Filozovski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za povijest

Akademska godina 2019./2020.

GERMANIA
SEMINARSKI RAD

Student: Kristijan Nikolić

Mentor: Jelena Marohnić

Kolegij: Grčki i rimski svije

Datum predaje: 30.1.2020.

1
Sadrzaj
1. Uvod.............................................................................................3
2. Germani-podrijetlo........................................................................4.
 Podrijetlo Germana
 Terminologija
3. Germani i Rim...............................................................................5.
 Kimbrijski Ratovi
 Julije Cezar
4. Germania i Tacit............................................................................6.
 Germania Provincia
 Germania Populi
5. Običajno pravo i religija..............................................................7.
 Sustav vlasti
 Sudbeno-zakonodavni postupak i uloga religije
6. Bibliografija..............................................................................8.
7. Ilustracije...................................................................................9.

2
Uvod
Fokus ovog seminarskog rada je knjiga Gaja Kornelija Tacita, Germania.
Točnije analiza povijesnog konteksta u kojem je ona napisana, pozadisnki politički i kulturološki
razlozi njegovog stvaranja i sam sadrzaj knjige. Uglavnom ću se baviti baviti Tacitovim opisom
raznih germanskih plemena, njihovih običaja kulturoloških i religijskih te usporediti to sa onim
što je dokazala arheologija i čime su se bavili kasniji povjesničari.
Kakva je priroda starogermanske religije i u kolikoj je mjeri ona slična rimskoj, koji su bili
legalistički običaji starih Germana, kakav je bio njihov društveni ustroj ? Samo su neka od
pitanja kojima ću se baviti koristeći se izvorima iz Germanie.

Cilj ovog seminara je opisati razne običaje, način zivota i pogled na svijet koji su imali stara
germanska plemena, uglavnom zabiljezenim od strane rimskim povjesničara i pisaca. Drevna
germanska plemena koja nisu bila endemska, već dio šire indo-europske rasno-narodne cjeline,
zato je vrlo vjerovatno moguće kako su mnogi njihovi običaji pristuni i u drugim indo-europskim
narodnim plemenskim zajednicama. Sam Tacit to priznaje uspoređujući germanksa bozanstva i
mitololške heroje sa onim iz greko-rimske politeističke religije. Uz malo detaljniju analizu
mozemo uvidjeti kako postoje i brojne druge sličnosti među germanskim plemenima i
Rimljanima kao što je primjerice i rani sustav vladavine, no naravno postoje i mnoge razlike
između njih.

Nastojat ću što objektivnije i sa zdravom dozom kritičnosti pristupiti tvrdnjama rimskih

povjesničara ali i onim tvrdnjama modernih povjesničara na koje ću se referirati u seminaru.

Što se tiče izvora uglavnom ću se koristiti djelom Gaja Kornelija Tacija, Germanija, njen
engleski prijevod u digitalnom pdf obliku. Tijekom pisanja seminara koristit ću još djelima
austrijskog profesora povijesti Heiriga Wolframa, najviše njegovim djelom ˝Rimsko Carstvo i
njegovi germanski narodi˝. Što se tiče ratne literature, koja objašnjava sukobe između Germana i
Rima do Augustovog doba najbolji izvor su Memoari Julija Cezara te Anali Gaja Kornelija
Tacita.1 Oko debate podrijetla same etničke skupine kojoj pripadaju germanska plemena,
njihovoj etnogenezi u antici i podrijetlu naziva ˝Germanima koristit ću se djelom engleskog
profesora povijesti na sveučilištu u Nothinghamu i prijašnjem profesoru na Oxfordu, Wolf
Liebeschuetza; ˝East and West in Late Antiquity: Invasion, Settelment and Conflicts of religion.2

1
Tacit, Germania
Cezar, Julije. Memoari
Wolfram, Heirig. The Roman Empire and its Germanic Peoples. Beč: Bečka Sveučilična tiskara, 1997.
2
Liebeschuetz, J.H.W.F. East and West in Late Antiquity: Invasion, Settlement, Ethnogenesis and Conflicts of
Religion, Chapter 6: The Debate about the Ethnogenesis of the Germanic Tribes. Oxford: Oxford University Press,
2011.

3
Podrijetlo Germana
U ovom poglavlju bavit ću se terminologijom samom naziva Germani, shvaćenog kao onog koji
označuje čitavu etničku cjelinu i samim podrijetlom germanskih plemena, sto iz rimskih izvora,
što iz modernih arheoloških.

