila sigurnija od Turaka. Bo-
ljelo ga je, što mu majka živi pod tuđimkrovovima, pa ie
g. 1525, molio za nju u nadvojvode Ferdinanda kaka-v s:i-
gurniji dvorać. Ferdinand mu je dao dopuštenje, da smije
kupiti zamak Bajterfel (Bayterfell), ali Karlović nije imdo
novaca' da tu kupnju odmah provede. RastuŽeni je knez
u drugoj polovici srpnja 1526. ponovno pisao nadvojvodi
moleći ga za novčanu pomoć. U nespretne rečenice prelio'
je svu svoju sinovsku ljubav pišući: ,,Kao što sam neko-
liko puta obavijestio po svojim glasnicima sveto Vaše Ve-
ličanstvo, izgubio sam radi kršćanske vjere clvije svoje
pokrajine, jednu naime imenom Krbavu, a drugu imenom
Liku, te od jednoga gospodstva spadoh na to, da nenam
gdje na svojem hraniti ni uzdržavati svoju majku, koja
me je rodila. nego je uzd,ržavam i hranim u kućama drugih
|judi. Zato Sam' premilostivi gospodaru, zamolio prošle
godine po svojiIn odaslanicima sveto Vaše Veličanstvo,
da bi mi se VaŠe Veličanstvo smilovalo te mi odredilo drugdje
jedno mjesto, gdje bih smjestio svoju majku i hranio je
do njezine smrti' a ja Želim osobno sluŽiti Vašemu Veličan-
stvu na ovoj turskoj krajini, doklegod živim."247)
Ne znamo dalje, šta se dogodilo s Karlovićevom maj-
kom, no čini se, da su se njezini mukotrpni dani završili
još iste te godine. Starica je otišla u grob ne dočekavšibolje
sreće svojega sina, radi kojega je tugovala isto tako duboko
kao i on radi nje.
89

xvIII. KRvAv MAč oBILAZI zEMtJoM
T\NE 23. TRAVNJA 1526. ostavio je sultan Sulejman sa
l /'l00 tisuća vojnika i 300 topova Carigrad i udario prav-
cem prema Beogradu, gdje su mu se imale pridruŽiti
-nove čete.
U Budimu je kralj Ljudevit u početku bio ravnodušan,
ali je u srpnju i njemu i njegovim dvorskim savjetnicima
zamrlo srce od strave. Proglašeno je bilo, da se država na-
1azi u krajnjoj opasnosti' Posebni hitri glasnici poletješe
u ugarska sela i gradove noseći pred sobom izvučen krvav
mqč'o') i pozivajući sav narod na oružje. Ti su glasnici
s krvavim mačem došli i u zemlju izmeđuDrave i -Save i
dalje na jug javljajući Hrvatima, da imadu s cijelirn narod_
nim ustankom priteći u pomoć kralju Ljudevitu. Na neke
je plemiće pojava krvavoga mača tako ffiovala, da su od-
mah stali sakgpljati vojsku za polazak u Ugarsku. No drugi
su umovali : Cemu da šaljemo svoje vojnike i oruŽje u tuđe
krajeve, a dotle će naš zavičai ostati bez obrane ?
Južnohrvatski knezovi, koji su stajali u sluŽbi austrij-
skog nadvojvode Ferdinanda, odaslaše poslanike u Beč
pitajući, šta da načine. Ferdinand inr je odgovorio: Tko
hoće da se odazove pozivu krvavog mača, neka pođeu Ugar-
sku, ali ne kao moj vojnik, nego na svoj trošak ili na tro_
šak kralja Ljudevita.,ag)
Ivan je Karlović u to doba bio prešao već potpuno
na stranu Ferdinanda, koji mu je plaćao 200 konjanika.r6)
Cini se, da se prije toga pogađaos Mlečanima, uz koje bi im
fvjg.te orepustio grad Obrovac,'u') 2 s njime i cijetu svoju
kneŽevinu, ali kad su se pogađanjarazbila, prestao je đa
bude mletački saveznik te sć priđruŽioostalim hrvaiskim
velikašima, koji su očekivali svoj spas još jedino od Ferdi-
nanda.862) Karlović nije bio zaboravio, kako se ruŽno ponio
Budim prema njemu, ali je ipak odlučio, kad je kivavi
mač stao obilaziti zemljom, da će poći na bojište u-Ugarsku,
pa makar pao i u nemilost kod svojega zašlitnika đBeču.
,90
Sakupio je svoje čete i došao do Zagreba, gdje se udru-.
žio' s Krstom Frankapanom,
-poslao za kojim jđkralj Ljudevit bio
već u svibniu l526. slasnika u Ferđinžndoveze_
vratioiz Špaierau Hrvat-
mlje,26s) ali đnse istoni u kolov"ozu
sku. obadvojica, i Karlović i Krsto, htjedoš'e Lpravo da se
dadnu na put, kadli im dode vijest, da je dne 29. kolovoza
sultan Sulejman potukao na polju kod Muhača malobrojnu'
i loše vođenuLjudevitovu vojsku u bitki, u kojoj poginuše
od znamenitijih hrvatskih plemića Mihovil Zrinski, Matija
Frankapan Slunjski i G5gur orlovčić,dok su se srećno'
spasli zagrebački biskup Simun Erdedi, knez Petar Erdedi,
senjski biskup Franjo Jožefić, Juraj Kobasić i ban Ferenc'
Baćani.
Kada se saznalo, da je i kralj Ljudevit poginuo, bilo
je otvoreno pitanje, tko će zasjesti na ugarsko-hrvatsko
prij estolj e.
,,Cjelokupno plemstvo kraljevine Hrvatske'' tuŽilo se,
u prvoj polovici mjeseca srpnja 1526. nadvojvodi Ferdi-
nandu : ,,Zapušteni smo od prevedroga našega gospodara'
kralja, koji bi Se morao starati za našu obranu''.264) Ne-
vršenje kraljevskih duŽnosti tumačilo se već za Ljudevitova
Života tako, da Hrvati imadu pravo birati novoga kralja.
To je uvjerenje prokrčilo sebi put ne Samo međudomaće
velikaše, nego i u međunarodnisvijet. Sam papa Leon De-
seti stajao je g. l5l9. na stanovištu, da Hrvati smiju svojLr
kraljevinu povjeriti skrbi kojega drugoga kršćanskog vla-
dara.'uu) Da Ljudevit nije bio vrijedan hrvatske krune,
u ton su bili gotovo svi sloŽrri. Ali otvoreno lišavanje prije-
stolja ipak se nije mililo hrvatskim velikašima. Zato su se'
oni bavili mišlju, kako bi nadvojvodu Ferdinanda proglasili
kraljem bosanskim računajući, da bi na taj način sankcio-
nirali svoj podanički odnošaj prema njemu, ,,budući da'
Bosna pripacla Hrvatskoj."266) Poslije smrti kralja Lju-
devita nije bilo više potrebe, da se velikaši utječu ovakvomu
zaobilaznomu svrgavanju Jagelovića s prijestolja, jer je
Habzburgovac Ferdinand otvoreno posegnuo za ugarskom.
i hrvatskom krunom.
U prosincu g. 1526. oŽivio je grad Cetin od mnogobroj-
nih hrvatskih velikaša i njihove pratnje. U dvorima kneza
Jurja Frankapana i u prostranom franjevačkom samostanu,
gdje je prije toga odrŽavala svoje sastanke provincija Bo-
sna Hrvatska, nije bilo dovoljno mjesta za goste, zato su
mnogi plemići bili nastanjeni po okolišnim selima. Među
sakupljenim knezovima i plemićima najugledniji je bio
Ivan Karlović, a uza nj su se isticali pored domaćine Jurja
9I
Frankapana izabrani kninski biskup i topuski opat Andrija
Tuškanić, Karlovićev svak Nikola Lrinski, sinovi Karlo-
vićeva uiaka Anža Vuk i Krsto Frankapani Brinjski, knez
Stiepan Blagaiski, Bernardo Tumpić od Vranograča i Ze-
čeia, lvan Krjbasie od Brikovice, Mihovil Skobljić' Nikola
Bab6noŽić, Paval lzači{ Gašpar Gusić i mnogi drugi. -Ve-
likaši sLr i plemići čekali izaslanike Ferdinanda Habzbur-
govca' ali n6 mogavši ih dočekati većina je otišla iz Cetina
[ući. Povratili silse natrag u Cetin istom 30. prosinca, kada
su tano već bili i Ferdin"andovi opunomoćenici izaslanici : nego s Nijemcima' Zato je on s većinom slavonskih velikaša
bečki prepoŠtPavao oberŠtajn (oberstein), Ferdinandov
dvorski čđvjekNikola Jurišić,-ponijerrrčeni'Ivarr Kacijaner
i mehovski- prefekt Joharr Pihler (Ptichler).
Dne 30"prosinci 1526. započeo je svoj-rad glasoviti
cetinski sabor, koji se završio dne 1. siječnja 1527. svečanom
zavjerorn hrvatsliih precistavnika Ferdinandu..i zavjerom
Ferhinandovih opunohroćenika Hrvatima. Poslije -izvršene
zakletve sva su zvona zvonila, lumbarde su pucale, a po
hrvatskoj se zemlji raziđoŠeglasnici s proglasinta : Imamo
novoga kralja, kojije poloŽio prisegu za sc i za svoje_ potontke,
da ćđrras tjraniti i da nikada ne će dirrtuti u ttaŠaprava i
sloboštine.'z6?)
Činilo se, da je na cetinskotn saboru najbolje prošao
kttez Ivan Karlović, koji je imao dobiti od Fcrdinanda
p|aću za 200 konjarrika, dok srr drugii'fiđikašiinali ovako
foclijeliti Ferdinahdovu potporu : Nikola Zrinski i Juraj
FrađkapanSlunjski i Cetinski po 80 konjanika, Vuk Fran-
"Krsto
kapan ilriniski, Frankap-an Brinjski, Stjepan Blagaj-
st<i i Anoriia Tuškanić svaki po 50 konjanika, Gašpar Kri_
Žanić, lvai l(obasić, Bernarcio Tumpić i lvan Novaković
^ l5Alikonjanika
po itd.268)
vejik se dio hrvatskilr velikaša nije mogao oduše-
viti za Habzburgovca Ferdinanda. Međunjim.a^je.pi-o .u
prvom redu knei Krsto Frankapan, koji je već- 2. .siječnja
i522. poslao cetinskim izbornicima svojega glasnika po-
zivaiući ih na sabor u Dubravu. Krsto je poručio Ivanu
Karioviću i njegovim drugovima, neka ne vjeruju Fer-di-
nanclu. on je đugovremena sluŽio Nijemcima pa nije dobio
od niih niŠta. Fčrdinandove Su mu pristaše na to otporu-
čile' đaie on sluŽio dugo vremena i Ugrima pa!e za nagradu
doŽivio,_ da su ga Ugii čupali za bradu.* Taj je odgovo1
ja na sukob Krste Frankapana s .primasom Salka'
(oii ie iekao Krsti, da laŽe, a Krsto mu je zato dao zauš-
iem.
iricd. piiehto se, da ie Salkaj tom prigodom povukao Krstu'za
bradu.
-Đ
e2
zacijelo izazvao grohotan' smiieh međuFerclinandovinr
pristašama, ali jedna dosjetka nije mogla oslabiti činjenicu,
da je Krs.to, koliko je god ion još bio-daleko od shv"aćanja
p.otpune hrvatske neo.visnosti, gledao ipak realnije na k6-
rist' Hrvatske nego .njegovi pro1ivnici. 'on je dođušeprije
rnuhačkoga-.poraza gledao s-nepovjerenjem u"nadute uga^rslie
velikaše, .'aIi po'slije. muhačkoga poraz|a, kada su se !rilike
promijenile, došao- je do uvjerenja, da bi Hrvati nrogii pro-
\aziti bolje u drŽavnoj zajednici s oslabljenirn Mad]žarjma
na saboru u Dubravi dne 6. siječnja 1527' prisegao vjernost
kralju lvanu Zapoliskomu.
_ Nema suntnje, da je na konačno opredjeljenje Krste
Frankapana utjeca|o i to, što je vidio, da će on osobno pod
Ivanon Zapoljskirn imati veći ugled nego pod Ferdinanđonr
Habzburškim. No na osnovu toga neinamo prava da ga
op.tuŽ.ujemo radi sebjčnosti. on jć bio u to doba najsnaž-
nija ličnost neđuHrvatima pa- je imao ne Samo olobrro
pravo| nego i domovinsku duŽnost, da ne pušta precla se
preteče kasnijih austrijskih generala i komisara Nikolu
Jurišića i Ivana Kacijanera. Naprotiv, učesnici su cetin-
skoga sabora kao osrednje i jednim dijelom napola slo-
ttrljene ličnosti priznali bez veće rnttke' vodstveitu ulogu
ove dvojice Ferdinandovih eksponenata.2se)
. Razdor. u pitanju popunjenja prijestolja donio je Hrva-
tima nove jobovske nuke. Zemljom je neprestano'obilazio
krvav mač, na kojen se pušila nb dušmanska' nego bratska
l<rv, proliv.ena u ludonr uništavanju domaćih obitelji i ognji_
šta. Ispunilo Se ono predviđanje,što ga je izrekao- mletački
pouzdanik Gašpar Pastor s nadiInkoni Sovan u pismu oda-
slanu iz Zagreba u Mletke 8. siječnja 1527. ,,Koliko Vidim'',
pisao je Pastor, ,'Sprelna se ljut rat izmeđunaŠegakralja
(Zapoljskoga) i nadvojvode Ferdinanda. Jeclna stiana drži
s. nadvojvodgm_, dluga s kraljem... Mislim, da ovoga pro-
ljeća_.mora doći do rata na više strana. Na jednol stiani
ocl Nijemaca, na drugoj od Turaka, i blaŽen te biii onai'
tko se bude mogao povući u kakvo mirno mjesto.''26o)
' Koncem ožujka 1527. osvojili su Turci-obrovać, a
malo. zatim Udvinu, Komić i Mrsinj. U op,asnosti je bila i
ostala Hrvatska, a Ferdinand nije nikako htio da sć makne
i da ispuni obećanja, na koja se bio zakleo
1527.po drugi put u Cetinu, ali ne da pjevaju u crkvi Te6e
Boga hvalimo i da pucaju iz topova i- znđrveselja, nego
da dadnu oduška svriiemri nezadovoljstvu i da poruđe'Ferđi-
93
nandu : Ili Vrši svoje dužnosti, ili te ne trebamo I
Ljudi, koji su u prvom cetinskom saboru.bili i'previše
obazriVi frema oberšta.1nu, Kacijaneru i Jurišiću, izjaviše"
da' su u'Cetinu mogli stvoriti drugi zaključak, a nijesu
baš morali da taštinđjednog vladara podupru novom kru-.
nom i novim kraljevskim naslovom. Sultan im je bio, p.o-
nudio, da će im l0 godina osloboditi kmetove svake daće,.
da ih ne će siliti na rđtovanjes drugim kršćanima i da ne će'
vriiedati niihove viere, običaia i slobode, ako priznadu
-Prije
nieqovo vrhovno gospodstvo. su ih podupirali Mle-
čanT i papa, a sada svi ustegnuše ruke od njih. A oni znadu
dobro,_ kbliko njihova donrovina vrijedi za kršćanstvo.
Vrhunac Se ponosa hrvatskih velikaša, koje je vodio
Ivan Karlović s biskupom Tuškanićem, vidi u riječima l
,,Neka znade Vaše_ Veličanstvo, da se ne može naći,.
da bi koji gospodar osvojio Hrvatsktt silom,, nego smo se'
poslije srirrti našega posljednjega pokojnoga kralja blaŽene
ilspomene Zvonimira slobodnom odlukom pridruŽili svetoj
krirni kraljevine Ugarske, a poslije toga' sada, Vašemu
VeličanStVu.,,261)
To je bila oštra i muŽevna poruka, ali je i ona slabo'
pornogla. Ferdinand je imao dovoljno vojske za rat_protiv
i<ršćaia, ali kada se radilo o obrani Hrvatske protiv Turaka,.
tada nije imao ni novaca ni oružja.
S irajvećom poŽrtvovnošću lodigadJe Krsto Franka-
pan na noge dobrb uređenui još bolje vođenu.vojsku, pred
koiom su u rtrinu g.'u 1527. svi njegovi protivnici, pa i Ivan
Štajersku prema ormuŽu i Ptuju. I
Kđrlović,pobiegli
Bog zna' što 6i bilo s Ferdinanclovim klimavim prijestoljem
u Flrvatskoj, da je Krsto ostao na Životu. Ali na nesreĆu'.
Krstu ie dnć 26. rujna l527' pogodilo kod opsjedanja Vara-
Ždina iane iztopa, i on je narednog dana umro, hrabar i u
posljednjim čaiovima, irmirući nepobijeđen kao hrvatski
epaininonda. Tako je Ferdinand učvrstio svoje prijestolje,
ali uprskavši ga krviju i prešavši preko lešine najdarovitijega
hrvatskoga vđiskovo-đe i6. viieka, koji je imao neslomljivtt
voliu, oš1rounian dar prosuđivanja i predviđanja i izrazit
stil- u izricanju misli'0') i u izvođenju osnoVa.
Kad su mrtvo tijelo Krstino vozili iz Martijanca u Ko-
privnicu, pohitjela je za njim četa Ferdinandovih pristaša.'
Lauš Pekri, ndjgori palikuća i krvnik u građanskomr4Ju"
pokušao ie da-švoj bijes iskali i na mrtvom protivniku.
Ali taoa je Ivan Karlović pokazao svoje viteštvo te je uzeo'
u obranu- Krstu Frankapana i Žestoko izgrdio Pekrija rad{
.njegove nečovječnosti.28g) ll
94
xlx. DRUGo BAN0VANJE IVANA KARI0VIĆA
Poslije osvojenja Like i Krbave došao je početkom
g. 1528. redi na Jajce, a s njime zajedno pala je i Banja-
luka. Tako je Gazi Husrevbeg zaokruŽio posjed muslimanške
Bosne, koja je postala veća i moćnija od Tvrtkove kralje-
vine. od južne Hrvatske opirao se Turcima neko vrijeme
još jedino-Klis. Tamo,gdje le bila kolijevka stare hrvdtske
d,rŽave, prevladalo je s turske strane ime Bosne, a s mletačke
strane ime Dalmacije. Hrvatska se obrambena fronta bila
povukla na liniju, koju je hrvatska narodna pjesma iz Mo-
druša obiljeŽila ovim stihovima :
Pjevalo je Ture uz tamburu:
Da mu nije Slunja ni Tovunja
Ni Modruša pod Kapelom grada
Niti Brinja usred polja ravna
Niti Senja pokraj mora grada,
Da bi njegvo do Ljubljane bilo;
Napil bi se dalmatina vina
Pak bi robil sve do Varaždina.2o4)
Glavno središte hrvatskog okupljanja i otpora postao
je slobodni grad Zagreb. U ponosnoj varbši na brdu oriču
osnovali su bili već prije pokraj starih velikaških kuća
svoje starodrevne domove i obitelji marljivi i žilavi građani,
predstavnici obrtničke, trgovačke, novčarske, advđkatske,
liječničkei učiteljske poduzetnosti. A na Kaptolu, u zaštiti
veličanstvene katedrale, vladali Su predstavnici najveće
hrvatske biskupije, koja je g. l501. imala preko 450 Župazas1
i po svoj prilici oko pola milijuna stanovnika. Premda jć
biskupija padom jajačke banovine bila okljaštrena i premda
se broj njezinih vjernika radi turskoga četovanja morao
umanjiti' ipak su zagrebački biskupi ostali vrlo moćni ne
samo kao duhovni, nego i kao svjetovni velikaši. Pa kao što
su u slobodnu varoš na Griču nagrnuli ljudi.iz svih hrvatskih
95
kraieva. tako su i međužupnicima i kanonicima zagrebačke
bisliupiie naŠlizakIoniŠte rirnogi bjegunci, kojima su Turci'
osvoiili'i razorili niihove Župe i kaptole.
'U okolici se Zdgreba zađstavioi stradalrrik lvan KarIo-
vić. Stekao je Međvedgrad u Zagreblčkoj -gori,*Rakovec
u križevačkojŽupaniji l Lukavec-u Turopolju.. Ferdinand
mu ie Habz6urgovac" nlogao dati te posjede i badava, jer
ioniko nijesu bili njegovi. No on je s jeilne strane htio da
hrvatske knezove obveŽe na vječnu zahvalnost, zato se
gradio ionda, kada im je pocljeljiva.o česticćhrvatskoga
fiarodnog imuika, kao da- im ddje -nešt-o svoj.e ;. a s. druge
strane hTio ie cla i iz tuđebaŠtineizbiie što veći danak, zato'
ie traŽio. di mu takvi podiielieni posiedi budu još posebice
|taćeni. 2a Medvedgrad'i R-al<6vec_imao je Karlović da plati
Ferdinandu 6.000 forinti. Odradio mu je tu svotu novaca
uzd,rŽavaiući kao ban čete na svoi trošak, zato tnu je Fer-
dinand iždao 20' srpnja 1528. u Piagu pismo, -d.a mu.u ime
duga ostavlia te gr'ad"ove, ali mu ih-mdŽe svaki čas i uzeti
uz-cijenu od 6.000 forinti.260)
Već se na ovom prirnieru vidi, da su Hrvati načinili'
vrlo lošu trgovinu na'saboru u Cetinu' oni su očekivali,
cla će obilna_novčana i voinička sredstva poteĆi iz Ferdinan-
rlovih zemalia u Hrvatsku, a kacl tamo, Ferdinand je igrao
ulogu dareŽliiva i velikodušna gospodina i branitelja na ra-
čun" Hrvata.'Pograbio je naimc sva hr'ratska rlobra u svo1e
Šakei proglasio'ih svđ1inrvtasniŠtvom, a onda je tint do-
brima liupđvaozahvaln"ost, koja se osnivala na varci, da on
cliieli dotjročinstva iz svoieqa'dŽepa, a Hrvati ih printajtt
bdz svoie zasluge. No ni tđntunije bilo dosta. Ferdinand
ie stao hrvatskž namieŠtenia i imania davati i svojim nje-
inačkim ljubimcima bsakaćujući time joŠviŠehrvatsktt
domovinu. Kad je poginuo riajveći Hrvat_tadašnjega .v're_
lnena Krsto Frđnk'apžn,prva je skrb Ferdinandu bila,.
da po svojim njemačkim kapetanima Zauztne njegove gra_
clov'e.'u') A t<aci ie u prolieć'e 1529. umro i stari Bernardin
Frankapan, opljačkao le $rvi Habzburgo-vac na hrvatskorlt
priiestojiu'nideova maiodirbnoga trnuka Stjepana pridržavši
vetlt aič njdgđvihposjeda za sebe ipredavŠi la Pl:.g|a.d '
imanie cron"nit Niierircu Gašparu Valderštajnu (Walder-
steinj.'u'; o hrvatsi<im prihodima, rashodima i baštinama
stad6Še frored Ferdirranda odlučivati Turni, Rauberi, .Ka.cija;
neri, Hbrberštajni, Hartiši, Lambergi, i otu.gl
'Grasvajni Austriji
niemački zapoviednici u Kraniskoi, Štajerskoj,
p'a iu samoj'Hrvatskoj. Tako je dakle već u vrijem'e Ferdi-
handa stvor"en osnov oiroj bortii izmeđuHrvata i Nijemaca,
96
koja. je kasnije-urodila bezbrojnim ustancima, a međuosta_
Iinl i zatoronr Zrinskihi Frađkapana.
Bansku čast ostavio je Ferdihand ipak u rukanra donra_
{h.i napola donraćih velikaša. Potvrdio'je kao bana Ferenca
Baćanija, pretrtda je on vrlo rijctko bbravio u Hrvatskoi
i SIavoniji, a za clrđgogaje bana-itnenovao Ivana Karlovića]
ZItaclemo, da je Karlović 9. kolovoza 1527. izclao kao ban
u. NovjgracltI povcIju turopoljskim
-No plemićirrla Tomi i Grguru
Poglediću' oti Kurilovco.zob; u'pismittta, koja su ii to
doba poslana Baćaniju i Karloviću,'nije se'Ferđinancl raz-
tttetao battskim ttaSlov.ont, nego je Baćanija nazivao ,,ktte-
zonyŽeljeznoga grada'', i xirldvictr j.' j6s l2. sturIeno(a
1527. pisao kao svbiemu kapetanrr u kralievini 111y21sp61.2701
l_(onačni je-ugovor- načinio Ferdinattd s"Baćanijenr i Kirlo1
vićent kao banovitttit oko l3. prosinca l527. Isfonl otl to(a
tlltlta., t. j- od blagclarra sv. Lucije računao jc Baćani svoju
bansku plaćuelt), - 2 saIn je Fej-dinancl pišno tB. siiečrtia
1528. iz Budilrta slavonskim staleŽinra :' ,, IIllenovali snlo
banovima rraših kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavoniic
sVoJe V'jerne, ttglctitttrg i velernrrŽnog lvana Torkvata, krbav-
skoga kttcza, i lrrattju Baćattija''.ziz) PoloŽaj je Habzbur-
govca Ferrlinanda u'to vrijeIrie bio'u hrvatškiru zemlianra
tlosta dobar, jer je orl veĆ Ž7.listopada l527. prirnio iijavrr
vjernosti grada 'Zagreba,'27g) a 7. siječnja l'szs' prižrtao
xa tl 'bisktrp
le ostrosonu svojim vladarotn i zagrebački
šinrln Erdedi.'Yo1
Battovi Karlović.i Baćani pregnuli su najozbiljnije
t'la na.čine .recl.porrajprije u sudstvu, Ipravi i gosfooarđtvir.
U njihovoj prisutnosti stvorio je slavđnskisa6or'u Križev-
cina^l9..travnja l52B. velik n'iz spasonosnih zaključaka'zzs)
Poslije toga dao se Karloviđkao iskusan vbjskovođa
na, organizacijtr vojničke obrane hrvatskih zemilia. Bez
'
potpore kralja Irerdinanda, prikraćen od niesa i u banskoi
1llaći, ttredio jc on pomoću domaćih poreza đIr"odarstusluŽbri
tt Bosni, postavio posade u pograničnim gradovima i digao
na nog-e .stalne čete, koje su imale biti waki čas sprerinc
-radi U ko|ovozu 1528. provalili su
na okršaje. s_neprijateljim-q.
Karlovićevi konjanici izvidničkih svrha ho Udvine
'povratili se natrag s tri turska zaroblienika i s nešto zaoliie-
njene stoke.2?6) Kad je u rujnu 1528. turski zapovi,jAriit<
grada. Udv_ine.provalio na imđnjaBernardina Frankžpana,
načinio je Karlović vrlo dobar s.tiateški potez pa je izndnadd
osvanuo osobno sa 300 konjanika poO Udvinbm"i poubiiao
na gradskim vratima više turskih'stražara. a nek'e i Žjve
zarobio. Ipak mu nije pošlo za rukom da'osvoji Udvinu,
?97

ier niie imao sa sobom ni pedeset puškara. Nakon toga
"čekao"ie turske četnike, koji su se,brzo vraćali sa svojega
pliačkđškoga pohoda, ali oni se ukloniše sukobu' -s. njime. i
"u 'Krbavu kozjim putovima_. uz Velebit, kuda
|đujegose
briić niiesu nikada prolazili konianici.277)
' ' Najveće jurračko djelo, što gd ie xartbvić izvršio u vrije-
me dru[oga wojega banovanja,-bilo je njegovo,s-t'djelovanje
u bitki"iipod giača Belaja iŽmeđuMrežnice i Korane. Dne
4. listopađa 1528. na dari sv. Franje AsiŠkoga dočekala je
udružena vo ska Hrvata, Kranjaca, Stajeraca i Korušaca
ispod spomenutoga grada bosanskoga_ namjesnika Husrev-
bega, Iioii s vojnog pohoda oko gornje Kupe.
"jesezapovjednik
vržćađ
VrTrovni kišćđnskevojske bio. nckadašnji
drug Krsie Fiankapana u rnletačkoj tamnici Bernardin
Ričžn.koii ie imao 6od sobom 5.000 momaka. Ivan je Kar-
lović žaieđn"os braćom Vukom i Kristoforom Frankapanima
od Brinja doveo na bojište 1000 Hrvata. Bitka. je trajala
puna d'ia sata. Flusrevbeg je bacio u prve bojne redove
iraihrabriie i naiiskusniie čefnike, i već se činilo, da će se
po"bieda bkrenuti na n'iegovu stianu, jer su se njemački
vo1nici stali kolebati. Ali jč Ivan Karlović. zaustavio Nijemce
i novom snagom nasrnuo na neprijatelja, koji je nagnuo
u biieq ostariivši na bojnom polju sedam stotina mrtvih
i ranieiitr. Međumrtvirn Turcima nalazio se ,,paša od Mo-
stara" i bosanski subaša Skender i g|aš0viti Turčin Kovačić
(Covazeg) i jedan drugi Turčin imenom Beliša''.2?8) Ban
ivan K"arlovie zadobi6 ie osamnaest smrtnih tana,z.s)
i to od niemačkih voinikal kojin'ra nije dao bjeŽati.x Kranj-
ski staleži prisvojiše pobjedu sebi te misleći, da postupaju
osobito Vitdški, iavisđpeioinandu, da se u boju ,,ban IVan
Karlović s diulim hrvatskim kapetanima upravo lijepo
ponio", a kao nžknadu za njegove troškove odrediše mu 5
torinti i 9 krajcara !'80) M6đilHrvatima je bilo nastalo
veliko osorčeničprotiv Niiemaca, zato nam moŽe biti ra-
zumliivol kako ie' došlo do_ toga, da su Karlovićevi rođaci
"i
Vuk Kristofoi Frankapani Brinjski sumnjičili Bernardina
Ričana radi šurovanja s Turcima,'''; a i sam je Karlović
* Začudno je, kako je Klaić mogao i1 9anutove bilješke'.o
toi bitki izvesti. ila su protivnici obijedili KarloviĆa, da je htio
bićžati. Sanutoie riieči,_na koje se,on poziva glase: ,,Et ferito
a'morte il conte Ziane Carlovich da Todeschi medemi, perche
voleano scampar e lui se li opponeva per farli star avanti", a
to znaĆi, đasu Niiemci htjeli uteći s bojišta, a on ih je tjerao
natrag u bitku.
98
-
zaključivao, .da su njemački vojnici bili nahuškani protiv
1jega od kojega svojega vođe.Čini se, da je to vie'rovao
i sam Karlovićev drug u banstvu Ferenc Baćani, koji je
l5. listopada l528. pisao. kraljici Mariji, sestri kralja Fčrd"i_
nanda : ,,]!e 1na_.pe', hoće_.li .sam gospodin knez (Karlović)
ostati na životu ili će umrije!. '. Ati ako nas počnu na ovaj
način tamaniti u službi Njegova Veličanstva, mnogi ćč
uzeti ovaj primjer pa će pusliIi na stranu srčariost i đobru
volju, koju su imali prema Veličanstvu, te će sami čuvati
svoju glavu. Jer drugačiju bi plaću bio zaslužio gospodin
knez za ovakvu svoiu službu, negoli je ona plaća,"kriju je
dobio."282)
Lebdeći poslije toga neko vriieme izmeđuŽivota i smrti
bio. je Karlović i duševno i tjelćsno sličan patniku Jobu,
Koll le sav u ranama uzdisao:
,,Vojna je 'Život' čovjeka na zemlji i njegovi su dani
poput dana irajamnika."
otevši se smrti nije lvan Karlović mirovao poput
njegova druga Baćanija, nego ie i dalie branio mačeni u
ruci Hrvatsku od premoćnih_neilrijateljh. Koncem g. l528.
pošao je bio osobno u Grac, da iraŽi pomoć za svoiu" kralie-
vinu, .g kada se vratio na Medvedgrad, odmah je posiao
svoje čete na vojni pohod sve do Knina. Pod Kirinom su
njegovi zarobili 24 čovjeka i zaplijenili'nešto
stoke.28B)'konjanici
Iz.svih se.poteza Ivana Karlovića vidjelo, da je nje-
gova glavna misao i-ovoga puta bila ista
liao'i u vrijeme
plv.ogg- banovanja. Niegov je pogled bio uperen piema
Lici,.Krbavi i jnz'noj Hivats;i<oj. Nadao se, d'a će pomoću
Ferdinanda. osvojiti nanovo krljeve, gdje su bili 'gradovi
njegovih.d.jedovđ i gdj9 su se nalažilčirozornice njegovih
najugodnijih mladenačkih i muŽevnih đoŽivliaia.Na" ius
ga je srce vuklo prema Udvini, Komiću i bbrovcu. hfi
f pjesto da gleda ostvarenje svojega najmilijega nacrta,
blo Je on i protiv svoje volje uvučen u bratoubilačko klanie
izmđu-pristašakralja Ferdinanda Habzburgovca i kralja
lvana Zapoljskoga. -
,j 7. 99