Podrijetlo germanskih plemena

Iako ne postoje dokazi prema kojima bi mogli sa sto postotnom sigurnošću udvrtit pravo
podrijetlo germanskih plemena, prema većini arheoloških nalazi najvjerovatnija teorija koju
prihvaca akademska zajednica je ona o indo-europskim migracijiama.
Prema toj teoriji Germani vuku svoje podrijetlo od ranih indo-europskih doseljenika koji su
asimilirali neolitsko domorodačko stanovništvo na Sjeverno Njenamčkoj Visoravni i juznom
djelu skandinasvkog poluotoka.

Terminologija i podrijetlo samog naziva

Sam naziv ˝Germani˝ potječe iz latinskog jezik dok je naziv koji su sami germani koristili za
sebe, ako je uopće postojao jedan koji bi označavao čitavu etničku cjelinu neopznat.3
Najvjerovatnije ujenaziva dinjeni naziv nije niti postojao, već je svako germansko pleme imalo
svoj individualni naziv, a najsnazniji oblik zajedničkog etničkog podrijetla izrazavao se u religiji.
Prva latinska utopreba naziva ˝Germani˝, koji bi označavao germanska plemena kao jednu
etničku cjelinu pojavljuje se 222. Pr. Kr. na rimskom natpisu Fasti Capitilioni, ali iz njega nije
moguće doznati govori li iskljulčivo samo o germanskim plemenima ili o galima i o germanima,
ne radeći razliku izmedu njih. Prvi detaljniji antički tekst koji opisuje isključivo germanska
plemena i koristi naziv ˝Germani˝ koji se odnosi na ista plemena su ˝Memoari˝ Julia Cezara.
Dokument političke prirode, koji se bazira na osobnim iskustvima samog konzula i kasnijeg
Triumvira, čija svrha je bila opravdati rimsku agresiju. Razlika izmedu galskih i germanskih
plemena vrsi se po geografsoj poziciji na kojoj se nalaze. Oni koji zive zapadno od rijeke Rajne,
tekst naziva Galima dok one koji zive istočno naziva Germanima. Kasniji srednjovjekovni
povjesničari još su koristili i naziv Teutonci, koji uglavnom nije ispravan jer se jedno germansko
pleme tako zvalo i nije poznat kolektivan naziv koji bi čitava etnička skupina korisitla za sebe.
3
Liebeschuetz, J.H.W.F. East and West in Late Antiquity: Invasion, Settlement, Ethnogenesis and Conflicts of
Religion, Chapter 6: The Debate about the Ethnogenesis of the Germanic Tribes. Oxford: Ocford University Press,
2011.

4
Germani i Rim
U poglavlju ˝Germani i Rim˝ bavit ću se susretima izmedu germanskih plemena te
kulturološkim, religioznim te svjetonazorskim razlikama izmedu latinskih i germanskih etnickih
skupina.

Kimbrijski ratovi
Najraniji kontakti između germanskih plemena i Rima bili su oni ratne prirode. Kao takvi
Kimbrijski ratovi su najraniji zabiljeteni sukob izmedu Rimske Republike i konfederacije
germanskih plemena Teutonaca, Ambronezana i naravno Kimbra te saveznika iz Galije.
Iako je Rimska Republika izvojela pobjedu sam rat je zadao veliki udarac na unutarnju rimsku
politiku i rimsku organizaciju, što je dovelo do pobijede Gaja Marija na izborima i potpore
njegovom imenovanju za konzula Republike. 4

Julije Cezar
Sljedeći veći kotaknt izmedu Rimljana i germanskih plemena usljedio je kao posljedica vojnih
pohoda rimskog vojskovođe Julija Cezara koji u svojim ranije spomenutim memoarima spominje
Germane. Zanimljivo tijekom invazije na Galiju Rimljani nisu mogli objasniti glaski običaj
nošenja lubanja i bederenih kostiju svojih mrtvih sunarodnjaka, iako je to stari indo-europski
običaj. Pravi dokaz kako su Rimljani koji sami potječu od indo-europskih nomadskih plemena sa
sjevera već tijekom tog razdoblja zaboravili svoje tradicije i u tolikoj se mjeri ˝civilizirali˝da im
je i koncept kulta predaka zastranio.