xx. u NEMII0STI KRALJA FERDINANDA
TIERDINANDOVO neispunjavanje kraljevskih obveza bi-
|- iase naiusoiešniia asitaciia za niegove protivnike. Ba'
I Ali on je closljedno zastupao mišljenje, ila se u grđdanskonr
irovi Nđrtovići BaćađidobiIi su od i 3-. prosinc a 1527 .do 22.
ruina 1528. zaiedno sarno 10.000 forinti plaće.284) F-erdinand
ie'obećavao viŠeputa' da će doći u llrvatsku i Slavoniju,
iti ie držao. aa riiie duŽan izvršiti zadanu rijcč. Radi po-
tisk'ivania ciorrraćih Iiudi iradi davanja sve veće vlasti
Niienlcima mnogi su hrvatski i nradŽarski velikaši zamrzili
Hdbzbursovca ftao nametnika, a Ivana su Zapoljskoga
očekivali",,l< aoŽidovi Mesij u.''zar;
Napoiion je 27. listopada l'528. uš'ao ]van !-apoljski
uotiedriieki iz"Poliske, kdmo se bio zaklonio, u Ugarsku,
h eiin ie slas o tom došao u Hrvatsku i Slavoniju, ponovno
se poljulialo Ferdinandovo prijeste#1e . Zagrebaćki biskup
Šinr'un'efoeoi privukao je uz pomo'ć Pe-tra.Erdeda, Urbatta
Ianuša Banfiia i Ianuša'lahija malne cijelo
Baćaniia. "plernstvo
slavondko pođzastđr1u lvana Zapoljskoga. . Na
p16g1asi protiv' Fčrdinanda i
čitvenim
vratima ođvanuše
..niemaćke Stranke''. U narodu |e nastalo ogorčenje proti
Feidinandovim tuđincima.Ali i-Ferdittanclova je stranka
naoioala slabu Žilicu zapolievcima proglasivši ih naprosto
tuiskonr strankom. u Španiii' Njemačkoj i u ltillecima pro-
Širišese qlasovi, da je biškup Šimun Erdedi pristao uz Turke
i da sa Valia uništiti.
tjrvatsi<i su krajevi početkom g' 1529- poLovno .zapa|.i
u strahote građansk6grita. Povjesrrik Juraj Ratkaj' koji
je bio vjcrail poclanili habzb'urške cl.inastije., izrekao l9 t'us
'sodine đosliie'tosaovai sud o sudjelovanju lvana Karlo_
iiea i i'ereirca šaćanii"a u tim događajima: ,, I doista bi
banovi bili izvršili srećniii i mnogo pohvalniji posao, da su
oritekli u pomoć nevoliama Bosne i nevoljama Hrvatske,
i<oie su nađošle.neso što su se unutrašnjim strančarenjem
itdli u nezgodno viileme prekomjerno zauzimati za vladu
tuđeganu'[6u.ttzsc; Dakako, mi-moŽemo Ratkajev prije-
100
l..o, 9u .proširimo i na 'ŠimunaErdeda, koji nije bio 'ono,
$o j.q
.bio Krsto, Frankapan, nego je prisiajad uz lvana
Zap'o]jskoga valjda ponajviše jer'je
za{o, u" njem ,gledao
MadŽara.
Ip4k se može navesti i mnoga olakotna okolnost za
]vana Karlovića.on je već prije*Il.srpnja 1527',kada ntu
je Fcrclinarrd. da
_rralagao_, pode protiv- Krste Fiankapana
p]9'ao iz Krupe, _cla nije Željan prolijevanja kršćanske
.
.krvi''?)
; a to isto drŽanje zauzeo je i shda. lstina' on ie
molio Ferdinandg, da mu"pošalje u pomoć niemaete i spi-
njolske čete. S tim četarna sud[clovao ie i on kod opsieba-
nj.a Kaptola, I<oje je trajalo od'13. srprija tto S. rujna iS29.
ratu ne smiju paliti ljudska rtaselja iusievi. Zđtose i31.
:Ljelnjq 1530. palikuća Lauš Pekri-tuŽio Ferdinandu, da mu
'ponaŽe u njegovim pothvatinta, nego
.Karlović ništa- ne
,,mirno. boravi kod kuće'', a kad bi-se i on-poveo za Pekrij1-
vim primjerom i kad se njegovi i BaćanijeVi podanici ne"bi
slob.oclno drttŽil'i s podanicima ,,zagrebaČkog biskupa i nje-
govih or-taka'', tada,,ne bi Njegovo Vefičanstvir trpjčlo
nikakve štete.''288)
Dne 8. rujna 1529. oclustale su Ferdinandove čete ocl
ru.šenja . zagrebačke katedrale i od opsjedanja Kaptola.
Nikola je Turn pojurio u pomoć Beču, pod liojinr ie 27.
ruJna osvanuo sultan Sulejman sa 300 hiljada vojnika i
300 topova.
I Ivan je Karlović pošao pod Beč sa svojim četama'
*
Putem.se valjda negdje u zapadnoj Ugarskoj
sukobio
s turskim -i zapoljevskim vojnicima td je-pretrpio- osjefljive
gubitke i umalo da nije i sam poginuo u boju.rsr)' N"ego
još je gore postradao-od samili điemačkihvoinii<a. tđii
ga doduše nijesu izranili kao ono 4. listopada iszs.'ispob
grada.-Belaja, ali su ga zato. čestito oplj-ačkali prisvojivši
sebi više stotina njegovih konja, više srebrnih pehara, žIica
] ostr.uga, korica za mačeve, poljskih šatora, čižama,zdiela,
košulja, ostruga, ćilimova, čultaha, uzda, lukova, i'mn"ogi6
drugih predmeta, šta više i dva para
_u ,,reliquiarum in arseđto
factarum'' t. j. svetačkih moći srebrnirir tokovima. T',Ieke
su otl titt stvari kasnijg_pronađene u Austriji i u zapadnoj
Ugarskoj i povraćene Karloviću,2so) a drule su išćeznulč
netragory. . r. r
opsada se Beča svršila povolino za Ferdinanda. ier ie
sultan Sulejman 14. listopadb 1529. krenuo natrag ir'Caii-
grad. Hrvatski su 'pristaše habzburške dinastije bčekivali,
' ms/
da će Ferdinand poslije toga zapo.četi oslobodilački rat
"Prevdrili
osmanliiskih' otirirača. su se u očekivanju.
"intir'
F.iđinunđ ie piepustio hrvatske svoje pristaše, da i.dalje
-ih
prluelii i u"uiih okrutni Turčin, a kdd su mu zapušte.ni-.sta-
i"ži-oiisouo'iti. aa ie on totnu kriv, branio se on riječima,
koie'ooisiećaiu na visokorekoga sultana Selima.,,Da Su kr-
'icinrt. rrite'''- pisao je Ferdiiand l. oŽujka l530. iz.Praga
j9 oluj i LauŠ Pekri bacio je oko ria građMoslavinui"na sva aobri
;;bll; štigte prdvooodno, kad n-ezasitni okrutni
n.piijut.l1'opsjeaao Beč,'znalo- bi danas.cijelo kršćanstvo,
oi'i.'ouui tiiairin. . . ne samo natjeran u bijeg, nego. i.izvan
šuui.. sui''nje razbijen i potpun6 uta.ntanjen, i mi bismo
iađarazvivši Kristbvu zi,stdvu mogli stupiti gotovo bez
zapreka kao triurnfatori u obećanu zemlju, gdje teČe med t
rnfiieko, na tlo swtoga grada Jeruzalema i samoga groba
Gospodn jega."20r)
Za je Ferdinand 17'
umirenje hrvatskih staleŽa javio
oŽuika l530' iž Praga, da će vrhovni zapovjednik njego-
vih'hrvatskih, štajeiskih, koruških i kranjskih. četa biti
Kaciianer.2o2) Dva tiedna poslije toga poslao je I Lausu
Pekriiu pisnio, u kojdm je pohvalio njegovo.,,vjerno. I brr-
Žno đjelovanje'',zes; t. j. paljenje, razaranle l ubIJanJe'
Iz Hrvatske su kroz cijelu godinu 1530. stizavale Ka-
ciianeru nebroiene molbe za počroć. lvan mu je Karlović
nriorestdno oisđotražeći sada pomoEgg čete, sada puŠke, Sada
tiilu" nouduni zajam, a poriajvišđbarut..Svako.se pismo
ooeiniuLo riiečima": ,,VelemoŽni i plemeniti gospodine, pre-
hiini"i predoŠtovani''našsinko |'' No taj ,,predragi i prep.o-
šiđiiini'siri;'stiskao je vrlo škrto desnicu, kada se radilo
o kakvoj ozbiljnijoj pomoći.
Hrvitsko su društvo razarali ne Samo vanjski neprija_
telii. koii su otimali sela i gradove i ,,njemačkoj" i-,,turskoj
;ii;i'ći;: nego i domaći nefuiri, koji su'unosili plač i bijedu
ii;*'. kuai nile dopirala turska s-att1a. Boreći se za milost
a;iliđtiaiievd, koji su zasluŽivali Više puta p.rijekor od
;;iih ođoiirlta.tužakali su hrvatski i Ivana slavonski velikaši
i.đi'ioius. sad liod Ferdinanda, sad kod Zapoljskoga'
kako su"od Turaka i Mlečana bili stisnuti na SVe manJi
piđJtor.tovarili su visoki plemići sve veće terete na kmeto.ve,
il;đilći na niŽe plemstvo. Glad za zemljom zavladaladajesui
Rbđi.ialnu"dovaia i kod zapoljevaca. No čini .se,
iiiđinanaovcibili gladniji, jei su bili siromašniji.
Tek što ie Ferdinand izrekao riječ, da će najprije isku-
šati viernost svoiih pristaša u borbi protiv zapoljevaca'
a ondđće ih istorir nagraditi, već su letjele na njegov rlvor
102
molbenice, po kojima ne bi bilo ostalo zapolievcirna niiedno
imanje. Andrija Tuškanić, naslovni biskud kninski. moiio ie.
da se zagrebačka biskupija oduzme Š.eroeđui preda i1;grnu.zirj
lvan je .Kaštelanović. lyaŽi9 dobra Gašpara'I1ecerd, eulta'-
zara Hobetića i Andrije Sternoca. Peiar Patačić'iIvin
|-insjn9vjć. htjedoše pbaiieliti posjed Mateja sroaalica'
Petra Erdeda izmeđuSave i Drave, a Erdedova dobra
ispod Save mislio je dobiti sam IVan Karlović.2s6)
Ferdinandu su ovakve molbe morale biti vrlo usodne.
jer mu se pruŽala prilika, da mijenianiem vlasnika Bosiij
nov hrvatski naraštaj, -jekoji je tieblo'da tnu luae rofisti
odan. Nije čudo, što
ovakav grabež u vrhovima aijave
stvarao svu siIu manjih grabeŽliivaca, koii su pIiačkali
uclovice i malodobnike-. Osr-m toea neptaeahie ie'vbinila
imalo tu lošu posljedicu, da su vžinici'sami btiinati iivez.
sukno i platno. Tako su radili i Kailovićevi vojnici, ali kaci
su.seprotiv toga potuŽiIi Zagrepčani, Turopoljci"ili ti<o drugi,
nrJe rerornandu ni izclaleka palo na um, da bi on bio tomu
je kriv bio lvan'Karlović ili onaj jadni vojnik,
I|iY' _l:_go
koJr niJe mogao trpjeti glad ni golotinju.
Strašna je poniŽenja morao podniieti Ivan Karlović
u,Ferdinandovoj sluŽb.i. Ferdinand le doiluše znao i ispuniti
gdJekoJu nJegovu molbu, kao na pr. kad je Stjepana- posi_
darskoga im.enovao z_agrebačkim kanonikom.reo) Ali drugačije
morao je Karlović kđoprosiak moliakati i ža samu švoiu
plaću. S_va.se Karlovićeva -družina'
znala razbjeŽati, a' i
ban se Baćani tuŽio, da nema čime zaodieti se'oe i ivoie
sluge. Više puta pokušao je Karlović da še odreče banslie
časti, ali mu je Ferdinanil svaki put zabranio da ostavi
svoje mjesto.
Najposlije se činilo, da će sam Ferdinand potierati
Karlovića iz svoje sluŽbe. Karlović se naime slasad s'onim
TiŠ'ljenjem' :tp 'gq je. izrekao zagrebački bisk_"up Šimun
h,rdedi poručujući 3.. lipnja l530. preko Kacijaneia Ferdi-
J]a{'dt1' ,.4k9 koji vladar imade čvrstu nadu, đaće zadobiti
koje kraljevstvo, neka-nastoji, da to kraljeistvo bude pot-
'nepovrijeđeno1 6i1uuo-ttzsz; Na ositovu tosa. što se
pun0
i Karlović zauzimao za primirje međuzaraćenim s[rdntami.
optuŽiše ga Ferdinandovi laskavci iz Hrvatske i Austriie]
da nije vjeran kralju.. Karlović je opazio, oa je halznuršti
dvor prema njemu hladan, zato -i'e l'0. lipnia t531. iz Novi_
grada u bihaćkoj krajini pisab namdtnirtomu skrbniku
Hrvatske Ivanu Kacijaneru :
,
n3
 . ..Gospodine i sinko, takva mi je sudbina, da sam sv,agdje
n.r',ićin,'ga|egod sluŽim. S dvoia blagopokoj'noga' kralja
Lluđđuit'u 'đdienanSam govorkanjem mojih taktnaca'
Sinrniarrr, ne ćš ti tlre takodcr odagnati iz sluŽbe prejasnos
nactvdivoće i e;ospodina l<ralja Fer<linanda,. mojega, prelTl_
lostivđsacospodara. (jtlo Sam, da Stl neI(l lnoJl tax.lnacl
k-oii 'N:.?ovtr VeliČanstvu, tla sanr. jlt -ttetotn ugIavio. 'sa
bislitrpottr nckakav zakijttčak, . koji lri bio
'is'.lror[i':n
upt'rn protiv Njeltlva Veličanstva. otraj, l<oj'i ' sve zna'
zia i b|. da niiciairr nikada itttao s rečcnint biskupom nt
ois*b.'ni žnuio''' ni riječju ni na bilo koji način takva
oosla. koii bi bio protivhn Njegovu Ve|iČanstvu ill l'll0]()J
Eurti'-lr,iino ue htjecloh pustosiTi ni paliti ,kraljevstvo. kao
jer rre rialazim nikakve slđŽbeNjegovu Veličatt-
'reti',riugi,
stvtt u t6ri, oa se kraljevstvo Njegova Veličanstva ptlstoŠl
'i Pali."zoa;
"..ftarldvić, protiv kojcga je Fcrclinancl doista vodio is-
trastlnbo). nzult'ieravao ie" dž pođeosobno pred tralja,
i pisnierro svojtt obranu' Nu- li9-
i o"'i* 'dosi pđ"'luomu ie je'Fcrdinantl
go"o'pi'"iđ oigovorio nirr .l8' .kolovozu l.q9"l'
ii r'iniu, da qa firŽi i daljc ,,đobrimi vjernim sluŽbettikottr''300)'
N" i. liiii'ž niie vise bilo izrtrčentl Karlovićrr' on je još
ž."r.đi.riđži pisaćr iedno pismo iz Lukavca,3.') .a već 9' ko-
lovoza l53l. snašia ga je iznenad_4*sntrt tl lu govu graoll
Medvcdsradu. Ono sicc,' koje jc t'tiliko prctrpjclo, .pres.talo
ie kucaTi nakon kratke bolesti, koja je po jcdttol vtlestt
žapočela28. srpnja, pa je prema' tomu.trajala tek desetal<
a;i,;.9 suou'ći' ću je" Karlđvići u bo]esti- pisao vaŽna
je tttrtro ili od upale.pluća
uisma. inosli bisrno slirtiti, cla
iIi"ođ'oi'đfonja krvi ili ocl' drug-e k_akve bolesti, u kojoj ga
i. i'ooto oslatilieno srce. Ratka| kaŽe' da je sprovod Karlo-
'uie.u Ju Mcdvdclgrada u Remete bio obilno posjećen i svc-
-*" (celebre
čan fttttus).303)
Li"s- p.tri, t'o1i le bio pokojnika 'za Života.optuŽio,
aa ne sluzi vjeino švoiemu liralju, poslao- je. 22', kolovoza
rsst. Ferdinđndu pismo, u kojem je Karlovića nazvao
nii.đa.put,,odvalnimi najvjčrnijirir vojnikom. .\jegov'a
Vejičanstva'' te je zamolio, da se njegovi gradovl .Meoveo-
grad, Rakovec i Lukavcc predadu njernu, a ne Karlovicevol
sestri
"'"- Ieleni.soa)
i'dtdil;no'ie odbio Pekrijevu ryo,lbu,. ali se bavio.naj-
oztiliniie mišliu'' da Pekrija kao čovjeka, koji mu je najviše
odgo;uaiao, utini Karlovićevim nasljednikom u bansI(0l
časti.
loa
XxI. IVAN KARt0vIĆ U PJESMI I PRtčt
CVI SU hrvatski povjesnici, i stariji i noviji, morali u
\ svojim djelima s'porirenuti' na viđl1ivumjeitu lvana
- Kailovića. Svojinr vrlinama i manama bio ie orr tipičan
predstavnik hrvatskoga patničkoga naroda. Nije bio tako
znamenit vojskovođa kao Krsto Frankapan. Nije se odli-
kovao u diplornaciji kao tri ili četiri godine mlađipavlin
i l<ardinal Juraj UtiŠerlić. Nije imao ni tolika ugleda u evrop-
sl<oj javnosti kao Petar Berislavić. Ali je imao neke crte
i jednoga i drugoga i trećega. Bio je radin, hrabar, požrtvo_
van, nesebičan. Navršio je tek 52 godine, kad je umro kao
žrtva svojilt napora. Borio se svom dušom za svoj cilj tražeći,
kako da na prekretnici dvaju vjekova osigura na zemlji
svojoj dragoj Hrvatskoj mjesto izmeđuCarigrada, Mletaka,
Budima i Beča. Padao je i opet se dizao i uvijek je vjerovao
u konačnu pobjedu ideala, za koji se borio. U posljednjim
godinama života, kada mu je skrbništvo njemačkih kape-
tana sapinjalo ruke i kada Su mu Varavo obećavali, da
nrože očekivati vojnu na Ucivinu,3o5) sve su njegove izjave
odavale čovjeka, koji je vrlo mnogo čuvstvovao i trpio.
od borca za svoju kneŽevinu razvio se on u borca za Hrvat-
sku. Sva se ljubav lvana Karlovića nalazi u uskliku, što ga
je često upravio u svojim pisrnima i Kacijaneru i Ferdinandu :
Nemojte dopustiti, da Hrvatska propadne ! Hrvatska
ne smije propasti
!
A Ferdinand je odgovarao i Karloviću i ostalim hrvat-
skim velikašima: Ne bojte se za Hrvatsku, jer ja bih volio
sve pretrpjeti, negoli ,,zapustiti tako plemenito, tako drevno
i za našu kršćansku vjeru i za mene tako zasluŽno kraljev-
stvo."loo)
... Dakako, Ferdinand je i ovdje bio ljubežljiviji i usluž-
niji prema Hrvatskoj riječima nego
djelima.
Karlović je ušao kao narodni junak ne samo u hrvat-
sku povijest' nego i u hrvatsku beletrističku knjiŽevnost.
105
 U stariioi hrvatskoj umjetnoj knjiŽevnosti ne dolazi Krsto Frankapan, koji mu ie zamieravao. što ie htio neke turo-
niesovo ime' previše čest"o. Spominie ga- na pr. Ivan Tomko p9lj9ke. plemiće oko Lukavca učiniti ,,sebrinia'' (kmetovima),
Mrfravić pjevajući o njem u_ ,,Živđtu_Magdaleneod knezov jS i u tom. pogledu,napredniji od'njega. Ali'krivo je mi.
Zirova plemena Budrišića'' : šljenje
"U.r.o
onih, koji bi htjeli Kailovića_ đrikazatinekakvim
pretečom Ferenca Tahija. Ako su njegovi lički i krbavski
I knezi i bani roda hrvatskoga, kmetovi stradali više nego njihovi hrugovi na sigurnijim
Stvoreni, nazvani zob gnjiva turskoga, imanjima, ne smije se zđboraviti,da ič i KarloVYć ođtio
S Derenćinom banom koji poginuše, jače negq. drugi..velikaši i da- najposlije njegovi povbćani
S KartoviĆ Ivanom najzad se smaknuše'
nam.eti nijesu išli njemu u osobnu korist, nego su bili upo-
u dugoj latinskoj odi, trebljeni uvijek nesebićno za obranu domo"vine' Svakdko
'spievaoo Karloviću
Ioš ie kraći spomen
koiu"ie "s. l572. u Safinim kiticama zagrebački je upravo taj narod, koji je često osjetio tešku ruku svojega
tahonit juraj Virfl' (Wyrffel) u čast biskupu i.banu -Jurju kneza, pokazao prema njemu najtrajniju odanost.
Draškoviču.u ieono1' sđt<itići slavi utemeljitelj -Draškovi- . Cini se, da je Karlović već za života bio opjevan u na-
ćeve porodice Bartak kao vjeran pomoćnik bana Karlovića. rodnim pjesmania. Nagađamoto po tom, što i potomci onih
Karlović je dakle spomenrit tek uzgredno.:o')
-dosta kratko
hrvatskih naseljenika, koji su se jbš prije Karlovićeve smrti
I Ka8ie slavi Kbrlovića također
'
i kroni- nastanili u ltaliji u Molisama, pjevaju o njem te imadu na pr.
čarski u svojoj ,,prvoj pismi od vitezova ugarskih i hrvat- i ovakvu pjesmil :
skih'' pjevajući
,,Druga draga, homa u ružice !"
:

Još ti kaŽem dva q!!na junaka, ,,Druga draga, ne moram doć.''

Kojino se ne boje Turaka, . ,,Zašto, draga, ne moraš doĆ ?''
Dvl hrvatska bana i plemića, ,,Jimam strah do* Jivan Karlovića.''
-

Koji bihu srca Kraljevića. ,,Jesu sedam godišti,

Jeđanbiše Mišljenović Marko, ka se ne nada* ne život ne života.',
A drugi je Karlović I'v3ge' Prva sfitja*, ke Mare je nabrala,
oba turske glave odsicaše, je vrla* zgora stine mbrmoric :
oba sablje krvce napojiše. ,,Vako da bi sa šušija src do Jivan Karlovića,
kako sa sušu ove sfitja zgoia stine mormoiic !''
"konTića.
Srećniii ie bio Ivan Karlovi1i u novijoj hrvatskoj umjet: Čula Mare zvoniec do
noi kniiŽevnbsti. Poslije velikoga svjetskoga rata obradili je pitala : ,,Što .ie te zvonec'?,'
su" niesov lik naročito dr FrađBinički u romanu ,,Ivan ,,Te su zvonec do konjica do Jivana Karlovića.''8oo)
Hrva]ćđnin''i Nehajev u ,,Vucima''. U obadva je romana
Karlović uzqredna osoba. Kao kod svakoga junaka, koii se traino odrŽao u narod-
Intelise"ntniii i uopće svi građanski slojevi brzo su zabo- noj pjesmi, zastiralo je maštovito tkivo i kod Ivana Karlo-
ravili Kariovića. Čak i remetški pavlini, koji su od darova, vića sve više istinitu povijesnu sliku. Razdoblia, koia su
što ih ie Karlović dao za Živo{a niilrovu svetištu, dugo prethodila velikim narbdniin nesrećama, dobild iu d na-
vremeni čuvali dragocjen kaleŽ s uiezanim početnim slo- rodnoj .uspomeni svetački kolobar zlatnih Vremena' a pred-
-naiposlije općom Stryjo-m nezahvalnosti stavnici tih vremena postadoše nekakvi gorostasi.' Vefičina
vima I. K.,'phpođoše
i zaborava g. l768.- bezđbzirce razoriše Karlovićev nad- Kraljevića. nije potekla od njega samoga' nego od
srobni spođeni'k,postavljen od njegove sestre Jelene i nje- crnih posljedica kosovske bitke. Si6inianin lđnkoi-krali
^-/t.u'k1
žinamužaNikole Zrinskoga. Bit će da se ploče s toga spome- Matijaš izađošejoš svjetliji likovi radi" sukcešivna kontral
nika nataze ioš i danas đkamenitom podu remetske crkve sta onih jadnih prilika, koje su postigle vrhunac u muhačkom
ispod današiriega cementnoga taraca.908) slomu. I Ivan je Karlović ostao đnarodnoj pjesmi pred_
' Neso naitržiniiu ie i najount|u uspomenu na Karto-
vića saEuvao" ieđnostavninarbd. Karlović nije bio borac' . Do znači ovdje.od nada : znade(neznase, je li Živ ili mrtav)
koji bi se otresao feudalnih tendencija svojega vremena. vrla : ;
vrgla, bacila; sfitja : cvijeće. ;

106 107
stavnik. zlatnoga doba, jer je iza njega mrak--suŽanjstva,
pgsttiši i siromđštvapao na krajeve oko Cetine, Krke, Z'r.ma-
'Unuci "počeli
hie. Une i Vrbasa. su čeznuti za povratkom
Kai'lovićevih Vremena' koia su im se u svakidašnjoj bijedi
i potištenosti pričinjala puna sunca, bogatstva, zadovolj-
slobode i liepote.
stva.'Bit
će da su"već majke i bake onih kršćanskih poro_
dica. koie su u Lici i Krbavi ostale poslije turske poplave,
pripbvij"edale svojoj djeci i unučadi pokazujući im ruševine
ka'rtovićevitr gradđva-:,,Vidiš, dijete, to su svjedoci naše
stare slave i"nekadašnieg bogatstva!'' Kasnije, kad su
lički i krbavski krajevi" 6iti oštobođeniod Turaku, tl.'j.
priča postajala još siikovitija, dok nije dobila onaj_oblik,
i' tojdm 1u" 1e pisac Devčii slušao od-svoje majke. Devčić
o'bosatstvu Karlovića ovo :
"ie zđoisađ
,ivise sela liomića u Lici uzdiže se brijeg istoga ime.na.
Na vrhuncu toga brijega vide se danas ruševine nekoĆ
slavnoga i ponošnog gralda porodice knezova Kurjakovića,
nazvanih poslije Karlovića.
Posljehnji"potomak tog slavnog rod-a bio je lv,an Karlo-
vić, ban"hrvatški, koji je-umro g. l53l. na Medvedgradu
kod Zagreba. o Ivanđbhnu priča nargd mttog.o-toga i dr.ži,
da ie o"n sasradio srad više Komića. Cvrst i dobro branjen
bio"ie taj giad, štđga je narod okr_stio Karlovića dvorima.
U giadu-jđ bila dvoiska kapelica i.'frčkoliko zdenaca.
" _' Veoma bogat. Nje_
Karlović je bio
- pričl narod
sova mnosobrilina stada'pasla su po obroncima i dolinama
Tvanove fllanirie više Muiilića kod Udbine. Mlijeko se. ot-
premalo ir Karlovića dvore sa Ivanova vrha kroz žljebu
te ie teklo u iedan od onih zdenaca.
' U drugi "zdenac salijevao je Karlović -vino, 'koje s.u
donosili to"nji u mješinama iz
-Dalmacije.
J9cln_9 bi konje
tovarili u Dalmacijil dočim bi druge rastovarivali. u- gradu
;
dakle je od Dalmaćije do Karlovićđdvorabio konj do konja
vinskim mješinama natoVaren.''8r0)
Priča tj kanaanskom, krezovskbm i babilonskom bogat_
stvu Ivana Karlovića došla je do nas i u onoj krasnoj narod-
noj pjesmi, koja se počinje stihovima:
Gradi dvore Karlović lvane,
Dvoja vrata od suhoga zlata,
A pendžere sitnoga bisera.
Naravno, isti se motiv pripisuje i drugim ju^nacima
(a koii se niotiv pripisuie samo iednomu junaku ? !), ali
u pjesmi o gradnji_Kdrlovićevih dvbra taj je motiv najbolje
'108
razrađen.Sve, što prlpad3 uglednoj kući, sve je to narodna
pjesma dala..Karloviću ne^starajući se mnogo, je li.to u gra_
nicama povijesne istine. Prema tomu Karlović nije mogao
ostati jedini sin u majke' nego je dobio devetero oženjene
braće. Tako snažan dom razveseljuje još i sestrica Jelica,
a posvećuje ga takođerstara majka, koja se brine za to,
tla učini što više dobrih djela.
o Ivanovoj izmišljenoj braći narodna pjesma dalje
prilično šuti, ali zato su se narodni pjevači vrlo rado zaustav-
ljali kod Karlovićeve sestre Jelene. To je naša Amazonka,
koja vitla kopljem i mačem mnogo vještije nego mnoga
muška glava. Hv-alisavi .je Tadij,a P.gPović. izlanuo, da j9j
je oduzeo djevojačku čast, ali sestra Karlovićeva ne poznajć
šale, već mu za tu klevetu odsijeca glavu. Kada se diŽe
devet Popovića, da osvete svoga brata, delidjevojka skida
i njima glave s ramena.slr)
U starijim pjesmama nije Karlovićeva sestra takav
mejdandŽija, nego Se više odlikuje lukavošću. Neki je sa-
birači narodnih pjesama nijesu prepoznali u poznatoj Bo-
gišićevoj bugarštici, koja se počinje stihovima :
Turčin dvorb" oY"Jlij'Ji
1lx#;l:uu"'""'
je
Ipak odaju druge varijante s istim motivom, gdje
se izričito veli, da je to Karlovićeva sestra. Ime Hrvaćanin
ne daje povijest banu Ivanišu Horvatu, nego Ivariu Karlo-
viću, kojega već njegov suvremenik mletački kroničar
Sanuto, naziva također,,conte Zuane Corvoto'',srz; t. j.
Ivanom Hrvatom ili Ivanom Hrvaćaninom. Bogišićevu
bugaršticu moŽemo svesti na njezinu povijesnu osnovku
samo tako, ako pretpostavimo, da se u njoj pjeva o Karlo-
vićevoj sestri Jeleni. Nju odvodi Turčin iz Hr vatije
u tursku zemlju, ali mu ona uteče izmamivši domišljato
njegova konja i oružje.g18)
Valjda je isto tako stara pjesma, koja se pod brojem
79. nalazi u Erlangenskom rukopisu. Sestra lvanova tamnuje
u tamnici jajačkoga serdara Alije i piše bratu, neka pošalje
za nju kao otkupninu tri konja srebrom potkovana, tri
šarena čultana i tri roba Radivoja. Ivan Karlović ne će
da tako učini, nego se oblači kao carev aga te dolazi u Jajce
i traŽi ocl serdara Alije, neka po njem šalje Ivanovu sestru
sultanu. Serdar se protivi tomu, a Ivan ga baca u lance,
oslobađa svoju sestru i bijući Turke Jajčane polazi sa ser-
darom Alijom kao sužnjem i sa svojom sestrom kao oslobo-
đenicomu ,,kaursku zemlju''. U Bogišićevoj se bugarštici
109