Carsko Doba Augusta

Tijekom Carskog razdoblja rimske drzave, što je doba kada su rimski osvajački pohodi bili
najveći a sam Rim dosegao je status prave svjestke sile antike, niti Germani nisu bili pošteđeni
susreta sa ratnim strojem Imperija. Uz relativno sitne susrete kod bitke na Arbalu, i Lupijske
rijeke, najdramatičniji utjecaj na rimsku politiku prema Germanima sigurno je bio poraz u
Teutuburškoj šumi. Bitka kod Teutuburške šume još je i poznara kao Varijska katastrofa, po
vojskovođi rimske vojske Publiciju Quintu Varusu. Rimljani su izgubili tri čitave legije, a
Germani su dokazali svoju ratničku superiornost i kako jedan narod koji zivi u skladu sa
prirodom moze od te iste dobiti i veliku prednost u obrani svoje domovine.
Za razliku od urbaniziranih Rimljana koji su navikli na ovinsot o drzavnim sluzbama i svim
4
Russel, Jessie. The Cimbrian War. Amazon: Book on Demand, 2012.

5
neprirodnim konstrukcijama civilizacije. Samu bitku u Teutuburškoj šumi opisao je i Tacit u
svojem djelu Anali.5

Germania u Tacitu
U ovom poglavlju osrnut ću se na sadrzaj samog dijela Germanije, Gaja Kornelija Tacit i
posebice naglasiti razlikovna obiljezja između Germana i Rimljana, kao što ih Tacit opisuje u
svojem djelu, te navesti geografsko-lingvističku podjelu germanskih plemena prema Tacitovom
djelu.

Germania Provincia
Prvo poglavlje knjige opisuje geografska obiljezja domovine germanskih plemena. Područije
koje Tacit smatra domovinom Germana proteze se od Alpa i Dunava na jugu, Rajne na zapadu i
baltičkog mora na istoku.6 Također opisuje okolišne karakteristike regije, uglavnom flora,
navodeđi kako je regija mjesto brojnih gustih šuma i močvara, te pridaje zasluge
neprisutupačnom terenu kao razlog zašto strani osvajači nisu nikad mogli osvojiti Germaniju.

Germania Populi
Poglavlja 2.-4. Opisiuju fizicki izgled stanovnika Germanija, osnovne etničke i dijaltne podjele
te mitološklo podrijetlo svakog plemena.
Tacit je svrstao germanska plemena u tri velike geografsko-lingvističke skupine.
Ingaevoneze(sinovi Yngva), koji su nastanjivali sjeverno morsku obalu na teriotriju današnje
Danske, Njemačke i Nizozemkse. Irminose( Hermionese) koji su zivjeli na obalama Elbe, što je
istočni teriorij moderne Njemačke ali su se u prvom stoljeću proširili još i na teriotrij moderne
Češke i Poljske. Od Hermiones je također nastala podskupina germansko pleme Suevi . Treća
geografsko-lingvistička skupina koju Tacit spominje su Istvaeonezi. Narod je to koji se nastanio
na obalama Rajne i zbog svog geograsfskog polozaja najvise je spao pod utjecaj rimske kulture i
civilizacije od ostalih germanskih plemena.
Sami Germani opisani su kao ljudi visoka rasta i snazne tjelesne građe, većinski među njima
prevladava plava boja očiju (truces et caerulei oculi, oči boje neba, azurne, tamno plave), dok je
boja kose također blond plava, (boje klasi zita).7 Naizgled u samom fizickom izgledu primjeti
se kontrast nad Rimljanima među kojima je prevladavala uglavnom smeđa boja očiju, te crna ili
tamno smeđa kosa, uz iznimke određenih pripadnika elite koji su zadrzali vise indo-europskih
fizickih obiljezja. Tolika je bila opčaranost mješanog rimskog naroda nad germanskim
nordijskim fizickim obiljezjima da je čak prelazila u nastranost. Naime postojala je i čitava pod
5
Wolfram, Heirig. The Roman Empire and its Germanic Peoples. Beč: Bečka Sveučilična tiskara, 1997.
6
Tacit, Germania 1,1.
7
Tacit Germ. 2.-4.

6
industrija robovlasništva koja je porobljivala germanske zene i djecu ne bi li od njihove plave
kose pravili perike za dekadentne Rimljanke

Običajno Pravo i Religija

U ovom poglavlju bavit ću se sustavom vlasti kakav je bio prisutan kod germankih plemena,
sudbeno-zakonodavnim postpupkom i ulogom religije u germanskm društvu, te pogledom kakav
su imali na zene.