spominje, kako se sestra Ivanova izbavila ,,bez otkupa
a deseteračka pjesma u Erlangenskom rukopisu završuje
se stihovima :
I otkupi dragu sestru svoju
Brez otkupe i brez dugovanja.
Motiv, kako Karlović izbavlja sestru, obrađenje na svoj
način i u ll0' pjesmi istoga Erlangenskog rukopisa. Na_
vikli smo da oslobođenjegrada, opsjednuta i ucijenjena od
Arapina, pripisujemo Vukovu bolanomu Dojčinu, koji je
premješten iz ciklusa Sibinjanina Janka i kralja Matijaša
u Solun. Međutimjoš prije bolanog Dojčina doveden je u
Vezu S tirn motivom Karlović lvan. Pjesma pripovijeda,
kako je Karlović oslobodio Solin i svoju sestru od Arapina.
Nijemac Gesemann, koji je štampao Erlangenski rukopis,
dodaje kod stiha, u kojem se spominje Solin, a ne Solun,
ovaj komentar : ,,Priča je prenesena iz Soluna na Solin u
Dalmaciji, i od bolanog Dojčina na primorskog (!) Iva
Karlovića.'' ovakvo je zaključivanje poSVe neznalačko
i osnovano na neodrživoj pretpostavci, da je Vuk zabilježio
svagdje najstarije oblike motiva narodnih pjesama. Pjesma
u Erlangenskom rukopisu o Karlovićevoj obrani Solina
zabiljeŽena je gotovo sto godina prije Vukove pjesme o bola_
nom Dojčinu. Kako se dakle tu moŽe misliti, da je lvan
Karlović došao na mjesto ibolanog Dfičina i da je" mjesto
Soluna uzet Solin ? Prije bi se moglo dokazivati, da je bolani
Dojčin istisnuo lvana Karlovića i da se najprije govorilo
o Solinu, pa je istom onda motiviprenesen na Solun.
Svakako je istina, da je povijesni Dojčin u mnogo sla_
bijoj vezi sa Solunom nego lvan Karlović sa Solinom' Za
vrijeme banovanja Ivana Karlovića razbijeni Su Turci
pod Solinom od Petra Kružića, a za vrijeme Dojčinova
života ne znamo ni za kakvo djelo pod Solunom, koje bi se
usjeklo duboko u narodnu,maštu. Zatim narodna pjesma
dovodi u starije doba u vezu sa Solinom i Arapinom Ivana
Karlovića, a u novije doba Ivana Zoričića, Ivana Solinja-
nina i Niku Solinina.3la) Naprotiv Solun je doveden r vezu
s Arapinom samo u jednoj, i to vremenski vjerojatno kasni-
joj inačici. Ne bi dakle bilo čudo, kad bismo preokrenuli
Gesemannovu tvrdnju i kazali: ,,Priča je prenesena iz So_
lina u Dalmaciji na Solun u Grčkoj i od krbavskog Ivana
Karlovića na bolanog Dojčina.''
Takva bi se tvrdnja dala barem donekle braniti. No
tko bolje poznaje narodno pjesništvo, morao bi i nju zaba_
citi. Isti motiv, koji se pripisuje lvanu Karloviću i bolanornu
110
Dojčinu,.pripisan. je povrh toga ne samo malo prije spome_
nutim solinskim junacima, nlgo_p9l9d mnogih đrugitr'inol-
nontu Daničiću, koji oslobadđT'ekIičane i švoiu ig511u.srs1
zatim našemu Martinu Krpanu imenom lvanu" Kvadratinu,
koji oslobađaPrag,316) a'naizad i KraIieviću tvtartu. [oii
oslobađaStambol..81?).. Komu dakle od njih pripada taj nrd-
tiv'? Svakomu i nikomu. Prema zapisanbm' dokurirentu
najstarije bi pravo na nj imao Ivan Karlović, ali već ie tli
Đuro Surmin upozorio, da je taj motiv došao k nama"s le-
ge.ndonl o sv. Jurju, koji oslobađagrad i izloŽenu dievoiku
0d Zmaja'318) a tko hoće ići u ioŠveću davninu. tdi ni"oze
kod starih Grka naći priču, kako i{eraklo oslobađabo iemani
kĆer. trojanskoga kralja Laomedonta Hezionu ili kako
orugi grčki junak Perzej oslobada iz slična položaia kćer
etiopskoga kralja Kefejđimenom Andromedir'
'o Karlovićevoj ženidbi postoji stara bugarštica: ,,Kad
Se Ivan Karlović vjerio za_kćer" kra|ia 6fi6165Lo9{;'.iroi
'|'u s.e vidi.klasičan primjer,
kako pjeshičko maŠtanje pre-
rađujep.ovijesnu istinu. Karlović iacijeto nije osta'iio'nc_
ćakinje bana Bota (p.itani.e je,. da li ju je ubpće ostavio),
oa Se ozenl osam godina kasniie nećakiniom naibopatiiega
madŽarskoga yelj.kaša. Ipak je narodni pjevie itvbrjo
zaplet od tih dviju činjeriica, i<oie niiesu biIe ni u kakvoi
uzročnoj vezi. Karlović u Bosišićevđibusarštici ostavlii
sestru ,,bana sIovinskoga'', s lioiom i"e zaiučen. i obećaie
budimskoj kraljici, da će uzeti zž ženu niezinu i<cer. Nacia
se vraća s Kosova, gdje je pogubio na mrj1danu dva careva
zatoČn|ka, otruje 9_a u Slovinu brat ostdvljene zaručnice,
,,slovinski ban''. No majka ,,Dorotiia Karjovica'' izliieči
svoj.ega sina, i on se najposii1e zeni kćerkom budimdke
kraljice.
. Poznata je još jedna štampana piesma o Karlovi-
ćevoj ženidbj ili bolje ieći o pokušaju žeiridbe. To je motiv
o oslobodenju . Karlovićeve đestreiz turskoga sužanjstva,
je.spletanjem s drugim motivom dobio "poseban bUi[.
|9ji.
Karlović hoće da se Ženi nepoznatom robiniom, koiu ić
otkupio . od Turaka, ali upozoren nebeskim ziahoiinh
pita svoju odabranicu za nićzino podriietlo i saznaie. da ie
otkupio i htio uzeti za ženi svoju sestiu. Pjesma j"e kratlia
i dosta mršava obradbom.82o) "
.bujniia obradbom i sadržajem druga
je,puno
1,ato
' ''_|o-pje.STg'
Jedna .I!gja_nije još nigdje štampana| a nalazi še
u golemoj Matičinoj rukopisno-i_ zbirci Balde 'Glavića Mel_
kova pod natpisom ,,Periman đevojka''.
111
 -r
I Periman je djevojka nekakva naša Amazonka, koja I kod usarskih,Hrvata, koji su ostavili domovinu
polazi u Stambol, da mjesto oca služi vojsku u turskoga haš u vriieme"lv'na'Kiii;;#u,';;tu;lla
cara. Na putu se susreće sa svojim zaručnikom Karlovi- se p.iesma o udaii
KarlovićeVe Sestre.s22) N;"il š.;;š;;.:uuu
ćem Ivom, koji putuje u Stambol takođeru sultanovu voj- voljno kao u GlavićL Poie;;k"pj.r"#'g'ur, sve onako pd-
sku. Narod je pustio slobodne uzde mašti, da ispriča, u kakve ,

je situacije zapao Karlović u Carigradu sastajući se s pre- Poručil je Nimac Jvi Karloviću
odjevenom zaručnicom, koje nije prepoznao sve clotle, dok ,,U tebe-Je, Ivc, o.v.i đ.iillgradov'
:

nru se ona nije na koncu odala. Pjesma je pomalo i lascivna va g.raai rožii-i. đr"đ"r,'',.
kao i ostale pjesme s istim motivom. Na koncu se, Itaravno, Ako^ {9V9iom
mi ne đaštu iđzic',,'rliil,
.

SVe SVršaVa prosidbom i ženidbom. 'li ti hoću tvoie

Porobit oele''
Zarobiti hoću roŽicu o,,ro,t',i.9P,
Narod rrije morao vicljeti ništa neprirodno u tonr ' Na to o.dgovori lve Xiilo.uieu
što je Ivana Karlovića učinio vojnikom sultana. Karlović ,,A ti mi s-i t1ojcli
,
po .;eiu_šestricu
je više puta sklapao s Turcima ugovor' da im plaća harač, !,,

žato su i kršćanski narodni pjevači u Turskoj mogli da pri- će nikako c|a.se ttc|a za Nijetnca, no brat
kazujr,r svojega miljenika u gdjekojoj zgodi kao lojalna ,^ ^'i.rt'u.ne
Jc sll0m prittlorava na
sultanova podanika. Lo.
tlivojkam", neka trrolc s.g".,Jelena ooraca ,,ltrvatskitn
'._tiđn S ovoga
J'-:č"on'i"jn,.
prije negoli ic sviieta.
Uopće žestoka se protivuturska karakteristil(a u mno- b;;';'f;U'"' njezinu
Niicrnac-.gžBi;i..
gih naših junaka razvi|a istom kasnije, kad je izneđujuŽ- hovu''m.olitvir, i
ona prije pblaska.u-'ložnicrr pada i"rrii-
ilih Slavena i Turske nastao opet rat clo istrage. Ali u 16. Velik dio narod.nih "p1.'u'u itauli'u ntrtva.
tuunu
i 17. vijeku jedan se dio kršćanskoga traroda bio ponirio Y,-{1!9_Yu.
cIc
pripjsujućj rijćrnu postanuii' togu
u spomenutoi
Karlovića
grada. Dev-
s turskotn državnom idejom. Pod turskim barjakom ratovali niiči o"xarIoviččvubogatstvu spominie
su i nrnogi kršćanski junaci, o kojirna je nastao cijeli tako i to, kako naroct"vier.uj., oil."(riloirie"rorn
zr'ani turkovlaški niz narodnih pjesama. Bilo je nleđutim dvore' kad ie uvicIi"o, aa'se nd n'oi.'oaizuti zapalio svoie
turskoi sili. -Nal<orr proti preteŽnbi
turskim četnicima ne samo hrvats(i!. muslimana, nego i
gcije je zamolio' da m'1r tu6n"'iJIit'o ;;;i."er prema Kuoi.
toga otpuiov;;l;
hrvatskilr katolika. Sanuto govoreći na jednom mjestu
o turskim četama, koje provaljuju na mletački teritorij, zahvatiti jednoin bivoLsk;m'[r;;;: ''.1or1., koliko se moŽc
Fii'J'iiri
naziva ih ,,martolosi e altri Croati" t. j. martolozima i clru- Je razrezao kožu u uske remenčia; i ;p;;aosutoliko na to, a on
zemlje,
gim Hrvatirna. Hrvat i katolik Dhmjan Klokočić bio je jed- 1^u_j. ti
njoj mogao orno.uuii'gii;;k.jt"i. prozvao Karlov_
nako u turskoj sluŽbi kao i opjevani ,,turkovlasi'' : haram- cenr. starinska dakle priea o.i<rai;i.i,'diooni
i
baša Perla, tucak Manojlo, Kaica Radonja i mnogi drugi. Kartage prenesena ie
i
osnovaniu

iffi
Zato nije nikakav talziIikat, kada muslimanski pjevači ,li-Tvina"Kt#t.#A na Karlovac.
slave nćke kršćane kao zatočnike sultana. o Kraljeviću
vlc na pada{1
.iif,.I,1*:iT !1, },t6fi lr ffigii I tof *n|r:
Marku, koji je i inače poznat kao udvorica turskoga cara, Bišća anatrroniLii"t\ potražio za
veli čak i sam sultan u jednoj muslimanskoj pjesrni iz Trav- drugi zavičaj i da je 1nov
b'nouuo xu'lovic ria ova.1 narin: sebe
nika :

Kojino je za mene sultana

Sedamdeset dobio mejdana.3zl)

U Glavićevoj se zbirci nalazi podulja pjesma i o tom, l***l;:;*#lr rul*

- i1'# .'i,*.ffi+*:
kako Ivo Karlović udaje sestru za budimskoga kralja. Ime i##'ft
je sestri u toj pjesmi Mara. Ta je omaška to razumljivija,
što su i neki kroničari i povjesnici zamjenjivali ime ,,Jelena''
$i.
'yđ'đi:'Tf ;;
"., P,t*|.l#Tffixf xijiiffi
imenom ,,Ivana" pobrkavši očito pri tom inre brata i pjevači takođerupleli
Tii|'T,i#,i,t'"ii: L?I99"i KarIo_
sestre. "'u'
'uili"iriatlc;'il',i".i,i,Ti[101:XSl,:oJ,T#,.;Y;,ilfJfl,+Jr'j
112
'M
Kolakovića (687 stihova) i druga pjesma od S'alka .Vojn.i-
kovića (676'stihova) o obdulii*.'i kiliu Karlović prireduje
u KarloVcu. Sadržaj se zapleta sđtobakod te obdulje il" Jji,:ffi .l tr "';{ i1., li J,.:f,?,, lljl, :T.tiB #LiAX;
i u gianicama njifio.vii !.il;;';;._i'{i'iiii'iu,
vicli i iz ovih stihova u $jesmi Topića lbre ,,osmanagić: pripovi edan u bio Karlović ie oo
Meho i Alaga od Novoga" : .si'no. boilt;_il'a;ii; ;;- đil;ti"];j ; i.:
i i
da je ciiela Lita oila
tobože ne bi bila potp'ufri. ,njego'v ilriđ',-j;;inu.. n1.goua sreća
Kad Karlović bio ufatio A_l;t' j."'jiono'
zavodnik, onda ie i. nje.gova sestra 'poštifi" brat postao
Sestru Hanku Duratagić lbre' ;r.d";i";il?;
-[;
Ban je Hanku vrgo na obdulju. #;'':''#' fl ; Iiij r'; i'*:'n. l' Ji.qi i, !"o r u il, o i e j i ;;' "š
;:
Za to bili Turci PotPazili,
oni sišli placrr i l(arlovcu, iqnaI a u' ;; ;;;;' ri?r1 an ti
dru ga či j.. i(';il.x1t"31?j':3:
Do Karlovca i KuPe ledene, 'stru, je li istifia. čirire se Losv.e
'da Tuoiju poio"ij'r'"Jl,"j';.št.;
U tebdilu ate izvodili, drsko priznaie. jg^st,,n. p".k;r;i;;i ni najmanie 'i';
Dobre ate, da trču obdulju. da. se popravi i pokaje'. votie
(ova.se p;esmi
Na obdrrlji dobre sreĆe bili, ruxoprsnoj zbirci Matice Hrvatst<eJ.'- "'
'iJruži,u.ij'ioirj#li
Oncla jesu kavgu zametnuli's24) Mozda ie kakav
"onai ovoga, iznakaradenoga
.o!igak_ Ivana
Karlovića i xarlčiič_jov'"l"t"li'i'.
Posebnoga je Ivana Karlovića izmaštala.pjesma, koju zavoditelj Anicc' još besaviesniii
JHrvatske
ie poznavao"već Pavao Ritter Vitezović, a kasnije su Je {je.vojke ("il.j;h;;jt,
žatlitieziti i mnogi drugi sakupljači. Početak te p jesme
pJesme I' str. l43--J45.). A -bž;.;'niiu' auG-[đ-.j1lil;
ndrodne

glasi gotovo svagdje:

Kuliko je u Liki gradova, i::,,*l..l,lsolo,#ti',ll.,i;::i:gr#,nilil.X.,l1,l*..',.:ti;
trpi naiveće kazne.1đil-p.ž"'"qj;;;;il;
Sedamdeset isedam gradova, 58. s naslovom : .|.Kuru, i oeaiini'imii pjesma (Piesma
Ni ostalo snahe ni divojke...s'z6) Iva od Karlovca'i' ,j vetitoga grdšnika
Hrvatske). -i''pi'*i''čl.r]ii!".l zbirci Matice
Karlović nije tu simpatičan jrxra:k,.nego Ženskar i za-
Sa smrću mnogih. znamenitih Ijudi spojio je
vodnik. koii u irekim vaiijantama' uspijeva do kraja, a u narod
_ osramoćen od lijcpe
clrugima biva naiposliie i čestite Manda-
:sv"akoj ake. egen d e.
I o o'
i dands, oa gT je-ot.ouao n"'.iiI iči ću''*^'o
lien"e' U priiašiiiim narodnin1, pjesmama, koje pjevaju o aušt,iJJr.i Liiii'"|i,lJ'*Tl{'1t'',i3
u gl avu, kak-o ć IeI a či ć mo'gi;'i''*";l;'
Karloviću,' nžlaziino uvijek neku jezgru povijesne istjne,
i
;đ'r'piJiilri''i' đil
ali za ovakvosa Karlovića nemamo nikakve historijske ll'lšIslnapriješto'ija
urtecao
postiii čoiei"'ti"ižl,koii
narodnu sudbinu. osim toga' nih"ifi niie više
potvrde. ŠtavTše, povijesno je svjedočanstvo
"on o Karloviću jašnj iva i;,;.;;;:
ćeva sm rt u p-un6i' #?;.;' ; ;;l..'f"'
iotpuno oprečno.' Žnamo, di je bio poboŽan . čovjek il;';
Jel ači

i ošobit šfovatelj Majke BoŽje. Da se podavao kakvim

.
'
da se dogodilo nešto neobieiio.'i'p'l.gići"'"'jega
nja narođie zakliučio a j;6tl; j."čtii?ti-,,'a domišlia_
prestupcima, zaci-ielo bi to biIi zabiljeŽili Mlečani, koji su oni, koji.su. se tiojali nlegova "velikog otrovali su sa
ilazili tlak i ia to,"pred kojim se fratrom njihov štićenik ispo_ uit.Ou. Na osno,Tu
vijeda.
i-' Razbludnikom su Ivana Karlovića kao i lvana Senja- ll!fj:s1ifl,#f{i"fJ5i.t**{;lt*ru.tll;irx,,",,Ts
usta odmah iza Karlovićeve. smrti.
*l7.naše narodne junake učinili^po svoj pri-
nina i mnoge druge snazi muŽevnoj. Narod xallovic je umro punoi
.'.g^i-iii'i'i;;e;il-. u
lici raskalašenici i l8' viieka. To su oni isti krugovi, fi su
gole mnogi još nedavno vidieli
š.oi'ijiid
koii su nadahnuli neke bestiđnepjesme Frankapana, pa i :':gJ:--rTrt'
:SV0J f,a bana.
R'o8.oto.yu-_
samoga Pavla Rittera Vitezovića. Njima je savjest bila kako ih. pun-snage vodi-u 6itt.j piđii""r"i'i."j'
tako
"otupjela,
te nijesu opaŽali, kako veliku sramotu bacaju
i.!'fi
's
l'.ff
' ;;, l;,1,[:tn J,n,n g[Un
t i. a iro ; i' il

- kojom je Kžrlović r
Obd"lja je utrka, na kojoj su pobjednicima postavljene
nagrade. I til st! nagrade zovu obdulja.
su sć prvomu dojmu
3l''f'J9h TJt
zapamtio i to, da je tiuoimšfi ffirw''${i{lJ8
fiiI:'ij"o.?-t''.ai,j"ijijči
114
8r 1$
protiv bana Karlovića l da ga ie pače otjerao sa.:svqJega
dvora, a kasnije ie taj isti kralj tragično zaglavio ! Sve se'
to spoiilo u iednu psihičku asimilaciju, koja je Vremenom
izgubila neke' elemetrte, i tako je vjerojatno nastala priča,
koja je pretočena i u pjesmu te pripovijeda, da je budimski
kralj otrovao Karlovića radi toga, da se dočepa njegove
ŽenđAne, ali je to zločinstvo išam platio glavom., jer je
Karlovićka Ana osvetila smrt muŽa otrovavši budimskoga
-Kad'je
kralja.826)
Lika oslobođena od turskoga gospodstva, bio' BItJEŠKE
je Karlović već glavni junak hrvatske narodne pje9m9.
Prema svjedočansTvu PaVla Rittera Vitezovića narod. je Kada čovjek u radu od ne- lovićem, koji je zanrišljen kao
njega spominjao ,'najviše u pjesmama domovine.,. i o njem koliko godina na osnovu tisuću prvi dio trilogije o hrvatskom
se najč'ešćefjevalo ir kolu po svim krajevima''.8']).- |re: izvora zaviri dublje u indivi- Jobu 16. vijeka (drugi dio imao
obražena je biošlost postala na taj način trajna sadašnjost dualnost koje osobe ili epohe, bi obraditi Nikolu Zrinskoga,
teško mu je da kod sređivanja a treĆi Tomu Bakača Erdeda).
i budućndst, jer je lik ličkokrbavskoga patnika imao biti: građeizostavi bilo koju bilješku' Htio sam da pratim svojega
zalogom ispunjenih nada i oslonom vjeie u konačnu pobjedu ier mu se odmah čini, da će junaka na svim njegovim po-
narodnih teŽnja. šlika ostati krnja i da se godine znatim koracima, ali mi je
i prostor ne Će ispuniti za ći- prostor knjige dopustio, da ba-
taoca mesom, kostima, krvlju, cim svijetlo povjesničke reflek-
mišljenjem i djelovanjem pra- sije tek na glavne događaje
vih ličnosti. No unatoč najbo- njegova života. ovdje na krajtr
ljoj namjeri pisac se mora više knjige navodim glavne izvore,.
puta ograničiti tek na glavne koji su mi sluŽili kod upoznava_
poteze, kod čega mu velik dio nja čovjeka, o.tojem narodna
građeostaje neobrađen.Tako pjesma pjeva više nego o iko-
se desilo i meni s Ivanom Kar- jem drugom hrvatskom banu.
1) Advocata Croatiae f idelis- 6) Belostenec Ivan, Gazo-
sinia, Mater sanctissima, Virgo phylacium, Prologusad lecto-
Remetensis. Opis slike remetske rem.
Gospe, na kojoj je taj natPis, 7) Janko Barle, Remete, Za-
nalazi se u knjizi LeoPolda greb 1914., str. 27.-28.
8) Ibidem, str.
ftusana, Gospa Remetska, I I. 16.
o) Cithara octochorda, strana
izdanje, str. 18.-20.
2) Anathema Marianum, It 284-285.
Fr. Andreas Eggerer, Graecii ro; Series banorum Dalmatiae,
1673, str. 52. Croatiae, Sclavoniae. Tyrnaviae
3) A. Eggerer, Pharmacopaea anno 1737, str. 107.
coelestis, Graecii 1672, str. 5. rr; I(arl Patsch, Die Lika in
6) A. Eggerer, Anathema Ma- rčmischer Zeit, Wien l900, str. 34
rianum, str. 42. Georg Veith, Die Feld-
4) Provincia Croatica ordinis ztige des C. Julius Caesar Octa-
s. Pauli, primi eremitae. Taj se na- vianus in lllyrien, in den Jahren
ziv čita u veĆem dijelu pavlinskih 35-33 v. Chr. Wien 1914, str.
djela, na pr, u uvodu Belosten- tt-12.
čeva riečnika i u Bedekovićevu ra; Oratio Stephani Possidar-
djelu,,i\atale solum s. Hieronyml" ski,'štampapo u Bullettino di
116 117