Sustav vlasti
Prema Tacitu među germanskim plemenima prevladava meritokratski sustav vlasti, koji čak ima
jednu dozu egalatarijanizma u sebi. Vođe, to jest germanske poglavice vladaju hereditarno, ali
svatko moze izazvati poglavicu na dvoboj i ako pobijedi uzeti njegovo mjesto.
Ovakav sustav vlasti, barem u idealnim uvjetima, omogućuje kako bi na mjesto poglavice uvijek
došao onaj čovijek koji je fizički i intelektualno superiorniji od bivšeg vladara, također u slučaju
pobijede izazvanog poglavice. Iako vladar ima velik utjecaj u plemenu, o većini odluka
raspravlja se na javnoj skupštini koji Tacit naziva ˝Thing˝ u kojoj sudjeluju svi slobodni članovi
plemena.8 U obliku ove plemenske skupštine sigurno mozemo zamijeniti nešto što nalikuje i
rimskom senatu ili grčkom vijećanju. Ovakva sličnost nije čudna s obzirom kako su i Rimljani i
Grci indo-europskog podrijetla.

Sudbeno-zakonodavni postupak i uloga religije

Svećenstvo prema Tacitu, među germanskim plemenima igra ulogu suca i bavi se provođenjem
kazni nad prijestupnicima.9 Iako se o većini odluka raspravlja na javnoj skupštini ili ˝Thingu˝,
postoje određeni zakoni oko kojih nema rasprave i kazne su jasne. Takvi su zakoni oni koji
kaznjavaju nemoralno ponašanje i kazne su najstroze za takvo ponašanje.
Naime Tacit spominje kako Germani strogo poštuju brak i monogamiju, a zene koje su počinile
preljubništvo odbačene su od plemenske zajednice i taj čin se smatra ogromnom sramotom.
Zanimljivo za razliku od Rimljana i Grka uloga zena u germanskim društvima je ponešto veća,
dopušteno im je da sudjeluju u javnoj skupštini i čak prate svoje muškarce u bitku kako bi im
dizale moral.

8
Tacit. Germ. Poglavlja 7.-11.
9
Tacit. Germ. Poglavlje 7.

7
Zaključak

Germanska plemena u antici predstavljaju vrlo zanimljivo područije za proučavanje. Kao jedina
etnička skupina koja se uspjela usprotiviti rimskoj agresiji i to u doba cara Augusta kada je moć
Rimskog imperija bila na vrhuncu.

Još je zanimljivija ta činjenica s obzirom kako germanska pleme nisu bili na istoj razini
tehnološkom razvoja kao što je to bio Rim niti su posjedovali sve povlastice koji si jedan
organizirani Imperij moze priuštiti, kao što su profesionalna vojska, brojni resursi i ratna umijeća
iz dalekih i egzotičnih zemalja.

Nasuprot svim ˝nedostatcima˝ civlizacije, germanska plemena uspjela zadati Rimu apsolutni
poraz Iako knjiga Gaja Kornelija Tacijta predstavlja najbolji uvid u način zivota, običaje i
religiju germanskih plemena antičkoga doba, moramo opet kritički pristupiti tezama izrečenim.
Jer ipak Tacit je bio Rimljanin, nikada osobno nije posjetio Germaniu i sve njegove tvrdnje
baziraju se na pričama i glasinama koje je čuo od legionarskih veterana.

Također s obzirom na njegovu rimski nacionalnost ali i političke poglede koje je gajio nije
suludo pretpostaviti kako je određene tvrdnje izrečene u svojem djelu preuveličavao ili
umanjivao nebi li posluzili ideolosko-političkoj ulozi kakva god ona bila.

8
Bibliografija
Cezar, Julije. Memoari

Liebeschuetz, J.H.W.F. East and West in Late Antiquity: Invasion, Settlement, Ethnogenesis and
Conflicts of Religion, Chapter 6: The Debate about the Ethnogenesis of the Germanic Tribes. Oxford:
Oxford University Press, 2011.

Russel, Jessie. The Cimbrian War. Amazon: Book on Demand, 2012

Tacit, Germania

Tacit, Anali

Wolfram, Heirig. The Roman Empire and its Germanic Peoples. Beč: Bečka Sveučilična tiskara, 1997.

9
Ilustracije

Prikaz sukoba rimske vojske i germanskih plemena u Teuteburškoj šumi

https://www.thoughtco.com/roman-empire-battle-of-teutoburg-forest-2360864
(pistupljeno 27.1.2020.)

10