i
archeologia e storia dalmata,
xx I I, 190-192.
13) Farlati, Illyrici Sacri T.
lV,225-226.
la) Povijesne podatke o Po-
ložaju mjesta i diobi plemena u
kneŽevini Ivana Karlovića uzeo
sam u glavnom iz dviju rasprava
Vjekoslava KlaiĆa: 1)
ska plemena od 12. do 16. sto-
ljeća (Rad' l30); 2) Građaza
topografiju ličko-krbavske žu-
panije u srednjem vijeku (Vje-
'snik hrv. arh. društva sv. 6. od
godine 1902. i sv. 7. od g. 1903
-1 e04).
16) Pretpostavljam, da je pje-
sma ,,A ti devojko šegljiva'' bila
poznata već u Karlovićevo doba,
premda je Zoranić spominje tek
g. 1536.u svojim ,,Planinama"
preporučujući, da se po njezi-
rnoj ariji pjeva njegova pjesma :
Pasite drobne travice,
Moje primile ofčice,
Da vimenačca nadmete..
10) Podatke o ličkokrbavskom
izvozu i uvozu izvadio sam ve-
ćinom iz djela : Š.Ljubić, Com_
missiones et relationes Venetae,
tomus I.
'') Vj. I(laić' Qodoslovje kne-
zova Krbavskih od plemena Gu-
sić (Rad l34).
'') Vj. Klaić' Krčki knezovi
Frankapani, str. 268. i dalje.
rg) M. Mesić, Hrvati na iz-
maku XV. i na početku XVI.
vijeka. l(njiževnik I, str. 406.
Vj. I(laiĆ' Povijest Hr-
vata II, 3, str. 188.
20) Theiner, Monumenta Hun-
gariae I I, 410.
LjubiĆ, Commissione et
21)
relationes Venetae, tomus I,
str. 78. i drugdje.
za) Ljubić' Listine od g. 1453.
do 1469., str. 116.
28) Ibidem, str. 117.
24) Ibidem, str. 241,
118
i Bi4!q
26) Ibidem, str. 250.
!6) Isporedi KlaiĆevu već spo-
271.
menutu Topografiju i raspravu
o hrvatskim plemenima, a osim
toga i Lopašićevo djelo ,,Bihać i
bihaćka krajina''.
2?) ove brojke s navođenjem
vrela spominje dr Rudolf Hor-
Hrvat- vat u Povijesti Hrvatske, knj. I.,
Zagreb 1924., na str. 173. i 174.
MoŽe se prigovoriti, da su brojke
za pojedine vojne pohode pre-
tjerane, no ako se s druge strane
pretpostavi, da je u istim godi-
nama bilo i drugih vojna, kod
kojih nema zabilježena broja
zarobljenika, onda se raćun iz-
jednačuje tako, te moŽemo reĆi,
da su Hrvati samo od g. 1469.
do 1474., dakle u ciglih pet go-
dina, izgubili oko 100.000 zaro-
bljenika.
28) O sudjelovanju Franje Be-
rislavića u bitki na Krbavskom
polju raspravlja opširno Ante
Šimčiku raspravi Dubrovačka
bugarštiea o Krbavskom raz-
.
bojtr, štampanoi u Zborniku za
narodni život i običaje, u knjizi
XXV I I I, svesku 2.
zi1 Najopširnije je o bitki na
Krbavskom polju raspravljao dr
Ferdo Sišić u djelu Bitka na
krbavskom polju, Zagreb 1893.
Kroniku fra Simuna Kli-
8o)
mantoviĆa ili Klemenovića pri-
općio je Rudolf Strohal u Vje-
sniku zemaljskog arhiva, 1913.
(g. XIII), str. 205-219.
31) BašagiĆ, Kratka uputa u
prošlost Bosne i Hercegovine,
str.23.
82) Pogledaj dokumente, što
ih je iznio dr Luka JeliĆ u Vje-
sniku kr. hrvatsko-slavonsko -
dalmatinskog muzeja, god. VI.,
str.164-175.
BB) Godine 1481. poslao je
kralj Matijaš svojega kapetana
BlaŽa Podmanickoga, nazvanog
Ma!_@ra ili Majera, s
lpešaka' 200 husara i l00 oklop-
ljenih konjanika u ltaliju, sdle
su Turci bili zauzeli grad Otian-
to' Ta vojska nije doduše mogla
sama osloboditi Apuliju, kako
to pretpostavlja DivniĆ' ali je
znatno pomogla, da su Turci
bili izbačeni iz nje.
sl) Iz Divnićeva je pistna
ovdie izostavlien uvod, zatim
sređinai za{lavak' Cijelo je
pismo u latins-kom originalu Pri-
bpĆio Vjekoslav KlaiĆ u Vjestni-
t<il kr.'hrvatsko-slavonsko-dal-
matinskog zemaljskog arkiva g.
V (1903.), str. 248-251.
86) Theiner, Vet. Mon. Hung.
II T. DCCXXVII, 541 i dalje.
so; (laić, Povijest Hrvata,
str. I I. dio 3. str. 197. Monum.
- 61) Ovaj sam citat uzeo pre-
Hungdriae historica DiPlomata-
ria XXVlll, p. CXCV.
s?) Theiner, Vet. Mon. Slav.
Mer. l.T.DCCXXIII,537 i dalje.
ss; (laić, Povijest Hrvata,
sv. II. dio 3., str. 199.
39) Sanuto, Diarii, mletačko
izdanje, svezak I I I, stuPac 792
i 859.
građu,koju je
40) Isporedi
iznib Š'Liubić u djelima, što
sam ih veĆ ćitirao pod br.16 i22,
41) Sanuto, Diarii, II
d2) Ibidem I, 788.
I
or) Ibidem 1t,974.
44) Ibidem 11,437.
46) Ibidem I I, 466.
46) lbidem
II, 1010-1011.
4?\ Ibidemll,157.
n') Ibidem XV. 5.
40i lbidem vll,463.
5oi lbidem II, 362. Premaiz-
vieštaiu, što ga je 24. siječnja
"oho u "mlelačtom Vijeću
t+sg.
Zuam Bolani, ,,gospođaDoro_
teia Krbavska (u-originalu stoji
ođsrešnodi Crovacia mjesto
bi " Corbavia) imade sina od
dvadeset godina". Tomu bi se
400 Protivilo ono miesto u sovoru
Stjepana Posidaiskoga ođgod.
19l9.'-!' kojem se Eaže, dđse
tvan Karlović bori već'30 go_
glng s Turcima. prema toilru
9:' -'yun Karlović bio stariji. No
]a 91p se ipak odlučio za istini-
Tost sanutova svjedočanstva. ier
Je sve clo.1490. godine Kart'oiie
u pozaornl, a tada se istom javlja
kao predstavnik svoje kneževslie
kuĆe' premda još uvijek zajedno
s majkom Dorotejđm. Držim
dakle stalnim, da se lvan l(ar-
loviĆ rodio g. 1478. i|i l47g.
Ono mjesto u govoru Posidar-
skoga imade se po svoj prilici
razumjeti tako, da Turci već
30 godina navaljuju jače na
KarloviĆevu kneŽevinu, a kne-
ževina se bori protiv njih.
ma starom rukopisnom dodatku,
koji je pripisan djelu: loannes
Zeimćgh, Historia rerum gesta-
rum inler Ferdinandum et loan-
nem, Ungariae reges, u knji-
žnici Zbora duh. mladeži zagre-
bačke.
6s) Primjeri KarloviĆeve la-
tinštine uzeti su iz djela '' La-
szowski, Monumenta Habsbur-
sica. kniiea I.
l, 1291.
" saj .Iir6ero, Commentaria V I tn
,oo
sl;
Točan tekst rugalice glasi
u Sbnuta, I I I sv., ovako :
Antonio Grimani,
Ruina de' cristiani,
Rebello de' venitiani,
Puostu esser manzi (man-
zato) da'canni,
Da' canni, da' cagnolli
Ti e toi fiulli !
uu) Sanuto I I, t57.
ou) Sanuto I I, 394-396.
ut) Ibidem I I' 383.
ur) Sanuto I I, 507
or) Nove podatke o Skender-
paši JuriševiĆu iznosi dr Safvet-
119
beg Bašagić u knjizi Znameniti
Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci
u trrrskoj carevini, Zagreb 1931,
str. 69. I sam BašagiĆ zamjenji-
vao ga je prije sa Skenderbegom
Mihajlovićem, ali to je
ispravio.
oo) Sanuto I, 399.
61) Sanuto III, 1061.
ut) Ibidem ll, 974.
u') Ibidem II, 881.
oe; Citat prema izdanju, koje
je prircdio R. Strohal u Vjesniku
kr. hrv.-slav.-dalm. zem. arhiva,
g. XIII, u Zagrebu 1911, str.
2tB.
os; Sanuto II, 1010-1011.
uu) Ibidem ll,1271.
u') Ibidem II, 1369.
ut) Ibidem 11,929.
uo) Ibidem II, 1111.
'o) Ibidem II, 1000.
tt) Ibidem II, 1145,
1319, 1330, 1344.
,,) Ibidem II, 1145.
73) Sanuto III, 6, 7, 8,
181. Ioppi, I Tulchi in Friuli
- Udine
nel 1499. 1888.
7a) BašagiĆ, Kratka uputa.
?6) Sanuto 11,1227.
76) O tom sc raspravlja u 9t) Citirana rasprava i pri-
citiranoj raspravi Antc Simčikaopćenje Rudolfa Strohala (ispo-
(bilješka 28) i u mojem članku redi bilješku 30.).
ga)
,,Hrvatski narodni junal< Mar-
činko'' (kalendar Zadrugar lg30).
??) Sanuto 111,464,778,1076
i drugdje.
?8) Sanuto II I, 399 i 406.
7e) Sanuto III, 1614,
Sanuto naziva mjesto poraza
Surischa, no proučivšicijeli tijek
četničkogapothvata i topogra-
fiju Bosne zakljttčio sam, da je
to mjesto krivo prepisano, jer
je u izvorniku stajalo vjero-
vatno Sciuicha (t. j. Suica), od
čega je Sanuto kod prepisiva-
nja iz manje čitljiva izvornika
stvorio Surischa.
80) Sanuto III, 1102.
120
rt) Ibidem III, 1291.
.r) Ibidem II I, 785.
*) Ibidem III,1350.
.n) Ibidem I, 398-399.
86) Ibidem rrr,
547.
sada tu) Ibidem IV, 302.
ur)Ibidem IV, 563 i 655.
*) Pastor, Geschichte der
Plpste, I I I, 1, 5.-7. Ausgabe,
S. 560. Krivo imade Pastor,
kada tvrdi očito pocl dojmom
mletačkih -vrela, da je glar'ni
teret vojne ležao na Mlccirna i
da se ratovanje kralja VIadi-
slava pretvorilo u ,,Raubztige
in groszem Stil". Turska je bita
još trvijek u glavnom kopnena
država, zato joj Mlečarri i njihovi
saveznici nijesu mogli na moru
zadati ozbiljan udarac.
8e) Sanuto IV, 805.
eo) Ibidem lV, 494.
1171, 01) Isporedi parnicu između
Gašpara Perušića i Marčinka u
Prinosima za hrvatski pravno-
19, povijesni rječnik od Vladimira
Mažurpllć.a u svesku I. pod
riječju' banovac na str. 41.
02) Racloslav LopašiĆ, Hrvat-
ski urbari, sv. I, str. 167.
KlaiĆ, Povijest
svezak drugi, dio 3, str. 230.
s5) Sanuto VI, 194.
oo) Ibidem VI, 446.
s7) Pastor, Geschichte der
1615. Pđpste,Freiburg i. B' 1924',
lrr, 2 5-7
r s. 732 ff.
s8) Sanuto VII, 132.
oe) Ibidem VIl, 274.
loo) Ibidem VII, 181.
101) Ibidem VII, 634, 644.
102) Ibidem VlI, 441.
lo8)Arkiv III, str. lll-112.
Latinska isprava pisana je od
kajkavaca, koji su KarloviĆeve
gradove zapisali po svojem kaj-
kavskom izgovoru: Lokavec,
Motnica, orešje, Kličevec, obro-
vec itd.
104) VIII, 38 i 219.
Sanuto
ror; Sanuto X, 437.
loo) Ibidem V I I l, 520-523,527.
1o?) Ibidem VIII, 350. Sa-
nuto voli da Hrvatima prišije
svakojake mane, ali sebi dopu-
šta koješta, što prekorava kod
drugih. Tal<o se na pr. hvali,
kako je prigodom pljačkanja
Paclove kupio jeclnu ukradenu
Židovskrr bibliju, koja vrije-
dila 20 clukata, a on je dao za
niu
'ros;sitnicu.
$arrtrto VIII, 6, 9, 30,
432, 433,440, 486.
ros; Arkiv IX, Chronicon bre-
ve Rcgni Croatiae loannis To-
rnasich- minoritae, str. 29-30.
O surljelovanju
Franje Berisla-
viĆa kod toga događaja Starine
v, 205.
Sanuto XXV, 73. O pr-
110)
vom dolasku Ali Mehmedbega u
Mletke govori se u 23. knjizi
Sanutovih Dnevnika, naročito
u stupcu 361.
111) U bilješci, koju je dr
Franio Fancev Dod naslovom
,, Iz Induljcncija'' fra Šimuna
',
KlemenoviĆa (1511)'' priopćio u
Vicsrriku kr. hrvatsko -slavon -
I'lrvata slio-daltnatinskog zenraljskog ar-
kiva Xlll (g. 19ll) na str.
189.- I 91 . reproducira, ne spominju se ni
112) Sanuto lX, 278'
lra) Paskvaligov sam bora-
vak u Hrvatskoj i Ugarskoj is-
pripovijedao najveĆim dijelom
brema ,,Dispazzi di Pietro Pa-
šqualigo'', koje je obradio Lju-
bić u ,,Commissiones et relatio-
nes Venetae", tomus I, str. 108.
-132.
r14) Sanuto lX, 253.
rts) Sanuto V, 587, 602,740,
741 ; Y[,542, 545; X, 268.
116) Klaić, Povijest Hrvata,
svezak I I', dio treĆi, str. 243.
11?) Ljubić, Commissiones et
relationeš Vetretae, tomus l,'
str. 123.
118) Sanuto X, 76.
uo) lbidem X, 721 ,732, 858;
xt,120)
120.
Ibidcm lX, 547.
121) Ibidem X, 293.
12e) Ibidem IX, 527.
123) Ibidem X, 476.
124) Ibidem X, 257.
126) Ibidem X, 535.
126) Ibidem X, 322.
127) Ljubić, Com. et rel. Ven"
tom. I,
126.
1r8) Ibidem, str. 128-129.
120) Sanuto XVI, 260.
1B0) I(laić' Povjest Hrvata
sv. I I.' dio treći, str. 253.
-
131) Ibidem, str. 247.
132) Sanuto XV I I, 79. Bit
će da se naši povjesnici ne oba-
ziraju na ovo svjedočarlstvo za-
to, jer oni proučavajtr Sanuta
prema izvacima u I{ul<nljevi-
ćevu Arkivu, a tamo je ta vijest
izostavljena.
133) Sanuto XVI' 673' MoŽe
se komu učiniti čudno, što l(ar-
lović u svojem pismu izričito
ne spominje, da je bio u bitki
kod Dubice. Na to se rnože ocl-
govoriti : 1) u odlomku Karlo-
viĆeva pisma, kako ga Sanuto'
Mihovil Frankapan Slunjski ni
Nikola Zrinski ni Franjo Beri-
slavić ; 2) mi ne znamo cijeloga
pisma, nego samo onaj odlomak,
koji je Sanuta zanimao; 3) na
osnovu svjedočanstva Antonija
Suriana pa donekle i na temelju
Karlovićeva pisma vidimo, da
je l(arlović bio u bitki kod Du-
bice, zato i jest mogao.napisati:
N o s vero Deo dante cum nostro
domino Bano Bossinam. sumus
intraturi. Rogamus Deum, ut
secundpt fortunam."
,121
 184) Sanuto XV I, 333.
186) Ibidem XIX, 123.
II
r8o) Ibidem XIX, 147.
137) Kercselich, Histor. Eccl.
Zagr. l, str.2l2.
138) Sanuto XX, 331-333.
13e) Sanuto XVII, 535.
140) Ibidem XVI, 180.
141) Ibidem XX, 177-178.
142) Ibidem XII, 539.
143) Ibidem XXIV, 100.
šući u kalendaru ,,Zadrugaru"
za g. 1932. o Ivanu KarloviĆu
nijesam imao pred sobom cije-
loga gradiva, kojim raspolaŽem
'sada' zato sam zaključio da
Karlović nije bio oŽenjen god.
7517., a taj sant zaključak stvo_
rio na temeIjtt bilješke iz g.
1519., u kojoj Sanuto govori,
da je neĆakinja ostrogonskoga
kardinala bila Karlovićeva
glie promessa" t. j. zatućnica.
''mo-
U Sanuta XXIV. 100. nejasne
;su riječi : Qual voleva otenir il
ban di la Croatia".
144) Sanuto XV, 563. Tu se
nabrajaju kao najozbiljniji kan-
didati za papu Bakač, Fiesko,
Zorzi i Grimani. Izabran nije
bio nijedan od njih, nego mladi
kardinal Mediči, koji
jme Leona Desetoga.
146) Sanuto XX,
146) Ibidem XV, 572,
68.
147) Ibidem XXIV, 615.
148) Ibidem XXIV, 614.
140) Ibidem VII, 682.
160) Ibidem XXV, 81.
161) Ibidem X.XII, 524.
162)
Matija MesiĆ, Banova-
nje Petra Berislavića, Rad III,
str. 8.
-164)
Sanuto XXII 555, 455,
460 i 462.
164) Pastor, Geschichte der
Pđpste,'IV. Band 1. Abteilung,
8.-9. Auflage, S. 154.
166) Sanuto XXI 0 i 7.
y22
160) Pastor, Geschichte der
lŽ6) I(laiĆ' Povjest Hrvata I I, 106) Id. op. cit. XXX, 48.
PŽpste, IV. Band l. Abt., 8.-9. 3, str. 317. 106) (ukuljevićevArkivVIIl'
Aufl., S.
t?7> Sanuto Diarii XXX, 199. 106.
162. 1?8) Ibid. 196. 1e?) sanuto xxx, 49.
167) Sanuto XXV, 268. 17e) Oratio Fratris Vincentii rosi Kukulj. Arkiv vlll, l06.
168) lbidem XXV, 658.
r6s) Ibidem XXVII, 59. U Priboevi, sacrae theologiae pro- ree) Sanuto XXX, 292, 293,
fessoris, ordinis Praedicatorum, 294.
(ukuljevićevu Arkivu VIII' 56 de origine successibusque Slavo- 2oo) Id. op. cit. XXXI, 63.
stoji, da je KarloviĆ imao 50 201) Thalloczy-Šuflaj : Povi-
rum. Venetiis a. 1532,
svojih pratilaca. 180) Sanuto, Op. cit. XXIV, jest Jajca, str. 183.
160) Ibidem XXVII, 96.
259, 260, 272-273, 283-285. aoz) 'sanuto XXXI, 175-176-
Pi- 1') Ibidem XXVII, l15, 138 181) Pobliže u djelu Safvet- to8) Id. op. cit. XXXII, 194'
t82) Ibid. xxvll, 308. ro4) Id. op. cit. XXX
I I I,.
163) Dr Franio Rački u bega Bašagića Znameniti Hrvati,
Bošnjaci i Hercegovci u turskoj
ras_ 491.
pravi o Šimunu_KoŽičiĆu,štam_ 206)Bašagić, Znameniti Hr-
p4noj u Katoličkom Listtr g. carevini, Zagreb 1931.
vati, Bošnjaci i Hercegovci tl
182) KukuljevićevArkivVIII,
186r. tursko j carevini, str. 29.
104) Oratio St. Possidarski. 102.
183) Prema bilješkama u sa_ 200) Sanuto XXXII, 195.
Izdao Dušan PreradoviĆ u Btrl- 20?) Ibidem 194.
lettino di arch. e stor. dalmata nuta.
208) Tomasich, Chronicon u
XX I I, str. I 90- I 92. Govor
184) Sanuto, Op. cit. IV, 584,
kako je štampan, završuje
se,
008,631,186. I(ukulj. Arkivu IX, str. 25.
la: 186) Id. Op. cit. XXIII, 348- 2oo) Sanuto XXX I I, 495.
tinskim stihovima :
odbivši Manlije Tit daleko 354. 210) Id. op. cit. XXXIII, 196.
dušmane galske
186) Ljubić, ogledalo II, str. ovu bilješku, koja se ne nalazi
Grad je odbranio Rim i rlmskih 123. u KukuljeviĆevu Arkivu, ne uzi-
18?) Isporedi o pogodbi ga- maju u obzir hrvatski povjesnici,
hramova sjaj. jer im se valjda čini' da je
ovaijc;Torkvat leota Starohrvatska Prosv jeta, ona
naš na braniku
Knin, god. IL, br. 3, str. 165- u protivuriječju s drugim jed-
djedovske grude
nim pismom, u kojem isti gorički
Često spasavlo nas tu"rski r 66.
188) KukuljeviĆ, Arkiv IX, kapetan Egg javlja, da su se
odgoneĆi stijeg.
str. 336. Tu se spominje, kako Turci ponovno vratili u Hrvat-
hato le domu dčg toliko" k"o
je Manlije Rimu, ie Feliks Gladić sredinom l7. sku..No sam E$g"nikako ne
uzeo
A uz povolinu kob bit će i viieka putovao po Belgiji i kod opoziva svoje prijašnje vijesti'
slavniji još. Dćnkerka govorio hrvatski s a ponovni povratak Turaka dade
166) Sanuto' Diarii, mletačko onim Hrvatima, koje je tamo se lako protumačiti na taj na-
izdanje, XXVII, 59, 63, 76,86, naselio car Karlo V. čin, ako se pretpostavi, da su
r8s) Starine 17. Descriptio pe- Turci, koji su se vraćali iz Kranj-
108, lll, l15, l3g, 196,309,396, ske, bili podijeljeni u dvije čete,
454, 480,544. regrihationis Georgii Huszthii.
1*) Op. cit. XXVIII, 190. ioo) Sanuto, Op. cit. XXXI, od kojih je Karlović potukao
16?) Ibidem 297. 380. samo jednu, ili je
Husrevbeg
168) Ibidem 419, 461. 101) Id. op. cit. XXIX, 209, odmah poslao u Hrvatsku drugu
loo) Ibid. 136. 214. vojsku. Svakako treba više vje-
170) Ibid. 263. 102) Id. op. cit. XX I I I, 348- rovati goričkomu kapetanu nego
1?1) Marnav. Vita Petri Be- 354. protuslovnim mletačkim vije-
rislavi. Mon. Hung. Scriptores 1oB) Misli su uzete iz Maruli- stima, koje su dolazile iz KoPra
IlI, str. 277-8. Ćevih pjesama ,,Molitva supro- 1 TrŽiĆa (Monfalkona).
tiva Turkom'' i ,,TuŽba grada 3rr) Id. op. cit. XXXIII,
. tt) Sanuto, XXVII.I, 599.
1?3) Op. cit. XXIX, 392. Hierozolima". 406.
1?4) Ibid. 391.
iery Sanuto, op. cit. XXIX, 212) Tomasich op. cit. str.
r?6) Ibid. 673. 25-26.
510,. al2, 613, 614.
123
 2s?) Ibid. xL l, 16, Kroatien'', štampanoj u ,,Mit- 2?o) Laszowski, id. op. cit-
. 21s) Štarine V. M. Mesić, Gra- 238) Ibid. xLI, 139.?5,
71,79.
theilungen des Musealvereiies str.91.
da mojih rasprava u ,,Radu", 23g) Bilješka je o tom natpisu ftir Krain". Laibach 1899. str. 27|) Ibid. str. tl3. ŠišiĆ,
str.200. .\42-149 i 161-174. Kacijanerovu Acta comitialia I. sv. -str. 172
214) Thalloczy, Povijest Jajca, štampana u Viestniku hrv. arkeol 212) Šišić,Acta comitialia t
društva g. 1880' br, 2., str. ie borbu protiv Zapolie obradio
str. 185.
isti profcsor u rasPravi ,,Die sv. str.146.
216) StarineV, str. 201-202, 6l-62.
Teilnbhmc Hans Katzianers an 213) Laszowski, Mon. Habs
zroi I(laić, Povjest Hrvata 240) Sanuto XXXVIII, 278.
,den KlimPfen gegen ZaPolY-a im 90.
svczik III., dio 1., str. lo2. 24r) Ibidem XXX IX, 192-
štanrpanoj ll ,,Jd-
I.
'274) ŠišiĆ,Acta com. I, 146,
zlz) Sanuto l, 477. 200. |ahre 15ž7",
'der
242) Thalloczy-Šuflaj : ilresbericht k. k. Staats- 276) Ibid.149-154.
!18) ld. op. cit. XXXIII,39. Povi_ Oberrealschule in Laibach ftr 2?6) Laszowski, id. op, cit.
Prerna KlaiĆu niie imao Bernar- jest Jajca, str.2l2. O pohodu das Schuljahr 790112", str. 1-23' 112.
din Frartkapan ir to doba više Frankapana u Jajce- pripovijeda 260) Sanuto XL I I I, 705. 2?7) Ibid. 114, 175, 117.
.se u istom djelu na str. 203. do
od 70 godirta.
2ro) Ibiclcnr 130, 131. 261) ŠišiĆ,Acta comitialid, vol.
278) Sanuto XLIX, 100, 101.
215. zts) Laszowski, id. op. cit"
r:oi Epistola dornirri Marci . 243) Sanuto XL I, 263. I., str. 99.
Marilli Spalatensis acl Adrianum 244) Starine XV, str. 176. ' 262) Pisma Krste Frankapanat 1 19.
280) I(laiĆ, Pripoviesti iz hr_
V I. porrt. ntax. ctc. ImPressa 2{6) Sanuto XXXVI, 583; oisaria veĆinom hrvatski i tali- vatske poviesti I I I. dio, str.
Rornac per B. V. anno D. XXXVIII. 179.
246) I(laić, Povjest Hrvata
ianski. idu u tlaše rraiboljc spo-
'menik'e te knjiŽevne vrste tt 16' 154.'5' (Izclalo Društvo sv. Jero-
MDXX I I. pridie kalendas maii.
221) Sanuto XXX I I I, 409, ,3, str. 331.
I I, nirna g, 1891.)
uii.r,u. Pisana su bez krrjiŽevnič_ 281) Sanuto l. c. 101.
411,414. 247)
Laszowski, Moilumenta kih pretcnzija, prirodtto, iz dušc, 282) Laszowski, Monum. Hab.
222) Racl XV I I I. M. MeiiĆ, Habsburgica, knjiga I., str. 6. zato_se u njima očitttje u prvom I, I l!). _
Hrvati nakon bana BerislaviĆa 248)
^ful' Mesić, Graeta mojih 'redu čovjeli. Hrvatska je .pisma 283) SišiĆ' Acta corn. l' 177.
'do muhačke bitke. Str. 159-160. .rasprava Lr ,,Radu". Starine V, Krste ili, kako se on PotPisivao' 284) Ibid.172.
223) Klaić, Povijest Hrvata str. 264. .Krštoforh Frankapana, objelo_ 285) rbid. 170.
I, 3, str. 302. 240) Laszowski, Monumenta cianio clagoliconr I(ukuljević u
I 286) G. Rattkay, Memoria
re-
zzL) SanutoXXXV, 302. Habsbursica I. str.13. Acta cr"oat-ica na str. 221, 223, i
gum et banot'um. Viennae 1652.
zzs\ Ibidem 344, 434.
926) Rad xxI I. M.
zao;.rSinuto' XLl, 625. 230. Odatle ih je latinicom Str. 127
Mesić, s61) Ibid. 409. transkribirao i objelodanio u 287) Klaić, Povjest I Irvata sv.
Hrvati nakon bana Berislavića 252) Laszowski, op. cit. str. dodatku romana ,,Vuci" dr Mi- III. dio Prvi, str. 76.
'do muhačke bitke' Str. 69. 18r, i 19. tutin Nchaiev' ledno Pismo imade za's; Šišie,acta coln. l, 212-
e2?) Ibidem str. 84. Item Sa- 263) Sanuto XL I, 388, 389. i ŠišiĆu Acta'comitialia, vol' I' 213.
nuto XXXVI, 211, 212. 254) Laszowski, op" cit. str.2. :str. 115-116. 280) Laszowski, Mon. Habs.
228) Sanuto XXXV, '108. 266) I(ukuljević' Jura regni 263) Zermegh, Historia rerum i
22g) Starine V. M. Mesić, Gra- I, 2l 4. 283.
Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. sestdrtrtn intei Ferdinandum et s00) tbid. 284-285.
.đamojih rasprava' str. 2l0-2l1. Pars I. p. 279. : -lnuttne*. Ungariae reges. Amste- 2e1) ŠišiĆ,Acta com. I, 21B.
266) Klaić, Povijest Hrvata
''0) ' Klaić, Povijest Firvata iaedami MDČLx I I, p. 30. 2e2) tbid. 228.
l I, 3, str. 329-330. * 'M. Mesić, I I, 3, s{r. 347. 264) KukulieviĆ' Narodne pje- 203) rbid. 231.
'Hrvati nakon bana BeriSlavića, 267) Sišić, Acta comitialia re- 'Pul<a hrvatsdoga, str" 141 ' 2e4) Laszowski, Mon. Habs
Rad XXII, str. 77. gni Croatiae, Dalmatiae et Slavo- sme
266) Dr Franio Rački, Popis I, 131.
e31) Sartuto XXXVII, 67, 68, .niae, vol. I.,. str. 49-67. re6) lbid. 226, 228, 229.
90, 92, 95. 268) Ibid. 64, 65. žuoi zas'rebačkđbiskupije 1334' 2s6) rbid.126.
: r 232) Ibidem XXXV I I I, 54,
goo)
Kacijanerovu je ulogu na i.)ro
1'501. g"odine. Rad IV, str. 201'- 29?) ŠišiĆ,Acta com. |, 244.
63, 76, 77, 78. cetinskom saboru prikazao naj- 208) Ibid. 285.
283) Ibidem 146, 153, 186. točrlije, iako ne u svom'ispravho,
266)Laszowski. Monumenta Laszowski, Monum. Hab.
Habšbursica I. vol. str. 109.
2e0)
281) Ibid. XXXIX, 343. slovenski profosor Franc Koma- 2o?) tbidem str. 80. I I, 66.
, Ibid. xL, 54,,'333, 358,
^1") tar u njemačkoj raspravi rosi lbid. str. 201. i 202. s00) ŠišiĆ.ecta com. l, 214'
421. Theilnahme Hans Katzianers',Die
bei zoei KlaiĆ. Poviest Hrvata, 301) Lasz6wski, Mon. Habs'
o^1t^^1OiO-^XL, 526, 527,.528, ,dei' Watrl Ferdinands.'I. von II,09
08, 609, 610. Oesterreich zsrn K0nige voh tieei,{oio lrvi, str' 76'
"uet6k
ftrw t?5
 302) Ibid. 73. 812) Arkiv V I, 437.
3os) Rattkay, Memoria regum 8lB) Bogišić, Bugarštice' pje_
et banorum, str. 128. sma 38.
804) Laszowski, Mon. Habs. s14) Matica Hrv. knj. I. str..
ll, 75, 576-578.
906) tbid. 249. s16) V. BlaŽinčić'Narodne
306) Šišić,Acta com. I, 288. pjesme, str. 40-42.
Bo?) Kercselich, Hist. cathedr. 316) Istarske narodne Pjesme,.
Zagr. 252. str. 2l-23.
308) KukuljeviĆ'
str. 53.
Arkiv I I I'
317) Vuk I I. 65.
srsj Dr. Đ.-Šurmin, Mitolo-
gične narodne pjesme' Vienac
SADRŽnl STR.
309) Rešetar, Die serbokroati-
1900. I. POD OKRILJEM NAJVJERNIJE ODVJETNICE HRVATSKE 3
schen Kolonien Slditaliens, Wien 3r0) Bogišić, Btrgarštice, pje-
1911. Str. 282. Citirantt je pjesmu fI. VELIKA BAšTINA oTAcA 8
sma pod br. 33.
kazivala Rešetaru gospođicaRo- s2ot Istarske narodne Pjesme" III. žar.osNe sLAvA KRBAvsKoGA PoLJA tt
sina de Rubertis. Motiv je u hr- str. 17. IV. PIsMo ocu rnšćewe r7
vatskom narodnom pjesništvu 1
321) H6rmann I, pj, 14.
vrlo poznat pa se veŽe i uz imena 322) (urelac, .|ačke, str' 160" v. MAJKA DOROTEJA I N'EZINA DJECA 23
drugih junaka. 32s) Lopašić, Karlovac str. l8' vI. PRvE PoB'EDE I PoRAzI IVANA I{ARLovtĆn . . . . z8
310) DevčiĆ. Ban lvan Karlo- s24) Matica Hrv. I I l, str. 562. VII. TUĐI čETovoĐA I HARAčNIK 35
vić.'Štampan6 u Mađerovojan- 326) KukuljeviĆ, Narodne pj.,
tologiji ,,U pjesmi i priči'', str' VIII. POBRATIM DOKTORA PETRA PASKVALIGA 4r
str. 164-165.
136-7. 320) Matica Hrvatska V, str. rx. sAvEzNIK BANA BERISLAVIćA 47
311) Hrvatske narodne pje- 378-381. x. žnNIpsl rvAnn renr,ovrća 53
slne, izdala Matica Hrvatska, 327) Klaić, Život i djela Pavla
xI. KORACIUMLECIMAIURIMU 57
knj. V, str. 372-375. Rittera Vitezovića, str. 36.
XII. POGLED PREMA CARIORADU . . 63
XIII. KRVAVA LJAGA U POVIJESTI EVROPE . . 67
.xrv. BAN KARLoVIć r Nlvr1nsNIK HUsREvBEG
xv. u NEMTLOSTI BUDIMSKOGA KRALJA . . 76
xvI. oBIJANJE TUĐIH PRAGoVA 79
XVII. KARLoVIć TRAŽI ZAKLoNIšTE zA MAJKu 8a,
XVIII. KRvAv MAč oBILAZI ZEMLJoM 9o
xIx. DRUGo BANoVANJE rvlNa ranr.ovrća 95
xx. u NEMTLOSTI KRALJA FERDINANDA . . . roo
xxI. IVAN KARLoVIĆ U PJESMI I PRIčI r05
BILJEšKE r17

POPR AVC I

Na stranici 14. r. redak odozdo treba da bude: svake godine

t 15. z, rcdak odozgo treba da bude: i Kranjske
t, t ?r, z, redak odozgo meba da bude: primi
t 33. ž, fedak čdo2gti tiebd db tjude : iz tvtdava

126
 GLAVNA DJELA ISTOCA PISCA:
TE1Iđ.ELJI DR.UšT\/A

GI()SPODIN I{AFCb

I((}D IYA^đ.JESNTIIšAf{R.IsTovA
Knjiga dojmova iz Rima i niz rasprava- o
Živofu u štarom i novont vijeku' Včze Hr-
vata s Rimom obrađenesu laganim i zanim'
liivinr načinom. Pisac prikazuje ulogu Židov-
stva i rimskog naroda,-rf-povijesti, da onda
iače istakne veliku pojavu kršćanstva i su-
iadrriu novih narodđu novovjekoj kulturi i
civilizaciii. Na tai -nas način ova knjiga u
obliku fiutopisa irrTodi u najdublja pitanja
Iiudske boviiesti. _ Naručuje se kod Narod-
rie erosviete, Kaptol 29 Cijena Din 20'-
nz{. Br(sIčKr A.I,UčENICI
 GLAVNA DJELA ISTOCA PISCA:
TE/I/{.BLJI Df{Uš:fvA
Rasprave o pojedincu i društvu, o diobi rada'
obitelji' zvanjima, o staleŽima i o organizaci_
jama. Izdala Narodna Prosvjeta, Kaptol 29
-
Cijena Din 12'50'-
G()SPODIN [{AF.CD
Pripovijetka iz hrvatske Podravine, izrađena
na osnovu narodne priče. Prikazuje seljaka,
koji se odmeĆe od pluga i motike i polazi u
sIužbu najmoćnijim evropskim vladarima:
bečkornu cesaru, ruskomu caru i turskomu
sultanu. Svrrda doŽivljava razoĆaranje i naj-
poslije se vraĆa svojoj rođenojgrudi. Pripo-
vijetka se čita od početka do kraja s najve-
Ćom napetošću. Iltrstracije od Zdenke Sertić.
Naručuje se kod Drtrštva sv. Jeronima.
Cijena Din 15'-
T(OI} NANTJESNIE{A f,{EIIST(}VA
Knjiga dojmova iz Rima i niz rasprava o
Životu u starom i novotn vijeku. Veze Hr-
vata s Rinrom obrađenesu laganim i zanim-
ljivinr načinom. Pisac prikazuje ulogu židov-
stva i rimskog naroda ,tf-lovijesti, da onda
jače istakne veliku pojavu kršćanstva i su-
radnju novih naroda u novovjekoj kulturi i
civilizaciji' Na taj las način ova knjiga u
obliku putopisa uv'odi u najdublja pitanja
ljudske povijesti. _ Naručuje se kod Narod-
ne Prosvjete, Kaptol 29 Cijena Din 20'-

^đ"En(slčxr ^đ,UčENICI
I(njiga svoje vrste u hrvatskoj literaturi.
Upoznajemo golemu zemlju s razmjerno ma-
lenim brojem stanovništva. U meksičkoj su
8e drŽavi našli potomci Indijanaca, mješanci
i potomci doseljenilr Evropljana i Azijaca.
ProtukišĆanske struje drŽe Meksiko u vječ-
nim nemirima i progonstvima. Mučenička krv
neprestano natapa ovu plodnu zemlju. Djelo
je izrađeno po najnovijim dokumentima i u
njem upoznajemo takođerosobe koje i danas
_
odlučuju meksičkom sudbinom. Naručuje
se kod Narodne Prosvjete, I(aptol 29
Cljena . Din 20'-